Brodovi i podmornice Jugoslavenske ratne mornarice

Neznam baš da na podmornici imaju pajoli
Ovo na čemu mornar stoji više mi liči na neki mol?!? u pozadini je neko plovilo?!?

[You must be registered and logged in to see this link.]

Stražar na palubi podmornice "Tara" (pre toga kraljevska podmornica "Nebojša"), u Puli 1945.
Starije podmornice su imale pajole, već od Sutjeske nisu.

Ova slika je objavljena u magazinu Vojna povjest i ova baba je neko iz obitelji Karađorđević

PH-33 'Andrija Mohorovičić' je bio brod Hidrografskog instituta u Splitu u sastavu flote JRM. Prema klasifikaciji, radi se o školskom brodu. Brod je izgrađen u poljskom brodogradilištu Stocznia Północna (Gdansk), kao brod iz klase hidrografskih brodova Projekta 861 (NATO-va oznaka Moma). Izgrađen je 1971. godine, a u službu je ušao 1972. godine (oznaka PH-33). Sada nosi oznaku BŠ-72.


Istisnina: standardna: 1.260 t, puna: 1.540 t
Dužina: 73.3 m, širina 10.8 m, gaz 3.8 m
Pogon: dva Zgoda-Sulzer 6TD48 dieselska motora (3.600 KS)
Brzina: 17 čv, doplov 9.000 pri 11 čv, posada 37 (4 oficira)
Radari i sonari: Raytheon NSC25, Raytheon NSC34
Naoružanje: jedan brodski top PZO 20 mm


Na brodu se nalazi i pet laboratorija: oceanografski, hidrografski, kemijski, laboratorij višestruke namjene i foto laboratorij. Dva laboratorija, oceanografski i hidrografski, imaju i pokazivač-ponavljač elemenata kretanja broda koji omogućuju lakše praćenje i uspoređivanje uzoraka tijekom kretanja. Kemijski laboratorij je opremljen Nansenovim bocama za uzimanje uzoraka sa svih dubina mora, kao i mjerenje temperature. Takođe ima i salinometre, pH-metre, batitermografe, fotometre i turbidimetre. Za potrebe održavanja ove opreme brod ima tri radionice, i to mehaničku, finomehaničku i elektronsku. Od ostale opreme brod ima razglasni uređaj, telefonski vezu sa svim djelovima broda, uređaje za klimatizaciju i separatore za sprječavanje zagađenja mora. Na brodu se nalaze stalno ukrcana i dva čamca od stakloplastike, jedan radni od 4.6 tona i jedan hidrografski od 4.36 tona. Za potrebe spuštanja i podizanja hidrografske opreme brod je imao dva vitla tipa Lerok, jedno opterećenja 500 kilograma i drugo opterećenja 1.000 kilograma. Brodska posada se prije sastojala od 34 člana iz sastava mornarice i 22 znanstvenika iz Hidrografskog instituta.


Do početka 90-ih godina prošlog stoljeća brod je prevalio oko 120.000 milja ploveći po Jadranu, i obavljajući veliki broj ispitivanja, kako za potrebe JRM, tako i iz fizikalne, kemijske i biološke oceanografije, geologije morskog dna, hidrometeorologije i medicinske oceanografije. Sam projekt istraživanja Jadranskog mora je dobio naziv MOHO, a mjerenja su organizirana tako da je Jadran podijeljen na osam transverzalnih profila sa ukupno 59 mjernih stanica. U programu HI su sudjelovale i neke druge institucije iz SFRJ. Svi do sada prikupljeni podaci se čuvaju u arhivu HI i mogu ih koristiti svi sudionici projekta. Ogromna baza ovih podataka se pokazala kao velika pomoć pri pisanju raznih znanstvenih radova, koji su dalje doveli do razvoja oceanološke znanosti na ovim prostorima. Brod je također izvršio niz hidrografskih mjerenja Jadrana za potrebe izrade novih i detaljnijih pomorskih karata koje se i danas koriste u trgovačkim i ratnim mornaricama nastalim raspadom SFRJ. Brod je danas u sastavu Obalne straže HRM.

PH 33 "Andrija Mohorovičić"

[You must be registered and logged in to see this image.]

Hidrografski brodovi klase Moma (projekt 681) - izgrađeno je dvadesetak brodova za ratnu mornaricu SSSR-a, Poljske i jedan za Jugoslaviju.

Ovo mu je brod blizanac - poljski hidrografski istraživački brod iste klase ORP 'Kopernik'.

 
'Andrija Mohorovičić' u vožnji

Max Blitz (citat):

PČ-174 Učka

Našao sam još neke novije slike:

Sada P-01 Bar u službi Pomorske policije Crne Gore
(najvjerojatnije ide u rezalište)

Max Blitz (citat):

Nije ni brod ni podmornica, ali zaslužuje naći se na ovoj temi:

Lučka dizalica LDI-18

 
Lučka dizalica LDI-18 je samohodna plovna dizalica namijenjena za podizanje tereta do 100 tona težine.

Renovirani patrolni brod  RM JNA ,na Ohridskom jezeru.Proizveden 1970 na brodogradilistu "Sava Kovacevic" Tivat.Pre neku nedelju je pusten u rad a koristice se za obuku Makedonske armije ali i za iznajmljivanje za turiste.To je bio jedan od dva ratna broda  na Ohridskom jezeru.

Bivši "patrolac" 303, preuređen, takođe sa Ohridskog jezera.

U sastavu Jezerske čete JRM je bilo šest ovakvih čamaca. PČ-301 i PČ-302 na Skadarskom jezeru, PČ-303 i PČ-304 na Ohridskom, a PČ-305 i PČ-306 na Prespanskom.

Max Blitz (citat):

... a PČ-305 i PČ-306 na Prespanskom.

Makedonski internet portal 'Vest' ('Bect') je prije koju godinu prenio ovako: "Dva ratna broda koja su hrđala na  Prespanskom jezeru, plovit će s turistima po Ohridskom i umjetnom jezeru Kozjak. Ministarstvo odbrane Republike Makedonije je nedavno jedan od brodova prodalo za 595.000 denara biznismenu iz Ohrida, a drugi je poklonilo nacionalnom parku 'Jasen' na čijem se teritoriju nalazi dio akumulacije Kozjak. Brodovi su vec isporučeni kupcu i NP 'Jasen' i uskoro se očekuje da budu rekonstruirani i osposobljeni za plovljenje. Ova odluka je donesena jer su bili nebitni dio opreme ARM..."
Što se baš točno dalje dogodilo, nemam sasvim precizne informacije...

Max Blitz (citat):

Općenito o barkasama u JRM:

Barkasa kao plovni objekat svrstava se u plovna sredstva, ne u brodove. Barkasa nema formacijsko mjesto komandanta i k-dira V BO već komandira barkase i motoriste. Također, formacijski ova mjesta popunjavaja podoficirski kadar (zast./zast.I.kl.), dok ostatak posade čine mornari.
U JRM je postojalo nekoliko tipova i podtipova barkasa. Prema dimenzijama, možemo ih podijeliti na velike, srednje i male, pri čemu u velike spadaju Barkase Hidrografske (BH) i Barkase Školske (BŠ), srednje, u koje spadaju Barkase Motorne (BM) i Barkase Ronilačke Motorne (BRM - veći tip) i manje, poput BRM - manji tip. Najmanje barkase su bile Barkase Motorne Transportne (BMT). Barkase BRM smo opisali u prethodnim postovima.
Tip, odnosno serija barkasa i brojno stanje u JRM:
Tip - serija i broj: BM-58 (1), BM-61 (9), BRM-31 (2), BRM-41 (3), BRM-51 (2), BRM-53 (1), BRM-81 (8 ), BMT-1 (13), BH-1 (2), BH-11 (2) i BŠ-21 (2).
Na primjer: BRM-81 je prva u seriji pa idu redom 82,...88 a u zagradi je koliko ih je iz te serije napravljeno!

Hidrografska barkasa BH-12


Deplasman: 69.5 / 63 t
Dimenzije: 22.10 x 5.68 x 2.57 m, Gaz: pramac 1.70 m, krma 1,90 m
Pogon (vrsta i snaga): dizel, 2 x 118 kW
Brzina (ekonomska i maksimalna): 10 / 10.8 čvorova
Daljina plovljenja: 954 NM, autonomnost: 5 dana, broj članova posade: 10, vrsta gradnje: drvo
Godina i mjesto gradnje: 1985., Punat na Krku
Utrošak goriva (kg/h): 30
Naoružanje: 1 x 20 mm M-71, ratni bojevi komplet: 20 mm metak - 360 kom
Brodske zalihe: vode 5 t, goriva 7 t
Mogućnost krcanja: 6 hidrografa
Brodska sredstva i uređaji: radar 'DECCA-370', brzinomjer 'SAGEM –LHS', dubinomjer 'SIMRAD', radio-telefon 'DEBEG', hidraulično vitlo na krmi od 300 kg, hidraulično vitlo na pramcu od 200 kg, soha portalna hidraulična

Hidrografsku barkasu BH-12 koristi Sektor za hidrografiju i okeanografiju (SHO) Hidrometeorološkog zavoda Crne Gore (HMZCG). Brod je nakon ukidanja bivšeg Hidrografskog instituta Mornarice Vojske SCG bio zapušten, da bi ga zajedno sa hidrografskim čamcem ČH-1, formalno preuzeo SHO, pa su uz ulaganja HMZCG, rad zaposlenih u SHO i članova posade koju je za barkasu dodijelila Mornarica VCG, plovila obnovljena i vraćena u radno stanje. BH-12 je 1985. namjenski izgrađena u Puntu na Krku kao plovilo za vršenje hidrografskih i oceanografskih mjerenja na Jadranu.
S postojećim sredstvima mogu se obavljati osnovna hidrografska mjerenja plovnih puteva, akvatorija luka i marina i raditi poslovi od značaja za pomorsku privredu. Proizvodi hidrografske službe – nautičke karte, nautički godišnjaci i ostalo, su od izuzetne važnosti za sigurnost plovidbe. SHO ima i business-plan daljnjeg razvoja jer su hidrografski premjeri nešto što se u svijetu skupo plaća, a postoji i mogućnost prekogranične suradnje sa srodnim institucijama u regiji. Inače, SHO HMZCG stalno radi na unapređenju podataka o stanju u podmorju, tako da je puštena u rad i mareografska stanica u luci Kotor.

Admirale imaš plus.

 

Pitanje za kolegu Stazio ustvari dva pitanja u vezi JRM.Dali je Pula bio jedini regrutni centar ili je i Split to bio za mornare i drugo pitanje odnosi se na beretku kapu.Dali je to mozda radna kapa jer izlazna je bila ona bijela tradicionalna kao kod svih drugi vojski mornarickog smjera.

semsudin (citat):

Pitanje  za kolegu Stazio ustvari dva pitanja u vezi JRM.Dali je Pula bio jedini regrutni centar ili je i Split to bio za mornare i drugo pitanje odnosi se na beretku kapu.Dali je to mozda radna kapa jer izlazna je bila ona bijela tradicionalna  kao kod svih drugi vojski mornarickog smjera.

Regrutni centar za sve stručne pomorske VES-ti je bio u Puli. Određeni broj mornara se direktno obučavao u jedinicama poput one u kojoj sam ja stažirao (obalska artiljerija), to znači svugdje u RM gdje su takve jedinice bile aktivne. Za Split, izuzev ŠRO RM u kojoj sam ja bio, ne znam (mislim da ne).
Plave beretke i kape kaki boje su bile za rad a za izlaz se uvijek nosila tradicionalna bijela kapa: ljeti sa bijelom a zimi sa tamno plavom uniformom.

Beretka je bila dio radno-ratne plave uniforme, koja se trebala nositi samo pod uzbunom. (Normalno, to je razno tumačeno, pa je vladalo šarenilo) Uz nju su išle i čizmice, koje su bile loše i nepraktične pa smo ih izbjegavali. Ljetno službeno-radno odijelo je bilo kaki boje i sastojalo se pd bluze sa maramom, šarene maje, kape kaki boje, hlača i cipela. Kad je temperatura dozvoljavala nosile su se kratke hlaće, šarena maja i bijela kapa. Izlazno je bilo bijelo, s bijelom kapom. Prelaskom na nošenje zimske odjeće, ista kombinacija samo plavo čojano odijelo s bijelom kapom, isto kao i izlazno. Kasnije su izlazna bila od kamgarna, a radna su ostala čojana. Petnaestak dana se nosila šarena majica ispod zimskog, zatim plava maja s dugim rukavima. Kad je bilo zapovijeđeno nošenje gornje odjeće bilo je obavezno nošenje dolamice s opasačem, (frajeri su ga znali smotati i sakriti ako nije bilo vojne murije) kasnije su negdje početkom osamdesetih uvedene vjetrovke (pbb Jakimovski je jednom izjavio da mornari ne mogu da izlaze u grad u vetrolovkama), uz njih nije išao opasač.

Minolovac (citat):

Beretka je bila dio radno-ratne plave uniforme, koja se trebala nositi samo pod uzbunom. (Normalno, to je razno tumačeno, pa je vladalo šarenilo) Uz nju su išle i čizmice, koje su bile loše i nepraktične pa smo ih izbjegavali.

Ne znam koliko ste vidjeli, postavio sam dosta slika iz vlastite kolekcije na teme 'Kumbor' i 'Brodove i podmornice'. Tamo se vidi da smo često nosili beretku, kao i kombinirali razne nepripadajuće dijelove kompleta pojedinih vrsta uniformi zajedno, a nismo ni svi uvijek jednoobrazno izgledali. U Kumboru je bila nekakva posebna opuštenija atmosfera. Ratno-radnu uniformu sa beretkom smo inače najnormalnije noslili zimi na brodovima. Ona druga je nekako više bila za kopno.
Za razliku od tebe Minolovac, meni su brodske čizmice bile sjajne, baš udobne, odlične. I moji drugovi su dijelili ovakvo mišljenje. Nebo i zemlja od pješadijskih čizama. Rekao sam već, mislim da sam bio zadnja generacija koja je dužila dolamice, i to samo na obuci u Puli. Razdužili smo ih prije prekomande, u 12. mj. 1986. Te dolamice su onda išle u rashod, nije ih dobijala sljedeća generacija mornara.
Meni je najnepripadajuća uniforma mornarima bila ona kaki boje, nije nikako bila za brod. Za obalnu artiljeriju da.
Nemam ni jednu fotografiju u kaki uniformi, nisam se tako htio slikat.
Također mi je nejasno zašto mornari na brodovima nisu dužili plave, tj. modre šljemove?? Postojali su - milicijski. Bili su isti kao i ovi iz JNA samo modri. Ne mislim na šljemove nekih milicijskih specijalaca, nego na običan šljem. Mornari su imali vjetrovku koja je bila ista kao milicijska, jedino je ova druga imala dodatni džep za strane u koji se mogao stavit pendrek.

Izgleda da se o ovom brodu slabo se diskutiralo:
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
Ovaj legendarni brod sagradjen je 1938. u brodogradilistu Ansaldo u Genovi.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
 
Ovako je Kiebitz izgledao prije potapljanja:
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
 
Video snimak Vadjenje broda RAMB III - Kiebitz - GALEB
 

 
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
Galeb na polasku prema Indiji i Burmi 1955.

[You must be registered and logged in to see this image.]

 
[You must be registered and logged in to see this image.]

GALEB je bio školski brod Jugoslavenske ratne mornarice, izgrađen 1938. g., rekonstruiran 1951. g.
Brod je naručila talijanska kompanija Regia Azienda Monopoli Banane (RAMB) iz Genove, koja se bavila trgovinom južnim voćem. Da bi zadovoljila tržište Europe kompanija RAMB naručila je 1936. godine četiri brza motorna diesel broda. Brodovi su građeni u talijanskom brodogradilištu Ansaldo Genova, a gradnja je započela 1937. g. Galeb je tada dobio ime RAMB III. Kada je Italija najavila rat Velikoj Britaniji i Francuskoj, brod je angažiran u ratu. RAMB III je osim uloge prateće krstarice dobio zadatak prijevoza mesa za talijansku vojsku u Libiji. Brod se 30. lipnja 1941. g. po tom zadatku nalazio u libijskoj luci Bengazi kada ga je u pramac pogodilo torpedo iz britanske podmornice HMS Triumph. Oštećenje se nije moglo popraviti te brod nije mogao isploviti. Kapetan Giuseppe Aneti rasporedio je teret tako da je brod mogao isploviti i to na unazad, odnosno krmom naprijed jer je tako mogao ploviti. Brod je tako plovio devetsto milja od Libije do Sicilije. Brod je iz Sicilije dovučen tegljačima u brodogradilište San Marco u Trstu.
Nakon kapitulacije Italije 1943. brod su, tada još uvijek na popravku, zauzeli Nijemci. Najprije su od njega planirali napraviti brod za prijevoz trupa, a zatim je donesena odluka da taj brzi brod preurede u minopolagač te mu daju ime Kiebitz. Poslije preuređenja Kiebitz je mogao ukrcati 240 mina, postavljene su mu šine za izbacivanje mina i postavljeno dodatno protuavionsko naoružanje. Tijekom 1944. g. brod je postavio više od 5000 mina u Kvarneru i sjevernom Jadranu. 5. studenog 1944. brod je potopilo u riječkoj luci savezničko ratno zrakoplovstvo.
 
 
Godine 1947. otpočelo je vađenje Kiebitza koji se nalazio na dubini od 22 metra. Vađenje potonolog broda odradio je splitski Brodospas. Prvi put se u nas primijenilo vađenje broda pomoću cilindara i stlačenog zraka. Početkom 1948. brod je izvađen, djelomično rastavljen i rekonstruiran u pulskom brodogradilištu. Brod je potpuno, vrlo luksuzno i moderno uređen, te predan JRM kao školski brod Galeb.
 
 
 
Brod je i danas poznat kao ploveća rezidencija Josipa Broza Tita. Od ožujka 1953., kada je krenuo u prvi posjet Velikoj Britaniji, Tito je Galebom putovao 14 puta posjetivši 18 zemalja na tri kontinenta - Europi, Aziji i Africi, pristavši u 29 luka (u neke i više puta). Na ovim putovanjima Galeb je prošao 85.000 nautičkih milja (157.420 km), u trajanju od 478 dana. Tijekom posjeta Galebovom palubom su prošli mnogi državnici i predstavnici prijateljskih zemalja, od engleskog premijera Winstona Churchila, grčkog kralja Pavla i kraljice Frederike do etiopskog cara Haile Selassija i marokanskog kralja Hasana II., a posjetili su ga i predsjednici nesvrstanih zemalja Gamal Abdel Nasser, Jawaharlal Nehru, Ahmed Sukarno, general Abud, Kwame Nkrumah, Albert Tabnen, Habib Bourguiba, Sirimawo Bandaranaike, U Nu, Ne Vin, Modivo Keita, Ahmed Sékou Touré, Moamer el Gadafi, arhiepiskop Makarios, ali i predsjednik SSSR-a Nikita Hruščov. Pored državnika, na Galebu su boravili i mnogi svjetski poznati znanstvenici, umjetnici i visoke vojne ličnosti. Posljednje Titovo putovanje ovim brodom bilo je 1979. godine.
 
 
 
1991. se brod iz Pule dislocira u Boku Kotorsku. Tu ostaje vezan do kraja 1990-ih, kada ga kupuje grčki brodovlasnik s namjerom da napravi luksuznu jahtu za bogatu klijentelu. Brod Galeb je otegljen u Remontno brodogradilište Viktor Lenac na remont. Zbog nedostataka novaca i spleta raznih okolnosti u Brodogradilištu Viktor Lenac, situacija se zakomplicirala. U svibnju 2009. Grad Rijeka postao je novi vlasnik broda Galeb. Na javnoj dražbi na riječkom Trgovačkom sudu Grad Rijeka iskoristio je pravo prvootkupa i izlicitirao brod za 150 tisuća $. Plan je Galeba pretvoriti u muzej.
 
 

Nešto bez posebnih osjećaja. Nisam volio Galeb. Nisam volio Jadran. Možda su bili lijepi, ali kad sam se ukrcavao na njih nije bilo pozitivnih emocija. Na ukrcanju na TČ 222 Partizan 2, kasniji hrvatski TČ51 Vukovar, potpuno druga priča. Ne znam, možda su neki i uživali na tim školskim brodovima, ja ih jednostavno nisam podnosio. Jedva sam čekao ukrcanje na prave brodove.

Minolovac (citat):

Nešto bez posebnih osjećaja. Nisam volio Galeb. Nisam volio Jadran. Možda su bili lijepi, ali kad sam se ukrcavao na njih nije bilo pozitivnih emocija. Na ukrcanju na TČ 222 Partizan 2, kasniji hrvatski TČ51 Vukovar, potpuno druga priča. Ne znam, možda su neki i uživali na tim školskim brodovima, ja ih jednostavno nisam podnosio. Jedva sam čekao ukrcanje na prave brodove.

Iako gledamo na to iz drugačije perspektive, mislim da te mogu potpuno razmumjet. Ti brodovi nisu ono pravo. Ima na njima previše umjetnog i namještenog, protokolarnog. Mogao bih reći da dio mornara, znači ljudi koji su služili vojni rok na tim školskim brodovima također nije bio oduševljen. Međutim, na to utječe i čitav niz drugih faktora, po meni prvenstveno eventualno prethodno iskustvo s morem, pomorstvom i brodovima. Kome je služenje na tim brodovima bio i prvi doticaj s morem, njemu je sve to bilo dobro (ili sve loše), nije mogao ni s čim uspoređivat. Smatram da bi svaki pomorac (čovjek s morskim iskustvom) podijelio i tvoje mišljenje.
Ne mogu se oteti dojmu da su Galeb i Jadran namijenjeni turistima da im iz daljine izmamljuju uzdahe.

Unutrašnjost Galeba:
 
 
 
Strojarnica:
 

Video setnja brodom "Galeb"



Sve o brodu: Ramb III - Kiebitz - Galeb:

[You must be registered and logged in to see this link.]


Galeb jos ceka na bolje dane:

[You must be registered and logged in to see this link.]


Tragom Galebovih putovanja:

[You must be registered and logged in to see this link.]

Na prvoj slici strojarnice su glave. Tamo sam uspio zaspati u noćnoj gvardiji kad smo išli iz Pule. Nije mi smetala ni buka strojeva ni vrućina (na najnižem nivou gdje su bili pomoćni motori je bilo daleko bučnije, ako se to uopće može uspoređivati) Smotao sam se na stepenicama koje vode na galeriju i blaženo zaćorio. Mladost. Sad mi treba dormeo, savršena tišina i mir i opet se budim...

Minolovac, što je inače 'radio' Galeb? Ne znam kako da ti baš točno postavim pitanje, ali su svi drugi brodovi imali neke svoje konkretne zadatke...
Prije je bio na raspolaganju Titu i protokolu, ali mi se nekako čini da nije korišten za protokol kasnije, kad je Tito umro.
Znam da su mornari četiri puta godišnje išli s njim u prekomandu po jadranskoj obali iz Pule...
I to baš nije bio lijep doživljaj jer su bili naslagani kao sardine po brodskoj utrobi.
Imao sam sreću da nisam išao s njim u Boku, jer je tad bio na remontu, pa smo išli civilnim brodom Slavijom.
Galeb i Jadran su praktično bili ratni brodovi koji to u stvari nisu bili...
I ako bi malo mogao posložiti kad i na kojem brodu si sve služio, očito nije samo minolovac bio u pitanju.
Mislio sam i da se nešto više kaže o svakom pojedinom TČ-u iz JRM koliko će se moć, pa je svaka informacija dobrodošla...

Svašta danas pišu o Galebu, da je bio Titova jahta, I on i Jadran su bili školski brodovi Ratne mornarice, kao i minolovac 117, a u školske svrhe je pod kraj služio i PBR 581 Udarnik. Na Galebu su pitomci imali smještaj, učionice, na ukrcanju se izvodila nastava i davali ispiti. Dublirale su se službe, po strukama, na palubi, u stroju, na naoružanju, brodska služba u luci. Akademci (budući časnici) su imali krstarenja po sredozemlju, mi samo po Jadranu. Kao što si rekao, razvažao je mornare u prekomande.
Stažirao sam na TČ 222 Partizan 2,(kasnije u HRM TČ 51 Vukovar) 1979 godine, pa raspoređen na Minolovac 161 Gradac, M142 Brseč i M144 Iž. Za vrijeme školovanja sam plovio na Jadranu, Galebu, patrolcu 524, a na ispomoći sam bio na skoro svim minolovcima francuzima i ofšorcima. Nisam bio jedino na 153.
Zadnji put me klasić častio sa dvodnevnom vožnjom na Petru Krešimiru IV, 2005, kao gost. Bio je gušt biti na brodu bez obaveza i vidjeti uplovljenje i isplovljenje (inače sam uvijek bio u strojarnici kod manovre)

Minolovac (citat):

Stažirao sam na TČ 222 Partizan 2, (kasnije u HRM TČ 51 Vukovar) 1979 godine, pa raspoređen na Minolovac 161 Gradac, M142 Brseč i M144 Iž.

 
Tvoj TČ-222 je pripadao klasi Shershen - NATO oznaka za klasu sovjetskih torpednih čamaca (brodova) razvijenih 1960-ih godina. Sovjetska oznaka je Projekt 206. Tijekom 1968. godine JRM nabavlja 4 TČ ove klase iz SSSR-a, dok je još 10 brodova izgrađeno po licenci u brodogradilištu u Kraljevici.
 
 
Deplasman: 145 t, puni: 170 t,
Dužina: 34.6 m, širina: 6.75 m, gaz: 3.75 m,
Pogon: 3 x M503A diesel motora s tri propelera, max brzina preko 47 čv
Doplov: 850 NM brzinom 30 čv
Posada: 11-12 starješina i 12 mornara
Naoružanje: 2 x AK230, 4 x torpedo 533 mm,
Autonomnost: 5 dana.
 
 

Evo ga danas

[You must be registered and logged in to see this image.]

Minolovci klase M-141
Poznati i kao klasa Ham - klasa obalnih minolovaca britanske Kraljevske mornarice. Britanci su između 1954. i 1959. izgradili 93 broda u tri blago različite podskupine.
 
 
 
Zašto klasa Ham (šunka)? Zato što su svi brodovi u klasi imali imena britanskih gradova koja su završavala na -ham, pa je to bio popularni naziv.
 
U JRM su brodovi došli krajem 50-tih. Zvali su ih ofšorci, od engleskog off shore (udaljen od obale).
Ovi minolovci su bili u sastavu 16. diviziona minolovaca, stacionirani u Pločama (Kardeljevu).
Ukupno su bila 4 ovakva broda: M141 Maun, M142 Brseč, M143 Olib i M144 Iž.
 
 
Istisnina: 150t / 190 t
Dimenzije: dužina: 32.5 m, širina: 6.5 m, visina: 2.1 m
Pogon: 2 x Paxman 12YHAXM diesel motrora 1.100 KS (820 kW), 12 V trajna snaga (2 x 550 KS) s turbokompresorima. Treći takav motor bez turbokompresora, snage 500 KS je služio za pulsiranje PEML minolovke, 2 generatora 60 KW sa motorima Perkins.
Brzina: 13 čvorova
Naoružanje: 1 x 20 mm Oerlikon, kasnije Hispano 20 mm
Protuminsko: PEML 3, MDL 3, AEL, ABL, AKL
 
 

[You must be registered and logged in to see this link.]

Pomnožite sa 2, sabijte u prostor 6x6 m dodajte pregradu od kontrolne kabine i zatvorite oči (ako vam nisu ispale)

Minolovac (citat):

[You must be registered and logged in to see this link.]
Pomnožite sa 2, sabijte u prostor 6x6 m dodajte pregradu od kontrolne kabine i zatvorite oči (ako vam nisu ispale)

Paxman V12YHA Diesel 60-litre





Minolovac, jesu li RČ-i i TČ-i zaista bili predviđeni za stalno 'stanovanje' na njima, ili su u stvari trebali služiti za brzi zadatak i povratak čim prije u luku. Ili tako nešto, a posada se odmara i spava na kopnu u stvari.
I koji su bili najbrži čamci u JRM? Ipak RČ-i?
Pročitao sam da su raketni čamci mogli ići čak do 53 čv, ali 10-15 minuta, inače bi se raspao motor, to je bilo predviđeno samo za ekstremne situacije...

Ja znam da se na velikim minolovcima sasvim dobro i ugodno živjelo do se na malim nije moglo a mislim da ni na RČ i TČ nije baš bilo ugodno spavat i živjet

Posto smo u JRM imali oficire sa cinovima kapetan korvete ili kapetan fregate moje pitanje je za drugove od struke tj mornaricki smjer da li smo imali korvete ili fregate ili je to medjunarodni engleski naziv za neku skupinu brodova odredjene duzine, tonaze itd.

Ofšorci su imali skučeni smještaj i koristio se samo u plovidbi. na sidrištu Baćina je bila zgrada u kojoj su posade bile smještene za vrijeme boravka u matičnpj luci. Na francuzima i bokeljcima su posade bile smještene na brodovima. Ishrana je po pravilu bila centralizirana u menzi, ali smo uvijek na xve moguće i nemoguće načine izvrdavali to pravilo jer se mnogo bolje jelo kad se kuhalo na brodu.
Stvarno se ne mogu sjetiti za TČ i RČ, mislim da su oni imali svoje zgrade u Lori. RČ nije mogao biti brži od TČ već time što je bio veći imao masivne hangare koji su stvarali veliki otpor zraka, a pogon im je bio isti. O brzinama su se pričale razne priče, navodno je 222 postigao 55 čvorova. Raketaši su bili sporiji za desetak čvorova.
Ni na jednom brodu se vršna (maksimalna snaga) ne može držati duže od desetak minuta, jer se jako troše motori i resursi, a dobitak u brzini je minimalan. TČ i RČ su imali karakteristiku da nisu smjeli imati motore upaljene na mjestu duže od desetak minuta jer nisu imali pumpe morske vode, pa bi se pregrijali. Slatka voda se hladilaprisilnim strujanjem morske vode kad je brod plovio.
Što se tiče činova, to su međunarodni činovi koji se interpretiraju različito u raznim zemljama. Iako smo imali razarače, nisu bili korišteni u nazivlju, a poručnika bojnog broda i kapetana bojnog broda smo imali iako bojni brod nismo imali od austrougarske.
nadam se da će se ovdje nešto vidjeti, ograničen sam formatom slike.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Pogledaj i ovo: [You must be registered and logged in to see this link.]

Pojmovi korveta, fregata, bojni (linijski) brod su nastali još u doba jedrenjaka, postoje neke definicije ali nisu jedinstvene za sve mornarice (veličina, nadgrađe - broj paluba, naoružanje ...).
Ako bi smo išli po veličini od manjih ka većim to bi bilo: korvete, fregate, razarači, krstarice, bojni brodovi a skoro svaka od ovih klasa ima podklase.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Monolovac, možeš li prepoznati o kojem se točno monolovcu radi na ovoj slici?

Francuz je, nije 161. Na 161 nismo bojali ručke na vitlu, na vratima i sl u crno. U pozadini se vidi rt Višnjica i Ploče. Mornari se spremaju za ispuštanje PEML minolovke, ali na krmi nema starješine pa mi je malo čudno. Desni i onaj na krmi imaju nepropisno postavljene prsluke

Jesi primjetio da obadvojca rade na vitlu

Minolovac (citat):

Kad je bilo zapovijeđeno nošenje gornje odjeće bilo je obavezno nošenje dolamice s opasačem, (frajeri su ga znali smotati i sakriti ako nije bilo vojne murije) kasnije su negdje početkom osamdesetih uvedene vjetrovke (pbb Jakimovski je jednom izjavio da mornari ne mogu da izlaze u grad u vetrolovkama), uz njih nije išao opasač.

Nešto starija slika na kojoj su mornari u dolamicama. Izlazile su polako iz upotrebe u 80-tima, kako gdje i kako koja generacija.  Moja klasa ih je dužila samo na temeljnoj obuci u Puli krajem '86. Sljedeća klasa više nije. Dolamice su tada bile dio radne uniforme, jer smo dužili i vjetrovku za izlaz u grad. Kasnije smo zadužili još jednu vjetrovku, tako da je 'rabljena' bila radna, a nova za izlaz. Plus ratno-radna uniforma, o njoj je već bilo riječi. To su sve bili dijelovi zimskog kompleta mornarskih uniformi.
Dolamica bi se dijelom mogla usporediti sa šinjelom, bila mu je neki ekvivalent u uniformi KoV.
Mislim da su na slici mornari iz RRF (Riječna ratna flotila), ali ništa ne mijenja na stvari o čemu sam prethodno rekao.

Slika s interneta - ne znam detalje, piše samo gdje i kad... možda Minolovac zna o kojoj se jedinici radi...

Ja sam bio u JNA 85-86 godine i nisam nikad vidio ove dolamice mi smo imali one jakne