Kulturno-povijesni spomenici u našim krajevima

Naslov komentara: Kulturno-povijesni spomenici u našim krajevima 29.07.19 13:17

Otvaram ovu temu jer mislim da je zanimljiva, a ne vidim da imamo nešto slično na forumu. Bivša zajednička domovina obiluje kulturno-povijesnim spomenicima iz različitih vremenskih razdoblja i bilo bi dobro podijeliti poneku sliku i opis.

Marmontov most u Oštarijama

Marmontov most izgrađen je za vrijeme francuske vladavine Ilirskim provincijama od 1809. do 1813. Dugačak je 76 m i ima 12 lučnih otvora.Ime je dobio po francuskom maršalu Auguste Frédéric Louis Viesse de Marmontu koji ga je dao izgraditi. Marmontova kamena građevina premošćuje rijeku Zagorsku Mrežnicu (koja je uglavnom presušila jer je voda skrenuta u hidroelektranu Gojak i rijeku Dobru):

[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

Auguste Frédéric Louis Viesse de Marmont:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Oštarijama

[You must be registered and logged in to see this image.]

Oštarije su od prvih pisanih vijesti bile na glasu kao mjesto čudesnih uslišanja. Ubrzo nakon izgradnje crkve knez Stjepan je preko krbavskog biskupa Franje Modrušanina ishodio da tadašnji papa Pio II. svojom bulom izdanom u Sieni 1459. podari oštarskom svetištu neke posebne povlastice. U toj buli, izdanoj na latinskom jeziku, spominje se Ecclesia Beatae Mariae Virginis de Miraculis ili u prijevodu “Crkva Blažene Djevice Marije od Čudesa”. Ta crkva je bila katedrala u vrijeme selidbe Krbavske biskupije iz Krbave u Modruš. Godine 1521. teško su je oštetili Turci, a obnovljena je u neogotičkom slogu početkom XX. stoljeća pod nadzorom zagrebačkog arhitekta Stjepana Podhorskog.

Ruševine crkve u Oštarijama, gravura G. Pieronija iz 1639. godine:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Arhitekt Stjepan Podhorsky:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Zid oko crkve je ostatak nekadašnje izvorne katedralne građevine:

[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ovo je jako lepa objava.

Hvala Slobo, biti će toga još.

Crkva Svetog Martina u Dugom Selu - Terra Sancti Martini in possessione Cruciferorum

[You must be registered and logged in to see this image.]

Iznad Dugog Sela 20 km istočno od Zagreba nalazi se Martin breg, a na njemu ostaci crkve Svetog Martina. Posjetio sam ovaj lokalitet 2. srpnja/jula 2016.
Prvi spomen Dugog Sela datira iz 1209. godine kada je ugarsko-hrvatski kralj Andrija II. (II. András) darovao ''zemlju Svetog Martina'' (Terra Sancti Martini) u posjed viteškom redu Templara. Najstariji sačuvani dokument u kojem se spominje crkva i župa Svetog Martina je popis župa Zagrebačke biskupije iz 1334. godine, gdje se kaže za župu i crkvu da se nalazi in possessione Cruciferorum, na posjedu križara - viteških redovnika Ivanovaca. Oni su bili patroni ili kolatori župe i crkve, brinuli su se za održavanje crkve i prihode župnika, a možda su i njihovi svećenici redovnici neko vrijeme ovdje vršili župničku službu. Iz starijeg vremena poznata su samo tri imena župnika: 1429. Petar Stjepanov iz Banjeg Sela, 1493. Ivan i 1501. Petar.
Crkva Svetog Martina kao građevina opisana je u kanonskim vizitacijama 1688. godine i kasnije, te u izvještaju Povjerenstva za čuvanje kulturnih spomenika. U početku je bila gotička, bez tornja i s ravnim stropom, a u doba baroka dobila je svodovlje. Još 1911. vidjeli su se tragovi freskoslikarija kojima je crkva nekada bila ukrašena. Prema izvještajima kanonskih vizitacija koje se čuvaju u Nadbiskupskom arhivu u Zagrebu toranj je sagrađen oko 1688. godine; 1695. svod je bio samo iznad svetišta crkve, a 1821. također iznad crkvene lađe. Župni dvor je 1695. bio drvena jednokatna zgrada blizu crkve, a škola drvena kuća pokrivena slamom. Oko crkve je bila terasa ograđena zidom od tesanog kamena dugim 90 metara.
Godine 1894. crkva je zbog dotrajalosti zatvorena i odlučeno je da se izgradi nova župna crkva u Dugom Selu. Građena je u neogotičkom stilu prema projektu poznatog bečkog arhitekta Hermanna Bolléa, a dovršena je 1900. godine uz trošak od 51.800 forinti.
U međuvremenu je stara crkva na Martin bregu postupno propadala i urušavala se. Tokom godina bilo je više inicijativa za njeno spašavanje, no pokušaj zagrebačkog nadbiskupa-koadjutora Antuna Bauera - koji je iz dijecezanske zaklade odobrio iznos od 910 kruna za najnužnije popravke - zaustavio je veleposjednik grof Janko Drašković tvrdeći da mu spremište materijala za obnovu crkve smeta posjed. Inicijativa je bilo i između dva svjetska rata te je 1931. godine ministarstvo pravde u Beogradu odobrilo za popravak crkve 20.000 dinara iz državne blagajne, a banska uprava Savske banovine dopustila je prikupljanje dobrovoljnih priloga. Tim sredstvima je na crkvu postavljen novi krov i tako joj je na neko vrijeme produljen život. Poslije Drugog svjetskog rata crkva je opet dospjela u ruševno stanje, u kakvom je i danas, s time da su izvedeni najnužniji zahvati na sanaciji. Dugoselčani se nadaju da će odgovorne institucije napravili sve što je potrebno za spašavanje i čuvanje građevine koja je spomenik kulture.

Fotografije govore o sadašnjem stanju crkve:

[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

Zagrebačka katedrala - Prvostolna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije i svetih Stjepana i Ladislava

[You must be registered and logged in to see this image.]

Biskupiju u Zagrebu osnovao je 1094. godine ugarsko-hrvatski kralj Ladislav (I. László). Za prvog biskupa imenovao je u Esztergomu svećenika prezimenom Duh, koji je po narodnosti bio Čeh ili Slovak. Iste godine je utemeljena i katedralna crkva.

Biskup Duh predaje krunu kralju Ladislavu, umjetnički prikaz:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Prvobitni titular katedrale bio je Sveti Stjepan kralj. Riječ je o Svetom Stjepanu koga Mađari zovu Szent István dok mu je latinsko ime Sanctus Stephanus, prvom ugarskom kralju (1000.-1038.) iz dinastije Arpadovića. Rođen je oko 975. u Esztergomu gdje je i umro 1038. godine, a sahranjen je u Székesfehérváru. Proglašen je kršćanskim svecem 1083. godine i Mađari ga slave kao svog sveca zaštitnika. Narod je crkvu zvao ''pri svetomu kralju''.

Sveti Stjepan kralj:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Katedrala je teško stradala u provali Mongola 1242. godine. Prve obnove izveo je biskup Timotej (1263.-1287.) u gotičkom stilu, a obnova je nastavljena u XIV. I XV. stoljeću. Između 1512. i 1520. godine izgrađen je oko katedrale i biskupskog dvora obrambeni zid s kulama radi obrane od Turaka, a između 1633. i 1641. godine doblla je masivan renesansni toranj izveden po projektu Ivana Albertala.
Najteži udarac pogodio je katedralu u potresu 1880. godine. Nakon potresa provedena je temeljita obnova (1880.-1906.) u neogotičkom stilu, po nacrtima bečkog arhitekta Friedricha Schmidta u izvedbi njegovog učenika Hermanna Bolléa. U ovoj je restauraciji zagrebačka prvostolna crkva dobila svoj današnji oblik s dva vitka tornja, visokim krovištem, novim stupovima u svetištu i oltarima koji su zamijenili većinu baroknih oltara iz XVIII. stoljeća. Bila je pokrivena raskošnim krovom od glaziranog crijepa koji je kasnije uklonjen.

Zagrebačka katedrala 1870. godine:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Hermann Bollé:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Novi izgled katedrale izvazvao je brojne kritike u stručnoj javnosti, a naročito kontroverzno bilo je rušenje Bakačeve kule i dijelova zida kako bi se bolje vidjelo novo pročelje crkve. Kampanju za rušenje kule poveo je povjesničar umjetnosti Izidor Kršnjavi u ime Društva umjetnosti 1901. godine. Na čelu suprotstavljene strane stao je sveučilišni profesor i upravitelj Arheološkog odjela Narodnog muzeja u Zagrebu Josip Brunšmid, iza kojeg se svrstao poduži niz najeminentnijih povjesničara i arheologa. Predstavku, koju je sastavio Emil Laszowski, korigirao i dopunio Brunšmid, a upućena je 18. lipnja 1901. Vladi, nadbiskupu Jurju Posiloviću i Zagrebačkom kaptolu, potpisalo je ukupno 28 najuglednijih imena relevantnih struka. U predstavci potpisani naglašavaju: Bakačeva kula osobito je karakterističan primjer sredovječnog utvrdnoga braništa i bitna sastavina toli zanimive crkvene utvrde, kakove u Hratskoj nigdje više nemamo, pa se već stoga samo po sebi preporuča njezino sačuvanje... Ne dajte rušiti niti Bakačeve kule, niti išto od ostalih utvrda oko stolne crkve.
Opovrgavajući da je Bakačeva kula srednjovjekovna, Kršnjavi je poručio: Valja poći, pa gledati taj grdni, nespretni toranj, za koji zatim kaže da nije nikakav važan historički spomenik, a zatire novo, krasno i skupocjeno pročelje stolne crkve. Nema nikakve sumnje da Bakačev toranj nije lijep: širok, nizak, poluokrugao, nema na njemu ni konstruktivno građevnih, ni građevno-dekorativnih oblika - to je prosto kula… U vrijeme renesance, kad je taj Bakačev toranj građen, znali su graditelji i utvrdama dati liepi oblik, ali na ovom se tornju vidi, da je u nemirno doba na harmak uz postojeći već Osvaldov zid prezidan, da ga nitko nije ni mislio graditi liepo.
Ban Khuen-Héderváry potpisao je 24. ožujka 1903. odluku kojom se utvrde oko prvostolne crkve tj. napose Bakačev toranj i s njime u savezu stojeći zidovi bezuvjetno uzčuvati imadu. Ali je već iste godine pao sa vlasti, a kula i dio zida srušeni su 1907. godine.

Bakačeva kula oko 1900. godine:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nakon što je nadbiskup Juraj Haulik (1837.-1869.) dao postaviti novi glavni oltar posvećen Uznesenju Blažene Djevice Marije (honori Beatae Mariae Virginis in coelos assumptae) prvostolnica nosi službeno ime Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije i svetih Stjepana i Ladislava.

Arena u Puli

[You must be registered and logged in to see this image.]

Pulska Arena je najveći i najbolje sačuvan spomenik antičkog graditeljstva u Hrvatskoj te s pravom pripada svjetskom kulturnom nasljeđu. Vrijeme njenog nastanka nije precizno utvrđeno, ali se smatra da je na istom mjestu još u vrijeme rimskog cara Oktavijana Augusta stajao manji afmiteatar izgrađen većinom od drveta. Arena se uglavnom pripisuje caru Vespazijanu, ali je najvjerojatnije dovršena u vrijeme Domicijana u drugoj polovici I. stoljeća..

Vespazijan:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Domicijan:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Veličanstvena građevina zaslužuje više od jedne slike. Snimio sam ih na obiteljskom izletu 21. rujna/septembra 2017. godine:

[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

Karlovačka Zvijezda

[You must be registered and logged in to see this image.]

Grad Karlovac i njegovu Zvijezdu posjetio sam s dvojicom prijatelja 14. svibnja/maja 2017. godine. Podaci koje navodim u tekstu potječu sa službene web stranice grada i Turističke zajednice grada Karlovca.
Grad Karlovac jedan je od rijetkih gradova koji zna točan datum svog nastanka, 13. srpnja 1579. godine, a dobio je ime po svom osnivaču nadvojvodi Karlu Habsburškom. To je ujedno početak gradnje karlovačke krajišne vojne utvrde zbog protuturske obrane. Svake godine 13. srpnja slavi se Dan grada Karlovca.
Prvu gradsku upravu Karlovac je dobio 1778. godine, a 1781. godine car Josip II. dao mu je Povelju slobodnog kraljevskog grada. Karlovac je primjer grada zasnovanog prema vodećim graditeljskim zamislima svog vremena; renesansni, geometrijski pravilan lik šesterokrake zvijezde. Po obodu tvrđave je, prema urbanom rješenju sa 19. na 20. stoljeće odlučeno podići gradske palače, urediti parkove i perivoje. Tako je Karlovac tada postao i do danas očuvan kao idealni renesansni grad i istovremeno heksagonalna bastionska tvrđava s pravokutnim rasterom ulica. Upravo takvim izgledom Karlovac je rijedak u Europi.
Karlovačka povijesna jezgra koju Karlovčani zovu Zvijezda okružena je dubokim šančevima u koje se za opasnosti puštala voda iz obližnje rijeke Kupe. Središnji Trg Josipa bana Jelačića tada je bio najvažnije okupljalište i mjesto svih značajnih zbivanja. Bunar koji se nalazio u geometrijskom središtu trga zamjenila je česma ukrašena alegorijskim prikazima rijeka, koja je crpila vodu sa borlinskih zdenaca. Na trgu se nalaze crkva Presvetog Trojstva i franjevački samostan. Crkva, najstarija građevina Karlovca i prva civilna zgrada, izgrađena je u isto vrijeme kad i tvrđava. Izgorjela je 1692., a na istom mjestu izdignuta je nova crkva sa zvonikom visokim 44 metra. Arhitektonska cjelina crkve i pripadajućeg franjevačkog samostana s muzejom sakralne umjetnosti nacionalni je spomenik kulture.
Na trgu se također nalaze parohijska crkva Svetog Nikole iz 1787. godine, učenički dom, kao i zgrada gradskog Poglavarstva te dvije vojarne. Najstarija zgrada koja datira iz 1630. je kurija karlovačkog generala Vuka Frankopana na Strossmayerovom trgu, gdje su se vjenčali Katarina Frankopan i Petar Zrinski, kasnije ban Hrvatske. Danas je ovdje smješten gradski muzej sa bogatim fundusom od 18.000 vrijednih predmeta. U blizini je i najstarija glazbena škola u Hrvatskoj, koja je otvorena davne 1804. godine.

Crkva Presvetog Trojstva, najstarija građevina Karlovca podignuta istovremeno s tvrđavom. Uz crkvu je franjevački samostan:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Pravoslavna crkva Svetog Oca Nikolaja iz 1787. godine, obnovljena 2007. godine:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Motiv iz stare gradske jezgre:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ostaci kapele Svetog Josipa, koju je u XVII. stoljeću dao izgraditi general Josip Herberstein, srušene 1833. godine:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Zvijezda sa vanjske strane:

[You must be registered and logged in to see this image.]

S desne strane opkopa vide se ostaci nekadašnjeg bastiona:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ljubljanski grad

Ljubljanu sam posjetio puno puta, između ostalog 14. travnja/aprila 2018. godine. Tada smo se trojica mojih prijatelja i ja popeli na Ljubljanski grad, staru utvrdu na brdu iznad glavnog grada Slovenije. Prenosim dio svojih dojmova, a ne bih se bunio ako me netko od forumskih tovariša iz Dežele dopuni ili po potrebi ispravi.

Pogled na grad iz središta Ljubljane:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Prvi dvorac na ovom mjestu spominje se u dokumentu iz 1234. godine, a 1256. se navodi kao castrum capitalis Laybach. Kao prvi vlasnici spominju se članovi obitelji Spenheim, a 1269. preuzeo ga je češki kralj Otokar II. Přemysl. Kasnije je mijenjao vlasnike sve dok 1335. pokrajinu Kranjsku nisu naslijedili Habsburgovci. U XV. stoljeću izvedeno je utvrđivanje dvorca zbog opasnosti od turskih provala i potpuno je promijenjen njegov izgled. Iz tog razdoblja potječe kapela svetog Jurja, jedan od najstarijih sačuvanih dijelova dvorca, posvećena 1489. godine i kasnije barokizirana. Ostale zgrade u kompleksu dvorca, osim obodnih zidova, dvorske kapele i kutnih kula, podignute su u XVI. i XVII. stoljeću. Uzduž zidina su bili boravišni dijelovi za pokrajinskog guvernera, a dvorište je služilo za okupljanje pokrajinske plemićke vojske. Građevinsku djelatnost vodili su pokrajinski guverneri i poznati vojskovođe Lenković, Lamberg, Auersperg, Kacijaner i Thurn.
Ulogu utvrde i rezidencije dvorac je izgubio sredinom XVII. stoljeća prestankom turske opasnosti, a time je počelo njegovo propadanje. Najprije je služio kao skladište baruta, a krajem XVIII. stoljeća bečka administracija ga je namjeravala srušiti i građevinski materijal rasprodati čemu su se usprotivili kranjski pokrajinski staleži. U vrijeme Napoleonovih Ilirskih provincija 1809.-1813. u dvorcu su se nalazili kasarna i vojna bolnica, a od 1815. u njemu je bio smješten zatvor. Za vrijeme Prvog svjetskog rata u dvorcu je najprije bio zatvor za političke osuđenike, među kojima je bio i poznati slovenski književnik Ivan Cankar. Od 1915. do 1918. godine tu je bila karantenska postaja za talijanske ratne zarobljenike, a za vrijeme Drugog svjetskog rata talijanski i zatim njemački zatvor. Potpuna rekonstrukcija dvorca započeta je nakon 1964. godine i danas je jedna od glavnih turističkih atrakcija grada Ljubljane.

Nekoliko fotografija sa Ljubljanskog grada:

[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

Muzej za umjetnost i obrt u Zagrebu

[You must be registered and logged in to see this image.]

Muzej za umjetnost i obrt u Zagrebu osnovan je 1880. godine na inicijativu Društva umjetnosti i njegovog tadašnjeg predsjednika Izidora Kršnjavoga, kao jedna od prvih institucija takve vrste u Europi. Muzej je zamišljen s namjerom da se stvori ''zbirka uzoraka za majstore obrtnike i umjetnike koji treba da ponovo unaprijede proizvodnju predmeta svakodnevne upotrebe''. Strategija djelovanja Muzeja bila je usmjerena ka očuvanju tradicionalnih vrijednosti narodnog obrta, ali i stvaranju nove estetičke kulture građanskog sloja, te je 1882. godine uz Muzej osnovana i Obrtna škola, današnja Škola za primijenjenu umjetnost i dizajn.
Projekt zgrade, kao prve namjenski građene za muzej u Hrvatskoj, izradio je arhitekt Herman Bollé. Reprezentativna historicistička palača izgrađena 1888. godine svojim pročeljem u duhu njemačke renesanse upotpunjuje scenografiju jednog od najljepših zagrebačkih trgova.
Zgrada ima status zaštićenog kulturnog dobra.

Detalj pročelja:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Meni osobno ova zgrada je najljepši Bolléov doprinos arhitekturi grada Zagreba. Snimio sam je u vrijeme obnove fasade 2016. godine:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Osnovna škola na Selskoj cesti u Zagrebu

[You must be registered and logged in to see this image.]

Slobodnostojeća paviljonska jednokatna i trokatna zgrada Gradske osnovne škole Trešnjevka, danas OŠ August Šenoa, izgrađena je 1930-1931. godine prema projektu Ivana Zemljaka. Arhitektura programatske socijalne pretenzije, građena za radničku gradsku četvrt, usklađena je s najvišim suvremenom pedagoškim i higijenskim normativima. Programom, prostornim rješenjem i integralnim oblikovanjem, uključujući ergonomski projektiranu školsku opremu, kapitalno je ostvarenje moderne hrvatske međuratne arhitekture. Zaštićeno je kulturno dobro.
Arhitekt Ivan Zemljak (1893.-1963.) studirao je na Tehničkom fakultetu u Grazu i na Njemačkoj visokoj tehničkoj školi u Pragu, gdje je 1920. diplomirao. Od 1920. radio je kod arhitekta Viktora Kovačića u gradskoj službi, a od 1921. do 1930. bio je zaposlen u projektnom odjelu gradske uprave u Zagrebu. Od 1939. do 1941. bio je na funkciji šefa odsjeka za novogradnju. Nakon što je 1950. godine umirovljen postao je honorarni suradnik Zavoda za urbanizam Narodnog odbora grada Zagreba.
U svom arhitektonskom radu Zemljak je najznačajniji kao graditelj škola. Njegove škole na Jordanovcu i Selskoj cesti u Zagrebu, projekti koji su u to vrijeme jasno iskočili iz tadašnjih arhitektonskih okvira, ubrajaju se u sam vrh moderne arhitekture u Hrvatskoj.

Ivan Zemljak:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Još dvije fotografije škole na Selskoj cesti:

[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dodajem i jednu zanimljivost. Ivan Zemljak na neki način povezuje moju obitelj, jer je projektirao obje škole koje su pohađali otac i kćer - ja školu na Koturaškoj cesti, a moja kćer školu na Selskoj.

Kamenita vrata na zagrebačkom Gornjem gradu

Kamenita vrata su jedan od najznačajnijih i najposjećenijih kulturno-povijesnih spomenika grada Zagreba. Tekst je prenesen sa web stranice Turističke zajednice grada, a fotografije su iz različitih izvora sa interneta:
Priča o povijesnoj jezgri Gornjeg grada započinje od Kamenitih vrata, koja i čine jedan od njegovih simbola. Ne samo da odatle svi turisti koji dolaze u Zagreb kreću u njegov obilazak, nego se u pravilu kod Kamenitih vrata uvijek dulje zadržavaju obavezno bilježeći okom kamere ili fotografskog aparata zanimljive prizore na tom mjestu.
Kamenita vrata su ostatak utvrde kojom je nekada bio opasan stari grad i premda se spominju od 1429. godine pretpostavlja se da su podignuta još 1266. godine. Ona su kroz povijest često bila pregrađivana, a nisu je zaobišli ni veliki požari. U posljednjem takvom velikom požaru koji je zahvatio Gradec 31. svibnja 1731. godine neoštećena je ostala slika Majke Božje koja je stajala iznad gradskih vrata. U znak zahvalnosti nakon toga je sagrađena kapelica koja i danas postoji u udubljenju prolaza Kamenitih vrata i čuva sliku Bogorodice i od tada postaje najveće zagrebačko svetište. (...)
Kamenita vrata su zaštićeno kulturno dobro.

Kamenita vrata, ulaz iz smjera Radićeve ulice:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ulaz iz smjera Kamenite ulice:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kamenita vrata 1907. godine:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Svetište Majke Božje od Kamenitih vrata:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kod ulaza iz Kamenite ulice postavljen je 1929. godine brončani kip Dore Krupićeve, lika iz romana Augusta Šenoe ''Zlatarevo zlato'', rad kipara Ive Kerdića:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Da ne bi ispalo kako predstavljam kulturna dobra samo iz svoje uže i šire okolice dotičem se i jednog znamenitog sakralnog objekta u gradu gdje sam služio vojni rok. Volio bih da to učini netko drugi, bliži lokalitetu, ali dok se takav eventualno ne javi moj prilog neće smetati. Svaka ispravka i dopuna je dobrodošla.
Kao vojnik slikao sam se ispred crkve u vojničkoj uniformi, a fotografirao me otac koji mi je došao u posjet u prosincu/decembru 1973. Nažalost, tu sliku sam negdje zametnuo i ne mogu je naći.

Crkva Bogorodice Ljeviške u Prizrenu

[You must be registered and logged in to see this image.]

Crkvu je kao svoju zadužbinu dao izgraditi srpski kralj Milutin (Стефан Урош II Милутин Немањић) 1306.-1307. godine. Izgrađena je na temeljima starije ranokršćanske crkve.

Stefan Uroš II. Milutin Nemanjić:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Tokom turske vladavine crkva je bila pretvorena u džamiju, a freske su prekrivene slojem žbuke. Ponovo su otkrivene od 1950. do 1952. godine i građevini je vraćena izvorna uloga crkve. Obnova je potrajala sve do 1976. godine.
Crkva je teško stradala u Martovskim nemirima 2004. godine (Мартовски погром 2004.) kada su je pripadnici OVK (UÇK) i albanski ekstremisti napali vatrenim oružjem te je djelomično razorili i zapalili, a dogodilo se i nekoliko pljački.
Crkva Bogorodice Ljeviške u Prizrenu stavljena je 2006. godine na Listu svjetske baštine UNESCO-a (World Heritage Site). Također se nalazi na Listi ugrožene svjetske baštine (List of World Heritage in Danger). Čuvaju je vojne snage KFOR-a.

Detalj vanjskog izgleda crkve:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Freska ''Razgovor apostola'':

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kapetan I klase VZ VZ JM JM BROJ POSTOVA: : 4561 ČLAN OD: : 2011-06-23

[You must be registered and logged in to see this image.]

Foto: Moja Sestra u Bogorodici Ljeviskoj - Porodicna fotografija

Stanko1; hvala na ovim krasnim objavama. Jako dugo nisam bio aktivan na ovom forumu, ali su me ove objave "natjerale" da se ulogiram nakon što sam ih pročitao.
Osobno sam posjetio dosta sličnih mjesta i imam gomilu fotografija. Sad se prvo trebam podsjetiti kako se fotografije objavljuju, pa onda zagrijati stolicu i napisati tekst o njima pazeći da ne zaostaje za ovima koje se napisao. Nadam se da će se i drugi članovi priključiti jer u našoj zemlji/našim zemljama ima nebrojeno spomenika koje vrijedi pokazati.

_________________
In medias (t)res...

Upravo tako Gorane, ima nebrojeno puno spomenika kulture koje vrijedi prikazati i upoznati. Znatiželjno očekujem tvoje priloge, a ja nastavljam još jednom spomeničkom građevinom:

Popov toranj na zagrebačkom Gornjem gradu

[You must be registered and logged in to see this image.]

Poznavatelji povijesti grada Zagreba znaju da je nastao spajanjem dvaju starih gradskih naselja na dva susjedna brijega - Gradeca i Kaptola. Brijegovi su bili razdvojeni dolinom potoka koji se zvao Cirkvenik ili Medveščak.

Tlocrt srednjevjekovnog Gradeca i Kaptola:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Gradec je 1242. godine ugostio ugarsko-hrvatskog kralja Belu IV (IV. Béla) u bijegu pred Mongolima. Tokom povratka u Mađarsku, nakon povlačenja Mongola, Bela je 16. studenog/novembra 1242. u Virovitici izdao Zlatnu bulu kojom Gradecu daje status slobodnog kraljevskog grada izuzetog iz banske i županijske vlasti te izravno podvrgnutog kralju. Grad je dobio brojne povlastice, ali i obaveze da izgradi oko gradskog područja obrambeni zid i utvrde, te daje kraljevskoj vojsci u slučaju rata 10 naoružanih vojnika.
Odnosi između susjeda na dva brijega nisu bili idilični. Dva zagrebačka naselja znala su se poklati međusobno, a najgori sukob zbio se 1396. godine oko crkvenih nameta, kada je biskup Ivan bacio anatemu (prokletstvo) na Gradec i 137 uglednih građana izopćio iz crkve. Drugi žestoki sukob zbio se nakon pogibije kralja Ludovika II. Jagelovića (II. Lajos) u bici kod Mohácsa 1526. godine, kada je došlo do dinastičkog sukoba i građanskog rata između pristalica Ferdinanda I. Habsburškog i ugarskog velikaša Ivana Zapolje (Zápolya János). Gradec je bio na strane Ferdinanda, a Kaptol na strani Zapolje pa su međusobne dinastičke razmirice rješavane puškama, kopljima, strelicama i lumbardama.
Kaptol je na sjevernom dijelu brijega Gradec posjedovao dio zemljišta, na kojem je sredinom XIII. stoljeća izgradio obrambenu kulu. Građani Gradeca su tu građevinu podrugljivo nazvali Popov toranj.

Tlocrt Gradeca iz XIV. stoljeća. Popov toranj je označen brojem 1 u vrhu slike:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Popov toranj na staroj gravuri:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Bez obzira na vlasništvo Popov toranj je bio uklopljen u cjelokupni obrambeni sustav starog Gradeca, a zadaća mu je bila čuvati sjeverna ili Nova vrata. Danas je jedan od najstarijih očuvanih dijelova sustava. Nakon što je prošla opasnost od Turaka u toranj je bila smještena škola. U prvoj polovici XIX. stoljeća dograđen mu je još jedan kat.
Danas se na vrhu Popovog tornja nalazi Zvjezdarnica Hrvatskog prirodoslovnog društva. Svečano je otvorena 5. prosinca/decembra 1903.godine, a prvi upravitelj bio je prof.dr. Oton Kučera. U čast otvaranja zagrebačke Zvjezdarnice astronom iz Heidelberga August Kopff imenovao je novootkriveni planetoid 589 Croatia.

Prof.dr. Oton Kučera:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kupola Zvjezdarnice s teleskopom na vrhu Popovog tornja:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Petrovaradinska tvrđava kao iz bajke, iz pričje perspektive[You must be registered and logged in to see this image.]

KRUŠEVAC

Crkva "LAZ[You must be registered and logged in to see this image.]ARICA" 1904.

Ispod Studentskog parka od 1783.g. stoji Šejh-Mustafino turbe, na samom uglu Visnjićeve i Ulice brace Jugovica. Na ovom mestu bila je i tekija, islamska bogomolja u kojoj su boravili dervisi. Danas je ovaj objekat pod zastitom države, a obnovljen je 2013. godine.[You must be registered and logged in to see this image.]

Šetao sam juče Kejom u Novom Sadu i slikao spomenik. Ime se teško čita jer je preko nota upisano, pa ne znam ko je.[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

Sloba1 (citat):: Šetao sam juče Kejom u Novom Sadu i slikao spomenik. Ime se teško čita jer je preko nota upisano, pa ne znam ko je.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Evo ga tko je i što je.

[You must be registered and logged in to see this link.]

Vojnik Graničar (citat):

Sloba1 (citat):: Šetao sam juče Kejom u Novom Sadu i slikao spomenik. Ime se teško čita jer je preko nota upisano, pa ne znam ko je.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Evo ga tko je i što je.

[You must be registered and logged in to see this link.]

Hvala lepo.

Ovo je ruina od nekadašnje pivare u Pančevu od Vajferta. Čuvena pivara. Snimak je od pre 4 godine i ko zna koliko je pre toga staro i zapušteno umesto da bude spomenik. Ne znam da li se u ove 4 godine nešto promenilo, mada čisto sumnjam.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Stanko1 (citat):: Da ne bi ispalo kako predstavljam kulturna dobra samo iz svoje uže i šire okolice dotičem se i jednog znamenitog sakralnog objekta u gradu gdje sam služio vojni rok. Volio bih da to učini netko drugi, bliži lokalitetu, ali dok se takav eventualno ne javi moj prilog neće smetati. Svaka ispravka i dopuna je dobrodošla.
Kao vojnik slikao sam se ispred crkve u vojničkoj uniformi, a fotografirao me otac koji mi je došao u posjet u prosincu/decembru 1973. Nažalost, tu sliku sam negdje zametnuo i ne mogu je naći.

Crkva Bogorodice Ljeviške u Prizrenu

[You must be registered and logged in to see this image.]

Crkvu je kao svoju zadužbinu dao izgraditi srpski kralj Milutin (Стефан Урош II Милутин Немањић) 1306.-1307. godine. Izgrađena je na temeljima starije ranokršćanske crkve.

Stefan Uroš II. Milutin Nemanjić:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Tokom turske vladavine crkva je bila pretvorena u džamiju, a freske su prekrivene slojem žbuke. Ponovo su otkrivene od 1950. do 1952. godine i građevini je vraćena izvorna uloga crkve. Obnova je potrajala sve do 1976. godine.
Crkva je teško stradala u Martovskim nemirima 2004. godine (Мартовски погром 2004.) kada su je pripadnici OVK (UÇK) i albanski ekstremisti napali vatrenim oružjem te je djelomično razorili i zapalili, a dogodilo se i nekoliko pljački.
Crkva Bogorodice Ljeviške u Prizrenu stavljena je 2006. godine na Listu svjetske baštine UNESCO-a (World Heritage Site). Također se nalazi na Listi ugrožene svjetske baštine (List of World Heritage in Danger). Čuvaju je vojne snage KFOR-a.

Detalj vanjskog izgleda crkve:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Freska ''Razgovor apostola'':

[You must be registered and logged in to see this image.]

Hvala Stanko na ovim lepim slikama sa prigodnim obrazloženjem.

Kula Lotršćak na zagrebačkom Gornjem gradu

[You must be registered and logged in to see this image.]

U bijegu pred Mogolima nakon poraza u bici na rijeci Sajó (1241.) ugarsko-hrvatski kralj Béla IV. zadržao se nekoliko mjeseci u Gradecu na Gričkim goricama, današnjem Zagrebu. U znak zahvalnosti za pruženo gostoprimstvo kralj je 1242. izdao Zlatnu bulu kojom Gradecu daje status slobodnog kraljevskog grada. Ujedno je obavezao građane da grad zaštite zidinama i kulama. Gradnja utvrda trajala je dvadesetak godina, a dovršena je 1266. U obrambenom sustavu izgrađena je i kula Lotršćak, koja je štitila južni ulaz u grad - takozvana Poljska vrata (Portella campestris).
Ime Lotršćak vjerojatno potječe od zvona koje je zvonilo navečer prije zatvaranja gradskih vrata, zvanog ''zvono lopova'' (campana latrunculorum). Izvorno je kula bila dvokatna, građena od kamena i debljinom zidova od 195 cm. Godine 1857. dozidana su još dva kata od cigle, a na krovu je podignut poligonalni drveni vatrodojavni tornjić koji se danas koristi kao vidikovac.

Vidikovac na vrhu kule:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Sa kule Lotršćak svakog dana točno u podne puca čuveni Grički top. Taj običaj uveden je 1. siječnja/januara 1877. na inicijativu gradskog vijećnika Đure Deželića, a razlog njegovog uvođenja potječe iz jedne legende. U XVI. stoljeću turska vojska Hasan paše Predojevića utaborila se na drugoj obali Save, sa Lotršćaka je ispaljen hitac iz topa, a granata je raznijela pijetla kojeg su nosili paši za ručak. Buka topa toliko je uplašila Turke da su se razbježali i nikada se više nisu vraćali pod Gradec.
Otkako je uveden običaj pucanja u podne korišteno je pet različitih topova, a posljednjeg koji se i danas koristi poklonila je JNA pred Univerzijadu 1987. godine. Njegovi prethodnici izloženi su u Muzeju grada Zagreba.

Današnji Grički top, poklon JNA gradu Zagrebu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Prekjučer sam boravio u Bjelovaru i prenosim nekoliko fotografija koje sam snimio u ovom gradu.
Bjelovar je grad u središnjoj Hrvatskoj i sjedište Bjelovarsko-bilogorske županije i Bjelovarsko-križevačke biskupije. Na popisu stanovništva 2011. godine imao je 40.276 stanovnika u 31 naselju, od čega u samom Bjelovaru 27.024. Grad nema dugu povijest jer je utemeljen tek 1756. godine odlukom carice Marije Terezije, kao upravno sjedište Križevačke i Đurđevačke graničarske pješačke pukovnije. Grad je građen prema zamisli generala Filipa Becka, a njegova tadašnja vojna uloga ogleda se i u planskoj kvadratnoj strukturi ulica u središtu grada.

Bivša zgrada vojne komande s kraja XVIII. stoljeća s otvorenim arkadnim hodnikom na pročelju, danas sjedište Gradske uprave.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kasnobarokna katolička katedrala svete Terezije Avilske, građena od 1756. do 1771. na Trgu Eugena Kvaternika. Gradnja crkve dovršena je 1771. godine, što označuje i kronogram na zapadnom pročelju: D:O:M:V:M Ista eCCLesia DiVae VirginI theresiae a regina Maria theresia posita est. Nakon potresa 1886. godine obnovljena je po nacrtima arhitekta Hermanna Bolléa. Crkva je bulom pape Benedikta XVI. De maiore spirituale bono od 5. prosinca/decembra 2009. uzdignuta na katedralu Bjelovarsko-križevačke biskupije:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Pravoslavna crkva svete Trojice iz 1772., jednobrodna barokno-klasicistička građevina. Unutrašnjost joj je restaurirana na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće prema projektima Hermanna Bolléa, a ikone su izradili Celestin Medović, Bela Čikoš Sesija i Ivan Tišov:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U zgradi nekadašnje gradske vijećnice iz 1831. godine nalazi se Gradski muzej Bjelovar:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Paviljon od bračkog kamena iz 1943. godine u središnjem parku, najveći kameni paviljon u Europi:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Poštovani,
Tek sam se jučer priključio forumu i već sam sada iskreno sretan. Toliko divnih tema,osobito onih koje mene intetesiraju. Povijesno-putopisne i vrlo zanimljive,iako jasno prevladavaju vojne teme.
Želim Vam samo iskazati zadovoljstvo do sada viđenim i onim temama koje Vi objavljujete.
Da nije bilo posljednjeg rata možda ne bih ni bio u Bjelovaru i kroz njega vise puta prolazio. Iz ovoga grada je moj omiljeni pisac Goran Tribuson kao i braca Navojec.
Naime,bio sam pripadnik HV i u to vrijene logističar a kako sam iz Vinkovaca i u to vrijeme je dobar dio autoputa bio okupiran morali smo ići okolnim putem do Zagreba. Nije svako zlo za zlo,pa sam eto obisao i upoznao i taj dio Hrvatske.
Raspisah se ja,oprostite,prof.deformacija,po struci sam pravnik, a kao vojnik u Jna sam bio u vezi RTG,sto mi na moju žalost nije previse pomoglo u životu,premda sam zavolio i tu struku i mnogo naučio.
Svaka čast na Vasim tekstovima i objavama
Doktor Živago

Stobi - Makedonija

[You must be registered and logged in to see this image.]
Stobi (grčki: Στoβόι, makedonski: Стоби) je ime antičkog grada pored Demir Kapije, danas je to najpoznatije arheološko nalazište u Makedoniji. Ostatci grada Stobia nalaze se na uviru rijeke Crne(grčki: Erigon) u Vardar (grčki: Aksios), 160 km sjeverozapadno od Soluna, na glavnom prometnom pravcu Dunav - Egejsko more, u vrijeme svog vrhunca, to je bio grad velikog vojnog i trgovačkog značaja. Povoljna pozicija Stobia, omogućila je gradu pozdan napredak i prosperitet osobito za mirnih vremena 1. i 2. stoljeća. Na kraju svoje egzistencije grad je na kraju 6. stoljeća pao pod vlast Slavena.

Stobi je bio značajno urbano naselje u periodu od 3. stoljeća pr. Kr. do 6. stoljeća. Grad Stobi prvi put spominje u pisanim dokumentima rimski povjesničar Livije godine 197. pr. Kr., on je naveo lokaciju grada u sklopu opisa pobjede Filipa V makedonskog kralja protiv Dardana.(ilirskog plemena).

Po arheološkim nalazima, naselje je osnovano u helenističkom periodu, ne puno prije vladavine Filipa V. makedonskog.

Godine 168. pr. Kr. Rimljani su pobijedili Perzeja i zauzeli Makedoniju, koju su podijelili na četiri upravna područja, ali su joj ostavili neku vrst nezavisnosti. 148. pr. Kr. Makedonija je izgubila nezavisnost i postala rimska provincija. Grad Stobi postao je upravno središte provincije Macedonia I. Za vladavine cara Augusta (31. pr. Kr. - 14.), grad se osobito raširio i površinom i stanovništvom, dobio je i status - grada(oppidium civium Romanorum). Većina helenističkih grobova zasuta je zemljom i na njihovom mjestu podignute su nove zgrade.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kuća obitelji Peristerija IV - VI vijek N.E.
[You must be registered and logged in to see this image.]

Na žalost, ne mogu učitati puno slika, pa ću priču o Stobiju objaviti u 2-3 dijela. Napravio sam barem 50-tak fotografija i među njima bi moglo biti nekoliko zaita zanimljivih

_________________
In medias (t)res...

Stanko1, evo - ja rekoh - ne porekoh... Dugo mi je trebalo da shvatim kako se slike postavljaju, pa mi je onda ova tema "pobjegla", ali već ću se potruditi da je upotpunim fotografijama sa mojih putovanja.
Za sada, ću nastaviti sa Stobijem:

Antički teatar u Stobiju je napravljen krajem II ili početkom III stoljeća NE. Mogao je primiti 7600 gledatelja. Krajem III st je pretvoren u arenu za gladijatorske borbe, a već u V stoljeću je napušten i razrušen, jer su ga koristili kao izvor materijala za gradnju drugih građevina.
[You must be registered and logged in to see this image.]

_________________
In medias (t)res...

Stobi - 3

Gradski forum - njegova izgradnja je započela krajem I stoljeća NE, kao takav je funkcionirao u II i do kraja III stoljeća kada je stradao u požaru i nije se više obnavljao. [You must be registered and logged in to see this image.]

Veliko javno kupatilo, nastalo u V i VI st. Imalo je sistem podnog grijanja, nekoliko mramornih kada i niša u zidovima u kojima su stajale mramorne statue.
[You must be registered and logged in to see this image.]

_________________
In medias (t)res...

Vinkovci su najstarije naselje u Europi.
Naime, arheološka istraživanja na području grada Vinkovaca pokazala su postojanje starije faze starčevačke kulture neolitika, prije 7000 godina. Tri autohtone kulture, sopotska i vučedolska kultura, te vinkovačka kultura nastanjivale su šire područje grada od 4000-1600 g.pr.Kr.. U starijem željeznom dobu ovdje su živjeli Iliri, kji su se kasnije spojili sa Keltima.
U antičko doba živjeli su ovdje Skordisci, a iznad slojev starčevačke, sopotske, vučedolske, vinkovačke brončano i željeznodobne kulture smjestilo se i rimsko naselje Cibale.
One predstavljaju važno čvorište na razmeđi putova Aquileia-Poetovio-Mursa-Cibalae-Sirmium-singidunum i Siscia.
Osnovu populacije čine domaći stanovnici u rimskom gradu, kao i doseljenici iz ostalih dijelova carstva.Noviju fazu urbanizacije započinje rimski car Septimije Sever ( 193-211), kasnije sve to nastavlja njegov sin Karakala (198-218). Ne zna se koji je od njh dvojice Cibama postavio status kolonije odn. Coloniae Aurelie Cibalae. nakon proglašenja kolonijom slijedi faza brzog procvata i velikih promjena.
Treba ukazati i na povijesnu činjenicu da su se u Vinkovcima-Cibalama rodila i dva rimska cara, braća Valentinijan (364-375) i Valens(364-378), čiji je otac Gracian bio iz Cibala. Broj stanovnika u utvrđenom naselju Cibalae je bio oko 10000 i nije prelazio taj broj.
Osim utvrđenja u Cibalama je pronađeno oko 70 peći za pečenje keramike i opeke.Bronađen je ogroman broj fino i bogato izgrađenih sarkofaga i grobnica.
Same Cibalae su imali cijeli niz termi ( kupališta ), glavni kanalizacijski odvod i drugi javni i privatni objekti.
U srednjem vijeku postoji nekoliko pronađenih antičkih groblja, crkvica na tzv. Meraji iz 1100 g., koja je po svim saznanjima bila prva župna crkva u Vinkovcima koju znamo pod imenom Sv. Ilija.
U njoj je nađena medaljica s likom sv. Benedikta i natpisom " ORDO SANCTI BENEDICTI", dakle pripadala je benediktincima. Tu se nalazilo i naselje sv. Ilije sa 680 osoba.
Nakon ovoga, Vinkvce i naselja oko Vinkovaca pustoše Osmanloije oko 1500. godine., a vjerojatno oko 1686. su sulijed ratnih zbivanja raseljeni.
Stanovništvo se skriva po okolnim šumama. Kasnije, vinkovci ulaze u područje Vojne krajine, a ranije spomenuta župa dobiva naziv sv. Vinko, po čemu i Vinkovci dobivaju ime pod kojim su i danas poznati i prepoznati.
Tada postaju sjedište 7. brodske graničarske pukovnije i njoj pripadajuće 9.vinkovačke satnije. središte naselja sa Meraje se seli na današnje mjesto.Stare antičke ruševine se poravnavaju i nastaje vojno vježbalište.Istovremeno dolazi do zidanja krasnih baroknih objekata kao što su zapovjedništvo imenovane pukovnije ( danas Gradski muzej) iz 1775. godine, nova župna crkva sv. Ivana Nepomuka iz 1777., zgrada . Ubrzano se radi na izgradnji Generalata Slavonske brigade, kasrane i vježbališta za vladavine carice Marije Terezije. Grad se pretvara u vojnokrajišku jezgru baroknog tipa. Otvoren je više vojnih učilišta a gradi se i gimnazija 1799. u kojoj su se školovali čuveni Vinkovčani, kao što su Joza Ivakić, Vanja Radauš, Ivan i Josip Kozarac, Branka Batinić, Rade Šerbedžija, Tvrtko Smital i mnogi drugi.

Par sličica bi dobro došlo... Wink

_________________
In medias (t)res...

Znam da bi, no ne mogu ih postaviti, jer pišem sa računala na poslu...

stavio sam opet novu temu, a spremam još neke

A čiinjenica da ovdje lakše dođem do računala nego kod kuće, a ovaj Forum me zaludio. Svaki slobodan trenutak koristim za komentare na Forumu..ovisnost. Very Happy

neka, neka i treba tako.
ja sam ovih dana malo u gužvi, ali nastojim baciti oko na to što se dešava.

_________________
In medias (t)res...

Dok ulovim slobodnog vremena, ja ću malo proguglati poneku sličicu na osnovu tvog teksta. Možda od svega toga i ispadne nešto Wink

_________________
In medias (t)res...

Doktor Živago (citat):: stavio sam opet novu temu, a spremam još neke

bum pogledal...

_________________
In medias (t)res...

Zahvaljujem..

Bas sam se trudio potraziti i napisati nesto da bude ok

Doktor Živago (citat):: Bas sam se trudio potraziti i napisati nesto da bude ok

Ma ja sam mislio da ću se potruditi i uspjeti naći slike koje će biti OK i kliknuti uz tvoj tekst. Tekst je u redu, ne brigaj Smile

_________________
In medias (t)res...

Ma znam da je u redu..ali imam blokade za slanje slika.
Danas sam postavio dobru temu gdje svi mozemo sudjelovat..i mislim da ce biti ok. Imao sam jos par dobrih komentara

Донжон кула најочуванији је део некадашње Крушевачке тврђаве.
Средњовековни Крушевац био је престоница државе кнеза Лазара.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Jedan od najpoznatijih simbola grada Zagreba je spomenik kralju Tomislavu na istoimenom trgu kod Glavnog željezničkog kolodvora. Tomislav je bio knez Primorske Hrvatske od oko 910. godine, smatra se da je proglašen kraljem 925. (krunidba na Duvanjskom polju nije potvrđena povijesnim izvorima), a vladao je do 928. godine.
[You must be registered and logged in to see this image.]

Godine 1925. Zagrebu je utemeljeno Društvo za podizanje spomenika kralju Tomislavu, koje je izradu povjerilo kiparu Robertu Frangeš-Mihanoviću.
Robert Frangeš-Mihanović (Sremska Mitrovica 1872. - Zagreb 1940.) bio je hrvatski kipar, koji se smatra se jednim od utemeljitelja modernog hrvatskog kiparstva. Bio je član JAZU-a, Srpske akademija nauka i umetnosti i Akademije znanosti i umjetnosti u Pragu. Kip kralja Tomislava je njegovo najpoznatije djelo.

Robert Frangeš-Mihanović:
[You must be registered and logged in to see this image.]

Kipar je 1930. godine izradio gipsani model, 1933.-1934. spomenik je izliven u bronci, a postolje je napravljeno 1940.. Spomenik je postavljen 1947. godine.

Једна од српских највећих светиња, Високи Дечани! [You must be registered and logged in to see this image.]

Sloba1 (citat):: Једна од српских највећих светиња, Високи Дечани! [You must be registered and logged in to see this image.]

Imao sam priliku i cast posetiti to sveto mesto.

_________________
Više ne krivim ljude koji me razočaraju, od sad krivim sebe što očekujem previše!

SveJug (citat):: Imao sam priliku i cast posetiti to sveto mesto.

I ja, za vrijeme služenja vojnog roka u Prizrenu.
Ocu i meni vodič je bio jedan kaluđer, koji me fascinirao svojom erudicijom i općom kulturom.

Spomenik knezu Mihailu podignut je 1882. godine.

Autor je vajar Enriko Paci.
Nacrte za postament uradio je Konstantin Jovanović.
Prema njegovim crtežima urađeni su i reljefi na pijedestalu.

Spomenik je izveden u bronzi.
Odliven je u Minhenu, u radionici Ferdinanda fon Milera.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Podporučnik PV BROJ POSTOVA: : 1557 ČLAN OD: : 2015-01-15

Taj Konstatin Jovanovic uradio je nacrt vladara bez kape ili subare sto je u to vreme bilo nezamislivo za nekog vladara, pogotovu sto je na konju, dakle ili je sam hteo da unizi vladara ili je to po necijem nalogu...

Petrova crkva, IX vek.

[You must be registered and logged in to see this image.]

» Spomenici NOB-a