Stara dobra vremena

Bili smo na strazi,televizor je bio uvek u radu.Tada smo voleli da gledamo filmove sa temom iz JNA.Bila lepa vremena,sve nas je zanimalo,a najmanje ono sto se kasnije desilo.Pozdrav

A mnogi, pogotovo stariji, se secaju i ovoga...Ja sam 1970 godine posao u prvi razred osnovne skole, i kod nas u Loznici, a verujem i drugde, je bilo pravilo da bar jedan film u toku polugodista pogledamo u bioskopu.I tako za sve vreme osmogodisnje skole.Prvo su to bili filmovi "Sasa"..."Kozara"...zatim "Bitka na Neretvi".....i redom...Mi klinci napunimo ceo bioskop ,a kada u filmu partizani ubijaju nemce onda uciteljice krenu sa pljeskanjem , a i mi deca kao da navijamo na utakmici.A secam se i u starijim razredima isto tako ,i plus kada su scene pogibije partizana ili glavnih likova, onda su drugarice koje su bile "emotivnije" cak padale i u nesvest ili uplakane odlazile da se umiju i popiju vodu da povrate dah.
Naravno kada odrastes vidis kako su smisljeno ubrizgavali deci nesto, sto je posle mnogo godina iza toga u nekima jos ostalo.
Bez obzira cesto se setim tog naseg aplauza i navijanja u bioskopskoj sali

Od skoro sam na kanalu History gledao Kineze i ovacije povodom filma "Valter",gost im je bio Bata Živojinović.Prilog je napravljen pre nekoliko godina,a povod su bili partizanski filmovi.Kinezi su bili opčinjeni filmom "Valter".

Dan danas volim da pogledam naše domaće filmove.Oni su mi nekako bliži za razumjeti ono vrijeme kada se i događalo sve što je snimljeno u domaćim filmovima.Naravno da postoji i velika doza pretjerivanja ali to ide tako,pogledajte Američke filmove gdje oni prikazuju svoje junake koji maltene nisu obični ljudi već neki vanzemaljci koji su najsposobniji i najpametniji,pa zašto onda i mi ne bi bili takvi i imali svoje junake.Svaki film ima svoju namjenu i prema tome treba ga tako tretirati i razumjeti a vjerujte mi da su mi draži domaći filmovi i serije od bilo koje strane izvedbe,to je naš mentalitet i lakše nam je shvatiti i kada se radi o ozbiljnim stvarima i o humorističkim emisijama.Pozdrav svima!

Sjećam se kao danas bila je sedamdeset-prva godina prošlog stoljeća kada je moj otac kupio televizor.Meni je bilo tada šest godina i bio sam presretan kao sada kada bi djetetu kupio neki skupocjeni automobil.Odmah nekako ubrzo na televiziji se počeo prikazivati domaći film "Bitka Na Neretvi",film mi je od tada ostao u jako sjećanju zbog onih žestokih scena kada bi Švabe sa zrakoplovima bombardirali Partizanske položaje a ja bi se tada skrio svojoj baki u krilo i onako ispod njenog džempera sa strahom pratio događanja na malom tv. ekranu,sav sam drhtao a baka mi je govorila da se ne bojim to je samo film.Od tog vremena pa do danas svaki puta kada bi igrao gore navedeni film na tv.,gledao sam ga i uvijek kao da mi je prvi put,to je zato što smatram da je film veliko umjetničko djelo koje potiče sa naših prostora,što su ga glumila velika imena domaćih i stranih glumaca.

"Bitka na Neretvi" je filmski spektakl koji nikada nece izgubiti na vrednosti, te godine kada je snimljen bio je jedan od najznacajnih ostvarenja, mozda bi dobio Oskara da nije poticao Iz Jugoslavije, americka filmska akademija ipak nije mogla nagraditi film koji govori o borbi komunista, cak i kada se radilo o borbi protiv zajednickog neprijatelja.

Umro Burt Reynolds (1936).

Sećam se jednom prilikom dok sam služio vojni rok u Zagrebu bila je nedelja a ja sam bio dežurni BRP. Nedeljom pre podne se davala emisija,, Dozvolite da se obratimo,, u kojoj se u zadnjem segmentu emisije obavezno godinama davao ratni film ili serija. Tada su davani,, Otpisani,, epizoda kada je mladi nemac (Irfan Mensur - Vili) hteo da prebegne u partizane vodeći sa sobom svoju devojku (Dara Dzokić). U trenutku kada ih je Gestapo čekao u zasedi ispred kuće, u sali je počelo glasno navijanje i skandiranje gotovo svih prisutnih,, Ne, skreni, ne idi budalo, čekaju te stani,, itd... Veliko finale je bilo ubijanje tog para na tv seriji, a u sali bacanje stolica i udaranja rukom po stolovima uz naravno psovanje i vikanje Kako je postrojavanje za ručak bilo u 13.oo a film se tada završavao uvek je bio problem isterati vojsku na pistu dok se emisija ne završi .. Međutim uvek je sve nekako došlo na svoje mesto. Ali zauvek su mi se urezala u sećanju ta lica udubljena u seriju koju su po ko zna koji put gledali kao da su povicima nešto mogli sprečiti. . Ah ta divna vremena.......