ČELIČNA KRILA

pukovnik (citat):

[You must be registered and logged in to see this image.]

Interesantna ekipa na poznatom mjestu samo sam zaboravio Točnu godinu da ne lupam niti guglam bezveze..

Matrix (citat):

pukovnik (citat):

[You must be registered and logged in to see this image.]

Interesantna ekipa na poznatom mjestu samo sam zaboravio Točnu godinu da ne lupam niti guglam bezveze..

Batajnica u ljeto 1988.

Igla za kravatu...

Soko G-2 Galeb – Libyan Air Force

Ovo su slike momaka iz exYu republika koji su isli da rade remont u Libiju prije nekih 4-5 godina

odaaaa (citat):

Ovo su slike momaka iz exYu republika koji su isli da rade remont u Libiju prije nekih 4-5 godina

A gde su slike ? 

013gonzo (citat):

odaaaa (citat):

Ovo su slike momaka iz exYu republika koji su isli da rade remont u Libiju prije nekih 4-5 godina

A gde su slike ? 

Referirao se na slike koje sam stavio post prije.... pa sve lijepo piše.... Lybian Air Force....

bile su sve slike na avijacijabezgranica.com i na mylitariji

odaaaa (citat):

bile su sve slike na avijacijabezgranica.com i na mylitariji

Ima ih na više mjesta: aircraft-planet.com, xairforces.net, combataircraft.com, milinme.wordpress.com...

Soko J-22 Orao

Soko G-2 Galeb

Interesantan članak - Dan kad su se suočili najbolji!

U vremenu bivše države, izravna natjecanja borbenih pilota u tadašnjem Jugoslavenskom ratnom zrakoplovstvu i protuzračnoj obrani (JRV i PVO) nisu bila česta. Nakon više od dva i pol desetljeća prekida, sve u sklopu tadašnjeg preustroja Jugoslavenske narodne armije (JNA), na našem vojnom aerodromu Zemunik kod Zadra, u jesen 1989. godine upriličeno je natjecanje službenog naziva 'Takmičenje pilota RV i PVO u vatrenoj efikasnosti i izviđanju iz vazduha – Uspeh ’89.'.

Ova 'pilotska olimpijada', kako se neslužbeno prozvalo ovo natjecanje u organizaciji Komande RV i PVO, održana je od 16. do 20. listopada/oktobra 1989. godine, a glavni domaćin bio je vojni aerodrom Zemunik, s poligonima Benkovac i Dugi otok. Izviđački avioni polijetali su s aerodroma Ortiješ kod Mostara.

Najbolji piloti lovci su se birali među pilotima sovjetskog lovca-presretača MiG-21, čije su lovačke avijacijske eskadrile (lae) bile u sastavu lovačkih avijacijskih pukova (lap) na aerodromima Pula, Željava kod Bihaća, Slatina kod Prištine i Batajnica kod Beograda.

[You must be registered and logged in to see this link.]

Dobar i opširan članak o MiGu-21:

Razvoj borbenih aviona je tokom 50-tih godina bio vrlo dinamičan i ubrzan pa je vojni vrh tadašnje Jugoslavije pri kraju te decenije brzo shvatio da je potrebno nabaviti novi savremeni lovački avion koji bi zamenio američke aviona F-86 ‘’Sabre’’ koji su već tada počeli da zastarevaju. O prelasku na lovce brzine dva maha ozbiljno se počelo razmišljati 1958. i Komanda JRV počela je sa analizama svih mogućih rešenja.
Jugoslavija se okrenula ka SSSR-u sa kojim je još 1954. ponovo, nakon Rezolucije Informbiroa 1948., uspostavila dobre odnose. Početkom 1960. stvorila se mogućnost o početku pregovora za nabavku novog lovca, a Komanda JRV je zatražila da se nabavi licenca za avion MiG-19.
Na prijemu u SSSR-u jugoslovenska delegacija je saznala da se novi avion, sa oznakom MiG-21 već nalazi u serijskoj proizvodnji. Dalji pregovori bili su vrlo teški pošto su Sovjeti, zbog odustajanja Jugoslovena od povoljne ponude za MiG-19, doneli zaključak da SFRJ nije ni nameravala da kupi sovjetske avione već da ovim potezom pritisnu SAD da poklone novo naoružanje....  

[You must be registered and logged in to see this link.]

Unutrašnjost MiG-a 21, uđite u link i klikom na miš 'vrtite' u označenim smjerovima....

[You must be registered and logged in to see this link.]

Uvijek me zanimala jedna naizgled banalna stvar a to je kako su grijali kabinu i ima li on kakav klima uređaj?

Jozo Trklja (citat):

Uvijek me zanimala jedna naizgled banalna stvar a to je kako su grijali kabinu i ima li on kakav klima uređaj?

Kabina se grije toplim zrakom koji dolazi (preko sustava) zagrijan motorom, a za klima uređaj nisam siguran... ne bi pilotu nakon leta (ljeti) bila leđa ovako mokra...  

Jozo Trklja (citat):

Uvijek me zanimala jedna naizgled banalna stvar a to je kako su grijali kabinu i ima li on kakav klima uređaj?

Jozo kod 21-ce se ne nadaj ljeti sobnoj temperaturi..

Ma to sigurno ali morao je imati grijanje jer bi se smrznuo na 5000 metara

Max Blitz (citat):

Jozo Trklja (citat):

Uvijek me zanimala jedna naizgled banalna stvar a to je kako su grijali kabinu i ima li on kakav klima uređaj?

Kabina se grije toplim zrakom koji dolazi (preko sustava) zagrijan motorom, a za klima uređaj nisam siguran... ne bi pilotu nakon leta (ljeti) bila leđa ovako mokra...  

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ako u autu imaš kožna sjedala ljeti ti se desi ista stvar (odjeća na leđima ti je vlažna) usprkos klima uređaju.

Počasni (pozlaćeni) letački znak pilota se dodjeljivao uglavnom komandantima stranih zrakoplovstava za vrijeme službenih posjeta u znak prijateljstva i suradnje s JRV i PVO, kao i zaslužnim pojedincima i pripadnicima RV i PVO u znak priznanja za značajan doprinos razvoju RV i PVO.

Možda nije u kontekstu ali se spominje njegov otac koji je uradio nešto
što do danas nisam (a verujem i većina nas) nikad čuo da se dogodilo.

Citat:
++++++++++++
Srpski pilot Vladimir Vodopivec (64), koji je u utorak u Somaliji spasao 74 putnika tako što je bezbedno prizemio avion u kojem je eksplodirala bomba, naslednik je slavnog avijatičara jugoslovenske vojske, koji je 1946. godine oborio američki avion koji je narušio vazdušni prostor tadašnje NRJ.
++++++++++++
Vladimir je ime dobio po svom ocu, heroju jugoslovenske avijacije. Te 1946. godine, dogodila su se dva nezakonita upada američkih aviona u vazdušni prostor Narodne Republike Jugoslavije. Prvi incident desio se kada je jugoslovenska avijacija primorala američki "C-47 Skajskraft" da sleti na aerodrom u Kranju.
Američki piloti su zarobljeni zbog špijunaže, iako su se pravdali da su narušili jugoslovenski vazdušni prostor zbog "lošeg vremena".
+++++++++++++
Deset dana nakon tog incidenta, još jedan "C-47" upao je u vazdušni prostor NRJ. Drugi put nije bilo prizemljivanja, već je usledio oštriji odgovor. Vladimir Vodopivec je oborio američku letelicu, pri čemu je svih pet članova posade poginulo.
Obaranje aviona izazvalo je bes u Americi, a tadašnji državni sekretar Birns je u telefonskom razgovoru izneo ozbiljne pretnje zameniku jugoslovenskog premijera Edvardu Kardelju.
Pojedini mediji u SAD, poput "Dejli njuza", zagovarali su čak i nuklearni napad na Beograd. Srećom, sve je ostalo samo na pretnjama, a zarobljeni piloti su oslobođeni i deportovani u SAD.
 

Ovo nije bilo jedino herojstvo Vladimira Vodopiveca. Trinaest godina kasnije ponovo je pokazao zašto je najbolji pilot kojeg je Jugoslavija ikada imala, a više o tome pročitajte


Klik na linK
[You must be registered and logged in to see this link.]
++++++++++++
Šta su zapadne novine pisale o tom incidentu
[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]
Dva pilota JNA.Desni ja Albin Pibernik,kot 12 letni udeleženec Igmanskega marša in njegov
učenec leta 58 v Puli.Imena si nisem zapomnil,je pa doma v Tešnju.Po neverjetnem slučaju
sta se letos srečala,ko smo si ogledovali Tešanj.

Događalo se...

Starija titovka vojnika PVO M-55 i novija M-77.

Pozdrav, prvi put sam na ovom "terenu" foruma pa nisam siguran je li najadekvatnije mjesto za pitanje i slike koje ću postovati (tražio sam temu sa helikopterima ali je nisam uspio pronaći) tako da ako cijenjena administracija bude smatrala da moj post treba premjestiti neko to naravno učini.

Zanima me ako bi neko mogao odnosno znao objasniti o kojoj je letjelici riječ, snimak (slike) su iz 1985 godine iz jedne tadašnje YU akcijske serije, ono što mi je jasno i što se vidi je da je helikopter bio u sklopu jedinica organa unutrašnjih poslova odnosno milicije (specijalne jedinice pretpostavljam).

Evo slika ispod, nadam se da se dovoljno jasno vidi...

[You must be registered and logged in to see this image.]

..............

Gorica 660 (citat):

Zanima me ako bi neko mogao odnosno znao objasniti o kojoj je letjelici riječ, snimak (slike) su iz 1985 godine iz jedne tadašnje YU akcijske serije, ono što mi je jasno i što se vidi je da je helikopter bio u sklopu jedinica organa unutrašnjih poslova odnosno milicije (specijalne jedinice pretpostavljam).

Helikopter Bell-222 američke tvrtke Bell Helicopter, kupljen pred ZOI '84. za potrebe RSUP-a BiH, nije ništa specijalno.

Max Blitz :
"Helikopter Bell-222 američke tvrtke Bell Helicopter, kupljen pred ZOI '84. za potrebe RSUP-a BiH, nije ništa specijalno."
.................

Zahvaljujem na pomoći, sada sam malo listao o "Bell" proizvođaču helikoptera, ekspanziju su doživjeli za vrijeme Vijetnamskog rata kada su doslovno postali vodeća firma po pitanju snabdijevanja Američke vojske helikopterima a do tada su bili na rubu bankrota. Uglavnom ovaj model koji me je zaista zanimao jer mi je dosta impresivno izgledao kada sam gledao tu seriju, činjenica je naravno da to nije borbena letjelica nego koliko mogu vidjeti služi za prijevoz ljudstva, doista izgleda (bar meni) onako u de lux klasi po veličini, izgledu, zatamnjenim staklima i nekim drugim detaljima. Serija je snimana na teritoriji tadašnje SR BiH tako da je i logično bilo da će biti posuđen za potrebe samog snimanja serije, ja pretpostavljam da ga je tadašnji RSUP SR BiH koristio vjerovatno za prevoz svojih i ostalih visokih tadašnjih Republičkih funkcionera kada je se ukazivala potreba za tim, naravno da ostavljam otvorenu i opciju da je u slučaju potrebe mogao biti korišten za razne interventne situacije.

Jel znate možda koliko ih je tadašnji RSUP SR BiH imao/kupio, odnosno jesu li ga imali i ostali RSUP-ovi ili SSUP i je li koji možda i dalje u upotrebi u današnjim jedinicama sadašnjih policija na našim područjima !?

Bila Su dva bell 222 Sa serijskim broken 47044 I 47048 na sluzbi u Mup-u bih I jedan je prodat u tursku I letio je pod turskom registracijom par godina I onda je prodan u ameriku I leti pod N oznakom .dok 47048 je prvo bio u N registry kaao I prvi pa u Yu registry I onda I on prodan opet I N registar.pretexno je drzava uzmala za civilne potrebe tj mup-I've verzije 209 I ponelaf 212 verzije bell masons.pozdrav

Znači dva ova modela u RSUP-u SR BiH i onda kasnije otišlo kao da nikada nije ni bilo   !

Najiskrenije zahvaljujem na informaciji !

Max Blitz (citat):

Događalo se...

[You must be registered and logged in to see this image.]

Fotografija je iz licne kolekcije Alenke Tomse.

Procitajte najtuzniju pricu vazduhoplovstva JNA
[You must be registered and logged in to see this link.]

FAP 1820 s labudicom i MiG-21

BH magazin
[size=42]SUPERTAJNI AVION: Piloti JNA ga krili od špijuna i vještica![/size]
Bila je to velika tajna, supertajna. Uvlačili su avione u hangare, zamotavali u cerade, jurili veštice i špijune oko aerodroma i retko, vrlo kratko, leteli sve do pred kraj 1965. – prepričava pilot Suad Hamzić
BEOGRAD – Pilot Jugoslovenske narodna armije u penziji Suad Hamzić, u nastavku feljtona priseća se preobuke na tada supertajni avion – prvi za koji je pomislio da neće uspeti da savlada.
– Naše vazduhoplovstvo je krajem 1963. godine nabavilo od SSSR-a prvu eskadrilu aviona tipa MIG – 21. Bila je to velika tajna, supertajna. Uvlačili su avione u hangare, zamotavali u cerade, jurili veštice i špijune oko aerodroma i retko, vrlo kratko, leteli sve do pred kraj 1965. – početka 1966. do kada su već bile nabavljene tri kompletne eskadrile. Da bi tajna bila još tajnija naši su ih krstili slovom “L” , prvim slovom reci “lovac”. Prve verzije aviona MIG-21f13 kako su ih Rusi nazivali naši ”krstiše” sa ”L-12” a dvosede ”NL-12” – kaže Suad Hamzić u ekskluzivnoj ispovesti za Tangosix.rs.
Letenje,presn. III 2013. 023L-14 (MIG-21PF/M). Prva polovina 1970. godine kada je avion bio u sastavu 352. iae. Dva nosača UB-16 sa po 16 nevođenih raketnih zrna 57 mm. Mogao je nositi i IC samonavođene rakete V-V tipa K-13 ili radarskim snopom vođene K-5, kao i bombe. Foto: Suad Hamzić
Izviđača MIG-21R (od reci “razvječik”, na ruskom izviđač) nasi nazvaše ”L-14i” a ja baš na njemu provedoh najveći i najlepši deo  svoje letačke karijere. Rusi ga, bolesni od čuvanja tajni i stvaranja mitova i konfuzija oko svih svojih vojnih proizvoda, nazvaše još i tajnim nazivom ”Izdelnie 094” (proizvod 094).
Bilo kako bilo sve te avione sam leteo, često i paralelno iako se svaka od narednih verzija po nečemu razlikovala od prethodne. Samo laiku su ti avioni izgledali isto a čak i laici su uočavali vidljive razlike izmedju L-12,  NL-12, NL-14, NL-16 i svih ostalih ”L-ova”. Novije verzije imale su širi uvodnik vazduha, sverežimski konus, radar smešten u tom konusu, bivali su sve širih i sve kraćih trupova, imali sve snažnije motore, nosili više goriva, posebno u spoljnim podvesnim rezervoarima, mogli da ponesu više, efikasnija borbena sredstava, na sve većem broju nosača za naoružanje ispod krila i trupa.
Razlike, po verzijama, znali smo samo mi koji smo ih leteli posebno one koje su se odnosile na sve moderniju navigacijsku, letnu i opermu borbenih sistema aviona. Svaka verzija je bila nečim unapređena, osavremenjena, moćnija. Primera radi, prva verzija L-12 imala je motor potiska od oko 5 tona a poslednja L-17bis/K sa drugim, dodatnim forsažem, tzv. “CR” skoro 13 tona potiska.
Prva verzija je imala samo radar za merenje daljine a već sledeća akvizicijski i nišanski radar dometa 20 km. Iako su, objektivno, elektronski sistemi ruskih lovaca tih generacija bitno zaostajali iza svojih zapadnih suparnika.
Završavajući Akademiju jedna grupa od deset mojih klasića bi određena da se javi u 204. lovački puk na Batajnici opremljen avionima tipa L-12 i L-14. Ja nisam imao sreće da budem u toj grupi a tada nisam mogao ni pretpostaviti da ću im se tako brzo, samo godinu dana kasnije, pridružiti.
Preobuka na ”f13”
Ubrzo posle Šušićevog iskakanja iz F-86D, krajem novembra 1967, ne saopštavajući nam razloge, prekidosmo svako letenje. Početkom decembra u eskadrilu nam stiže pojačanje, četiri mlada pilota od kojih su trojica bili naši klasići, i sve nas uputiše na vanredne lekarske preglede radi provere zdravstvene sposobnosti za letenje na nadzvučnim borbenim avionima.
Komisija proglasi zdravstveno nesposobnim dva starija pilota i jednog našeg klasića za letenje na L-ovima a mi ostali odmah započesmo teoretsku preobuku, tzv. ”učionicu” za avion L-12 na Plesu. Prethodno je jedna od lovačkih eskadrila, 124. lae, 117. lovačkog puka izvršila preobuku na L-ove u Batajnici  i nekako baš tih dana preletela na matični aerodrom Pleso.
Sledeću verziju MIG-21PF, naši nazvaše ”L-14”, verziju MIG-21 PFM nazvaše ”L-15” i tako redom do verzije ”L-17”, ”L-17bis”, ”L-17 bis/K” a dvosede još ”NL-14”, i ”NL16”.
Njihovi avioni su stajali u najvećem hangaru, zamotani dobro ceradama, čuvani pojačanom stražom. Sredinom decembra, bilo je već vreme, povedoše nas do hangara da vidimo avione izbliza, dotaknemo ih, zavirimo u kabine.
Straža ispred hangara nas zaustavi!
Vodnik 1. kl, moj zemljak, sarajlija, Esad, koji nam je držao deo teoretske obuke o sistemima aviona pokuša da objasni da je ta poseta planirana, odobrena. Pokuša da se objasni sa stražom a neko od pilota, ignorišuci stražare, produži ka vratima hangara:
– Stoj! – prodra se jedan od stražara i pušku sa ramena zbaci, prihvati je rukama, otkoči. Sve to u po bela dana, u radno vreme, na našem aerodromu.
Tek sutradan uđosmo u hangar, dotakosmo jedan avion, koji je za tu priliku bio oslobođen teških cerada.
Batajnica
Prvih dana januara 1968. godine cela 352. iae, letački i tehnički sastav našao se na aerodromu Batajnica. Smestiše nas u kasarne i započesmo praktičnu, stvarnu preobuku. Letenje,presn. III 2013. 024Suad u kabini L-14, 1969. ili 1970. godina. Kada prvi put uključih forsaž, otpustih kočnice, kada se avion uz buku, vibracije i trešenje zalete po betonskoj pisti Batajnice, kada kao strela velikim uglom penjanja polete u visine, kada iz ”napada” na pistu velikom brzinom grubo pristade, poče kočenje kočnicama i kočećim padobranom – prvi put pomislih da ipak nešto neću moći, da neću moći savladati letenje na ovom ruskom ”čudu” od aviona.Već sledeći let je delovao normalnije, treći još normalnije a posle devet letova na duploj komandi poleteh samostalno.
Uskoro se uverih da nebih ni znao da letim nadzvučno da mi to ne registruju instrumenti, da je nebo iznad 15.000 metara sve tamnije, da iznad  18-19.000 vertikalno iznad izgleda modro – skoro crno. Da je horizont ispod, nekako naglašeno svetao, blago zaobljen.
U zaokretu iznad Slavonskog Broda u daljini videh vrhove Alpa, Pirineje a potom Dinarski planinski masiv, Karpate  a levo ka severu vrhove visokih Tatri. Bio je to proletnji dan 1968, jedan od onih sa retko velikom vidljivošću, posle prolaska hladnog fronta. Letenje,presn. III 2013. 027Suad i njegov venčani kum Stevan Kantar
Sredinom jula završismo preobuku u toku koje dvojica klasića otpadoše nesposobni da kontrolišu taj brzi, ozbiljni, borbeni avion a jednome prekidoše preobuku zato što ga komandir 128. lae, major Aldo Levi, u toku rutinske kontrole našega rada u visokim zonama zateče kako ”pegla” vazduh u zoni umesto da avion vodi po vertikali i uvežbava elemente složene pilotaže.Bilo je normalno da major Levi često leti uporedo sa nama, po svome planu.
Ono što mi nismo znali, pa ni moj klasić J.M, bilo je da major Levi na velikoj visini leti od zone do zone u kojima smo mi radili vertikalu i kontroliše šta mi tamo zapravo radimo.
Proslavismo uspešno završenu preobuku a već prekosutra, oko 15. jula, preletesmo na aerodrom na kojem će se ubuduće bazirati naša 352. iae i sa istim, 117. lovackim pukom, deliti taj novi, moderan, supertajni aerodrom, tačnije ”aero-čvor”. Supertajnim avionima, sletesmo na supertajni aerodrom Bihać.
Avione električnim tegljačima uvukoše u podzemne galerije aerodroma a nas uputiše na zaslužene godišnje odmore. Ne znajući da nas po povratku sa odmora čeka ono što je danas poznato kao ”češka kriza”…

Čestitam svim bivšim plavcima dan RV i PVO.

1987. su na Batajnicu sletjela dva dvosjeda MiG-29UB sa sovjetskim pilotima, bez ikakvih oznaka pripadnosti.
Piloti su izašli iz kabina u odijelima s kravatom, vidi se od 2:40. Vjerojatno sam let nije bio naporan, niti je trebao biti, a htjeli su se i malo pokazati kao frajeri...  

[You must be registered and logged in to see this link.]

Poster kalendar iz časopsa 'Aeroplan' br. 1.

Naoružavanje MiG-a 21...

Prototip Orao J-22H (evidencijski broj 25001) na putu u Muzej vazduhoplovstva Beograd kojemu je predat po rashodovanju u listopadu 1986.

Sa avionom Orao je probijen zvučni zid. Mislim, da je to bio jedini takav let sa avinom izrađenom u YU. Leteo je Marjan Jelen.

[You must be registered and logged in to see this link.]