O Sovjetsko-finskom ratu 1939.-1940.

Talvisota........izvrstan film o tom događaju......

Evo iz moje kolekcije i finske medalje iz tog zimskog rata.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ovdje su Finci stavili preko 160.000 fotografija iz rusko-finskog i Drugog svjetskog rata:

The popular Finnish Wartime Photograph Archive

[You must be registered and logged in to see this link.]

pukovnik (citat):

Evo iz moje kolekcije i finske medalje iz tog zimskog rata.

[You must be registered and logged in to see this image.]

I ja sakupljam medalje ali finske nemam, gde si je našao?

ianmarkk (citat):

I ja sakupljam medalje ali finske nemam, gde si je našao?

Nisam je našao nego kupio na jednom sajmu militarije u inozemstvu.  

To sam mislio, znam, da medalje ne leže na putu ili u šumi hahaha. Da nije tajna jel bila skupa ili povoljna... 

ianmarkk (citat):

To sam mislio, znam, da medalje ne leže na putu ili u šumi hahaha. Da nije tajna jel bila skupa ili povoljna... 

Rekao bih povoljno odnosno u okvirima onoga što sam namjeravao platiti za nju. U suprotnom ju nebih kupio. E sad cijena ovoliko ili onoliko eura je subjektivna stvar jer meni može biti nešto skupo što je tebi recimo jeftino. Znam da je diplomatski odgovor ali više se zaista ne sjećam koliko sam ju platio jer ju imam preko pet godina.

pukovnik (citat):

Rekao bih povoljno odnosno u okvirima onoga što sam namjeravao platiti za nju. U suprotnom ju nebih kupio. E sad cijena ovoliko ili onoliko eura je subjektivna stvar jer meni može biti nešto skupo što je tebi recimo jeftino. Znam da je diplomatski odgovor ali više se zaista ne sjećam koliko sam ju platio jer ju imam preko pet godina.

Cool, znam šta želiš kazati, meni recimo za neku dobro medalju 10 evra nije baš puno ali recimo 30 jeste, i ja sakupljam medalje pa zato pitam; i ja se više za 90% mojih ne sečam dal ovoliko ili manje  

Povodom 75-god rata............

[You must be registered and logged in to see this image.]

lacoš (citat):

Simo Hayha,taj se proslavio u tom ratu,
705 potvrđena pogotka (505 snajperom, 200 strojnicom)

[You must be registered and logged in to see this image.]

Samo da dodam na ovo. Simo Hajha nije bio snajperist u klasičnom smislu te rijeći jer je rabio pušku M28 što je finska varijanta Mossin-Naganta ali bez optike služeći se samo klasičnim nišanom.

Da nisam ovde video, nikad ne bi znao da je bio rat između sovjeta i finaca i sad ovo prvi put vidim. Kao da sam živeo na nekoj drugoj planeti, jer zna se da je to bilo na samom početku drugog rata koji je opisan naširoko i naveliko.

Sloba1 (citat):

Da nisam ovde video, nikad ne bi znao da je bio rat između sovjeta i finaca i sad ovo prvi put vidim. Kao da sam živeo na nekoj drugoj planeti, jer zna se da je to bilo na samom početku drugog rata koji je opisan naširoko i naveliko.

Zafrkavaš se ili stvarno nisi znao.

Ne zafrkavam se, ozbiljan sam i to odmalena imam tu crtu ozbiljnosti i sve gledam i pitam se... U školi to nismo učili sem onog dela kad je Nemačka napala Poljsku i početak i tok drugog svet. rata. O tom ratu "pre glavnog rata" sada ovde prvi put čujem.
Hvala autoru jer bar nešto sam korisno naučio a ne samo ono iz školske istorije o drugom sv. ratu i ofanzivama i bitkama opisanih naširoko.

Sloba1 (citat):

U školi to nismo učili sem onog dela kad je Nemačka napala Poljsku i početak i tok drugog svet. rata. O tom ratu "pre glavnog rata" sada ovde prvi put čujem.
Hvala autoru jer bar nešto sam korisno naučio a ne samo ono iz školske istorije o drugom sv. ratu i ofanzivama i bitkama opisanih naširoko.

Točno, o tom ratu se nije učilo u školi. Ja sam za njega saznao slučajno iz jedne knjige i to kada sam već bio gimnazijalac. Kasnije me interesirao pa sam pročitao svu dostupnu literaturu. Drago mi je da ti se prikaz dopao jer je to znak da se nisam uzalud potrudio.

Da, dopalo mi se, vrlo si to studiozno obradio i slikama potkrepio, ali i sam kažeš, taj deo nije bio poznat široj javnosti. Ps. gledam tvoju profilnu sliku i podseća me na slike koje imam u ličnoj arhivi od rodbine, i to slike takve, u crno beloj tehnici, ona prava vojnička u to doba.

Operacije koje su vođene u Finskoj, a naročito na frontu Karelije i severno do Petsama, pretstavljaju poučne primere taktičkih radnji u specijalnim uslovima: po surovoj zimi, po visokom snegu i niskim temperaturama i na jako pošumljenom zemljištu koje je bilo gotovo neprohodno i ispresecano velikim brojem jezera. Finci su vrlo umešno iskoristili terenske i vremenske uslove, te su, iako slabiji u ljudstvu i materijalu, postigli niz malih ali značajnijih uspeha, što im je, pored izvanredne hrabrosti, požrtvovanja i solidne mirnodopske obuke, omogućilo da izdrže napade nadmoćnijih i bolje opremljenih sovjetskih snaga. O radu Finskih oružanih snaga se može reći sledeće:
 
— Finci su blagovremeno izvršili mobilizaciju svojih snaga i na vreme glavnim snagama poseli Manerhajmovu liniju i odbranbene položaje severno od Ladoge Jezera, tako da ih početak rata nije iznenadio. Oni su uporno branili utvrđene položaje, do maksimuma iskorišćavajući mogućnosti koje su im ovi pružili. Međutim, na frontu Karelije i severno kod Petsama, gde nije bilo utvrđenih linija, oni su postigli značajne uspehe blagodareći velikoj pokretljivosti i manevarskoj sposobnosti skijaških jedinica, izdržljivosti i uspešnoj orijentaciji po svakom vremenu i zemljištu.
 
—        Finske skijaške jedinice, raspoređene u manjim grupama, odigrale su dominantnu ulogu na delu fronta severno od Ladoge Jezera. One su, obučene u bela maskirna odela, vršile brze i smele obilaske sovjetskih kolona, prodirale u pozadinu i sasvim iznenada napadale sa svih strana, obično noću, naročito na izdužene kolone, koje često nisu imale mogućnosti da se razviju za borbu. Zahvaljujući tome, slabije finske snage postizale su niz taktičkih uspeha.
 
—        Finci su u toku operacija pokazali puno umešnosti, dovitljivosti, pa i lukavosti. Oni su se vesto maskirali (gradili skrivena skloništa u snegu, transport vršili noću, a transportna sredstva bojili belom bojom), što im je omogućilo da postignu taktička, pa i operativna iznenađenja. Da bi pojačali saobraćaj sa Švedskom, oni su napravili put preko zamrznutog Botniskog Zaliva, a da bi brže prebacivali svoje skijaške jedinice, komore i teža oruđa, upotrebljavali su saonice, koje su vukli sami vojnici, ili su u njih uprezali po jednog konja. Prilikom povlačenja palili su i uništavali naselja, da ona ne bi mogla poslužiti za smeštaj sovjetskih jedinica.
 
—        Blagodareći pravilno izabratom sistemu stalne fortifikacije i umešnom maskiranju pojedinih objekata, dobro organizovanoj vatri, hrabrosti posada, kao i veštim manevrima rezervi, Finci su uspeli da vrlo dugo održe utvrđenja na Kareliskoj Prevlaci i da sovjetskim trupama u prvoj etapi nanesu značajne gubitke, što je imalo velikih reperkusija na dalji tok Sovjetsko-finskog rata. Prema tome, finska utvrđenja su pokazala da je stalna fortifikacija odigrala značajnu ulogu u Sovjetsko-finskom ratu.
 
—        Finci su u toku rata pokazali veliku moralnu snagu, hrabrost, umešnost i istrajnost. Oni su bili primorani na kapitulaciju tek kada su istrošili sve rezerve i kada su, i pored inostrane pomoći, ostali bez hrane, municije, odeće i obuće.
 
Početne operacije pokazuju da su sovjetski vojni rukovodioci potcenili protivnika i njegove operativne mogućnosti. Oni su se nadali da će jednovremenim napadom na čitavom frontu brzo slomiti finsku odbranu, te nisu očekivali da će naići na jači otpor. Njihove snage su zbog toga bile znatno razvučene, a nije bila ni izražena težnja da se odluka izbori na najvažnijem pravcu — Kareliskoj Prevlaci. Tek onda kada su svoje snage znatno ojačali vojnom tehnikom, u prvom redu artiljerijom i tenkovima, i usredsredili svoje napade na Karelisku Prevlaku, oni su uspeli da postignu veće operativne uspehe. Iz ovih njihovih operacija može se uočiti sledeće:
 
—        Sovjetska avijacija na početku rata nije bila dovoljno efikasna. Iako je bacila oko 150.000 eksplozivnih i zapaljivih bombi (oko 7.500 tona), ona Finskoj nije pričinila veće štete. Nije oštećeno najvažnije pristanište Turku, ni jedina železnička veza Finske s inostranstvom preko Tornija, kao ni pomorske veze između jugozapadnih finskih luka i istočnih luka u Švedskoj. Isto tako, ostala je neoštećena i ledena autostrada između Umea u Švedskoj i Vase u Finskoj, preko Botniskog Zaliva, kojom je od 17 februara pa do kraja rata nesmetano vršen automobilski saobraćaj. Najzad, i fabrike ratne industrije bile su vrlo malo ometane u radu. Avijacija je tek u drugoj etapi, a naročito u završnim operacijama na Kareliskoj Prevlaci, ukazala veću pomoć kopnenim snagama.
 
—        Artiljerija na početku operacija nije pružala dovoljnu podršku pešadiji i tenkovima. Docnije, kada je poboljšano upravljanje vatrom, sadejstvo s pešadijom i tenkovima bilo je mnogo bolje, a naročito pri proboju prvog odbranbenog pojasa na otseku Muole — Suma.
 
—        Sovjetska pešadija, zbog sporog kretanja, nije mogla uspešno da prati napredovanje tenkova; zbog toga je Crvena nrmija, od početka 1940 godine, na frontu Kareliske Prevlake i severno od Ladoge Jezera upotrebljavala motorne saonice za prenos pešadije. Na taj način, pešadija je brzo sledila tenkove, prodirući u dubinu, i uspešno ih potpomagala u izvršenju njihovih zadataka.
 
—        Organizacija i formacija jedinica Crvene armije bile mi nepodesne i glomazne za rat po besputnom nordiskom terenu. Sovjetske divizije, brojno jake, sa znatnim oklopnim snagama, teško su se kretale po usamljenim putevima, i to u dugim kolonama, te su ih Finci lako presecali i kidali (Suomu-salmi, Kemijervi). One su se teško i sporo razvijale za borbu, a njihove prethodnice su uništavane (napr. kod jezera Kemijom) čak i od strane sasvim slabih finskih snaga, pre no što bi se glavnina razvila.
 
—        Sovjetski vojnici i niže starešine nisu bili obučeni u orijentaciji i snalaženju po velikim šumama, i u upotrebi skija. Nešto docnije, u toku samog rata, obuka skijaških jedinica je poboljšana, te je njihova upotreba donela dobre rezultate (manevar skijaških delova preko leda u Finskom Zalivu). Koristeći se tim iskustvom, SSSR je za rat protiv Nemačke formirao veliki broj skijaških jedinica, koje su odigrale značajnu ulogu u zimskim operacijama.
 
—        Iako su uoči rata sovjetske padobranske jedinice bile prve u svetu, one u ovome ratu nisu imale uspeha zbog toga što su upotrebljavane u malom broju (u grupama po 50 padobranaca) i što su Finci brzo intervenisali svojim skijaškim jedinicama.
 
—        Okružene i iscepkane, sovjetske divizije su se uporno i umešno borile. Izolovani delovi su obrazovali grupe koje su podizale prepreke od posečenog drveća, ispred kojih su postavljale i ukopavale tenkove, a artiljeriju ostavljale u sredini. Opkoljene grupe snabdevane su hranom, sanitetskim materijalom, municijom i pogonskim gorivom pomoću aviona, tako da su uspevale da dugo odolevaju snažnim napadima finskih snaga.
 
—        Uopšte uzev, Crvena armija je bila nedovoljno pripremljena za rat. Zbog toga je po završetku ovog rata, a na osnovu iskustava u njemu, došlo do reformi u armiji, pošto su. po recima maršala Timošenka, »Sovjeti mnogo naučili u ovom teškom ratu u kome su se Finci herojski borili«. I sam Staljin je priznao slabost Crvene armije u ratu protiv Finske, jer je u novembru 1943, u razgovoru sa Ruzveltom, između ostalog izjavio da je armija bila slabo organizovana, da se loše borila i da je posle rata reorganizovana.

Hvala na ovom iscrpnom tekstu. Sada imam kompletniju i jasniju sliku toga rata, koji je ipak slabo zabeležen na našim prostorima, mislim u knjigama.

Sloba1 (citat):

Sada imam kompletniju i jasniju sliku toga rata, koji je ipak slabo zabeležen na našim prostorima, mislim u knjigama.

Nakon otopljavanja odnosa, nije bilo popularno prikazivati SSSR kao agresora, zato je ovaj rat prešućivan.
Znao sam za njega, ali ga se ne mogu sjetit kao školskog gradiva.

Max Blitz (citat):

Sloba1 (citat):

Sada imam kompletniju i jasniju sliku toga rata, koji je ipak slabo zabeležen na našim prostorima, mislim u knjigama.

Nakon otopljavanja odnosa, nije bilo popularno prikazivati SSSR kao agresora, zato je ovaj rat prešućivan.

Jednom smo na satu predvojničke obuke na fakultetu (1969.) imali temu ''Pravedni i nepravedni ratovi'', a izlagao je jedan od kolega studenata. Kada je završio, nastavnik (Dušan Trifunović - mislim da je bio oficir u penziji) je pozvao studente da postavljaju pitanja. Meni nije dao vrag mira pa sam pitao ''da li je Sovjetsko-finski rat bio pravedan?''. Kolega se zbunio i ušeprtljao, pa je počeo pričati o sudjelovanju Finske u ratu na strani Njemačke. Bilo je očito da nema pojma za koji rat ga pitam, stoga je uskočio nastavnik i počeo objašnjavati nešto kao da se ''SSSR trebao osigurati od mogućeg napada sa finskog teritorija od treće sile'' (čitaj Njemačke). Uglavnom, meni nije bio previše uvjerljiv.
Zanimljivo je da je Urho Kekkonen, budući predsjednik Finske i jedan od najuglednijih svjetskih političara svog vremena, već 1943. godine u jednom govoru u Stockholmu naglasio kako je ''Finska trebala pokazati više razumijevanja prema strahu SSSR-a za sigurnost Lenjingrada i trebala je u pregovorima 1939. biti fleksibilnija''.

Stanko1 (citat):

Zanimljivo je da je Urho Kekkonen, budući predsjednik Finske i jedan od najuglednijih svjetskih političara svog vremena, već 1943. godine u jednom govoru u Stockholmu naglasio kako je ''Finska trebala pokazati više razumijevanja prema strahu SSSR-a za sigurnost Lenjingrada i trebala je u pregovorima 1939. biti fleksibilnija''.

To je vrst 'naknadne pameti' jer je Finska ipak u tom ratu izgubila više teritorija nego su Sovjeti tražili da im predaju 'mirnim putem'.

Točno, izgubila je puno više. A 1943. se već naziralo da će Nijemci loše proći u ratu sa SSSR, a uz njih i Finska pa je došlo vrijeme za spašavanje što se spasiti može.
Pitanje je kakav bi stav u pregovorima 1939. imao Kekkonen jer tada nije bio na vlasti. Pregovore je vodio Juho Paasikivi.

Sovjetsko Finski rat ili rat za nikl bez kojeg nebi postojala vojna industrija SSSR.

Stanko1 (citat):

Zanimljivo je da je Urho Kekkonen, budući predsjednik Finske i jedan od najuglednijih svjetskih političara svog vremena, već 1943. godine u jednom govoru u Stockholmu naglasio kako je ''Finska trebala pokazati više razumijevanja prema strahu SSSR-a za sigurnost Lenjingrada i trebala je u pregovorima 1939. biti fleksibilnija''.

Analize pokazuju da je posredno Finska možda i najzaslužnija da Lenjingrad nije pao tijekom opsade u Drugom svjetskom ratu! Iako je bila njemački saveznik.
Tijekom kolovoza 1941. finska vojska je ponovno vratila karelijsku prevlaku i zaprijetila Lenjingradu sa zapada i uz to su napredovali kroz Kareliju istočno od jezera Ladoge i tako zaprijetili Lenjingradu i sa sjevera.
Tada se dogodilo nešto što će na kraju vjerojatno i spasiti Lenjingrad od pada, finska vojska se zaustavila na granicama koje su postojale između nje i SSSR-a prije Sovjetsko-finskog rata i unatoč njemačkim pokušajima da ih nagovore da krenu ponovno u ofenzivu, finski vrhovni štab na čelu s feldmaršalom Mannerheimom je to odlučno odbijao jer Finskoj nije bio ni politički ni vojni cilj.
Mannerheim je 31. kolovoza dao naredbu da se ofenziva zaustavi jer su finske snage došle do obala Finskog zaljeva i jezera Ladoge i dalje od toga finsko zapovjedništvo i politički vrh nisu htjeli ići. Finska nije bombardirala Lenjingrad artiljerijom ni zračnim napadima, ali je tijekom ljeta 1942. ipak uz suradnju s njemačkim i talijanskim snagama počela organizirati pomorske napade na Cestu života na južnom dijelu jezera Ladoga.
Nijemcima je finsko zaustavljanje ofenzive na sjeveru teško palo zbog toga što je značilo da ne mogu napasti Lenjingrad sa sjevera što je moglo dovesti do pada grada.

Max Blitz (citat):

Stanko1 (citat):

Zanimljivo je da je Urho Kekkonen, budući predsjednik Finske i jedan od najuglednijih svjetskih političara svog vremena, već 1943. godine u jednom govoru u Stockholmu naglasio kako je ''Finska trebala pokazati više razumijevanja prema strahu SSSR-a za sigurnost Lenjingrada i trebala je u pregovorima 1939. biti fleksibilnija''.

Analize pokazuju da je posredno Finska možda i najzaslužnija da Lenjingrad nije pao tijekom opsade u Drugom svjetskom ratu! Iako je bila njemački saveznik.
Tijekom kolovoza 1941. finska vojska je ponovno vratila karelijsku prevlaku i zaprijetila Lenjingradu sa zapada i uz to su napredovali kroz Kareliju istočno od jezera Ladoge i tako zaprijetili Lenjingradu i sa sjevera.
Tada se dogodilo nešto što će na kraju vjerojatno i spasiti Lenjingrad od pada, finska vojska se zaustavila na granicama koje su postojale između nje i SSSR-a prije Sovjetsko-finskog rata i unatoč njemačkim pokušajima da ih nagovore da krenu ponovno u ofenzivu, finski vrhovni štab na čelu s feldmaršalom Mannerheimom je to odlučno odbijao jer Finskoj nije bio ni politički ni vojni cilj.
Mannerheim je 31. kolovoza dao naredbu da se ofenziva zaustavi jer su finske snage došle do obala Finskog zaljeva i jezera Ladoge i dalje od toga finsko zapovjedništvo i politički vrh nisu htjeli ići. Finska nije bombardirala Lenjingrad artiljerijom ni zračnim napadima, ali je tijekom ljeta 1942. ipak uz suradnju s njemačkim i talijanskim snagama počela organizirati pomorske napade na Cestu života na južnom dijelu jezera Ladoga.
Nijemcima je finsko zaustavljanje ofenzive na sjeveru teško palo zbog toga što je značilo da ne mogu napasti Lenjingrad sa sjevera što je moglo dovesti do pada grada.

To je u načelu točno, iako je priča malo složenija.
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Stanko1 (citat):

Finci su ipak prešli bivšu granicu sa SSSR što se vidi iz ove mape....

Ok, ali kod samog Lenjingrada minimalno ili je to to bilo....
Što bi uopće Finci radili u tako velikom gradu i da su ušli?
Znali su dobro da nije njhiov i samo bi natovarili probleme s tim, od uličnih borbi i svega ostalog.....
Plus veći revanš Rusa nakon 45., što se već moglo naslutiti....

Meni taj rat nije poznat, to sam i ranije već jednom rekao, i sada ga ovde učim i izučavam i čudim se otkud ideja tamo nekim fincima da se kače sa sovjetima ? To je van pameti, jer nisu imali nikakve šanse u konačnom epilogu, što se potvrdilo kao tačno. O ovome ratu, u školi se ne sećam da smo nešta učili, samo onaj drugi svetski rat, opisan je naširoko i naveliko.

Staljin je bio jako velikodusan sa Fincima na kraju rata kada je Crvena Armija mogla pregaziti tu zemlju bez nekih veccih problema i uspostaviti komunisticcku vlast kao i drugde u istocnoj Evropi. Mannerheim, kao predsednik Finske i bivssi Ruski carski oficir, se obavezao da ce zemlja ostati neutralna i to je otprilike bilo to -- sem pomorske baze Hanko koju su Sovjeti koristili 10ak godina pa je onda napustili prema dogovoru sa Helsinkijem.

Staljin je bio jako velikodusan sa Fincima na kraju rata kada je Crvena Armija mogla pregaziti tu zemlju bez nekih veccih problema i uspostaviti komunisticcku vlast kao i drugde u istocnoj Evropi. Mannerheim, kao predsednik Finske i bivssi Ruski carski oficir, se obavezao da ce zemlja ostati neutralna i to je odprilike bilo to -- sem pomorske baze Hanko koju su Sovjeti koristili 10ak godina pa je onda napustili prema dogovoru sa Helsinkijem.

Da li bi neutralnost u našem slučaju po izbijanju drugog svetskog rata bila spasonosna, sada je teško suditi sa ove vremenske distance, ako smo uopšte i mogli birati da li to hoćemo. Mada čisto sumnjam, da bi se Hitler toga držao, već bi ga prekršio.

Ruski mentalitet neprijatelj mora pasti bez obzira na zrtve

Max Blitz (citat):

Stanko1 (citat):

Zanimljivo je da je Urho Kekkonen, budući predsjednik Finske i jedan od najuglednijih svjetskih političara svog vremena, već 1943. godine u jednom govoru u Stockholmu naglasio kako je ''Finska trebala pokazati više razumijevanja prema strahu SSSR-a za sigurnost Lenjingrada i trebala je u pregovorima 1939. biti fleksibilnija''.

To je vrst 'naknadne pameti' jer je Finska ipak u tom ratu izgubila više teritorija nego su Sovjeti tražili da im predaju 'mirnim putem'.

Ili sačuvala, ovisi kako se gleda. Nakon neovisnosti Finska je imala građanski rat "bijelih protiv crvenih" (ne moram objašnjavati koji su koji) Finska je spriječila komunistički/sovjetski utjecaj. Sam SSSR/Rusija je imala svojih problema i nisu bili u stanju pomoći "revolucionarima". Staljin je planirao to nadoknaditi kasnije ali mu nije uspjelo. Nakon II Svjetskog rata prioritet SSSR-a je bio uspostava glavnih snaga u srednjoj Europi, istočnoj Njemačkoj koja je bila najpogodnija za neki potencijalni napad. Finska nije imala tu neku stratešku ulogu i na samom sjeveru manje više beznačajan položaj tako da je izbjegla okupaciju za razliku od istočne Europe

Citat :

Staljin je bio jako velikodusan sa Fincima na kraju rata kada je Crvena Armija mogla pregaziti tu zemlju bez nekih veccih problema i uspostaviti komunisticcku vlast kao i drugde u istocnoj Evropi. Mannerheim, kao predsednik Finske i bivssi Ruski carski oficir, se obavezao da ce zemlja ostati neutralna i to je otprilike bilo to -- sem pomorske baze Hanko koju su Sovjeti koristili 10ak godina pa je onda napustili prema dogovoru sa Helsinkijem.

Teško velikodušan. Više je to bila potreba. Staljin je znao kako ima u srcu Europe čitav zapad i tu je morao koncentrirati snage. Tadašnje zemlje istočne Europe još nisu imali nikakve oružane snage i potencijalni rat sa zapadom bi SSSR morao sam nositi, sada bez lend&lease i protiv industrijskog potencijala Amerike. Tu je bio "velikodušan" i protiv FNRJ jer nije mogao odvojiti potrebne snage za napad (još u vrijeme berlinske krize) a ujedno nije još učvrstio vlast u tom dijelu Europe gdje mu nisu baš svi bili tako naklonjeni. Zato je isto puštena jedna Austrija kako bi dio tih snaga mogao prebaciti u Čehoslovačku i istočnu Njemačku

pre drugog svetskog rata Finska vlada je bila profasisticka i tu je kraj svim pricama. isto kao i Litvanija,letonija i Estonija. zasto se u povelji Un na spisku  nalaze i ove zemlje ?

vladimir (citat):

pre drugog svetskog rata Finska vlada je bila profasisticka i tu je kraj svim pricama. isto kao i Litvanija,letonija i Estonija. zasto se u povelji Un na spisku  nalaze i ove zemlje ?

Naravno, čekamo sada znatiželjno na citat te povelje. Sada, antikomunizam ne znači fašizam i Finska je od 1918 demokratska zemlja, jedna od prvih koja je uvela pravo glasa ženama.

Dario (citat):

vladimir (citat):

pre drugog svetskog rata Finska vlada je bila profasisticka i tu je kraj svim pricama. isto kao i Litvanija,letonija i Estonija. zasto se u povelji Un na spisku  nalaze i ove zemlje ?

Naravno, čekamo sada znatiželjno na citat te povelje. Sada, antikomunizam ne znači fašizam i Finska je od 1918 demokratska zemlja, jedna od prvih koja je uvela pravo glasa ženama.

Profašističke snage u Finskoj bile su minorne i nisu imale gotovo nikakav utjecaj u političkom životu zemlje. Savez s Njemačkom bio je rezultat nužde jer su potencijalni saveznici na zapadu otpali (Francuska je bila poražena, a Britanija se borila za goli opstanak).
Finska je u takozvanom Produženom ratu (Jatkosota) imala samo jedan cilj - povratak teritorija izgubljenih 1940. Stoga je odbila njemačke zahtjeve da napreduje dublje u teritorij SSSR (osim do rijele Svir, isključivo zbog operativno-taktičkoh razloga). Također je odbila sudjelovati u bombardiranju Lenjingrada i odbila je izručiti svoje Židove u njemačke logore za istrebljenje.
U početnom razdoblju rata 1941. bilo je u Finskoj zahtjeva da se prigrabi dio teritorija SSSR, prije svega Estonija, ali su odbačeni.