Karlovac kasarna 'Robert Domani' Luščić 89/90

Max, da li se radi o kasarni na Luščiću ? 
Mada koliko je meni bilo poznato kasarna na Luščiću je od osnivanja bila predviđena kao pozadinska kasarna koja je snabdevala ostale kasarne i vojne objekte kojih je oduve bilo podosta u Karlovcu i okolini.

miler (citat):

Max, da li se radi o kasarni na Luščiću ?

Nisam 100% siguran (nemam taj podatak) jesu li kuhari na starim slikama iz Luščića, nego sam pretpostavio na osnovu prethodnih priča.
Fotografije su na aukcijskoj stranici Delcampe i samo je podatak kako sam naveo: Karlovac, 1951.
Može li se prema objektima koji se djelomično vide što zaključiti?

Objekat na prvoj slici je od čvrstog materijala (cigli) i nekako me asocira na   objekt gde je i kasnije bila pekara, to je zgrada levo od KPS-a.

Nisam siguran, mada smo tu vojarnu koristili i mi za vrijem ovog rata.....i bio sam često u njoj...ne mogu se doista orijentirati.....no slika je je slika i vrijedi tisuće riječi, pa nek ostane tako!!!

Za ovu ne znam ni je li u Karlovcu, ali kad smo već kod kuhara...   

e to je ta kasarna...Luščič...majku mu...mi Izvidjaći smo došli 88 u tu kasarnu...prije smo bili u Petrovoj Gori...jebena selitva...baš me zanima, da li če se pojaviti ovdje na ovim forumima koji iz moje generacije 88/89 mart ili možda 88/89 septembar ili 87/88 septembar...puno njih sam zaboravio a puno njih imam u glavi sliku face ali ne znam imena...zaboravio...jbg...od starijih sečam se Kekovića, Babahmetovića, Hansa (neznam tačnog imena) ; od mojih sećam se svih ali ne po imenu...samo mi je slika ostala u glavi...i sječam se nekih onih, koji su došli kasnije...Munćan i još koji...bili smo takodje jako dobri sa Vojnom Policijom iz Petrove Gore...a naš komandir bio je Veselinović Dušan...najpre stariji vodnik I klase a kasnije Kapetan...a ja sam več prvi dan dobio pohvalu od tadašnjeg Ćate (znate valda ko je bio Ćato u vodu ili četi) jer sam na vreću od krompira napisao tehničkim slovima svoju adresu i kad je Ćato to vidio, rekao je: "E ti češ bit Ćato posle mene." A ja pojma nisam imao tada šta je to Ćato...ja mislio evo več sam najebao...hahaha...puno puno puno ljepih stvari pamtim i možda poneku malo ružniju...ali nikad mi nije bilo žao i jako sam ponosan i sretan, da sam bio dio JNA i te vojarne i tih ljudi...gene moj...

e malo se podsetih tih dana

Na jučerašnji dan tačnije 30.08.1985godine, završio služenje vojnog roka ( vp.6610/1 )  i  izašao poslednji put na kapiji kasarne '' Robert Domani '' na Luščiću.
Prošlo je trideset godina a kao da je juče bilo.
Srdačan pozdrav svima koji prate ovaj forum od Mileta iz Pirota.

Prvo bih pozdravio sve na ovom forumu i super je sto nesto ovog tipa postoji. U kasarnu sam dosao u novembru1984 u V.P.1392/5 Raketna baterija , komandir je bio kapetan Vujanovic Milan njegov zamenik vodnik kome se nazalost nesecam imena i prezimena znam da je bio iz Smedereva i zastavnik Zorica Marko koji nam je vodio obuku na trenazeru.Nakon obuke sledila je prekomanda na streliste Jamadol u V.P.1492/s gde sam ostao do 6 decembra 1985 , voleo bih ako ovaj forum prati neko ko je u to vreme bio u ovom lepom gradu. Pozdrav iz Beograda.

Pozdrav OFK.BGD,
u to vreme sam i ja bio u Karlovcu i to istoj kasarni, doduše ja sam došao na Luščić iz Slavonske požege 26.12.1984 i tamo ostao do 30.08.1985godine. Bio sam u autočeti i kao vozač i nekoliko puta sam prevozio municiju sa ''vojne rampe'' (sa železničke stanice) na Jamadol.Najčešće smo istovarali pored onih magacina koji su čuvali vezani psi šarplaninci.
Na Luščiću u to vreme (novembarska klasa)  u raketnoj bateriji bio je moj školski drug Milanović Dušan iz Pirota. Ako sde sećaš možeš li mi reće ko je iz avgustovske klase bio vozač u tvojoj jedinici.

Pozdrav i tebi druze ,secam se pirketa odlicno , vislji rastom malko bucmast sa cudnim brkovima , kod nas su dva novembarca isli u Sl. Pozegu na obuku iz nase baterije Kasap Radovan iz Rijeke i Dedic iz kule zaboravio sam mu ime.Ti si municiju vozio u skladiste na Jamadolu a ja sam bio na strelistu, to nisu isti objekti.Nama je hrana dovozena sa Luscica , vozac je bio Milosevic Dragan iz Herceg Novog desetar iz tvoje cete.

Dušan je bio višlji rastom i imao je nekoliko kilograma viška, tako da se radi o istoj osobi. Možeš li me podsetiti gde se tačno nalazilo strelište Jamadol. Što se tiče prevoza hrane, tačno je da smo je mi iz autočete prevozili, ali neznam da li ti je poznato da je kuhinja iz kasarne Luščić snabdevala hranom skoro sve kasarne u Karlovcu ( osim Mekušja i Kamenskog ), tako da su svakodnevno četiri vozača prevozila hranu. Prošlo je trideset godina ali ne mogu se setiti Milošević Dragana iz Herceg novog, koliko se ja sećam jedan od vozača hrane bio je Milošević Dejan iz Kruševca ( avgustovska klasa).

Kada izades na KPS 2 krenes levo prema Dubovcu i na prvom raskrscu levo i taj put te vodi u Jamadol, kada dodjes do poslednje kuce u naselju desno su ti skladista gde si vozio municiju a streliste je pravo ispred u prizemlju magacini sa metama radionica u kojoj sam ja radio i kantina  a na spratu steljana

Pozdrav,

nakon dugo vremena da se i ja javim...da obavijestim forumaše koji su na ovoj temi da ću danas dobiti par slika od prijatelja sa kojim sam bio zajedno na obuci u Požegi pa smo obojica otišli u Karlovac u prekomandu, ja u Petrovu Goru u VP a on u Luščić "Robert Domani" u ATČ (auto-transportna četa), pa ću ih skenirati i postovati.

Riječ je o generaciji decembar 89/90.

Prijatno generacija :-) !!

Evo slika kao što sam i obećao...

slikano tokom 1990. godine u auto parku-voznom parku kasarne Luščić, koliko se mogu sjetiti jer bio sam tamo dosta puta jer smo im često vršili pratnju-obezbjeđenje kolone da se auto park nalazi negdje skroz na kraju kasarne iza velikih metalnih hangara u kojoj su bila smještena konzervirana vozila a bilo je i naših garaža tu sa vozilima...

[You must be registered and logged in to see this image.]

Pročitao sam sinoć tekst, s obzirom da smo nekih 20-25 km udaljenosti često smo u kontaktu, maloprije mi je poslao podatke (kojih se sjeća) :

-vojna pošta 6610/? -ovog kroz koliko se ne sjeća
-1990. godina, privremeni komandir je bio Mile-Milan Zgela zastavnik, pa onda isto zastavnik Stefanović-imena se ne sjeća i pred kraj njegovog služenja je stigao neki kapetan Abramović ili Avramović 

Ja se također kroz maglu mogu sjetiti ovog zastavnika Zgele ili Žgele (ne znam 100 % koje je slovo jer preko vibera se čujemo pa nema kvačica na slovima) često kad smo išli zajedno smominjao je da je i on bio jedno vrijeme oficir u policiji, malo rasijano je djelovao, u svakom slučaju simpatičan "lik" bio kako bi se danas reklo :-)

To je sve što sam od podataka dobio, s obzirom da je prošlo 25 i kusur godina :-)

P.S. : Rekao mi je da ima još par nekih slika pa da će mi ih proslijediti ili će i on doći na forum pa ih staviti.

Ja sam također u svom prvom ili drugom javljanju postovao slike svoje sa obuke iz Požege a onda i iz Petrove gore samo ne znam gdje su odnosno u kojoj temi jer sam ih davno stavljao a nisam bio aktivan mjesecima. Znam da jedna slika koju sam postavio je ispred hangara (na motoru) u kasarni Luščić našeg gdje su bila naša vozila kao ratna rezerva ili slično a ostalih nekoliko slika je ispred naše zgrade u Petrovoj gori.

Simple man (citat):

Ja sam također u svom prvom ili drugom javljanju postovao slike svoje sa obuke iz Požege a onda i iz Petrove gore samo ne znam gdje su odnosno u kojoj temi jer sam ih davno stavljao a nisam bio aktivan mjesecima

Tema: Slavonska Pozega 1989

Da, u pravu ste, pogledao sam...

Šta drugo reći nego :

Excellent job, General Pera 84    

Pozdrav svima, služio sam vojni rok od decembra 1989 godine do decembra 1990 godine. Obuka za vozača JNA u Sl. Požegi onda prekomanda u Zagreb u ATB-Auto transportni bataljon, čim smo došli u Borongaj nas 30 tak decembaraca rečeno nam je da 20 od nas ostaje u 2 čete u Zagrebu a ostalih 10 da ide u treću-isturenu četu u Karlovac, ja sam bio među ovih 10 koji su otišli u Karlovac u VP 6610 u kasarnu Lušćić "Robert Domani". Sjećam se zastavnika Mile Žgela, zastavnik Stefanović koji je pred kraj mog vojnog roka postao potporučnik zatim kapetana Avramovića koji je došao u drugoj polovini 1990 godine na mjesto komandanta auto transportne čete, takođe se sjećam određenog broja vojnika iz svoje klase-generacije ali ne bih spominjao imena bar za sada s obzirom da vidim da nema nikoga od njih ovdje na forumu tako se neko ne bi možda naljutio iz bilo kog razloga.

Bili smo u prizemlju zgrade koja je bila na lijevoj strani piste gledajući sa piste na zastavu, opuštena atmosfera je bila, vozili smo hranu i ostale potrepštine za vojsku po svim kasarnama u Karlovcu i okolici, u drugoj polovini vojnog roka smo išli vozilima po okolnim selima i mjestima i razduživali tadašnje pripadnike rezervnog sastava TO-a.

Koliko se mogu sjetiti u lijevi ulaz u prizemlje (mi smo bili u desnom ulazu) bio je Auto vod ili Auto transportni vod nisam siguran kako se tačno zvalo i oni su obavljali slične dužnosti kao i mi ali tu im je bila matična komanda a ne kao nama u Zg, komandir tog voda je bio neki vodnik, mislim stariji vodnik 1. klase sa brčićima, mal, debeljuškast i stalno je šapku nakrivo nosio, ne znam mu ime, a na drugom spratu su bili izviđači, nosili su maskirne uniforme i davali su stražu između ostalog u kasarni, takođe se sjećam da u drugoj polovini vojnog roka u zgradu je stigao neki bataljon ili četa artiljerije, oni su takođe bili smješteni u našoj zgradi i znali bismo se često smijati vojnicima pošto su imali nezgodne oficire u smislu discipline, a iz izviđača se sjećam nekog njihovog mladog podoficira vodnika kojeg su zvali čini mi se Pirke ili nešto tako, navodno je se zvao Samir, pričalo se da mu je majka Slovenka ako je to uopšte bitno i bio je jako nezgodan po pitanju discipline, nas je često onako opuštene pozadince kada sretne znao peglati :-)

Zatavnik Mile Žgela je meni lično ostao u najboljem sjećanju, izuzetno dobar oficir i častan oficir sa kojim sam imao jako dobar odnos, kada je JNA izašla iz Karlovca 1991 godine javio mi se telefonom iz Sarajeva i rekao da su trenutno tu stacionirani, nakon toga izgubio sam svaki kontakt sa njim, pokušao sam nešto preko interneta ali nisam ništa konkretno uspio tako da ne znam sudbinu ni jedinice niti oficira koji su bili u njoj, pretpostavljam da je na kraju završila u Srbiji.

Imao bih mnogo toga još za napisati ali mnogo toga sam i zaboravio pa se u nastavku vjerovatno sjetim, tek sam se učlanio :-) pa neka ostane nešto i za kasnije, ako neko ko je u ovom periodu služio vojni rok sa mnom neka se javi drago bi mi bilo.

Pozdrav iz Bosne i Hercegovine !

Zaboravio sam, pozdrav mom prijatelju Simple manu koji mi je pomogao da se učlanim na forum, zajedno smo proveli vojni rok i u Požegi i u Karlovcu. Slike koje je objavio su moje vlasništvo i uz moje odobrenje ih je postavio. Imam još nekoliko slika pa ću ih ako budem znao :-) postaviti ja a ako ne uspijem iz bilo kog razloga proslijediti ću ih njemu pa neka ih on postavi.

Gorica 660 (citat):

Koliko se mogu sjetiti u lijevi ulaz u prizemlje (mi smo bili u desnom ulazu) bio je Auto vod ili Auto transportni vod nisam siguran kako se tačno zvalo i oni su obavljali slične dužnosti kao i mi ali tu im je bila matična komanda a ne kao nama u Zg, komandir tog voda je bio neki vodnik, mislim stariji vodnik 1. klase sa brčićima, mal, debeljuškast i stalno je šapku nakrivo nosio, ne znam mu ime, 

Prvi i treći vod su bili vp.1497/3 i bili su u istoj spavaoni, dok smo mi iz drugog voda (vp.6610/1) imali drugu spavaonu.Što se tiče ostalih prostorija (sanitarni čvor, hodnik, učiona...) bile su zajedničke. Prema opisu komandir ovih vodova je bio isti i to stari vodnik I-e klase Strižić Milenko. Moj komandir voda je bio zastavnik Zoran Savić a komandir čete kapetan Miloš Arsić. Pored njih bilo je i trojice stažista kao i dispečer zastavnik Vlade Dimitrovski.

Što se tiče ovog broja pošte 1497/3 pretpostavljam da je bilo tako ali stvarno se ne mogu sjetiti niti jednog drugog broja VP osim svoja dva broja i to 6223 iz S.Požege i 6610 iz Karlovca. Kasarna je inače bila kao pozadinska kasarna, u njoj je bila ogromna kuhinja u kojoj je se hrana pravila za ostale kasarne, ne znam da li baš za sve kasarne ali u svakom slučaju smo razvozili hranu koliko se sjećam u Petrovu Goru, Logorište a ostalih imena se ne mogu sjetiti, znam da je negdje izvan grada bila i velika kasarna gdje su se obučavali čini mi se staže za artiljeriju, da li je Mekušje ili nešto tako ne mogu garantovati, mi smo u desnom prizemlju imali jednu spavaonicu gdje nas je bilo cca 30 tak a možda i nešto više, tu je bila i jedna ili dvije kancelarije sa tzv. dispečerskom službom gdje se određivao raspored vožnje i vozača za svaki radni dan odnosno dnevni zadaci, u tom periodu kada sam ja služio bio je neki mlađi vodnik iz Srbije, martovska klasa znači pred samo skidanje kada sam ja došao i njega su se svi bojali, nakon njega je neko iz juske klase preuzeo pa septembarske i dok nije došla na red i moja klasa-generacija kad su se svi ovi prethodni skinuli. U kancelariji je bio u to vrijeme i jedan računar što je tada bilo ipak nešto i sa njim je radio koliko se sjećam uvjek neki vojnik koji je imao neko da nazovemo iskustvo iz informatike, koliko je to veliko bilo iskustvo za 1990 godinu stvarno ne znam :-) a bio je i telefon, spojen naravno na vojnu centralu i mene a i ostale vojnike nakon što odu oficiri kući X puta su zvali roditelji, koliko se mogu sjetiti dobije se centrala u Petrovoj Gori pa se onda traži određeni broj lokala ili kućni kako ga neko zove i dobije se naša dispečerska služba. Sama činjenica da nas je bilo tu nekih 30 do 40 max vojnika govori da nismo mogli biti četa jer 30 do 40 vojnika spada formacijski u vod (ako griješim neka me neko ispravi) tako da je onda sigurno da i ovi vozači iz lijevog ulaza su spadali u tu našu četu. Ime tog starijeg vodnika nisam zapamtio iz Auto voda, što znam to je da je valjda kod kuće honorarno imao neku auto-radionicu i da je kada je se JNA povlačila iz Karlovca on ostao tada u ZNG-u odnosno HV-u. Ako se dobro sjećam komandant kasarne je bio neki potpukovnik ili pukovnik Veličković ali opet ne garantujem tačnost podatka, tu je bilo priličan broj tzv. građanskih lica u JNA koji su radili kao auto-mehaničari u radionicama koje su bile u onom redu hangara prije auto-parka, takođe i određen broj žena zaposlenih u vešeraju koji je ako sam dobro zapamtio prao ne samo za nas nego i za ostale kasarne, u vešeraju je siguran sam radila i supruga od zastavnika Žgele te 1990 godine. Sjećam se da smo davali osim klasičnog dežurstva i tzv. požarstvo u auto-parku koje je trajalo mislim od 22 sata naveče pa do jutarnjih sati a možda i cijela 24 sata, sjećam se takođe da to požarstvo nismo odrađivali sa nikakvim naoružanjem nego samo sa opasačem i uprtačima koji su bili znak da smo tu na dužnosti. U par navrata u kontrolu nam je dolazio major koji je bio komandant našeg bataljona i zadrži se koji sat i vrati se nazad u Zagreb odnosno u kasarnu Borongaj. Grad sam viđao skoro svaki dan, iz kamiona naravno a i moglo se relativno često ići i poslije podne, sjećam se i detalja da gotovo svi ugostiteljski objekti koji su se obično trebali zvati "kafići" u Karlovcu su se zvali "pivnice", navodno zbog nekakvog manjeg poreza ili nešto slično bar je takva bila priča među vojnicima. U gradu me kada sam izlazio kao i svi ostali vojnici nijednom nije zaustavila niti legitimasala vojna policija dok za vrijeme vožnje pogotovo kada smo išli u kasarnu Logorište pa kod nekog mosta sjećam se uvjek su tu bili saobraćajci i obavezno zaustavljanje i kotrola vozačke dozvole, radnog putnog lista i ostalih nekih detalja kojih se ne mogu sjetiti. Nisam nikada zaradio niti jednu prijavu dok je bilo pojedinaca koji su znali po nekoliko ih dobiti pa onda zastavnik Žgela podivlja na tog vojnika ali brzo se ohladi i bude kao da se ništa nije ni dogodilo. Dnevnik u 19 i 30 sati nije nam bio obavezan s obzirom da je se te godine desilo demokratsko preuzimanje vlasti tako da su vjerovatno iz više komande htjeli da nas poštede kojekakvih komentara novih tv uredništava koji su već tada počeli sve i svašta govoriti na tv-u. U umivaonici se moglo i tuširati i to na način da se od kuće donese tuš crijevo i baterija koja se koristila u kadi i samo se zavrne na pipu i naravno kada naveče nema oficira tuširaš se bez ikakvih problema koliko god hoćeš, veliki problem su bile čiste čarape, s obzirom da smo ih sami morali prati, operemo ih naravno i obično su stavljale na limove od prozora da se brže osuše a s obzirom da smo bili u prizemlju često je se znalo da kada neko ispod prozora prođe čarape jednostavno "nestanu" :-).

Imena ovih oficira Zoran Savić, Vlade Dimitrovski se ne sjećam i siguran sam 100% da ih tada nije bilo u jedinici kao ni tog kapetana Arsića ali za njega mogu potvrditi da je spominjam u razgovorima a postoji i mogućnost da je je dolazio povremeno u četu na "čašicu razgovora" sa Žgelom i Stefanovićem, takođe je prilično često dolazio i neki oficir, mislim kapetan a ako ne i major iz organa bezbjednosti, tzv "bezbednjak" koji je koliko sam mogao primjetiti bio u prilično dobrim odnosima sa pogotovo sa zastavnikom Žgelom.

Toliko za sada od mene, do idućeg puta se sigurno sjetim još nekih detalja :-)

Gorica 660 (citat):

Što se tiče ovog broja pošte 1497/3 pretpostavljam da je bilo tako ali stvarno se ne mogu sjetiti niti jednog drugog broja VP osim svoja dva broja i to 6223 iz S.Požege i 6610 iz Karlovca. Kasarna je inače bila kao pozadinska kasarna, u njoj je bila ogromna kuhinja u kojoj je se hrana pravila za ostale kasarne, ne znam da li baš za sve kasarne ali u svakom slučaju smo razvozili hranu koliko se sjećam u Petrovu Goru, Logorište a ostalih imena se ne mogu sjetiti, znam da je negdje izvan grada bila i velika kasarna gdje su se obučavali čini mi se staže za artiljeriju, da li je Mekušje ili nešto tako ne mogu garantovati...Sama činjenica da nas je bilo tu nekih 30 do 40 max vojnika govori da nismo mogli biti četa jer 30 do 40 vojnika spada formacijski u vod (ako griješim neka me neko ispravi) tako da je onda sigurno da i ovi vozači iz lijevog ulaza su spadali u tu našu četu... Sjećam se da smo davali osim klasičnog dežurstva i tzv. požarstvo u auto-parku koje je trajalo mislim od 22 sata naveče pa do jutarnjih sati a možda i cijela 24 sata, sjećam se takođe da to požarstvo nismo odrađivali sa nikakvim naoružanjem nego samo sa opasačem i uprtačima koji su bili znak da smo tu na dužnosti. U par navrata u kontrolu nam je dolazio major koji je bio komandant našeg bataljona i zadrži se koji sat i vrati se nazad u Zagreb odnosno u kasarnu Borongaj. Grad sam viđao skoro svaki dan, iz kamiona naravno a i moglo se relativno često ići i poslije podne,... Dnevnik u 19 i 30 sati nije nam bio obavezan ...

Sve pozadinske jedinice kasarne (četa tehničkog održavanja, autočeta i intedanska četa) ''Robert Domani'' su imale vp1497 i to kroz 2,3 i 4.
U moje vreme auto četa je brojala 94vojnika vozača (dva voda vp1497/3 i jedan vod vp6610/1) i mi smo se postrojavali zajedno i čitana nam je ista dnevna zapovest.I mi smo imali dežurnog i pomoćnika dežurnog čete, davali požarstvo od 14-06 (posle radnog vremena i noću) i svakog trećeg meseca komandira i pomoćnika komandira kasarske straže. Što se mene lično tiče ja sam bio pomoćnik komandira straže sedam dana i tri puta pomoćnik dežurnog, dok požarstvo nisam davao. U moje vreme svako ko nije imao najmanje 5sati neprekidnog spavanja nije mogao ići na vožnju, tako da su požarstvo najčešće davali oni koji su bili privremeno skinuti sa vožnje (dešavalo se da je neko bio po nekiliko dana za redom požarni 2 sata požarni pa 4sata odmor).
Raspored za vožnju nam je čitan odmah posle dnevnika tako da smo svi bili u to vreme prisutni u učioni.
Kasarna Mekušje je bila ŠRO inžinjerije i imala je sopstvenu kuhinju i spremala obroke i za kasarnu Kamensko i skladište Skakavac, iz naše kasarne je za njih vožen jedino hleb.
Obilazak grada i okline nam je bio sastavni deo obaveza...

Svaka čast na memoriji, mene neko da stavi pred streljački vod ja se ne bih mogao sjetiti ni jednog sličnog detalja, ni koliko nas je tačno bilo ni koliko sam puta bio dežurni i pomoćnik dežurnog .
Ako sam dobro shvatio spominješ i kasarnsku stražu, 1990 godine mi nismo davali stražu a mislim da samim tim nije niko ni od vojnika ni oficira učestvovao na bilo koji način u davanju straže (opet ne garantujem). Sjećam se da je u nekoliko navrata zastavnik Žgela bio dežurni oficir kasarne a i zastavnik Stefanović naravno. Za vijesti-dnevnik sam već napisao da nije bio te 1990 godine obavezan a isto tako znam sigurno da nam se tzv. dnevna zapovjest nije čitala zajedno sa vojnicima vozačima iz lijevog ulaza, mogu se sjetiti da ujutro nakon doručka u hodniku se postrojimo i podijele se putni listovi i da li pismeno i usmeno se kaže-pročita gdje ko ide i šta vozi, često smo se znali voziti sa oficirima iz drugih jedinica odnosno za njihove potrebe smo nešto vozili i prevozili, ja sam X puta vozio sa sobom nekog zastavnika sa brčićima, takođe je bio pozadinac, bio je sitne građe i volio je popiti, gotovo uvjek su mu ruke blago drhtale i oči često se znale crveniti. Kasarne Kamensko, Skakavac taj magacin eto sada kad pročitam sjetio sam se a da nije spomenuto nema šanse da bih se sjetio. Sjećam se stacionara u gradu, takođe da sam pred kraj vojnog roka uganio ruku i išao u civilnu bolnicu koja je jako moderno bila opremljena i tamo sam rengenom snimao ruku pa su mi stavili tzv longetu i morao sam nekih 5-6 dana ležati u tom vojnom stacionaru koji je bio smješten u samom gradu u rekao bih nekoj staroj Austro-ugarskoj zgradi sa debelim zidovima. To veče kada sam ruku povrijedio na igralištu odmah pored zgrade oko 22 sata kada je se ruka malo ohladila i zabolila me jako sjećam se da sam u stacionar odvežen vozilom hitne pomoći-saniteta, riječ je Citroenovom vozilu, isto kao i civilno vozilo saniteta samo naravno sa JNA tablicama, te Citroene su dužili i vozili vozači iz Auto voda odnosno iz lijevog ulaza u zgradu. Mi smo vozili one kamione, hbg, dajcove, tam-ove, imali smo jednog fiću narandžaste boje i jednog Zastava 850 onaj mali fićin kombi koji je bio u smb boji ili ne znam kako da ga nazovem. Ta dva Fićadina nije svako mogao da vozi, obično iz dispečerske službe 2 vojnika max su ih mogla voziti. Imaju slike kamiona koje sam dao prije izvjesnog vremena dok se još nisam učlanio na forum da ih Sman postavi, ja ne znam tačno nazive tih kamiona jer doslovno nikada poslije odsluženja vojnog roka nisam više niti sjeo niti vozio bilo kakav kamion a takođe i prije služenja vojnog roka nisam imao nikakvih dodirnih tački sa teretnim vozilima. Obuku u S. Požegi smo imali (tog se sjećam) TAM-150 i TAM-110, novi kamioni i mislim da su imali i vebasto grijanje i ako guma se probuši od metka da ih u vožnji je mogao neki kao kompresor napumpati dok ovo što smo vozili u Karlovcu su stari obični kamioni u smb boji, doduše neki od kamiona sjećam se imali su ako ću dobro napisati "svrdlo", onu čeličnu sajlu sa kukom u slučaju da ako kamion zapadne negdje da se može sam izvući. Mnogo tih kasarni i kojekakvih magacina je bilo po Karlovcu i okolici a znali smo često i na željezničku stanicu ići po nešto, da li smo vozili ili odvozili nešto takođe se ne mogu tačno sjetiti.
Izlazili smo kamionima na KPS (kontrolno prolazna stanica) koji je bio nekih možda par stotina metara niže od glavnog ulaza-na glavnom ulazu je bila prijavnica, tu je kod KPS-a bila i tankštela gdje smo gorivo sipali u kamione, ja mislim da ni jednom sa vozilima nismo prošli kroz glavnu kapiju nego uvjek na KPS.
Od ličnog naoružanja i u S.Požegi a i u Karlovcu smo dužili PAP-ovke, u S.Požegi smo se često družili sa puškom zbog same obuke dok u Karlovcu ne znam jesam li je uopšte i vidio par puta. Oficiri osim svojih pištolja ne sjećam se šta su dužili, pretpostavljam automatske puške a isto tako sjećam se jedne uzbune i postrojavanja kada je nam je došao i ovaj naš major iz Zagreba, on je nosio škorpion na desnoj strani a oficirsku torbicu na lijevoj i naravno sve ostalo što ide kada su uzbune, ako smo je uopšte imali 2 do 3 puta maksimalno u toku cijelog vojnog roka.

Našao sam još jednu svoju sliku koja je slikana u voznom parku, pokušati ću je postaviti ispod. Da, kada se uđe u vozni park, na lijevoj strani i ravno naprijed su bila parkirana naša vozila-kamioni dok na desnoj strani su bila parkirana vozila auto voda odnosno ovih vojnika-vozača iz lijevog ulaza zgrade, oni su imali manje vozila ali bolja vozila i kamione, i ova moja slika je slikana na "njihovoj" desnoj strani pored njihovog vozila, FAP ako se dobro mogu sjetiti, novije i jače vozilo, neko ga je malo udario ovdje na lijevoj strani, takav je i bio kada smo mi došli, kako sam već i rekao, mi smo vozili isključivo starije kamione dok su oni imali manje vozilameđu kojima su bila 2-3 nova Citroenova saniteta i nekoliko ovakvih novijih i jačih kamiona.
Da dodam još i ovo dok sam se sjetio, često smo morali nekim pumpama u kojima je bila mast dole ispod kamiona da na amortizerima ili nekim drugim spojevima tim pumpama pumpati tu mast i neke male otvore sve dok se ne istiska stara mast iz tog dijela i onda se smatralo da je se podmazivanje uspješno uradilo. Ja kao što sam već rekao nisam ni prije a ni kasnije se bavio kamionima tako da se ne mogu eksplicitno tačno sjetiti kako se to sve zove ali sigurno da neko zna i znati će o čemu je riječ.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Pozdrav ''Gorica 660'',
očigledno da smo bili na istom mestu ali u različita vremena i drago mi je da se pisanjem i čitanjem vratim u neka davno prošla vremena.
Kasarsku stražu u našoj kasarni su uobičajeno davale tzv. ''borbene'' jedinice (mi smo ih svojevremeno u žargonu zvali ''partizani'', s obzorom da su se postrojavali ispred nas i gotovo svaki put pod punom ratnom opremom ). Na svaka tri meseca, sedam dana (uobičajeni ritam stražarenja) su kasarsku stražu davale pozadinske jedinice. Krajem januara 1985godine (pamtim jer je tada izmerena ekstremno niska temperatura od -27*C, cela auto četa je danima i noćima provodila vreme u autoparku i ''razleđivala'' vozila, dok sam ja kao pomoćnik komandira straže sedeo u toploj stražari), došao je red da stražu daju pozadinske jedinice, tako da je autočeta dala komandira i pomoćnika (mlađi vodnik-staža i ja) a čto i intedanska četa ostalih 12 stražara.
Oficiri i podoficiri iz naše čete redovno su bili dežurni kasarne.Dan kada sam trebao da se skinem iz vojske je bio ponedeljak 02.09., ali kako je u petak 30.08. dežurni kasarne bio naš komandir čete kap. Arsić Miloš, ćata iz naše jedinice mu je odneo odjavu za mene i jednog mog klasića da je potpiše ( posle dežurstva je imao nekoliko dana slobodno i ponedeljak mu je bio neradni dan). Videvši o kome se radi, on nas je pozvao kod njega pozdravio se sa nama i rekao:''Bili ste odlični vojnici pamtiću Vas po dobru, a nadam se da će te i vi mene i zato vam dozvoljavam da idete kući još danas i da vikend provedete u civilstvu''. Gest koga ću se sećati dok sam živ, u 8 sati se razdužio, pozdravio sa drugarima, prošao poslednji put na kapiji kasarne ''Robert Domani'' ili popularnije kasarne na Luščiću, oprostio se od Karlovca (žao mi je što do današnjeg dana nisam imao prilike vidim ponovo grad u kome sam proveo jedan deo svog života) i  već u 10sati bio u autobusu za Zagreb...
I u moje vreme drugi vod autočete ili vp6610/1, je imala  dvadesetak ''dajčeva'' (TAM 4500 i 5000) i 5 kamina  TAM 130 (to su oni koji se vide na slici gde ste tri vojnika ispred kamiona a mi smo ih zvali ''civilni'' s obzirom da nisu imali ''ratna svetla'' i bili su komforniji i imali hidraulični volan). Ja sam dužio i vozio TAM 4500D (bez vitla) sa registarskom oznakom F-0371. Skoro svakog dana sam imao vožnju a najčešće sam vozio veš iz ostalih kasarni na pranje, kao i novu opremu iz kasarne ''Ilovac'' u kasrnu ili skladište ''Gaza''
Nama je  posle dnevnika oko 20sati čitan raspored za sutražnju vožnju, deljeni putni radni listovi i ključevi od kamiona. Ovo je bilo veoma praktično a za nas i veoma korisno jer svako koje imao vožnju (bez obzira u koje vreme je bila) izbegavao je jutarnju smotru jer smo koristili činjenicu da moramo pregledati vozilo pre upotrebe (taj pregled je bio obavezan a njegovo trajanje smo sami određivali u zavisnosti od situacije. Što se pratnje tiče skoro uvek je neko bio sa nama najčešće podoficiri, a koliko se sećam prilikom preuzimanja prljavog veša i vraćanja čistog, išao sam sa vojnicima iz intedanskog servisa dotične kasarne. 
Vozilom sam izlazio  uvek na KPS-u, uz pregled   vozila i putnog radnog lista od strane vojnika na KPS-u (jedini izlaz na glavnoj kapiji sam imao prilikom jedne vežbe kada smo kamione iz RR-a isterivali u selo Tušilović). Zaustavljanje i kontrolu vojne policije u gradu ili van grada mogu na prste da prebrojim, vrlo retko su nas zaustavljali i kontrolisali. Po povratku sa vožnje obaveza je bila da se pre vraćanja u auto park, vozilo na pumpi tankira, tako da su nam rezervoari bili uvek puni odnosno vozila uvek spremna za pokret.
Lično naoružanje (dužio sam neki stari automat sa dobošem dva puta ga video u magacinu naoružanja u sošci)u Karlovcu nikad nisam imao u vozilu, inače u moje vreme naoružanje autočete je stajalo konzervirano  u magacinu i ne pamtim da smo ga nekad iznosili a kamoli postrojavali s njim.
Podmazivanje vozila je bilo obavezno jednom mesečno (bez obzira ko koliko je vozio) kao i generalni pregled vozila od strane komandira voda ili čete. Mi smo imali radne jednodelne kombinizone koje smo tada oblačili (kao i prilikom neke popravke) a sve kako bi zaštitili uniformu. Inače podmazivanje ovim uređajem koje opisuješ je milina u odnosu na podmazivanje vršeno ručnom mazalicom (dužio si je sa vozilom). 
U vreme kada sam ja služio naš treći vod je imao mislim šest FAP-ova ''kiperaša'' i bili su starije proizvodnje (kabina im nije kao na slici ''ravna''), a služili su za prevoz raznog materijala (šljunka, uglja, šuta...).

Pozdrav "miler" !

Još jednom svaka čast na memoriji, suvišno je da opet naglašavam da nema teoretske šanse da bih se ja mogao sjetiti broja tablica kamiona kojeg sam dužio i vozio a još 5 godina sam nakon tebe služio vojni rok. Ja sam inače dužio i vozio kamion TAM (ne znam dalje tačno model), jedan od onih sa slike gdje smo nas trojica u sredini parka a iza nas stoje parkirani kamioni jedan do drugog "pod špagu". Takav sam ja vozio i dužio, u prikolici nije imao ništa tako da kada je trebalo negdje ići sa više vojnika recimo na neki utovar ili istovar imali smo daske koje su na krajevima imali metalne zakačke pa se onda poprečno prikolice stave i zakače za krajeve stranica da bi vojnici mogli sjediti a ako je išao jedan do dva oficira ili vojnika onda su sa mnom u kabini bili. U pravu si za ovaj kamion sa slike na kojem ima narandžasti kockast znak a što smo se slikali na krovu, to je bio dosta bolji, brži i kvalitetniji kamion, mislim da je nazad u prikolici imao originalne klupe za prevoz vojnika odnosno za sjedenje. Što se tiče kamiona kojeg sam ja vozio, obavezno je bilo duplo kvačilo prilikom mjenjanja brzina kao i međugas samo nisam siguran je li međugas bio obavezan samo kada se ide iz veće u manju brzinu ili u oba slučaja. Ne mogu se sjetiti jesam li u kamionu imao i tzv nožnu motornu kočnicu (u vidu malog metalnog kruga na podu) koja je bila u kamionima sa obuke u S. Požegi. Oružje naravno nismo nikada nosili sa sobom, ono nije bilo u hodniku u soškama nego kako si rekao negdje u magacinu konzervirano, to što smo imali dvije-tri uzbune u drugoj polovini vojnog roka mogu pripisati isključivo tadašnjoj situaciji i u Hr a i u cijeloj tadašnjoj državi s obzirom da su u svim republikama došli neki novi ljudi na vlast odnosno prvi demokratski izbori su bili.
Još nisam nažalost uspio pronaći sliku iz voznog parka, koja je za razliku od ovih čista gdje sam bio na požarstvu u auto parku i na kojoj se mnogo bolje mogu vidjeti i vozila i sam park a u kadru su takođe i dva fićeka koja sam spomenio u prethodnom postu. Na ovoj slici gdje sjedimo na kabini kamiona, u pozadini se može vidjeti jedna zgrada, u toj zgradi koliko se sjećam su se obnavljali i popravljali akumulatori (bar te 1990 godine) i u njoj je radio jedan vojnik iz Vojvodine koji je jako lijepo znao svirati gitaru tako da sam uvjek kada sam imao slobodnog vremena kod njega sam provodio i uživao u njegovom sviranju gitare, nisam siguran ali mislim da smo tu zgradu i zvali tako nekako kao akumulatorska stanica ili nešto slično, siguran sam da je u nazivu imala "stanica". Mi smo dosta vremena znali provoditi u auto parku kada nismo išli na vožnju, te neka održavanja, podmazivanja, odvrtanja, zavrtanja i sl., naravno bilo je tu i malo hvatanja krivine jer uvjek je se govorilo "sve ide u vojni rok" a sjećam se i tih smb radnih kombinezona koje smo znali nositi kada radimo oko kamiona. Što se tiče samog požarstva dok sam se sjetio, vrijeme požarstva smo provodili u onom kiosku-kućici koja je takođe na jednoj slici gdje sjedimo na ulazu iste ili u hladovini ispod drveća koje se nalazilo ravno na na lijevoj strani auto parka, može se malo vidjeti na ovoj mojoj zadnjoj slici u lijevom uglu slike malo se nazire kao bijeli kontejner pa je tu iza kontejnera bila hladovina i par klupica drvenih gdje smo poslijepodnevne sate požarstva provodili a po noći smo naravno bili u ovom kiosku.
Za mene je to bio klasični pozadinski-radni vojni rok gdje pušku i sve ono što bi bilo i spadalo u standardu vojnu službu nisam ni vidio. Naravno, ne žalim se s obzirom kada usporedim to sa jedinicom izviđača i artiljeraca koji su te godine bili kod nas i sa nama u kasarni, kako se kaže nebo i zemlja razlika.
Ja sam izašao odnosno skinio se iz vojske nekih 20 do 25 dana ranije jer nisam koristio redovno odsustvo imao sam 2 ili 3 davanja dobrovoljna krvi tako da mi je to sve uračunato i mislim da sam se oko 20 i nekog novembra 1990 godine razdužio i skinio. Inače, koristio sam 2 odsustva, PP (privatni poslovi) koje je trajalo nekih 5 do 7 dana koliko se mogu sjetiti i još jedno odsustvo isto tako u trajanju od 7 dana maksimalno samo ne znam da li su opet bili PP ili možda neki produženi vikend zaista ne znam tačno, uglavnom, dva puta sam išao kući za vrijeme vojnog roka. Sjećam se da sam se saam taj dan razdužio i skinio od nas decembarske klase, bio je kišovit i tmuran  dan, ujutro sam izašao sa svima na pistu za postrojavanje i dizanje zastave, zatim sam se pozdravio sa svim vojnicima iz čete i sa svim ostalima koje sam poznavao naravno i uputio se prema glavnoj kapiji, vrlo dobro se sjećam da mi je tada dežurni vojnik na prijavnici pružio ruku i pozdravio se sa mnom i otvorio mi veliku kapiju kroz koju sam izašao, to mi je bilo jako dojmljivo, okrenio sam se i posljednji put mahnuo svojim decembarcima koju su me ispratili do kapije i uputio se na autobusku stanicu i autobus za Zagreb pa iz Zagreba kući gdje sam bio možda u nekim poslijepodnevnim satima s obzirom da je Karlovac udaljen od mog rodnog grada nekih 330-340 km. Ja isto nikada nisam bio više u Karlovcu od te vojničke godine, 1991 godine sam gledao na tv-u zbivanja u samoj kasarni koja je iseljena bez problema koliko znam a imao sam priliku krajem 1991 ili početkom 1992 godine u emisiji "Dozvolite da se obratimo" na tv Beogradu sasvim slučajno gledati jednu reportažu koja je govorila o toj artiljerijskoj jedinici koja je bila iznad nas u zgradi, naravno prepoznao sam sve oficire a gdje su bili tačno smješteni to ne znam osim da su na teritoriji tadašnje SR Srbije bili. Mislim da sam već spomenio da mi je se zastavnik Žgela javio iz Sarajeva kada je JNA otišla iz Karlovca i to je zadnje bilo što znam za njega. Gdje je jedinica otišla i kakva je i njena sudbina i svih tih oficira koje sam poznavao apsolutno ne znam a volio bih znati posebno što se tiče zastavnika Žgele.

Ako imaš kakvu sliku iz tog perioda a da je slikana bilo gdje u krugu kasarne volio bih je vidjeti, opet ponavljam ako je imaš i ako ti ne predstavlja problem da je postaviš.

Što se tiče slika iz kasarne u Karlovcu nažalost nemam nijedne slike sve su mi nestale neposredno pre skidanja iz vojske ili nekoliko meseci pre toga, nisam baš siguran kada, neko mi je razbio kasetu dok sam zadnja četiri meseca bio u otkomandu, i prilikom povratka u Karlovac nisam mogao da pronađem dosta toga.
 Ne znam kako je bilo kada si ti služio vojsku u autočeti ali u vreme kada sam ja služio vojsku, vozači iz našeg drugog voda ili vp.6610/1 su bili non stop po otkomandama ili na terenu sa nekim drugim jedinicama. Ja sam svojevremeno nekoliko puta po nekoliko dana bio sa različitim jedinicama po raznim terenima. Prvi teren mi je bio krajem marta 1985g. sa tenkistima iz kasarne na Logorištu.Bili smo na Slunju i ja sam prevozio hranu iz kuhinje koja je bila u centralnom delu poligona do mesta na kome je bio poligon za gađanje tenkista u pravcu sela Primišje (put za Ogulin). Posle toga sedam dana sa pešadijom iz kasarne Petrova gora takođe na Slunju, doduše mi smo ih čekali dok su se oni ''probijali'' pešaka, od Karlovac do Slunja. Zatim sedam dana sa rezervistima u selo Krnjak, tu je bilo ludo i nezaboravno, svako veče se nešto vrtelo na ražnju uz rakiju, vino i pivo. Ubrzo posle toga neka proslava u okolini Vojnića, pa izlet na Plitvice, činimi se da je bio dan formiranja ''šeste ličke divizije''. Sredinom aprila sam bio u otkomandu u kasarnu ''27 jul'' u Bihaću, završna obuka vojnika kuvara i pekara, u tzv. drugom prstenu aerodroma Željava. Od 29.04.-28.08. bio sam sa još osmoricom kolega iz Luščića i šestoricom kolega iz Borongaja u otkomandu na poligon Slunj. Prevozili smo dosluženike (12+3) na trasu i sa trase, imali radno vreme od 7-14 i svako popodne i svaki vikend slobodan a najveći čin nam je bio zastavnik Dimitrovski i kasnije zastavnik Žgela.

Ovako, mi, decembarska klasa smo u Karlovac došli negdje polovinom februara 1990 godine, kada smo došli martovci-martovska klasa 89 je bila najstarija klasa i imali su nekih gore dole mjesec dana do skidanja-završetka vojnog roka. Naše prvo što je bilo to je doobuka na kamionima koje ćemo zadužiti i voziti u nastavku služenja vojnog roka, tako da smo narednih možda nekih mjesec dana proveli u vožnjama sa starijim vojnicima i odlazcima sa njima na redovne zadatke vožnje i transporta po ostalim kasarnama kako bismo se što bolje privikli na vozila i naravno upoznavanje grada, cesti, ruta i svega ostalog što nas je čekalo. Otkomande te 1990 godine nisu ni u jednom slučaju bile uvedene niti za jednog vojnika, čak mogu reći da sam za taj pojam "otkomanda" prvi put i čuo od tebe, u to sam 100 % siguran da niko od nas te 1990 godine nije dobio takvu naredbu. Jedino što je se desilo i to pred sami kraj vojnog roka da su nas postrojili u hodnik naše čete i dali nam raspored u koje ćemo se jedinice trebati javiti ako bude bilo potrebe odnosno ako počne neka vojna vježba koju bi trebali nadgledati visoki oficiri iz tadašnje 5. vojne oblasti kojoj smo i mi pripadali, to je trebalo trajati svega nekoliko dana jer neke jedinice nisu imale dovoljno vozača za sva svoja vozila pa smo onda trebali tu da uskočimo mi kao neka vrsta popune, međutim do te vježbe ili kako god da taj manevar u vojnom žargonu da nazovem nije došlo tako da smo svi ostali u auto četi do kraja vojnog roka. Mogu naglasiti da smo te 1990 godine mnogo vremena provodili u vožnji opreme koja je se razduživala od teritorijalne odbrane na širem području Karlovca, Lika, Banija, Kordun a i u nekoliko navrata smo išli i u Sloveniju, takođe prevozili raznu vojnu opremu koja je se kupila i razduživala od strane tadašnje TO. Sjećam se da smo jednom prenoćili u nekom vojnom odmarilištu u Sloveniji i takođe se sjećam da smo isto jednom vozili nova vojna vozila-kamione u veliku kasarnu u Čapljini gdje smo prenoćili i onda se autobusima vratili u Karlovac, jedino mi je žao bilo tada što je jaka kiša padala i noć je bila tako da kasarnu u Čapljini nismo nešto pretjerano ni mogli vidjeti a odmah u jutarnjim satima smo se vratili u Karlovac. Već sam rekao da je taj vojni rok za mene bio više radni nego vojnički ako naravno isključimo vojne segmente koji se nisu mogli izbjeći, nije bilo teško iako i nije bilo baš sve ni tako kao u bajci, osim same vožnje imali smo i nekih drugih da kažem "dužnosti" koje smo dobijali kada nismo bili raspoređeni na vožnje, često nas je recimo kačilo da kada dođe red na nas da budemo radna jedinica morali smo da idemo kao ispomoć u kuhinju gdje nas je čekalo guljenje krompira, pranje tzv crnog suđa, ne znam jesi li to kada radio ali to je bilo nešto najgore i najteže, uđeš u jednu veliku prostoriju u kuhinji obloženu pločicama, obučeš neko gumirano odjelo sa keceljom i dubokim gumenim čizmama i ribaš sve one tave i posuđe od rosfraja u kojem je se peklo meso i sve ostalo i za naše i za sve ostale jedinice kojima je se dostavljala hrana. To kada i ako hoćeš baš da se nekome osvetiš ili da mu smjestiš samo mu daj da ide na taj raspored, samo se ne mogu sjetiti tačno ko je pravio taj raspored i dodjeljivao te radne obaveze ali mislim da je sve se to radilo u dispečerskoj službi odakle je se sve organizovalo. Mi kao decembarska klasa smo išli na takve i slične radne zadatke dok smo bili najmlađa klasa, dok smo bili kako je se tada govorilo "gušteri" sve dok nije došla nova grupa mladih vojnika tamo negdje krajem maja a to je bila martovska nova klasa tako da je to nekom standardnom lančanom reakcijom i tradicijom koja je bila tada u JNA preuzeto od njihove strane tako da je onda nama dijelom bilo dosta lakše.

Uglavnom, otkomande te 1990 godine očito da nisu bile u modi u VP 6610/1 

Za vreme mog boravka u autoceti, nikada nismo bili radna ceta ili radni vod.Kao ispomoc kuhinji isli su oni koji su bili iz nekog razloga skinuti sa voznje. Meni je jednom prilikom kapetan Arsic skinuo sa voznje (video meje oko 22sata kamionom u centru gde je bio zabranjen saobracaj) i zapretio da ce me poslati u kuhinju da gulim krompire.Ali imao sam srece jer je sutradan na vojnoj rampi zeleznicke stanice bila stigla municija za skladiste Jamadol i ja sam morao da idem na voznju.
Moram na posao nastavljam...

U 22 sata sa vojnim kamionom u gradu i uz sve to još u zabranjenoj zoni  !?

Išlo se na neku žurku u neku od Karlovačkih pivnica ili   !?

Gorica 660 (citat):

U 22 sata sa vojnim kamionom u gradu i uz sve to još u zabranjenoj zoni  !?

Išlo se na neku žurku u neku od Karlovačkih pivnica ili   !?

U vreme kada sam ja bio u autočeti dešavalo se da se sa vožnje vraćamo kasno poslepodne, uveče a ponekad i noću (bilo je predvidivih ali i nepredvidivih situacija). Tako se i meni desila jedna nepredvidiva situacija,  kada sam i sam neznam iz kog razloga umesto na jednu stranu pošao na drugu i za maler upao u saobraćajni kolaps izazvan saobraćajnom nesrećom (sudar automobila i motorcikliste, srećom bez poginulih). Kolonu automobila koja se stvorila ispred i iza mene, trebalo je nekako ''rasčistiti'' a to je potrajalo par sati, a možda bi bilo u duže da mi nije jedan saobraćajni policajac nije pomogao da se okrenem i uz njegovu pratnju izvučem iz gužve. Da li me je neko od starešina ili sam kapetan Arsić video nikad nisam saznao ali svejedno ujutru na postrojavanju sam bio tema broj jedan. ''Neka izađe vojnik R.M. ispred stroja.Pogledajte ga drugovi, dobro ga pogledajte'' bile su reči kap.Arsića, ''za kaznu (nikada nije pred strojem pričao o čemu se radi, kako za mene tako i za druge) će biti skinut sa vožnje ići će u kuhinju da ljušti krompire a njegov komandir može mirno da spava''. To je kasnije pročitano i u dnevnoj zapovesti i tako sam ja  do daljnjeg bio skinut s vožnje.Ali  to je trajalo svega nekoliko dana (u kuhinju nikad nisam otišao bilo je ''težih'' slučajeva od mog ), jer me je jednog dana  dispečer zastavnik V.Dimitrovski pozvao kod njega i obavestio da sam vođa grupe za ''prevoz opasnih materija i eksploziva'' i da se sa još petoricom kolega javim dežurnom u komandi garnizona (komanda garnizona je bila sa leve strane ulaza u kasarnu ''Petrova gora'') i sa određenim starešinom a uz pratnju vojne policije, idem na ''vojnu rampu'' (deo koji je koristila vojska)  železničke stanice Karlovac, na prevoz municije sa vojne rampe u skladište Jamadol.

Sve hoću da te pitam miler, ovi kamioni TAM 130 ako sam dobro napisao, koji imaju onaj kvadrat crveni sa crnim rubom na lijevom blatobranu, na slikama mojim ih ima 3-4 ako sam dobro izbrojao ili ako se dobro sjećam, jesu li oni bili određeni za prevoz opasnih i eksplozivnih materija !? To su bili dosta jači i kvalitetniji kamioni, već sam to napisao u nekom od prethodnih postova, ja recimo se ne mogu sjetiti da sam išao sa svojim kamionom da prevozim municiju, eksploziv ili bilo kakvu drugu vrstu opasnog tereta, uvjek je to bio veš, hrana i druge neke tamo trnje prnje. Ali išao sam X puta na željezničku stanicu i sa nje sam prevozio neki neret negdje, stvarno ne znam gdje odnosno u koju kasarnu (u našu sigurno ne), uglavnom sjećam se da su to bili neki manji tereti odnosno viljuškar natovari možda 2-3 palete nečega i to sam onda zajedno sa oficirom tačnije podoficirom-vodnikom ili zastavnikom koji je bio sa mnom vozio u neku od kasarni ili u neki od svih tih silnih magacina koji su bili locirani u Karlovcu i bližoj okolici.

Znaš li odnosno možeš li se sjetiti šta je sve dolazilo za vojsku na željezničku stanicu jer kažem, zaista sam često išao tamo po nešto !?

Gorica 660 (citat):

... ovi kamioni TAM 130 ako sam dobro napisao, koji imaju onaj kvadrat crveni sa crnim rubom na lijevom blatobranu, ...za prevoz opasnih i eksplozivnih materija !? Ali išao sam X puta na željezničku stanicu i sa nje sam prevozio neki neret negdje, stvarno ne znam gdje odnosno u koju kasarnu (u našu sigurno ne), uglavnom sjećam se da su to bili neki manji tereti odnosno viljuškar natovari možda 2-3 palete nečega i to sam onda zajedno sa oficirom tačnije podoficirom-vodnikom ili zastavnikom koji je bio sa mnom vozio u neku od kasarni ili u neki od svih tih silnih magacina koji su bili locirani u Karlovcu i bližoj okolici.

Znaš li odnosno možeš li se sjetiti šta je sve dolazilo za vojsku na željezničku stanicu jer kažem, zaista sam često išao tamo po nešto !?

Koliko se sećam (mi smo ih imali 5 i to samo II-i vod) oznaka im je bila TAM130 T7 i kao što sam ranije napomenuo mi smo ih u žargonu zvali ''civilni'' jer nisu imali ratna svetla, imali su hidraulični volan, sinhronizovano kvačilo i motornu kočnicu. Te kamione je dužio naš komandir voda zastavnik Zoran Savić a po potrebi smo ih vozili nas nekolicina (koliko se sećam bilo nas je devetorica koji smo se povremeno menjali). Ja sam u nekoliko navrata iz kasarne u Gospiću prevozio kukuruz za potrebe vojne farme svinja na Lemić brdu (okolina Karlovca), kao i neke kablove iz Karlovca za Ilirsku bistricu.
Tim kamionima se u moje vreme obično išlo van Karlovca(npr. Vukova gorica, Vojnić, Zagreb, Ogulin ...) i nikada nije prevožena municija, to smo radili običnim ''dajčevima'', a crveni kvadrat sa crnim rubom je oznaka koja se stavljala prilikom prevoza opasnog tereta.
Ono što si sa železničke stanice prevozio mi smo zvali ''denčani'' to je neki izraz koji se mislim koristio u železnici. Ja sam povremeno imao prilike da prevozim ''denčane'' a bilo je različitih  paketa, ponekad je bilo paketa koji su se videli a po neki su bili dobro upakovani. Jednom prilikom prilikom utovara pocepao se jedan paket i ispalo je nekoliko boksa cigareta (bile su slovenački ''57'') a zastavnik koji je bio sa mnom mi je dao dva boksa. Koliko se sećam najviše tih paketa sam vozio po okolnim skladištima i manjim kasarnama u Karlovcu, a stizali su svakodnevno (radnim danima sigurno dok za vikend nisam siguran).

Da, ti kamioni TAM 130 u voznom parku su za moje vrijeme služenja JNA bili zaduženi od strane vojnika i vozio ih je isključivo vojnik koji ga je dužio kao uostalom i sve ostale kamione, nije bilo recimo da danas voziš jedan kamion, sutra drugi, prekosutra treći itd., možda da je ponekad u nekoj iznimnoj situaciji kvara ili nečega sličnog se vozio drugi kamion. Kao što sam rekao za ona dva putnička vozila koja smo imali, ni ja niti bilo ko od drugih vojnika nije ni sjeo u njih a kamoli vozio, njih su vozila možda dva vojnika iz disprečerske službe, ćato ili eventualno ponekad stažo mlađi vodnik koji su nam dolazili nakon 6 mjeseci obuke u Kraljevu, da budem iskren nikome i nije bilo nešto posebno da vozi ta putnička vozila jer ionako su slabo korištena, tek ponekad kada neko od oficira treba da ode eventualno službeno u neku drugu kasarnu iako je recimo Žgela često sa nama se u kamionima vozio dok ovaj drugi zastavnik Stefanović koji je pred kraj 1990 godine položio neke ispite i postao potporučnik on je volio da se malo češće provoza u narandžastom Fićeku, uostalom, njih dvojica su bili potpuno različiti tipovi i kao i oficiri a i kao ljudi, dalo je se primjetiti da nije baš bila neka velika "ljubav" između njih dvojice. Kada je došao kapetan Avramović pred kraj mog vojnog roka kao komandir čete dalo je se primjetiti da je zastavnik Žgela bio dosta bolje odnosno dosta mu je lakše bilo jer je se uveliko pričalo da je svim silama zastavnik Stefanović htio da bude komandir čete tako da je ovom definitivno pao kamen sa srca kada je Avramović došao.

Ma ja se sjećam te željezničke stanice, mnogo puta sam išao na nju po teret i najviše mi je pasalo jer se dosta tamo vremena provodilo, ne znam iz kog razloga ali tamo smo se uvjek duže zadržavao, da li je bila u pitanju procedura-papirologija ne znam zaista ali ja znam da sam uvjek se hvatao nekog hlada u blizini kamiona i čekao da se to sve završi, naravno da ni ja niti bilo ko od drugih vojnika vozača iz naše čete nije učestvovao u nekom fizičkom radu kada je se išlo na utovare i istovare, uvjek smo samo vozili a fizikaliju su radili drugi vojnici koji su nekada išli sa nama ako je trebalo ručno da se tovari nešto ili je to radio neko sa viljuškarem pa onda kada dođemo u magacin ili kasarnu onda to radna jedinica vojnika istovara. I sami oficiri odnosno u velikom broju slučajeva podoficiri koji su išli sa nama u kamionima su bili obično flegme odnosno dosta opušteni, nisu tražili da nosimo kape dok vozimo niti da sve bude po PS-u, samo su naravno inzistirali da pažljivo vozimo jer ih je bilo i nekolicina rekao bih paničara a i plašljivaca, čim se desi nešto nepredviđeno, recimo neko vozilo ispred nas naglo zakoči odmah i oni na mjestu suvozača nogama svojim u pod pritišću i "koče"  . To mi je bilo uvjek najsmješnije. Pretežno su to bili sve podoficiri iz nekih pozadinskih jedinica kojima vojnička disciplina nije bila baš najjača strana a ni alkohol im nije bio nepoznanica, naravno, ne da su bili alkoholičari ali kao i većina starješina volili su popiti.

Mi smo takođe u toku vojnog roka skupljali stari papir (to je bilo na inicijativu zastavnika Žgele) i onda smo kamionima taj papir stari vozili u neku otkupnu stanicu gdje je se to predavalo a taj novac koji se dobijao za taj papir je bio korišten koliko se sjećam za kupovinu još jednog kompjutera-računara za četu odnosno dispečersku službu u kojoj je se kompletan raspored vodio svih nas.

Dispečer kada sam došao tek u Karlovac je bio neki mlađi vodnik koji je bio iz SR Srbije, nakon njegovog skidanja službu dispečera je preuzeo jedan junac (junska klasa da ne bude zabune ) iz okolice Drvara, nakon njega septembarac iz Arilja, mislim da se tako zove mjesto u Srbiji a kada smo mi postali najstarija klasa onda je dispečersku službu vodio jedan vojnik iz okoline Prijedora. Već sam napisao da smo imali telefon u dispečerskoj službi i da nas je na njega mogla porodica zvati u poslijepodnevnim i večernjim satima kada oficira nije bilo. Jednom sam se ne znam kako zatekao sam u kancelariji kada je zazvonio telefon, naravno digao sam slušalicu i javio se a sa druge strane je bio jedan kapetan koji je često dolazio u našu četu, predstavio je se a ja sam onda rekao "Na telefonu vojnik taj i taj, izvolite kapetane!". Tog trenutka zastao je tajac par sekundi jer smo obojica shvatili da sam zahebo stvar jer nije bilo onog "druže" u mom obraćanju. Onda me je peglao malo kako JNA nije riječna mornarica itd itd dok sam ja samo naravno šutio i onda mi je dao priliku za popravni odnosno da ponovim rečenicu ali sa onim "druže" što sam ja i učinio i tako se sve završilo kako treba i bez nekih sankcija. Naravno, niko drugi nije za ovo saznao.

Najviše sam volio sjediti u debeloj hladovini auto parka, osamiti se i razmišljati naravno o kući i što skorašnjem skidanju iz vojske, za nešto takvo je najbolja prilika bila kada se sve smiri oko neka 4 sata kada odu oficiri i onda je auto park pust i tada je nastajala uživancija, da budem iskren nisam bio jedini koji je ovu vrstu "psiho-terapije" koristio, nekolicina nas iz raznih klasa je to činilo, valjda se prenosilo sa koljena na koljeno  .

Žao mi je što smo samo nas dvojica ovdje, ja sam se pravo zarazio sa pisanjem u ovih nekih mjesec dana kako sam se učlanio na forum, mada sam mislio da će biti dosta više vojnika iz ove jedinice s obzirom da je samo za mog vojnog roka kroz nju prošlo sigurno više od 100 vojnika a da ne govorim za neki još duži vremenski period. Nažalost, nemam kontakta niti sa jednim vojnikom sa kojim sam služio vojni rok, ni iz svoje klase ni iz starijih kao ni mlađih, jedino mi je nakon samog odsluženja par puta navraćao jedan vojnik iz moje klase što smo zajedno služili a bio je udaljen od mene nekih 40 tak km, nedugo zatim je nastupio rat pa nakon završetka rata u 1996 godini mi je navratio možda u dva navrata i od tada nemam nikakvog kontakta više sa njim. Jedini kontakt mi je prijatelj iz vojske sa kojim kontaktiram pod imenom ovdje Simple Man sa kojim sam zajedno bio na obuci u S. Požegi a kasnije smo se povremeno viđali i u Karlovcu s obzirom da je on bio u Petrovoj Gori a ja u Luščiću dok sa ovim da ih nazovem "pravim" klasićima iz vojske apsolutno nema nikakvog ni traga ni glasa.

Čisto sumnjam da su se baš svi preselili u "vječna lovišta", pa nismo toliko baš ostarili 

Ja sam u Slavonsku Požegu stigao oko 20 sati naveče 19. decembra 1989 godine. Dovezli su me roditelji jer smo bili udaljenosti nekih 90 km. Znao sam da neću moći ostati tu cijeli vojni rok jer sam bio suviše blizu kući tako da mi prekomanda nije ginula  .

Bio sam 6223/3D, komandir čete mi je bio kapetan Kovačević Fahrudin a komandir voda vodnik Petrović Miloš koji je možda 2-3 godine bio stariji od nas, mladi podoficir koji je tek završio srednju vojnu školu. Smješteni smo bili u zgradi naspram bine na kojoj je pisalo "BUDIMO DOBRI VOJNICI-VOZAČI", odnosno kada izađemo iz zgrade prema pisti ravno ispred nas je bila ta bina. Bili smo na prvom spratu koliko se mogu sjetiti, kada se popne uz stepenice onda idemo desno i prva spavaonica na lijevoj strani. Ne mogu se požaliti ni na ta nepuna dva mjeseca obuke, sve je bilo po PS-u. U Požegi je bilo dosta dinamičnije, valjda obuka, disciplina i sve ostalo, nije bilo mnogo mogućnosti za plandovanje, recimo meni lično je više se sviđao taj i takav tempo i tip vojske u Požegi nego u Karlovcu, možda će zvučati neobično ali kažem, meni lično je zaista bilo prilično zanimljivije nego u Karlovcu mada se to ne može uopšte porediti, vjerovatno da sam nekim slučajem ostao u Požegi da bi mi i taj tempo dojadio jednog dana. U svakom slučaju, gdje god da je bilo ko od nas služio vojni rok rok pa tako i meni jako je sporo išla ta godina i ono stavljanje malih x na datume džepnog kalendara. Misliš, neće nikada proći a eto...sve prođe pa i ta vojnička godina u JNA 

Ni u Požegi kao ni u Karlovcu nisam bio nikada više nakon služenja vojnog roka, jednostavno, valjda put me nije nikada tamo naveo iako to i nije neki pravi razlog. Nadam se iskreno da ću bar jednom moći otići u Karlovac i obići cijeli grad a samim tim i kasarnu Luščić mada sam na You tube-u gledao snimke iz kasarne od prošle godine, potpuno je zapuštena, razvaljena i prazna, igraju se rata u njoj ova današnja omladina što vole da glume Ramba, jednostavnije rečeno...AIR SOFT se tuče u njoj.

Evo jedne moje slike iz vremena obuke u Požegi, sjećam se da nas je slikavala jedna starija gospođa, prilično krupna (da ne kažem debela) i niska plave kose. Kad je hodala valjda zbog težine ljuljala se lijevo-desno ali jedno je sigurno...uzimala je ogroman cash od vojske s obzirom da je doslovno brdo slika prodavala.
Mislim da je se zvala "Dada" ili nešto tako slično.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Gorica 660 (citat):

...Znao sam da neću moći ostati tu cijeli vojni rok jer sam bio suviše blizu kući tako da mi prekomanda nije ginula...
Bio sam 6223/3D...smješteni smo bili u zgradi naspram bine na kojoj je pisalo "BUDIMO DOBRI VOJNICI-VOZAČI", odnosno kada izađemo iz zgrade prema pisti ravno ispred nas je bila ta bina. Bili smo na prvom spratu koliko se mogu sjetiti, kada se popne uz stepenice onda idemo desno i prva spavaonica na lijevoj strani.
Ni u Požegi kao ni u Karlovcu nisam bio nikada više nakon služenja vojnog roka, jednostavno, valjda put me nije nikada tamo naveo iako to i nije neki pravi razlog. Nadam se iskreno da ću bar jednom moći otići u Karlovac i obići cijeli grad a samim tim i kasarnu Luščić mada sam na You tube-u gledao snimke iz kasarne od prošle godine, potpuno je zapuštena, razvaljena i prazna, igraju se rata u njoj ova današnja omladina što vole da glume Ramba, jednostavnije rečeno...AIR SOFT se tuče u njoj.
Mislim da je se zvala "Dada" ili nešto tako slično.

Nisam baš siguran koji su kriterijumi  važili da bi neko ostao ceo vojni rok u S.požegi? Što se mene tiče koliko mi je poznato ja sam bio treći po uspehu u mom vodu i to je bio jedan od ključnih razloga zašto sam ostao da budem instruktor. Posle obuke za vozača od 52 dana imao sam obuku još 30 dana za instruktora, tako da sam dužnost instruktora obavljao naredna 52dana odnosno obučavao tadašnju novembarsku klasu. Moja kasnija prekomanda se desila sascim slučajno, naime iz novembarske klase bio je jedan vojnik koji je uvek kad god je mogao stao iza mene kako bi kod mene vozio (tada je bilo uobičajeno da se mi instruktori postrojimo u auto parku a iza nas staju vojnici koji se obučavaju). Tako smo se mi sprijateljili i on mi je ispričao da mu je otac pukovnik u komandi V-e armijske oblasti i da mu je sređena prekomanda za Samobor (20km od kuće), pa mi je predložio da ako hoću može i meni da pomogne ako hoću u prekomandu. Desetak dana pre završetka obuke on mi je rekao da mogu ići ukoliko želim ali da bliže kući ne mogu ali da postoji jedna jedinica tj. autočeta u Karlovcu da su tu sve vozači i da se tamo dosta vozi i dao mi papirić na kome je pisalo vp.6610/1. Tako sam ja otišao za Karlovac i mogu reći da se nikad nisam pokajao.
Moj zemljak s kojim sam istog dana otišao u vojsku je bio u 3B (ako se ne varam i tada je bio poručnik Fahrudin Kovačević) a kako sam bio malo duže u S.požegi imao sam vremena da obiđem kasarnu a i sam grad molo više.
I ja nikada posle toga nisam bio u S.požegi kao ni u Karlovcu (posle onih ''sranja'' iz devedesetih neznam da li je uopšte sada moguće otići tamo).
I nas je u S.požegi slikala foto ''Dada'', mada moje slike nisu bile u to vreme u boji (imao sam pre nekoliko godina problema sa kompjuterom ali ako uspem postaviću nekoliko svojih slika iz S.požege i sa Slunja).

miler (citat):

I ja nikada posle toga nisam bio u S.požegi kao ni u Karlovcu (posle onih ''sranja'' iz devedesetih neznam da li je uopšte sada moguće otići tamo).

Otkud ti ovakvo mišljenje?
Odavno se slobodno putuje, put pod noge, pa dođi...

Max Blitz (citat):

miler (citat):

I ja nikada posle toga nisam bio u S.požegi kao ni u Karlovcu (posle onih ''sranja'' iz devedesetih neznam da li je uopšte sada moguće otići tamo).

Otkud ti ovakvo mišljenje?
Odavno se slobodno putuje, put pod noge, pa dođi...

Bilo je raznih (dez)informacija o ''napadima'' na automobile sa srpskim tablicama!!!

miler (citat):

Bilo je raznih (dez)informacija o ''napadima'' na automobile sa srpskim tablicama!!!

Nema nigdje na svijetu apsolutne garancije.
Viđam svakodnevno razne tablice kad vozim, pa zagledavam malo oko sebe ako baš želim to gledat.

Što se tiče samog mog eventualnog ostanka u S. Požegi na odsluženju vojnog roka, nijednog trenutka od samog početka vojske kažem nisam forsirao svoju sivu masu na razmišljanje i samu nadu da ću ostati tamo, svi regruti iz mog mjesnog vojnog ureda-ureda za odbranu koji su dobili da idu u saobraćajnu službu odnosno da idu na obuku za vozača MV u JNA su išli u S. Požegu, svi su takođe i otišli u prekomande, govorim o podacima koje sam imao pred odlazak u JNA a tiče se nekoliko godina ranije, samo jedan moj sugrađanin je uspio cijeli vojni rok odslužiti u S. Požegi kao desetar ili instruktor sada već više nisam siguran. Uglavnom on je iz vojske skoro svaki vikend dolazio kući po ustaljenom receptu, rano ujutro roditelji dođu po njega odnosno dođu mu u posjetu i odmah se sjeda u auto i pravac kući i kući je za nekih sat i malo jače vremena. U večernjim satima opet oblačenje uniforme i pravac nazad kasarna. U to vrijeme mačji kašalj od služenja vojnog roka. Ja sam pitao svog vodnika jedne prilike a uzgred budi rečeno bio sam u sasvim dobrim osnosima sa njim da li postoji šansa da ostanem u S. Požegi odnosno da ne idem u prekomandu. Njegov odgovor je bio da je unazad jednu godinu valjda komanda garnizona donijela odluku-komandu kako god da to nazovem da svaki vojnik koji dođe u S. Požegu a živi u prečniku od 120 km kasarne ne može ostati nego mora ići u prekomandu. Ja sam tu i stao tako da više nisam apsolutno ni razmišljao o ostanku niti se nadao mada naglašavam da od samog početka služenja vojnog roka sam ostanak precrtao da ne bih doživio kasnije razočarenje kao što mi je se desilo kada sam otišao u Zagreb u prekomandu, u Zagrebu imam familije i već je bilo sve isplanirano, trebala mi je stići civilka da mogu izlaziti u grad kada dođu po mene setrići u posjetu odnosno da me izvedu u grad i sve što ide uz sve to, a onda je došao taj hladan tuš i razočarenje kada sam saznao da idem u Karlovac, naravno, kasnije se nisam ni trenutka pokajao niti požalio s obzirom da je Karlovac kao što sam rekao do sada nekoliko bio debela hladovina, ni "v" od vojnog roka, da samo još nisam nosio uniformu i tih nekoliko sitnica koje te nedvojbeno vezuju za vojsku slobodno bih mogao reći da sam radio godinu dana kao šofer u nekoj firmi i čak zaradio 11 vojničkih plata , dvanaestu nisam dobio jer sam otišao nepunih mjesec dana iz vojske s obzirom da sam "uštedio" redovno odsustvo i 3 x po 2 dana od dobrovoljnog davanja krvi.

Zaboravio sam napomenuti da je u našoj četi sa nama služio-radio i jedan vojnik po ugovoru, zaboravio sam mu tačno ime ali znam da je bio iz Makedonije, jako fin mladić, stariji od nas 7-8 godina i znam da nam je u priči rekao da sa vojskom ima ugovor na 3 ili 5 godina nisam siguran. Inače je svako jutro dolazio na posao kao svi oficiri i odlazio zajedno sa njima, da li je imao neka dežurstva toga se ne mogu sjetiti, sjećam se da nam je takođe pričao da je svoj redovni vojni rok služio u istoj jedinici odnosno u 6610 prije nekih 5-6 godina od nas tako da bi onda mogao biti gore-dole tvoja generacija. Inače, kao vojnik po ugovoru je imao čin mlađeg vodnika (tri crvena čvarka) i na kragnama je nosio zlatno-žute ukrštene mačeve identične kao što su i staže nosili. Staže (dvojica njih koji su došli za vrijeme mog vojnog roka) su isto dolazili sa činovima mlađeg vodnika a ovaj stažo iz septembarske klase pred skidanje svoje je dobio čin vodnika (žuta zvjezdica i žuti čvarak) dok za ovog drugog martovca ne znam jer je ostao iza mene u vojsci neka 4 mjeseca.

Ti spominješ da si otišao u vojsku u mjesecu avgustu, znači avgustovska klasa, iz mog matičnog vojnog ureda-odsjeka se išlo svaka 3 mjeseca u JNA : mart, juni, septembar i decembar. Doduše, ne znam kako je bilo unazad nekoliko godina ali par godina prije mog odlaska u JNA isključivo je se išlo u tim mjesecima a i dok sam služio vojni rok s obzirom da sam bio u dosta drugih kasarni uvjek sam susretao vojnike iz neke od ove četiri klase, nikada nisam imao priliku da sretnem npr. nekog majca, oktobarca, januarca i slično.

Koje su bile klase za vrijeme tvog vojnog roka u JNA  u S. Požegi i na ostalim mjestima gdje si bio ?

Ime tog vojnika po ugovoru vrlo lako postoji mogućnost da se sjetim, da budem iskren svo vrijeme mi je što se kaže "na vrh jezika" tako da je pitanje trenutka kada će mi doći na pamet. Poenta je da do početka pisanja na ovom forumu moj vojni rok je na neki način bio zatvorena stranica u životu s obzirom da ta moja decembarska klasa uopšte se nije međusobno kontaktirala nakon odsluženja, možda je dosta tome i doprijenijelo ratno stanje koje je nedugo poslije nastupilo, pretpostavljam da se dosta ljudi i raselilo tako da možda mnogima i nije tamo do nekih 12 mjeseci boravka u vojnoj uniformi i sjećanja na sve to a prošli kroz ko zna kakve sve strahote.

U svakom slučaju što se tiče ovog tromjesečnog regrutovanja odnosno odlaska u vojsku, sve je manje više bilo isto samo što su se sinhronizirano pomjerali mjeseci odlaska pa je onda u moje vrijeme to bilo kao što sam već naveo mart, juni, septembar i decembar. Inače svi regruti-vojnici koji su bili septembarska klasa za vrijeme mog služenja vojnog roka su imali jednu vrstu frustracije, kompleksa možemo to nazvati kako god a to je da su oni bili "najpamentija" klasa jer su kao u septembru išli oni regruti koji su upisivali fakultet tako da je se često na pisti i u kuhinji znao čuti od nekoga iz te klase uzvik "Prijatno najpamentija!" i "Pozdrav najpametnija!" dok su junci-junska klasa smatrani kao najglupljom klasom tipa sišli sa brda i planina, čobani i čuvari stoke i tsl, naravno, sve je to bilo u jednom kontekstu humora iako je ponekad znalo preći i tu granicu. 

Što se tiče međuljudskih odnosa nije bilo nikakvih problema, niti po nacionalnom pitanju niti po bilo kom drugom, najviše je bilo držanja jednih sa drugima u grupi po generacijama-klasama, recimo nije bilo teoretske šanse da ako ja recimo dođem u neki nesporazum sa vojnikom iz septembarske klase da mu mogu eventualno fizički nauditi jer istog trenutka su svi iz njegove klase skakali i tako svako sa svakim, moj je recimo jedan od najboljih prijatelja bio vojnik iz Prištine, Albanac-Kosovar kako god, koji je bio tada stariji 2-3 godine od nas i nije uopšte na bilo koji način bio onog tipa kako su se inače smatrali Albanci u JNA. Meni lično je ponekad znalo zasmetati kada odem u kantinu, ako se sjećaš gdje je bila kantina, kada se krene prema prijavnici-glavnoj kapiji pa lijevo među drvećem kod spomenika, tu su bile ispred kantine i 2-3 klupe i često je se znalo kada je lijepo vrijeme sjediti vani. Tu sam znao ponekad zateći ćatu iz svoje čete koji je bio iz Beograda i takođe sa njim još par vojnika koji su takođe bili iz Beograda, i zaista bez ikakvog preuveličavanja kad god sam prolazio uvjek su se na neki način prepirali ko je od njih "čistiji" i "praviji" Beograđanin, brojali su sebi kako se to danas kaže krvna zrnca, te ovaj se rodio u Bg dok ovaj nije, ovaj se rodio i njegovi roditelji isto u Bg pa je on jači Beograđanin i tako mali milion kombinacija, obično je se govorkalo u JNA da se Albanci okupljaju jedni sa drugima što je se takođe znalo dešavati ali ovo sa tadašnjim stanovnicima ex capitola da mi je neko pričao ne bih vjerovao. Jednom sam čak tog Pericu, ćatu našeg pitao čemu sve to on mi je jednostavno odgovorio da se oni tako rangiraju u Beogradu i da ne može drugačije i ja poslije toga nisam više ni obraćao pažnju na takve i slične situacije.

Jedino još mogu dodati dok sam se sjetio jednog zaključka Miroslava Lazanskog (pretpostavljam da znaš o kome je riječ) iz njegove knjige "Jutarnja patrola" iz 2000 godine da taj sistem regrutovanja 4 x u 12 mjeseci nije nikako dobar za JNA pogotovo sa stajališta unutrašnje bezbjednosti na što je on imao i priliku upozoravati tadašnje visoke oficire iz GŠ ali očito da niko nije imao sluha za to bar ne tih godina.

P.S. : Mislim da smo pripadali 6. Ličkoj diviziji ako se dobro sjećam natpisa na zgradi-komandi koja se nalazila pored samog glavnog ulaza u kasarnu "Petrova Gora".

Gorica 660 (citat):

Jedino još mogu dodati dok sam se sjetio jednog zaključka Miroslava Lazanskog (pretpostavljam da znaš o kome je riječ) iz njegove knjige "Jutarnja patrola" iz 2000 godine da taj sistem regrutovanja 4 x u 12 mjeseci nije nikako dobar za JNA pogotovo sa stajališta unutrašnje bezbjednosti na što je on imao i priliku upozoravati tadašnje visoke oficire iz GŠ ali očito da niko nije imao sluha za to bar ne tih godina.

???
A kako je on htio ako je vojni rok za sve bio 12 mjeseci?

Koliko se mogu sjetiti s obzirom da sam knjigu prije dosta godina pročitao smatrao je da je u tom periodu (1985 pa na gore) bila podhitno potrebna modernizacija JNA u tehnici, uvođenje profesionalnih vojnika a u tom nekom prelaznom periodu produžetak vojnog roka između 18 i 24 mjeseca sa odlaskom u vojsku svakih 6 mjeseci odnosno pola godine. Ne mogu se tačno sjetiti čije države je model naveo.

Da budem jasan i to kristalno jasan, samo odgovaram na Vaše pitanje gosp. Max i ne iznosim nikakva svoja stajališta niti mišljenje/mišljenja s obzirom da je to vrijeme i ta priča 25 i kusur godina iza mene i svih nas tako da me to apsolutno ne tangira šta je bilo (ne)ispravno i šta je bilo ili nije bilo trulo u državi Danskoj.

Gorica 660 (citat):

Da budem jasan i to kristalno jasan, samo odgovaram na Vaše pitanje gosp. Max i ne iznosim nikakva svoja stajališta niti mišljenje/mišljenja s obzirom da je to vrijeme i ta priča 25 i kusur godina iza mene....

Čisto me zanimalo, čitao sam povremeno navedenog autora ali jako davno....
Prvo dvoje što je naveo ok, ali za produženje vojnog roka sredinom i krajem 80-tih za pola ili duplo, nije bilo nikakve šanse.

Proradila mi je siva masa danas tako da sam se sjetio da je naveden Turski model služenja vojnog roka-regrutovanja i posebno naglašeno od dotičnog vojnog analitičara da bi se takođe Turskim sistemom trebalo stražariti ispred kasarni-garnizona, opšte je poznato da su na JNA prijavnicama cvijetala kuhala za kafu i rešoi razno raznih namjena dok je u Turskoj ispred svakog ulaza u kasarnu pored kapije-vrata stajala dva svečano obučena vojnika (da li je u pitanju bila vojna policija ili neka druga jedinica to ne znam) ali su jako lijep dojam ostavljali, imao sam priliku kao mladić između 1986 do 1990 godine dok nisam otišao u vojsku nekoliko puta autom ići u Tursku i na samom ulasku u Tursku iz Bugarske u gradu Edirne pored same ceste je bio neki vojni objekt gdje su baš takva dva vojnika stojala sa strana ulaza, bijeli šljemovi, bijeli opasači sa uprtačima (pretpostavljam sa pištoljima, ne sjećam se sada detalja svih) i imali su to mi je ostalo u sjećanju iznad vojničkih cokula da ih tako nazovem presvučeno preko nogu do ispod koljena neke bijele navlake da ih tako nazovem, ja ne znam kako se to stručno zove ali nadam se da ćete shvatiti o čemu je riječ. Naravno, i bijele rukavice na rukama su imali tako da kada ih se pogleda jako lijep dojam i utisak su ostavljali i na mene a i na sigurno svakog stranca koji prođe i vidi ih. 

Toliko od mene što se tiče Miroslava Lazanskog i nesuđene reorganizacije JNA, valjda se neće ljutiti zadužena lica za red, mir i poredak ovog foruma što sam malo skrenuo sa trase