Gospodarstvo

goran9030 (citat):

vladimir (citat):

Do 1994. godine, GM je proizveo 50 Impacta i javno objavio da traži zainteresovane za testiranje u roku od dve sedmice, pri čemu bi njihovo iskustvo bilo detaljno dokumentovano. Kompanija se nadala da bi mogla da dobije do par stotina zainteresovanih, ali samo u Los Anđelesu je bilo 10.000 njih, uz još 14.000 u Njujorku. Oni su uglavnom imali reči pohvale, posebno po pitanju snage i ponašanja na putu, ali je GM proglasio program neuspešnim i sumnjao  je da bi veliki broj kupaca bio spreman da izdvoji veće sume novca za električni proizvod. To ga ipak nije obeshrabrilo i iako je svih 50 prototipova uništeno, GM je dve godine kasnije debitovao sa gotovo identičnim EV1. On je bio kompaktnih dimenzija, s električnim motorom od 137 konjskih snaga i baterijama teškim 533 kilograma (ovaj cifra će skočiti na 59 kilograma  kod druge generacije). Ubrzanje do 100 km/h je iznosilo osam sekundi uz maksimalnu brzinu od 130 km/h.
GM je proizveo 660 jedinica u zelenoj, crvenoj i sivoj boji, a maksimalni domet je reklamiran na 112 i 160 kilometara. Vreme punjenja je zavisilo od punjača koji bi kupci izabrali. Oko 80% baterija bi se napunile između jednog do tri sata, a za kompletno punjenje je bilo potrebno i do osam sati. Svi primerci su bili dostupni samo preko lizinga preko GM-ove divizije Saturn, uz opciju da se automobil otkupi nakon što lizing istekne, i to za 34.000 dolara (oko 54.050 dolara u današnjoj valuti). Samo građani saveznih država Kalifornije i Arizone su mogli da učestvuju u lizingu, a mesečne cene su se kretale između 399 i 549 dolara. GM je potrošio preko osam miliona dolara na promocije, a među prvim mušterijama su bile holivudske zvezde. Sama kompanija je shvatila da je autonomija izuzetno mala uz poveću cenu, ali je izjavila da tehnologija obično tako startuje pre nego što bude poboljšana i jeftinija. Kritike su išle i na konto poreskih olakšica, koje bi vlasnici dobili, kao i na punjače, koji su finansirani iz državnog budžeta. Prve godine 288 primeraka je pronašlo vlasnike, a na kraju prve generacije (1996-1999.) ukupno 660 jedinica.

Baterija je pala sa 533 na 59 kg ili skočila na 590?
Inače, nisam uvjeren da su automobili na struju budućnost. Previše je ograničenja vezano uz njih, a istovremeno i kasnija ogromna zagađenja kad bude trebalo vaditi te silne baterije. 
Kako smo na temi "Gospodarstvo", pada mi na pamet da ni sama gospodarstva (privrede) zemalja velikih proizvođača vozila ne gledaju blagonaklono na elektrifikaciju. Puno će tu radnih mjesta nestati. 
Možda će se nešto promjeniti u idućim godinama, možda će se nešto pokrenuti u smjeru motora na vodik ili nešto slično. 
Živi bili, pa vidjeli

Verovatno hoce ali zato je doslo i neverovatno puno novih modela. U Svedsku je ove godine doslo 13 skroz novih elektricnih modela samo iz Kine.

goran9030 (citat):

Išla ona u istom ili u različitim smjerovima, sumnjam da je on postavio akumulator 12v negdje u grmu.

Ne mora akumulator, sva ta vanjska rasvjeta dodje s transformatorom. Mislim da ovdje niti nema vanjske rasvjete na naizmjeničnu, odnosno da to nije ni dozvoljeno. No kako ne rabim tu vrst razonode, nisam 100% upućen.

Pitanje je samo proizvođača. Ako je u pitanju "made in China", ja ne bih stajao u blizini ako počne padati kiša ili snijeg.

made in China???? proizvodjaci pribegavaju raznim trikovima da prevare kupce i to se u eu tolerise. MEITA  najveca fabrika turbina u evropi nalazi se u Srbiji a na njihovim proizvodima pise made in china. ili Tigar gume na samoj gumi pise sitnim slovima made in Srbija ali je zato na gumi velika nalepnica made in EU

vladimir (citat):

made in China???? proizvodjaci pribegavaju raznim trikovima da prevare kupce i to se u eu tolerise. MEITA  najveca fabrika turbina u evropi nalazi se u Srbiji a na njihovim proizvodima pise made in china. ili Tigar gume na samoj gumi pise sitnim slovima made in Srbija ali je zato na gumi velika nalepnica made in EU

Jel Tigar još drži standardni kvalitet?

PORUCNIK (citat):

vladimir (citat):

made in China???? proizvodjaci pribegavaju raznim trikovima da prevare kupce i to se u eu tolerise. MEITA  najveca fabrika turbina u evropi nalazi se u Srbiji a na njihovim proizvodima pise made in china. ili Tigar gume na samoj gumi pise sitnim slovima made in Srbija ali je zato na gumi velika nalepnica made in EU

Jel Tigar još drži standardni kvalitet?

U Swedskoj se mnogo dobro prodaje

sve preko 40 usd za rusku naftu je isplativo za ruske proizvodjace nafte. naime rusi su sracunali da ih vadjenje nafte i transport do najblize luke za utovar u tankere kosta 40 usd sve ispod te cene je gubitak za Rusiju

Sloba1 (citat):

Pre 32 god Slovenija, Hrvatska i Srbija su bile na relativno sličnom nivou. Danas je Slovenija 100 god ispred nas /Srbije/ a Hrvatska minimum 50 god.

 U  Totalnoj si zabludi

Je l' misliš da se možemo sa njima ravnati... pa je l' ti vidiš u kom smo mi glibu, mulju. Svi napreduju samo Mi tapkamo i nazadujemo!

Sloba1 (citat):

Je l' misliš da se možemo sa njima ravnati... pa je l' ti vidiš u kom smo mi glibu, mulju. Svi napreduju samo Mi tapkamo i nazadujemo!

da je sve tako kao sto kazes ne bi se pola Slavonije preselilo u Irsku,a puna ih je i Swedska i Austrija.Srbija je najvece gradiliste Evrope. grade se fabrike, mostovi,putevi,brze pruge. posla ima ali se trazi strucna radna snaga. nikome ne trebaju pomocni radnici i oni sto svasta nesto znaju a samo traze dobru platu i debelu ladovinu. majstora da nesto radi bez 100 eur nemozes da nadjes, obican fizikala 35 eur

Nije sve u gradnji, nešto je i u glavi. Sloba je doduše u pravu, ali samo dijelom. Ne radi se toliko o gospodarskom odmaku koliko o stanju svijesti.

grade se fabrike .otvaraju se nova radna mesta ali se i traze mladji ljudi kvalifikovani za te poslove. ocigledno ja i sloba ne spadamo u tu grupu ljudi. ja i kad preko trazim posao obavezno je pitanje koliko godina imas . cim cuje preko 50 to umanjuje sanse za posao. to je nesto sto je normalno.mene samo u toj prici vadi znanje.

Ma nije sve ni u gradnji, opet ti velim. Eno i drug Kim gradi i tvornice i luna parkove, čak i nuklearne rakete...

U Luxemburgu ne vidjeh neku gradnju, a oni po primanjima stoje s Katarom u dlaku. Vrh, nema dalje!

U Srbiji mora da se gradi. mnogo objekata i fabrika je zadnjih 30 godina unisteno i devastirano ostale su samo ruine i rusevine. druga stvar nemacki ZF ILI  Continental,Japanski TOYO  grade fabrike prema svojim standardima i potrebama. Korejanci  Jura opet imaju neke svoje standarde. svima je jedna stvar zajednicka pre ulaska u posao. cena gasa i struje,putevi i saobracajna infrastruktura, porez na dobit i kvalifikovana radna snaga

Srbija se ima još dugo oporavljat i nadoknadit izgubljeno vrijeme u tim pogubnim Jugoslavijama.

VBČ (citat):

Srbija se ima još dugo oporavljat i nadoknadit izgubljeno vrijeme u tim pogubnim Jugoslavijama.

Tacno tako dok su se drugi razvijali mi smo ruseni sankcijama ratovima i bombardovanjem. samo steta od Nato bombardovana je procenjena na 50 milijardi usd

vladimir (citat):

VBČ (citat):

Srbija se ima još dugo oporavljat i nadoknadit izgubljeno vrijeme u tim pogubnim Jugoslavijama.

Tacno tako dok su se drugi razvijali mi smo ruseni sankcijama ratovima i bombardovanjem. samo steta od Nato bombardovana je procenjena na 50 milijardi usd

Srbija je zadnji puta bombardirana tokom II svjetskog rata kao sastavnica "pogubne Jugoslavije". 
Nakon tog rata se razvijala kao i ostale porušene republike, a razvijala se onom opsegu koliko je to bilo moguće. 
Neke republike su se brže, a neke sporije razvijale. No, u svakom slučaju se gledalo na to da se sve postavi što ravnomjernije kako nitko ne bi imao razloga za nezadovoljstvo. Čitav taj razvoj je bio niz kompromisa između svih republika i pokrajina.

goran9030 (citat):

vladimir (citat):

VBČ (citat):

Srbija se ima još dugo oporavljat i nadoknadit izgubljeno vrijeme u tim pogubnim Jugoslavijama.

Tacno tako dok su se drugi razvijali mi smo ruseni sankcijama ratovima i bombardovanjem. samo steta od Nato bombardovana je procenjena na 50 milijardi usd

Srbija je zadnji puta bombardirana tokom II svjetskog rata kao sastavnica "pogubne Jugoslavije". 
Nakon tog rata se razvijala kao i ostale porušene republike, a razvijala se onom opsegu koliko je to bilo moguće. 
Neke republike su se brže, a neke sporije razvijale. No, u svakom slučaju se gledalo na to da se sve postavi što ravnomjernije kako nitko ne bi imao razloga za nezadovoljstvo. Čitav taj razvoj je bio niz kompromisa između svih republika i pokrajina.

pa pola fabrika iz Srbije je posle drugog svetskog rata preseljeno  u druge republike.o kakvom mi razvoju Srbije pricamo pod Titovom vlascu? komunisti su se prema srpskom narodu ponasali kao saveznici prema posleratnoj nemackoj.izbeglim srbima sa kosova za vreme drugog svetskog rata zabranjen je povratak kuci a iz Albanije dovedeno 50.000 siptara? GOLI OTOK I OSTALE KOMUNISTICKE REPRESIJE I DA NE POMINJEM

Preseljene fabrike iz Srbije??? Imaš li neke konkretne podatke?
Represija prema srpskom narodu??? Prvi puta čujem za takvo nešto, ako izuzmemo suradnike okupatora i one "komšijske prijave" iz ljubomore ili koristoljublja. A takvo nešto je bilo prisutno na čitavoj teritoriji YU. 
Goli otok kao takav postojao je za sve narode i narodnosti, nije bio ekskluziva za Srbe.

Kad bi prestali gledat svatko iz svoga kuta, vidjeli bi da nikome nije bilo bajno i da je komonistička vlast svakoga na ovaj ili onaj način ugnjetavala.

goran9030 (citat):

Preseljene fabrike iz Srbije??? Imaš li neke konkretne podatke?
Represija prema srpskom narodu??? Prvi puta čujem za takvo nešto, ako izuzmemo suradnike okupatora i one "komšijske prijave" iz ljubomore ili koristoljublja. A takvo nešto je bilo prisutno na čitavoj teritoriji YU. 
Goli otok kao takav postojao je za sve narode i narodnosti, nije bio ekskluziva za Srbe.

Jesu uistinu brojne tvornice iz Srbije, posebice iz Vojvodine preseljavane na "Zapad" osobito u Bosnu.

To se kao pravdalo time da ako Sovjeti napadnu Jugoslaviju, da im Tvornice ne padnu u ruke.
Kao da Sovjeti nisu za par dana mogli izać na Jadran.

goran9030 (citat):

Preseljene fabrike iz Srbije??? Imaš li neke konkretne podatke?
Represija prema srpskom narodu??? Prvi puta čujem za takvo nešto, ako izuzmemo suradnike okupatora i one "komšijske prijave" iz ljubomore ili koristoljublja. A takvo nešto je bilo prisutno na čitavoj teritoriji YU. 
Goli otok kao takav postojao je za sve narode i narodnosti, nije bio ekskluziva za Srbe.

kako je nastao TAM u Mariboru? fabrika aviona u Mostaru,  predratna fabrika kamiona Praga iz Rakovice je kompletno preseljena u Maribor i tako je nastao TAM, mogu to naci malo je duzi spisak
topolivnica iz Kragujevca,prva fabrika tenkova u kojoj je moj otac ucio zanat pa kad je dosao sa odsluzenja vojnog roka ni fabrike ni posla. doduse preseljen je samo voji deo  fabrike Petar Drapsin.ima toga dosta

vladimir (citat):

kako je nastao TAM u Mariboru? fabrika aviona u Mostaru,  predratna fabrika kamiona Praga iz Rakovice je kompletno preseljena u Maribor i tako je nastao TAM, mogu to naci malo je duzi spisak
topolivnica iz Kragujevca,prva fabrika tenkova u kojoj je moj otac ucio zanat pa kad je dosao sa odsluzenja vojnog roka ni fabrike ni posla. doduse preseljen je samo voji deo  fabrike Petar Drapsin.ima toga dosta

To je točno i za TAM iz Maribora i za tvornicu u Mostaru, to je iz Srbije prebačeno. Za ovo ostalo ne znam.

Bratstvo Travnik topolivnica .  to je preseljeno iz Kragujevca. ko je u Travniku ikada lio topove  pre drugog svetskog rata? Varteks Varazdin ?  fabrika tekstila iz Jagodine kompletno preseljena. sve je to bilo pod izgovorom od Sovjetske opasnodti i moguce intervencije sovjeta pa je narodu prikazano kao spasavanje fabrika

Srbija je u to vrijeme bila gotovo dezindustrijalizirana. Službeni stav je bio da se tvornice spašavaju od neprijatelja.

Iz samog toga poteza se vidi da bi komunistička vrhuška ostavila Srbiju kao zrelu krušku da padne pod Sovjete. Ionako je vrhuška planirala pobjeć u šume i gudure Bosne i tamo čekat saveznike, osobito kad je Amerika zaprijetila da neće sjedit skrštenih ruku.

VBČ (citat):

Srbija je u to vrijeme bila gotovo dezindustrijalizirana. Službeni stav je bio da se tvornice spašavaju od neprijatelja.

Iz samog toga poteza se vidi da bi komunistička vrhuška ostavila Srbiju kao zrelu krušku da padne pod Sovjete. Ionako je vrhuška planirala pobjeć u šume i gudure Bosne i tamo čekat saveznike, osobito kad je Amerika zaprijetila da neće sjedit skrštenih ruku.

 NE bih znao da ti strucno objasnim kako su sovjeti od velikih prijatelja brzo postali neprijatelji i obrntuo. TITO je odbio marsalov plan i bilo kakvu pomoc sa zapada ali se posle par godina brzo i predomislio i sovjete proglasio neprijateljima . to je verovatno zbog Trumanovih jaja

goran9030 (citat):

Preseljene fabrike iz Srbije??? Imaš li neke konkretne podatke?
Represija prema srpskom narodu??? Prvi puta čujem za takvo nešto, ako izuzmemo suradnike okupatora i one "komšijske prijave" iz ljubomore ili koristoljublja. A takvo nešto je bilo prisutno na čitavoj teritoriji YU. 
Goli otok kao takav postojao je za sve narode i narodnosti, nije bio ekskluziva za Srbe.

Retorika svih nacionalista i šovinista.

vladimir (citat):

VBČ (citat):

Srbija je u to vrijeme bila gotovo dezindustrijalizirana. Službeni stav je bio da se tvornice spašavaju od neprijatelja.

Iz samog toga poteza se vidi da bi komunistička vrhuška ostavila Srbiju kao zrelu krušku da padne pod Sovjete. Ionako je vrhuška planirala pobjeć u šume i gudure Bosne i tamo čekat saveznike, osobito kad je Amerika zaprijetila da neće sjedit skrštenih ruku.

 NE bih znao da ti strucno objasnim kako su sovjeti od velikih prijatelja brzo postali neprijatelji i obrntuo. TITO je odbio marsalov plan i bilo kakvu pomoc sa zapada ali se posle par godina brzo i predomislio i sovjete proglasio neprijateljima . to je verovatno zbog Trumanovih jaja

Obnavljam prijedlog da otvorite podforum poput HORIZONTI, dostupan samo vama, pa se milujte po glavi i pljujte po socijalizmu

vladimir (citat):

Bratstvo Travnik topolivnica .  to je preseljeno iz Kragujevca. ko je u Travniku ikada lio topove  pre drugog svetskog rata? Varteks Varazdin ?  fabrika tekstila iz Jagodine kompletno preseljena. sve je to bilo pod izgovorom od Sovjetske opasnodti i moguce intervencije sovjeta pa je narodu prikazano kao spasavanje fabrika

Varteks???
Počeci Varteksa datiraju iz 1918. godine kada je osnovana Tekstilna tvornica Varaždin.
Proizvodnja vunenog prediva i tkanina započinje 1922., a 1926. godine se proizvodnja širi na izradu odjevnih predmeta, a već 1929. se otvara prva prodavaonica.
Tvornica do 1948. nosi naziv Tekstilna industrija d.d. Varaždin ili skraćeno Tivar.
Na slici: Tvornica Tivar 1934.

PORUCNIK (citat):

vladimir (citat):

VBČ (citat):

Srbija je u to vrijeme bila gotovo dezindustrijalizirana. Službeni stav je bio da se tvornice spašavaju od neprijatelja.

Iz samog toga poteza se vidi da bi komunistička vrhuška ostavila Srbiju kao zrelu krušku da padne pod Sovjete. Ionako je vrhuška planirala pobjeć u šume i gudure Bosne i tamo čekat saveznike, osobito kad je Amerika zaprijetila da neće sjedit skrštenih ruku.

 NE bih znao da ti strucno objasnim kako su sovjeti od velikih prijatelja brzo postali neprijatelji i obrntuo. TITO je odbio marsalov plan i bilo kakvu pomoc sa zapada ali se posle par godina brzo i predomislio i sovjete proglasio neprijateljima . to je verovatno zbog Trumanovih jaja

Obnavljam prijedlog da otvorite podforum poput HORIZONTI, dostupan samo vama, pa se milujte po glavi i pljujte po socijalizmu

ti si Porucnice najstrucniji  da objasnis ovaj zaokret. smatram da neko ko je zavrsio VA to mora bolje znati od nas.

PORUCNIK (citat):

VBČ (citat):

goran9030 (citat):

Preseljene fabrike iz Srbije??? Imaš li neke konkretne podatke?
Represija prema srpskom narodu??? Prvi puta čujem za takvo nešto, ako izuzmemo suradnike okupatora i one "komšijske prijave" iz ljubomore ili koristoljublja. A takvo nešto je bilo prisutno na čitavoj teritoriji YU. 
Goli otok kao takav postojao je za sve narode i narodnosti, nije bio ekskluziva za Srbe.

Jesu uistinu brojne tvornice iz Srbije, posebice iz Vojvodine preseljavane na "Zapad" osobito u Bosnu.

To se kao pravdalo time da ako Sovjeti napadnu Jugoslaviju, da im Tvornice ne padnu u ruke.
Kao da Sovjeti nisu za par dana mogli izać na Jadran.

Zoran primjer kulture diskutiranja!

goran9030 (citat):

vladimir (citat):

Bratstvo Travnik topolivnica .  to je preseljeno iz Kragujevca. ko je u Travniku ikada lio topove  pre drugog svetskog rata? Varteks Varazdin ?  fabrika tekstila iz Jagodine kompletno preseljena. sve je to bilo pod izgovorom od Sovjetske opasnodti i moguce intervencije sovjeta pa je narodu prikazano kao spasavanje fabrika

Varteks???
Počeci Varteksa datiraju iz 1918. godine kada je osnovana Tekstilna tvornica Varaždin.
Proizvodnja vunenog prediva i tkanina započinje 1922., a 1926. godine se proizvodnja širi na izradu odjevnih predmeta, a već 1929. se otvara prva prodavaonica.
Tvornica do 1948. nosi naziv Tekstilna industrija d.d. Varaždin ili skraćeno Tivar.
Na slici: Tvornica Tivar 1934.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Pogledajte zašto je MARŠAL prebacio čak 70 USPEŠNIH FABRIKA iz Srbije u Hrvatsku i Sloveniju
Alo/Kurir/V.M.
Vesti
2019-06-03 15:14:08
8
Američka Centralna obaveštajna agencija (CIA) postavila je na internetu 12 miliona stranica sa kojih je skinuta oznaka tajnosti. Među njima je i izveštaj o transferu fabrika iz Srbije posle Drugog svetskog rata (dokument RDP80 – 00810A008600430009 – 4)
 svega tu ima i fabrika,mlinova,elektricnih centrala, ciglana, cementara je otisla u Split. nije to neka izmisljena prazna prica i rekla kazala

Eto, sreća za Sloveniju i Hrvatsku da se to desilo, inače bi ostali nerazvijeni i na razini od prije prve industrijske revolucije jer očito ničega do tada nisu imali

VBČ (citat):

PORUCNIK (citat):

VBČ (citat):

goran9030 (citat):

Preseljene fabrike iz Srbije??? Imaš li neke konkretne podatke?
Represija prema srpskom narodu??? Prvi puta čujem za takvo nešto, ako izuzmemo suradnike okupatora i one "komšijske prijave" iz ljubomore ili koristoljublja. A takvo nešto je bilo prisutno na čitavoj teritoriji YU. 
Goli otok kao takav postojao je za sve narode i narodnosti, nije bio ekskluziva za Srbe.

Jesu uistinu brojne tvornice iz Srbije, posebice iz Vojvodine preseljavane na "Zapad" osobito u Bosnu.

To se kao pravdalo time da ako Sovjeti napadnu Jugoslaviju, da im Tvornice ne padnu u ruke.
Kao da Sovjeti nisu za par dana mogli izać na Jadran.

Zoran primjer kulture diskutiranja!

Pokušao sam dca imitiram tebe

PORUCNIK (citat):

VBČ (citat):

PORUCNIK (citat):

VBČ (citat):

goran9030 (citat):

Preseljene fabrike iz Srbije??? Imaš li neke konkretne podatke?
Represija prema srpskom narodu??? Prvi puta čujem za takvo nešto, ako izuzmemo suradnike okupatora i one "komšijske prijave" iz ljubomore ili koristoljublja. A takvo nešto je bilo prisutno na čitavoj teritoriji YU. 
Goli otok kao takav postojao je za sve narode i narodnosti, nije bio ekskluziva za Srbe.

Jesu uistinu brojne tvornice iz Srbije, posebice iz Vojvodine preseljavane na "Zapad" osobito u Bosnu.

To se kao pravdalo time da ako Sovjeti napadnu Jugoslaviju, da im Tvornice ne padnu u ruke.
Kao da Sovjeti nisu za par dana mogli izać na Jadran.

Zoran primjer kulture diskutiranja!

Pokušao sam dca imitiram tebe

Ma zar si ti mogao pasti na taj nivo?

Ovako, sad ćeš ti fino na zasluženi odmor da malo sabereš dojmove.

vladimir (citat):

goran9030 (citat):

vladimir (citat):

Bratstvo Travnik topolivnica .  to je preseljeno iz Kragujevca. ko je u Travniku ikada lio topove  pre drugog svetskog rata? Varteks Varazdin ?  fabrika tekstila iz Jagodine kompletno preseljena. sve je to bilo pod izgovorom od Sovjetske opasnodti i moguce intervencije sovjeta pa je narodu prikazano kao spasavanje fabrika

Varteks???
Počeci Varteksa datiraju iz 1918. godine kada je osnovana Tekstilna tvornica Varaždin.
Proizvodnja vunenog prediva i tkanina započinje 1922., a 1926. godine se proizvodnja širi na izradu odjevnih predmeta, a već 1929. se otvara prva prodavaonica.
Tvornica do 1948. nosi naziv Tekstilna industrija d.d. Varaždin ili skraćeno Tivar.
Na slici: Tvornica Tivar 1934.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Pogledajte zašto je MARŠAL prebacio čak 70 USPEŠNIH FABRIKA iz Srbije u Hrvatsku i Sloveniju
Alo/Kurir/V.M.
Vesti
2019-06-03 15:14:08
8
Američka Centralna obaveštajna agencija (CIA) postavila je na internetu 12 miliona stranica sa kojih je skinuta oznaka tajnosti. Među njima je i izveštaj o transferu fabrika iz Srbije posle Drugog svetskog rata (dokument RDP80 – 00810A008600430009 – 4)
 svega tu ima i fabrika,mlinova,elektricnih centrala, ciglana, cementara je otisla u Split. nije to neka izmisljena prazna prica i rekla kazala

Splitska cementara???
CIA očito nije dobro prepisivala...

POVIJEST HRVATSKE INDUSTRIJE, Kem. Ind. 70 (1-2) (2021) 99–101 99 POVIJEST HRVATSKE INDUSTRIJE Povijest razvoja kemijske industrije na splitskom području neminovno se povezuje s poviješću proizvodnje cementa koja se ovdje odvija u kontinuitetu dulje od 150 godina. Početak intenzivnije industrijalizacije hrvatskog, a time i ovog područja, odvijao se pod ingerencijom Austrijskog carstva, a potom i Austro-Ugarske Monarhije. To razdoblje u Hrvatskoj obilježeno je i ukidanjem kasnofeudalnih odnosa 1848., čime se stvaraju preduvjeti za afirmaciju kapitalističkih privrednih odnosa. Relativno uspješan početak proizvodnje cementa u Austrijskom carstvu (1842.) i sve veća popularnost cementa kao građevnog materijala iniciraju diljem Carstva opsežna ispitivanja vezana uz pronalazak što kvalitetnije cementne sirovine – lapora, kao i podizanje novih pogona za proizvodnju cementa. Tehnologija proizvodnje cementa ubrzo se proširuje i u hrvatske krajeve. Pokreće se proizvodnja na otoku Sv. Andrija pored Rovinja 1852., da bi se potom oko 1865. započelo i s proizvodnjom u Dalmaciji. Proizvodnju cementa na dalmatinskom području pokrenula su dva Prusa Heinrich Enrico Hartung i Enrico Höfling. Sredinom 19. stoljeća Hartung se uspješno bavi eksploatacijom bituminoznih nalazišta, tj. proizvodnjom prirodnog asfalta u Škripu na otoku Braču i u Vinišću (Mandoler) kod Trogira. Enrico Höfling stiže u Dalmaciju 1864. i poslovno se povezuje s Hartungom. Vjerojatno zbog učestalijih izbivanja iz Dalmacije za sve poslovne transakcije Höfling ovlašćuje Hartunga i ovaj 1867. kupuje teren u Vinišću s nakanom da tu izgrade peć za pečenje lapora. Iako nema službenih potvrda, vrlo vjerojatno da u toj prvoj fazi njihove suradnje (1865. – 1867.) Hartung i Höfling istodobno započinju s gradnjom peći za pečenje lapora i na splitskom području. Partneri 1868. registriraju zajedničku firmu za proizvodnju cementa Enrico Hartung e Compagno, a iste godine u sredstvima javnog oglašavanja (“Il Dalmata” i “Il Nazionale” iz Zadra) objavljuju početak proizvodnje cementa u Vinišću. Međutim, suradnja očito nije bila baš uspješna jer se ubrzo, već iste te 1868. vrlo burno razilaze. Pogon u Vinišću odmah prestaje s radom, Hartung nastavlja s proizvodnjom bitumena, dok Enrico Höfling pokreće proizvodnju cementa u Splitu. Splitski pogon s tehnološki primitivnom jamastom peći za pečenje lapora bio je lociran u podnožju južnih obronaka Marjana, tj. na zapadnoj obali splitske luke. Općinska vlast dodijelila je koncesiju za lokaciju koja zasigurno nije bila slučajno odabrana. U marjanskom laporu (tzv. tupini) investitor je prepoznao izrazito kvalitetnu sirovinu, dok je, s druge strane, neposredna blizina luke omogućavala lakšu distribuciju gotovog proizvoda. Osnovni dio Höflingove peći bilo je ložište u obliku jame promjera oko 4 m, obloženo šamotnim opekama. Kao gorivo služio je ugljen u kombinaciji s drvima. Peć se naizmjenično punila slojevima lapora i goriva vodeći pri tome računa da struktura punjenja ne “uguši” proces pečenja te da je omogućeno i neometano strujanje dimnih plinova. Posebno osjetljiv dio procesa bilo je hlađenje klinkera koje se provodilo strujanjem zraka kroz peć. Neodgovarajuća brzina hlađenja značajno bi utjecala na kvalitetu finalnog proizvoda. Uobičajeni proizvodni ciklus trajao je cijeli tjedan, s tim da se punjenje izvodilo unutar 12 sati, dok je pečenje trajalo 2 – 4 dana. Klinker se potom mlio u običnom žrvnju na konjski pogon, a gotovi proizvod, kojeg se godišnje proizvodilo oko 2000 t bio je tipa roman-cementa. U veljači 1871. građevinski poduzetnik i trgovac Marino Bettiza, zajedno s Lorenzom Gilardijem, članom utjecajne splitske obitelji, kupuje od Auguste Maizner, druge supruge Enrica Höflinga, splitski pogon za proizvodnju cementa. U literaturi se vrlo često navode netočni podatci da Enrico Höfling pogiba 1870. u francusko-pruskom sukobu ostavivši za sobom izvjesne dugove Kronika o prvoj dalmatinskoj tvornici portland-cementa N. Kuzmanić* Zavod za kemijsko inženjerstvo, Kemijsko-tehnološki fakultet, Sveučilište u Splitu R. Boškovića 35, 21 000 Split * Prof. dr. sc. Nenad Kuzmanić e-pošta: [You must be registered and logged in to see this link.] Slika 1 – Tvornica cementa Gilardi & Bettiza oko 1905. godine (izvor: Privatna zbirka Stefana Gilardija, Firenca, Italija) Slika 2 – Cementni dekorativni elementi Gilardi & Bettiza na fasadi vile Stock u Splitu izgrađene 1903. (izvor: Nenad Kuzmanić) 100 POVIJEST HRVATSKE INDUSTRIJE, Kem. Ind. 70 (1-2) (2021) 99–101 prema Marinu Bettizi, od kojeg je navodno nabavljao materijal za izgradnju pogona. Međutim, iz povijesnih dokumenata može se uvidjeti da je pri prodaji pogona 1871. Enrico Höfling bio supotpisnik kupoprodajnog ugovora zajedno sa svojom drugom suprugom Augustom, koja je bila i fiktivni vlasnik tvornice. U tom kupoprodajnom ugovoru ne navode se nikakvi dugovi Höflinga prema Bettizi.1 Splitska tvornica od tada počinje djelovati pod imenom Gilardi & Bettiza. Zahvaljujući Bettičinom graditeljskom i trgovačkom iskustvu, ali i Gilardijevom iznimnom osjećaju za investicije, razvoj i djelovanje tvornice u tom prvom razdoblju pod njihovom upravom može se okarakterizirati vrlo uspješnim. Tome je zasigurno pridonijela i njihova bliska suradnja s tadašnjom općinskom upravom na čelu s Antoniom Bajamontijem i udrugom, nekom vrstom investicijskog fonda, Associazione Dalmatica osnovanom od strane gradske uprave, čiji su članovi bili i Gilardi i Bettiza. Bajamonti silan trud ulaže u izgradnju i uređenje Splita nastojeći od relativno zapuštenog provincijskog gradića stvoriti mali, ali napredan grad sa svim europskim obilježjima. Zahvaljujući opsežnim javnim radovima koje poduzima Općina (dovršenje sklopa Prokurativa, obnova vodovoda, gradnja lukobrana i gradske ribarnice, obnova zvonika Sv. Duje…), tvornica cementa Gilardi & Bettiza ostvaruje značajnu financijsku dobit. Potražnja za cementom biva sve veća, ali se ujedno pojavljuju i nakane određenih investitora vezane uz izgradnju novih, sličnih postrojenja na splitskom području. Na periferiji Splita, u području zvanom Dujmovača, 1876. se službeno registrira nova parna tvornica opeke i cementa, koja je predstavljala prvu ozbiljniju konkurenciju splitskoj tvornici. Partneri Gilardi i Bettiza, svjesni trenutka i nužnosti modernizacije procesa, te iste 1876. podižu novu peć za proizvodnju živog vapna, dok se drobilice lapora i mlinovi cementa na konjski pogon zamjenjuju onima na parni. Posebno je potrebno istaknuti 1880. godinu kada se prelazi na proizvodnju portland-cementa. Poduzetnost vlasnika manifestira se i kroz aktiviranje novog pogona za izradu cementnih proizvoda pretežno dekorativnog karaktera, poput pločica, ukrasa za zgrade, dvorišta, sanitarnih elemenata, ali i nadgrobnih spomenika.2,3 Zabilježen je podatak da je 1889. tvornica izrađivala čak 60 različitih modela pločica i to u količini od preko 2.500.000 pločica godišnje. Za kvalitetu tih svojih proizvoda tvornica dobiva prestižna priznanja na izložbama u Trstu (1882.), Zagrebu (1891.), Madridu (1897.) itd. Navedeni dekorativni elementi mogu se još uvijek uočiti na pročeljima splitskih zgrada, dvorištima užeg splitskog središta, ali i u drugim dalmatinskim gradovima (slika 2). Za razliku od prvog desetljeća djelovanja tvornice, cement i cementni proizvodi sada se prodaju po svim većim mjestima jadranske obale, a preko Rijeke i Trsta i u unutrašnjost Monarhije. Tvornica udvostručuje svoju godišnju proizvodnju na oko 4000 tona cementa zapošljavajući pri tome oko 50 radnika. Nakon duljeg razdoblja uživanja koncesija vlasnici 1889. uspijevaju otkupiti od Općine marjanski tupinolom, a koncem 1893. i zemljište na zapadnoj obali splitske luke na kojem je podignuta tvornica. Ubrzo, u vrlo kratkom razdoblju umiru oba osnivača tvornice. Prvi umire Lorenzo Gilardi 1899. u 77. godini, a prema statutu Tvornice njegove dužnosti preuzimaju sinovi Protasio II i Lorenzo II. S obzirom na to da je Lorenzo II još uvijek bio maloljetan, zastupala ga je majka Lucia Tossich i rođak Doimo Savo. U svibnju 1900. Marinovi sinovi Giovanni i Pietro Bettiza preuzimaju dužnosti svojeg oca, čije je zdravstveno stanje sve lošije. Marino Bettiza umire 1901. u 87. godini života. Daljnji i najveći napredak proizvodnog procesa koji se odvijao u ovoj tvornici vezan je uz instaliranje prvih peći tipa Dietzsch 1905. koje su radile u kontinuiranom modu. Njihova gradnja bila je skupa i veoma zahtjevna. Zbog masivnosti samih peći bilo je potrebno izgraditi posebnu armiranobetonsku konstrukciju – zgradu s više etaža, koja je okruživala peći i omogućavala radnicima lakšu manipulaciju sirovinom, kao i lakše pražnjenje peći. Dakle, zapadno od postojećeg, starog postrojenja sagrađena je zgrada u kojoj su bile locirane četiri grupirane peći čiji su gornji dijelovi okna bili spojeni na jedan zajednički dimnjak (slika 1). Proširenje tvornice pri tome nije ometalo već uhodanu postojeću proizvodnju u jamastoj peći.4,5 Do Prvoga svjetskog rata, tj. 1906. i 1909. instalirano je dodatnih osam peći tipa Dietzsch. Te dvije nove četverostruke grupe peći sagrađene su bočno uz postojeću (ukupno dvanaest peći, tj. tri dimnjaka s po četiri peći). Jugozapadno od tog sklopa izgrađena je i natkrivena platforma na visokim betonskim stupovima koja je služila pripremi sirovine (slika 3). Svojom konstrukcijom nadovezivala se na postojeće zgrade s pećima, pa se može pretpostaviti da je ta konstrukcija bila namijenjena gradnji četvrte, nikad realizirane grupe peći. Potvrda toj tvrdnji su i neki crteži iz tog razdoblja (slika 4). Tih godina stari mlin zamjenjuje se novim horizontalnim kugličnim mlinom duljine oko 10 m. Tijekom prvog desetljeća 20. stoljeća vlasnici investiraju i u izgradnju novih, primjerenijih tvorničkih hala, plinska rasvjeta se zamjenjuje električnom energijom iz vlastitog agregata, tvornica već posjeduje telefonsku liniju, uvodi se žičara za dovoz lapora, počinje se s uređivanjem puta uz obalu i proširivanjem pristanišnog mula, a u tvornici je zaposleno oko 70 radnika.6 Zahvaljujući svim navedenim inovacijama, proizvodnja se povećala na 27 000 tona cementa godišnje. Povećanje proizvodnje odrazilo se i na povećanu proizvodnju i prodaju dekorativnih cementnih proizvoda. Definitivno su to bile najuspješnije godine splitske tvornice. Slika 3 – Vizure tvornice oko 1910. nakon ugradnje dvanaest Dietzsch peći (izvor: Zbirka Gradske knjižnice Marka Marulića, Split) Slika 4 – Razglednica iz 1910. s koje se može uvidjeti plan razvoja tvornice Gilardi & Bettiza (izvor: Privatna zbirka Stefana Gilardija, Firenca, Italija) POVIJEST HRVATSKE INDUSTRIJE, Kem. Ind. 70 (1-2) (2021) 99–101 101 Već spoznata vrijednost nevjerojatne kvalitete lapora kojim je obilovalo područje oko Splita potaknulo je otvaranje novih pogona za proizvodnju cementa. Partneri Emil Stock i Cesare Zamboni 1904. u naselju Sv. Kajo u Solinu grade novu tvornicu, čime započinje intenzivna industrijalizacija solinsko-kaštelanskog područja. Bez obzira na jačanje konkurencije, tvornica Gilardi & Bettiza uspijeva održavati godišnju proizvodnju cementa od 27 000 t.7 Kako bi naglasili primat u proizvodnji cementa, tvornica 1906. mijenja ime u “Prva Dalmatinska Tvornica Cementa Portland Gilardi & Bettiza – Split” Zbog širenja gradskog središta splitska općina 1920. poduzima opsežne komunalne aktivnosti vezane uz zapadnu obalu splitske luke. Osim ostalog, planira i uklanjanje cjelokupnog industrijskog kompleksa (slika 5). U siječnju 1925. dolazi do zabrane daljnje eksploatacije lapora na Marjanu. Ujedno, to je razdoblje u kojem je Split bio sastavnim dijelom Kraljevine SHS i kada je, zbog tadašnjih političkih zbivanja, prisutno izrazito antitalijansko ozračje. U nastojanjima da se proizvodnja ipak očuva, obitelji Gilardi i Bettiza u ožujku 1929. prodaju svoje udjele obitelji Ferić, koji su već bili dioničari tvornice i vlasnici više tupinoloma u splitskoj okolici. Tvornica ponovno mijenja ime, sada u Prva dalmatinska tvornica cementa “Marin Ferić”. Međutim, nakon samo četiri godine rada pod novom vlasničkom strukturom, tj. 1933. obustavlja se proces proizvodnje cementa na splitskoj zapadnoj obali. Razloga za takvu odluku je bilo više, ali su uglavnom bili povezani s neprimjerenom lokacijom tvornice u neposrednoj blizini samog gradskog središta. Nekoliko mjeseci nakon talijanske okupacije 1941. talijanske vlasti prisiljavaju vlasnike da sruše peći i dimnjake s ciljem daljnje urbanizacije tog dijela Splita (slika 6). Kraj rata dočekao je samo pogon za izradu cementnih proizvoda, koji na istoj lokaciji nastavlja s radom, ali sada u državnom vlasništvu i pod imenom “Voljak” i “Jadranka” sve do konačnog uklanjanja 1978. Vizure nekadašnje tvornice cementa na zapadnom dijelu splitske luke tako su u potpunosti izbrisane, a zamijenile su ih one nove, moderne – dugogodišnjeg splitskog turističkog simbola hotela “Marjan”. Zahvala Iskreno zahvaljujem g. Stefanu Gilardiju na ustupljenim fotografijama i informacijama, kao i svim sugestijama tijekom pisanja ovog rada, za koji vjerujem da će predstavljati koristan prilog izučavanju povijesnog razvoja cementne industrije u Dalmaciji. Literatura 1. URL: [You must be registered and logged in to see this link.] (12. 11. 2020.). 2. D. Žižić, Povijest industrije cementa u Dalmaciji – 150 godina suživota, Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu, Split, 2015., str. 13–50. 3. A. Sapunar, Prva dalmatinska tvornica cementa (Gilardi – Bettiza) i njeni dekorativni proizvodi u arhitekturi Splita, Kulturna baština 11-12 (1981) 105–111. 4. Z. Osmanović, J. Zelić, Proizvodnja portland-cementa, Univerzitet u Tuzli, Tuzla, 2011., str. 109–112. 5. D. Žižić, H. Bartulović, Peći za cement tipa Dietzsch i njihovo značenje za industrijsku arhitekturu Dalmacije, Prostor – znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam 23 1(49) (2015) 42–55, doi: [You must be registered and logged in to see this link.] 6. S. Muljačić, Kronološki pregled izgradnje Splita u 19. i 20. stoljeću, u: Zbornik Društva inženjera i tehničara Splita, Društvo inženjera i tehničara Split, Split, 1958., str. 61–96. 7. Z. Šimončić-Bobetko, Razvoj cementne industrije u Hrvatskoj u razdoblju između dva svjetska rata (1918–1941.), Povijesni prilozi 2 (1983) 97–167, doi: [You must be registered and logged in to see this link.]

Stvarno Gorane da ima plus sad bih ti tri stavio a ne jedan.
Fantastičan prikaz!

imam rodbinu gore pa cu kod njih na mj. dana ali tu imam 6500kn placu i u deficitu sam oko 1000-1500kn svaki mjesec....Majka mi ima 1300kn penzije....na poslu za minimum ocekuju od tebe neplacene prekovremene svaki dan minimum 1h....dobar kruh 13 kn, mlijeko 10kn,



pa ljudi moji da li je ovo moguce?

vladimir (citat):

imam rodbinu gore pa cu kod njih na mj. dana ali tu imam 6500kn placu i u deficitu sam oko 1000-1500kn svaki mjesec....Majka mi ima 1300kn penzije....na poslu za minimum ocekuju od tebe neplacene prekovremene svaki dan minimum 1h....dobar kruh 13 kn, mlijeko 10kn,



pa ljudi moji da li je ovo moguce?

Kod nas je kruh oko 7,00 kuna, a mlijeka trajnog 2,8 % nema ispod 7,30 kuna.

A gdje je to " gore " gdje misliš ići na mjesec dana?

Doktor Živago (citat):

vladimir (citat):

imam rodbinu gore pa cu kod njih na mj. dana ali tu imam 6500kn placu i u deficitu sam oko 1000-1500kn svaki mjesec....Majka mi ima 1300kn penzije....na poslu za minimum ocekuju od tebe neplacene prekovremene svaki dan minimum 1h....dobar kruh 13 kn, mlijeko 10kn,



pa ljudi moji da li je ovo moguce?

Kod nas je kruh oko 7,00 kuna, a mlijeka trajnog 2,8 % nema ispod 7,30 kuna.

A gdje je to " gore " gdje misliš ići na mjesec dana?

 tu poruku mi je poslao jedan fb prijatelj iz Hrvatske pa reko da pomognem malo coveku iako ga licno ne znam.

A dobro. Sad mi je jasnije.

Mi kupujemo "domaći" kruh koji je 10,50 kn, ali bez problema se može koristiti 2-3 dana (bez onog mrvljenja). Trajno mlijeko je negdje od 7,38 pa na više osim kad naletiš na neku akciju, ali kod nas u Slavoniji se može kupiti i privatno kod proizvođača po nižim cijenama - ali onda nije trajno.
Meso (svinjska plećka) prije par dana u Plodinama bilo 24,99. Ako želiš iz domaćeg uzgoja cijena žive vage je oko 17 kn, a krmače oko 12-13 kn. Cijena takvog, ali mljevenog mesa je 40 kn/kg, pa neka se svatko nađe tamo gdje želi. 
Naravno, u raznim prodavaonicama su i razne cijene. Tako sam jučer vrećice za "duboki" umjesto u Plodinama za 4,99 kupio u "Bosi" za 8,99. Isti je proizvod, samo mi je Boso udaljen cca 300 m, a Plodine oko 5 km. Ako želiš jeftinije, sjedi u auto ili na bicikl pa vozi...
Mirovine zaista jesu jadne i nije nemoguće (naprotiv) da netko ima 1300 kn ili manje. 
Plaća od 6500 kn kod nas u Slavoniji nije toliko loša, pod uvjetom da nisi u stanu nego živiš u svojoj kući. To sa prekovremenima ovisi o samoj firmi i poslodavcu, ali je toga sve manje. Radiš prekovremeno, plati se prekovremeno. 
Svi vape za radnom snagom i ako imaš volje, želje i sposobnosti još možeš i sa strane nešto zaraditi. Naravno, ako želiš raditi samo onih svojih 8 sati, nema problema, ali tako se nećeš usrećiti ni u Njemačkoj ni u Švedskoj.
Režije su ono što najviše opterećuje kućni budžet.

goran9030 (citat):

Mi kupujemo "domaći" kruh koji je 10,50 kn, ali bez problema se može koristiti 2-3 dana (bez onog mrvljenja). Trajno mlijeko je negdje od 7,38 pa na više osim kad naletiš na neku akciju, ali kod nas u Slavoniji se može kupiti i privatno kod proizvođača po nižim cijenama - ali onda nije trajno.
Meso (svinjska plećka) prije par dana u Plodinama bilo 24,99. Ako želiš iz domaćeg uzgoja cijena žive vage je oko 17 kn, a krmače oko 12-13 kn. Cijena takvog, ali mljevenog mesa je 40 kn/kg, pa neka se svatko nađe tamo gdje želi. 
Naravno, u raznim prodavaonicama su i razne cijene. Tako sam jučer vrećice za "duboki" umjesto u Plodinama za 4,99 kupio u "Bosi" za 8,99. Isti je proizvod, samo mi je Boso udaljen cca 300 m, a Plodine oko 5 km. 
Mirovine zaista jesu jadne i nije nemoguće (naprotiv) da netko ima 1300 kn ili manje. 
Plaća od 6500 kn kod nas u Slavoniji nije toliko loša, pod uvjetom da nisi u stanu nego živiš u svojoj kući. To sa prekovremenima ovisi o samoj firmi i poslodavcu, ali je toga sve manje. Radiš prekovremeno, plati se prekovremeno. 
Svi vape za radnom snagom i ako imaš volje, želje i sposobnosti još možeš i sa strane nešto zaraditi. Naravno, ako želiš raditi samo onih svojih 8 sati, nema problema, ali tako se nećeš usrećiti ni u Njemačkoj ni u Švedskoj.
Režije su ono što najviše opterećuje kućni budžet.

vidi ovako momak trazi posao u SWE  kao vodoinstalater ili gradjevina odlucio se da krene posle nove godine , ima neku familiju u Stockholmu pa reko da mu malo pomognem. ovih 6500kn mi stvarno malo za jednog majstora .1300kn mirovnina??? pa to je katastrofa

Ja ne znam niti jednog vodoinstalatera koji kod nas živi od svoje plaće. Ako i dobije tih 6500, svakodnevno može "fušariti". 
Kod susjeda je prije par dana došao majstor i zamijenio mu slavinu. Naplatio mu je 200 kn dolazak (živi 500 m dalje) i rad, a slavinu je negdje kupio i donio sa sobom. To je naplatio posebno. 
1300 kn jest zaista mala mirovina, ali očito ta osoba nije odradila 40 godina staža, već je otišla u prijevremenu i sa 15-20 godina rada. 
Oni koji odlaze u "punu" mirovinu mogu očekivati negdje od 2700, pa na više - ovisno i o uplatama.

p.s. a taj momak će u Švedskoj sigurno zaraditi više, ali će i raditi više. Uostalom, ako misli biti na grbači rodbini to može neko kratko vrijeme. 
Kasnije će naći stan ili sobu i plaćati, pa će onda izračunati šta mu se više isplati.

goran9030 (citat):

Ja ne znam niti jednog vodoinstalatera koji kod nas živi od svoje plaće. Ako i dobije tih 6500, svakodnevno može "fušariti". 
Kod susjeda je prije par dana došao majstor i zamijenio mu slavinu. Naplatio mu je 200 kn dolazak (živi 500 m dalje) i rad, a slavinu je negdje kupio i donio sa sobom. To je naplatio posebno. 
1300 kn jest zaista mala mirovina, ali očito ta osoba nije odradila 40 godina staža, već je otišla u prijevremenu i sa 15-20 godina rada. 
Oni koji odlaze u "punu" mirovinu mogu očekivati negdje od 2700, pa na više - ovisno i o uplatama.

p.s. a taj momak će u Švedskoj sigurno zaraditi više, ali će i raditi više. Uostalom, ako misli biti na grbači rodbini to može neko kratko vrijeme. 
Kasnije će naći stan ili sobu i plaćati, pa će onda izračunati šta mu se više isplati.

nasao sam mu firmu gde moze raditi.moj prijatelj je radio u toj firmi do korona krize i napustio je. pa su ga posle swede zvale da se vrati a ovaj nije hteo cak ni za mnogo vecu platu. nek proba momak. zasto da ne.  nek se sam uveri sta mu je bolje.