Kuknjava

definitivno nasi ljudi neznaju sa novcem bar vecina. kad sam bio u Becu vecina  nasih ljudi je u konkursu.

Ma hajde što ne znaju s novcem, već što kukaju da nemaju - kao da to nekoga zanima!

Pare nisu problem. Para nema.

Lp Robert

ima para uvek se nadje

Autorka je jedno u pravu.
Vise kukaju oni koji imaju.
Moj gazda kaze meni, ovo ne moze vise da se izdrzi, jesil' vidio posto je jutros gorivo.
Pa oca ti jebem cifutskog, ista je cijena i meni i tebi. Ja sutim ti drecis.
Al' hajde, na kuknjavu oko para ne obracam paznju.
Vise me nerviraju oni koji se zale na zdravstvene probleme.
Ne mozes vise nigdje sjesti ni u kafani (prije corone) ni na kucnim sjedeljkama a da ne krene prica o secerima, pritiscima, holesterolu, pa onda operacijama, vjestackim kukovima, koljenima, zadizu se kosulje, svlace gace, pokazuju rezovi, oziljci, iz tasnica vade lijekovi...
Gori su muskarci od zena.
Nekad se pricalo o sportu, autima, politici..
Ako u blizini nema supruga, djevojaka, onda je bilo auuu sto ima jedna u mojoj firmi...
Sad, sve nesto sakloni Boze.
Mrzi me vise i otici negdje.

Poznam osobu koja neprestano kuka kako se nema i gleda gdje će se ogrebat pa za bilo što. A, svi znaju da se ima. Kuća - dvorac, auti, dobar posao, stalna putovanja - evo je ovdje, eno je ondje. 

Ali to ne bi bilo ništa čudno, jer takvih ljudi ima. Ono što je mene i neke moje prijatelje zabezeknulo je to što ta osoba svako malo na FB objavljuje postove kako je ona darežljiva, kako treba davati, kako sve ono što damo - vraća nam se desetostruko, bla bla bla.

I baš se onako pitamo, je li ta osoba luda ili pravi sve druge ludima. 

I kako me baš to interesiralo, pročačkam malo da vidim šta psiholozi imaju reć na tu temu. 

Oni vele, prema onome što sam uspio pročitat, da škrtice uistinu vjeruju da su oni jako darežljivi ljudi. Njima je dovoljno da pozivaju druge da daruju ili da sami tvrde i obećavaju da će darovat (iako to nikad ne učine), i to je posve dovoljno da budu ubjedjeni da su odista darežljivi ljudi i da imaju visoko mišljenje o sebi po tom pitanju.

Nadalje, škrtice imaju poremećen osjećaj za vrijednost: moje je uvijek više od tvoga! Naime vrijednost onoga što oni daju je (u njihovim glavama) i po deset puta viša od onoga što se njima daruje, pa čak i kad se radi o istom kvantitetu i kvalitetu. Naprimjer kad škrtica nekome plati kavu, ta njegova kava će imat vrijednost 10 kava nekog drugoga, i oni odista očekuju da dobiju 10 kava pa da bi bili na kvit. 

Uz ovo, škrtice vjeruju da njima drugi trebaju plaćati stvari i davati svašta jer ti drugi ionako imaju više od njih samih, uprkos objektivnih činjenica kad  taj drugi uopće nije boljeg, već čak goreg materijalnoga stanja. 

Ja sam prije mislio da se tu radi jednostavno o bezobrazluku i bezkrupuloznosti, no ako uzmem u obzir
ova psiho objašnjenja onda su škrtice ustvari poremećeni u glavi.

Ja svakodnevno radim sa advokatima. Oni što kukaju, to nije normalno. Pitam ih...jel ima posla...oni kukakju...ma ima posla preko glave..no nema naplate.
A kad vidim kakvu imovinu posjeduju, što voze i kako žive...to je da ti pamet stane.
Osobno bih mogao kukati dan i noć, no nisam taj tip. Mislim da je sve u čovjeku.
Naši ljudi, ovdje iz naših krajeva, uvijek nešto kukaju...ili ne valja država..ili nemaju para..ili je previše vruće..ili nema kiše...ma Bože sačuvaj

Uvijek kukaju oni koji najviše imaju. Ja, kad me neko pita kako sam, dobro sam, hvala Bogu, ne daj Bože gorega. Samo neka je zdravlja.
I tako i treba, zdravlje je najvažnije, sve ostalo je ništa ako nemaš zdravlja.
Zdrav čovjek može raditi i zaraditi za sebe i svoju obitelj/porodicu.
Dosta više kuknjave, zasučimo rukave i okrenimo se budućnosti.
Ne volim ljude koji se samosažaljevaju, to je grozno, ne poštuju niti sebe vole.