Ozbiljna glazba

Šteta rasutog pića... 

Zanimljiva izvedba

Inače volim pogledati i poslušati izvedbe Andre Rieu-a i njegovog orkestra. Ovih dana kada mi baš ne ide, jednostavno zbrišem u njegov svijet gdje je i ozbiljna glazba često neozbiljna. Tako da mi ne zamjerite što ću u ovoj rubrici većinom objavljivati njegove snimke. 
Netko nešto voli ili ne voli, ali mene ova glazba/muzika doslovce liječi. Pa nek traje dok traje

Nakon ovog valcera, (ne samo) glumca A. Hopkinsa gledam drugim očima. Skidam kapu za zamišljeno i napisano, a Andreu i njegovom orkestru za odličnu izvedbu:

Skladatelji su stvarno nadareni ljudi. Prenesu nekakav doživljaj i dozu romantike u svaki valcer koji napišu. I onda se netko sjeti napisati valcer za klizače!!!!

Kad sam ja bio klinac - i na žalost manje slušao ozbiljnu glazbu - bilo je dosta snijega preko zime. Mi smo onda imali svoje posebne cipele za takvu namjenu. Uglačali bismo sve što se moglo - nogostup/trotoar, most, kanal, pa čak i cestu (najbolje je išlo baš na zavoju iznad kanala!!!). 
Onda bismo se natjecali čije cipele "dalje nose". Nema slađeg osjećaja nego kad se zaletiš i pustiš po "klizi" i ona te nosi 10-15 metara (ne nizbrdo, već po ravnom!!!). 
A onda bi naišao neki didak, pa bi se okliznuo i tresnuo koliko je širok i dug, pa bi nam nabrojao svu rodbinu i živu i onu drugu, a mi bi se razbježali dok ne zamakne iza ćoška. Pa opet. 

Danas bi mu možda doviknuli: "šta je matori, brejkdens???", ali tada takvog plesa nije bilo, pa smo se ipak samo razbježali bez dovikivanja. 

I nakon puno godina, naiđem na jednu sasvim drugačiju viziju klizanja. Pa sviđa mi se, ali radije bih se ipak vratio u ona davna vremena i klizao se sa vršnjacima u zimama bogatim snijegom...

Definitivno, kad sam ja bio mlad i sjedio u malenom autu sa djevojkom, to nije bila moja današnja supruga. Onda nismo slušali ovakve romantične melodije, iako sam ovu melodiju zavolio još u osnovnoj školi kada sam je prvi puta čuo na satu/času glazbenog. 
Sada dok sa suprugom sjedim u autu (prilično većem nego onom nekadašnjem malom - kako bi Andre rekao), obično ne slušamo ovakve romantične melodije, već mi ona nabraja što sam sve zaboravio napraviti, gdje sam opet zabrljao, što bih trebao ispraviti, kako se ponašati... 
Ali romantika u ovoj melodiji nije nestala tokom godina, još je ima:

Jedna od meni dražih arija. Primjer kako se i ozbiljna glazba može izvoditi ležernije:

Ova melodija (i pjesma) više pripadaju duhovnoj nego ozbiljnoj glazbi. 
Ipak svaki puta kada je čujem, naježim se i utišam. 

Jedna poznata arija ...

evo jedne neozbiljne. ali u ozbiljnoj izvedbi:

https://www.facebook.com/100003609652834/videos/2012807022182933/

izvedba u Metropoliten Operi 1989

Još jedan primjer kako ozbiljna glazba ne mora biti tako jako "ozbiljna"...

Ova tema teško može proći bez Shostakovich-a i njegovog valcera... 

Možda će mi netko prigovoriti što obožavam valcere i uporno ih trpam u ozbiljnu glazbu, ali oni, kao i ovaj "Veliki valcer" nose dah nekih davno prošlih vremena

Radi skladbi kao što je ova Moonlight sonata, ljudi se oduševljavaju i priklanjaju ozbiljnoj glazbi. 
Definitinvno praznik za uši, a sunca mi - i za oči...

  Lola
 
evo još  za uši 

Daaaa...
Nego, primjetio sam nešto što ne mogu objasniti;
ove pijanistice/klaviristice sjede bliže klaviru ako imaju dužu haljinu. 
I obrnuto, što kraća haljinica, to je stolica više udaljena. 
Ima li to neke veze sa zvukom?

To se ti samo čini. 
Nije haljina krača , noge su duže  trebaju više mesta. 
Kod Lole posebno

Kako god bilo, ozbiljna glazba može biti veoma dojmljiva...

goran9030 (citat):

Uvijek rado popratnim Novogodišnji koncert u Beču, premda je to ove godine bilo bez publike, svježeg cvijeća iz Sam Marina, a i dirigent mi baš nije bio dojmljiv.
Sve u svemu otužno, ali zato glazba...glazba bezvremenska

Lola Astanova 

Ni Lola je pa spet Chopin

IgorK (citat):

Lola Astanova 

Rado bih umjesto nje pritiskao one pedale...

goran9030 (citat):

IgorK (citat):

Lola Astanova 

Rado bih umjesto nje pritiskao one pedale...

I tata bi sine!

Hauser ne dozvoljava.   Ni meni  

Tako tiha, a tako moćna... 

goran9030 (citat):

Tako tiha, a tako moćna... 

Zbor Židova..tko ovo ne voli ili mu se ne sviđa...taj ili je lud ili mu noge smrde

Potaknut objavom Zorana I u rubrici "Na današnji dan",  za ljubitelje ozbiljne glazbe prenosim ovu skladbu:

Mali spoj klasike i suvremenih efekata. Neka dva čula uživaju!!!

goran9030 (citat):

Mali spoj klasike i suvremenih efekata. Neka dva čula uživaju!!!

Lud je onaj kome se ovo ne sviđa! Predivno!

Pa sad... ukusi su različiti
Osobno, ja uživam u klasičnoj - ili kako je ovdje nazvano - "ozbiljnoj glazbi". 
Jednostavno me smiruje. Ali opet moram priznati da se to ne odnosi baš na sva djela i skladatelje.

Upravo slušam Beethoven - A melody of tears


Ooooo...kako predivno za uši

Za svaku preporuku

goran9030 (citat):

Mali spoj klasike i suvremenih efekata. Neka dva čula uživaju!!!

 

Kad je priča o spoju klasike i suvremenih efekata pada mi na pamet ovo: