ČELIČNA KRILA

Pogled iz Miga-29:
 

Nije JRV   , ali je zanimljivo!
 
The 309th Aerospace Maintenance and Regeneration Group (AMARG), je 'groblje zrakoplova' koji se nalazi blizu Air Force Base Davis-Monthan, Tucson, Arizona.
'Groblje' je otvoreno 1946, i najprije je poslužilo za spremanje B-29 bombardera i transportnih zrakoplova C-47.
Danas AMARG ima više od 4.400 zrakoplova od 70 različitih vrsta, u vrijednosti od oko 35 milijarde dolara, koja se odnosi na troškove aviona kad su bili novi.
Većina zrakoplova se može dovesti u letno stanje, ako to bude potrebno!
 
 

Ovo bi trebali bit avioni Zmaj FP-2, koji su se još prije samog završetka rata 1945. nastavili izrađivati u tvornici u Zemunu.
 
 

Proizvodnja aviona (tip i broj komada po godinama) u tvornicama 'Soko' Mostar i 'Utva' Pančevo:
 
 

Spitfirei NOVJ i JA na Visu:
 

Poslije rata su stigli i sovjetski avioni Iljušin i Jakovljev (više tipova):

 

De Havilland Mosquito - britanski dvomotorni avion.
Za vrijeme i poslije Drugog svjetskog rata, koristili su ga prvenstveno RAF ali i mnoga druga vojna zrakoplovstva, među njima i JRV. Pored pilota u pilotskoj kabini nalazio se je i navigator. Mosquito je prvobitno bio zamišljen kao dnevni bombarder, zrakoplov za navođenje, dnevni i noćni lovac, te lovac-bombarder, mornarički i izviđački.

 

[You must be registered and logged in to see this image.] 
 
nekad ponos JNA sada groblje starih aviona pored aerodrome Nikola Tesla

vladimir (citat):

nekad ponos JNA sada groblje starih aviona pored aerodrome Nikola Tesla

  
Može se i tako reći, ali to je Muzej vazduhoplovstva - Beograd.
Ima dobru internet stranicu i svakako ga se isplati pogledati:
 
[You must be registered and logged in to see this link.]
 
 
Muzej jugoslovenskog vazduhoplovstva (sada: Muzej vazduhoplovstva-Beograd) osnovan je 1957. godine, pri Komandi RV i PVO. Od 1989. smješten je u modernoj zgradi od stakla i betona na beogradskom aerodromu. U zbirkama muzeja ima preko 200 letjelica, od kojih posjetioci mogu vidjeti 50 letjelica u zgradi i desetak na platou oko zgrade. Neki od eksponata nalaze se na depou muzeja i čekaju na restauraciju.
Završen je 1988, a projektirao ga je sarajevski arhitekt Ivan Štraus, koji je projektirao (između ostalog) UNIS tornjeve, kao i zgradu hotela Holiday Inn. Muzej vazduhoplovstva u Beogradu, jedan je od većih i bogatijih u svijetu. Sam oblik zgrade neki povezuju s izgledom gljive pri eksploziji atomske bombe. Među eksponatima jedno od značajnijih mjesta zauzima talijanski lovac FIAT G-50 - jedini sačuvani primjerak na svijetu.  

SOKO J-20 Kraguj
 
SOKO J-20 Kraguj je jednosjedni avion jugoslavenske proizvodnje namijenjen za obuku i lake jurišne zadatke. Prvi put je poletio 1964.
Jednomotorni je niskokrilac sa stajnim trapom koji se ne može uvlačiti. Pilot sjedi u zatvorenom kokpitu s poklopcem koji se otvara prema natrag, a cijela kabina je ventilizirana i ima ugrađen sustav grijanja.
Pokreće ga jedan Lycoming GSO-480-B1A6 klipni motor snage 253 kW koji vrti Hartzell HC-B3Z20-1 trokraki metalni propeler. U dva unutarnja gumena spremnika može ponijeti 164 l goriva što mu omogućuje radijus djelovanja od 623 km s punim naoružanjem. Ugrađeno naoružanje čine dvije strojnice Colt Browning Mk-II s 650 metaka koje su smještene u krilima. Osim toga, ispod krila može nositi različita nevođena raketna zrna i bombe.
U slučaju rata trebao je izvoditi partizanske napade na neprijateljske helikopterske desante.   

Titograd, 1.maj 1964.

Prototip aviona Ikarus Kurir.

Razvoj Kurira započinje sredinom 50-ih kako bi se zamjenili dotadašnji avioni tipa Roda. Razvijan je od strane dizajnerskog tima Borisa Cijana*, a izrađivan u pogonima Ikarusa Zemun od 1958.-1961. Osnovna namjena Kurira je bila održavanje veze, prijevoz ranjenika te vuča letjelica; no kasnije se često koristio u aero klubovima, te su iz njega izvedeni brojni padobranski skokovi. Po izgledu, Kurir je visokokrilac s ne uvlačećim stajnim trapom. Pokreće ga jedan Lycoming klipni motor, a unutar kabine ima tri sjedišta, za pilota i dva putnika. Avion je izrađen od metalne konstrukcije i platna.
20. rujna 1958. na Dunavu je testirana i hidro-verzija Kurira koji je imao plovke umjesto kotača no zbog nedostatka sredstava ova inačica nikada nije zaživjela. Iste je godine započeta i isporuka zrakoplova zrakoplovstvu. Nakon reorganizacije JRV 1961. sve eskadrile za vezu su bile opremljene ovim avionom. 

* [You must be registered and logged in to see this link.]

Ne znam gdje je slikano.

Lockheed T-33 A u JRV:

Dobro da si osvježio temu Max.U samim počecima stvaranja novih formacija od '45-te u sastavima se nalazilo pregršt stranih aviona.Napomenuću neke iz sjećanja a nešto ću i prolistati : Vikers Supermarin Spitfajer Mk Vc.,Iljušin Il M3,Hariken Mk IV,JAK 3,JAK 9 još dosta ostalih koji su neke od ovih zamijenili od '51-55-te godine.
Ako bi se vraćali u samu povijest nastanka RZ i PZO/RV i PVO onda bi možda bio dobar i jedan podatak iz ožujka/marta 1944.Tad su odlukom Vrhovnog štaba prethodno sklopljenom ugovoru sa Britanskim vojnim predstavnikom Generalom Mac Clin-om izabrali piloti i ostali stručnjaci za odlazak u Sjevernu Afriku.Točnije ti piloti su bili iz ostataka bivše države i ostalih kapitulirajućih.Prebačeni su u Libiju na aerodrom Benina blizu Bengazija.22.04 je osnovana Prva lovačka eskadrila NOVJ/352 skvadron RAF-a a 1.07. i Druga eskadrila(351 skvadron RAF-a).Prve letačke formacije su bile sastavljene od 16 Spitfajera Mk Vc i Harikena Mk IV.Večina tih pilota već je letjela ranije na istim u raznim spletovima okolnosti do '44-te pa im je sama obuka i bila kraća.
Da ne zaboravim njihova osnovna namjena je bila isključivo borba nad teritorijem Jugoslavije   i nigdje više-po ugovoru.Prvo polijetanje je bilo iz aerodroma Kane u Italiji i prve borbe su bile na području Pelješca.Od 21 pilota koji su tad krenuli u prvom valu poginulo je 7,srušeno je još 9 aviona(preživjeli piloti) i oštećena 4 aviona do kraja rata.Preživjeli piloti su postali prvi vojni instruktori-piloti koji su obučavali nove generacije na tim istim avionima sve do izbačaja istih iz upotrebe.Neki su nastavili karijeru još dugo i na novijim tipovima aviona(stare mudonje   ) a večina je interesantno provela dosta vremena na terenu.Da budem točniji sad su oni bili ti koji su obučavali pilote RAF-a,Sovjeta i Amera.U kasnijem periodu dosta njih je vodilo škole po zemljama trećeg svijeta.Sad kad pogledaš iz današnje perspektive ti ljudi su bili ili nadprosječni ili pomalo ludi.Pilot koji je sudjelovao u počecima vojne avio industrije,prošao rat i to ne baš lagan u dobro prebačenim 70-tim godinama još piše kredom na ploči i leti u avionu koji šiša preko 2 maha - malo interesantno i fascinantno..Da više ne davim jer bi ovo možda trebalo pisati u Vojnoj povijesti/historiji ali nikad vremena..

Letačka knjižica:

Kad već pomenuste No. 352 (Y) R.A.F. Squadron evo ponešto i o tome. Autor knjige je umirovljeni pilot OS RH Tino Jelavić. Klikom na sliku dobijete ju uvećanu a ponovnim klikom na uvećanu dobivate mogućnost i čitanja podataka ispod slike.

[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

Da ne otvaram novu temu, a ipak da se podsetimo da je 21. maj bio Dan avijacije JNA.

Razglednica:

Max Blitz (citat):

Pilotska titovka:


Čini se da ona nije bila izbačena iz upotrebe kao slična SMB oficirska titovka u KoV.   

Kada sam ja sluzio titovka je jos bila deo radne uniforme kod staresina.

BEOGRAD (citat):

Kada sam ja sluzio titovka je jos bila deo radne uniforme kod staresina.

Priča s titovkama starješina je malo kompleksnija od da ili ne.

Je li radna ili svečana, ova sa zlatnim obrubom, za pitomce, s kakvom petokrakom, itd... su samo neka od pitanja.  

Niš, 2011.
Vješto...

[You must be registered and logged in to see this image.]
Letalski miting v Mariboru 2011