Karaula "ŠPIČNIK" VP 5457, granični odsjek Maribor sept. 1988.-1989.

[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Lijevo Ibro iz Konjica BiH
 
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Na malograničnom prelazu Ciringa, slika snimljena iz Austrije.
 
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Desno u maskirnoj uniformi Mitrov Toni iz Bitola sa mojim psom Eronom
 
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

Na straži, sjedi naš magacioner Galešić Davor iz Zadra Hrvatska
 
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

Stoje; lijevo sam ja, u sredini vojnik kojeg smo zvali Patak (ne znam pravo ime), desno Mitrov Toni.
Čuče lijevo Gaši, u sredini kuhar ubica kojem sam zaboravio ime, desno Obradović(ne znam ime), stražar leži zaboravio sam ime momak je sa Kosova.
 
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

Šepa
 
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

Šepa
 
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

Desetar Stanišić Saša iz Kraljava Srbija, iščašio zglob igrajući košarku.Slika snimljena na ulaznoj rampi a vidi se i drvo iza kojeg se stražar zaklanjao kad zaustavlja one koji noću dolaze na karaulu.
 
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

Dejan iz Cetinja Crna Gora, Šepa, Mitrov Toni u kasarni "Melje", u pozadini se vidi trpezarija.
 
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

Ovo sam ja mjesec dana po dolasku u JNA, 61 KG, danas imam 85.
 
 
BOLJE OD OVOGA NIJE MOGLO, IPAK SMO KORISTILI NEKI STARI APARAT SA FILMOM, DIGITALNIH NIJE BILO.

[You must be registered and logged in to see this image.]

 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Šepa.
Gledam ovu tvoju sliku sa ovom tvojim zemljakom Ibrom iz Konjica.
Znaš da me na ovoj slici podsjećaš na onoga pjevača "Žeru" iz grupe Crvena Jabuka, iz vremena kada je počimao svoju karijeru.
I druga stvar.
Šepa za ovih 10 slika koje si postavio u idućih 10 dana dobit ćeš od mene 10 plusova.
Pa neka se vidi tko je prvi graničar karaule "Špičnik".

U dokolici koja je vladala kada na karauli nije bilo komandira, poslije 15.00 h i vikendom, vrijeme se "ubijalo" na razne načine.Jedan poseban način za to je imao jedan od desetara Nebojša Petrović iz januarske klase 1989.Vrzmao se danima po šumarku nedaleko od karaule, da bi se jednog dana pred karaulom pojavio hodajući na štulama, dok smo mi sa nevjericom gledali i smijali se njegovom izumu.Bio je na visini od oko 2 metra i za polazak mu je uvijek trebala neka obala sa koje bi startao, a prostor bi prelazio nevjerovatno brzo.Evo našao sam jednu fotografiju na netu, pa sad zamislite vojnika JNA kako šeta na štulama.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
 
Jednom prilikom smo vodniku ispričali o njegovom umijeću pa je i sam vodnik tražio da to vidi, a onda je Nešo pred nas dvadesetak izveo svoj performans.
 
Jednom prilikom je vodnik došao u kontrolu na desni rejon i naravno nije našao patrolu pa je krenuo prema karauli dubinski u nadi da će ih sresti.Zatekao je u 3 sata iza ponoći desetara Petrovića i njegovog pratioca pred kućom onog čovjeka kod kojeg smo išli telefonirati, i zamislite šoka, desetar i pratioc na onoj velikoj ljuljački za dvije osobe ljuljaju se i broje zvijezde.Koliko je vodnik bio ljut toliko se i smijao sceni koju je vidio i sve nam to ispričao na postrojavanju.Inače Petrović Nebojša je bio dobar momak, da ne pomislite drugačije, a fotografije koje sam postavio na ovom forumu je on slikao, izradio ih u Srbiji kad je bio na redovnom i donio mi ih na karaulu.Pozdrav desetaru Petrović Nebojši.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Šepa.
Evo jedan plus za tebe i ze Nebojšu Petrovića i njegove štule ma gdje god bili.!!!

Šepa, hvala za priču o štulama, baš sam se nasmejao, i mi smo poneki put napravili neku glupost, da se ubije vreme.



Jenog jutra, večina guštera čisti sneg sa piste đombe kao drže metle, ja i jedan hrvat moramo po ugalj za grijanje. Vidi on vrabca, uleto u prostor, pa nije znao da izađe. Uhvati ga on i stavi pod kapu. Meni nije jasno ništa. Idemo natrag pa kod prve đombe kaže, da se kladiš da ču ispod kape izvaditi pticu. Đomba mu odgovori u smislu ne seri i ne veruje mu, tad sam ja več polako počeo da crkavam od smeha... Izadi on vrabca, baci ga... đomba i ostali samo debelo gledaju, a ja sam se smejao 100 na sat.

Karaule su stvarno bile nešto sasvim drugo nego gradska vojska.

Pero™ (citat):

Šepa, hvala za priču o štulama, baš sam se nasmejao, i mi smo poneki put napravili neku glupost, da se ubije vreme.



Jenog jutra, večina guštera čisti sneg sa piste đombe kao drže metle, ja i jedan hrvat moramo po ugalj za grijanje. Vidi on vrabca, uleto u prostor, pa nije znao da izađe. Uhvati ga on i stavi pod kapu. Meni nije jasno ništa. Idemo natrag pa kod prve đombe kaže, da se kladiš da ču ispod kape izvaditi pticu. Đomba mu odgovori u smislu ne seri i ne veruje mu, tad sam ja več polako počeo da crkavam od smeha... Izadi on vrabca, baci ga... đomba i ostali samo debelo gledaju, a ja sam se smejao 100 na sat.

Karaule su stvarno bile nešto sasvim drugo nego gradska vojska.

Barem se jadan vrabac ugrijao, a i podsjetio si me na situaciju sa snijegom u Mariborskoj kasarni prije odlaska na karaulu, o tom kako smo ga čistili cijelu noć pišem drugom prilikom, pozdrav!

Šepa nešto sam ti obečao i danas sam išao na kavu tamo.Uživaj.
 
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Slikano telefonom zato je na nekim slikama moj prst desno.

Biću malo off pa bih te pitao: Miran ti sad možeš(smiješ) preći u Austriju doslovno onako preko polja?

purger (citat):

Biću malo off pa bih te pitao: Miran ti sad možeš(smiješ) preći u Austriju doslovno onako preko polja?

Da kud god hoču (i to več dugo) samo moram kod sebe imati ličnu katu-ako me slučajno zaustavi Austrijska milicija i pita me za nju.

Danas sam naprimer bio više puta u Austriji a nisam imao sa sobom nikakvih papira he he he.

MIRANE VELIKA TI HVALA ZA OVE FOTOGRAFIJE I TRUD KOJI SI ULOŽIO DA OVO NAPRAVIŠ. MORAM TI REĆI DA EMOCIJE NAVIRU KAD NAKON 23 GODINE VIDIM OVO MJESTO. ŠPIČNIK JE PRELIJEP, DIVNO MJESTO, A KARAULA SADA IZGLEDA LIJEPO, ČAK I NISU NEKE VELIKE PREINAKE URAĐENE. DEFINITIVNO SI MI ULJEPŠAO VEČE. JOŠ JEDANPUT VELIKA HVALA!!!

Šepa sitnica,a dozvolil su mi da mogu slikati i unutr,ali bili su neki gosti na ručku pa nisam hteo smetati,Ali ču ti je uslikati i iznutra.A kada dođeš u posetu idemo tamo na ručak,imaju odličnu hranu

[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Šepa sada si gotov.!!!
Miran i Zagorac su moju karaulu izgranatirali sada je tvoja na redu.
Bilo bi ti bolje da je odmah predaš, he he he he he
 
Nego zanima me ova slika.
Ova žičana ograda.
Da li je ova ograda bila i za vrijeme JNA ili u čemu je problem na ovoj slici sa njom.

Vojnik Graničar (citat):

Nego zanima me ova slika.
Ova žičana ograda.
Da li je ova ograda bila i za vrijeme JNA ili u čemu je problem na ovoj slici sa njom.

 
Ovaj stup sam slikao jer mislim da je još iz vremena JNA.

Vojnik Graničar (citat):

[You must be registered and logged in to see this image.]

Šepa sada si gotov.!!!
Miran i Zagorac su moju karaulu izgranatirali sada je tvoja na redu.
Bilo bi ti bolje da je odmah predaš, he he he he he

Nego zanima me ova slika.
Ova žičana ograda.
Da li je ova ograda bila i za vrijeme JNA ili u čemu je problem na ovoj slici sa njom.

 
Nije bilo ove ograde u vrijeme JNA, a ako pogledaš prethodnu fotografiju, vidi se da je u posjed sadašnjeg vlasnika ušao naš vrt i cesta koja je išla između vrta i karaule.Vjerovatno je kupovinom objekta vlasnik objedinio ta dva dijela i ogradio ih ovom ogradom, a oko vrta je izgrađena nova cesta koju sam ranije opisivao na satelitskom snimku. Pisao sam da su nam auta koja su prelazila malogranični prelaz ili dolazila kod vlasnika kuća niže karaule prema selu Slatina, prolazila na samo 2-3 metra ispod prozora spavaone.E sad novi vlasnik je to riješio ogradom, a auta obilaze novom cestom oko vrta. Ta cesta bi po mom sječanju mogla biti dugaćka 100-150 metara.

miran cvilak (citat):

Vojnik Graničar (citat):

Nego zanima me ova slika.
Ova žičana ograda.
Da li je ova ograda bila i za vrijeme JNA ili u čemu je problem na ovoj slici sa njom.

Ovaj stup sam slikao jer mislim da je još iz vremena JNA.

 
Ne Mirane, sigurno nije postojao ovaj stub, objasnio sam Vojniku graničaru kako je nastala ograda i ovaj stub je sigurno postavio novi vlasnik da može zaključati ulaz u svoj posjed.

Vlastnik nema rampu pa sam zato mislio.

Stup je zaključan da ga neko ne ukrade [You must be registered and logged in to see this image.]

miran cvilak (citat):

Šepa nešto sam ti obečao i danas sam išao na kavu tamo.Uživaj.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Slikano telefonom zato je na nekim slikama moj prst desno.

Na ovoj fotografiji se vidi da ima više crveno-bijelih stubova, možda se neki lanac zategne između niih, a takođe se vidi kako riješena ova zaobilaznica oko posjeda.
A sad vidim da je novi vlasnik posjekao stablo koje se nalazilo pored same ulazne rampe gdje smo se skrivali u zaklonu i vikali "STOJ". Ono se nalazilo kod lijevog ugla karaule na ovoj slici gdje se vidi ova lampa sa kuglom.

Šepa ona drvena ograda za koju pitaš,imao sam osečaj kao da je tamo granica dokle je sada posed novog vlastnika.Nrgo daj mi kaži šta su one betonske stepenice pored onog posećenog drveta?

miran cvilak (citat):

Šepa ona drvena ograda za koju pitaš,imao sam osečaj kao da je tamo granica dokle je sada posed novog vlastnika.Nrgo daj mi kaži šta su one betonske stepenice pored onog posećenog drveta?

Vjeruj mi gledao sam ovu sliku 20-tak puta prije tvog pitanja pokušavajući odgonetnuti ove stepenice.Prvo sam mislio da su to stepenice kojima smo silazili na grudobran, ali onda vidim da se podudaraju sa ulasnim stepenicama na karauli, a grudobran je bio pet metara desno od ovih stepenica, pored onog bora koji se vidi na dugim slikama.Osim toga vidim od stepenica vodi staza do stepenica na karauli, sad sam siguran da nisu postojale ni stepenice ni ova staza, morao ih je napraviti novi vlasnik.Odprilike na mjestu ovih stepenica je bio jarbol za zastavu i pored njega klupa.Možda je novi vlasnik kupio i vinograd ispod karaule pa silazi dole, zaista ne znam.

miran cvilak (citat):

[You must be registered and logged in to see this image.]

 
Vidiš li ove rupe na zidu, to je bila ventilacija u dežurnoj sobi, a iza je prozor koji se mogao zatvoriti. A vide se te rupe i na tvojoj fotografiji.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Evo kde su te stepenice.Vode na jedam plato koji metar niži od karaule,i sada je tamo bašta.

miran cvilak (citat):

[You must be registered and logged in to see this image.]


Evo kde su te stepenice.Vode na jedam plato koji metar niži od karaule,i sada je tamo bašta.

 

Tu je samo bila obala a dalje vinograd, to je ovdje gdje Davor leži a ja stojim na straži, hehehe.

[You must be registered and logged in to see this image.]


Ova nadstrešnica sa stolovima zapravo je postavljena na našu pistu za postrojavanje, sad vlasnik postrojava goste hhhe, to je ovdje ispred mene.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Da a stepenice su sada 15-ak metara desno.Znači napravljene su posle,a izgledaju mi jako stare

miran cvilak (citat):

Da a stepenice su sada 15-ak metara desno.Znači napravljene su posle,a izgledaju mi jako stare

Pretpostavljam da je unutar vlasnik porušio zidove da bi dobio salu, a vidim da osim ovog glavnog ulaza ima sagrađen još jedan bočni koji nije postojau, tu gdje on ulazi je bila kuhinja i trpezarija između kojih je bio zid sa otvorom (šalterom) kroz koji je kuhar dijelio hranu.Ova dva prozora lijevo i desno od glavnog ulaza su bili Lijevo kupaonica sa dva tuša, Desno-WC a između mali hodnik.Zatim se ulazilo u glavni hodnik, lijevo su bile redom; umivaonik, komadirova soba, vrata za podrum, dežurana sa soškama i radio stanicom i telefonom, mala ostava za opremu i lijeva spavaona.A desno znači kuhinja, trpezarija i desna spavaona.Na zidu mislim desno bile su metalne ljestve za penjanje na osmatračnicu.

Jeste unutra puno toga promenjeno,ali meni je još uvek sve ličilo na vojni objekat.

Onaj bočni ulaz je sada glavni ,a bivši glavni je za izlazak u Baštu.

šepa (citat):

Eh, Mile Milič, kako mi je to poznato i drago ime, hahahahah.
Za mog služenja na Špičniku dva puta mi je bio u kontroli i oba puta na raport.
Oba puta ja vođa patrole, pratioca pošalje na spavanje a mene masira sat vremena.
Da stvar bude gora oba puta skoro pa uredan u patroli.
Jedne noći na lijevom rejonu prema karauli "Gaj", idem sa starijim vojnikom sa Kosova Mzi Izjadin se zvao, kiša lije, blato do koljena, trebamo stiči na spoj rejona i zadržati se sat vremena, a on mene cijelo vrijeme nagovara da ne idemo, neće niko doći po ovakvom vremenu bla bla, i kad smo stigli na posljednjih 150 metara od spoja ide nizbrdica koja je samo blato klizavo do bola, ja pristanem da se ne spuštamo i da se tu zadržimo.
Kad smo se vratili na karaulu bijeli "stojadin" parkiran ispred rampe meni je bio crn mrak mi pao na oči.
Samo je pitao ko je vođa, a ti pratioc možeš na spavanje.
I onda me zatvorio u trpezariju i sat vremena sam se preznojavao pred njim.
Raportiram da smo cijeli rejon prešli ali smo se zadržali na vrhu zbog blata, a on kaže ne vjerujem!!!
Niste vi prešli ni potok ja tako kažem i šta ćemo sad.
Ja ušutim nema koristi pričati dalje, a on je nešto vikao galamio prijetio, ja se pomirio sa sudbinom pritvor i gotovo.
Ništa, na kraju me pustio.
A drugi put već došlo ljeto, na desnom rejonu prema Šentilju ja vođa Obradović pratioc (majac, jedan od vojnika sa fotografije), idemo na malogranični prelaz Ciringa, došli uredno i na vrijeme, zezali se usput, ja ubrao nekakvo cvijeće i nosim ga sa sobom, dan je bio, vozila prolaze Vinskom cestom, naši ljudi mašu, sviraju a nas dvojica se naslonili na rampu i čekamo da vrijeme istekne.
Kad Obradović kaže ja sam žedan hajde da se vratimo ima česma na stazi oko 200-250 metara prema karauli, ostalo nam još 15-20 minuta po rasporedu.
I opet ja pristanem, ali prije polaska zabodem ono cvijeće na rampu iza znaka "STOP" i krenemo.
Došli do česme, čujemo stojadin stenje cestom prema rampi, gotovi smo, trčimo ko' ludi ali on se samo okrenu, nekoliko sekundi zadrža i ode nizbrdo.
Ja poludio, za samo par minuta više manje propade stvar.
Opet dolazim na karaulu stojadin pred rampom, opet raport, Milič nabraja nešto zapjenio a ja samo kažem druže kapetane bili smo, otišli smo par minuta ranije da pijemo vodu, možda ste vidjeli cvijeće na rampi to sam ja stavio tamo.
On ušuti i trznu glavom prema svom vozaču ovaj nestade kratko i vraća se nosi ono moje cvijeće i daje ga Miliču.
Evo ti tvoje cvijeće i nemoj da se zajebavate po granici.
Opet bez sankcija.
(Inače Milič se nekada prezivao Kenjalo ali kažu uzeo je prezime supruge) Pozdrav moj kapetane Mile Miliču.

 
 
Šepa.
Kada smo kod kažnjavanja da te pitam ovo.
Možeš li se sjetiti da li je ikada itko kažnjen u tvojoj karauli zbog toga što nije radio po pravilu službe.
Ili zbog nečega drugoga.

Malo kasnim ali ljeto je ne da mi se. Pa da kažnjeni su prekomandom a vjerovatno i zatvorom ona dvojica što su provalili u kamp-kućicu, o tome sam pisao.Drugih kazni nije bilo.Koliko se mogu sjetiti jedino sam ja trebao kod komandira na raport ali je zaboravio i nisam otišao.Šta se desilo; bio sam noć prije u zasjedi i to cijelu noć od 22.00-06.00 slijedećeg dana.Vratili smo se smrznuti i mokri jer je cijelu noć padala kiša a zasjedno mjesto u sred vinograda nemaš se gdje sklonuti. Ona improvizovana kabanica od šatorskog krila prokisne za par sati.Mislim da sam to negdje ranije pominjao, samnom je bio onaj Mađar što nije znao pričati. Znao sam da je vrijeme i mjesto idealno za kontrolu pa se nismo mrdali 8 sati.Kad sam došao u karaulu u 06.00, sat prije komandira samo sam sve poskidao sa sebe i legao da spavam, bio mi je pun k...c svega.Naravno puška koja je cijelu noć kisla odmah požuti od korozije. U 13.00 na postrojavanju "oružje na pregled-na mestu voljno", uzeo je moju pušku izvadio zatvarač i kad je vidio da je sve požutjelo, poklopac, zatvarač i onaj mali dio sa udarnom iglom je bukvalno bacio na pistu. Rekao je samo desetaru ovog mi vojnika dovedi na raport! Desetar je tada bio Rekić Emin, mislim da je bio stariji od komandira ili blizu sa godinama i uživao je njegovo puno povjerenje, rekao mi je samo šuti zaboravit će on brzo, a ako ponovo bude tražio spremi se. Nije tražio da dođem ili je zaboravio, a možda ga i ljutnja prošla tako sam prošao i bez raporta.Još jedanput je baš poludio kad je u grmu blizu karaule našao gajbu od piva. Zaista od mog dolaska tamo niko na karaulu nije donosio alkohol, pili smo kad smo imali priliku na rejonu ali u karauli nismo, ali ta gajba je dugo tamo stajala i on je bio ubjeđen da smo je mi donijeli. Par dana smo morali raditi ko' "crnci" dok se nije ohladio.

[You must be registered and logged in to see this image.]

 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 

šepa (citat):

Za Nuhanovića sam mislio treći računajući i civila, a Kurbegović Alija nije bio desetar u II četi II vodu u kojem sam ja bio to sam siguran.
Moj desetar (mitraljesko odjeljenje) bio je Redžović, još su bili Nuhanović i Nikolić.
I na mojoj zakletvi Redža je stupao strojev korak u počasnom vodu.

 
 
Šepa.
Ove slike bi mogle biti i na stranicama tvoje karaule.
Evo označio sam ti brojevima ljude iz tvoje karaule i na jadnoj i na drugoj slici, tako ispada da je taj treći opet čovjek iz tvoje karaule..
Broj 1, je Mitrović Prvoslav iz Srbije
Broj 2, je Arif Hasanović , iz Bosne i Hercegovine.
A među ovim je i tvoj desetar Nikolić Goran, samo sam ja zaboravio gdje je on na slici.!!!!

Vojnik Graničar (citat):

Šepa.
Ove slike bi mogle biti i na stranicama tvoje karaule.
Evo označio sam ti brojevima ljude iz tvoje karaule i na jadnoj i na drugoj slici, tako ispada da je taj treći opet čovjek iz tvoje karaule..
Broj 1, je Mitrović Prvoslav iz Srbije
Broj 2, je Arif zaboravih sada prezime, iz Bosne i Hercegovine.
A među ovim je i tvoj desetar Nikolić Goran, samo sam ja zaboravio gdje je on na slici.!!!!

 

Sječaš li se da sam među svojim prvim javljanjima ovdje rekao da mi je ova slika iz novina malo čudna jer na njoj komandir karaule koji se obraća vojnicima neki "Kovačić" nije bio komandir na karauli Špičnik a opet na slici su dva vojnika Arif Hasanović i sada pokojni Pašo Kurtović koji su bili samnom na Špičniku.Sada si povezao vojnika Broj 1. Mitrović Prvoslava sa mojom karaulom a on sigurno nije bio na Špičniku niti ga ja poznajem, ličio mi je na onog ludog Nuhanovića (da li je on uopće bio vojnik u tvom II vodu pa ostao meni kao desetar).Još jedan detalj sa ove slike iz novina, sam objekat iza vojnika nije karaula Špičnik, ni na jednoj strani nije bila tako niska ovdje je oluk i krov tik iznad glava vojnika, ja ga ne mogu povezati sa Špičnikom, a i ostali vojnici na slici su mi nepoznati MISTERIJA!! Ili su ova dvojica bili na nekoj drugoj karauli pa došli na Špičnik ili je ovo montirano za novine ko zna gdje, nikad neću saznati. A što se tiče Nikolić Gorana, bio je visok i jak, dobar prema vojnicima i pošto smo mi bili mitraljesko odjeljenje često bi nam pomagao nositi mitraljez ili postolje prema Stražunu. To prokleto postolje sam trebao kao pomoćnik nišandžije ja nositi, i nosio sam ga možda 3-4 puta gotovo da me polomilo, tada sam imao 61 kg a postolje je skoro 1/3 moje težine, i da Nikolić je volio pjevati ispod onog dvospratnog mosta, poseban pozdrav na Nikolić Gorana.
Pogledaj moju profilnu sliku vidi se koliko je karaula visoka u odnosu na mene ja sam 178

Ova crno-bela fotografija mi neda mira.

Kad se promenila za celo JNA uniforma iz zimske u letnju , nismo imali ništa između, i svi smo bili jednako obučeni, znači u košulje, a ne u jakne. OK izuzetak je bio što nismo noču išli po PS jer je bilo prehladno pa smo imali zimske vetrovke.

Ako smo bili u uniformi UVEK, CEO DAN smo imali opasač (i oprtače) na sebi.

Pantalone smo uvek imali u čizmama.  

Izveštaj o terenu i potencialne situacije na terenu ili karauli smo davali desetaru. A ono nekoliko puta što su bile neke ''gluposti'' smo stajali mirno, postrojeni pred oficirom.

Možda je to slika za slikanje sa neke druge karaule, kod nas nije bilo tako.

šepa (citat):

Sječaš li se da sam među svojim prvim javljanjima ovdje rekao da mi je ova slika iz novina malo čudna jer na njoj komandir karaule koji se obraća vojnicima neki "Kovačić" nije bio komandir na karauli Špičnik a opet na slici su dva vojnika Arif Hasanović i sada pokojni Pašo Kurtović koji su bili samnom na Špičniku.Sada si povezao vojnika Broj 1. Mitrović Prvoslava sa mojom karaulom a on sigurno nije bio na Špičniku niti ga ja poznajem, ličio mi je na onog ludog Nuhanovića (da li je on uopće bio vojnik u tvom II vodu pa ostao meni kao desetar).Još jedan detalj sa ove slike iz novina, sam objekat iza vojnika nije karaula Špičnik, ni na jednoj strani nije bila tako niska ovdje je oluk i krov tik iznad glava vojnika, ja ga ne mogu povezati sa Špičnikom, a i ostali vojnici na slici su mi nepoznati MISTERIJA!! Ili su ova dvojica bili na nekoj drugoj karauli pa došli na Špičnik ili je ovo montirano za novine ko zna gdje, nikad neću saznati. A što se tiče Nikolić Gorana, bio je visok i jak, dobar prema vojnicima i pošto smo mi bili mitraljesko odjeljenje često bi nam pomagao nositi mitraljez ili postolje prema Stražunu. To prokleto postolje sam trebao kao pomoćnik nišandžije ja nositi, i nosio sam ga možda 3-4 puta gotovo da me polomilo, tada sam imao 61 kg a postolje je skoro 1/3 moje težine, i da Nikolić je volio pjevati ispod onog dvospratnog mosta, poseban pozdrav na Nikolić Gorana.
Pogledaj moju profilnu sliku vidi se koliko je karaula visoka u odnosu na mene ja sam 178

 
 
Postolje za M-53, 22kg.

šepa (citat):

Sječaš li se da sam među svojim prvim javljanjima ovdje rekao da mi je ova slika iz novina malo čudna jer na njoj komandir karaule koji se obraća vojnicima neki "Kovačić" nije bio komandir na karauli Špičnik a opet na slici su dva vojnika Arif Hasanović i sada pokojni Pašo Kurtović koji su bili samnom na Špičniku.
Sada si povezao vojnika Broj 1. Mitrović Prvoslava sa mojom karaulom a on sigurno nije bio na Špičniku niti ga ja poznajem, ličio mi je na onog ludog Nuhanovića (da li je on uopće bio vojnik u tvom II vodu pa ostao meni kao desetar).
Još jedan detalj sa ove slike iz novina, sam objekat iza vojnika nije karaula Špičnik, ni na jednoj strani nije bila tako niska ovdje je oluk i krov tik iznad glava vojnika, ja ga ne mogu povezati sa Špičnikom, a i ostali vojnici na slici su mi nepoznati MISTERIJA!!
Ili su ova dvojica bili na nekoj drugoj karauli pa došli na Špičnik ili je ovo montirano za novine ko zna gdje, nikad neću saznati.

A što se tiče Nikolić Gorana, bio je visok i jak, dobar prema vojnicima i pošto smo mi bili mitraljesko odjeljenje često bi nam pomagao nositi mitraljez ili postolje prema Stražunu.
To prokleto postolje sam trebao kao pomoćnik nišandžije ja nositi, i nosio sam ga možda 3-4 puta gotovo da me polomilo, tada sam imao 61 kg a postolje je skoro 1/3 moje težine, i da Nikolić je volio pjevati ispod onog dvospratnog mosta, poseban pozdrav na Nikolić Gorana.
Pogledaj moju profilnu sliku vidi se koliko je karaula visoka u odnosu na mene ja sam 178.

 
 
Špa.
Kažeš da je ova slika MISTERIJA.!?
Pa mogu ti reći da bi i ja volio da se ova misterija riješi.
Da saznamo gdje je ovo slikano i gdje su nestali ovojnici sa ove slike, tj. kako to da si na karauli zatekao Pašu Kurtovića i Arifa Hasanovića a nisi zatekao Prvoslava Mitrovića.!?
U ono vrijeme nije bilo fotomontaže jednostavno su svi na ovoj slici tu stvarno i bili, samo kako ti kažeš kako su se okupili i gdje je ovo slikano meni nije poznato, znam da tu nema nikoga iz karaule "Ceršak" ni od vojnika niti ima takvog objekta.
 
A što se tiče Nikolića Gorana hoćeš da ti pošaljem sliku u punoj veličini možda ga prepoznaš među ovim vojnicima.!

Stvarno je čudna stvar ovo sa slikom jer oni su mogli doći na karaulu Špičnik samo tri mjeseca i dvadeset dana prije mene, ni Prvoslava, ni Kovačića niti znam ostale sa slike, niti je ovo Špičnik.A ne sječam se da su Arif i Pašo pominjali da su bili negdje drugdje. Gledao sam ovu sliku i ne mogu prepoznati Nikolića, sječam se samo da je bio visok, nekako nezgrapan i imao neki čudan naglasak iz Srbije.Jesi li ti poznavao Nuhanovića ili je on kao desetar došao u II vod iz nekog drugog voda.Ne volim nikog vrijeđati ali on je bio bolesni idiot.
Evo ti jedna ilustracija njegovog odnosa prema vojnicima.U vodu je bio vojnik Albanac sa Kosova koji se prezivao LEZI. Nuhanović ga izvede ispred stroja i komanduje mu "LEZI GOTOVS", čovjek legne sa puškom na gotovs on mu da ostav i urla na njega, vrijeđa ga i kaže mu rekao sam "GOTOVS" (a ono LEZI kao da je izgovorio njegovo prezime).Ponovo komanduje "LEZI GOTOVS", sada vojnik ostane u stoječem stavu sa puškom na boku, a on ponovo zaurla na njega zašto sada nije legao na zemlju jer je komandovao "LEZI GOTOVS". I sad to je priznajem i nama prvi put bilo smiješno, ali on je ovo ponovio još deset puta i luđački se kreveljio kao napravio sam dobar fol. Jedanput smo ga svi "ćebovali" uključujući i vodnika stažistu Mensura Zilkića baš ga nalupali ali to ništa nije uticalo na njega.Kakav li je to bolesni osječaj kad znaš da te 30 ljudi mrzi.

Šepa.
Pa ti si legenda.
Pripremam tekst za Miran Cvilak,  kako me je jedan albanac skoro ubio kod jednog mjesta u graničnom pojasu kojeg smo mi zvali "Izvor".
I eto ti ko ispod nekog tapeta izvučeš Lezija koji me zamalo ubio.
On je iz kasarne "Tone Tomšič" iz Maribora došao u karaulu "Ceršak".
Hajde mi sada reci je li mu ime Lezi ili mu je Lezi prezime.
I ono naj važnije znaš li mu ime i prezime.
On je bio Albanac, mršav, visok oko 185 cm, svijetle kose, uvijek rumen u obrazima.
 
I ono najvažnije poslati ću ti sliku a na njoj ću ti eliminirati vojnike za koje sam siguran da nije Nikolić.
A od onoga što ostane valjda ćeš ga prepoznati.
 
Nuhanovića se ne mogu sjetiti da je bio u mom II vodu, i nije se dešavalo da su desetare prebacivali iz jednog u drugi vod.
Desetari su uvijek bili u vodu u kojem su i bili vojnici.

Baš si ga opisao onako kako je izgledao, on je malo prićao mislim da nije dobro znao naš jezik a uz to je bio onako malo ogranićen.Lezi mu je bilo prezime a ime nisam siguran, možda Ismail ili nešto slično ne sjećam se.Inaće u II vodu je bilo nekoliko Albanaca još mogu da se sjetim Thaci Demira (TAĆI DEMIR) iz mjesta Kačanik na Kosovu, to sam zapamtio jer je uvijek kad bi se predstavljao nadređenim obavezno dodao to "iz Kačanik".On je bio jako dobar čovjek onako neiskvaren i omiljen među svima za razliku od većine Albanaca koji su se uvijek grupisali i pričali na Albanskom da ih drugi ne razumiju.E volio bi da se sjetim jednog iz tvoje generacije, ja sam ga zatekao u spavaonici II-og voda u zgradi do livnice, on nije odmah otišao na karaulu kad i vi, nego se u kasarni zadržao još nekoliko dana (mislim da sam po povratku kući shvatio zašto).Prvu ili drugu noć u kasarni znaš već kako si izgubljen, ustajem u neko doba noći i krećem u WC, zatičem ga na hodniku i on me tada natjerao bukvalno da se vratim u spavaonu. Dolazim na Špičnik u januaru i gle čuda on na Špičniku.Ta četiri mjeseca smo stalno bili u konfliktu-ja nisam zaboravio tu noć u Melju.E da se sad vratim na početak, kad sam došao kući gledam na TV-u snimak sa demonstracija na Kosovu i u prvom planu vidim tog istog čovjeka predvodi grupu demonstranata.Ako imaš imena vojnika sa slike možda bi se sjetio njegovog imena, a njega sam spominjao ranije kao jedinog koji je nosio pušku sa sklopivim kundakom koja je bila na kontroli u idealnom stanju.
Mogao bi biti drugi sa desne strane koji sjedi na pisti, on liči na njega!!! Pored ovog sa brčićima na lijevo.

Neko je u rubrici "kantina" započeo temu o vakcinaciji u JNA. Ja se ne sječam kad sam dobio vakcinu po dolasku u JNA, niti šta je ta vakcina u stvari bila, ali se dobro sječam da je ljekar major po činu došao nekoliko dana prije našeg skidanja na karaulu i izvršio devakcinaciju onima koji za koji dan idu kući.Pričalo se da je to nekakvo čudo poslije kojeg možeš da jedeš kamenje i ne možeš da se razboliš i tome slično. Ovo sa razbolijevanjem znam da nije tačno jer sam proveo 4-5 dana u bolnici ili stacionaru u kadetnici zbog angine grla imao sam tako jaku upalu da ni vlastitu pljuvačku nisam mogao progutati, zbog toga nisam početkom janura išao na logorovanje na PIVKU, a kažu da je bilo "veselo" pod šatorima na minus 15. Možda Vojnik graničar ima u svom dnevniku zabilježeno kad je primio te dvije vakcine i šta su one ustvari bile, pa da nam to ovdje i napiše.

šepa (citat):

Neko je u rubrici "kantina" započeo temu o vakcinaciji u JNA.
Ja se ne sječam kad sam dobio vakcinu po dolasku u JNA, niti šta je ta vakcina u stvari bila, ali se dobro sječam da je ljekar major po činu došao nekoliko dana prije našeg skidanja na karaulu i izvršio devakcinaciju onima koji za koji dan idu kući.
Pričalo se da je to nekakvo čudo poslije kojeg možeš da jedeš kamenje i ne možeš da se razboliš i tome slično.
Ovo sa razbolijevanjem znam da nije tačno jer sam proveo 4-5 dana u bolnici ili stacionaru u kadetnici zbog angine grla imao sam tako jaku upalu da ni vlastitu pljuvačku nisam mogao progutati, zbog toga nisam početkom janura išao na logorovanje na PIVKU, a kažu da je bilo "veselo" pod šatorima na minus 15.
Možda Vojnik graničar ima u svom dnevniku zabilježeno kad je primio te dvije vakcine i šta su one ustvari bile, pa da nam to ovdje i napiše.

 
Šepa.
Zanimljivo je ovo što si naveo.
To bi trebalo provjeriti i po ostalim karaulama da li je bio "običaj" da JNA vrši kao ti kažeš "devakcinaciju" graničara po karaulama.!
Ja znam sigurno da nitko nije došao u karaulu "Ceršak" da nam to učini.
A pogledat ću što mi piše u dnevniku za zadnji dan JNA dok za prvo cijepljenje mislim da to nisam zapisao.!!!

Čitam o ovim događajima u Novom Mestu i krađi pisoara, pa kad smo već kod komunalija da ispričam i par svojih sječanja sa Špičnika. Moj prvi zadatak istu noć kad sam stigao na Špičnik je bio odlazak po vodu. Zapravo nije mi naređeno nego sam zamoljen od jednog vojnika "januarca" koji je sutradan išao kući da mu pomognem da sa nekog izvora doveze vodu kako bi se mogao okupati.Naime na Špičniku je uvijek bila nestašica vode u Januaru jer je sve zaledilo a ljeti jer izvori presuše, a nije gore bilo gradskog vodovoda, pa je JNA cisternama dopremala vodu u rezervoar a višak bi istankala seljacima u bunare.E tog 11. Januara 1989. na Špičniku je nestalo vode.Ja sam te noći sa ovim vojnikom kojeg sam vidio samo taj dan, i jednim seljakom inače prvim susjedom koji je uvijek bio prilično pijan, sa njegovim traktorom išao u podnožje sela do nekakve rupe sa vodom da napunimo bure iz kojeg je poslije ovaj vojnik napunio velike šerpe u kuhinji, grijao vodu na plinskoj peći, a potom se kupao.
Druga scena se desila negdje u proljeće-ljeto 1989.kad nam se začepio jedini WC na karauli, jer je bilo malo vode a puno toaletnog papira.WC je tada bio nekom u vinogradu, nekom u šumarku ispod karaule, kako ti se više sviđalo. Problem se mogao riješiti otpušavanjem cijevi, ali su one prolazile kroz podrumsku prostoriju u kojoj je do vrha bio ugalj za ložionu.Tako da smo dobili naređenje da se kroz podrumski prozor uvučemo u prostoriju u visini plafona i odgrnemo ugalj koliko je bilo moguće da se dođe do cijevi, i to smo uradili ja i par mršavijih vojnika u ležećem stavu, a poslije je neko kroz neki otvor otpušio cijevi. E u to vrijeme kad WC nije radio jedan vojnik iz nove januarske klase a zvao se Menič Edvard, Slovenac iz okoline Trsta, inače jako dobar i simpatičan momak, negdje na rejonu se napio da se jedva vratio.U neka doba noći došlo mu da vrši veliku nuždu i pošto mu se "žurilo" nije stigao izaći van nego je to obavio u onom betonskom koritu koje se zvalo umivaonik, smrad je bio nesnosan, on je sve saprao vodom ali nije mogao saprati smrad, pa se dosjetio da bočicu after shave losiona istrese u umivaonik, kad se to pomiješalo nastao je največi napad "bojnim otrovima" u istoriji JNA i karaule Špičnik.Najsretniji su bili oni koji su išli u noćnu patrolu, ostali su bili prepušteni na milost i nemilost novom bojnom otrovu kreatora Menič Edvarda  . Zvali smo ga "Škot", a meni je bio dobar drug, pošto sam ja obožavao kuhati kafu na karauli, kad je išao na vikend donio mi je kilogram kafe iz Trsta i pribor za brijanje. Rekao sam mu da nije na to trebao trošiti novac a on meni kaže "Pa ko kaže da sam ja to platio".Pozdrav Škote ma gdje bio!!

Tko bi rekao da ste bili u krizi sa vodom.
Kod mene u karauli voda nikada nije zamrznula.
To su stručnjaci duboko zakopali cijevi tako da od smrzavanja nije bilo ni "S".
Hvala onima koji su kopali duboko... he he he he

šepa (citat):

Moj prvi zadatak istu noć kad sam stigao na Špičnik je bio odlazak po vodu.
Zapravo nije mi naređeno nego sam zamoljen od jednog vojnika "januarca" koji je sutradan išao kući da mu pomognem da sa nekog izvora doveze vodu kako bi se mogao okupati.
Naime na Špičniku je uvijek bila nestašica vode u Januaru jer je sve zaledilo a ljeti jer izvori presuše, a nije gore bilo gradskog vodovoda, pa je JNA cisternama dopremala vodu u rezervoar a višak bi istankala seljacima u bunare.

 
Šepa nigdje nisi naveo gdje je bila locirana ova "cisterna" u koju vam je JNA dovozila vodu.!?
I je li ta voda iz te cisterne onda cijevima i pumpama dolazila u karaulu ili ste je opet prenosili u nekim posudama.!?

šepa (citat):

Godinu dana  nakon povratka iz JNA, pozvan sam u vojni odsjek, tako se to zvalo, odakle su me uputili u kasarnu u Zenici gdje su mi zadužili kompletnu vojnu opremu kakvu sam imao u JNA, osim puške i graničarske značke, i to se nosilo kući, ali nisam išao na vojnu vježbu jer su uskoro počeli da se dešavaju nemili događaji sa JNA, pa Slovenija, Hrvatska itd.
Stav Predsjedništva BiH je bio da se građani ne odazivaju na mobilizaciju tako da nisam više obukao uniformu JNA, Bošnjaci i Hrvati nisu ali Srbi jesu, ostalo znate.
Opremu sam predao kad je počeo rat opet na poziv.
Sve moje vojske su okončane 15.09.1989. na Špičniku

Šepa.
Eto iako sam prije tebe otišao iz JNA nikada od nje nisam dobio poziv da se javim u takozvanu "rezervu".
Niti sam ikada zadužio JNA uniformu i opremu.
Valjda nas je bilo puno u gradu pa nisam stigao na red, he he he he he...
Tako sam i ja sa JNA raskrstio zauvijek, ujutro 11.05.1989. godine u karauli „Ceršak“.

DANAS JE 15.08. DATUM KOJI JE U JNA SLAVLJEN KAO DAN GRANIČNIH JEDINICA. E PA GRANIČARI SRETAN VAM DAN GRANIČARA.

šepa (citat):

DANAS JE 15.08. DATUM KOJI JE U JNA SLAVLJEN KAO DAN GRANIČNIH JEDINICA. E PA GRANIČARI SRETAN VAM DAN GRANIČARA.

 
Šepaaaa, da tebe nije bilo ovoga se nebi ni sjetio.!
Onda da usput pozdravim naj bolju karauli "Špičnik" ( poslije moje he he he he he) i najboljeg graničara na njoj Šepu koji je uvijek budan i spreman stati na prvu crtu obrane.
 
Kada sam ovo spomenuo ....
Šepa, kada bi ti rekli moraš za 7 dana krenuti u karaulu "Špičnik" i ponovno provesti 1 godinu na karauli "Špičnik" ali sa nekim drugim ljudima koje ne poznaješ, bi li išao.!?

Vojnik Graničar (citat):

Šepa, kada bi ti rekli moraš za 7 dana krenuti u karaulu "Špičnik" i ponovno provesti 1 godinu na karauli "Špičnik" ali sa nekim drugim ljudima koje ne poznaješ, bi li išao.!?

Hahahah, dobro pitanje, priznajem razmišljao sam o tome. Pa kad danas doživljavam takve gluposti što od ljudi što od sistema u ovim novim "demokratskim društvima" čini mi se da smo nekad živjeli u nekom odlično uređenom društvu i sistemu. Možda ne bih volio otići na godinu dana, jer dosta sam od života proveo u nekakvim ograničenjima, što u JNA, što u ratu, okruženju, beznađu pa i gladi, ali bih odmah potpisao jedan mjesec boravka na Špičniku sa ljudima iz svih krajeva bivše Juge. Možda bi ti mogao ovu ideju prodati nekoj TV kući kao ideju za reality show tipa Big brother ili Farma hehehehheh, pa se prijavimo.

Ha ha, dobra ideja šepa, reality show "Karaula JNA" sa forumašima.   

Vojnik Graničar (citat):

Šepa, kada bi ti rekli moraš za 7 dana krenuti u karaulu "Špičnik" i ponovno provesti 1 godinu na karauli "Špičnik" ali sa nekim drugim ljudima koje ne poznaješ, bi li išao.!?

Znam da nije pitanje za mene ali ipak...
 
Za Sloveniju nebi, ali za onu tada zajedničku Jugu još bi odradio godinu, Nebi baš rado, ali odradio bi.
 
Najradije bi sa drugovima iz generacije/karaule.
 
Moj brat je recimo služio kao kurir u BG, a ja sam ganjao vukove na granici... ipak se nebi menjao!!!
 
Naravno da bi otišao opet na istu karaulu. Jednom graničar, uvek graničar!

Stazio (citat):

Ha ha, dobra ideja šepa, reality show "Karaula JNA" sa forumašima.   

Mogla bi administracija da organizuje virtualnu "Karaulu velikog brata". Za ovu priliku morali bi prekomandovati i nekoliko vojnika drugih rodova vojske, a zadatke i teme ostavljam vama na maštu i volju. Forumaši neka izbacuju, odnosno "skidaju" graničare, šalju na raport  i pritvor,  hahahahha, i naravno zvala bi se "Karaula velikog brata Špičnik". Nagrada za pobjednika putovanje na matičnu karaulu o svom trošku hehehehh.