Karaula "ŠPIČNIK" VP 5457, granični odsjek Maribor sept. 1988.-1989.

[You must be registered and logged in to see this link.]
Baš ovako je bilo, samo bomba kašikara:

[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Skinuo sam sa Google Earth-a ove dvije fotografije poligona "Radvanje", ili ono što je nekad bio poligon na kojem smo izvodili bojevo gađanje, paljenje eksploziva i vježbu uništavanja oklopnih vozila-tenkova. Na prvoj fotografiji se vidi koliko je taj poligon bio veliki i usječen u Pohorje u vidu terasa, pa su sada na zadnja dva nivoa izgrađeni fudbalski tereni. Gađanje iz streljačkog naoružanja se izvodilo sa prvog nivoa ispred ovog malog objekta iz kojeg se upravljalo strelištem i pokretnim metama. Ispred objekta je bio red rovova iz kojih se gađalo u stoječem stavu, mislim da su sada zatrpani. Lijevo na slici, gledajući u smjeru grada, je manji poligon na kojem smo palili eksloziv, gađali tromblonskom minom i napadali na tenk T55, što je bilo nasmješnije što sam vidio na obuci (gađaš tenk navodnim svežnjevima ručnih bombi, plastičnim flašama i podvlačiš sanke sa protivtenkovskom minom pod gusjenicu), sječam se da tu grdosiju niko nije pogodio iako izgleda jednostavno. Dalje lijevo se vidi skijaška staza na Pohorju.

šepa (citat):

Samo jedanput za dan Graničara 15.08.1989. ali tada je bilo kod nas na ručku oko dvadesetak mještana i gostiju sa Špičnika, poslužili smo im vojnički grah, a da se pohvalim ja sam ga skuhao.
Poslije kuhara koji se zvao Landeka Ivica i skinuo se negdje u aprilu jer je dobio značku primjeran vojnik(majska klasa), ja sam kuhao par mjeseci i bio dobar jer to volim, došao nam je novi kuhar koji bi po današnjim mjerilima dobio epitet terorista jer nas je trovao svojim kuhanjem, pa je komandir taj zadatak za praznik povjerio meni.
E sječam se da nam je dolazila jedna gospođa iz susjedstva, njoj se ne sječam imena te nam pripremala palačinke (u zamjenu za ono "Alpsko mlijeko" koje smo dobijali za međuobrok, dopunu ili kako se to već zvalo, ne sječam se), a ta ista gospođa nam je jedanput pripremila srneći gulaš, kada smo od lovaca dobili polovinu srne.To je bio prvi i jedini put da sam jeo meso divljači i nije bio loš.
Drugi civili nisu dolazili na karaulu, iako su postojale dvije kuće udaljene samo 20 metara od karaule.

Šepa.
Nisi mi objasnio ovo.
Kako ste došli do lovaca, ili su lovci došli do vas da vam daju polovinu srne da možete spremati srneći gulaš.
Je li za to znao komandir karaule ili ste to napravili bez njegova znanja.!

Vojnik Graničar (citat):

Šepa.
Nisi mi objasnio ovo.
Kako ste došli do lovaca, ili su lovci došli do vas da vam daju polovinu srne da možete spremati srneći gulaš.
Je li za to znao komandir karaule ili ste to napravili bez njegova znanja.!

Za srnu i gulaš je znao, sam je to organizovao. A lovci su kod nas na rejonu bili česti gosti, ali sa urednim dozvolama, o vremenu i mjestu gdje će loviti obavještavala bi nas milicija. E sad za palačinke nije znao, to smo sami organizovali, jer smo mlijeko trampili za palačinke, a naša gošća je baš nešto voljela "Alpsko mlijeko".

šepa (citat):

Za srnu i gulaš je znao, sam je to organizovao.
A lovci su kod nas na rejonu bili česti gosti, ali sa urednim dozvolama, o vremenu i mjestu gdje će loviti obavještavala bi nas milicija.
E sad za palačinke nije znao, to smo sami organizovali, jer smo mlijeko trampili za palačinke, a naša gošća je baš nešto voljela "Alpsko mlijeko".

Šepa.
Zanima me ti lovci koji su bili u lovu kod vas na području odgovornosti karaule „Špičnik“.
Jesu li oni išli baš 100 metarskim graničnim pojasom ili su bili izvan graničnog pojasa.
Sjetih se da slučajno ne biste vi graničari postali njihova lovina.
Jer smo i mi graničari bili kao neka divljač u tim šumama jer smo tamo dosta vremena provodili i po danu i po noći.
Pa me zanima kakvo je bilo pravilo za lovce kad su u lovu ili nije bilo nekih pravila.

Još uvek stojim na stavu, da se JNA dobro pobrinula za nas, ali ljudski faktor je na žalost puno puta zatajio.

Popravljeno by: Pero™

Kemo Specijalac (citat):

Vojnik Granicar.
Da li je kod vas bilo slucaja da granicara vrate sa granice u Maribor?
I ako se desilo, koji su bili razlozi?
kod mene u ceti je bilo 2 takva slucaja:
1)  jedan septembarac je prekomandovan vrlo brzo (jos uvek nam je trajala obuka) kod nas u cetu; rekao je da je dosao odnekud sa granice, i doneo sa sobom kapu siltericu...
2) Januarac Ilija zvani Madjup (romske nacionalnosti), je takodje vracen sa neke granice; nezvanicno smo culi da su mu svinje kojima je bio zaduzen, uginule...

Šepa.
Uspavao si mi se.
Da li je u tvojoj klasi ili klasi prije tebe bio neki slučaj kao što ga je opisao Kemo Specijalac.!?

Vojnik Graničar (citat):

Šepa.
Uspavao si mi se.
Da li je u tvojoj klasi ili klasi prije tebe bio neki slučaj kao što ga je opisao Kemo Specijalac.!?

Slučaj upravo ispričan tamo, Fantomi sa Špičnika nikad ne spavaju kad su budni  

Kemo Specijalac (citat):

Vojnik Granicar.
Da li je kod vas bilo slucaja da granicara vrate sa granice u Maribor?
I ako se desilo, koji su bili razlozi?
kod mene u ceti je bilo 2 takva slucaja:
1)  jedan septembarac je prekomandovan vrlo brzo (jos uvek nam je trajala obuka) kod nas u cetu; rekao je da je dosao odnekud sa granice, i doneo sa sobom kapu siltericu...
2) Januarac Ilija zvani Madjup (romske nacionalnosti), je takodje vracen sa neke granice; nezvanicno smo culi da su mu svinje kojima je bio zaduzen, uginule...

Hehehe, ovo sa svinjama me asociralo na naše, koje smo zvali Boston Celtics, provalile bi svinjac i šetale se po košarkaškom igralištu.
Kad su ih odveli na klanje, ovaj drug Nedeljko kaže "šteta Gale ih tek naučio da ne jedu a oni ih odvedoše" (Gale-Galešić Davor Zadar)

Vojnik Graničar (citat):

Šepa.
Uspavao si mi se.
Da li je u tvojoj klasi ili klasi prije tebe bio neki slučaj kao što ga je opisao Kemo Specijalac.!?

 
Da malo pozajmim temu, ja znam za dva primera da su se vratili sa granice. Jedan je bio đomba dok sam ja bio na obuci, šta je radio u karauli neznam. Izgledao je normalan čovek.
 
Drugog su baš vratili iz karaule kde sam bio. Aprilom dođu gušteri, bio sam nekoliko nedelja sa njima, pa odem na odmor. Kad se vratim, pred vratima Puch i jedna velika ''živina''. Sačekam da ode, pa pitam šta je bilo pa mi obrazlože, znaš onog.... napio se pa pravio gluposti (stavite malo lošiju reč). Njega vratili u kasarnu i pokupili nam bajonete. Nisam ni ispitivao, niti me je brigalo, ali izgleda da su bile neke gluposti sa noževima. Ni ovaj nije izgledao loš iz onog što ga znam, ali očigledno granica nije za svakog.

Kemo Specijalac (citat):

Vojnik Granicar.
Da li je kod vas bilo slucaja da granicara vrate sa granice u Maribor?
I ako se desilo, koji su bili razlozi?
kod mene u ceti je bilo 2 takva slucaja:
1)  jedan septembarac je prekomandovan vrlo brzo (jos uvek nam je trajala obuka) kod nas u cetu; rekao je da je dosao odnekud sa granice, i doneo sa sobom kapu siltericu...
2) Januarac Ilija zvani Madjup (romske nacionalnosti), je takodje vracen sa neke granice; nezvanicno smo culi da su mu svinje kojima je bio zaduzen, uginule...

šepa (citat):

Sjetih se sada jednog desetara koji se zvao Porčić, januarska klasa 1989. nama došao na karaulu u Maju.
Baš što kažeš čovjek nije bio svoj, stalno je bio u konfliktu sa svima, jedanput dok je komandir bio na nekom školovanju otišao je sa karaule kući i nije ga bilo sedam dana a da ni nama nije rekao, i što je najgore u tim svojim konfliktima bi odmah uzimao pušku i prijetio vojniku sa kojim se bio zakačio.
Naravno svi smo se bunili i nije dugo bio na karauli, mislim i da je plakao nekoliko puta, žalio se na nekakve privatne probleme, i sam tražio da ide, jednostavno nije se uklapao.
Što se tiče mog iskustva sa patrolama, zasjedama i strahom, u početku nije bilo jednostavno, pješačiš pola noći u potpunom mraku, od karaule i ostalih vojnika kilometrima daleko, vezu praktično i nismo imali (pisao sam o tome), ali za par mjeseci sve postane rutina.
Kod nas gotovo i nije bilo ilegalnih prelaznika, jer Špičnik je zabačen i udaljen od Maribora sa puno malih mjesta između, tako da neko ko pređe granicu tek onda ima problem proći pored svih sela i mještana koji sve prijavljuju.
To je bio mač sa dvije oštrice jer smo se opustili i šetali po granici ko' turisti, disciplina pada i onda slijede incidenti.

 
Šepa.
Jeli komandir karaule doznao da je "Porčić" sam sebi uzeo "redovni dopust" te da je išao kući.
Kada je otišao na taj izlet je li to napravio kriomioce i kada ste vi primjetili da ga nema u karauli, kako ste znali gdje je otišao i kome ste javili da fali jedan vojnik.

Vojnik Graničar (citat):

Šepa.
Jeli komandir karaule doznao da je "Porčić" sam sebi uzeo "redovni dopust" te da je išao kući.
Kada je otišao na taj izlet je li to napravio kriomioce i kada ste vi primjetili da ga nema u karauli, kako ste znali gdje je otišao i kome ste javili da fali jedan vojnik.

Mislim da je kasnije saznao ali pošto je ovaj već prekomandovan sa karaule nije puno potezao to pitanje, valjda je bio sretan što ga se riješio. Mi nikom ništa nismo javili čekali smo da se pojavi i tako je to prošlo. Nevjerovatno šta se sve dešavalo za osam mjeseci.

šepa (citat):

Sjetih se sada jednog desetara koji se zvao Porčić, januarska klasa 1989. nama došao na karaulu u Maju.
Baš što kažeš čovjek nije bio svoj, stalno je bio u konfliktu sa svima, jedanput dok je komandir bio na nekom školovanju otišao je sa karaule kući i nije ga bilo sedam dana a da ni nama nije rekao, i što je najgore u tim svojim konfliktima bi odmah uzimao pušku i prijetio vojniku sa kojim se bio zakačio.
Naravno svi smo se bunili i nije dugo bio na karauli, mislim i da je plakao nekoliko puta, žalio se na nekakve privatne probleme, i sam tražio da ide, jednostavno nije se uklapao.
Što se tiče mog iskustva sa patrolama, zasjedama i strahom, u početku nije bilo jednostavno, pješačiš pola noći u potpunom mraku, od karaule i ostalih vojnika kilometrima daleko, vezu praktično i nismo imali (pisao sam o tome), ali za par mjeseci sve postane rutina.
Kod nas gotovo i nije bilo ilegalnih prelaznika, jer Špičnik je zabačen i udaljen od Maribora sa puno malih mjesta između, tako da neko ko pređe granicu tek onda ima problem proći pored svih sela i mještana koji sve prijavljuju.
To je bio mač sa dvije oštrice jer smo se opustili i šetali po granici ko' turisti, disciplina pada i onda slijede incidenti.

Karaula u kojoj jedan vojnik nedostaje 7 dana i za kojeg nitko ne zna gdje je i da nitko ništa nije poduzeo i nikoga obavijestio.!?
Svaka čast Šepa.
Pitam se kako bi se proveli da je nastradao ili da mu se što dogodilo, kako bi se onda proveli.
Naj više bi na cjedilu bio dežurni karaule.
A onda svi ostali koji ste znali a niste ništa poduzeli.!

Čitam komentare našeg potporučnika "Vojnika Graničara" i vidim da sve analizira, ulazi u detalje, ništa mu ne promiče a postavlja i pitanja da se nedoumice i nejasnoće razjasne te stoga predlažem generalštabu da ako zato postoje mogućnosti (obzirom na čin i dr.) da se isti imenuje za barem pomoćnika oficira bezbednosti li nešto slično zaduženog za karaule JNA.

posavljak (citat):

Čitam komentare našeg potporučnika "Vojnika Graničara" i vidim da sve analizira, ulazi u detalje, ništa mu ne promiče a postavlja i pitanja da se nedoumice i nejasnoće razjasne te stoga predlažem generalštabu da ako zato postoje mogućnosti (obzirom na čin i dr.) da se isti imenuje za barem pomoćnika oficira bezbednosti li nešto slično zaduženog za karaule JNA.

Posavljak.
Nije do mene nego je naš Šepa bio nedorečen.
Zato san mu morao postaviti dodatna pitanja.

Vojnik Graničar (citat):

šepa (citat):

Za srnu i gulaš je znao, sam je to organizovao.
A lovci su kod nas na rejonu bili česti gosti, ali sa urednim dozvolama, o vremenu i mjestu gdje će loviti obavještavala bi nas milicija.
E sad za palačinke nije znao, to smo sami organizovali, jer smo mlijeko trampili za palačinke, a naša gošća je baš nešto voljela "Alpsko mlijeko".

Šepa.
Zanima me ti lovci koji su bili u lovu kod vas na području odgovornosti karaule „Špičnik“.
Jesu li oni išli baš 100 metarskim graničnim pojasom ili su bili izvan graničnog pojasa.
Sjetih se da slučajno ne biste vi graničari postali njihova lovina.
Jer smo i mi graničari bili kao neka divljač u tim šumama jer smo tamo dosta vremena provodili i po danu i po noći.
Pa me zanima kakvo je bilo pravilo za lovce kad su u lovu ili nije bilo nekih pravila.

Ja sam ih jedanput vidio u graničnom pojasu oko petsto metara udaljenosti od karaule, naravno u toku dana. Sječam se da sam se iznenadio jer sam vidio dvojicu ljudi koji su bili u tom trenutku bliže graničnoj liniji nego nas dvojica.Niko me nije obavjestio da su tog dana tamo.Oni su se malo pridigli i mahnuli u znak pozdrava i onda sam vidio lovačke uniforme pa smo samo produžili, znači bili su cijevima usmjereni od linije prema našoj teritoriji. Koliko se mogu sjetiti, mislim da je takav lov bio dozvoljen kad se najavi, a pravilo je važilo kao za sve u graničnom pojasu, sat vremena po izlasku sunca do sat vremena prije zalaska sunca.

šepa (citat):

Ja sam ih jedanput vidio u graničnom pojasu oko petsto metara udaljenosti od karaule, naravno u toku dana.
Sječam se da sam se iznenadio jer sam vidio dvojicu ljudi koji su bili u tom trenutku bliže graničnoj liniji nego nas dvojica.
Niko me nije obavjestio da su tog dana tamo.
Oni su se malo pridigli i mahnuli u znak pozdrava i onda sam vidio lovačke uniforme pa smo samo produžili, znači bili su cijevima usmjereni od linije prema našoj teritoriji.
Koliko se mogu sjetiti, mislim da je takav lov bio dozvoljen kad se najavi, a pravilo je važilo kao za sve u graničnom pojasu, sat vremena po izlasku sunca do sat vremena prije zalaska sunca.

Bravo Šepa.
Za lov u graničnom pojasu karaule "Špičnik" imaš od mene danas jedan +.
Šepa, nisu oni mahali tebi i tvom kolegi iz dragosti nego da netko od vas ne zapuca kojim slučajem prema njima zbog toga "što ste mislili ovo ili ono".
Pa su tako na vrijeme željeli da vam se jave da znate da su i oni tu u graničnom pojasu.

Vojnik Graničar
Da li je postojala kakva nagrada (bilo kojeg oblika) kad ste ulovili nekakvog ilegalca?
Da li je to bila interna nagrada nekog od starješina ako je postojala ili strogo davana po nekim pravilima graničarske službe?

purger (citat):

Vojnik Graničar
Da li je postojala kakva nagrada (bilo kojeg oblika) kad ste ulovili nekakvog ilegalca?
Da li je to bila interna nagrada nekog od starješina ako je postojala ili strogo davana po nekim pravilima graničarske službe?

purger, ovo je interesantno pitanje. Sta i kako je bilo kada je doslo do takvih slucajeva? Iz mog sela je jedna osoba ubijenba kada je pokusao 1962 god da ilegalno predje granicu prema Italiji. Pitanje je dali su vojnici nagradjeni, prbaceni na drogu VP ili se to ucutkalo?

purger (citat):

Vojnik Graničar
Da li je postojala kakva nagrada (bilo kojeg oblika)  kad ste  ulovili nekakvog ilegalca?
Da li je to bila interna nagrada nekog od starješina ako je postojala ili strogo davana po nekim pravilima graničarske službe?

Ja nikad nikog nisam ulovio u prelasku a nisam ni imao neku želju. Da li je na Šentilju i Ceršaku bilo nagrada, vjerovatno jeste.Ako se dobro sječam na Šentilju su za jednu noć uhvatili preko 80 prelaznika, a pucanje u zrak iz vatrenog oružja je bilo redovna pojava.Kod nas niko nije nagrađen, jedanput je uhvačen par prelaznika koji su švercali cigarete, a drugi put je završilo pucnjavom i ranjavanjem o kojem sam već pisao.

Koliko vidim Šepa nije bilo nagrada koje bi bile podjeljene nekim pravilom službe graničara.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Evo opet malo pogleda sa satelita na karaulu Špičnik.Od 15.09.1989.kada sam zadnji put bio tamo, desilo se malo promjena. Ovo što sam označio kao vojnički povrtnjak je bašta u kojoj smo mi vojnici uzgajali povrče, uglavnom paradajz i krastavce.U to vrijeme cesta je prolazila između bašte i karaule, tako da su nam privatna auta mogla proći na samo dva metra od prozora.Sada se na snimku vidi da cesta obilazi baštu a isred karaule je parking za automobile(razumljivo jer je neko karaulu kupio i otvorio restoran).Cesta koja vodi prema Mariboru je ispred karaule vidljiva skoro cijelom dužinom do sela Slatina, te kad bi dolazila kampanjola ili onaj bijeli "stojadin" iz graničnog odsjeka stražar bi zvonio i imali bi više od 10 minuta vremena da stvari dovedemo u red dok kontrola stigne.Druga cesta koja se spušta na suprotnu stranu vodi do magistralnog puta Maribor-Zg. Kungota-Granični prelaz Jurij, takođe prema karauli Gaj, i sa te strane se moglo doći na karaulu.Negdje na polovini puta je bila vojna ekonomija zapravo farma za tov bikova na kojoj je radilo nekoliko vojnika.

 
[You must be registered and logged in to see this image.]

Na ovoj slici se vidi koliko je zapravo desni rejon bio ogroman, dužina granične linije je bila preko 12 km. Za 5 sati koliko je obično trajala patrola na desnoj strani, bilo je gotovo nemoguće pratiti liniju i stiči na spoj i nazad čak i bez zadržavanja.Zato smo ga sjekli na sve moguće načine, izbjegavali dužnost, zadržavali se "na sreću" na pola puta.Pa kad sve saberem možda sam na spoju Plač bio pet puta.Najčešće odredište je bio malogranični prelaz "Ciringa" negdje na 3/4 puta.

SveJug (citat):

purger, ovo je interesantno pitanje.
Sta i kako je bilo kada je doslo do takvih slucajeva?
Iz mog sela je jedna osoba ubijenba kada je pokusao 1962 god da ilegalno predje granicu prema Italiji.
Pitanje je dali su vojnici nagradjeni, prbaceni na drogu VP ili se to ucutkalo?

 
SveJug.
Za tvoje pitanje evo ti odgovor.
Ustvari na to je već odgovorio graničar Šepa.
A da se ne mučiš tražiti ja sam to pronašao i postavit ću ovdje na stranice karaule "Špičnik" jer taj događaj tu i pripada.
 

šepa (citat):

Nisam čuo za ovu karaulu "Alfonz Šarh", a po datumu sam u to vrijeme bio na obuci u Melju.
Međutim sječam se kad sam bio na Špičniku od Januara 1989. da je vojnik Kurtović Pašo kojeg "vojnik graničar" poznaje, pričao da je na karauli lijevo od Špičnika, po ovom spisku Gaj a mi smo je zvali Jurij, služio njegov rođeni brat i da je na njoj vojnik poginuo prilikom redovnog sedmičnog brojanja municije, jedan od vojnika je greškom stavio metak u cijev i kako to biva opalio kad ne treba.
Tu Pašinu priču je tada potvrdio i naš komandir.

Inače na mojoj karauli "Špičnik", kod malograničnog prelaza Ciringa, vojnik iz graničnog voda koji je bio kod nas kao ispomoć, ubio je civila koji je nelegalno prešao kroz rampu.
U to vrijeme u Beogradu je bio Samit Nesvrstanih, pa je uvedeno pojačano obezbjeđenje, 12 sati dnevno na rejonu.
Kako smo imali dugačak rejon, a to je potrajalo, poslali su nam nekoliko vojnika iz graničnog voda.
U pravilu su nam bili pratioci, ali te noći ili je komandir pogriješio ili koji vrag stavio je dvojicu iz graničnog voda u jednu patrolu.
Sječam se da je tip bio iz Dubrovnika (znam ime ali nije bitno, Talijanske nacionalnosti), zaustavili su mali kombi sa dvojicom civila koji su upravo provalili rampu i ušli na našu teritoriju .
Prave niz grešaka tada, nisu ih vezali, "Talijan" odlazi 100 metara niz cestu do prve kuće na telefon(to nam je bilo jedino sredstvo veze), a drugi vojnik dozvoljava civilima da sjednu u kombi.
Naravno oni to koriste i pokušavaju pobjeći te on ispaljuje metak u zrak, kad je vozilo sustiglo "Talijana" na cesti ovaj je pomislio da su ubili pratioca te je otvorio vatru, vozača je izrešetao a suvozač nekim čudom uopšte nije pogođen.
Te noći sam ih vidio kad ih je vojna policija dovela na karaulu, bili su u šoku isprepadani, i "Talijan" mi je ispričao šta se desilo.
Karaula je u par sati bila puna oficira čak i generali iz komande iz Zagreba, valjda je to bila vojna oblast kojoj smo pripadali.
Njih dvojicu su tu noć odveli i nikad više nismo čuli ništa o njima a nisu se vratili ni u granični vod.
Komandir nam je poslije pričao kad su "Talijana" ispitivali, između ostalog su ga pitali sječa li se koliko je metaka ispalio, a on je odgovorio 3-4.
Zapravo je ispalio 3-4 rafala ukupno 27 metaka, u okviru je ostalo samo tri, od straha nije znao šta radi.
Dan poslije u Mariborskom listu "VEČER", mislim da se tako zvao osvanuo je naslov "Prevečni graničarski streli", Slovenci su bili ogorčeni, a ja do 15. septembra više nisam išao u grad, jednostavno nismo smjeli.
Vojnika kojeg sam u ovoj priči nazvao "Talijan", jer ne želim otkriti pravo ime našao sam na Facebook-u ali nije želio kontaktirati.
Razumijem ga, sretno mu bilo.

Inače uslovi na Špičniku su bili po mnogo čemu katastrofa, to sam pominjao i ranije, mi uopšte nismo imali sredstva veze na rejonu, nikakve radio stanice ništa, samo jedan signalni pištolj, rejon prema Šentilju ogroman, a ovo sačekivanje patrole, primopredaje na rejonu, ne znam o čemu pričate, to nikad nismo radili, največim dijelo smo izbjegavali stazu jer nismo mogli fizički izdržati napore, ako se dobro sječam do spoja sa Šentiljom u mjestu Plač je bilo 9 km a vrijeme za patrolu 5 sati uz sat zadržavanja.
Na samoj karauli je dva puta došlo do opaljenja metka iz zajebancije i pravo je čudo da još neko nije nastradao-e vjerovatno sam lud ali meni je bilo lijepo gore. POZZ

 
I evo lokacije karaule "Špičnik".
[You must be registered and logged in to see this link.]

purger (citat):

Vojnik Graničar
Da li je postojala kakva nagrada (bilo kojeg oblika)  kad ste  ulovili nekakvog ilegalca?
Da li je to bila interna nagrada nekog od starješina ako je postojala ili strogo davana po nekim pravilima graničarske službe?

 
JNA je čudna vojska.
Tek sam to vidio ovdje na FBPN JNA kolike su razlike u kasarnama i karaulama.
Dok sam bio u JNA to baš nisam ni primjećivao.
JNA je imala sistem nagrađivanja vojnika sa nagradnim danima - odsustvom ili sa značkom primjerni vojnik.
Kod mene u karauli "Ceršak" nitko nije dobio značku primjerni vojnik, kako od moje klase tako i od klase prije mene, tako ni u mojoj četi u kasarni u Mariboru.
Početak nagrađivanja vojnika je takav da ga (bar kod mene u karauli) komandir karaule predloži komandi graničnog odsjeka u Mariboru za nagradne dane ili značku primjeran vojnik.
Komanda graničnog odsjeka to prima i nadležni komandant to odobrava ili odbija.
Primjer.
Kod mene u karauli je bilo vojnika koji su hvatali ljude  pokušaju ilegalnog prelaska državne granice.
Ishod.
Nisu ništa dobili.
Razlog.
Komandir karaule je taj koji vedri i oblači.
Ako se ne pokažeš u "pravom trenutku" komandiru karaule da si dobar, ili ako on to sam vidi da si dobar vojnik, ako radiš po propisima, ako te ne proziva za neke nepravilnosti, ako mu se naj kasnije "sviđaš" jer si mu recimo zemljak mogao si biti kandidat za nagradne dane.
Ako si ono kako se kaže u narodu "dalje od oltara" male su šanse da nešto dobiješ iako se možeš truditi svim silama.
Nažalost to je bilo i sa vojnicima koji su nekoga uhvatili a za to nisu ništa dobili.
Osim toga komandir karaule se nije raspitivao kod ostalih vojnika da li se slažu sa tim da se nagradi netko od vojnika.
On je to sam radio bez našega znanja i naše suglasnosti.
Zašto nije nikada nikoga predložio za značku primjeran vojnik.!?
Ne znam.
Možda je trebao to i pismeno nekome obrazložiti u komandi graničnog odsjeka u Mariboru.
E sad smo kod toga pismenog obrazlaganja.
Evo primjer.
Pogledajte ponovno ovu sliku sa 34 stranice moje vojne knjižice.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Sudeći po rukopisu njemu je pisanje bila loša strana.
Vjerojatno se nije želio sramotiti u komandi graničnog odsjeka pa nikada nije ni tražio tj. predlagao nekoga da bude primjeran vojnik.
Također bi se osvrnuo na to da je JNA nagrađivala ljude za sve i svašta.
Sa mnom radi jedan koji mi je nekidan pričao da ga je starješina nagradio zato jer je dobro oprao jedan JNA autobus.!?
Nevjerojatno.
Pitam se koliko je takvih nagrada JNA podijelila i tko zna za kakve sve razloge.
Očito je da u JNA nije bilo nekoga pravila u vezi nagrađivanja.
Tako ni kod mene u karauli „Ceršak“ nije bilo pravilo ako „zarobiš“ nekoga tko je pokušao ilegalno preći državnu granicu nije značilo da ćeš dobiti nagradne dane a kamoli značku primjeran vojnik.
Mislim da sam sve obrazložio.
Ako nisam potrudit ću se naknadno.

purger (citat):

Vojnik Graničar
Da li je postojala kakva nagrada (bilo kojeg oblika)  kad ste  ulovili nekakvog ilegalca?
Da li je to bila interna nagrada nekog od starješina ako je postojala ili strogo davana po nekim pravilima graničarske službe?

SveJug (citat):

purger, ovo je interesantno pitanje.
Sta i kako je bilo kada je doslo do takvih slucajeva?
Iz mog sela je jedna osoba ubijenba kada je pokusao 1962 god da ilegalno predje granicu prema Italiji.
Pitanje je dali su vojnici nagradjeni, prbaceni na drogu VP ili se to ucutkalo?

šepa (citat):

Ja nikad nikog nisam ulovio u prelasku a nisam ni imao neku želju.
Da li je na Šentilju i Ceršaku bilo nagrada, vjerovatno jeste.
Ako se dobro sječam na Šentilju su za jednu noć uhvatili preko 80 prelaznika, a pucanje u zrak iz vatrenog oružja je bilo redovna pojava.
Kod nas niko nije nagrađen, jedanput je uhvačen par prelaznika koji su švercali cigarete, a drugi put je završilo pucnjavom i ranjavanjem o kojem sam već pisao.

 
Jednom mi se je obratio jedan član foruma te me je pitao nešto ovako.
Svađao sam se sa jednim članom foruma koji je tvrdio da smo mi graničari ubijali ilegalne prelaznike.
Vojnik Graničar, možeš li mi reći kako je bilo kod tebe po tom pitanju.
Je li istina da su graničari ubijali ilegalne prelaznike
 
Jednom kad budem na stranicama karaule "Ceršak" pisao o "pucanju i ubijanju" u graničnom pojasu, vidjet će te koliko vrijedi jedan ljudski život.
Ja bi to rekao jednostavnije koliko je JNA procjenila da vrijedi život ilegalnog prelaznika.
Do tada.... morate se strpiti...

Nisam ni primjetio da sam postao razvodnik sad vidim nešto mi se crveni na ramenu.

[You must be registered and logged in to see this image.]

NA ŽALOST NISU SVE PRIČE NA OVOM FORUMU LIJEPE I PRIJATNE ZA ČUTI.
TRAGAJUĆI PO INTERNETU NAIŠAO SAM NA STRANICU SELA ARAPUŠA KOD BOSANSKE KRUPE U ZAPADNOJ BOSNI, A VEĆ SAM PISAO O TROJICI VOJNIKA SA MOJE KARAULE KOJI SU BILI IZ ISTOG SELA, KURTOVIĆ PAŠO (NA SLICI BR.2), REKIĆ EMIN I HASANOVIĆ ARIF.
ZAMOLIO SAM MODERATORA STRANICE DA SE RASPITA O NJIMA TROJICI I DOBIO ŽALOSNU VIJEST.

NAŠ DRUG KURTOVIĆ PAŠO JE POGINUO NEDUGO NAKON POVRATKA IZ JNA VOZEĆI TRAKTOR.      
DRUGA DVOJICA SU ŽIVI, EMIN U SUSJEDNOM SELU A ARIF U AUSTRIJI.

šepa (citat):

NA ŽALOST NISU SVE PRIČE NA OVOM FORUMU LIJEPE I PRIJATNE ZA ČUTI.
TRAGAJUĆI PO INTERNETU NAIŠAO SAM NA STRANICU SELA ARAPUŠA KOD BOSANSKE KRUPE U ZAPADNOJ BOSNI, A VEĆ SAM PISAO O TROJICI VOJNIKA SA MOJE KARAULE KOJI SU BILI IZ ISTOG SELA, KURTOVIĆ PAŠO (NA SLICI BR.2), REKIĆ EMIN I HASANOVIĆ ARIF.
ZAMOLIO SAM MODERATORA STRANICE DA SE RASPITA O NJIMA TROJICI I DOBIO ŽALOSNU VIJEST.

NAŠ DRUG KURTOVIĆ PAŠO JE POGINUO NEDUGO NAKON POVRATKA IZ JNA VOZEĆI TRAKTOR.      
DRUGA DVOJICA SU ŽIVI, EMIN U SUSJEDNOM SELU A ARIF U AUSTRIJI.

 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Zbogom Pašo.

[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Evo nam Šepa postao razvodnik.
Čestitke razvodniče.
Bilo je i vrijeme više da se makneš od običnog vojnika.
A uz čin evo ti za danas i jedan + od mene.

šepa (citat):

Za srnu i gulaš je znao, sam je to organizovao.
A lovci su kod nas na rejonu bili česti gosti, ali sa urednim dozvolama, o vremenu i mjestu gdje će loviti obavještavala bi nas milicija.
E sad za palačinke nije znao, to smo sami organizovali, jer smo mlijeko trampili za palačinke, a naša gošća je baš nešto voljela "Alpsko mlijeko".

Šepa.
Reci mi za ovo što si rekao: "jer smo mlijeko trampili za palančike , a naša gošća je baš voljela Alpsko mlijeko".
Jeste li vi ovu tradiciju "trampanja mlijeka" naslijedili od graničara prije vas ili ste to vi to "trampanje" uveli u praksu u karauli i da li se nastavilo i dalje sa tim "trampanjem".

Vojnik Graničar (citat):

Šepa.
Reci mi za ovo što si rekao: "jer smo mlijeko trampili za palančike , a naša gošća je baš voljela Alpsko mlijeko".
Jeste li vi ovu tradiciju "trampanja mlijeka" naslijedili od graničara prije vas ili ste to vi to "trampanje" uveli u praksu u karauli i da li se nastavilo i dalje sa tim "trampanjem".

Sve takve stvari smo radili dok ste vi "majci" još bili na karauli, odlaskom majske klase u maju 1989. sve se malo primirilo kad su ispadi takve vrste u pitanju, septembarci su bili nekako "mekši".Nova januarska klasa 1989. je opet bila nekako "sirova" bez uvrede. Nismo više trampili ništa, manje smo kontaktirali na takav način sa mještanima, nije bilo konzumiranja alkohola, ali smo na rejonu bili manje disciplinovani od majaca zato su se i dešavali gafovi zbog kojih su nas onda zasipali kontrolama iz graničnog odsjeka.Mi smo valjda shvatili da je bilo glupo da 25 vojnika patrolira duž 20 km granice a Austrijski financi ili policija prođe jedanput mjesečno.Samo sam jedanput sreo policajca na Vinskoj cesti, zaustavio je auto, malo smo razgovarali koliko sam znao na njemačkom i par puta finance.Mi smo tada počeli nabavljati kasete, slušati muziku, zezati se na svoj način, a jedna stvar koja je moja "zasluga" je što sam kao pravi Bosanac uveo redovno popodnevno ispijanje kafe, svi su se navukli pa se redovno išlo do Slatine u kupovinu, a i komandir je ponekad pio pa kad bi nestalo bilo je idite pitajte Šepu ima on .Čak sam jedanput pozvan da kapetanu Miliču skuham kafu (gorka bez šećera)

Da li se desilo da nekog prebega uhapse u Austriji po prelasku granice?
Ako je priznao da je granicu presao ilegalno, kakve bi konsekvence bile po granicni odsek, i hijerarhijski nize?

isto pitanje vazi i za obrnuti smer, gde je bilo manje slucajeva...pitam sve iz GO Maribor ;

Kemo Specijalac (citat):

Da li se desilo da nekog prebega uhapse u Austriji po prelasku granice?
Ako je priznao da je granicu presao ilegalno, kakve bi konsekvence bile po granicni odsek, i hijerarhijski nize?

isto pitanje vazi i za obrnuti smer, gde je bilo manje slucajeva...pitam sve iz GO Maribor ;

 
Sigurno se dešavalo, zapravo Austrijanci i nisu morali "hapsiti" jer su se oni koji su iz Jugoslavije bježali prema Austriji, a dok sam ja bio na granici 90% su to bili Rumuni, sami su se predavali i tražili azil. Ne sječam se da je nas ikad iko obavještavao o tome a niti su pominjane konsekvence u vezi s tim. Pisao sam mislim i ranije da nam je bez ustručavanja rečeno na karauli da ako ne uspijemo spriječiti da neko prebjegne u Austriju nikom ništa, ali da prelaz u suprotnom smjeru moramo spriječiti. Sječam se da je jedan od visokih oficira držao nekakav govor na karauli (što bi rekli bezbjednjak) o postupcima prilikom zaustavljanja, pretresanja, vezanja prelaznika i slično, pa i slučajevima upotrebe oružja i doslovce nam rekao da ako ranimo ili ubijemo prelaznika kad je već prešao graničnu liniju samo ga uvučemo na našu stranu i "ostalo je naša briga".

Šepa u pravu si,ja sam bio na Šentilju i znao sam za jednu noć uhvatiti 20 prelaznika...
Takođe je kod nas na Šentilju bilo slučajeva da su prostrijeljeni civili(u to vrijeme su Rumuni masovno bježali,posebno preko Šentilja),
Jedan vojnik iz Bihaća je upucao dvoje,a sutradan je došao jedan general,pa je vršio smotru i kontrolu,znam da je prespavao par dana na Šentilju,te da smo svi bježali na teren..., ali vojnik koji je upucao ove ljude na pruzi je odslužio vojni rok i skinuo se u maju 89,tako da nije bilo posebne kazne...

Šentilj 88/89 (citat):

Šepa u pravu si,ja sam bio na Šentilju i znao sam za jednu noć uhvatiti 20 prelaznika...
Takođe je kod nas na Šentilju bilo slučajeva da su prostrijeljeni civili(u to vrijeme su Rumuni masovno bježali,posebno preko Šentilja),
Jedan vojnik iz Bihaća je upucao dvoje,a sutradan je došao jedan general,pa je vršio smotru i kontrolu,znam da je prespavao par dana na Šentilju,te da smo svi bježali na teren..., ali vojnik koji je upucao ove ljude na pruzi je odslužio vojni rok i skinuo se u maju 89,tako da nije bilo posebne kazne...

Kad se kod nas desilo ranjavanje onih civila to je uradio vojnik koji je bio kod nas na ispomoći iz graničnog voda takođe i njegov pratilac.Istu noć karaula je bila puna visokih oficira što iz graničnog odsjeka što iz komande vojne oblasti-mislim iz Zagreba, bilo je i generala. Njih dvojica svakako nisu bili sa karaule tako da su odvedeni sljedeće jutro i nismo ih više vidjeli. Ali ovi su ranili Slovence, tako da su mještani bili ogorčeni i kivni na nas.Ta ispomoć je došla tokom onog "pojačanog obezbjeđenja" mislim da je bio samit nesvrstanih u Beogradu i nemiri na Kosovu.Dugo je dnevno opterečenje bilo 12 sati umjesto 8.
Na onoj slici koju si mi poslao, vojnik iza tebe, ako se dobro sječam Ratomir Slijepčević, prvo je bio na Špičniku ali je bio nezadovoljan jer nije mogao uhvatiti prelaznika, pa je tražio prekomandu na Šentilj i kao razlog je naveo upravo to, da želi da hvata prelaznike.

Kemo Specijalac (citat):

Da li se desilo da nekog prebega uhapse u Austriji po prelasku granice?
Ako je priznao da je granicu presao ilegalno, kakve bi konsekvence bile po granicni odsek, i hijerarhijski nize?
isto pitanje vazi i za obrnuti smer, gde je bilo manje slucajeva...pitam sve iz GO Maribor ;

šepa (citat):

Sigurno se dešavalo, zapravo Austrijanci i nisu morali "hapsiti" jer su se oni koji su iz Jugoslavije bježali prema Austriji, a dok sam ja bio na granici 90% su to bili Rumuni, sami su se predavali i tražili azil.
Ne sječam se da je nas ikad iko obavještavao o tome a niti su pominjane konsekvence u vezi s tim.
Pisao sam mislim i ranije da nam je bez ustručavanja rečeno na karauli da ako ne uspijemo spriječiti da neko prebjegne u Austriju nikom ništa, ali da prelaz u suprotnom smjeru moramo spriječiti.
Sječam se da je jedan od visokih oficira držao nekakav govor na karauli (što bi rekli bezbjednjak) o postupcima prilikom zaustavljanja, pretresanja, vezanja prelaznika i slično, pa i slučajevima upotrebe oružja i doslovce nam rekao da ako ranimo ili ubijemo prelaznika kad je već prešao graničnu liniju samo ga uvučemo na našu stranu i "ostalo je naša briga".

 
Šepa.
Jutros si me naj ranije nasmijao u vezi ovoga "ubojstva u Austrijskom teritoriju i uvlačenja istog u Jugoslaviju".
Evo neka ljudi vide kako su visoki oficiri JNA savjetovali graničare JNA što da urade i što će oni da urade.
Nemojte misliti da je ono što je išlo službenim putem u javnost bilo baš tako.
JNA je znala i lagati i poticati druge da lažu.
JNA je znala i namjestiti neke slučajeve na taj način kako bi njoj naj više odgovaralo.
Ovo je svjedočenje jednog graničara sa prve crte obrane države.
Koliko toga još ima o JNA da se i ja sam ponekad začudim.
Šepa, od mene naj ranije imaš jedan + za uvlačenje ubijenog prelaznika iz Austrije u Jugoslaviju.

Šentilj 88/89 (citat):

Šepa u pravu si,ja sam bio na Šentilju i znao sam za jednu noć uhvatiti 20 prelaznika...
Takođe je kod nas na Šentilju bilo slučajeva da su prostrijeljeni civili(u to vrijeme su Rumuni masovno bježali,posebno preko Šentilja),
Jedan vojnik iz Bihaća je upucao dvoje,a sutradan je došao jedan general, pa je vršio smotru i kontrolu,znam da je prespavao par dana na Šentilju, te da smo svi bježali na teren..., ali vojnik koji je upucao ove ljude na pruzi je odslužio vojni rok i skinuo se u maju 89, tako da nije bilo posebne kazne...

Šentilj 88/89.
Dobro nam došao na F.B.P.N. JNA.
Pozdrav od vojnika graničara iz karaule "Ceršak".
Možda smo se te 1988/1989 godine susreli na zasjednom mjestu karaule "Ceršak" koje se zove "Rupa" ili na vašem zasjednom mjestu "Bunker - Ježevi".
Očekujem da nam nešto napišeš o svojoj karauli "Šentilj", o komandiru karaule Vojinović Radi zvanom "Fiks", da nam postaviš neku sliku iz tog vremena i još puno toga.

Vojnik Graničar (citat):

Šepa.
Jutros si me naj ranije nasmijao u vezi ovoga "ubojstva u Austrijskom teritoriju i uvlačenja istog u Jugoslaviju".
Evo neka ljudi vide kako su visoki oficiri JNA savjetovali graničare JNA što da urade i što će oni da urade.
Nemojte misliti da je ono što je išlo službenim putem u javnost bilo baš tako.
JNA je znala i lagati i poticati druge da lažu.
JNA je znala i namjestiti neke slučajeve na taj način kako bi njoj naj više odgovaralo.
Ovo je svjedočenje jednog graničara sa prve crte obrane države.
Koliko toga još ima o JNA da se i ja sam ponekad začudim.
Šepa, od mene naj ranije imaš jedan + za uvlačenje ubijenog prelaznika iz Austrije u Jugoslaviju.

Pa možda je smiješno ali nam je zaista tako rečeno.Jedino smo upozoreni ako je moguće da onaj regulator paljbe na automatskoj puški spustimo do kraja i pucamo jedinačno jer ćemo tako praviti "manje štete". U onom ranjavanju koje se desilo "Talijan" je ako se dobro sječam ispalio 23 metka rafalno, 4 su pogodila prelaznika koji je u tom trenutku bio za volanom.

šepa (citat):

Sigurno se dešavalo, zapravo Austrijanci i nisu morali "hapsiti" jer su se oni koji su iz Jugoslavije bježali prema Austriji, a dok sam ja bio na granici 90% su to bili Rumuni, sami su se predavali i tražili azil.
Ne sječam se da je nas ikad iko obavještavao o tome a niti su pominjane konsekvence u vezi s tim.
Pisao sam mislim i ranije da nam je bez ustručavanja rečeno na karauli da ako ne uspijemo spriječiti da neko prebjegne u Austriju nikom ništa, ali da prelaz u suprotnom smjeru moramo spriječiti.
Sječam se da je jedan od visokih oficira držao nekakav govor na karauli (što bi rekli bezbjednjak) o postupcima prilikom zaustavljanja, pretresanja, vezanja prelaznika i slično, pa i slučajevima upotrebe oružja i doslovce nam rekao da ako ranimo ili ubijemo prelaznika kad je već prešao graničnu liniju samo ga uvučemo na našu stranu i "ostalo je naša briga".

šepa (citat):

Pa možda je smiješno ali nam je zaista tako rečeno.
Jedino smo upozoreni ako je moguće da onaj regulator paljbe na automatskoj puški spustimo do kraja i pucamo jedinačno jer ćemo tako praviti "manje štete".
U onom ranjavanju koje se desilo "Talijan" je ako se dobro sječam ispalio 23 metka rafalno, 4 su pogodila prelaznika koji je u tom trenutku bio za volanom.

[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Šepa.
Kako su vas i nas u graničnom odsjeku Maribor i na karaulama obučavali i savjetovali podoficiri i oficiri JNA ne možeš vjerovati.
Kada bi se nešto desilo mislim da taj slučaj ni uz naj bolju volju ne bi skupa riješili i odgonetnuli Sherlock  Holmes i Agatha Christie.
Predali bi se odmah u startu kada bi vidjeli kakav je to zamršeni slučaj.

šepa (citat):

Sve takve stvari smo radili dok ste vi "majci" još bili na karauli, odlaskom majske klase u maju 1989. sve se malo primirilo kad su ispadi takve vrste u pitanju, septembarci su bili nekako "mekši".
Nova januarska klasa 1989. je opet bila nekako "sirova" bez uvrede.
Nismo više trampili ništa, manje smo kontaktirali na takav način sa mještanima, nije bilo konzumiranja alkohola, ali smo na rejonu bili manje disciplinovani od majaca zato su se i dešavali gafovi zbog kojih su nas onda zasipali kontrolama iz graničnog odsjeka.
Mi smo valjda shvatili da je bilo glupo da 25 vojnika patrolira duž 20 km granice a Austrijski financi ili policija prođe jedanput mjesečno.
Samo sam jedanput sreo policajca na Vinskoj cesti, zaustavio je auto, malo smo razgovarali koliko sam znao na njemačkom i par puta finance.
Mi smo tada počeli nabavljati kasete, slušati muziku, zezati se na svoj način, a jedna stvar koja je moja "zasluga" je što sam kao pravi Bosanac uveo redovno popodnevno ispijanje kafe, svi su se navukli pa se redovno išlo do Slatine u kupovinu, a i komandir je ponekad pio pa kad bi nestalo bilo je idite pitajte Šepu ima on .
Čak sam jedanput pozvan da kapetanu Miliču skuham kafu (gorka bez šećera)

Šepa.
Hajde kad si spomenio Austrijske Finance i Policajce, bio bi red da na internetu pronađeš slike da vidimo razliku između Financa i Policije a mogao bi i objasniti tko što radi od njih.

Vojnik Graničar (citat):

Šepa.
Hajde kad si spomenio Austrijske Finance i Policajce, bio bi red da na internetu pronađeš slike da vidimo razliku između Financa i Policije a mogao bi i objasniti tko što radi od njih.

Slike Austrijskih policajaca nije teško naći, ali ove koje smo zvali financi i koje sam ja viđao na granici nisam našao, i da budem iskren ne znam šta im je bila dužnost.Oni su imali tamno zelene uniforme i mislim da su nešto slično onome što mi danas imamo u Bosni a zove se "Granična policija".Rekao bih da je njihova služba bila bliže carini a i riječ "finanz" zove lovu. A opet sigurno znam da su povremeno pješice ili na manjim motociklima prolazili u nekoj vrsti patrole Vinskom cestom. Vinska cesta se dužinom više kilometara pružala našim rejonom od Spielfelda (Austrijska strana Šentilja) do Jurija i to po samoj graničnoj liniji, tako da je kolovozna traka do Jugoslavije bila naša a ona druga Austrijska, a granični kamenovi su bili na našoj strani.Oni nisu silazili sa asfalta a mi smo patrolirali pored same kolovozne trake jer je ugodnije pješačiti po livadi iako smo mogli i po asfaltu.I ovaj kojeg sam jednom prilikom sreo na cesti je vodio službenog psa i bio naoružan pištoljem, dakle jedan čovjek sam, pozdravili smo salutiranjem i mimoišli se to bi bilo sve.

šepa (citat):

Slike Austrijskih policajaca nije teško naći, ali ove koje smo zvali financi i koje sam ja viđao na granici nisam našao, i da budem iskren ne znam šta im je bila dužnost.Oni su imali tamno zelene uniforme i mislim da su nešto slično onome što mi danas imamo u Bosni a zove se "Granična policija".Rekao bih da je njihova služba bila bliže carini a i riječ "finanz" zove lovu. A opet sigurno znam da su povremeno pješice ili na manjim motociklima prolazili u nekoj vrsti patrole Vinskom cestom. Vinska cesta se dužinom više kilometara pružala našim rejonom od Spielfelda (Austrijska strana Šentilja) do Jurija i to po samoj graničnoj liniji, tako da je kolovozna traka do Jugoslavije bila naša a ona druga Austrijska, a granični kamenovi su bili na našoj strani.Oni nisu silazili sa asfalta a mi smo patrolirali pored same kolovozne trake jer je ugodnije pješačiti po livadi iako smo mogli i po asfaltu.I ovaj kojeg sam jednom prilikom sreo na cesti je vodio službenog psa i bio naoružan pištoljem, dakle jedan čovjek sam, pozdravili smo salutiranjem i mimoišli se to bi bilo sve.

 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Evo slike kako je to izgledalo, kao što piše na ovom znaku dužinom od 1,8 kilometara lijeva strana ceste je druga država, a ovaj kamper je ilegalno ušao u Jugoslaviju (tako je autor fotografije i potpisao), znači voziti se po asfaltu smio ali ne i silaziti sa asfalta na stranu Jugoslavije.

[You must be registered and logged in to see this image.]
 
A OVO JE DANAŠNJI IZGLED MALOGRANIČNOG PRELAZA CIRINGA GDJE SAM SE JA SLIKAO 1989. GODINE

šepa (citat):

[You must be registered and logged in to see this image.]

A OVO JE DANAŠNJI IZGLED MALOGRANIČNOG PRELAZA CIRINGA GDJE SAM SE JA SLIKAO 1989. GODINE

 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
[You must be registered and logged in to see this image.]

Šepa.
Nešto me zanima što je vas učio komandir karaule "Špičnik" oko napuštanja karaule.
Tj. kakvo je pravilo bilo po pitanju napuštanja karaule kad se karaula više ne može braniti.

Vojnik Graničar (citat):

Šepa.
Nešto me zanima što je vas učio komandir karaule "Špičnik" oko napuštanja karaule.
Tj. kakvo je pravilo bilo po pitanju napuštanja karaule kad se karaula više ne može braniti.

 

Razmišljao sam o tvom pitanju i ne sječam se da je bilo govora o napuštanju karaule.Ali kad sad malo pogledam raspored rovova i plan odbrane koji smo vježbali, kao da je planiran za Juni 1991. a ne za napad iz Austrije npr. Dio vojnika je trebao zaposjesti rovove koji su bili okrenuti prema našoj teritoriji i cesti koja je vodila prema Mariboru ??? Drugi dio je trebao sići u podrum i na suprotnoj strani karaule sa podrumskih prozora koji su bili na nivou tla vatrom braniti stranu koja je okrenuta prema cesti koja vodi prema graničnom prelazu Jurij. Snajperista je trebao da se popne na osmatračnicu i dejstvuje sa vrha karaule (najlakša meta), a cesta koja vodi do malograničnog prelaza koji je 100 metara od rampe karaule trebala je biti minirana protuoklopnim minama koje su navodno bile u skladištu municije iza grudobrana gdje smo praznili oružje na uglu karaule (mine nam nisu nikad pokazane) Ne znam šta su graničari radili 1991. ali karaula je dominirala prostorom i svuda uokolo je bila čistina od najmanje sto metara priči joj bez neke vrste artiljerije i osvojiti je bilo bi teško, sve sami brisani prostor.

Radim ovih dana kod svoje kuće, krečenje i tome slično, pa se prisjeti takvih radova i na karauli.Dobili smo zadatak od našeg komandira vodnika I klase Suljkanović Mersima, da izbrusimo i lakiramo sve prozore i vrata na karauli.On je podijelio nama vojnicima zaduženja u stilu ovo je tvoj prozor, tvoja vrata i to treba da uradiš.Prije toga na karaulu je u civilu došao neki tip, ne znam da li je bio oficir ili civilno lice u JNA, malo pregledao kako sve to izgleda, a onda je mene sa tim tipom vodnik poslao u Maribor. Rekao mi je da ću dole dobiti materijal koji nam je potreban i da sve to donesem na karaulu.Putovao sam sa njim u "stojadinu" do Kadetnice i onako usput smo malo razgovarali o neobaveznim temama.U kadetnicu je ušao sa tim autom i stali smo pred neko skladište-hangar, meni je rekao da sačekam ispred a on će mi donijeti što nam je potrebno.Izlazio je i ulazio sa vojnicima, tražio nešto, valjda je bilo problem skupiti nekoliko kutija laka i nekoliko listova brusnog papira. Ja sam se šetkao ispred i u jednom trenutku on pogleda prema meni i priđe pa kaže "znaš šta, znam ja da vi gore šetate bez kape sa rukama u đepovima, ali naići će neki oficir pa će te zezati daj se malo zategni".Tada sam vidio koliko smo mi graničari imali više slobode, samostalnosti i manje discipline u odnosu na vojnike u kasarnama.Ne mogu se sjetiti kako sam se vratio na karaulu ali mislim da me neko dovezao. E onda su krenuli radovi neko ovako neko onako ali smo sve ofarbali na vrijeme. Ja sam imao ofarbati jedna vrata i to je bilo malo lakše jer nisi morao paziti na staklo.A kad bi radili redovnu generalku vikendom sječam se da smo imali neki sprey za staklo, a onda "FRONT", I trljaj dok ne zaškripi.Na prozorima su bile i one drvene rešetke kao na moru mi to zovemo "grilje", njih nismo farbali svakako nisu funkcionisale, sve se nešto raspadalo.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Vidim sada da su "grilje" još tu heheheh, ovaj otvoreni prozor je bila moja spavaonica kad sam došao na karaulu, a poslije sam prešao na suprotnu stranu.Inače bile su dvije spavaonice po nekih 12-13 vojnika.