Novo Mesto, kasarna Milan Majcen 1988/89

Mislim da se kasarna zvala Milan Majcen,treca ceta protivoklopni vod,klasa septembarska
komandir cete nm je bio porucnik Ivan Jurilj.
Secam se skoro svih drugova vojnika koji su bili u protivoklopnom vodu.
Javite se

Dobro nam došao beztrzajac89.
Em ti, slomih jezik dok sam ti izgovorio ime.

Ja sam Dejan iz Zemuna I prvo pozdrav za sve forumase pogotovo ljude koji su sluzili u Novom Mestu .Ja sam bio klasa 1989-1990.Imao sam tu srecu ili nesrecu da budem zadnja klasa u kasarni Milan Majcen i da je licno ja i moji klasici rasformiramo.Bio je to pocetak septembra 1990.Konkretno i meni je Ivan Jurilj bio komadant cete.Zamenici su mu bili Jankovic Dragan i Stojanovski.Doduse vise vremena smo ja i moj drugar proveli u pritvoru radi nekih gluposti nego na zanimanju.Secam se samo privilegija pritvora prvi na dorucak rucak i veceru.Ali posebnu draz je imao burek sa mesom kojeg nije bilo dovoljno za sve pa smo mi bili pocastvovani.Nema zanimanj ali metla u ruke i cisti pistu.Mi zamahnemo par puta a onaj jebeni vetar kojeg je bilo cele godine nabaci ponovo sa drveca.Da li neko zna sta se dogodilo sa Ivanom Juriljem i gde je sada.Znam da je onda imao zenu i dva sina.Jos jednom pozdrav za sve forumase sve najbolje

"watchman660"
Ivan Jurilj je sada brigadir HV. Tada, kao mlađi kolega bio je sasvim OK. Verujem da je i za vojsku bio u granicama dozvoljenog. Ne možeš svima ugoditi?

Ono o rasformiranju, nije li bilo 1991.godine?

Ne bas 1990 ostalo je nas petoro u ceti jer smo imali neke kaznene dane poredjali smo krevete u jednu sobu cebad i resto u drugu i naravno po poslednji put izglancali pod.Ujutro dolazi major Gajic mali covek i ukida nam kaznu na nezadovoljstvo tadasnjeg bezbednjaka Krizanica i mi za minut u civilu i pali preko kapije 12.9.1990.Ja sam bio desetar .Ja i par drugara smo imali dobar odnos sa njim jer nije mogao da nas lomi a voleo sa takvima da radi.Voleo bih da ga vidim ali posto je on brigadir u HV mislim da bi verovatno imao probleme.

Kakvo rasformiranje 1990. godine? Jel u VP 1394 ili nekoj drugoj. Ja sam '91 od januara do aprila dovozio iz Velikih Bloka i formirao u Novom mestu VP 2507 i koliko znam VP 1394 nije uopšte bila u fazi rasformiranja do jula '91. A Taj datum 12.09. je verovatno '91, jer sam ja sa Papricom i još jednim vojnikom otišao 10.09.91 za Zagreb.

Moguce da smo mi samo rasformorali pozadinski bataljon i nasu zgradu a za druge neznam nije dolazila ni nova vojska ili se to dogodilo posle mog odlaska ,nije mi ni vazno.Sigurno bolje znas jer vidim da si ostao duze od mene.Ja sam '90-te otisao kuci ti si verovatno tamo bio posle mene.

Društvo , ja sam bio klasa septembar 1987 i odgulio sam svih 12 meseci u Milanu Majcenu. Pomenuti Ivan Jurilj je stigao u kasarnu u proleće 1988 i namešten za komandira treće čete pešadijskog bataljona. U to vreme Komandant bataljona je bio kap.I kl. Komar Radovan koji je kasnije prešao u BG na vojnu akademiju, Zamenik je bio kap. Novak Paprica, referent za moral kap. Dragoje Peković, komandir I čete kap. Boško Ćulibrk, komandir II čete kap. Bozalo (imena se ne sećam, jer je često bio na bolovanju a menjao ga je kap. Ramiz Duraković. U sastavu bataljona je bio i protivoklopni vod i minobacački vod.
Mislim da nisam pogrešio u navodima, davno je bilo, a i ja sam bio u haubičkokm divizionu.

Bozalo Rajko.
Paprica je početkom '91 postavljen za komandanta 502.NC, kojeg sam ja formirao u Novom mestu, odnosno preselio iz Velikih Bloka.

U divizionu je komandant bio major Marko Vrcelj, zamenik kap.I kl. Ostojić Dobrivoj, Komandir komandne baterije por. Kardašević Zoran, komandir I baterije por. Valešić Željko, Komandir II baterije por. Golubović (zaboravio sam mu ime) i komandir III baterije por. Savatović Radomir.
Još su tu kao baterijske starešine bili zast.I kl. Hodžić Tahir, zast. I kl Stojanović Božo, Zast. I kl. Erjavec Stjepan, Stariji vodnik Tasevski Milorad... Da li znaš šta je sa njima bilo?

Ostojić je ppk u penziji ovde u Bačkoj Topoli, skor sve te starešine znam, ali smo se razišli posle septembra '91. Kasnije smo se nekoliko puta sreli. Mislim da su svi otišli u Valjevo, gde je preseljena 145.mtbr,
Paprica i ja smo preko Zagreba došli u Sarajevo, a ja sam zatim preko Beograda došao u Zrenjanin, gde je preseljena 15 part. divizija iz Novog mesta.

Pozdrav svima!
I ja sam bio u v.p. 1394 - generacija 1989/90 (septembar). Bio sam u divizionu u trećoj bateriji kod Savatovića. Poslije obuke prekomanda mi je bila v.p. 8862 Poganci. Bilo bi jako zanimljivo, da ovim putem naletim na nekog poznatog iz vojske. Zanimljivo je i to, da iako sam samo 120 km udaljen od Novog mesta, u tih 23 godina nikad se nisam vratio, ma da svakih nekoliko godina imam ideju, da posjetim te krajeve.

Ovde je pisano na temu rasformiravanja Milan Majcen kasarne i pominje se septembar 1991. Koliko se secam a i secanje sam proverio na Googlu, desetodnevni rat u SLOveniji se zavrsio 12.07.1991. Znaci jos skoro 2 meseca su vojnici bili u kasarni u Novom Mestu?

@sasa velickovic (citat):

Ovde je pisano na temu rasformiravanja Milan Majcen kasarne i pominje se septembar 1991. Koliko se secam a i secanje sam proverio na Googlu, desetodnevni rat u SLOveniji se zavrsio 12.07.1991. Znaci jos skoro 2 meseca su vojnici bili u kasarni u Novom Mestu?

Tačno, taj tzv. rat se završio potpisivanjem sporazuma i odlukom Predsedništva SFRJ da se JNA "privremeno" predislocira van teritorije Slovenije, što je trajalo do oktobra '91. Zadnji kontingent jedinica JNA je napustrio Sloveniju preko luke Kopar polovinom oktobra.

 
Prekomandiran sam u 12. mjesecu 1989. godine iz Niša u kasarnu Milan Majcen (septembarac 1989-1990.).
Ovdje je netko pogrešno napisao kako je kasarna rasformirana u 9. mjesecu 1990. godine: ja sam se skinuo 10.09.1990. – rasformiranje kasarne očito se desilo 1991. godine
Služio sam u četi tehničkog održavanja, jedinici 1394/36 poručnika Mladenovića (zamjenik mu je bio zastavnik 1. klase Tahir Hodžić).
Bili smo pozadinci, održavali smo puške, autopark, bili su s nama građevinci, a ja sam bio mehaničar radio uređaja (RUP-ovi i sl.)
U zgradi su s nama bili i pontonjerci, kuhari (37-ica), vezisti (39) – njihov zapovjednik bio je kapetan Nišević.
Direktni pretpostavljeni mi je bio stariji vodnik 1. klase Ejub Felić, radio sam i s civilima Vladislavom Malim (Mali mu je prezime) i Milanovićem.
Iznad poručnika Mladenovića bili su nadređeni majori Pandurović i major Novak.
U susjednoj jedinici koja je dijelila prostorije s nama (1394/35) nadređeni je bio vodnik 1. klase Kovačević kojega su vojnici zvali Cvrle.
Prije par mjeseci nabasao sam na Cvrleta na jednom forumu kako okuplja klasu iz srednje škole pa sam saznao da je u penziji.
Vidio sam iz njegove izmjene poruka s drugima da se pojavio i stariji vodnik Felić – koliko sam shvatio, ostao je u Novom mestu i otvorio svoju firmu za popravak električnih uređaja.
Sjećam se kako je zapovjednik kuhara bio major Savić, sjećam se i starijeg vodnika Grujića koji je navodno s početkom rata u Sloveniji napredovao za nekoliko činova jer se nije predati (ovo ne znam da li je istina).
Što je bilo s pukovnikom Bogićevićem, ali i ovim drugim ljudima?
Otkada sam se skinuo nisam s nikim kontaktirao, a nisam ni bio u Novom mestu, iako živim u Rijeci (svega 150 km udaljena).
 
Vidim da se spominje kapetan Jurilj (dobio je čin kapetana par mjeseci prije mog skidanja) i sjećam se njegovog glumljenja vojničine.
Jednom se počeo iživljavati s nama džombama iz 36-ice (bio je tada dežurni oficir, mrzio nas je i govorio da smo najgora jedinica – doduše, takvima nas je proglasio i Bogićević), ali sam mu našao lijek: isprdio sam se toliko glasno da je vojska polijegala po pisti od smijeha.
Jurilj se zadržao među nama još desetak sekundi, a onda je otišao – više nije dolazio među nas.
Osim ovog „podviga“, ponosim se i krađom iz kuhinje cijele tepsije tek ispečenog bureka – bio sam junak dana u 36-ici.
 
Ajd' javite se ako itko zna još nešto.

@Voyager (citat):

Slučajno sam nabasao na ovaj forum pa 'ajd da i ja dam svoj prilog.

Prekomandiran sam u 12. mjesecu 1989. godine iz Niša u kasarnu Milan Majcen (septembarac 1989-1990.).
Ovdje je netko pogrešno napisao kako je kasarna rasformirana u 9. mjesecu 1990. godine: ja sam se skinuo 10.09.1990. – rasformiranje kasarne očito se desilo 1991. godine
Služio sam u četi tehničkog održavanja, jedinici 1394/36 poručnika Mladenovića (zamjenik mu je bio zastavnik 1. klase Tahir Hodžić).
Bili smo pozadinci, održavali smo puške, autopark, bili su s nama građevinci, a ja sam bio mehaničar radio uređaja (RUP-ovi i sl.)
U zgradi su s nama bili i pontonjerci, kuhari (37-ica), vezisti (39) – njihov zapovjednik bio je kapetan Nišević.
Direktni pretpostavljeni mi je bio stariji vodnik 1. klase Ejub Felić, radio sam i s civilima Vladislavom Malim (Mali mu je prezime) i Milanovićem.
Iznad poručnika Mladenovića bili su nadređeni majori Pandurović i major Novak.
U susjednoj jedinici koja je dijelila prostorije s nama (1394/35) nadređeni je bio vodnik 1. klase Kovačević kojega su vojnici zvali Cvrle.
Prije par mjeseci nabasao sam na Cvrleta na jednom forumu kako okuplja klasu iz srednje škole pa sam saznao da je u penziji.
Vidio sam iz njegove izmjene poruka s drugima da se pojavio i stariji vodnik Felić – koliko sam shvatio, ostao je u Novom mestu i otvorio svoju firmu za popravak električnih uređaja.
Sjećam se kako je zapovjednik kuhara bio major Savić, sjećam se i starijeg vodnika Grujića koji je navodno s početkom rata u Sloveniji napredovao za nekoliko činova jer se nije predati (ovo ne znam da li je istina).
Što je bilo s pukovnikom Bogićevićem, ali i ovim drugim ljudima?
Otkada sam se skinuo nisam s nikim kontaktirao, a nisam ni bio u Novom mestu, iako živim u Rijeci (svega 150 km udaljena).

Vidim da se spominje kapetan Jurilj (dobio je čin kapetana par mjeseci prije mog skidanja) i sjećam se njegovog glumljenja vojničine.
Jednom se počeo iživljavati s nama džombama iz 36-ice (bio je tada dežurni oficir, mrzio nas je i govorio da smo najgora jedinica – doduše, takvima nas je proglasio i Bogićević), ali sam mu našao lijek: isprdio sam se toliko glasno da je vojska polijegala po pisti od smijeha.
Jurilj se zadržao među nama još desetak sekundi, a onda je otišao – više nije dolazio među nas.
Osim ovog „podviga“, ponosim se i krađom iz kuhinje cijele tepsije tek ispečenog bureka – bio sam junak dana u 36-ici.

Ajd' javite se ako itko zna još nešto.

 
Voyager.!
Dobro došao na F.B.P.N. JNA.
Mogao si nam malo to detaljnije ispričati kako si to isplanirao i izveo.
Da li je bila uzbuna nakon krađe tepsije bureka ili je sve prošlo bezbolno.!?

Ma nije bila nikakva uzbuna i nisam ništa planirao, jednostavno sam iskoristio priliku.  
Hm, barem nisam čuo da je bila neka uzbuna zbog bureka.
 
Radio sam na postavljanju razglasa u restoranu pa sam vidio da se za klopu spremaju dva jela: drnč i burek kojega, po običaju, nije bilo dovoljno za sve vojnike.
U prolasku je bio jedan Mađar iz Sremskih Karlovaca iz moje spavaonice pa sam ga pozvao na drugi izlaz da me sačeka.
Što da kažem? - Prava diverzantska akcija. Maznuli smo i krpe da se ne opečemo, išli smo zaobilaznim putem da nas ne vide. Bilo nas je malo u spavaonici (8-9) pa smo se svi najeli.  
Kada se smračilo, tepsiju sam naslonio na vrata pekare. Pošteni lopov.
 
Inače, znali smo kao džombe često ići preko reda na klopu - jednom je jedan mladi potporučnik ili poručnik (mislim da se zvao Angelkovski ili tako nekako) bio dežurni oficir. Uletio je u restoran i naredio nam (bilo nas je 30-ak, a mislim da je za klopu bio burek). Svi smo ga čuli i vidjeli, ali nitko nije reagirao, a onda se izderao na nas da izađemo. Otkopčao je futrolu od pištolja i izvukao pištolj, ali ga nije uperio u nas. Vidjeli smo da je vrag odnio šalu pa smo izašli.
 
U prva dva mjeseca u Novom mestu odgulio sam mjesec dana straže na izdvojenoj straži oko 1-2 km od kasarne. Nikako se ne mogu sjetiti kako se zvalo obližnje selo.
Kada sam već spomenuo selo, sjećam se da smo kao džombe išli na jeftinu cugu na sportski aerodrom u Prečnu (grad nam je već dosadio).
 
Inače, u ovoj jedinici doživio sam svakakve vojničke ludosti koje odavno nisam nikome pričao - ljudi mi jednostavno nisu vjerovali.
Evo jedne: bio je neki praznik (mislim da je bio 1. maj), poslali smo guštere (u ovoj kasarni zvali smo ih fazanima) kod seljaka da kupe vino za cijelu četu - nas 25. Mislim da su donijeli oko 30-ak litara, ali je oko 20-ak litara popilo njih 6-7. Najprije su se raspjevali, a onda su porazbijali sva stakla i prozore u klubu i u jednoj spavaonici (siiitnooooooooo!!!!!!). Ha, a što sad?
Netko se sjetio kako su u zgradi diviziona ostale samo džombe (gušteri otišli u prekomandu, a nova klasa još nije stigla) pa vjerojatno i dežurni vojnici i požarni spavaju.
Otišla je ekipa od 5-6 ljudi iz 36-ice i što je napravila - pokrala prozore u prizemlju i montirala ih kod nas.
Koliko je alkohol djelovao, najbolje je vidljivo kod jednog krila prozora koje nije odgovaralo pa se morao razmekšati kit da bi se staklo oslobodilo.
Da bi se kit razmekšao, trebala je voda koja se mogla uzeti iz wc-a koji je bio 10-ak metara udaljen.
Ova dvojica koja su skidala staklo rekli su uz smiješak kako ne treba voda, nego su se ispišali po staklu i kitu, a mi smo u nevjerici gledali što ova dvojica rade i kako se s veseljem brčkaju u svojoj mokraći.
Znam da je sutra bila frka u divizionu, ali što je konkretno bilo, ne sjećam se - možda se javi netko iz diviziona tko zna više o posljedicama.
Ovo je bilo izuzetno nekolegijalno prema drugovima iz diviziona, nisam u tome sudjelovao, ali sam bio svjedokom - zavjet šutnje je vladao u 36-ici, ali bi se sve saznalo.
 
Kažem, 36-ica je bila totalno luda jedinica i to ludilo je sustavno "uzgajano" kroz klase. Sa mnom je bio i jedan kojega su uhvatili u krađi pisoara , a trojica su dobila šugu jer se nisu htjeli kupati.
Ma bilo je toga još dosta, ali za ovaj put i previše.

@Voyager (citat):

Sjećam se kako je zapovjednik kuhara bio major Savić, sjećam se i starijeg vodnika Grujića koji je navodno s početkom rata u Sloveniji napredovao za nekoliko činova jer se nije predati (ovo ne znam da li je istina).

Verovatno misliš na starijeg vodnika Grujovića iz Mokronoga. Tačno je da je dobio čin poručnika, a vodnik Kovačević (verovatno ne onaj iz NM) je dobio čin potporučnika zato što nisu hteli predati skladište goriva slovenačkoj TO. U toj odbrani skladišta Grujović je ranio komandanta skladišta (od posledica ranjavanja neće moći imati decu) koji je naredio predaju, pa je čak onesposobio pištolje Grujoviću i Kovačeviću (Grujović je na vreme primetio i zamenio udarnu iglu svog pištolja njegovom).

@Voyager (citat):

Kažem, 36-ica je bila totalno luda jedinica i to ludilo je sustavno "uzgajano" kroz klase.
Sa mnom je bio i jedan kojega su uhvatili u krađi pisoara , a trojica su dobila šugu jer se nisu htjeli kupati.
Ma bilo je toga još dosta, ali za ovaj put i previše.

Voyager.!
Svašta sam se naslušao ali da vojnik krade pisoar u JNA,  eeee to je za rubriku vjerovali ili ne.
Reci mi što je ovaj vojnik imao namjeru raditi sa tim pisoarom i kako su ga uhvatili u krađi.!?

@zastavnik (citat):

@Voyager (citat):

Sjećam se kako je zapovjednik kuhara bio major Savić, sjećam se i starijeg vodnika Grujića koji je navodno s početkom rata u Sloveniji napredovao za nekoliko činova jer se nije predati (ovo ne znam da li je istina).

Verovatno misliš na starijeg vodnika Grujovića iz Mokronoga. Tačno je da je dobio čin poručnika, a vodnik Kovačević (verovatno ne onaj iz NM) je dobio čin potporučnika zato što nisu hteli predati skladište goriva slovenačkoj TO. U toj odbrani skladišta Grujović je ranio komandanta skladišta (od posledica ranjavanja neće moći imati decu) koji je naredio predaju, pa je čak onesposobio pištolje Grujoviću i Kovačeviću (Grujović je na vreme primetio i zamenio udarnu iglu svog pištolja njegovom).

Hvala ti na informacijama, kao i na ovim detaljima o kojima nisam apsolutno ništa znao.
Znaš li što je bilo s pukovnikom Bogićevićem? – Od jednog, potpuno nepouzdanog izvora, čuo sam da je poginuo u onom kratkom ratu u Sloveniji. S obzirom da sam za gomilu ljudi čuo kako su „poginuli“, a kasnije se ispostavilo kako su živi i zdravi, u takve vijesti sam uvijek sumnjao.

@Vojnik Graničar (citat):

@Voyager (citat):

Kažem, 36-ica je bila totalno luda jedinica i to ludilo je sustavno "uzgajano" kroz klase.
Sa mnom je bio i jedan kojega su uhvatili u krađi pisoara , a trojica su dobila šugu jer se nisu htjeli kupati.
Ma bilo je toga još dosta, ali za ovaj put i previše.

Voyager.!
Svašta sam se naslušao ali da vojnik krade pisoar u JNA,  eeee to je za rubriku vjerovali ili ne.
Reci mi što je ovaj vojnik imao namjeru raditi sa tim pisoarom i kako su ga uhvatili u krađi.!?

 
Krađa pisoara? - E, to je priča o vojniku (inicijali Ž.T., Zemunac koji je živio u Austriji) koji je kao gušter u divizionu nekako oštetio pisoar (nikada nam nije htio reći kako ) pa su mu rekli kako će taj pisoar platiti svojom malom vojničkom plaćom.
On je, ne budi lijen, kada je pala noć, odlučio ukrasti pisoar, i to iz wc-a 36-ice – čuo je kako tamo u pozadini svi idu rano na spavanje.
Došao on u 36-icu, već obavio skoro sve, a na hodniku ga ulovio dežurni vojnik Đukan Šarić iz Ivangrada koji je bio gromada od čovjeka (185 cm, 106kg, a nije bio debeo ), a i bio je stariji od nas 6-7 godina.
Đukan mu je oteo pisoar i prijavio ga dežurnom oficiru.
 
Za „nagradu“ je taj Ž.T. na kraju obuke dobio prekomandu baš u 36-icu!!!
Nisam to vidio, ali čuo sam da su se valjali od smijeha kada su vidjeli Đukanovo lice koji nije mogao vjerovati da je ovaj lik iz bajke došao kod nas u prekomandu.
Taj je kradljivac pisoara kasnije radio u moto hali, baš na poslovima na kojima je prije njega radio Đukan.

"Voyager"
Kao starešina koji je nekada službovao u NM želim ti dobrodošlicu na ovaj forum.
 
Sve starešine koje pominješ u prethodnim postovima su  (jedino ne znam za zast. Hodžića) žive i zdrave. Neki (Jurilj i Mladenović) su još uvek "face" u svojim vojskama.
 
Poznate su mi sve te vojničke vragolije pozadinaca iz Novog Mesta, krađa prozorskih krila, pisoara, lavaboa........ Imali ste mnogo dobre i popustljive oficire i podoficire, za razliku od sirote pešadije!?
 
 
I sada malo šale, moraš paziti kako pišeš o nekim ljudima, ako ovo pročita "nervozni poštar" mogao bi te pozvati u kakvu rezervu   pa će biti QQQQ

@Voyager (citat):

Kažem, 36-ica je bila totalno luda jedinica i to ludilo je sustavno "uzgajano" kroz klase.
Sa mnom je bio i jedan kojega su uhvatili u krađi pisoara] , a trojica su dobila šugu jer se nisu htjeli kupati.
Ma bilo je toga još dosta, ali za ovaj put i previše.

 

Voyager.
Koji je bio razlog da se ta 3 vojnika nisu željeli kupati.!?
Nisu imali vremena, ubio ih veliki rad i umor, nisu stigli, smatrali su da je i onako dobro, ili nešto drugo.!?
Kakva je bila vaša reakcija na to njihovo odbijanje da se nekupaju.
I što se na kraju dogodilo, da li su ipak prihvatili kupanje ili su u dalje "štrajkali".

@Vojnik Graničar (citat):

@Voyager (citat):

Kažem, 36-ica je bila totalno luda jedinica i to ludilo je sustavno "uzgajano" kroz klase.
Sa mnom je bio i jedan kojega su uhvatili u krađi pisoara] , a trojica su dobila šugu jer se nisu htjeli kupati.
Ma bilo je toga još dosta, ali za ovaj put i previše.

Voyager.
Koji je bio razlog da se ta 3 vojnika nisu željeli kupati.!?
Nisu imali vremena, ubio ih veliki rad i umor, nisu stigli, smatrali su da je i onako dobro, ili nešto drugo.!?
Kakva je bila vaša reakcija na to njihovo odbijanje da se nekupaju.
I što se na kraju dogodilo, da li su ipak prihvatili kupanje ili su u dalje "štrajkali".

 
Bili su lijenčine – nisu se voljeli kupati, a nitko ih nije kontrolirao. Da stvar bude bolja, iz nekog skladišta pomalo su kraduckali nove košulje, nove hlače, a čarape su mogli mijenjati praktički svaki dan. Mogli su, ali nisu, jer su bili lijeni, a nisu imali  ni higijenske navike.
To skladište su u zafrkanciji zvali „free shop“ – naša jedinica nije imala nikakve veze s time, tako da nikada nisam saznao gdje su „upadali“.
Kada je poručnik Mladenović saznao da su dobili šugu, otišao je s njima u kupatilo i puštao im vodu sat vremena (odnosno vojnik koji je na tome radio) da se konačno okupaju.
Znam da su pričali s osmijehom kako ih je Mladenović skoro utopio.
 
Inače, kada sam se sjetio tog događaja, sjećam se kako su vojničke deke bile prašnjave i prljave pa bi vojnicima često izbijao osip na licu, ako bi se tako pokrivali.
Toliko sam se bojao tog osipa da sam se i u civilstvu, par godina nakon odsluženja vojnog roka, znao trgnuti u snu, ako bih osjetio dlačice deke na licu.