Psihološko propagandno djelovanje kao faktor uspješnog komandovanja jedinicama (iskustva i razmišljanja)

Razmišljam dugo vremena o ovakvoj temi, pa sam je odlučio otvoriti nakon konzultacija s drugim forumašima. Zašto je tema na ovom podforumu? Zato jer je zamisao da tema bude nešto ozbiljnija i da se tiče psihologije, sociologije, pa i filozofije vojske i ratovanja općenito. Na nekim fakultetima se materija izučava kao kolegij 'Sociologija vojske i rata', ali naravno, ne radi se samo o tome. Na temi su svakako potrebni bivši oficiri i podoficiri sa svojim iskustvima. Bilo bi potrebno obraditi temu oslanjajući se na iskustva iz JNA te povući paralele sa drugim vojskama, prvenstveno preko suvremenih vojnih saveza kao što je NATO. Naravno, važe sva pravila na temi kao i na ostalima na forumu, izbjegavajte ratna zbivanja na ovim prostorima. Tako mora bit da se previše ne zapetljamo u nepotrebno. Za početak, jedan članak, koji se itekako tiče teme, radi se o neokortičkom ratu, kao novijoj vojnoj doktrini.
 
[You must be registered and logged in to see this link.]
 
Za ovu temu je možda potrebno nešto više pripreme, jer želimo raspravu na višoj razini.  
Podnaslov teme bi mogao biti i 'Psihološke operacije u suvremenim vojnim doktrinama', nisam sve stavljao u naslov jer bi bio pre dug.

Za početak, evo što općenito na temu rata kaže jedan civilni stručnjak:

Dr. Alexander Moseley je britanski filozof i stručnjak za teorije rata. Također je plodan autor više akademskih knjiga i članaka.
Dr. Moseley je bio sveučilišni profesor filozofije, nakon čega je osnovao vlastitu obrazovnu ustanovu u Velikoj Britaniji u dolini Belvoir (East Midlands).
Moseley za sagledavanje rata uzima više kuteva: kršćanski, marksistički, platonski, bihevioralistički, ekonomski, psihološki i biološki, te zaključuje da tržišna društva imaju tendenciju poticati suradnju više od borbe.
Iz uvoda njegove knjige "Filozofija rata":

"Rat kao sigurno jedan od najuznemirujućih fenomena u ljudskom društvu ima razne pokušaje objašnjenja kroz povijest ljudskog roda. Filozofija zajedno s psihologijom i poviješću daje neke od najboljih odgovora, ali istovremeno postavlja nebrojena pitanja. Kroz povijest filozofije vidljivo je da se rat, kao filozofski problem ističe kod mnogih istaknutih filozofa koji ga pokušavaju objasniti i približiti našem svakodnevnom razmišljanju. Platon, Aristotel, Augustin, Hobbes, Rousseau, Machiavelli samo su neki od filozofa čije misli još i danas imaju veliki utjecaj na svakoga tko se želi pozabaviti pitanjem rata i njegovim odnosom sa čovjekom. Ako želimo imati potpuni i zaokruženi pogled na tematiku rata moramo se osvrnuti i na njih bez obzira na vremenski jaz koji nas dijeli, ali nikako ne smijemo zaboraviti mnoge današnje mislioce i filozofe koji svojim djelima uvelike pridonose razvoju misli o prožimanju kulture, naravi, psihologije, politike i rata. Filozofija mora pružati integriranu sliku problema kojeg promatra, pa tako i filozofija rata nije izuzetak. Problem koji ona pokušava riješiti je ogroman i dotiče se mnogih različitih polja ljudskog proučavanja. Vidjet ćemo da se filozofija rata ne bavi tipičnim pitanjima oružja i borbene strategije već da ulazi puno dublje u svoj predmet, ne gleda ratove kroz povijest i njihovu ulogu, već pokušava objasniti samu prirodu rata i njegove uzroke...."

Moseley u knjizi postavlja pitanja:
Što je rat? Zašto ljudi ratuju? Je li rat nešto u ljudskoj naravi ili mu je to nametnuto izvana kao nešto njemu strano? Koje etičke odluke proizlaze iz rata i je li uopće moguće etičko djelovanje u ratu? Rat kao produženje politike? Koje su prave dimenzije fenomena ratovanja? Koje su njegove važne varijable i njegove vrijednosti? Ima li rat uopće nekih vrijednosti? Može li se rat eliminirati kao nepotrebno ljudsko stanje? Je li ga je potrebno eliminirati?

Max Blitz (citat):

Razmišljam dugo vremena o ovakvoj temi, pa sam je odlučio otvoriti nakon konzultacija s drugim forumašima. Zašto je tema na ovom podforumu? Zato jer je zamisao da tema bude nešto ozbiljnija i da se tiče psihologije, sociologije, pa i filozofije vojske i ratovanja općenito. Na nekim fakultetima se materija izučava kao kolegij 'Sociologija vojske i rata', ali naravno, ne radi se samo o tome. Na temi su svakako potrebni bivši oficiri i podoficiri sa svojim iskustvima. Bilo bi potrebno obraditi temu oslanjajući se na iskustva iz JNA te povući paralele sa drugim vojskama, prvenstveno preko suvremenih vojnih saveza kao što je NATO. Naravno, važe sva pravila na temi kao i na ostalima na forumu, izbjegavajte ratna zbivanja na ovim prostorima. Tako mora bit da se previše ne zapetljamo u nepotrebno. Za početak, jedan članak, koji se itekako tiče teme, radi se o neokortičkom ratu, kao novijoj vojnoj doktrini.

[You must be registered and logged in to see this link.]

Za ovu temu je možda potrebno nešto više pripreme, jer želimo raspravu na višoj razini.  
Podnaslov teme bi mogao biti i 'Psihološke operacije u suvremenim vojnim doktrinama', nisam sve stavljao u naslov jer bi bio pre dug.

 
Nisam nikakav oficir, niti sam stručnjak, ono što sam pročitao knjigu ne kvalificira me za stručnjaka, ali ajde da probam da odgovorim
 
''Šta je u stvari neokortički rat?''
Zanimljiv izraz, nekad se sličnim stvarima reklo specialni rat.
 
 
''Ko je postavio tezu i osnove ovog tipa ratovanja?''
opet se vračamo na stari termin specijalni rat. Radilo se to i pre '95
 
''Kakve su posledice?''
Ono podrazumeva da se glomazne i moćne oružane snage SAD, prestrukturiraju u mnogo jeftinije.... ma kakvi mnogo jeftinije, popušili su recimo u somaliji, itd... mogu jedino svom snagom i tehnikom da napadu neki irak i pakistan...
 
''Na čemu počiva ta nova doktrina?''
Rat je biznis, sirotinja gine za interese najbogatijih koji nikad neče videti rata.
 
''Kako se koristi doktrina neokortičkog rata?''
Tu nema ništa drugo osim koktela metoda neurolingvističkog programiranja i metoda savremene telekomunikacije. bla bla bla bla bla bla bla....
 
''Kako su „odradili" bivšu SFRJ''
Ma kakve gluposti su tu... kao prvo Srbi su večinsko stanovništvo, imaju i neku vojnu tradiciju, recimo Slovenci nemamo. Da jim je prosečni IQ ispod 100, znači mogli su d prođu sa IQ 70 i 110, ne mislim baš tako. 70 je več malo budala, ne može baš lako da završi fakultet ako upošte. Da su Slovenci i Hrvati imali prosek 125... pa jel može to? Znači svi su iznad 105 i nekde do 150. Pa to su geniji, šta če oni na vojnom fakultetu. Bez uvrede drugovi oficiri i podoficiri što ste bili aktivni u JNA, ali čovek sa 150 nije išao na fakultet za oficira.
 
I nemojte da shvatate da nekog osuđujem na podlagi IQ, i sa manjim IQ može da bude dobar čovek, I sa velikim može da se ponaša kao budala.
 
''Da li je takva selekcija nastavljena?''
 
e da, baš su nekom generalu JNA merili IQ i napisali da je ispod proseka... hahaha
 
''To nije jedini primer neokortičkog rata?''
Nije, drugi primer je delovanje transcedentalne meditacije na rukovodstvo SPS-a i JUL-a. ... čega ba... kakve gluposti na kvadrat...
 
''To se odnosi na sekte?''
bolje da ne komentiram...

Još malo da se popravim, bez uvrede drugovi oficiri i podoficiri JNA. Nisam mislio ništa loše, sa IQ. Statistički gledano samo 0,4% (i manje) ljudi ima IQ više od 140, kde je još 150. Pa ako gledamo statistiku, koliko če ljudi da idu na vojni fakultet a koliko na civilni? Ja sam daleko od 150, probajte i sami, ima puno IQ testova na internetu. Ipak ni IQ test ne znači puno kako če čovek da se ponaša u realnom životu.

Max Blitz (citat):

Razmišljam dugo vremena o ovakvoj temi, pa sam je odlučio otvoriti nakon konzultacija s drugim forumašima. Zašto je tema na ovom podforumu? Zato jer je zamisao da tema bude nešto ozbiljnija i da se tiče psihologije, sociologije, pa i filozofije vojske i ratovanja općenito. Na nekim fakultetima se materija izučava kao kolegij 'Sociologija vojske i rata', ali naravno, ne radi se samo o tome. Na temi su svakako potrebni bivši oficiri i podoficiri sa svojim iskustvima. Bilo bi potrebno obraditi temu oslanjajući se na iskustva iz JNA te povući paralele sa drugim vojskama, prvenstveno preko suvremenih vojnih saveza kao što je NATO. Naravno, važe sva pravila na temi kao i na ostalima na forumu, izbjegavajte ratna zbivanja na ovim prostorima. Tako mora bit da se previše ne zapetljamo u nepotrebno. Za početak, jedan članak, koji se itekako tiče teme, radi se o neokortičkom ratu, kao novijoj vojnoj doktrini.

[You must be registered and logged in to see this link.]

Za ovu temu je možda potrebno nešto više pripreme, jer želimo raspravu na višoj razini.  
Podnaslov teme bi mogao biti i 'Psihološke operacije u suvremenim vojnim doktrinama', nisam sve stavljao u naslov jer bi bio pre dug.

Interesantna, savremena i aktuelna tema. Trebalo bi je izbaciti radi lakseg pronalazenja na posebnom Forumu, jer daleko prevazilzi okvire  na kojoj je sada. Ova tematika se oduvek izucava u vojniom skolstvu JNA, pod dosada razlicitim nazivima: nenaoruzani oblici borbe, psiholosko-propagandna dejstva, specijalna dejstva...Dosta sam procitao i odslusao o ovoj problematici. Po prvi put sam procitao osvrt na knjigu Nikole Radmanovica. U sustini "to bi bilo to" o neokortickom ratu, ali pitanje " Kako su 'odradili' bivšu SFRJ"? uz sva uvazavanja autora je veoma diskutabilno a po nekim iznetim tvrdnjama i smesno? Ovom prilikom cu se samo osvrnuti na pitanja koja su mi kao akteru dogadjaja veoma poznata. Kandidati za vojne skole su radili test intelegencije odmah posle predaje molbe i dokumenata, s ciljem eliminacije fizioloski tupih kandidata (IQ 70-89). U prvoj godini skolovanja vrseno je detaljno testiranje u vise navrata, ali nije mi poznat slucaj da je neko napustio skolovanje zbog tih testova. Sam broj primljenih  kandidata u skole bio je po nacionalnom razrezu odnosno kljucu, kako bi sve nacionalnosti adekvatno bile zastupljene. Rasporedjivanje na sluzbu po zavrsetku skolovanja bilo je po istom nacelu. Dobiti cak i blizi garnizon mestu rodjenja  za sluzbu bilo je nemoguce bez izuzetno jakih veza? Za napredovanje i unapredjivanje na osnovnim formaciskim duznostima imali su svi podjednake sanse. Za formaciske duznosti visih oficira, pored uslova "kljuc" vrlo bitna je bila i "podobnost" kandidata koja je znala i da ponekad potisne kljuc? Svake godine su se pravile posebne liste kandidata za dobivanja ukaza za postavljenje na generalske polozaje po ne transparentnom kriterijumu, a za najvise duznosti u JNA bila je potrebna saglasnost ondasnjih politickih struktura republika? Po ovoj semi IQ pojedinaca se gubio i utapao u surogat  IQ pretpostavljenog i politicara? Dogadjaji su potvrdili takvu negativnu selekciju. Ciji IQ su u pitanju?
 
Cak i ako uzmemo da je autor u pravu to sto navodi u knjizi  "posebno postavljanje na duznosti na osnovu negativne selekcije" opet je u problemu jer to  nije POSEBAN I PLANIRANI uticaj na ljudski mozak.

general zvonko jurjević nema nikakve veze sa Tusom,Stipeticem,Rosom i ostalim pripadnicima HV.Jurjevic je bio i ostao u JNA. Toliko o tacnosti navoda iz teksta.skolovanje na vojnim akademijama u USA i veci IQ opisujese kao znacajna vojna prednost.pa kako su ameri onda izgubili rat u Vijetnamu i Koreji da nepricam o Somaliji gde su elitne jedinice americke vojske porazene od nepismenih i slabo naoruzanih ljudi.

Ono što je osnovno kod neokortičkog rata je da se upotrebom dozvoljenih konvencionalnih sredstava, naravno sa težištem na sve modele i vrste propagande (koristeći prije svega masovne medije) definira cilj tako da se bez upotrebe sile uspješno djeluje na establišment u smislu prisiljavanja na donošenje očekivanih odluka. To naravno ne znači da je isključena oružana sila kao krajnje sredstvo.
Vođenje psihološko-propagandnog rata se odnosi na ciljnu grupu koja će svojim djelovanjem utjecati na državni vrh da donosi odluke u korist suprotne strane obično sa kapitulantskim ishodom ili minornim otporom i veoma prisutnim defetizmom u OS i kod većeg broja stanovništva. Tako da dolazimo do pojma morala kao najvažnijeg dijela ili elementa borbene gotovosti OS.
Vladimir je spomenuo Vijetnam, Koreju i Somaliju što nameće temi gerilsko ratovanje (čak i suvremeni terorizam) što možda pored morala treba također obraditi.
Konkretno, ratovi u Vijetnamu i Koreji su donijeli velike žrtve domaćeg stanovništva. Nameće se i pojam vrijednosti ljudskog života (je li ta vrijednost 'jednaka' svuda u svijetu?).
Ovdje se često spominje i naglašava IQ pojedinca. Da, važan je ali je li i odlučujući faktor? Politika kao svrha (i sredstvo) je vrlo prisutna u ovoj temi i nezaobilazna je. Koliko se njezin negativan utjecaj može ublažiti izgrađivanjem društvene svijesti koja će prihvatiti onaj sustav vrijednosti koji će taj utjecaj barem ublažiti?

Mada p-ostoji nesklad izmedju naziva teme i sadrzaja prethodnih postova neko je napomenuo i filozofsku dimenziju rata
 
NEKI ASPEKTI FILOZOFIJE RATA
 
O ratu i objasnjavanju njegove sustine pisalo se od davnih vremena.
IDEALISTICKE TEORIJE RATA razdvajaju uzrok i poreklo rata od njegove sustine. Anticki filozofi su tvrdili da je rat prirodni stanje stvari. Platon*Rat je prirodno stanje naroda*
Aristotel * Rat je prirodan nacin sticanja imovine*
U srednjem veku Makijaveli rat tumaci kao neograniceno pravo, duznost vladara da i tim sredstvom - ratom, ostvari cilj.
Burzoarski filozofi > Kant, Monteskje, Volter, Ruso, Fihte bili su protivnici rata. Zanosili su se iluzijama da zdrav ljudski razum moze spreciti rat.Hegel cini korak napred i smatra da u svetskoj istoriji ne odlucuje formalna hrabrost ni tzv.zasluga nego vrednost stvari. Mada ni njegova dijalektika dublje ne objasnjava sustinu rata.
Kasnije Nice navodi da je dobar rat koji opravdava svaku stvar, da drustvo koje odbacuje rat i osvajanje nalazi se u stagnaciji.
 
ETICKA TEORIJA RATA rat shvata kao moralnu kategoriju. Neki rat sa etickog aspekta osudjuju drugi ga glorifikuju.
 
BIOLOSKA TEORIJA rat posmatra u sklopu borbe covecanstva za opstanak Hobs smatra da sustina rata nije u stvarnom sukobu vec u sklonosti ka borbi za opstanak.
Lajbnic smatra da vecni mir nije moguc jer umrtvljuje prirodu i degenerise zivot i dovodi do zastoja drustva.
 
RASNA TEORIJA uzroke rata objasnjava rasnim nejednakostima. Ovu teoriju neki ubrajaju u biolosku kao i Maltusovu koja sustinu rata objasnjava preteranim porastom broja stanovnika na zemlji.
 
GEOPOLITICKA TEORIJA rat posmatra u borbi za prosirenjem zivotnog prostora.
 
I mnoge druge manje poznate teorija rata rat posmatraju u duhovnoj, vanmaterijalonoj sferi a ne u protivrecnostima samog drustva(kako ukratko rat tumaci Marksisticka teorija)
 
O ratu su govorili (ali pre svega sa aspekta rata kao vestine) i Sun Cu Vu (VI-V v pne) i Klauzevic u delu *O ratu* mada on rat definise kao nastavek politike drugim sredstvima sto je ipak najtacniji drustveni uzrok rata - cak i danas

Nekom rat, nekom brat.

Podaci iz 80-tih godina

U okviru Ministarstva OS SAD postojala je

UPRAVA ZA PSIHOLOSKO RATOVANJE
koja je u svom sastavu imala 7 grupa po 1300 pripadnika u svakoj
Grupa je imala stabnu cetu i po 4 specijalne cete a svaka ceta po 3 operativna odreda i 2-3 samostalna odeljenja.

Iz navedenog vidi se kakav je znacaj tada (a da ne govorimo sada-nemam sveze podatke) pridavala ova drzava psiholoskom ratovanju.

dpuric (citat):

Mada p-ostoji nesklad izmedju naziva teme i sadrzaja prethodnih postova neko je napomenuo i filozofsku dimenziju rata

Odrediti naslov ove teme nije baš bilo jednostavno, jer bi se ovdje moglo raditi o barem dvije teme. Međutim kako smo inače majstori za ne-držanje rasprave u okvirima teme, ovdje bi podnaslov bio i Psihološke operacije u suvremenim vojnim doktrinama. Znači, može se ovdje i o tome. Da sam otvorio dvije ili više ipak sličnih tema, mislim da bi bilo više nesporazuma, jer se materija velikim dijelom preklapa. Dakle, može i JNA, VU i NATO, i što je bilo prije i što je sada i što će tek biti....A tema je na podforumu 'Filozofija...', dakle, može i to, odnosno teoretske odrednice rata kao pojave u ljudskoj povijesti.

Trebali bismo možda definirati što je to uopće komandovanje/komandiranje?
Najprije na primjeru JNA i SFRJ:

U OS SFRJ postojao je pojam kojim je označavan sustav komandovanja oružanom silom: rukovođenje i komandovanje. Komandovanje se javlja s osnivanjem vojske. S vremenom je postajalo sve složenije što je tendencija koja se nastavlja. Komandovanje oružanom snagom, ma kako se ona zvala, ima zakonitosti koje se mogu naći u većini svjetskih vojski. Kao primjer, definicija komandovanja u Vojsci Kraljevine Jugoslavije nije odudarala od rješenja u većini vojski u tadašnjoj Europi. U njezinu temeljnom pravilu Općoj ratnoj službi iz 1937. komandovanje je objašnjeno kao ukupna nadležnost jednog pretpostavljenog starješine koja se temelji ponajprije na dužnosti i pravu pretpostavljenih starješina da komanduju, a zatim na obvezama podređenih da izvršavaju komande svojih pretpostavljenih starješina. Ukratko, riječ je o jednostarješinstvu, pravu nekih da komanduju i obvezi drugih da izvršavaju komande onih koji su u hijerarhijskom lancu na višoj dužnosti. Ovo načelo trebalo je vrijediti i za JNA, posebno od 1953.g. Do tada je temeljna značajka komandovanja J(N)A, odnosno njezine prethodnice Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije (NOVJ), bilo dvostarješinstvo, postojanje dva komandanta, vojnog i partijskog – političkog komesara. Političke komesare postavljala je KPJ i oni su jamčili provedbu njezine politike u pohodu na vlast. U tom slučaju možda je preciznije rukovođenje od komandovanja. Dva komandanta postojala su od čete kao najniže razine, do armije kao najveće vojne strategijsko-operativne skupine. Samo je završna razina komandovanja, ona vrhovnog komandanta Jugoslavenske Narodne Armije Josipa Broza Tita, bila jedinstvena i na njoj nije bilo dvostarješinstva.

Dok je komandovanje prilično jasno objašnjeno, to nije slučaj s rukovođenjem. Pojam rukovođenje prodro je i raširio se u vojnom pojmovniku SFRJ uz pomoć KPJ, odnosno na temelju sovjetskog utjecaja. U ratnoj službi kojom se u Drugom svjetskom ratu koristila Crvena armija i koja je 1945. prevedena s ruskog za potrebe Jugoslavenske armije, poglavlje o upravljanu vojskom naziva se rukovođenje. Komandovanje je tretirano kao sastavni dio rukovođenja i tu se nije ništa objašnjavalo. Takvo stajalište zadržano je i u Sovjetskoj armiji. U nekim drugim poratnim priručnicima JNA koji su razmatrali pitanje komandovanja, uključujući i ratne službe JNA iz 1955. i 1964., rukovođenje se ne spominje.

Rukovođenje u oružanim snagama u Vojnoj enciklopediji JNA objašnjeno je kao zajednički (opći) izraz za komandovanje i upravljanje "koji se tretiraju kao njegove sastavne funkcije". Navedena su i različita mišljenja da je riječ o sinonimu "ili pak, da se ovi pojmovi suštinski razlikuju po tome što komandovanje podrazumeva postojanje autoriteta sa disciplinskim pravima, dok to za rukovođenje nije potrebno". U privremenom naputku za rad komandi - štabova koji je izrađen u Prvoj upravi Generalštaba JNA i koji je u upotrebu pušten u siječnju 1983. rukovođenje je objašnjeno kao djelatnost "organizacije oružanih snaga kojom se usmeravaju pojedinci, organizacijske jedinice i oružane snage kao celina u izvršavanju postavljenih ciljeva i zadataka. Rukovođenje ostvaruju pojedinci (starešine jedinica i organizacijskih tela i drugih organizacijskih oblika) i tela za rukovođenje (predsedništva, komande, štabovi, komiteti i drugi organi rukovođenja)". Ova definicija je, posebice dio oko skupnih tijela, najbolja od svih koja se može naći u tiskovinama JNA. Kao potvrdu da je rukovođenje djelatnost, u ovom slučaju pravo i obveza skupnog tijela, a komandovanje obveza i pravo pojedinca, treba skrenuti pažnju na položaj i prava predsjednika Republike i Predsjedništva SFRJ u Ustavu iz 1974.g. Predsjednik je vrhovni komandant, a Predsjedništvo najviše tijelo rukovođenja i komandovanja oružanim snagama.

Dobar uvod za širu priču o ovoj tematici. Iz ovoga bi se mogao izvući zaključak da je u sovjetskoj praksi i teoriji (i ostalih od nje izvedenih) komandovanje samo vojni momenat upravljanja jedinicom a zajedno sa ostalim aktivnostima ulazi u taj širi aspekt - rukovođenje. Ipak bi dobro bilo znati kako na ovo gledaju i kako tumače ljudi koji su bili oficiri JNA?

dpuric (citat):

Podaci iz 80-tih godina

U okviru Ministarstva OS SAD postojala je

UPRAVA ZA PSIHOLOSKO RATOVANJE
koja je u svom sastavu imala 7 grupa po 1300 pripadnika u svakoj
Grupa je imala stabnu cetu i po 4 specijalne cete a svaka ceta po 3 operativna odreda i 2-3 samostalna odeljenja.

Iz navedenog vidi se kakav je znacaj tada (a da ne govorimo sada-nemam sveze podatke) pridavala ova drzava psiholoskom ratovanju.

Postojalo je to u svim vojskama samo se zvalo ovako ili onako. Evo ti nešto iz moje biblioteke a datira iz vremena DDR-a. Radi se o posjeti delegacije Političke Uprave JNA (naravno da u kolekciji posjedujem i određen broj fotografija koje idu uz tu posjetu ali sam izdvojio samo ovo). Sve u svemu zanimljivo štivo.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Psiholosko-propaganno delovanje se definise kao skup mera i aktivnosti koji se preduzimaju radi izgradnje novih i promene postojecih stavova, misljenja,osecanja, prakticnih postupaka i ponasanja ljudi suprotno normama drustva prema kojem su usmerena takva dejstva.

Posto je u savremenim uslovima termin*propagandno psiholoska dejstva* poprimio pzezorativno obelezje u diktrinama nekih zemalja u upotrebi je izraz *UPRAVLJANJE PERCEPCIJOM PROTIVNIKA,PRIJATELJSKIH STRANA I NEUTRALNE JAVNOSTI*

FAZE
- planiranje operacija
-prikupljanje obavestajnih podataka o slabim stranama ciljne grupe
-procena ciljne grupe
-izbor metoda i medija delovanja
-prethodne predoperacje
-izrada i plasiranje propagandnog materijala
-merenje efekata propagande
Pored standardnih medija *stampa, rdio, TV sve vise su u upotrebi i nove tehnologije - mob.telefonija i internet.

Ciljevi Prop.psih.dejstava prema vojsci su da lod pripadnika vojske izazove dezorjentaciju i dilemu a radi slabljenja borbenog morala i odlucnosti za pruzanje otpora.
NATO je u svim vojnim misijama snage za PSIOP dejstva su ugradjene u sastav timova za civilno-vojnu saradnju.
PSIOP se izvodi na strategijsko, operativnom i taktickom nivou.

U odnosu na efekte koji se postizu metode delovanja su
-izazivanje odredjenih emocionalnih stanja (i sokiranja)
uticaj na znanje, stavove i uverenja (do nivoa primene u praksi od strane ciljne grupe)
-izazivanje konfuzije u sistemu vrednosti (dezorjentacija)
-nametanje vlastitih modela vrednosti (ideologizacija)
-agresivno nametanje modela ponasanja (indoktrinacija)
-nehumano menjanje licnosti zrtve (*ispiranje mozga*)

Max Blitz (citat):

U OS SFRJ postojao je pojam kojim je označavan sustav komandovanja oružanom silom: rukovođenje i komandovanje.

Razlika između ova dva termina bi se mogla jednostavno objasniti tako (ovaj put bez filozofije ) što se ustanovama u JNA rukovodilo, a operativnim jedinicama komandovalo. Za to su najbolji primjer ustanove koje su se bavile logistikom kao što su razne direkcije i pozadinske baze na čijem čelu su se nalazili upravnici, načelnici i direktori, a ne komandanti. Barem prema službenom nazivu radnog mjesta. Ovo bi nam bolje mogao objasniti oficir s iskustvom na poslovima u ustanovama i zavodima JNA. Možda E&W?

Mozda bi, ako ima zainteresovanih, rukovodjenje i komandovanje moglo da ide kao posebna tema. Imalo bi tu sta da se kaze

U sustini propagandno - psiholosko delovanje je jedan segment koji se koristi kroz delatnost specijalnog rata.A specijalni rat ukratko podrazumeva
-mesanje u politicku ekonomsku i uopste drustvenu aktivnost drugih drzava i njihovo podrivanje u ovim oblastima
-izazivanje nereda, nemira i kriza i njihovo kanalisanje
-razne vrste blokada
*humanitarne * akcije
-vojni pritisci i provokacije
-delatnost ubacenih specijalnih snaga *obavestajnih, izvidjackih teroristickih)
-pomaganje gerilskih pokreta
-oruzana pobuna...
-

dpuric (citat):

U sustini propagandno - psiholosko delovanje je jedan segment koji se koristi kroz delatnost specijalnog rata.A specijalni rat ukratko podrazumeva
-mesanje u politicku ekonomsku i uopste drustvenu aktivnost drugih drzava i njihovo podrivanje u ovim oblastima
-izazivanje nereda, nemira i kriza i njihovo kanalisanje
-razne vrste blokada
*humanitarne * akcije
-vojni pritisci i provokacije
-delatnost ubacenih specijalnih snaga *obavestajnih, izvidjackih teroristickih)
-pomaganje gerilskih pokreta
-oruzana pobuna...
-

"Arapsko proljeće"

Skolski primer specijalnog rata (sukoba niskog intenziteta)

To pratim još od Rumunije, istina tada to nisam mogao prepoznati ali analizirajući retroaktivno.

Ako izuzmemo Aziju, Afriku i Latinsku Ameriku u Evropi aktivnost savremenih oblika specijalnog rata mozemo posmatrati od Poljske (sindikat Solidarnost i Leh Valensa) pa naovamo

U pravu si, tada sam bio previše "zelen" da bih o tome razmišljao pa i sada to zaboravim.

dpuric (citat):

Mozda bi, ako ima zainteresovanih, rukovodjenje i komandovanje moglo da ide kao posebna tema. Imalo bi tu sta da se kaze

Nemam ništa protiv, ali kako ćemo onda te teme držati u okvirima?
Ne misli se tu samo na 'tehničke' detalje komandovanja i rukovođenja, tu nema puno filozofije, to su neke činjenice i pravila, a što ćemo onda s psihologijom prilikom komandovanja? Kužite? Nisam protiv ni jedna opcije... I mislio sam u početku dvije teme, ali je to sve povezano, odnosno psihološke operacije su neka vrst 'specijalnog alata' prilikom komandiranja i rukovođenja.

OK mada mozemo razmisliti. RIK ima puno podtema
Ciljevi, zadaci,principi, metode, predvidjanje, planiranje, organizovanje, naredjivanje,koordinacija, kontrola. Tu si i problrmi RIK-a. Sve to ide u prilog otvaranju nove teme ali kako se dogovorimo. Akoima potencijalnih diskutanata OK

Jedan kolega(zvaćemo ga Paja) u JNA kada sretne neraspoloženog vojnika ili da u toku marša zaostaje, imao je običaj da ga pljesne po ramenu i kaže: Ajde Mićo, najbolji si! I interesantno, "Mića" odmah živne. Ispravi se i ubrza korak.

Jednom prilikom na analizi uspešnosti izvedene vežbe, učesnici su po običaju iznosili iskustva i davali predloge. Tako je i Paja pitao učesnike kako su uspeli izneti topove na neke visove i čuke. Ovi kažu na konjima! Paja pita: Zar je moguće, i da li su imali kakvih problema? Jedan rezervista koji je kod Paje svojevremeno služio redovni rok odgovori: Kakvih problema druže Pajo, mi samo pljesnemo konja po sapima i kažemo mu: Ajde Mićo, najbolji si.


Klasičan primer UPRAVLJANJA PERCEPCIJOM SVOJE ŽIVE SILE !

Našao sam jedan zanimljiv post od druga East&Westa na temi 'Vojni priručnici', a mislim da se itekako tiče i ove teme. Dakle kaže E&W:


Druže Puriću, čini mi se da u suštini slično mislimo. Jedino što sam ja malo zaostao i naseo propagandi, tako da svaku propagandu, bila ona negativna ili pozitivna, doživljavam kao nešto loše, pakosno i nepošteno.

Evo šta o odnosu propagande i edukacije kaže Profesor Mladen Zvonarević

- Propaganda predstavlja i edukaciju (odgoj iobrazovanje) onih na koje utječe.

- Propagandisti obrazuju tako što pružaju određene informacije (često iskrivljene), a odgajaju tako što utjeću na mijenjanje stavova,uvjerenja i vrijednosti.

- Međutim, propagandista se razlikuje od edukatora(učitelja,nastavnika,roditelja...).

- Naime, edukator prvenstveno obrazuje tj. pruža učeniku određene činjenice, te mu dopušta da sam iznjih izvede zaključke i stavove, dok propagandista želi prvenstveno promijeniti stavove, a činjenice su poluga ili put ka mijenjanju stavova.

Gdje to kaže prof. M.Zvonarević, možda sam propustio........?
Oficiri u JNA su svakako bili i edukatori, a ne samo jedna od spona u prenošenju zapovijedi od viših ka nižim razinama.
Volio sam učiti od onih sa 'ljudskim licem' ako se smijem tako izraziti. Kruti i nekomunikativni me u startu nisu mogli na ispravan način zainteresirati za materiju kojom smo se bavili na odsluženju vojnog roka. Kako ga je već tko shvaćao. A baveći se nekim poslom uz interes za njega, puno brže prođe i vrijeme...

Max Blitz (citat):

Gdje to kaže prof. M.Zvonarević, možda sam propustio........?

[You must be registered and logged in to see this link.]

ajde na [You must be registered and logged in to see this image.]

Ja uporno pokusavam da dokazem da se dva prve navedene stavke prof. Zvonarevica odnose i na sistem obuke i vaspitanja vojnika u JNA. Kazem i vaspitanja jer je obuka imala i vaspitni cilj.
No. s obzirom da moji komentari izazivaju nepotrebne reakcije dovoljno sam rekao pa neka svako izvede zakljucak.

Dpurić, E&W se vjerojatno malo i zeza, a možda sinoć nije jednostavno bio raspoložen za raspravu, što je i rekao. Tako da mislim da nisu nepotrebne reakcije, znaš i sam da je E&W inače vrlo korektan. Iznesi sve što misliš, naravno. Ja bih se složio s tobom, mada ne mislim da je 'političko propagandno obrazovanje' (sad sam sve zajedno strpao ) u JNA bilo nešto puno drugačije nego tada u civilstvu (škola, mediji). Sve je to imalo isti nazivnik.

Upravo tako

Najsladje se spavalo na casovima POIV-a.

pera84 (citat):

Najsladje se spavalo na casovima POIV-a.

Da, da, naročito kad predavač skuži da dio spava pa kaže: Vi koji ste budni ostanite sjediti i drekne "Mirno".

Možda bi dio odgovora na pitanja postavljana na ovoj temi mogli potražiti u razvoju naučnoistraživačkog rada (NIR) u institucijama JNA.
Organizirani naučnoistraživački rad u Oružanim snagama SFRJ započeo je već tijekom Drugog svjetskog rata, a formaliziran je aktima o osnivanju Vojnoistorijskog instituta u lipnju 1946., Vazduhoplovnotehničkog instituta u kolovozu 1946., Vojnotehničkog instituta u Beogradu i Brodarskog instituta u Zagrebu 1948. U 1969. formiran je Savjet za naučni rad u OS SFRJ s odborima po znanstvenim područjima i više stručnih komisija. Savjet, kao savjetodavno tijelo Saveznog sekretara za narodnu obranu, sačinjavali su poznati znanstveni radnici iz brojnih područja, vojni zapovjednici odgovorni za NIR i predstavnici tadašnjih samoupravnih interesnih zajednica za znanost republika i pokrajina.
 
 
Tijekom 60-ih i 70-ih godina u vojnoj publicistici vođene su rasprave o kriterijima za klasifikaciju sustava vojnih znanosti. Prevladavalo je mišljenje da se sve znanstvene discipline koje izučavaju pripreme i vođenje općenarodnog obrambenog rata svrstaju u jedinstveni sustav vojnih znanosti. Tako je, na simpoziju o vojnoj nauci u Beogradu 1970., predložen sustav vojnih znanosti (na slici) koji je bio vrlo sličan sovjetskoj klasifikaciji vojne znanosti. Takav pristup tijekom narednih razdoblja doživljavao je promjene i prilagođavan je novim spoznajama i podjelama znanosti u svijetu. Često je nazivlje područja dobivalo predmetak vojni, kao, npr. vojna geografija, vojna psihologija i dr.
 
Izvor: S. Kovačev, Z. Matijaščić, J. Petrović - 'Naučnoistraživački resursi i kapaciteti JNA', znanstveni rad, Zagreb 2006.

Politička uprava SSNO - Centar za studije i istraživanja
SPECIJALNI RAT Psihološko propagandni aspekt, Beograd, godina izdanja: 1974, 1975, 1980, 1981.

Radi se i o političkoj i vojnoj strategiji kojom se nastoji različitim sredstvima i metodama umanjiti snagu neprijatelja, smanjiti njegovu otpornost i spremnost na borbu, a ujedno povećati snagu u vlastitim redovima i pridobiti što više saveznika. U psihološkom ratu primjenjuje se psihološko oružje, a nužan preduvjet nije da se vodi rat. Naime, ovakvi se ratovi upravo i vode u miru.
Od najranije povijesti su postojali psihološki ratovi odn. njegove pojavnosti
Po tome je u ranoj povijesti bio poznat Aleksandar Veliki koji je osvojio veliki dio Europe i Srednjeg istoka sa malobrojnom vojskom šireći glasine o okrutnosti i silini vlastitih snaga.
Osim davnih spomenutih povijesnih događanja, psihološki rat se vodio u ne tako davno vrijeme, npr. sjetimo se hladnog rata između SSSR-a i SAD-a, kao potkopavanje društvenog sustava onog drugog, a koji je imao u cilju slabljenje obrambene moći svakog od njih međusobno naravno.