Brodovi i podmornice Jugoslavenske ratne mornarice

Jedni od vodonosaca JRM, građeni kao transportni brodovi, a ugradnjom tankova konvertirani u vodonosce.
 
PT-71 'Meduza'
 
 
Porinut je 1956. u Trogiru kao Meduza, dio serije pomoćnih teretnih brodova. Kasnije je preinačen u vodonosca i uglavnom se koristio za dostavu vode na otoke.
Dužina: 43.7 m
Širina: 8.2 m
Gaz: 3.5 m
Pogon: 1x dizel motor snage 684 kW
Brzina: 10 čv
 
Od naoružanja je imao top Bofors kalibra 40 mm i jedan 20 mm koji su kasnije skinuti. Nosivost mu je 350 t vode.
 
 
PT - 72 'Jastog'
 
Brod blizanac Meduzi, sagrađen također u Trogiru, kasnije plovio pod imenom 'Lira', udario u hrid kod talijanske obale i potonuo.

Pomoćni transportni brodovi:

PT-61 'Koralj' i PT-62 'Alga'


Brodovi su izgrađeni 1958. u brodogradilištu '3.maj' u Rijeci.
Nosivost: 730 t, 543 BT, 263 NT
Dimenzije: 57.21 x 8.94 m.
Motor: MAN W8V 30/38 955 kW

'Koralj' i 'Alga' su kasnije prodani privatnicima. 'Koralj' je najprije preimenovan u brod 'Riva', da bi naposlijetku završio na drugom kraju svijeta na otočju Tonga pod imenom 'Faos'. 'Alga' je najprije dobila ime 'Pučišća', a poslije 'Dino'.

Gdje ste ove našli

Jozo Trklja (citat):

Gdje ste ove našli

Jednostavno.
Ukucaš pojmove u tražilicu i samo ti izbacuje, pa biraš što je zgodno i zanimljivo.

Max Blitz (citat):

[You must be registered and logged in to see this image.]

Tekst ispod slike: "... predsjedniku Titu admiral Branko Mamula predao "Veliku značku osposobljenosti za vođenje ratnog broda u svim uslovima" ...."
Ovo je jače od počasnih doktorata.

Stazio ipak si pročitao ..........u svim uslovima Gledano danas izgleda dječje ali koliko vidim bila je i velika značka trebalo je to nositi sa svim ostalima zajedno.Ipak,dosta je vremena proveo na Galebu pa se već navikao.Gledam da nađem koju sliku sa nekim drugim državnikom na brodu ali teško,izleti Naser bez Nehrua svugdje.

Stazio (citat):

Tekst ispod slike: "... predsjedniku Titu admiral Branko Mamula predao "Veliku značku osposobljenosti za vođenje ratnog broda u svim uslovima" ...."
Ovo je jače od počasnih doktorata.

Tiče se komandiranja, a ne upravljanja brodom u navigacijskom smislu.
Ti si razumio da je Tito ovime postao kapetan broda. Nije.

Osim toga, Tito je sam upravljao gliserima, sigurno je imao neku dozvolu za skipera u ono vrijeme.
Ili barem za upravitelja brodice.

Max Blitz (citat):

Tiče se komandiranja, a ne upravljanja brodom u navigacijskom smislu.
Ti si razumio da je Tito ovime postao kapetan broda. Nije.

Osim toga, Tito je sam upravljao gliserima, sigurno je imao neku dozvolu za skipera u ono vrijeme.
Ili barem za upravitelja brodice.

Možda je dobio i značku za letenje na MIG 21. Stvarno se pretjerivalo u "uvlačenju".

Stazio (citat):

Možda je dobio i značku za letenje na MIG 21. Stvarno se pretjerivalo u "uvlačenju".

A čuj, vrhovni komandant je vrhovni komandant, zar ne....

Nisu mu ipak davali kapetanske ni pilotske dozvole, to bi bilo smiješno.

RAKETNE TOPOVNJAČE

Prvi brod u klasi, RTOP-401 Rade Končar, porinut je 15. listopada 1976. godine. Ukupno je izgrađeno 6 brodova ove klase: osim RTOP-401, to su RTOP-402 Vlado Četković, RTOP-403 Ramiz Sadiku, RTOP-404 Hasan Zahirović-Laca, RTOP-405 Jordan Nikolov - Orce i RTOP-406 Ante Banina. Ove brodove projektirao je Brodarski institut iz Zagreba.

Trup broda izrađen je od čelika debljine 3 do 12 mm, poludeplasmanske je forme i podijeljen na 11 vodonepropusnih prostora. Brod je trebao zadržati plovnost u slučaju plavljenja bilo koje dvije susjedne prostorije. Dimenzije broda: dužina preko svega - 44.99 m, širina - 8.4 m, gaz - 2.6 m, visina - 12.8 m. Standardna istisnina mu je 237 tona, dok puna istisnina iznosi 260 tona.

Ovi brodovi su imali kombiniranu pogonsku grupu (CODAG konfiguracija, od engl. Combined diesel and gas): dvije plinske turbine Rolls-Royce Marine Proteus 52 M/ 558 (svaka snage 3309 kW/4500 KS) i dva dieselova motora MTU 16 V 538 TB91 (svaki snage 2647 kW/3600 KS) koji su pokretali četiri osovine sa brodskim vijcima s prekretnim krilima propelera. Dizelski motori predstavljali su glavni pogon i koristili se za plovidbu u normalnim uvjetima, a plinske turbine su bile namijenjene za postizanje većih brzina potrebnih u borbi. S dizelskim pogonom brodovi su imali maksimalnu brzinu od 25 čvorova, s plinskimim turbinama 28 čvorova, dok im je maksimalna brzina bila 40 čvorova. Naoružanje: dvije rakete P-15 (P-20, P-22) Termit, 2x57 mm Bofors ili 1x57 - 1xAK-630, 4/II x RB 128 mm Svitac. Bofors ima brzinu gađanja 200 metaka u minuti, efikasan domet protiv ciljeva na površini 12 km, a protiv ciljeva u zraku 6500 m.

Ovo su bila najljepša plovila JRM-a a što se tiče ovog topa Boforsa sam sam se osvjedočio u brzinu paljbe 1991 Župskom zaljevu samo sam ja onda bio ispred cijevi

Ovo je HRM. Prva je Dmitar Zvonimir, druga Petar krešimir IV.a tek treća je Šibenik. Prve dvije su (poboljšana?) verzija Rade Končara, klasa Kralj. Najveća razlika je u povećanom deplasmanu i pogonu.

Petra Krešimira sam vidio u Dubrovniku na postrojavanju i razlikuje se od starih RTOP ova

Osim raketnih kontejnera izgledaju dosta slično onim iz JRM. Ako se ne varam, ove dvije novije hrvatske raketne topovnječe su ustvari unaprijeđena klasa Končar.

Točno nisam siguran jesu li topovi malo jači

Ne, to je Bofors 57mm. Odličan top i za današnje vrijeme. A pozadi AK-630, ruski protivavionski šestocijevac takođe još vrlo aktuelan i u ruskoj floti.

RAKETNE FREGATE (VPBR-ovi, 'razarači')
 
Klasa raketnih fregata Koni je NATO-va oznaka za klasu raketnih fregata koje je izgradio bivši SSSR. Poznate su i kao sovjetski Projekt 1159. Ukupno je izgrađeno 14 brodova u brodogradilištu u Zelenodolsku na Crnom moru između 1975. i 1988. Prvobitno je zamišljena kao zamjena za staru klasu fregata Riga, ali na kraju je izabran kao izvozni proizvod za prijateljske mornarice. Koni I podklasa je namjenjenja za europske vode, dok je podklasa Koni II izgrađena za toplije vode. Samo ih je nekoliko danas u službi.
Dvije fregate ove klase prodane su Jugoslaviji, a na osnovu njih kasnije je su izgrađene dvije nove fregate jugoslavenske proizvodnje koje su poznatije kao veliki patrolni brodovi klase Kotor. Rumunjska klasa fregata Tetal vrlo je slična klasi Koni.
 
 
 VPBR-31 'Split' ( ex-SSSR 'Sokol', gradnja 204): naručen je 14. travnja 1976., kobilica položena u siječnju 1978. u brodogradilištu Crveni metalac (rus. 'Красный металлист') u Zelenodolsku, porinut 21. travnja 1979., uskoro je unutrašnjim plovnim putevima prebačen u Azovsko, a zatim u Crno more gde su nastavljena primopredajna ispitivanja. U sastav RM SSSR-a ušao 30. studenog 1979., odakle je izašao 19. veljače 1980. Predan je JRM 10. ožujka 1980., a iz flotne liste RM SSSR-a izbrisan je 1. lipnja iste godine.
 
 
VPBR-32 'Koper' ( ex-SSSR SKR-481, gradnja 205): kobilica je položena 25. prosinca 1979. u brodogradilištu Crveni metalac (rus. 'Красный металлист') u Zelenodolsku, porinut 24. prosinca 1981., da bi na proljeće 1982. bio prebačen unutrašnjim plovnim putevima u Crno more na nastavak primopredajnih ispitivanja. U sastav RM SSSR-a ušao 30. rujna 1982. U sastavu RM SSSR-a ostaje do 2. listopada, da bi 1. prosinca bio izbrisan iz sastava flote. 5. prosinca 1982. ulazi u sastav flote RM Jugoslavije.

Razvoj VPBR-a započinje krajem 1970-ih godina kada se javila potreba za brodovima koji bi predvodili udarne snage u izvan obalnoj borbi, zamjenivši u toj ulozi stare razarače. Razvoj se odvija u Brodarskom institutu u Zagrebu a završen je 1982. Klasa je razvijena na bazi Ruske klase Koni, no uz znatne izmjene u dizajnu i poboljšanja. Dvije domaće fregate klase Kotor su izgrađene u Kraljevici. Najuočljivija razlika su lanseri raketa, koji su kod Kotora okrenuti prema pramcu dok su kod Konija okrenuti prema krmi. Prvi brod ove klase je uveden u sastav JRM 29. prosinca 1986. pod oznakom VPBR-33 Kotor, a drugi brod je uveden 25. veljače 1988. pod oznakom VPBR-34 Pula.
 
VPBR-33 'Kotor'
 
Klasu Kotor pokreće CODAG pogonska grupa koja se sastoji od jedne plinske turbine M8G maksimalne snage 14720 kW, te pokreće jedan propeler. Plinska turbina se rijetko upotrebljava, a namjenjena je ubrzavanju u kratkom vremenu u borbenim uvjetima. Ostatak pogona čine dva Pielstick SEMT 12 PA 6V 280 dizelska motora koji imaju maksimalnu snagu od 3648 kW, pokreću dva propelera, te čine osnovni pogon koji se najčešće koristi.
 
VPBR-34 'Pula'
 
Raketna fregata RF-34 klase Kotor, danas je u operativnoj upotrebi Mornarice Crne Gore.
 
Za površinsku borbu, Kotor koristi 4 sovjetske protubrodske rakete P-21 (samonavođenje) ili P-22 (aktivno radarsko navođenje) (NATO naziv SS-N-2 Styx) koje imaju minimalni domet od 8, a najveći od 80 km. Rakete imaju masu bojeve glave od 480 kg te mogu letjeti na visinama od 25 ili 50 metara pri brzini od 0.9 Mach.
Topničko naoružanje fregate se sastoji od jednog univerzalnog dvocijevnog automatskog topa AK-726 kalibra 76.2 mm i dva topa AK-230 kalibra 30 mm.
Za protuzračnu obranu broda od napada iz zraka koristi se raketni sustav Osa-M (NATO naziv SA-N-4 Gecko). Sastoji se od radio-ručno vođenih raketa RZ-13, dvostrukog sklopivog lansera ZIF-122, uređaja za upravljanje gađanjem i trenera za obuku operatera. Raketa RZ-13 može efikasno uništavati ciljeve koji lete na visini od 50-6000 m i na udaljenostima do 15 km. Sustav Osa-M je jednokanalan po cilju i dvokanalan po raketi.
Za protupodmorničku borbu Kotor koristi dva lansera protu-podmorničkih dubinskih bombi RBU-6000 koji su smješteni na pramcu broda.
 
Kotor je opremljen sa više senzora za otkrivanje i praćenje ciljeva. Za praćenje zračne i površinske situacije koristi se radar MR-302 dometa 110 km za prosječan radarski zračni cilj, dok je radar Decca RM 1226 namijenjen za navigaciju. Radarski sustav MPZ-301 (Pop Group) se koristi za upravljanje vatrom raketnog sustava PZO Osa-M, a za upravljanje artiljerijskom vatrom koriste se relativno suvremeni nadzorni i ciljački radari sustava 9LV-200 MK-2 i ciljački radar MR-104 Ris, starije generacije. Od ostalih senzora brod ima aktivni sonar, detektor radijacije, detektor laserskog ozračenja i detektor radarskog ozračenja. Za obranu od protubrodskih raketa, fregata ima lansere IC i radarskih mamaca tipa Barricade.

RF 34 (ex Pula) klase Kotor

Ove dvije fregate, uz dobro održavanje i prilagođavanje oružnih sistema i elektronike, bi mogle biti aktuelne i u narednom periodu.
Crnogorska obala je sa vrlo malo ostrva ("debelo more" Jadrana) i za njeno obezbjeđenje su potrebni malo veći brodovi.
Osim toga, dovoljno su veliki i za međunarodne misije po potrebi.
Problem je, kao i svuda, nedostatak novca za držanje ovakvih brodova.

RToP-403 'Ramiz Sadiku' – generalni remont prekinut sredinom devedesetih, povučena iz operativne upotrebe RMVJ, 2007. prodana kao sekundarna sirovina, a nadgrađe izrezano u staro željezo.

Ovi brodovi su skupi u eksploataciji i VCG ih, najvjerovatnije, neće moći zadržati (već sada su bez posade - u rezervi).
U raznim stručnim (i manje stručnim) tekstovima bilo je različitih ideja za buduću upotrebu ovih brodova ali mislim da će biti prodati ili otići na rezanje.

Osa I i II, NATO oznaka za klasu sovjetskih raketnih čamaca iz ranih 1960-ih godina, a sovjetska oznaka je Projekt 205 (rus. Проект 205) i Projekt 205U (rus. Проект 205У). Ova klase je vjerojatno najbrojnija klasa raketnih čamaca prema broju izgrađenih jedinica, s preko 400 primjeraka izgrađenih kako za sovjetsku mornaricu, tako i za izvoz u sovjetske savezničke države. A nisu svi bili ni izgrađeni u SSSR-u. Postojale su dvije glavne inačice: Osa I (Projekt 205) koje su imale kontejnere za projektile u obliku kutija, te Osa II (205U) koje su imale cilindrične kontejnere za projektile.



JRM je imala 10 raketnih čamaca Osa I.

RČ-301 'Velimir Škorpik', RČ-302 'Vlado Bagat', RČ-303 'Josip Mažar-Šoša', RČ-304 'Stjepan Filipović-Stevo', RČ-305 'Žikica Jovanović-Španac', RČ-306 'Nikola Martinović', RČ-307 'Petar Drapšin', RČ-308 'Karlo Rojc', RČ-309 'Franc Rožman-Stane' i RČ-310 'Mitar Acev'


Istisnina: standardna: 172 tona, puna: 220 tona
Dužina: 37.5 m, širina: 7.64 m, gaz: 3,8 m
Pogon: 3× M504 B2; 12.500 KS, brzina: 40 čv
Doplov: 800 nm pri 30 čv, posada: 21 (13 oficira i 8 mornara)
Naoružanje: 2× AK-230 30 mm/65, 1× 12,7 mm automatski top, 4× SS-N-2A Styx

RČ-301 Velimir Škorpik je još 1990-te povučen iz operativne upotrebe JRM.
Sredinom 90-tih potopljen kao meta raketnim bojevim gađanjem prilikom vježbe pomorskih snaga HRM.
RČ-302 Vlado Bagat - sredinom 90-tih povučen iz operativne upotrebe RMVJ.
RČ-303 Josip Mažar-Šoša - sredinom 90-tih povučen iz operativne upotrebe RMVJ.
RČ-304 Stjepan Filipović-Stevo - sredinom 90-tih povučen iz operativne upotrebe RMVJ; prodan Egiptu; remontiran i rekonstruiran u Arsenalu Tivat; od 2007. u operativnoj upotrebi RM Egipta pod oznakom '647'.



RČ-305 Žikica Jovanović-Španac- sredinom 90-tih povučen iz operativne upotrebe RMVJ; prodan Egiptu; remontiran i rekonstruiran u Arsenalu Tivat; od 2007. u operativnoj upotrebi RM Egipta pod oznakom '649'



RČ-307 Petar Drapšin - krajem 90-tih povučen iz operativne upotrebe RMVJ; prodan Egiptu; remontiran i rekonstruiran u Arsenalu Tivat; od 2007. u operativnoj upotrebi RM Egipta pod oznakom '653'

Admirale Max, svaka čast na trudu. Ispratio si sudbinu svih raketnih čamaca JRM.
U svoje vrijeme oni su napravili ozbiljnu prekretnicu u načinu upotrebe pomorskih snaga.
U JRM su dugi niz godina bili udarna snaga. Bio je pravo rješenje za JRM, mali i jeftin brod (zajedno sa RTOP i TČ) koji se mogao boriti i sa najvećim.

Prefarbati, nasminkati, usidriti u kraj luke i koristiti kao turisticku atrakciju. Zaposliti par "vodica" nekoliko na odrzavanju i prodaji karata. Malo "dosoliti" istorijske dogadjaje, zapadni turisti se pale na takve stvari.

Sjeverna Koreja je od neke zarobljene "trabakule" isplela cijelu legendu. Sada svi  pioniri moraju u posjetu tom brodu.

[You must be registered and logged in to see this link.]

pera84 (citat):

Prefarbati, nasminkati, usidriti u kraj luke i koristiti kao turisticku atrakciju. Zaposliti par "vodica" nekoliko na odrzavanju i prodaji karata. Malo "dosoliti" istorijske dogadjaje, zapadni turisti se pale na takve stvari.

Za dio brodovlja sigurno, nešto se priprema za muzeje, ali nedovoljno. Nedostaje brodova koji bi bili sređeni i usidreni na moru i kao takvi otvoreni za posjetitelje. Često nema sluha za tako nešto, a moglo bi se uz ne prevelika ulaganja.  Kreće se nabolje, često mic po mic, ali se kreće.  Dosta tog brodovlja i nije trebalo propasti, moglo se dalje koristiti u civilne svrhe, kao npr, pomoćna desantna splav PDS-705 (u JRM preuređena u plovni bager), sada trajekt 'Goran'.

Zeman kule niz kotare gradi

KAD SE SJETIM KAKO SU SAMO IZGLEDALI NA SIDRIŠTU U LORI UHVATI ME TUGA

Max, baš dobro što si postavio ovu sliku zbog jedne zanimljivosti.
Radi se o jednom od četiri eskortna razarača, RE-54 "Učka". Bivši italijanski razarač klase "Ariete" zatečen na kraju rata u Rijeci. Nije bilo originalnih topova 100mm pa su ugrađeni "čuveni " njemački 88mm, koji se i vidi na slici. Inače i Njemci su koristili ovaj top na raznim platformama uključujući i tenk "Tigar" pa čak i na nekim podmornicama.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Stazio (citat):

Max, baš dobro što si postavio ovu sliku zbog jedne zanimljivosti.

Nije bilo originalnih topova 100mm pa su ugrađeni "čuveni " njemački 88mm, koji se i vidi na slici.

Je li isti top i na prethodnoj slici gdje sam mornar stoji...
Nije. Sličan je, manji...

Max Blitz (citat):

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ovo zaista ne mogu prepoznati, ni o kakvom brodu se radi ni koji je top u pitanju. Možda bi Minolovac mogao pomoći.

Stazio (citat):

Ovo zaista ne mogu prepoznati, ni o kakvom brodu se radi ni koji je top u pitanju. Možda bi Minolovac mogao pomoći.

Čak bih rekao da je to podmornica, ali koja. 'Nebojša' ('Tara')?
Za sliku sam našao da je iz 1945-te...
Zastava mi ima nekako moderan izgled. Osim ako netko nije u photoshopu uređivao fotografiju.
Ovo je top od 100 mm, koji si spominjao ranije, imale su ga podmornice 'Hrabri' i 'Nebojša'.