Vojni objekti - strogo čuvane tajne

Verovatno u generalstabu ili bivsem SSNO-u. Ako se dobro secam, problem tajnih objekata je resen sporazumom o redukciji OS izmedju drzava bise SFRJ, minus Slovenija. Posto je proslo puno vremena od kada sam o tome citao, ostavljam mogucnost da sam negde pogresio ali mi se cini da je postojala klauzula o obavestavanju ostalih potpisnika o lokaciji i trenutnoj svrsi pomenutih objekata.

Sta cemo sa objektima koje je preuzeo Nato?Nije tajna spolja tajna je unutra!Nije tajna na papiru vec u glavi.

NELE.R (citat):

Sta cemo sa objektima koje je preuzeo Nato?

Zavisi kako gledaš.  

Ako je država u NATO kao npr. HR, onda ispada da je NATO preuzeo sve, no u HR nema ni jedne jedine NATO baze u pravom smislu riječi.
Zadnjeg stranog vojnika na cesti sam vidio jaaako davno kad je još tu bio SFOR za Bosnu...

Ne nisam mislio konkretno na Hrvatsku i sadasnje vreme.Ja sam jos uvek u J.N.A. mi smo davno bili projektovani za ovo danas.A posao je odradjen i nismo vise interesna zona u tom smislu.Naravno moje misljenje.Da objasnim mislim da smo bili Nato pre njega i Evropa pre pada Berlinskog zida.

Po dejtonskom sporazumu svi vojni objekti su popisani I ubelezeni u karte sa tacnim lokacijama. oni nisu tajna. sama velicina kao I ulazi I izlazi iz tih  objekata I njihova namena su I dan danas tajna. sigurno najtajniji objekat ,ujedno I najvazniji je objekat Karas.

Sta se ustvari nalazi u objektu Karas.

Kuhar-Debar. (citat):

Sta se ustvari nalazi u objektu Karas.

[You must be registered and logged in to see this link.]




I tu je par riječi:

[You must be registered and logged in to see this link.]

General Delić naglašava da je, uprkos medijskim pričama da su otkrivene sve podzemne tvrđave JNA, javnost videla samo njihov mali deo. ovo je apsolutno tacno. ni komadant rv I pvo SRJ  general Smiljanic do 1999  nije znao da uopste postoji Karas a kamoli lokaciju I velicinu objekta. pokusaj NATO da unisti ovaj objekat je zavrsio tragicno jer su umesto ovog objekta pogodili bolnicu a od detonacije je ostecena I ambasada Pakistana. pitam ja sekretara ambasade ko ce  ovo da plati,stetu na zgradi ambasade, Amerikanci? Ne , platce  narod Pakistana.

I u slucaju opasnosti bezite noge dok Vas d.pe ne u..re,  za obicnu raju koja je to platila i jos isplacuje.
A patriote,ratnici i krivci u rupe!Cuvari tajni ili neceg drugog.Stukli oni i ambasadu Kine namerno!Ginuo narod i hrabri ,lepo vaspitani koji su znali sta im je posao u takvim neprilikama!Misevi i dalje krckaju profit .Imaju oni svoje rupe!

Ovaj negativni mi puno znaci.

na ovom forumu nema takvih koji beze u rupe

Ne vidim razlog da moj komentar shavti bilo ko licno!

vladimir (citat):

General Delić naglašava da je, uprkos medijskim pričama da su otkrivene sve podzemne tvrđave JNA, javnost videla samo njihov mali deo. ovo je apsolutno tacno. ni komadant rv I pvo SRJ  general Smiljanic do 1999  nije znao da uopste postoji Karas a kamoli lokaciju I velicinu objekta. pokusaj NATO da unisti ovaj objekat je zavrsio tragicno jer su umesto ovog objekta pogodili bolnicu a od detonacije je ostecena I ambasada Pakistana. pitam ja sekretara ambasade ko ce  ovo da plati,stetu na zgradi ambasade, Amerikanci? Ne , platce  narod Pakistana.

Viđeno je ono što se trebalo vidjeti,danas se puno više zna o tajnim objektima ali još uvijek ima zapečaćenih i neotvorenih vrata.Vidio sam jedna i nitko ih se ne usudi ni otvarati iako su upisana u "netajna".Što ima unutra meni je sad kao i večini manje važno ali i oni koji su radili u tom objektu nemaju pojma mada je samo jedan stari pod utjecajem pive 2002 godine promrljao:Radili su Krško da za*ebu Ruse i Amere a tu su radili ono što ne stoji nego leti

Sto sam stariji i vise sklapam kockice ,cini mi se da prica u Kusturicinom filmu nije puka fantazija.

"Ja sam samo radio svoj posao a Tito me jednom kad je bio zadnji put pitao oće li to biti za večeru gotovo" Interesantno kako se bar ovo moglo iskoristiti..

Karas su cak i snimali i prikazivali prilog na TV,malo i kratko ali indikativno.

Ima jos takvih objekata.Mislim da su se tadasnji mocnici utrkivali ko ce da sagradi lepse i vece.Ovde je Tito bar dolazio,bilo je onih za koje nije ni znao da postoje.Koristili su ih lokalni funkconeri za svoje potrebe pod izgovorom da je sluzbeno.Kad je vojska prestala da stiti,cuva i snabdeva a neko trebao da plati za uzivanje desilo se ovo!

NELE.R (citat):

Ima jos takvih objekata.Mislim da su se tadasnji mocnici utrkivali ko ce da sagradi lepse i vece.Ovde je Tito bar dolazio,bilo je onih za koje nije ni znao da postoje.Koristili su ih lokalni funkconeri za svoje potrebe pod izgovorom da je sluzbeno.Kad je vojska prestala da stiti,cuva i snabdeva a neko trebao da plati za uzivanje desilo se ovo!

Ako si pogledao ovaj vrlo kratki prilog onda si vjerovatno čuo da je bio samo tri puta.Dali su ostali dolazili i tu imamo oskudne odgovore mada nisu kako stari majstor Dušan kaže.Ovo i nije neki tajni objekt nego jedna od Titovih vila kojih je bilo masu.Ipak je večinu državnika i svjetske elite primao na Brijunima.Link sam stavio samo zbog toga što je ovo danas mogao biti jedan elitni hotel ili ako ništa drugo bar neki planinarski dom.Ipak kroz dugo razdoblje i prolaskom dvije vlasti te dvije vojske te devastiranja od vile je ostao samo kamen i tuneli.Lokacija itekako pogodna za zimski turizam.toliko.

Ok slazem se.Lako je porusiti.

Nešto stariji članak:

Šibenski speleolozi iz Planinarskog kluba Sveti Mihovil, na čelu s Teom Barišićem, počeli su ucrtavati vojni tunele te ih, uz špilje i jame, svrstavati u svoju speleološku arhivu....

[You must be registered and logged in to see this link.]

60 godina nakon što je izgrađen u tajnosti, 500 metara dugačak tunel u Nacionalnom parku Paklenica - postaje turističkom atrakcijom.
Podzemni grad Velika Paklenica, poznat i pod imenom Bunkeri, sustav podzemnih tunela koji je na dubini od 80 m od 1950. do 1953. gradila Jugoslavija za slučaj zračnog napada bivšeg SSSR-a, otvorit će se za posjetitelje potkraj godine, najavio je u srijedu ministar zaštite okoliša i prirode.

Uz prezentacijski centar na 1100 četvornih metara, u tunelima će biti suvenirnica, ugostiteljski objekt i stanica HGSS-a s ambulantom.


[You must be registered and logged in to see this link.]

nisam uspio naći dali ga ima na forumu ali objekat ili objekti su itekako zanimljivi
"korešnica" ili objekat 182
[You must be registered and logged in to see this link.]

drugi se koristi i u njemu je hv,raketna baza

jbg. sad vidio da se vodi pod objekat 182 al nema veze zanimljiv je i u ovoj temi..
mada je tamo ubiti drugi objekat onaj koji se koristi i o kojem neznamo gotovo nista..toliko o tome da se o njima sve zna..zna onaj tko treba znati...

vojni objekat buna-podzemni dio aerodroma mostar-slično kao i divulje...
[You must be registered and logged in to see this link.]

otok vis..
vele minimum 16 podzemnih objekata i oko 30 vojnih objekata različite namjene..
malo o tome...

[You must be registered and logged in to see this link.]

Spoj povijesti i prirodnih ljepota

Vojna tura je koncipirana, nastavlja, tako da objedinjuje kulturu i povijest, ali i izvore pitke vode te vrhove poput Huma – najvišeg viškog vrha s kojega se vidi Italija, Dubrovnik i Kornati. Vis ima 38 vojnih objekata od kojih su najpoznatijizapovjedni centar Vela glava, sto metara dug vojni potkop Jastog, vojarne Samogor i Rogači, raketna baza Stupišće, saveznički aerodrom u Pliskom polju kojeg su 1944. izgradili Amerikanci, 'Carvene stine' gdje je za Drugog svjetskog rata osnovana novinska agencija bivše države te topnička bitnica Barjoška.
Najčešće se u obilazak kreće iz Komiže ili Visa sve do rta Stupišće na kojem se nalazi bivša topovska i raketna baza, ujedno i najveća baza na otoku.
[You must be registered and logged in to see this link.]

zna li tko išta o sada već puno spominjanom, "navodno" skladištu ČERKEZOVAC
koliko se može pročitati po novinama naši tu planiraju skladištiti nuklearni otpad iz krškog
nalazi se na granici rh i bih

bestrzajac2 (citat):

zna li tko išta o sada već puno spominjanom, "navodno" skladištu ČERKEZOVAC
koliko se može pročitati po novinama naši tu planiraju skladištiti nuklearni otpad iz krškog
nalazi se na granici rh i bih

Prvi put čujem za to.

na internetu baš nisam uspio naći nešto posebno o tom objektu a velim spominje se kao nekakvo "dijelom" podzemno skladište, mislim da je građeno osamdesetih godina prošlog stoljeća..
znači u jna relativno novi objekat

Max Blitz, (citat):

22.03.13: Ovaj tunel nije gradila JNA, nego Austougarska, a nalazi se u Puli!

Najnovije otkriće ukazuje da ti tuneli (koje navodi Max Blitz) nisu građen u doba Austro-Ugarske već u doba fašističke Italije i nacističke Njemačke. Riječ je o tunelima ispod mletačke utvrde Kaštel u Puli, a koji se već nekoliko godina turistima reklamiraju kao Zerostrasse.

Članak iz Glasa Istre od 14.10.2019.:
Pulski Zerostrasse, sustav skloništa od četiri tunela ispod Kaštela, nisu gradili Austrijanci, kako je uvriježeno mišljenje, nego Talijani za 2. svjetskog rata! Dakle, ispravni naziv pulske podzemne atrakcije trebao bi glasiti - Zero strada ili Strada zero. Frapantan će podatak Puljanima biti i da je u doba Austro-Ugarske bilo izgrađeno tek nešto više od tri posto pulskih skloništa, a do 1940. oko 13 posto. Dakle, preostalih 84 posto iskopano je i izgrađeno tijekom Drugog svjetskog rata, za vladavine Italije i Njemačke!

Iznio je to u četvrtak navečer Josip Vretenar na predavanju "Pulska javna skloništa: Neistraženo podzemlje grada". Predavanje u Gradskoj knjižnici i čitaonici održano je za Dan Misericordije, a organizirali su ga Istarsko povijesno društvo, GKČ Pula, Mjesni odbor Stari grad i Društvo Smaregliana.

- Sve je počelo s pokojnim Borisom Nemešom, koji mi je govorio da je njegovo sklonište (bivša galerija i antikvarijat kod Circola, op.n.) iz doba Austrije. Meni nije tako izgledalo i počeo sam istraživati. A da smo tada imali ovu razglednicu iz doba Italije, na kojoj se vidi da skloništa još nema, sve bi nam bilo jasnije i prije, rekao je Vretenar.
U doba Austrije skloništa nije bilo puno, jer ni avijacija, koja bi prijetila ratnoj luci, na početku Prvog svjetskog rata nije bila razvijena.

izvor:
[You must be registered and logged in to see this link.]

foto tunela Zerostrasse (u plavo) i isto to područje gledano putem satelita (Google Earth):
[You must be registered and logged in to see this image.]



Druga najnovija zanimljivost (od 05.06.2020.) je najava povezivanja Mletačke utvrde s tunelima (Zerostrasse) putem dizala čiju izgradnju financira EU:
"Izgradnjom novog sanitarnog čvora, ugostiteljskog objekta te, osobito, realizacijom dizala koji će omogućiti vertikalna povezanost Kaštela s obje razine tunelskih prostora ispod Kaštela"
[You must be registered and logged in to see this link.]

U gornjem postu pozabavio sam se tunelima ispod mletačke utvrde Kaštel, odnosno ispod istoimenog brežuljka u samom centru Pule. U nastavku teme o "vojnim objektima koji su strogo čuvana tajna" želim iznijeti neke činjenice o Puli.

Grad je sazidan na brežuljcima, a te iste brežuljke su prije 110 godina počeli bušili, odnosno u njima gradili tunele i kao skloništa i kao vojne fortifikacije.

Jedna od najpoznatijih pulskih legendi jest da su sve utvrde na brdima međusobno povezane tunelima te da je utvrda Maria Louise (na Muzilu) podvodnim tunelom povezana s otočjem Brijuni.
Evo te legende na i Wikipediji:
[You must be registered and logged in to see this image.]
No, posjetom tih utvrda i tunela te proučavajući vojnu i civilnu literaturu nisam našao potvrdu tih teza. Odnosno, mišljenja sam da svaki brežuljak nije povezan s tunelima sa drugim brežuljcima te da utvrde nisu povezane podzemnim hodnicima s drugim utvrdama.

Pulski arhitekt i najbolji poznavatelj austrijske arhitekture u Puli, Attilio Krizmanić u svojoj knjizi Pulska kruna; knjiga II, na str. 164 objašnjava kada se započelo s tom gradnjom u Puli:
"austrougarske  vlasti,  neposredno  pred  Prvi  svjetski  rat  i  tijekom  njegova trajanja,  za  potrebe  sklanjanja  ljudi  u  slučaju  direktnih  zračnih  napada  na  grad,  započele izgradnju  podzemnog sustava  tunela – skloništa (rovova, galerija i prolaza) sa spremištima streljiva i komunikacijskim hodnicima ispod pulskih brežuljaka."

BOJAN MEJAK u svom diplomskom radu iz 2016. naslovljenom “MRAČNA STRANA“ PULSKOG PODZEMNOG TUNELA navodi:
"Nijedan  pulski  brežuljak  u  najužoj  jezgri  grada  nije  ostao  pošteđen  bušenja  i  kopanja. Stvorena je široko rasprostranjena mreža podzemnih tunela – skloništa, od kojih su najveća ona ispod brežuljka Monte Zaro, te podno Kaštela i Monte Ghira. Danas je teško raspoznati skloništa tj tunele koji su bušeni u doba  austrijske vladavine jer su produbljena, proširena i produžena u doba Italije, posebice pred Drugi svjetski rat i njegovim tijekom,  kada  je  razornija  snaga  bombi  uvjetovala  prostranija  i  opremljenija  skloništa  s debljim slojem žive stijene.

Za dvije lokacije zasigurno se zna da su bušene u Prvom svjetskom ratu te da su proširivane tijekom Drugog svjetskog rata 1942. godine. Radi se o skloništu Mornaričke bolnice s čak šest ulaza, a drugo sklonište se nalazi u stijeni na kraju Ulice Sv. Polikarpa s dva ulaza.

15. kolovoza 1917. godine kapacitet skloništa: tijekom cijele noći ima mjesta za 4.640 osoba, dok se za trajanja uzbune u njih može skloniti 11.000 osoba.
U doba JNA atomska skloništa u Puli mogu primiti oko 6.000 ljudi, a starija skloništa – tuneli oko 45.000. Ukupni je kapacitet svih pulskih skloništa  više  od 50.000  ljudi,  što  je  svakako  impozantna  brojka,  gotovo  jednaka  broju stanovnika grada.

Izvor:
[You must be registered and logged in to see this link.]

U gornjim postovima pozabavio sam se tunelima ispod mletačke utvrde Kaštel, odnosno ispod istoimenog brežuljka u samom centru Pule. Potom, pisao sam o nastanku i razvoju pulskih tunela.

U nastavku teme o "vojnim objektima koji su strogo čuvana tajna" iznijeti ću podatke o tunelima na Muzilu. Vojnici i civili su upoznati sa nadzemnim građevinama u tom bivšem vojnom kompleksu koji je bio zatvoren za civile više od 200 godina. No, objekti skriveni pod zemljom nisu poznati široj javnosti. Samo rijetke osobe u vojnoj službi su radile u njima, a nakon što je vojska napustila Muzil 2007. godine te podzemne objekte postepeno otkrivaju posjetitelji koji tu dolaze u šetnju.

Meni je osobno najzanimljiviji kompeks tunela ili potkopa na Smokvici (na nekim kartama se koristi pojam: Smokvina). Dva ulaza nalaze se kod objekata koji su na karti Muzila iz 2009. označeni kao "skladišta ugljena". Čitav prostor unutar tunela i ispred tunela povezan je uskotračnom prugom do luke Smokvica (val de Figo, na tal.) koje se nalazi između lukobrana, na sjeveru, i rta Fižela, na jugu.

Ovaj kompeks tunela je fascinantan po brojnim križanjima i po cijevima tunela koje ne idu ravno već u koso. Ima djelomično sačuvanu spavaonicu za vojnike te prostor za generator i radionicu. Ima prostoriju s filterom za ventilaciju i kontrolnom komandom za reguliranje ventilacije i grijanja. Informativne pločice na uređajima sadrže podatke na talijanskom jeziku pa iz navednog zaključujem da je taj sklop tunela izgrađen u doba fašističke Kraljevine Italije.

Prva fotka: zračni snimak sjevera Muzila. Žutom strelicom označio sam gdje je ulaz u tunele o kojima pišem u ovom postu. Izvor fotke: Praksa.hr:
[You must be registered and logged in to see this image.]

Druga fotka: satelitska snimka sjevera Muzila. Crvenom bojom obilježio sam dva ulaza u tunel na Smokvici. Žutom bojom označio sam moju procjenu kako izgleda taj podzemni kompleks, a ljubičasta fleka označava mjesto gdje se nalazi generator te prostorija s ventilacijskim filterom i uređajem za podešavanjem grijanja i ventilacije. Nisam mjerio, ali odokativno procjenjujem da se proteže do rubnog djela utvrde Marie Louise i do poligona za prisegu:
[You must be registered and logged in to see this image.]

Treća fotka: jedan od dva ulaza na Smokvici:
[You must be registered and logged in to see this image.]

Četvrta i peta fotka:tipična unutrašnjost tog tunela, željeznički kolosjeci se raščlanjuju i svi završavaju u slijepim ulicama - skladištima:
[You must be registered and logged in to see this image.]

Šesta fotka: prostorija s generatorom:
[You must be registered and logged in to see this image.]

Sedma i osma fotka: prostorija s kontrolnom komandom na kojoj se regulira ventilacija i grijanje; te filter za ventilaciju:
[You must be registered and logged in to see this image.]

Deveta fotka: jedini otvor za ventilaciju koji je spojen za uređaj za ventilaciju s filterom:
[You must be registered and logged in to see this image.]

Deseta i jedanaesta fotka: Informativne pločice na uređajima sadrže podatke na talijanskom jeziku:
[You must be registered and logged in to see this image.]


ZAKLJUČAK
Sve ovo sam objavio kako bih potaknuo nekog bivšeg vojnika ili djelatnika iz JNA da nam opiše život i rad u tom tunelu. Na ovom forumu sam pročitao da je tu bila radionica JRM za održavanje mina. Iako sam pregledom terena stekao dojam da je u novijem vanjskom objektu (izgrađenom oko 1985.) bila radionica, pa pretpostavljam da je tunel služio kao skladište za više od tisuću podmorskih mina koliko je ih bilo na brojnom stanju prije odlaska JNA iz Pule.

U ovom postu opisati ću tunel koji se fizički nalazi iznad onog kojeg sam opisao u gornjem postu.

Kompeks tunela ili potkopa na Smokvici, na bivšem vojnom području Muzilu u Puli, je po mojoj procjeni dala iskopati fašistička Kraljevina Italija. Nakon iskapanja, tunele su uredili i obojili. Uglavnom stijena se ne vidi - samo pravilno oblikovan beton.

No, iznad tog pravilno uređenog tunela nalazi se tunel koji izgleda kao da je dom Freda Kremenka. Ima jedan ulaz kojim se dolazi strmim usponom, a taj tunel ima dva prozora. Što ima u tom tunelu dužine tek nekoliko desetaka metara? To je stjeni ukopan prolaz kojeg je neka bivša vojska napunila smećem. Na kraju hodnika nalaze se drvena vrata iza kojih je najzanimljivija prostorija. U njoj je zid izbušen rupama promjera nekoliko cm, a u koje su očito planirali postaviti dinamit kako bi dalje bušili tunel. Dinamita nema, ali ostao je zid sa brojnim cilindričnim rupama.

Prva fotka. Ulaz u tunel nalik na ulaz u špilju:
[You must be registered and logged in to see this image.]

Druga fotka: na kraju tunela nalazi se jedan od dva prozora te drvena vrata iza kojih je...
[You must be registered and logged in to see this image.]

Treća fotka: ...jedna od brojnih cilindričnih rupa za postavljanje dinamita.
[You must be registered and logged in to see this image.]

Bravo, moram priznati da sam u zadnjih nekoliko dana saznao više o pulskim tunelima nego za vrijeme koje sam proveo u Puli kao vojnik. To je i razumljivo jer razgled pulskih tunela nije bio u opisu poslova i zadataka koje sam imao. 
Radujem se nekom od naših budućih susreta i zaista ću se potruditi da odvojim dovoljno vremena da pogledam ponešto od onoga što opisuješ. 
Do tada, pratim tvoja pisanja o pulskim vojnim objektima

Uvijek me zanimala i zanima ova tema. Kao dijete na g.o. sa roditeljima sam posjetio položaje obalne artiljerije ukopane na brdu iznad mjesta Murter i činilo mi se da ne pripadaju JNA, što mi je kasnije i potvrđeno. 
Na tom brdu postoji niz tunela i ukopa kroz koji smo se kao djeca zavlačili i provlačili, a radi se o starom vojnom kompleksu na brdu Raduč, još od stare Jugoslavije.
Izgradnja tog kompleksa je i započeta u vrijeme stare Jugoslavije a sastojala se od zgrade zapovjedništva, izvidničkog tornja, ruševina nekoliko manjih zgrada, i sastava tunela sa 3 ulaza. Tuneli završavaju sa 2 baterije obalne artiljerije, mitraljeskim gnijezdom, izvidnicom te rovom za polukružnu obranu.
Malo sam tražio po arhivama i pronašao sam podatak da je 1932. godine kraljevska vlada stare Jugoslavije i njeno Ministarstvo obrane odlučilo napraviti bateriju sa 2 dalekometna topa na Raduču i to od 200 mm. Svrha baterije joj je bila da čuva prilaze između Smokvice i Opata, Smokvice i Kurbe Vele, te od Blitvenice do Punte Mede na Velikoj Kurbi.
Sjećam se još da su nosači željezni uliveni u beton bili ogromni ali topove nismo vidjeli.
Pogled je bio fascinantan i prekrasan. Jedino mi nije jasno kako su uopće dovukli gore topove.
Nadalje, za vrijeme služenja redovnog vojnog roka u Jna, u Gospiću, bio sam RTG i radio na SCV ( tel. centrala sa posredničkim stolom ) i u opisu mog radnog mjesta je bio i popravak kvarova na radio.-relejnom postrojenju na Ćelavcu na Velebitu.
Tamo je također postojao ukopani dio, ali se više ne sjećam čemu je služio.
Za prošlog rata u Hrvatskoj imao sam priliku vidjeti stara NDH skrovišta odn. podzemno sklonište predviđeno za državni vrh kod Tkalčićeve ulice u kojoj je bio ulaz a izlaz kod Dubravkinog puta. Obzirom da nisam bio neki časnik, tamo sam se zatekao slučajno jedan put i više sam dolazio ali je bilo fascinantno jer je još uvijek u sjajnom stanju.
Bio sam za vrijeme prošlog rata djelomično zadužen ( izmeđuostalog ) i za izvlačenje MTS i streljiva iz objekata Velebit, 1, 2 i 3 u Delnicama a izvukli smo oko 700 šlepera streljiva i druge opreme. Zapanjuje veličina tih skladišta kao i njihova izgradnja.
Za željavu i neke druge, Biokovo, Han Pijesak, Livno, Golubovce, nemam riječi. Bacanje novca u vjetar jer je Jugoslavija sa tim novcem ( koji se mogao pametnije iskoristiti ) mogla biti bolja od Austrije.
Ali, bilo je takvo vrijeme

Štinjanski for - ili kako smo mi to u 139.brmp kratko nazivali "Štinjan" nalazi se pored istoimenog mjesta. 
Prema napisima, tamo postoje tri!!!! fora, a ja to uspijem saznati tek 30 i kusur godina nakon odlaska iz tih krajeva
Prema položaju, 99% sam siguran da smo na vježbe dolazili na for Punta Christo. To je bilo (koliko se sjećam) kružno utvrđenje, a dodatno je bilo osigurano dubokim opkopima. Preko tih opkopa su bila barem dva drvena mosta, željezne rešetke kao vrata i onda se ulazilo u kružna dvorišta. Tamo je bilo više ulaza u tunele. 

Taj for me je uvijek fascinirao, izgledao je kao neka srednjovjekovna građevina, kao neki zamak. Tome su zaista doprinosili duboki opkopi i mostovi preko njih. 
O tunelima u tom i drugim forovima se puno pričalo. Priče su bile da tuneli vode od Štinjana do Pule, pa da su ispod Pule čitave katakombe, a spominjali su se i tuneli od Pule do Briona. 

Onda su nam uvijek servirali one "jezive" priče o vojnicima koji su ušli u tunele i nikad više nisu bili nađeni. Čak da su se koristili konopom, pa se on u nekom trenutku prekinuo. I uvijek su u tim pričama bili vojnici klasu-dvije ispred nas. I nikad nismo čuli konkretno ime i prezime vojnika.

Bilo je priča kako su Austrijanci nakon povlačenja iz Pule sa sobom odnijeli svu dokumentaciju i karte tih tunela i katakombi. Možda se sa ovim vremenskim odmakom može nešto više saznati o tome. Prije ili kasnije bi se trebali otvoriti i austrijski arhivi, pa bi bilo lijepo saznati da li su pulski tuneli i katakombe stvarni ili samo obična naklapanja i prazni mit?

1.
koristim priliku da se zahvalim forumašu goranu9030 na objavi zanimljivog svjedočanstva.
I u mojim vojničkim danima na Muzilu (1998.) bila je aktualna tema tunela. Aktualna je i danas pa možda mit oko toga stvori novi turistički proizvod u Puli.

2.

goran9030 (citat):

99% sam siguran da smo na vježbe dolazili na for Punta Christo. To je bilo (koliko se sjećam) kružno utvrđenje, a dodatno je bilo osigurano dubokim opkopima. Preko tih opkopa su bila barem dva drvena mosta, željezne rešetke kao vrata i onda se ulazilo u kružna dvorišta. Taj for me je uvijek fascinirao, izgledao je kao neka srednjovjekovna građevina, kao neki zamak. Tome su zaista doprinosili duboki opkopi i mostovi preko njih.

Punta Christo (ili Punta Kristo) je moja omiljena pulska utvrda. Zanimljivim postom navukao si me da napišem zašto je to tako, pa se nadam da ćeš si i ti (i ostali) dati oduška i napisati još sjećanja o tom fortu. Slikom i pričom iz Pule javlja se Berač šparuga na utvrdama:
Sve je počelo odlaskom JNA iz Pule 16.12.1991., foto:
[You must be registered and logged in to see this image.]
Nakon toga otišao sam posjetiti bivše vojno područje u Štinjan zbog - berbe šparuga. Tada, oko prvog svibnja 1992., prvi put vidim jednu pulsku utvrdu - bila je to Punta Christo. I bila je to ljubav na prvi pogled: ogromni rov iz kojeg izvire monumentalna utvrda izgrađena u bijelom istarskom kamenu. Moj je dojam tada bio još veći jer sam do utvrde stigao odakle su Austrijanci čekali da će doći neprijatelji (Talijani) od 1915. do 1918. - iz šikare, s obale nasuprot Brijuna. Dolje je fotka s Google Earth 3D i prikaz je onog kako se ja sjećam tog prvog susreta, a danas je zeleni biljni svijet još više pokrio bijeli istarski kamen nego je to vidljivo na fotki:
[You must be registered and logged in to see this image.]
Da skratim priču. U proteklih 28,5 godina puno se toga tamo dogodilo: bio na prijateljevoj momačkoj sa striptizetom, odlazio sa curama gledati zalaske sunca, s prijateljima na piće (kada je otvoren kafić), ljeti na kupanje i koncerte, u proljeće u šparuge...
A onda sam kupio Festung Pola, austrijsku knjigu o pulskim utvrdama iz 2003., i saznao povijest i tlocrte Punte Christo, foto:
[You must be registered and logged in to see this image.]
Na gornjoj fotki (iz Festung Pola), u gornjem lijevom kutu, je izgled kružne utvrde iz 1863. (netočan je podatak = iz 1857.), a na sredini je izgled od 1886. do današnjih dana. Iako, moram napomenuti, da je na lučkim portalima u utvrdi navedena godina izgradnje 1882.

Slijedi "kratak" opis razvoja moje omiljene utvrde:
prije 1835. na Punta del Christo/Punta Crocifisso (rt Proština, na hrv. j.) na samoj obali postoji crkvica naziva Kapella del Christo, a ima je i karti do 1863. Ostatak tog poluotoka je bez objekata.
1835. - umro je austrijski car Franjo I, a naslijedio ga sin Ferdinand I. U novoj konstelaciji snaga kreće gradnja pulskih martello tornjeva, jedan na jugu pulske luke (na Muzilu), a dva na sjeveru (kraj Štinjana).
1836. - izgrađen je martello toranj Punta Christo promjera 10,4 metra, a oko njega je iskopan obrambeni rov te postavljen fiksni drveni most. Na gornjoj fotki je označen slovom M i jasno je koliko je ta prva faza (ili prva utvrda) minorna u odnosu na sadašnji izgled. Specifičnost: kružne stepenice unutar debelih zidova tornja spajaju podrum, prizemlje i krovnu terasu. Foto utvrde u 2D, tlocrt:
[You must be registered and logged in to see this image.]
nacrt:
[You must be registered and logged in to see this image.]
Nacrt utvrde u 3D:
[You must be registered and logged in to see this image.]
Isti takav kružni toranj izgrađen je iste godine i na obližnjem brdu Grosso. On je ostao jedini sačuvan. Vidi donju fotku:
[You must be registered and logged in to see this image.]
1851. - stari fiksni most zamijenjen je podiznim. Nacrt dok je bio fiksni:
[You must be registered and logged in to see this image.]
1857. - oko martello tornja je izgrađena kružna utvrda (druga faza utvrđenja, 2. utvrda) promjera 25,5 m. Na fotki iz knjige Festung Pola je označen slovima TF. Na donjem nacrtu vidi se, u sredini, manji martello toranj sa četiri otvora (svijetlo crvene boje) i kružna utvrda koja ga okružuje (u žarko crvenoj boji):
[You must be registered and logged in to see this image.]
Donja fotka pokazuje topove iz 1857. koji su vjerojatno bili na kružnoj utvrdi Punta Christo (od 25,5 metara), koja datira iz 1857. Ti topovi su obnovljeni 2015. u Uljaniku, a čija je prva poslovna godina bila upravo 1857. Tri godine nakon obnove ova tri topa, Uljanik je propao, a topovi su sada u dvorištu brodogradilišta. Foto:
[You must be registered and logged in to see this image.]

1863. - martello toranj od 10,4 m + kružna utvrda od 25,5 m integrirani su u još veću kružnu utvrdu (treća faza utvrđenja, 3. utvrda) promjera 71,5 m. Nije poznat tip i količina naoružanja u ovoj fazi utvrđenja. Ta faza gradnje obilježena je rimskim brojem na glavnom ulazu i posjetitelje krivo navodi na godinu izgradnje čitavog kompleksa. Doduše točno stoji na mjestu veće kružne utvrde iz 1863., ali kompleks kakav danas znamo datira iz 1882. Na ulazu u južno krilo (putem kamenog lučkog portala) i na ulazu u manju kružnu utvrdu (gdje se ulazilo u blindiranu čeličnu kupolu) stoji godina izgradnje 1882. (arapski brojevi). Foto ulaza u veću kružnu utvrdu:
[You must be registered and logged in to see this image.]
Donji tlocrt je istovjetan onome iz gornjeg lijevog kuta iz knjige Festung Pola, iz 1863. Vidi se da je martello toranj i dalje čitav (ukrugli), a takva je i manja kružna utvrda (od 25,5 m) u kojoj je hodnik zapravo prolaz uz vanjski zid martello tornja. Zapadno od njih vide se kazamati između dva hodnika do zapadnih kaponira, ali to će sve biti srušeno u idućoj fazi nadogradnje:
[You must be registered and logged in to see this image.]
Specifičnost: u obrambenom rovu bila su 4 kaponira (rovovska bunkera ili kofra). Na donjoj fotki od Google Earth 3D vidi se vanjski zidovi veće kružne utvrde i dva istočna kaponira:
[You must be registered and logged in to see this image.]

Te iste 1863. se planiraju, a kasnije izvode deblji obrambeni nasipi s dužim glasijama. Na nekim se nasipima postavljaju topovi, ali na nasipu oko Punte Christo nisam našao niti jedno postolje za top, osim ako su uklonjeni iz gnjezda za pješake.
1882. - Veća kružna utvrda (71,5 metara) dograđena je sa dva bočna krila pa je transformirana u poligonalnu utvrdu (četvrta faza utvrđenja, 4. utvrda). Fotka rasporeda unutrašnjih prostorija i tunela (poterna):
[You must be registered and logged in to see this image.]
Oko novoizgrađene poligonalne utvrde ukopan je novi duboki rov (na fotki iz Festung Pola označen je slovom G), a u kojem su ostala 4 stara kaponira od veće kružne utvrde. Peti kaponir je dodan na sjeverno krilo (ukopan je u stijenu između dvije razine obrambenog rova, a što je najneobičniji kaponir koji sam vidio), a šesti kaponir na južno krilo. Foto rova i šestog bunkera (povezan je s utvrdom podzemnim tunelom kroz južno krilo):
[You must be registered and logged in to see this image.]
U kružnom rovu vide se dva stara zapadna kaponira od veće kružne utvrde, a ravan rov štiti bočno južno krilo:
[You must be registered and logged in to see this image.]
U ovoj fazi utvrđenja je izgrađen široki hodnik koji je po sredini presjekao martello toranj i manju kružnu utvrdu iz pravca istok (ulaz u tvrđavu) prema zapad (cilindričnoj prostoriji). Na donjoj fotki, u lijevom djelu je izgled martello tornja i manje utvrde kada su inkorporirani u veću utvrdu 1863., a desno je njihov izgled nakon što su 1882. probijeni širokim i dugačkim hodinikom koji vodi do kružne prostorije:

[You must be registered and logged in to see this image.]
Na donjoj fotki u sredini je taj široki hodnik, s lijeve strane, u osvjetljenoj prostoriji, i s desne strane, u mračnoj prostoriji, su južni i sjeverni vanjski zidovi martello tornja koji su spojeni na unutarnje zidove manje kružne utvrde:
[You must be registered and logged in to see this image.]
Između vanjskog zapadnog zida manje kružne utvrde (one od 25,5 m) i unutarnjeg zapadnog zida veće kružne utvrde (od 71,5 m) izgrađena je velika cilindrična prostorija promjera oko 10 m, u koju su, ispod blindirane čelične kupole, smjestili dva topa MKS L/35 od 28 cm (na fotki iz Festung Pola su označeni slovima PT). Topovi su imali maksimalni domet od 13,5 km. Fotka kupole na vrhu utvrde:
[You must be registered and logged in to see this image.]
Dolje je fotka bokocrta (gore) i nacrta (dolje) cilindrične prostorije ispod kupole. Skrećem pažnju na nacrt gdje je s desne strane, od vrha do dna (lijevo od žute crte), prikazan lift kojim su podizali projektile od sjevernog spremišta (crveni kvadrat) do topova. Plava linija su vrata od cilindrične prostorije do lifta. Iznad zelenih linija bio je mehanizam za okretanje postolja s topovima, a tu je danas pult za DJ-a:
[You must be registered and logged in to see this image.]
Na donjoj fotki je današnji izgled rupe cilindričnog oblika bez tih topova i kupole. Iznad crvene crte je mjesto do kuda su dva lifta transportirala projektile do topova, od sjevernog spremišta koje je bilo u podrumu. Na dnu, ispod žute crte, vide se dva prolaza zatvorena bijelim vratima. To su ulazi do dva lifta. Ljubičasta crta je pult za DJ-a, a nekada je tu bio mehanizam za okretanje postolja s topovima. Iznad plave crte bio je ulaz do topova, a kojim se dolazi kamenim spiralnim stepenicama. Ispod plave crte je ulaz u cilindričnu prostoriju iz dugog hodnika koji na pola presjeca martello toranj (10,4 m) i manju kružnu utvrdu (25,5 m). Vidi se da je taj prolaz zatvoren, u doba talijanske ili jugoslavenske vlasti, na svega jednu šestinu nekadašnjeg ulaza. Između plave i ljubičaste crte, na dnu, bio je prolaz do istočnog spremišta projektila. No, dok je sjeverno spremište bilo spojeno s dva lifta, ovo istočno je ostalo spojeno željezničkim tračnicama. Foto:
[You must be registered and logged in to see this image.]
Na donjoj fotki je uski prolaz iz prostorije cilindričnog oblika do lifta, a u mraku, na dnu, je sjeverno skladište projektila:
[You must be registered and logged in to see this image.]
Na donjoj fotki je otvor za lift kojim su transportirali projektile teške više od 20 kg, iz sjevernog spremišta:
[You must be registered and logged in to see this image.]
Kolut kojim se kretao lanac koji je pokretao lift. Foto:
[You must be registered and logged in to see this image.]
Istočno spremište projektila bilo je spojeno s prostorijom za topove sa željezničkim tračnicama. Foto:
[You must be registered and logged in to see this image.]
Na bočna krila smjestili su 3 topničke bitnice sa 6 topa: dva KK L/22 od 28 cm (na fotki Festung Pola: K 28), dva KK L/22 od 24 cm (K 24) i dva KK L/35 od 15 cm (K 15). Dolje je fotka topa od 28 cm (K 28), a dva takva bila su smještena na sjevernom krilu:
[You must be registered and logged in to see this image.]
Dojam stvarne veličine topa od 28 cm mogao se vidjeti tek kada su pored njega bili artiljerci Austro-Ugarske vojske:
[You must be registered and logged in to see this image.]
Fotka prilikom postavljanja takvog topa na utvrdu Verudela:
[You must be registered and logged in to see this image.]
1890. - utvrda je opremljena električnim reflektorom.
1914. - pred početak Prvog svjetskog rata utvrda je imala ukupno 16 topova jer je dodano još njih osam, od 9 cm model FK M 75/96, za blisku obranu na bokovima. Pretpostavljam da su neki od tih topova postavljeni na obrambeni nasip. Foto:
[You must be registered and logged in to see this image.]
Imala je i 21 nosač pušaka, oko ulaza u tvrđavu i u kaponirima, a jednog sam našao u sjevernom kaponiru. U oklopnim kapuljačama bila su tri daljinomjera, za mjerenje udaljenosti. Na donjoj fotki je mjesto gdje je mogao biti jedan od tri daljinomjera, ali i moguće mjesto električnog reflektora. Na dnu fotke vidi se rupa kojom se može spuštati fiksnim metalnim ljestvama do donje prostorije, a koja je izgrađena na krovu martello tornja. Pored te rupe vide se pločice koje su bile uobičajene na mjestima gdje se slijevala kišnica do spremišta vode:
[You must be registered and logged in to see this image.]
Utvrda je brojila je posadu od 466 vojnika i 10 oficira, a toliko mnogo nije imala niti jedna druga pulska utvrda. Bila je najveća i najsnažnija obalna utvrda u Austro-Ugarskoj.
1915. - iz pulskih obalnih protuavionskih topova uslijedila gusta paljba kojima je srušen talijanski zračni brod Città di Jesi, u svome prvom borbenom letu. Vjerujem da su tada pucali i manji topovi s Punte Christo.
1918. - obalne bitnice gađale su talijanske MAS-ove (motorne čamce naoružane torpedom) pred lukom. Smatram da su u tome sudjelovali i topovi s Punte Christo. Dana 30. listopada, uoći ponoći, je lučki admiral Cicoli prepustio predstavnicima SHS (Narodno vijeće Jugoslavena) upravu nad pulskim tvrđavama (ali i ratkom lukom i cjelokupnom flotom) temeljem ovlaštenja koje im je dao "Nj. V. car i kralj" (Austro-Ugarske monarhije) u poslanoj depeši. Dana 31. listopada su češki artiljerijski oficiri raspoređeni za komandante svih fortifikacije kao stručnjaci u tvrđavnoj artiljeriji, a tvrđavne baterije napustili su artiljerci njemačke i mađarske narodnosti. Ostala su prazna stražarska mjesta na utvrdama gdje više ne rade niti telefoni. Dana 5. studenog Pulu preuzima talijanska vojska.

1923. - u doba fašističke Kraljevine Italije više nisu bili potrebni moćni austrijski topovi usmjereni prema Italiji, pa su srušeni sa pulskih utvrda. Foto s utvrde Stoja:
[You must be registered and logged in to see this image.]
od 1930. na dalje - talijanska vojska smjestila je nove topove na najviše točke na utvrdi koju su preimenovali u Forte Punta Cristo. Položaji tih topova očuvani su i danas. Na donjoj fotki: s lijeve strane je postolje za top iz doba Kraljevine Italije, a desno je rupa od blindirane čelične kupole iz vremena Austro-Ugarskog carstva i kraljevstva:
[You must be registered and logged in to see this image.]
1943. - fašističkoj vojsci se pridružila nacistička na pulskim utvrdama.
1945. - U jednoj godini promjenile se 3 vojske: nacistička+fašistička, pa partizani te anglo-amerikanci. Prije nego su je preuzeli, anglo-amerikanci su je bombardirali kada su u njoj bili nacisti+fašisti. Tada je minorno oštećena, samo u južnom krilu. Na donjoj fotki, u gornjem lijevom kutu, vidi se poluotok s Puntom Christo, a u desnom djelu su bombe u slobodnom padu:
[You must be registered and logged in to see this image.]
1947. - JNA preuzela utvrdu od anglo-amerikanaca, a vojnici koji su čuvali stražu u bunkeru-vidikovcu, na južnom krilu, ostavili su svoje potpise 1955. i 1961. godine:
[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

Evo i potpisa na u sjevernom krilu:
[You must be registered and logged in to see this image.]

1979. - osposobljen most, preko zaštitnog rova, u središnji ulaz u veću kružnu utvrdu gdje je rimskim brojevima uklesana godina 1863.
1980. - postavljen čelični portun i manja vrata.
1982. - adaptirana je za spremište streljiva i minskoeksplozivnih sredstava 139. Gardijske brigade mornaričke pješadije. Nasipan je obrambeni rov istočno od sjevernog krila i srušen dio kamenog portala iz 1883. kako bi proširili ulaz. Na donjoj fotki, u lijevom djelu, vidi se prošireni ulaz iz 1982. u sjevernom krilu, a u desnom djelu fotke je originalan ulaz iz 1882. na južnom krilu:
[You must be registered and logged in to see this image.]
1991. - JNA je napušta 27. listopada, a dan kasnije preuzima komisija "Žutih mrava". Komisija bilježi da je zatekla provaljena vrata te da su na cijelom objektu prozori porazbijani, a prekidači i utikači razbijeni i uništeni. Istog dana je postrojba Ratne luke Pula (HV) primjećena od vojnika JNA s Muzila. "Čim su s Muzila primjetili neko komešanje u Zonki i na Punta Krištu, odmah su zaprijetili i preko europskih promatrača zahtjevali da se povuku što je i učinjeno", zapisano je u knjizi Istra u Domovinskom ratu 1991.-1995. U knjizi piše i da je "svega par dana nakon toga postrojba Ratne luke Pula, pod zapovjedništvom narednika Ivice Provića, zaposjela rt Proština s tvrđavom Punta Krišto, a čime je stekla potpunu kontrolu ulaza i izlaza brodova JRM iz pulske luke".
90-ih godina - tvrđava je po prvi put postala dostupna civilima nakon stoljeće i pol vojne uprave, a tijekom koje je 78 godina nadograđivana, pa 31 godine uništavana, pa 50-ak godina bila zanemarivama. Po napuštanju vojske bila je izložena pljački kamena.
2001. - grupa mladih Puljana okupljena u udruzi Prijatelji obalne utvrde Punta Christo Štinjan započinju sa čišćenjem, održavanjem i pružanjem ugostiteljskih usluga na utvrdi. Udruga pod vodstvom Štinjanca Dalibora Dade Dabića je u naredna dva desetljeća postavila zaštitne ograde na utvrdu i na obrambeni nasip. Osigurali su električnu energiju, postavili brojne prozore i vrata.
2003. - udruga započinje s organizacijom brojnih događaja, a najpoznatiji i najposjećeniji su glazbeni festivali. Fotka nastupa DJ-a u cilindričnoj prostoriji promjera oko 10 m, na mjestu bivše blindirane čelične kupole gdje su prije više od 100 godina bila dva topa od 28 cm:
[You must be registered and logged in to see this image.]
I koncert u sjevernom krilu:
[You must be registered and logged in to see this image.]
te 2003. u Austriji je objavljena Festung Pola, knjiga Erwina Antona Grestenbergera o pulskim utvrdama od 1823. do 1918. Knjiga, crno-bijela, sadrži 192. stranice formata A4 i bilo ju je moguće kupiti 2020. godine u inozemnim web knjižarama po cijeni od 11,8 € do 83,14 $. Objavom knjige su široj javnosti po prvi put postali dostupni podaci o naoružanju, ljudstvu, izgledu, ... Punte Christo u doba kada je Pula (Pola) bila pod vlašću Beča. Ova utvrda je obrađena od 64. do 66. str, ali i dalje, u djelu o naoružanju i ljudstvu.
2004. - pulski arhitekt Attilio Krizmanić objavio je studiju "Fortifikacijska arhitektura Pule u okviru obrambenog sustava XIX. st do 1918.", a u sklopu knjige "Pola-Pola 3000 Prilozi za povijesnu sintezu". Tu temu obrađuje na 50 stranica formata A4, a Punta Christo je obrađena na 135. i 136. str. Fotografije su u boji. Knjiga se moglo kupiti u knjižarama 2020. godine po cijeni od 200 kn.
2008. - Krizmanić je objavio knjige Pulska kruna 1 i 2. Na 257+231 stranica formata A5, gdje su fotografije u boji, ponovno je obradio temu fortifikacijske arhitekture Pule, ali je sada obuhvatio i vrijeme prije 19. stoljeća i nakon 1918. godine. Punta Christo je opisana od 52. do 57. str., u drugoj knjizi, te na nekoliko mjesta u prvoj knjizi. Knjige nema u knjižarama već se jedino može posuditi u knjižnicama.
2010. - utvrdi je dodjeljen status zaštićenog kulturnog dobra temeljem zahtjeva pulskih Konzervatora, a prema studiji Attilia Krizmanića.
2012. - najavljeno je uređenje Međunarodnog edukativno-dokumentacijskog centra na površini od 300 m2 u utvrdi, a čiju je programsku podršku i brigu o centru trebalo voditi Sveučilište Jurja Dobrile u Puli u suradnji s udrugom "Prijatelji utvrde Punta Kristo".
2013. - službeno otvaranje bara u utvrdi. Održana izložba "Stoljeće jedne utvrde", a djeca iz štinjanskog DV "Dado" recitirali pjesme o utvrdi Punta Christo, foto:
[You must be registered and logged in to see this image.]
2015. - EU projektom Adriafort postavljena je edukativno-informativna tabela na hrv., tal. i engl. jeziku ispred utvrde. Postavljeni su i putokazi do štinjanskih utvrda. Foto:
[You must be registered and logged in to see this image.]
2020. - topnička bitnica na sjevernom krilu, gdje je prije više od 100 godina bio top od 28 cm:
[You must be registered and logged in to see this image.]

2021. - očekuje se izdanje monografije "Fortifikacijski sustav Pule u periodu od 1618. do 1991. godine", autora Danijela Tatića, Marija Werhasa i Tatjane Tomaić.
2036. - 200 godina utvrde Punta Christo. Za 16 godina. Taman kada ću steći uvjete za prijevremenu mirovinu ;-)

Vezano za oblik kružne utvrde s dva krila, našao sam da je osim Punte Christo u Puli, takav oblik imala i utvrda Goražda blizu Kotora u Crnoj Gori. Punta Christo datira iz 1882. godine, a Goražda iz 1886. Obje su imale dva bočna i dva stražnja kaponira, a pulska je imala i dva prednja (kod ulaza) dok je ova druga imala zasebnu građevinu s prednje strane koja je također mogla imati funkciju kaponira. Za razliku od pulske, u kojoj su fašisti uklonili gotovo čitavo željezo, u Kotoru je čelična kupola s mehanizmom za pokretanje ostala u tvrđavi zajedno s liftom za municiju i pancir osmatračnicom. Foto:
[You must be registered and logged in to see this image.]

3.

goran9030 (citat):

Tamo (na for Punta Christo) je bilo više ulaza u tunele. O tunelima u tom i drugim forovima se puno pričalo. Priče su bile da tuneli vode od Štinjana do Pule, pa da su ispod Pule čitave katakombe, a spominjali su se i tuneli od Pule do Briona.

Ja sam prošao te tunele (poterne) i oni vode do kaponira (rovovskih bunkera ili kofra). I samo do tamo, nikamo dalje. Foto:
[You must be registered and logged in to see this image.]
Prošao sam sve tunele i u utvrdama San Daniel i Verudela (gdje je akvarij) te u kazamatiranoj bitnici Ovina. I kod svih njih tuneli vode do kaponira.
Zanimljivo da San Daniel, kao i neke druge utvrde iz doba nakon 1880., imaju stepenice kojima se spušta s vrha ukopane utvrde do bunkera u rovu. Dok mnoge druge imaju hodnike unutar tvrđave, a kojima se spušta do kaponira.
Jedini prolaz koji ide dalje i dublje od kaponira je - odvod kanalizacije! Tamo nisam išao :-)

4.

goran9030 (citat):

Onda su nam uvijek servirali one "jezive" priče o vojnicima koji su ušli u tunele i nikad više nisu bili nađeni. Čak da su se koristili konopom, pa se on u nekom trenutku prekinuo. I uvijek su u tim pričama bili vojnici klasu-dvije ispred nas. I nikad nismo čuli konkretno ime i prezime vojnika.

Vjerujem da su vaši zapovjednici trebali nešto izmisliti/lagati da vas spriječe u nakani da istražite tunele.

Kada sam pitao zapovjednika o tunelima u listopadu/studenom 1998., prilikom čišćenja utvrde Muzil, odgovorio mi je da se iz radoznalosti jednom spuštao stepenicama 20 minuta u dubinu i jedino što je našao bio je prazan ormarić prve pomoći. "Tuneli su prazni i mračni. Nema se što vidjeti", rekao mi je.
Ja sam prošao tu šetnju u ukopanoj topničkoj bitnici Muzil, od 20 minuta, nekoliko puta 2020. godine i stekao sam dojam da je zanimljivo. Osim soba s agregatima i pogonima za ventilaciju, vidio spavaonice, spremnike vode, topničke bitnice u stijenama, spiralne stepenice do bunkera/vidikovca, blindirana vrata u slučaju atomsko-biološkog-kemijskog napada. U Vojnom leksikonu našao sam fotku tog tunela s vojnicima JNA:
[You must be registered and logged in to see this image.]

U pauzi od čišćenja utvrde San Daniel (proljeće 1999.) spustio se u jedan tunel u kojem se vidjelo svjetlo na kraju. Tu sam našao na sakriveni agregat marke Škoda iz 1909. godine. Kada sam ga došao potražiti 2020., agregata više nije bilo. Nadam se da ga je spremila HV te da ga nisu rastavili sakupljači sekundarne sirovine.

5.

goran9030 (citat):

Bilo je priča kako su Austrijanci nakon povlačenja iz Pule sa sobom odnijeli svu dokumentaciju i karte tih tunela i katakombi. Možda se sa ovim vremenskim odmakom može nešto više saznati o tome. Prije ili kasnije bi se trebali otvoriti i austrijski arhivi, pa bi bilo lijepo saznati da li su pulski tuneli i katakombe stvarni ili samo obična naklapanja i prazni mit?

Austrijanci su svoje kopije sačuvali u Beču, a mi nismo uspjeli sačuvati u Puli. Za Beč je to bila povijesna arhiva koju su mogli proučavati i civili, a za nas je arhiva u Puli bila označena vojnom tajnom jer su to bili podaci o objektima i područjima kojima se služila vojska. Vjerujem da je dokumentacija predana hrvatskoj narodnoj vlasti krajem listopada 1918., a onda je to preuzela talijanska vlast. I mislim da je to zadržano u Puli do 1977. kada je sjedište ratne mornarice prebačeno u Split. Naime, više nije prijetila opasnost za Pulu da će je napasti Talijani nakon što su dvije godine ranije potpisali Osimski sporazum sa SFRJ.
Autor knjige Pulska kruna 1 i 2, Attilio Krizmanić je objavio karte pulskih utvrda sa tunelima, a koji vode samo do bunkera u rovovina (i nigdje drugdje), a pritom je to nabavio od bečkog Državnog arhiva Austrije (koje je potom te preslike darovalo Gradu Puli) i od splitskog Državnog arhiva. Dakle, u Splitu su. Vjerojatno od 1977.

Foto jednog tipičnog austrijskog tunela-skladišta municije i foto s Google Earth 2D otkriva da se tunel nalazi ispod brda Monte Ghiro:
[You must be registered and logged in to see this image.]

U doba fašističke Italije bio je sklonište gdje se moglo smjestiti 2.500 ljudi. Ima 5 ulaza, a dužine je 400 metara. No, u austrijsko doba bio je to strateški važan tunel-magazin municije:
- sjeverozapadno je bivši austrijski topnički laboratorij, kasnije bila kasarna JNA, a do danas je tu prometna policija.
- preko puta laboratorija je željeznički kolodvor.
- jugoistočno je bivše austrijsko skladište hrane, pekarnica i ledana, u doba JNA bila je kasarna Vladimir Gortan, a sada autobusni kolodvor i poslovno-rekreativni sadržaji.
Na karti je vidljivo da gore nabrojeni objekti nisu bili povezana tim tunelom, a niti obližnja austrijska utvrda Sv. Juraj/San Giorgio u kojoj su Englezi predali Jugoslavenima vlast nad Pulom 1947.

Drugi tunel nalazi se ispod brda na kojem je smještena Opća bolnica Pula, ima 9 ulaza:
[You must be registered and logged in to see this image.]
Treći tunel je ispod brda koje je bilo "iza Arene", a nasuprot Monte Ghira. Dužine je 130 metara, može primiti 450 ljudi te ima 4 ulaza:
[You must be registered and logged in to see this image.]
Pored 3 ranije nabrojene, u gradu postoji još 23 tunela te 3 u bivšim vojnim zonama (Muzil i Vallelunga). To su službeni podaci, no ja sam na Muzilu pronašao 3 betonirana tunela/skrovišta + 5 tunela/skrovišta iskopana u živoj stijeni + 3 utvrde ukopane u živoj stijeni s kazamatima skrivenima pod zemljom i stijenom.

O betoniranom tunelu na Muzilu (Smokvici) objavio sam post u ovoj temi 11.06.20 u 20:26 sati, a o tunelu u stijeni (također na Smokvici) objavio sam post 11.06.20 u 23:08 sati. Predstoji mi da ubuduće prezentiram ostale tunele.

točna info o pulskim tunelima:
[You must be registered and logged in to see this link.]

info puna netočnosti s wikipedije (precrtao sam netočnosti, izmišljene priče, laži):
"Pulski podzemni tuneli čine 10-ak kilometara dugu podzemnu mrežu koja međusobno povezuje pulske fortifikacije. Tunele je započela graditi Austrija radi zaštite svoju glavne ratne luke, te je stvorila najveći dio pulskih podzemnih tunela. Nakon Austrije podzemne tunele gradila je i Jugoslavenska narodna armija, dok Italija, Njemačka i angloamerička uprava nisu posvetili svoje vrijeme uprave nad gradom gradnji novih tunela..."

Naravno da su ih gradili i Fašisti do 1943., ali i građani Pule po nalogu Nacista 1944. i 1945. Nema tunela koji povezuje pulske fortifikacije, jer da ih ima onda bi iz zemlje izvirili sustavi za ventilaciju, a toga ima samo iznad poznatih tunela, nema toga u šumi/livadi gdje bi bili izmišljeni tuneli između tvrđava. No, između nekih tvrđava postoje nepovezani sustavi rovova za pješaštvo.

Hvala prijatelju!!!
Sa zadovoljstvom sam pročitao tvoj post i osim lajka dao sam ti veliki plus. Na žalost, više od toga trenutno ne mogu
Osim toga, kopirao sam tekst i poslao ga forumašu (tadašnjem) kapetanu Stanimiroviću. Možda ga trgnem da i on nakon toliko godina nešto napiše o pulskim utvrdama. On je puno toga znao, i nadam se da se još puno toga sjeća. 
Znam da se dio oficira i podoficira JNA zadržao u Puli nakon demobilizacije. Šteta je da oni danas ne sudjeluju na ovom ili sličnim forumima. Valjda su taj dio svog života ostavili za sobom...

od 20. do 27. studenog nadopunjavao sam svoj post o Punti Christo i tunelima. Objavio sam 52 fotke.
Kako mi sustav više ne dozvoljava da nadopunjavam taj post onda ću ovdje nastaviti pisati o mojoj omiljenoj pulskoj utvrdi.

napisao sam: "danas je zeleni biljni svijet još više pokrio bijeli istarski kamen".
Dodajem fotku kako je to sada:
[You must be registered and logged in to see this image.]

nadopunjavam godine:
1863. - Ta faza gradnje obilježena je rimskim brojem na glavnom ulazu i posjetitelje krivo navodi na godinu izgradnje čitavog kompleksa. Doduše točno stoji na mjestu veće kružne utvrde iz 1863., ali kompleks kakav danas znamo datira iz 1882. Na ulazu u južno krilo (putem kamenog lučkog portala) i na ulazu u manju kružnu utvrdu (gdje se ulazilo u blindiranu čeličnu kupolu) stoji godina izgradnje 1882. (arapski brojevi).
Dodajem fotku kamenog lučkog portala u lijevom krilu iz 1882.:
[You must be registered and logged in to see this image.]
1882. - U kružnom rovu vide se dva stara zapadna kaponira od veće kružne utvrde. Dodajem kako su zapadni kaponiri i nakon 1882. zadržali oblik kakav su imali od 1863., a što je vidljivo na donjoj fotki gdje sam priložio izgled lijevog zapadnog kaponira iz 1863. (lijevi dio fotke) i iz 1882. (desni dio fotke). No, 1882. ojačan je zid između zapadnih kaponira, a što je vidljivo na desnom djelu donje fotke (1882.) gdje se vidi deblji (žarko crveni) zid. Iste godine je ojačano grlo (prolaz od poterna do kaponira) tako što je do grla, s lijeve strane dodana joj jedna prostorija:
[You must be registered and logged in to see this image.]
Na donjoj fotki sam priložio izgled desnog zapadnog kaponira iz 1863. (lijevi dio fotke) i iz 1882. (desni dio fotke). Na desnom djelu donje fotke (1882.) vidi se deblji (žarko crveni) ojačan zid. Tada je ojačano i grlo (prolaz od poterna do kaponira) tako što je do grla, s desne strane dodana joj jedna prostorija:
[You must be registered and logged in to see this image.]
No, svakako je zanimljivo kako je s lijeve strane desnog-zapadnog kaponira ostala rupa, a u nju se ulazu putem lučkog portala u rovu. Ispod grma, na lijevom djelu donje fotke, je sakriven desno-zapadni kaponir iz 1863., a desno od njega vidi se ulaz u praznu prostoriju:
[You must be registered and logged in to see this image.]
1882. -Peti kaponir je dodan na sjeverno krilo (ukopan je u stijenu između dvije razine obrambenog rova, a što je najneobičniji kaponir koji sam vidio). Prilažem fotku tog petog kaponira gdje su četiri kvadratna otvora za puške (na dnu, do trave):
[You must be registered and logged in to see this image.]
Oko južnog rova prolazi bijeli put pa su u doba JNA bili postavljeni metalni stupovi (isti kao od prometnih znakova), a koji su bili povezani žicom i spriječavale divljač i ljudstvo da upadnu u duboki rov. Danas je ostalo puno tih stopova ukopanih u betonsko postolje, ali prerezanih na visini 5-10 cm. Oni su s povijesnog gledišta beznačajni, ali bitan je takav armirano-betonski [b]stup iz 1882., s oznakom 1241 koji se nalazi pored njih, foto:[/b]
[You must be registered and logged in to see this image.]
1914. - Imala je i 21 nosač pušaka, oko ulaza u tvrđavu i u kaponirima, a jednog sam našao u sjevernom kaponiru. Dodajem fotku tog nosača puške:
[You must be registered and logged in to see this image.]

1945. - U jednoj godini promjenile se 3 vojske: nacistička+fašistička, pa partizani te anglo-amerikanci. Nacisti i fašisti povukli su se 3. svibnja iz Punte Christo na Muzil gdje su se predali 8. svibnja Jugoslavenskoj armiji (2. i 5. bataljunu Operativnog sektora za Istru te 1., 4. i 5. bataljunu Kvarnerskog odreda). Anglo-američka vojska preuzela je od Jugoslavenske armije Puntu Christo, i čitavu Pulu s okolicom u lipnju, a prije toga su anglo-amerikanci bombardirali Puntu Christo 22. veljače kada su u njoj bili nacisti+fašisti. Nije bilo žrtava od tog bombardiranja, a utvrda je minorno oštećena, samo u južnom krilu.

1982. - Nasipan je obrambeni rov istočno od sjevernog krila, srušen dio kamenog portala iz 1883. kako bi proširili ulaz.
Prilažem fotku istočnog zida sjevernog krila gdje se na desnom djelu fotke vidi koliko je zid bio visok, a rov dubok. U srednjem djelu fotke je vidljiva smanjena površina zida zbog nasipanog rova, a na vrhu tog nasipa je prošireni kameni portal:
[You must be registered and logged in to see this image.]
Detalj na vanjskom sjevernom djelu sjevernog krila: urušeni zid stvorio skrovište za divlju životinju?
[You must be registered and logged in to see this image.]

Super!!!
Moram priznati da sam pratio možda dvije izmjene onog velikog teksta. Za večeras ću ga ostaviti na miru, a sutra bih ga onda temeljito pročitao.
Ima tu puno slika i podataka i veseli me da na forumu imamo ovako dobro obrađene teme. 
Definitivno, predlažem ti da napraviš jedan zbornik i to onda objaviš.

Intrigira me jedno brdo kraj Pule koje je izbušeno rovovima, bunkerima, skloništima i kazamatima. Da je sve to povezano onda bi govorili u podzemnoj utvrdu ili bitnici, a kao što je to ukopana topnička bitnica Muzil ili ukopana utvrda San Daniel. No, ovdje je riječ je o razvitku obrane jednog brda u dugom nizu godina (136 g. po Attliliu Krizmaniću, a ja sam mišljenja da je to bilo u 64 g.) i kroz to vrijeme gradio se sustav nepovezanih vojnih objekata, tako da svaki može funkcionirati zasebno.

Nije u vojnoj upotrebi od odlaska JNA (1991.), a u nekoliko knjiga (koje sam proučavao) iznijeto je malo podataka o tome. Nadam se da će moj post potaknuti nekog bivšeg vojnika JNA, koji je tu boravio za vrijeme služenja vojnog roka, da odgovori na moja pitanja:
- Kako su tu izgledale vojne vježbe/čuvanje straže?
- Je li u doba JNA tu bilo artiljerijskog naoružanja, a je li područje bilo opasano žicom?
- Jesu li stražari spavali u kasarni 1. maj (na otoku Katarini/poluotoku Monumenti/u Dugoj uvali)?
- Ili u nekom drugom izdvojenom objektu, kojem?
- Jesu li i u doba JNA bili u funkciji bunkeri, kazamate na brdu?
- Jeste li se vi, vojnici JNA, bavili hortikulturalnim uređivanjem tog brda onda kada niste bili na straži, a kako smo mi ročnici u HV-u jedan tjedan stražarili na utvrdama, a drugi tjedan vodili bitku s neprijateljem koji se stalno širio (biljnim svijetom)?

Riječ je o brdu Turulu/Turulla koje doseže visinu od 28 m/n.v. Turulu piše na Google karti i u hrvatskim publikacijama, a u austrijskim i talijanskim navodi se ime Turulla. U katastru sam našao i treći naziv - Torulu.

U okruženju brda...
sjeverno je naselje Valbandon. Južno je naselje Puntižela/Puntisella (dio Štinjana) i utvrda Punta Christo/Punta Kristo. Zapadno je plaža Hidrobaza (bivša zrakoplovna baza), a malo dalje je otok Kozada/Kotež/Cosada. Istočno je novo naselje Štinjana. Na donjoj fotki označio sam ga crvenim X:
[You must be registered and logged in to see this image.]

VOJNA UPOTREBA
povjesničari su objavili da je na brdu bila gradina iz doba Histra, a pronašli su nekoliko ulomaka keramičkih posuda. No, vojna upotreba počinje...
1854. godine je po Erwinu Antonu Grestenbergeru (knjiga Festung Pola) na vrhu brda Turulla izvedena poljska kamena utvrda (feldwerk) polustalnog karaktera sa 14 topova. Po Attiliju Krizmaniću (knjiga Pulska kruna 1 i 2) to je bilo između 1854. i 1866.
1869. god. je po Krizmaniću projektirana permanentna utvrda s 24 topa, ali nije realizirana, a po Grestenbergeru je 1870. utvrda ojačana.
1899. - na vojnoj karti sjevera Štinjana prikazan je fort Castellier (Kaštelir) te dvije feldwerk: Turulla i Stignano. Foto:
[You must be registered and logged in to see this image.]
1907. - Turulla se više ne navodi kao obrambena lokacija u dokumentima Austro-Ugarske.
1913./14. - na brdu završava drugi pravac bojišnice obrane utvrđenog grada Pule. Turulla dobiva topničku bitnicu te postaje najsjevernija točka te druge linije i po njoj se kopa niz rovova te ukopava potporna točka (duboki bunker/osmatračnica s prostorijom za boravak vojnika) s pogledom prema jugu, istoku i sjeveru. Na sjevernoj nizini postavljaju se žičane prepreke i minska polja. Slijede 4 fotke ukopane potporne točke:
[You must be registered and logged in to see this image.]
... i prostorija za boravak vojnika s brojnim otvorima za ventilaciju:
[You must be registered and logged in to see this image.]
2 fotke nadzemnog bunkera s 3 otvora za puške (na sjevero-zapadnoj padini brda):
[You must be registered and logged in to see this image.]
Foto nosača bodljikavih žica podno brda (sjeverna strana):
[You must be registered and logged in to see this image.]
1913./14. - svega kilometar zapadno od vrha brda Turulla, na otoku Kozada, stavljena je u funkciju postaja za letačku obuku pilota.
1915./16. - tijekom Prvog svjetskog rata po sredini brda (gdje je 50-60 godina ranije izgrađena utvrda) podignut je zid visine 50 do 100 cm te na njemu postavljena žičana ograda koja je na istoku štitila novu zrakoplovnu postaju Puntižela, a koja se nalazi svega 400 m zapadno od vrha Turulla. Očito, od tada utvrda više ne postoji. Fotka zida:
[You must be registered and logged in to see this image.]
Krajem 1916. radi i zrakoplovna luka Valbandon, smještenja 1 km sjeverno od vrha Turulle. Karta iz 1916. bez Valbandona:
[You must be registered and logged in to see this image.]
Između zrakoplovne luke Valbandon i Turulle postavljeno je spomen obilježje te 1916. Na kamenoj ploči ugavirano je "III. Seebaon. 11. Marschkomp.", a što je skraćenica od "III. Seebataillon 11. Marschkompagnie". To znači četa koja je nastala za vrijeme marša, tj. premještanja iz kasarne u trupe (ratište). Napisana su prezimena: "Milos, Medeot, Husu, Sega, Ukmar, Folla, Subasic, Vuceric, Vuletic, Orsanic, Guelmino, Pfeiffer, Lovrencic, Vegrostek, Marinkovic, Vodanovic, Vizintin, Hrvatin, Lacin, Slavek, Simon, Bogner, Pipan, Kraus". I na samom dnu "Slavko Jugovic". Foto:
[You must be registered and logged in to see this image.]
1917. - diljem Pule grade se skloništa za smještaj civila tijekom zračnog bombardiranja talijanske avijacije. Tada je izbušen zapadni obronak Turulle gdje su smjestili 3 ulaza u dva podzemna skloništa:
[You must be registered and logged in to see this image.]
Foto većeg skloništa iznutra (dužine ~60 m):
[You must be registered and logged in to see this image.]
Istovremeno s gradnjom protuzračnih skloništa ustrojena je posve nova protuzračna obrana. Držim da su idealni položaji za kontrolu zračnog prostora trebali biti na brdu, a za to je Turulla bila idealna. Šest zaklona za laki protuzrakoplovni top koji su na Turulli i dva na susjednom brdu mogli su biti ta protuzračna obrana, iako pisani dokaz o tome nisam našao, osim položaja tih zaklona na brdima između hidrobaze Puntižela i zračne luke Valbandon. Foto 2 zaklona za topove (s pogledom na zapad - Brijune):
[You must be registered and logged in to see this image.]
Mjesto gdje je u doba A-U bio top (na utvrdi ili topničkoj bitnici) prepoznaje se po vijcima koji izviruju iz betonirane podloge. Na Turulli sam tek prilikom četvrte posjete, i duboko u grmlju, našao mjesto gdje je bio top. Slijedi fotka vijka koji izviruje iz lišća, i donja fotka pokazuje obližnji betonski blok tog položaja topničke bitnice:
[You must be registered and logged in to see this image.]

1918. - krajem te godine je mornaričko-zrakoplovna postaja na Puntiželi postala najveća na djelu Jadrana pod vlašću A-U. Fotke iz 1918.:
[You must be registered and logged in to see this image.]
1919./43. - tijekom talijanske uprave nema pisanih tragova o korištenju Turulle, ali su bile u funkciji dvije zračne luke podno brda: Valbandon i Puntižela s otokom Kozadom. Foto iz 1931.:
[You must be registered and logged in to see this image.]

1943./45. - u vrijeme njemačke okupacije nacisti su minirali i djelomično uništili zrakoplovnu postaju, a dokrajčili su je anglo-amerikanci nakon bombardiranja 17. veljače 1945. Foto bombardiranja, a Turulla se prepoznaje po rovovima (koji mene podsjećaju na trokut = poluotok Istru):
[You must be registered and logged in to see this image.]
1952. - vojnici JNA ostavljaju svoje potpise u ukopanoj potpornoj točki iz 1913./14. Foto:
[You must be registered and logged in to see this image.]
1968. - na ortofoto karti nema tragova utvrde Turulla. Vidljivi su samo rovovi oblika istarskog poluotoka po vrhu brda. Ujedno, brdo je presječeno betoniranim zidom visine 50 do 100 cm. Lijevo je obilježena fotka (zeleni su rovovi, plavi je zid, a crveni zemljani put). Desno prilažem original fotku bez moje intervencije:
[You must be registered and logged in to see this image.]
nakon 1969. - srušena je zgrada na sjevero-zapadnoj padini Turulle koja je posljednji put zabilježena na ortofoto karti iz 1968. Građevina je uništena bombardiranjem 1945. Na donjoj fotki vidi se zgrada na ortofoto karti te njezine konture na katastarskoj karti. Dvije fotke ispod njih pokazuju zatečeno stanje u 2021.:
[You must be registered and logged in to see this image.]

Nekoliko metara južnije od te srušene zgrade ostala je pomoćna zgrada u kojoj je bio wc:
[You must be registered and logged in to see this image.]

1985./89. - vojnici JNA ostavljaju svoje potpise u ukopanoj potpornoj točki iz 1913./14. Foto:
[You must be registered and logged in to see this image.]
1985./86. - forumaš goran9030 je doveden na Turullu tijekom održavanja vojnih vježbi, a 2021. nam je napiosao vrijedno svjedočanstvo:

goran9030 (citat):

...iznad Hidrobaze smo odlazili na inžinjerijsku obuku, osobito na ukopavanje mina. Nije mi ta "livada" ostala u nekom dobrom sjećanju... gdje god zakopaš, imaš 5-10 cm zemlje i ispod kamen. Ne znam tko se dosjetio da baš tamo ukopavamo mine???...

Puno rupa za ukopavanje mina našao sam na sjevero-zapadnoj obali brda.

1990. - Krizmanić je 2008. objavio kako je 1990. vjerojatno izvedeno 8 zaklona za laki protuzrakoplovni top od 40 mm, 4 zaklona za 10 vojnika, 2 zaklona za streljivo i 2 zaklona za zapovjednika voda. No, na karti iz 1968. vidljivi su ti zakloni za top pa je pitanje što je i kada napravljeno. Ja osobno smatram da je sve to nabrojeno u 2008. već bilo izgrađeno tijekom Prvog svjetskog rata.
1992. - odlaskom JNA, plaža podno brda postaje mjesto gdje često dolazim feštati s društvom u vrijeme berbe šparuga.
2005. - prvi put se penjem na vrh brda i primjećujem ostatke vojnih građevina.
2012. - Turulla dobila je svojstvo kulturnog dobra temeljem Rješenja Ministarstva kulture RH, Uprave za zaštitu kulturne baštine. Riječ je o kč.br. 1317/2, 253/1 i 270/2.
2017. - briše se zabilježba da kč.br. 1317/2, 253/1 i 270/2 imaju svojstvo kulturnog dobra. Promjenu unosi Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine, temeljem uvjerenja područnog ureda za katastar Pula.
2021. - ponovno posjećujem Turullu i uočavam da je sve ostalo isto kao i 2005. Zatečeno stanje označio sam na Google karti raznim bojama: zid, rovovi, 2 bunkera (potporna točka je desno B), 3 kazamata za vojnike, 6 zaklon za topove (još 2 se nalaze na susjednom, sjeveroistočnom brdu), zaklon za streljivo, 2 zaklona za zapovjednika voda, 2 skloništa za smještaj u slučaju bombardiranja, betonirane stepenice koje vode do križanja 3 rova (naopako T ili Y), zgrada srušena nakon 1968. i wc, mjesto ostataka kamene utvrde (crni X) i mini tuneli (bijele crte), mjesto gdje vijak izviruje iz lišća (bijeli krug sa crnim prstenom):
[You must be registered and logged in to see this image.]
Foto dvije nenastanjene podzemne kazamate za vojnike (u obliku slova L):
[You must be registered and logged in to see this image.]
...a u trećoj su zidovi crni zbog loženja, jer tu živi beskućnik (nije ga bilo kada sam ušao fotografirati):
[You must be registered and logged in to see this image.]
Fotka ostataka zaklona za streljivo:
[You must be registered and logged in to see this image.]
Foto 2 zaklona za zapovjednika voda (gornji gleda prema zapadu, a donji prema istoku = utvrdi Kaštelir), a koji su sigurno bili natkriveni kada su se koristili:
[You must be registered and logged in to see this image.]
Fotka betoniranih stepenica koje vode do križanja 3 rova, a s druge strane stepenica nastavlja se 4. rov koji je mini tunelom spojen na 3. rov:
[You must be registered and logged in to see this image.]
Ovo dolje na fotki je otvor mini tunela dugačkog ~5 m, a koji treći rov spaja na četvrtim:
[You must be registered and logged in to see this image.]
Na donje 4 fotke je to što ja zovem mini tunel. Dužine je ~8 m, a takvog je promjera da njime može proći mačka, štakor... Zašto bi to uopće vojska gradila? Oborinska ili kanalizacijska odvodnja duljine 8 m usred brda? Vjerujem da je u doba A-U tu bio kompleksniji sustav objekata, a što je vidljivo i na karti iz 1916. Još jedan takav mini tunel našao sam nekoliko 10-aka metara dalje na spoju trećeg i četvrtog rova (pročitati opis gornje fotke):
[You must be registered and logged in to see this image.]
Danas nema tragova utvrde iz 1850.ih, a u grmlju na istočnoj padini (par metara zapadno do potporne točke) našao sam kamene blokove i rov oko tih blokova koji bi mogli biti ostaci utvrde. Iz rova fotkao sam ono što ja smatram ostatake utvrde:
[You must be registered and logged in to see this image.]
Dolje je fotka kamene gromade koja je mogla biti dio utvrđenog objekta, a nalazi se pored kamenja s gornje fotke:
[You must be registered and logged in to see this image.]
Zatečene opasnosti na Turulli (donja fotka):
1. fotka: rovovi su uski, ali negdje su duboki 2 m. opasnost predstavlja biljni pokrov koji skriva stvarnu konfiguraciju terena,
2. f: svjež otisak divlje svinje. ovo je njezino područje,
3. f: čahura metka. tko zna je li to jedini ostatak naoružanja,
4. f: bodljikava žica (najmanji problem jer je ima malo)
5. f: rupe u zemlji - to je od sustava ventilacije podzemnih kazamata:
[You must be registered and logged in to see this image.]

Berač šparuga na utvrdama, ti bi mogao knjigu napisati koliko postaviš teksta i slika.!
Zaslužio si plus.

Vojnik Graničar (citat):

Berač šparuga na utvrdama, ti bi mogao knjigu napisati koliko postaviš teksta i slika.!
Zaslužio si plus.

Goran mu je i predložio da napiše knjigu. Čovjek je fenomenalan!

Mislim da neki tip iz Zagreba obilazi i snima nekadašnje vojne objekte. Postavljao je video snimke na jutjubu... Sigurno ga berač poznaje...

PORUCNIK (citat):

Mislim da neki tip iz Zagreba obilazi i snima nekadašnje vojne objekte. Postavljao je video snimke na jutjubu... Sigurno ga berač poznaje...

Jest..dobro si primjetio..istina je. Objavio je materijal na Youtubeu za Željavu..Ćekavac odasiljace i jos neke objekte

Definitivno je Beračev uradak zaslužio ogroman plus. Sa zadovoljstvom sam pročitao ovaj zadnji post. 
Na žalost, meni to brdo Turulla ništa ne znači, odnosno sada sam prvi puta čuo to ime. 
Inače, iznad Hidrobaze smo odlazili na inžinjerijsku obuku, osobito na ukopavanje mina. Nije mi ta "livada" ostala u nekom dobrom sjećanju... gdje god zakopaš, imaš 5-10 cm zemlje i ispod kamen. Ne znam tko se dosjetio da baš tamo ukopavamo mine???
Ako se ne varam u Valbandonu - blizu Hidro baze, imao je MUP svoje odmaralište?
Šteta je da se kap. Stanimirović nije opet uključio na ovaj Forum. On i kap. Radovanović bi na ovom Forumu mogli najviše znati o vojnim objektima u okolici Pule. Osobito o ovim u blizini Katarine. 

Da odgovorim i na pitanje o hortikulturalnom uređivanju. 
Osim što smo imali svoj dio "kruga" koji smo uređivali u kasarni, tako smo imali i u okolnim forovima. 
Naš je bio u onom "mom" foru Štinjan kako smo ga zvali - koliko god to danas zvučalo neprecizno. 
Dakle, vojska se brinula o stanju građevina i zemljištu oko njih. 
U nekim objektima (kao eto taj for Štinjan) bilo je ograđenih površina gdje se držala stoka, pretežno goveda. Indijci su nam mogli zavidjeti.