Karlovac kasarna 'Robert Domani' Luščić 89/90

Da, ti kamioni 130 tke koje ste zvali "civilni kamioni" su znači već bili 1985 godine, očito ove 170 tke su došli u tom periodu između tih pet godina, oni su u potpunosti isto bili civilni kamioni bez ikakve dodatne vojne opreme, niti su imali vuču na sve četiri točka, ni ratna svjetla, ni u kabini neke dodatne police za stavljanje oružja kao ni ono vitlo naprijed što bude za slučaj izvlačenja ako kamion zapadne, ni po čemu se nisu razlikovali od civilnih kamiona jedino što su bili u klasičnoj JNA smb boji i naravno sa tablicama vojnim. Koliko se ja mogu sjetiti bilo ih je nekih 6-7 komada (ne smijem garantovati ništa sigurno) i bili su da budem iskren jako lagani odnosno dosta lakši za voziti od recimo tvog TAM 5000 iliti "Dajca" dok je 130 tka definitvno bila najbolja po svemu.

Da se vratim malo u Slavonsku Požegu, ti si tamo bio duže nego ja, kada smo stigli u decembru 1989 godine, odmah u prvim danima odnosno kada je bilo vrijeme za večeru čekali smo red ulaska u kuhinju, sasvim slučajno sam primjetio ispred kuhinje potpuno novu "Skalu 55" plavo-bijele boje odnosno original tadašnju milicijsku, začudio sam se otkud milicija u krugu kasarne međutim kada sam malo bolje pogledao vidio sam na njoj JNA tablice, pojam vojne policije da ti budem iskren i nije mi nešto bio poznat iako ni na vratima niti na šajbi od te "Skale" nisu bile VP naljepnice kao što su inače bile na svim ostalim policijskim vozilima koje sam imao priliku susretati u toku vojnog roka, kasnije sam to vozilo vidio nekoliko puta u gradu pred sami kraj isticanja izlaska u grad kako kruži ulicama sa upaljenom rotacijom vjerovatno upozoravajući vojsku da se bliži kraj izlasku u grad (moja pretpostavka)i obaveznom povratku u kasarnu (inače sam kasnije tu "Skalu" često znao vidjeti parkiranu pred komandom stana), registrovao sam na suvozačevom mjestu dežurnog oficira kasarne ili podoficira i dva-tri vojnika u autu koji nisu bili vojni policajci nego su nosili klasične vojničke opasače sa uprtačima tako da sam zaključio da to je mogla biti neka vrsta vojne patrole u sklopu straže ili tsl., jednog jedinog vojnog policajca sa bijelim opasačem i uprtačima i to bez pištolja (saobraćajac je bio s onom metalnom značkom na lijevoj strani grudi) sam sretao kako ide na dežurstvo u auto park odnosno tadašnji KPS od kasarne, apsolutno nije bilo vojne policije nigdje a tolika kasarna sa toliko vojnika i to većinom mlade vojske koja se mjenja svaka tri mjeseca u ogromnom broju.

Jesam li dobro primjetio odnosno jesam li u pravu što se tiče zaključka/zaključaka i je li tako bilo i u tvom vremenu služenja 1985 godine ?

Ako jeste tako bilo znaš li kako su se eventualni razno razni vojno disciplinski problemi riješavali ?

Na ovom prvom snimku ispod koji traje nekih 54 sec ubijeđen sam da su prostorije koje je koristila auto četa. Snimak počinje otprilike sa lokacije kraja hodnika gdje su bila koliko se sjećam vrata za ulaz-izlaz koja mi nismo koristili (tada su bila zaključana a mi smo ulazili na glavni ulaz na sredini zgrade), desno se mogu vidjeti prostorije (wc i umivaonica) a dole niže na desnoj strani prostorija u kojoj smo boravili i u kojoj je bio televizor smješten (tzv. učionica). 

Na drugom snimku koji traje 33 sec takođe sam siguran da je riječ o lijevoj strani zgrade odnosno prostorijama u kojima je bio smješten auto vod od vodnika Strižića.

Pogledaj i malo proanaliziraj, mislim da sam u pravu odnosno da nisam pogriješio !

[You must be registered and logged in to see this link.]


Izvor : You Tube kanal "Karlovački Airsoft"

Da, prvi snimak definitivno pokazuje prostorije auto čete, taj prolaz odnosno ulaz-izlaz na kraju hodnika koji vodi direktno na pistu odnosno prema kuhinji-restoranu je bio zaključan i nije se koristio nego smo kako si i rekao koristili glavni ulaz koji je bio sa druge strane piste gledajući prema auto parku, na njega kada uđemo idemo desno kroz ona dupla dvokrilna vrata koja su se otvarala u stilu kaubojskih salunskih vrata, što se tiče zadnje prostorije u kojoj ste držali obuću i vjetrovke ja sam siguran da mi je nismo koristili ni za tu niti za bilo koje druge namjene (možda je bilo u njoj nešto, ne mogu se sjetiti), imali smo u hodniku na desnoj strani pored spavaonica vješalice i soške za držanje obuće (čizme, cipele i papuče), magacin je mislim bio na "ničijoj zemlji" odnosno kada se uđe u hodnik pa se hoće ići lijevo ili desno ravno naprijed su bila velika dupla vrata iza kojih je bio naš magacin sa svom opremom (za oružje ne smijem garantovati da je tu bilo) a kada se onda uđe u naš dio lijevo su odmah bile kancelarije dvije ili jedna nisam siguran i sve onda ostalo kako je već bilo ne mogu se svih detalja sjetiti zaista, što se tiče onog lijevog ulaza i prostorija koje su u tvoje vrijeme koristili vojnici ČTO a u moje vrijeme auto vod na čelu sa onim vodnikom brkicom Strižićem to je isto siguran sam njihov dio jer se lijepo vidi kada izlazi ovaj air softaš sa stepenica pista, cesta koja vodi ka glavnom ulazu-izlazu i prijavnici a takođe se na snimku na trenutak mogu vidjeti one dvije zgrade od kojih je jedna kako si ti objasnio bila korištena kao komandna zgrada a i vidi se naravno onaj šumarak u kom je smještena bila zgrada kantine.

Tako je bilo 1990 godine, kada su se izdešavale promjene što se tiče korištenja ulaza-izlaza i lijeve strane ČTO-auto vod ja ne znam ali pretpostavljam da je se moglo desiti 1987/1988 godine kada su se organizovala preseljenja jedinice izviđača iz Petrove Gore u Luščić pa da je možda u tom vremenu bilo i ovo ostalo preraspoređivanje. Takođe je tokom 1990 godine u našu zgradu došla neka artiljerijska jedinica (baterija ako se dobro sjećam ili bataljon nisam siguran) a to sam već prije mislim spomenio u nekom od postova.

Evo ako nisi pogledao ovaj snimak dok si link koristio koji sam postavio u prethodnom postu, na ovom snimku koji traje 2 min i 22 sec imaš gotovo sve, lijepo se vidi kuhinja-restoran i iz vani i iznutra, na 1:10 imaš snimak iz ulaza gdje se ide nama desno a auto vodu lijevo (gledano iz ugla kamere nama se na snimku ide lijevo a auto vodu desno s obzirom da je kamera okrenuta prema vani i slikano-snimano je baš negdje sa pozicije ispred vrata od magacina kojeg sam spominjao gore a koji je bio na "ničijoj zemlji"), zatim poslije toga izvana naša zgrada i naši prozori, tu su i hangari i još dosta toga (stanje je suvišno da opisujem). Evo ti link dole pa pogledaj, ti ćeš se vjerovatno još više sjetiti detalja nego ja, ja sam dosta toga prepoznao iako ima nekoliko detalja i kadrova koje ne mogu odgonetnuti s obzirom da je kasarna em zapuštena em je snijeg do koljena.

[You must be registered and logged in to see this link.]

..............

To je onda to, mi smo isto na našoj desnoj strani, strani na kojoj su bile spavaonice imali te kasete odnosno soške da ih tako nazovem gdje smo odvajali dijelove uniforme odnosno jakne a u donjem dijelu obuću (čizme i cipele) i onog trenutka kada uzimamo papuče da idemo u spavaonicu čarape su se takođe skidale koliko se sjećam i ostavljale složene ili u čizmama ili u cipelama. Tih preraspoređivanja je očito bilo ali to su već teme za koje bi nas trebalo biti više a i uz to trebalo bi biti i onih koji su bili direktno i neposredno učesnici tih da ih nazovemo događanja.

Postavio sam neke slike u temu o Slavonskoj Požegi pa kada budeš imao vremena pogledaj jer me zanima jedan oficir sa slika iz Požeške kasarne.

Da, u hodniku kao što sam već rekao su bile soške, u gornjem dijelu su se kačile vjetrovke a pretpostaljam i opasači sa uprtačima i da budem iskren ne sjećam se tačno, u donje dijelu su bila mjesta za čizme, cipele i papuče, kada smo već kod čizmi i cipela, mi čizme nismo doslovno nikako nosili (vjerovao ili ne) osim kada je riječ o vandrednim situacijama kao što je dežurstvo (dežurni čete i pomoćnik dežurnog čete gdje smo nosili čizme, uprtače sa opasačima i onu neizostavnu crvenu traku na lijevoj ruci iznad lakta) ili eventualna neka uzbuna, borbeno postrojevanje i sl. što smo imali u drugom dijelu 1990 godine u par navrata isključivo kao rezultat tadašnjeg stanja u SR Hrvatskoj, i to je bilo samo postrojavanje i onda nazad opet u prostorije i skidanje svega sa sebe. Na postrojavanje odnosno dizanje zastave smo išli bez opasača i uprtača i u cipelama u to sam potpuno siguran a na vožnju smo išli i bez opasača, samo i isključivo u uniformi i to uvijek sa cipelama a o čizmama nije bilo niti govora, čak i požarstvo smo davali ponekad u cipelama ali sa opasačem i uprtačima (ne znam kada tačno i u koje vrijeme), ja imam sliku iz auto parka koju nažalost neuspjelo već neko vrijeme tražim kada sam bio požarni u auto parku gdje se vidi kristalno jasno da sam u cipelama ali opet naglašavam sa opasačem i uprtačima. U Karlovcu sam i ja i svi drugi vojnici iz moje čete mogli na prste nabrojati koliko smo puta čizme obukli. To pravilo iz tvog vremena da se na vožnju išlo samo sa opasačem oko struka 1990 godine ponavljam apsolutno nije bilo u funkciji. Što se tiče situacija terena, otkomandi i odlazaka sa tzv. borbenim jedinicima ni ja niti bilo ko drugi od nas iz čete nije išao, isključivo smo bili u Karlovcu na ustaljenim svakodnevnim zadacima vožnje po ostalim kasarnama, oni koji nisu išli na vožnju provodili su vrijeme ili u auto parku na "održavanju" kamiona drugim riječima gubljenju vremena, u učionici čekali vrijeme za marendu i gledali tv a oni koji su bili u tzv. radnoj jedinici su išli na zadatak koji im je bio dodijeljen u sklopu te radne jedinice (obično je bila kuhinja u pitanju i sa naravno koliko max bilo moguće zabušavanja).

S obzirom da je bila 1990 godina i situacija takva kakva jeste nastala određeni period smo provodili na dnevnom terenu (ujutro odemo a u toku poslijepodneva se vratima u kasarnu) razduživanja i transporta opreme od rezervista iz okolnih mjesta i opština i to je se onda vozilo mislim u one stare magacine-magacin kojeg sam vidio skoro negdje na forumu a ne sjećam se tačno imena (žuta stara Austro Ugarska zgrada) i u tim situacijama sa nama su išli uvijek po par oficira ili podoficira iz intendanske jedinice kao i nekolicina vojnika koja su obavljala radnje razduživanja i utovara te razdužene opreme u kamione, i do vrata magacina ima kao neki mostić preko kog se pređe da bi se ušlo u njega (opet ne garantujem za tačnost podataka) i jednom smo pred sami kraj vojnog roka išli kao vozači da prevezemo-vozimo nove kamione (TAM 150 i TAM 110) kojih je bila ogromna količina i njih smo u koloni vozili do Bihaća, tu se zadržali i sačekali još jednu ili dvije kolone koje su nam se priključile i odatle onda svi zajedno otišli u Čapljinu gdje smo došli kasno u noć i po jako lošem grmljavinskom vremenu. Tu smo prenoćili i ujutro nakon doručka svi sjeli u autobuse vojne i svako u svoju kasarnu se vratio.

Pored Sljunja sam često prolazio ali ni jednom nisam bio na tom vojnom poligonu za kojeg je se govorilo da je jedan od najvećih u tadašnjoj SFRJ, nažalost kao što rekoh nisam imao priliku s obzirom da sam vozio kamion koji je bio "neborbenih" namjena tako da očito nisam bio poželjan kao takav u da ih nazovem nekim "ozbiljnijim" situacijama nego isključivo za vožnju prljavog veša i ostalih vojničkih trnja-prnja   ali srećom kako je se govorilo "Sve ide u vojni rok!" 

Očito je i sigurno bilo da je te 1990 godine dosta toga drugačije bilo u auto četi nego 1985 godine što je i potpuno normalno ne samo za tadašnju JNA nego i za sve ostale vojske pa i današnje da se vremenom mijenjaju službene radnje i dužnosti, prioriteti i sve ostalo što je u sklopu vojne službe.

Da se zaključiti da su "borbene jedinice" i za mene i za sve ostale vojnike iz VP 6610 bile misaona imenica, koliko je to dobro ili loše bilo tada može se tumačiti na mali milion načina  .

Da citiram zastavnika Žgelu (često je to znao govoriti jednom svom vojniku "miljeniku" septembarske klase kojem je uvijek davao neke lijeve i nepopularne zadatke i dužnosti a ovaj se uvijek malo znao buniti zbog toga) i to doslovno :

"Takav ti je horoskop danas vojniče!" 

Vidiš, zaboravio sam napisati da smo i mi u nekoliko navrata prolazili i zaustavljali se u nacionalnom parku "Plitvice", a kada već to spominjem i poligon Slunj na kojem već sam rekao nisam ni jednom bio, kad god smo išli tom magistralnom cestom barem te 1990 godine sam primjećivao konstantno pored ceste starije domicijelne žene u narodnim nošnjama kako na malim stolićima prodaju domaće mliječne proizvode a mislim da je bilo najviše riječi o nekom autoktonom siru ili kajmaku, siguran sam da je i u tvoje vrijeme bilo isto tako ili bar slično, doduše, nikada se nismo mogli zaustaviti (da budem iskren nije mi na pamet nikada došlo da stanemo a i nisam baš siguran da bi mi oficir-starješina dozvolio tu radnju) da kupimo i probamo taj sir ili kajmak odnosno što je se prodavalo, koliko se mogu sjetiti to je bilo u periodu od nekog 5. do 10. mjeseca vjerovatno sve dok su vremenski uslovi dozvoljavali da se može biti vani, i dan danas se širom cesta ex SFRJ mogu vidjeti slične situacije iako se danas većinom (pre)prodaje voće i povrće pored cesta a baš me zanima da li tom cestom prema Slunju odnosno prema Liki, Baniji i Kordunu i dalje se može na takvo nešto naići.

Navodno da je taj poligon/vježbalište Slunj bio nekih 50 km kvardratnih (ako se dobro sjećam priče ili sam možda sa Delibatskom Peščarom taj podatak pomiješao) i na njemu su se tenkisti uvježbavali naravno sa bojevom municijom kao i avijacija takođe (a možda i ostali rodovi vojske), sad koliko je to tačno a koliko nije ja mogu samo nagađati. 

Tada mi neodlazak odnosno neposjećivanje poligona Slunj nije ništa značilo dok iz današnjeg ugla gledanja smatram da sam propustio jedan malo veći životno-vojnički doživljaj s obzirom da je gotovo svako ko je u tim godinama služio vojni rok obavezno spominjao Slunj...

Sve hoću da te pitam a i sve druge koji eventualno znaju za taj pojam a to je tzv. "vojna vozačka dozvola", čuo sam navodno da  je dobijana u JNA, naravno valjda vozači MV kao što smo mi bili, ja za vrijeme služenja svog vojnog roka za nešto takvo nisam ni čuo, niti je vidio a kamoli da sam dobio neki takav papir, obrazac ili kako je to već izgledalo ako je uopšte naravno nešto takvo i postojalo !?

miler (citat):

Kolikom je meni poznato ranije generacije vojnika vozača nisu morali da poseduju vozačku dozvolu iz civistva, pa su posle polaganja dobijali ''vojnu vozačku dozvolu'' koju su posle odsluženja vojnog roka prevodili i civilnu. 

Točno tako kot si napisal. Na spodnjih slikah je vojaško vozniško dovoljenje iz leta 1975-76. Vojak - voznik, je kot je razvidno iz kopij dokumenta, po odsluženju vojaškega roka, v kraju svojega stalnega bivanja, prevedel vojaško vozniško dovoljenje v civilno in sicer kategorije C in E.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Da, ja sam otprilike i mogao pretpostaviti da je vojna vozačka dozvola izdavana vojnicima koji su u JNA polagali vozački ispit za određene kategorije odnosno izdavana je vojnicima koji su došli u JNA bez položenog vozačkog ispita što je u prijašnje vrijeme bilo pretpostavljam dosta češći slučaj nego u moje vrijeme s obzirom da kada sam ja polagao vozački ispit (maj 1989 godine) je gotovo normalno bilo da se polaže vozački ispit čim se napuni 18 godina. Ja sam sa svojim vršnjacima išao na regrutaciju čini mi se kada sam bio 2. ili 3. razred srednje škole (to su oni pregledi od glave do pete pa i onda ono na kraju skidanje do gola na kraju samog pregleda pred nekolicinom doktora članova komisije a mislim da je u komisiji bila i neka za to vrijeme jako zgodna doktorica ili možda medicinska sestra) a nakon tog pregleda kada smo dobili papire ili mi ili tadašnji ured TO-a ili kako se već zvalo nakon izvjesnog vremena je došao jedan oficir JNA (kapetan 1. klase) ili možda više njih ne sjećam se sigurno u zgradu TO-a i svi smo onda došli u dogovoreni termin da nam se odredi VES, ja kada sam došao na red pitao me je šta bih volio biti u vojsci odnosno koji bih rod volio biti, ja sam mu rekao da mi se sviđaju dva roda, jedan je graničar a drugi vozač, kada sam mu to rekao pitao me je imam li vozačku dozvolu a ja sam odgovorio da za nepunih mjesec dana krećem polagati vozački ispit čim napunim 18 godina. To nikada neću zaboraviti, pogledao me je i iz seta pečata ispred sebe izabrao jedan i u moju vojnu knjižicu mi udario pečat crvene boje na kojem je pisalo u dva reda : "Sposoban za vojnu službu", zatim ispod u drugom redu "Saobraćajna služba 12701". Pečat je bio u obliku kvadrata, možda nekih dimenzija 5 cm x 3 cm, zatim je koliko se sjećam vratio mi knjižicu a ja sam ustao sa stolice na koju je odmah stigao novi regrut. Kasnije smo svi mi koji smo dobili da budemo vozači u JNA išli na još neki dodatni pregled u bolnicu ali taj pregled nije bio ni blizu kao ona prva klasična regrutacija na kojoj smo ostali gotovo cijeli dan, nas je možda došlo 20 tak max i sjećam se nekog psihologa ili psihijatra između ostalog koji nam je dao ako se ne varam neke testove da ispunjavamo pa nam je nakon toga postavljao neka glupava nepovezana pitanja i slobodno mogu reći da se i derao na nas tako da smo sve to relativno brzo završili i svako se od nas vratio svojoj kući. U maju 1989 godine čim sam napunio 18 godina polagao sam i položio za "A" i "B" kategoriju a u vojsku sam otišao odmah u decembru iste godine i u JNA sam polagao samo za "C" kategoriju bez ostalih "E" i "D" kategorija koje me i nisu nešto posebno privlačile jer kao što sam već negdje na samom početku mojih postova objasnio da je moje viđenje vozača u JNA prije odlaska u vojsku bilo isključivo vožnja nekog luksuznog auta i u njemu nekog visokog oficira, ni na kraj pameti mi nije bilo da 99 % nas takvih završi svugdje drugo samo ne u autu de lux kategorije pored visokog oficira JNA. Poenta je da je to moje shvatanje i razmišljanje došlo isključivo "zahvaljujući" starijim momcima koji su odslužili već vojsku par godina prije nas što kao vozači što kao neki drugi rodovi pa nama mlađima po kafićima i plažama razvlačili priče kako je zakon biti šofer u vojsci, voziš stalno starješine, ideš svugdje, nemaš vježbe i ostale obaveze kao "obični" vojnici i još brdo nekih privilegija imaš s obzirom da si gotovo stalno sa oficirom u autu. Što bi danas se moderno reklo očito da su nas ti stariji momci "gasirali" iliti "spinovali" da li svijesno ili nesvjesno ili sam ja jednostavno svojom krivicom stvorio u svojoj glavi predodžbu i sliku šta je i kako izgleda biti vojnik vozač u JNA odnosno biti auto jedinica kako se to tada u popularno zvalo.

Valjda nisam puno odužio, uvjek kada počnem pisati post što se tiče mog vojnog roka i mjesta služenja uvjek sebi obećam da će to biti samo par redova odnosno nekoliko rečenica a ono uvjek ispadne ovako kako je i sada ispalo da moje jedno pisanje-post bude kao nečijih 5 ili 6 postova.

Valjda će cijenjeni administratori kada budu dijelili po zaslugama činove i razna zvanja ovdje na forumu uzeti to u obzir da bar ovdje dobijem koji "čvarak" kada već nisam doslovno i bukvalno u JNA sa tim činovima htio imati apsolutno nikakve veze nego isključivo sam se držao debele hladovine     .

Pazi sad ovo čika Mile, ti si od Pirota udaljen cestom do Karlovca tačno 745 km, dok si zračnom-vazdušnom linijom udaljen tačno 617 km a moja malenkost je daleko od Karlovca cestom-drumom tačno 309 km a zr/vz linijom 251 km.

Što bi reko moj zemljak Branko Đurić-Đuro iz Nadrealista : "Joooj razlike....diiirastićne !" 


P.S. : Zahvaljujem se cijenjenom tovarišu arcibaldu01 na jasnim i čistim slikama kompletne vojne vozačke dozvole  

Gorica 660 (citat):

Da, ja sam otprilike i mogao pretpostaviti da je vojna vozačka dozvola izdavana vojnicima koji su u JNA polagali vozački ispit za određene kategorije odnosno izdavana je vojnicima koji su došli u JNA bez položenog vozačkog ispita što je u prijašnje vrijeme bilo pretpostavljam dosta češći slučaj nego u moje vrijeme s obzirom da kada sam ja polagao vozački ispit (maj 1989 godine) je gotovo normalno bilo da se polaže vozački ispit čim se napuni 18 godina.

U 80-tima nije bilo moguće doći u auto-jedinicu bez položene B kategorije iz civilstva.
To je bio prvi i osnovni uvjet.
A kad je bilo moguće polagati u JNA sve od nule ne znam, ali vjerojatno davno prije. Dosta davno.
Također nisam siguran je li se u JNA polagala D kategorija (autobus), jer je to ipak ozbiljnija stvar.
(Prevozi se puno ljudi.)
Autobuse su većinom vozila civilna lica ili starješine, koliko znam, uz ponekog vojnika koji je imao D kategoriju od ranije tj. bio po zanimanju vozač autobusa.
Kasnije, od sredine 80-tih kad je postojala mogućnost vojnika po ugovoru, takvih je zapravio bilo dosta raznih vozača, koji su onda bili profi vozači u JNA.
A tu bi me zanimalo jesu li morali ići u kakvu saobraćajnu školu uz polaganje za kategorije, jer biti profesionalni vozač nije samo imati kategoriju, ima tu još kvalifikacija koje treba steći/naučiti.

Gorica 660 (citat):

Valjda će cijenjeni administratori kada budu dijelili po zaslugama činove i razna zvanja ovdje na forumu uzeti to u obzir da bar ovdje dobijem koji "čvarak" kada već nisam doslovno i bukvalno u JNA sa tim činovima htio imati apsolutno nikakve veze nego isključivo sam se držao debele hladovine...

Forumske činove stječeš sam brojem postova.

[You must be registered and logged in to see this link.]

Max Blitz (citat):

U 80-tima nije bilo moguće doći u auto-jedinicu bez položene B kategorije iz civilstva.
To je bio prvi i osnovni uvjet.
A kad je bilo moguće polagati u JNA sve od nule ne znam, ali vjerojatno davno prije. Dosta davno.
Također nisam siguran je li se u JNA polagala D kategorija (autobus), jer je to ipak ozbiljnija stvar.
(Prevozi se puno ljudi.)
Autobuse su većinom vozila civilna lica ili starješine, koliko znam, uz ponekog vojnika koji je imao D kategoriju od ranije tj. bio po zanimanju vozač autobusa.
Kasnije, od sredine 80-tih kad je postojala mogućnost vojnika po ugovoru, takvih je zapravio bilo dosta raznih vozača, koji su onda bili profi vozači u JNA.
A tu bi me zanimalo jesu li morali ići u kakvu saobraćajnu školu uz polaganje za kategorije, jer biti profesionalni vozač nije samo imati kategoriju, ima tu još kvalifikacija koje treba steći/naučiti.

Max, moraš vedeti, da se je tam nekje do začetka 80 tih let kar precej stvari poenostavljalo.Redki so bili, ki so imeli v 60 ali 70 tih letih osebni avto zato tudi ni bilo potrebe po opravljenem izpitu za avto. Ko sem jaz služil vojsko so imeli v celem polku mogoče trije ali 4 opravljen vozniški izpit iz civilstva, kljub temu da je bila povprečna šolska izobrazba v polku precej visoka, verjetno srednja šola. In ker takrat ni bilo dovolj voznikov jih je morala izšolati JLA. Sam nisem bil voznik v JLA zato ne vem kako točno je izobraževanje potekalo. Iz vojaškega vozniškega dovoljenja pa sklepam, da je vojak v vojski opravil izpit kategorije B in bil s tem usposobljen kot voznik osebnih, terenskih, tovornih, vlečnih vozil in tudi avtobusov (glej 8 stran vojaškega vozniškega dovoljenja). 

Ti pa verjamem, da se je v 80 tih letih dosti tega spremenilo čeprav dvomim, da so vsi vozniki v JLA imeli predhodno opravljen civilni B. JLA je po moji oceni potrebovala več voznikov, kot je bilo tisti trenutek v vojski voznikov z opravljenim B iz civila. Zato je bilo nujno, da je bilo mogoče opraviti vozniški izpit tudi v JLA, tudi v 80 tih.

Sicer pa, na forumu je zagotovo kakšen voznik iz JLA pa naj pove kako je polagal izpit in kje.

Jaz sem 66-tega pred služenjem imel usposabljanje kot neko predvojaško vzgojo.
Trajala je 40 dni.Imeli smo teorijo in 50 ur vožnje s Fiat-om 615.
Obenem smo za majhen denar (8000 din,petina plače) lahko opravili tudi 
izpit A in B.Civilni.Po končani vojaški obveznosti,smo na občini ,s potrdilom
iz vojske,dobili še izpit C in E kat.
Vendar ,ko smo prišli v JNA smo vse začeli od začetka.Druge republike izgleda,niso
imele te prakse.

arcibald01 (citat):

Ti pa verjamem, da se je v 80 tih letih dosti tega spremenilo čeprav dvomim, da so vsi vozniki v JLA imeli predhodno opravljen civilni B. JLA je po moji oceni potrebovala več voznikov, kot je bilo tisti trenutek v vojski voznikov z opravljenim B iz civila. Zato je bilo nujno, da je bilo mogoče opraviti vozniški izpit tudi v JLA, tudi v 80 tih.

Sicer pa, na forumu je zagotovo kakšen voznik iz JLA pa naj pove kako je polagal izpit in kje.

Meni je palo na pamet da bih bio vozač u JNA.
"Naravno", da vozim brze automobile i motore , ne neke kamione...
Moj stari se raspitao u vojnom odsjeku, imao je neke veze i navodno su mu rekli da nema šanse ić za vozača (takvi su propisi) tko nema B kategoriju već, a ja je nisam onda još imao prije vojske.
(Btw, dobio ARJ/PVO prvi put na regrutaciji, a to se nije svidjelo mojoj majci , pa je rekla starom da me skine s toga; dobio onda mornaricu, što je bilo cool.)

mirko bratuš (citat):

Jaz sem 66-tega pred služenjem imel usposabljanje kot neko predvojaško vzgojo.
Trajala je 40 dni.Imeli smo teorijo in 50 ur vožnje s Fiat-om 615.
Obenem smo za majhen denar (8000 din,petina plače) lahko opravili tudi 
izpit A in B.Civilni.Po končani vojaški obveznosti,smo na občini ,s potrdilom
iz vojske,dobili še izpit C in E kat.
Vendar ,ko smo prišli v JNA smo vse začeli od začetka.Druge republike izgleda,niso
imele te prakse.

Hvala Mirko za komentar. Če te prav razumem so te na naboru predlagali za voznika. Potem pa si v civilu imel recimo temu predpriprave 40 dni. Če pa na naboru ne bi bil izbran za voznika tudi 40 dnevnega usposabljanja ne bi imel. Prav razumem?

Max Blitz (citat):

(Btw, dobio ARJ/PVO prvi put na regrutaciji, a to se nije svidjelo mojoj majci , pa je rekla starom da me skine s toga; dobio onda mornaricu, što je bilo cool.)

Tudi jaz sem razmišljal o mornarici samo je takrat trajanje vojnega roka v mornarici trajalo 2 leti pa sem si premislil. 2 leti je kar dolga doba. Če bi bil vojni rok v mornarici krajši bi zagotovo bil mornar.

arcibald01 (citat):

mirko bratuš (citat):

Jaz sem 66-tega pred služenjem imel usposabljanje kot neko predvojaško vzgojo.
Trajala je 40 dni.Imeli smo teorijo in 50 ur vožnje s Fiat-om 615.
Obenem smo za majhen denar (8000 din,petina plače) lahko opravili tudi 
izpit A in B.Civilni.Po končani vojaški obveznosti,smo na občini ,s potrdilom
iz vojske,dobili še izpit C in E kat.
Vendar ,ko smo prišli v JNA smo vse začeli od začetka.Druge republike izgleda,niso
imele te prakse.

Hvala Mirko za komentar. Če te prav razumem so te na naboru predlagali za voznika. Potem pa si v civilu imel recimo temu predpriprave 40 dni. Če pa na naboru ne bi bil izbran za voznika tudi 40 dnevnega usposabljanja ne bi imel. Prav razumem?

Pravilno.

Max Blitz :
"Meni je palo na pamet da bih bio vozač u JNA.
"Naravno", da vozim brze automobile i motore [You must be registered and logged in to see this image.], ne neke kamione... "
............


Dobro došao u klub   

Evo jedne slike kasarne dok se koliko toliko vodilo računa i briga o istoj :

[You must be registered and logged in to see this image.]
.....................

A evo i još nekoliko friških slika :

[You must be registered and logged in to see this image.]

....................

Što se tiče ovih slika iz prethodnog posta mislim da neće nešto pretjerano mnogo iznenaditi ni Milera ni svakog drugog ko je ili služio JNA u ovoj kasarni ili imao bilo kakvu vezu sa njom dok ove dole slike koje ću sada postaviti bi već mogle da djeluju rastužujuće za one koje su kako već rekoh proveli dio ili cijeli vojni rok u kasarni na Luščiću....

Ova prva slika pokazuje ulaz u zgradu od strane auto parka na koji smo mi vojnici iz ATČ VP 6610/1 ulazili u svoje prostorije, odmah u prizemlje pa desno, neću komentarisati stanje, slika govori milion riječi...

[You must be registered and logged in to see this image.]
..............

Ova druga slika prikazuje prilaz auto parku ATČ VP 6610/1, u auto park se ulazilo odmah desno iza ove zgrade/hangara od crvene cigle, u pozadini se lijepo vidi jedan od ona tri magacina čije postojanje sam potpuno previdio a odmah desno od magacina se vidi akumulatorska stanica.

Ni ovu sliku nemam namjeru komentarisati...

Nakon dosta dugo vremena uspio sam doći do ovih slika na kojima se baš vide mjesta koje je koristila auto četa VP 6610/1

[You must be registered and logged in to see this image.]

P.S.: Čika MileR  , sjećaš li se ti ove rupe na asfaltu prema auto parku   ?

................

Obijanje vojničkih kaseta je bio sastavni dio i 1990 godine kada sam i ja bio u Karlovcu, ovo nadovezujem na onu priču iz posta kog sam napisao u temi o Slavonskog Požegi, često smo znali  kada se vratimo sa doobuke ili nekih drugih dužnosti zateći svoje kasete obijene, pretežno su to radili vojnici iz septembarske klase koji su iz naših kaseta uzimali sve ono što im je bilo potrebno što se tiče gardarobe i ostalih potrepština, što se tiče novca i ostalih eventualnih vrijednosti ruku na srce to se nikada i nikome nije desilo mada pretpostaljam da niko od nas i nije držao ništa vrijedno u kasetama sem obavezne vojničke opreme koja je po PS-u morala biti složena u kasetama, ja sam recimo svoja dokumenta i novac uvijek nosio u džepu od košulje a tako su i svi ostali vojnici praktikovali. Kao što sam već napisao u onom postu o S. Požegi, ovakve stvari su kod mene srušile viziju o neprikosnovenosti i savršenstvu JNA koje sam izgradio iz priča starijih generacija prije svog odlaska na odsluženje vojnog roka i kada sam izašao iz vojske to me je držalo jedan vremenski period ali vremenom su ta loša sjećanja izblijedila i ostala su samo ova lijepa i pozitivna o kojima pretežno pišem i zbog kojih sam se i učlanio na ovaj forum (doduše i uz malo forsiranje prijatelja iz vojske).

Kako kaže ona stara narodna izreka : "Niko (ništa) nije savršen(o) pa tako ni naša nekadašnja JNA!"
..............

P.S.: Jer da je bila savršena, ne bi se tako elegantno i u rekordnom roku raspala, što bi Turci rekli na "paramparča", a ja bih dodao ne na "paramparča" nego na atome i molekulice 

Nijedan dio gardarobe ili opreme nije bio tako deficitaran kod nas kao što su bile čarape iz opšte poznatog razloga, kao što sam već bio napisao ti si očito imao veliku sreću pa si imao određene kontakte sa licima koji su ti mogli na ovakav ili onakav način obezbjediti čiste odnosno nove čarape, siguran sam da ostalim vojnicima koji su bili sa tobom to nije bilo moguće nego su se snalazili odnosno morali ih prati kao što smo i mi to činili 1990 godine. Nije ni to bio problem prati ih i sušiti da je situacija bila da kažem normalna, nego jednostavno je bio problem što je bila hrpa predatora koji su samo čekali trenutak da neko ostavi tek oprane čarape na onaj lim od prozora da se suše i da ih jednostavno otuđi. Kasnije su neki došli na ideju da onako mokre ali dobro ocijeđene čarape ostavljaju u svojim kasetama ali i to je vrlo brzo otkriveno tako da su isti ti predatori počeli da odvaljuju kasete i to na način da gurnu nož i da jednostavno gornji dio vrata kasete saviju i pokupe čarape i šta im već treba i onda taj savijeni dio vrata vrate u početni-isti položaj prije provaljivanja ali nikada se ta vrata nisu mogla u potpunosti ispraviti nego su uvijek djelom ostajala blago deformisana. Sva ta situacija je siguran sam bila poznata i našim oficirima kojima ruku na srce niko nije ništa prijavljivao iz razloga što niko nije želio da dođe na glas "cinkaroša", "grebatora" i kako već sve ne a i znalo je se da bi odmah nakon toga uslijedila "odmazda" iz kancelarije dispečera koji bi tog/te vojnika/e odmah poslao na najnepopularnije i najteže zadatke tipa ispomoć u kuhinji i tsl.
I to je tako se prenosilo sa klase na klasu, sjedi, šuti i trpi dok ne prođe vojni rok, kako svima tako i 
tebi....
Danas, kada vojska nije više tabu tema po tim stvarima i kada je profesinalizovana gotovo svaka vojska u Evropi tih stvari više nema, mada je se moglo dosta toga slušati o psihičkom maltretiranju vojnika regruta koji su zbog nemogućnosti pružanja ikakvog otpora desatarima i njima sličnim dizali i ruku na sebe a sve zahvaljujući situacijama tipa pranje wc-a četkicom za zube i to pod gas maskom i takvim sličnim stvarima iživljavanja a kako se to sada moderno zove drillovanje.

Odoh ja opet u off   sa teškim temama  , sad sam vidio onaj tvoj post o rasporedu postrojavanja 1985 godine i naravno opet sam zaključio da ništa nije bilo kao 1990 godine što bi za divno čudo i bilo da ima nekih podudarnosti i poklapanja . Evo ispod slike piste na kojoj sam označio mjesta/lokacije na samoj pisti koja smo koristili te 1990 godine :

[You must be registered and logged in to see this image.]

...............

Opet te he***e čarape  , ja se ne sjećam tačno koliko sam ja kao i ostali vojnici u tom periodu imao odnosno sa koliko sam raspolagao pari čarapa, znam da sam u S. Požegi dobio sve novo zapakovano kao i svi drugi. Vjerovatno je bila riječ o nekih 5-6 pari čarapa što zimskih što ljetnjih ali opet ne mogu 100 % tvrditi jer možda je bio i koji par više, u svakom slučaju u S. Požegi nije bilo problema sa čarapama jer nije bilo krađe a i zimsko je vrijeme bilo tako da su se naravno noge manje znojile i samim tim su čarape mogle duže trajati odnosno biti čiste nego u periodu služenja u Karlovcu kada je bilo toplo vrijeme i stalno je se negdje kretalo a i uz sve to je bio onaj "problemčić" o kom sam pisao u dva navrata ranije. Koliko se ja mogu sjetiti da od nas niko nije imao tu priliku i mogućnost da dobije nove čarape od nekog trećeg bez obzira da li je vojnik intendant u pitanju ili neko ko je zaposlen u vešeraju niti da ih zamijeni za čiste iz jednostavnog razloga kao što sam već rekao da je sve išlo na pranje sem čarapa koje su isključivo bile kod nas svo vrijeme i o čijoj čistoći smo se lično morali baviti odnosno brinuti. Ostavljam otvorenu mogućnost da smo u toku vojnog roka možda dobili još koji par novih čarapa s obzirom da su se čarape možda tretirale kao neka vrsta potrošnog materijala odnosno vojničke opreme. Inače nismo imali neki poseban kontakt sa vojnicima iz drugih jedinica, ja recimo sam možda jednom ili dva puta max ušao u one zgrade u kojima su bili intendanti, kuhari a takođe i na ove gornje spratove iznad nas gdje su bili smješteni izviđači a kasnije i artiljerci koji su došli u drugoj polovini 1990 godine. Obično smo najviše bili u kontaktu sa vojnicima iz auto voda a i svaki od nas je naravno imao individualni kontat sa nekim od vojnika koji je bio recimo iz istog ili obližnjeg mjesta bez obzira o kojoj je jedinici riječ bilo. 
Ja recimo čim sam došao u Karlovac odmah sutradan sam na pisti vjerovao ili ne sreo svog školskog prijatelja sa kojim sam četiri godine išao u isti razred/odjeljenje u srednjoj školi a on je bio već pred skidanje, ostao mu je nepuni mjesec dana do skidanja a bio je u izviđačkoj četi koja je bila iznad nas smještena. Kasnije, tamo negdje u junu je došao još jedan vojnik u četu izviđača sa područja moje opštine ali nije dugo ostao tu jer su ga koliko se sjećam negdje prekomandovali zbog zdravstvenih problema.
Što se tiče rasporeda postrojavanja mi smo se postrojavali tamo gdje sam zabilježio, nekad malo desnije a nekad malo više u lijevo, tada se nije vodilo nešto previše računa o tome. Ne znam koliko je vojnika u kasarni bilo u tvoje vrijeme ali 1990 godine nije nas bilo nešto previše tako da je pista bila i više nego polu prazna kada je bilo vrijeme postrojavanja što jutarnjeg što za spuštanje zastave.

Otprilike ovako nekako :

-ATČ 40 vojnika
-ATV 30 vojnika
-Izviđači 50 vojnika
-Artiljerci 60-70 vojnika (došli u kasarnu u septembru-oktobru)
-ČTO, intendanti, kuhari i svi ostali max do 100 vojnika

Znači, jedina tzv. borbena jedinica u kasarni je bila četa izviđača a svi ostali smo bili apsolutna i klasična pozadina stim da opet ponavljam da je pred sami kraj 1990 godine došla ta artiljerijska baterija-jedinica koja je bila takođe borbena jedinica.

Kad to sve uzmeš i koliko je vojnika bilo na dužnostima u vrijeme postrojavanja ne bude nas možda polovina max na pisti, gužve u kuhinji nisu nikada bile problem, nikada se nije čekalo dugo da se dođe na red uzimanja tacne sa hranom.

.............

[You must be registered and logged in to see this image.]
NA DANAŠNJI DAN DAVNE 1985godine POSLENJI PROLAZ KROZ KAPIJU KASARNE ''ROBERT DOMANI'' NA LUŠČIĆU.

00 kapija   !

To je tako se zvalo koliko se mogu sjetiti, prođe znači 31 godina od "skidanja" ko da nije nikada ni bila  !

Što se tiče ovih 500-600 vojnika i onih borbenih jedinica koje si nabrojao, ne da ih nije bilo 1990 godine, nego nije bilo ni spomena na njih a kamoli nešto više, i pekare i kuhare ja ne mogu garantovati da sam nešto posebno viđao na postrojavanju s obzirom na prirodu njihovog posla, kuhare sam viđao naravno u kuhinji kada sam nešto dovozio za njih pa onda oni to preuzimaju tamo na zadnjoj strani od restorana-kuhinje i naravno kada smo išli na obrokovanje, pekare zaista ne znam da sam viđao ili se jednostavno ne mogu sjetiti (registrovati ih u memoriji), intendanata se sjećam jer se sjećam da su išli sa nama odnosno kada smo ih vozili na razduživanja rezervista TO-a po okolnim mjestima u drugoj polovini 1990 godine, vojnika iz ČTO se isto nešto pretjerano ne sjećam jer su i oni bili pretpostavljam na svojim vojno/radnim dužnostima po onim radionicama koje su bile smještene u onim silnih hangarima u kasarni tako da sada kada čovjek sve to malo proanalizira iz drugačije perspektive odnosno bez one presije služenja vojnog roka i kontinuiranog čekanja da dođe onaj dan kojeg si ti dočekao tačno prije 31 godinu dolazim opet do onog već zaključenog zaključka da je bar te 1990 godine kasarna Luščić bila jedna klasična radna kasarna koja se brinula da sve funkcionira kako treba kod "prave" vojske i još uz sve to je "unjedrila" izviđače i mao kasnije artiljerce koji su za uzvrat brinuli se za našu bezbjednost i miran san odnosno davali stražu a i koliko mi u međuvremenu sjećanja nadolaze prilično često su i išli van kasarne na razne poligone i strelišta odnosno odsutni su bili zbog svoje redovne borbene obuke.

Negdje skoro spomenuo si da si kada si odslužio vojni rok bio još neke dvije godine u rezervi kao vozač u nekim jedinicima ako se ne varam !?

Jel to nešto bilo opet poput vojnog roka odnosno jesi to vrijeme provodio djelimično u kasarni u uniformi ili si se samo vodio negdje na papiru i živio normalan civilni život ?

..............

Ja se sjećam velike vojne vježbe na području Brčkog i šire okolice 1984 godine koja se zvala "Brana 84". Sve je živo dignuto bilo, naravno sva vojska od Tuzle pa sve do rijeke Save, civilna zaštita, rezervisti, ovakvi, onakvi, sa crvenim trakama, sa plavim trakama, svi ljudi koji su bili zaposleni u državnim službama i preduzećima su morali biti na svojim radnim mjestima, sjećam se da su mi roditelji bili odsutni 4-5 dana od kuće jer su morali biti na svom radnom mjestu kao ratnom rasporedu, rijeka Sava sa naše desne BiH strane je bila prepuna i vojske i vojne tehnike i čekao je se "napad neprijetelja" sa lijeve obale rijeke Save sa tadašnje teritorije SR Hrvatske, mi djeca smo uživali u tome, u svim ulicama pa tako i u mojoj je na svakih 15-20 metara bio grudobran od vreća sa pijeskom i iza svakog grudobrana po dva vojnika minimum. Jednostavno događaj i lični doživljaj koji se nikada ne zaboravlja. Za tadašnje vrijeme nema kojeg naoružanja nismo vidjeli i takođe vozila, tehnike i opreme što je koristila JNA, bilo je forsiranja Save, zatim pontonski most, avijacija nadlijetala, tenkovi brujali i da ne nabrajam dalje.
Sve ovo sam napisao povodom tvoje rezerve, ja kada sam došao iz vojske otišao sam u svoj TO ured i oni su mi čini mi se nešto napisali u knjižicu i ovjerili pečatom i to je to. Doduše, nije prošlo ni godinu dana počelo je i kod nas u BiH da se dešava opšte poznato stanje tako da je kompletan sistem ONO-a i DSZ-a se raspao a čiji je jedan od glavnih dijelova bio i rezervni sastav JNA ili TO-a.

E sad što se tiče pekara, da ti budem iskren da ih ti nisi spomenio u jednom od ranijih postova ja ne bih se ni sjetio da su oni bili u kasarni 1990 godine, opet kažem, s obzirom na prirodu posla njihovog da noću rade ("Mesi, mesi sine, trebaće ti to u životu !" ) a onda im definitivno ne preostaje da po danu spavaju, ne vjerujem da je bio neko toliko lud da ih nakon cijele radne noći postrojava ujutro ili u prijepodnevnim satima. Ja ih se zato možda i ne sjećam (ako su bili uopšte tu 1990 godine) što jednostavno su bili u svemu kontra nas, mi budni oni spavaju, mi spavamo oni budni. Ja zaista ne znam i nisam upoznat sa njihovim dnevnim i noćnim vojničkim dužnostima i obavezama i kako je njihov vojni rok uopšte funkcionisao s obzirom na takav da ga nazovem vremenski raspored.

Jesi li ti uopšte išao kada si odlazio iz S. Požege u Zagrebačku kasarnu Borongaj u ATB ili si direktno došao u Karlovac u auto četu ? Da li je uopšte tada postojao ATB ili samo auto četa u Karlovcu pa se eventualno kasnije nešto transformisalo ? Znam da si nešto spominjao da te je neki vojnik maltene nagovorio da ideš u Karlovac sa njim jer je on znao da će ići u Karlovac jer mu je kuća bila blizu nekih 20 tak km. Negdje u nekoj temi sam već bio postavio pitanje da li neko zna ili poznaje nekoga da je recimo služio vojni rok u JNA u svom mjestu ili u relativnoj blizini, ja sam čuo nekoliko odnosno par tzv. "urbanih legendi" tipa : "Od mog prijatelja rođak koji je imao rođaka a ovaj imao tetka po materi !" i tsl. ali nikada nisam upoznao nikoga niti sreo ni u JNA dok sam bio ni u civilstvu pa da kaže da je služio vojni rok ili kod kuće ili gotovo kod kuće.

Bar za mene i moju viziju JNA i tadašnji vojnički sistem to je bilo apsolutno   n e m o g u ć e  !!

..........

Evo u međuvremenu još par slika iz skorijeg vremena...

Kontrolno prolazna stanica (KPS) :

[You must be registered and logged in to see this image.]


Hangari, odnosno ono što je ostalo od njih :

[You must be registered and logged in to see this image.]
...........