Vojnička poezija

Otvorio sam ovu temu s namjerom da zajednički pokušamo od zaborava spasiti više-manje uspješne vojničke umotvorine. Možete ovdje slobodno staviti pjesme koje su se pjevale u stroju prilikom dolaska sa zanimanja, stihove, uzrečice i doskočice koje ste čuli i zapamtili a možete (ako ste malo poetski nadareni) i svoja nadahnuća ovdje ostaviti. Evo ja ću ostaviti nekoliko stihova posvećenih kasarnoj (našem drugom domu u to vrijeme). Ponešto sam čuo, ponešto smislio:

Oj kasarno džaba ti je žica,
preko nje sam letio k'o ptica

Oj kasarno široke kapije,
u tebi se i plače i smije

Oj kasarno lijepe li ti piste,
svakog dana gušteri je čiste

Oj kasarno visokog jarbola,
u tebi će ostariti lola

Desetaru ti teleća glavo
ne budi me, nisam se naspav'o

Šta je stažo, nisi na paradi
hajde jednom redarstvo uradi

Transporteru otpala ti boja
u tebi mi prođe mladost moja

Transporteru pojela te vlaga
zbog tebe mi uplakana draga

Šaltam đoger prva druga,
moj je hodnik duga pruga,
šaltam đoger cijeli dan,
hodnik mi je usijan.

KOPANJE ROVA

Rasklopih ja ašov mali,
Sa nebesa sunce pali.

Zemlja tvrda, prave muke,
žuljevite već su ruke.

Kaplar viče: "dublje...dublje",
već je mokro donje rublje.

Svi kopamo; drug do druga,
sa strane se džomba ruga.

Nema vode 'ko da pruži,
iznad mene gavran kruži.

Pod ašovom vatra sijeva,
desetar nam od dosade zijeva.

Vrijeme stoji, dugo je do mraka,
poligonu bit ćeš moja raka.

Mislio sam da mi spasa nema,
kad primjetih; nevrijeme se sprema.

Stažo viknu: "ne kopajte više,
opasno je, bježimo sa kiše"!

Nisam umro od kopanja rova,
vidjet će me i godina nova

Poštovani drugovi red je da napišem i jednu od artiljeraca:
 
"Mi smo artiljerci,
armija nam dala,
da čuvamo granice
i Tita maršala.
 
Ako neko granice
hoće da nam dira
recite mu slobodno,
razneće ga mina"
 
Škola rezervnih oficira artiljerije Zadar.

Mala lezi tuku mitraljezi,
ja ću na te, ne boj se granate!