1980 OKTOBARSKA 4519/21 i /28 BITOLA

(Minobacači 120)         U Bitolu sam , nakon što sam prešao doslovno cijelu Jugu, prvi put u životu, došao 7.10.1980 godine. Imao sam kosu do ramena što je izazivalo salve smijeha dok sam prolazio kasarnom. Bilo je to divno vrijeme rocka i punka, duge kose, ljubavi i prijateljstva..... Ušao sam kroz onu plavu metalnu kapiju i odmah su me ubacili u neku malu prizemnu zgradu lijevo ( desno je bio zatvor i telefonska govornica, čiji pozivni broj smo svi znali). Tu je već bilo stotinjak "kandidata za guštere" i starih džomba koji su se pravili važni. U jutro su mi "ogulili " glavu, uvalili opremu u zgradi u blizini kupatila i kuhinje, odmah maznuli čarape,  pa sam produžio uz kantinu i pistu za postrojavanje do nekadašnjih konjušnica koje su bile sada naš smještaj. Tu nas je u jednoj prostoriji spavalo svih 180. Smrdilo je da se ne može opisati, a naročito zimi. Tada je vani znalo biti i po -22 s hladnim vjetrom sa Pelistera, ali nije se grijalo. Dapače, usred noći su još upadali razni podoficirčići i provjeravali da li spavaš u pidžami. Ne daj bože da su te uhvatili da se griješ zamotan u masni smrdljivi šinjel. Sjećam se kada sam jedne noći izašao na pišanje, ali se nisam mogao vratiti u sobu od teškog smrada začinjenog hrkanjem. Uletio sam po svoj mali prošvercani tranzistor i sjeo na šošku. Radio Skopje je javilo da je ubijen John Lenon. Bio je 8. 12.1980. Suze su mi tekle do jutra, a radio Sofija ( hvatao sam 3 stanice) je uporno , već danima svirala Wooman in love od Barbre Streisand. Ne jebu oni Johna. Srećom požarni je iskopao pola boce neke jeftine Mastike. Ni on nije jebao Johna, ali bi Lepu Lukić.
Sjećam se barem polovice imena, ali nisam siguran da li bi ti isti bili sretni da im se sada imena "frljaju online". Šo be sakate da vam gi zboruvam???  CCC--CC...          U našoj bateriji smo svi upisali neke fakultete, samo su desetari bili nepismenjaci, jer su bili ranija klasa. Svi smo si bili OK. Nikad nisam bio na odsustvu ( dugo je), ali sam imao curu koja me izvlačila vikendima u Bitolu.
Da skratim, Komandant kasarne je bio pukovnik Stojan Magaš, opasan i ambiciozan tip, strah i trepet starješina. Žao mi je što se ne sjećam imena našeg kapetana, dobrog i nježnog tipa, taj sigurno nije ratovao dalje u životu. Naš mladi ambiciozni vodnik Luka Hercegovac mi je uvalio onu crnu mitralješčinu, pa sam ga zato dobro zapamtio. Sjećam se zato kapetana , nama susjedne pješadije- Mehmetija. Visokog crnog i suhog tipa, pravog vojničine, ali što im je radio...... Taj ih je stvarno čeličio. Bila su to zajebana vremena, pješadija je stalno bila na Krivolaku i na Bugarskoj granici u rovovima. Te je godine umro Tito i Juga je bila u strahu da će nas napasti Bugari, onda Grci, pa onda Madžari, Talijani, Albanci, Valjda i Marsijanci..... pa trči pješadijo po Pelisteru i po Babi ( ono brdo koje smo zvali Titovo). Na proljeće je bio atenatat na Regana, a otprilike u to vrijeme su počele i frke na Kosovu; tereni,  prekomanda - Goce Delčev Skopje, zastavnik Hari Pluncević, a onda svakodnevno straže Orman i Glumovo, Kosovska granica. Bila su to jebena vremena, ali lijepo jebena vremena.
Pozdrav generacijo, gdje god da bila !!! Pozdrav Bitolo, moram još jednom navratiti na tulumbe, indijanke i špricer! Obavezno! Damir

Oktobarac 1980 (citat):

(Minobacači 120)        U Bitolu sam , nakon što sam prešao doslovno cijelu Jugu, prvi put u životu, došao 7.10.1980 godine. Imao sam kosu do ramena što je izazivalo salve smijeha dok sam prolazio kasarnom. Bilo je to divno vrijeme rocka i punka, duge kose, ljubavi i prijateljstva..... Ušao sam kroz onu plavu metalnu kapiju i odmah su me ubacili u neku malu prizemnu zgradu lijevo ( desno je bio zatvor i telefonska govornica, čiji pozivni broj smo svi znali). Tu je već bilo stotinjak "kandidata za guštere" i starih džomba koji su se pravili važni. U jutro su mi "ogulili " glavu, uvalili opremu u zgradi u blizini kupatila i kuhinje, odmah maznuli čarape,  pa sam produžio uz kantinu i pistu za postrojavanje do nekadašnjih konjušnica koje su bile sada naš smještaj. Tu nas je u jednoj prostoriji spavalo svih 180. Smrdilo je da se ne može opisati, a naročito zimi. Tada je vani znalo biti i po -22 s hladnim vjetrom sa Pelistera, ali nije se grijalo. Dapače, usred noći su još upadali razni podoficirčići i provjeravali da li spavaš u pidžami. Ne daj bože da su te uhvatili da se griješ zamotan u masni smrdljivi šinjel. Sjećam se kada sam jedne noći izašao na pišanje, ali se nisam mogao vratiti u sobu od teškog smrada začinjenog hrkanjem. Uletio sam po svoj mali prošvercani tranzistor i sjeo na šošku. Radio Skopje je javilo da je ubijen John Lenon. Bio je 8. 12.1980. Suze su mi tekle do jutra, a radio Sofija ( hvatao sam 3 stanice) je uporno , već danima svirala Wooman in love od Barbre Streisand. Ne jebu oni Johna. Srećom požarni je iskopao pola boce neke jeftine Mastike. Ni on nije jebao Johna, ali bi Lepu Lukić.
Sjećam se barem polovice imena, ali nisam siguran da li bi ti isti bili sretni da im se sada imena "frljaju online". Šo be sakate da vam gi zboruvam???  CCC--CC...
U našoj bateriji smo svi upisali neke fakultete, samo su desetari bili nepismenjaci, jer su bili ranija klasa.
Svi smo si bili OK. Nikad nisam bio na odsustvu ( dugo je), ali sam imao curu koja me izvlačila vikendima u Bitolu.
Da skratim, Komandant kasarne je bio pukovnik Stojan Magaš, opasan i ambiciozan tip, strah i trepet starješina. Žao mi je što se ne sjećam imena našeg kapetana, dobrog i nježnog tipa, taj sigurno nije ratovao dalje u životu. Naš mladi ambiciozni vodnik Luka Hercegovac mi je uvalio onu crnu mitralješčinu, pa sam ga zato dobro zapamtio. Sjećam se zato kapetana , nama susjedne pješadije- Mehmetija. Visokog crnog i suhog tipa, pravog vojničine, ali što im je radio...... Taj ih je stvarno čeličio. Bila su to zajebana vremena, pješadija je stalno bila na Krivolaku i na Bugarskoj granici u rovovima. Te je godine umro Tito i Juga je bila u strahu da će nas napasti Bugari, onda Grci, pa onda Madžari, Talijani, Albanci, Valjda i Marsijanci..... pa trči pješadijo po Pelisteru i po Babi ( ono brdo koje smo zvali Titovo). Na proljeće je bio atenatat na Regana, a otprilike u to vrijeme su počele i frke na Kosovu; tereni,  prekomanda - Goce Delčev Skopje, zastavnik Hari Pluncević, a onda svakodnevno straže Orman i Glumovo, Kosovska granica. Bila su to jebena vremena, ali lijepo jebena vremena.
Pozdrav generacijo, gdje god da bila !!! Pozdrav Bitolo, moram još jednom navratiti na tulumbe, indijanke i špricer! Obavezno! Damir

Oktobarac 1980, dobro došao na stranice F.B.P.N. JNA.
Zapelo mi za oko ovo tvoje hvalisanje fakultetom pa sam malo listao internetom i pronašao prvu stranicu ove knjige.
Šteta što ne mogu prelistati da vidim kako je bilo stanje u JNA te 1963 godine.

[You must be registered and logged in to see this image.]

A što se tiče John Lenona ni ja ga ne slušam.
Od poznatih osoba dok sam ja bio u JNA sjećam se da je umro glumac Pavle Vuisić (10. 07. 1926. - 1. 10. 1988.)
Sjećam se da sam kopao u vrtu ispred karaule kada mi je to rekao jedan Srbin i Srbije Saša Radenković.
Iako mi je bio jedan od dražih glumaca, čupajući travu sam ga brzo zaboravio.

[You must be registered and logged in to see this image.]