FORUM БИВШИХ PRIPADNIKA НЕКАДАШЊЕ JNA 22.12.1941 - 18.07.1991
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

FORUM БИВШИХ PRIPADNIKA НЕКАДАШЊЕ JNA 22.12.1941 - 18.07.1991

Sva(t)ko ima pravo na sjećanja - Свако има право на сећања - Vsak ima pravico na spomine - Секој има право на сеќавање - Gjith kush ka të drejt për kujtime - Mindenkinek joga van az emlekeihez - Everyone has the right to memories
 
HomeEventsRegistracijaLogin

 

 Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi

Go down 
+3
Minolovac
Max Blitz
Stanko1
7 posters
Idi na stranicu : 1, 2, 3  Next
AutorPoruka
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Icon_minitime04.06.19 17:23

Pomorska bitka kod Latakie 1973.

Izraelska ratna mornarica dobro je svladala lekciju iz Trećeg Izraelsko-arapskog rata 1967. i započela je s temeljitom modernizacijom (iako su prvi planovi potjecali još od početka šezdesetih godina). Zastarjeli razarači britanskog porijekla povučeni su iz flote, a u naoružanje su uvedeni mali i brzi čamci koji su klasificirani kao raketne topovnjače. Oznake tipova bile su Sa'ar 1, Sa'ar 2, Sa'ar 3 i Sa'ar 4 (Reshef, izvorne izraelske konstrukcije). Čamci su bili naoružani projektilima brod-brod tipa Gabriel izraelske proizvodnje i topovima kalibra 76, 40 i 20 mm.

Raketna topovnjača klase Sa'ar 3:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Raketni projektil brod-brod tipa Gabriel:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Zanimljivo je kako su Izraelci došli do svojih prvih raketnih topovnjača. Tražili su odgovarajuću platformu za svoje rakete Gabriel i odlučili su se za njemački dizajn klase Jaguar. Kako tadašnja Zapadna Njemačka nije bila voljna isporučivati oružje zaraćenim stranama na Bliskom Istoku Izrael je naručio 12 brodova - po nacrtima klase Jaguar - u francuskom brodogradilištu u Cherbourgu. Isporučeno je ukupno 7 brodova, a onda je predsjednik De Gaulle uveo embargo na isporuku bilo kakvog vojnog materijala na Bliski Istok. Međutim, Izraelci se nisu dali prevesti žedni preko vode - preostalih 5 brodova su jednostavno ''kidnapirali'', isplovili iz Cherbourga i nastavili put do Izraela. Za opskrbu gorivom rasporedili su duž plovidbene rute svoje trgovačke brodove.
Nakon izbijanja IV. Izraelsko-arapskog rata (Yom Kippur War) 6. listopada 1973. izraelska ratna mornarica izvela je idućeg dana prepad na RM Sirije ispred luke Latakia, kako bi je eliminirala kao potencijalnu prijetnju svojim pomorskim komunikacijama. Sirijska RM bila je opremljena brodovima sovjetskog porijekla - raketnim čamcima klasa Komar i Osa I, torpednim čamcima klase P-6, minolovcima i različitim pomoćnim brodovima.
S obzirom da su sirijski raketni čamci nosili projektile tipa P-15 Termit (SS-N-2 Styx) koji su imali dvostruko veći domet od raketa Gabriel, Izraelci su pripremili opsežne elektroničke protumjere.

Raketni čamac klase Komar:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Izrael je u napad poslao 4 broda klase Sa'ar 3 i 1 brod klase Sa'ar 4 (Reshef). Brodovi su bili podijeljeni u dvije kolone - u lijevoj su bili Miznak, Ga'ash i Hanit, a u desnoj Mivtach i Reshef. Skupinom je zapovijedao kapetan Michael Barkai.

Michael Barkai:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U 22:28 h izraelski brodovi susreli su sirijski torpedni čamac K-123. Mivtach i Hanit potopili su ga paljbom iz topova 76 mm. Odmah zatim uočili su minolovac klase T-43 i potopili ga raketama Gabriel.
U 23:30 h izraelski brodovi uspostavili su radarski kontakt s dva sirijska raketna čamca klase Komar i jednim klase Osa I. Sirijci su prvi lansirali projektile s velike udaljenosti, a za vrijeme njihovog približavanja Izraelci su aktivirali elektroničke protumjere i lansirali radarske mamce (takozvane chaffove) te izbjegli pogotke. Nakon toga izraelski brodovi približili su se sirijskima i raketama Gabriel potopili dva raketna čamca, a trećeg oštetili. Taj oštećeni se nasukao u plićaku pa su ga dokrajčili topovima 76 mm.
Sirijski raketni čamci koji su se nalazili u luci Latakia također su lansirali projektile Styx na izraelske brodove, a sve što su pogodili bili su jedan grčki i jedan japanski trgovački brod na sidrištu ispred luke.

Bitka kod Latakie, grafički prikaz:

[You must be registered and logged in to see this image.]
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Icon_minitime05.06.19 14:26

Njemačko osvajanje Danske i Norveške 1940. - operacija Weserübung

Dne 9. travnja 1940. godine prekinut je takozvani Sitzkrieg (sjedeći rat, lažni rat) na zapadu Europe. Njemačka je pripremala napad na Francusku, Belgiju, Nizozemsku i Luksemburg, ali je prije toga odlučila osvojiti skandinavske zemlje Dansku i Norvešku. Posebni značaj imala je Norveška radi osiguranja prijevoza željezne rude iz Švedske preko Narvika i kao potencijalna baza za lakši izlazak njemačkih brodova i podmornica na Atlantik.
Prvi planovi rađeni su još u prosincu 1939. godine, a temeljiti plan je dovršen u veljači 1940. Teškoće vezane uz Norvešku bile su goleme jer je trebalo zaposjesti planinsku zemlju koja se proteže smjerom sjever-jug u duljini od 2.500 km, uz to ''pred nosom'' premoćne britanske ratne mornarice. Plan je dobio ime Weserübung (vježba Weser) i sadržavao je dva dijela - Weserübung Nord za osvajanje Norveške i Weserübung Süd za osvajanje Danske.
Za zapovijedanje kopnenim snagama je određen general Nikolaus von Falkenhorst koji je imao iskustva u ratovanju u arktičkim uvjetima. Navodno je bio toliko zatečen ovom zadaćom da je u nekoj knjižari kupio Baedekerov turistički vodič kako bi se detaljnije upoznao sa zemljama koje će napasti.

General Nikolaus von Falkenhorst:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Operacija Weserübung Süd jedva je vrijedna spomena. Danci su preko obavještajne službe saznali na vrijeme za njemački napad, ali su odustali od obrane. Kao mala zemlja s više nego skromnim oružanim snagama ionako ne bi imala izgleda pred tako jakim susjedom bez strane pomoći, tim prije što je najveći dio teritorija - poluotok Jutland - naslonjen na njemačku granicu i kao ravnica idealan za oklopne snage.
Glavni grad København zauzeo je jedan jedini njemački bataljon, koji se krio u usidrenom teretnom brodu u luci. Simbolični otpor Danaca trajao je samo dva sata i u njemu je poginulo 16 danskih vojnika. Kralj Christian X. izrazio je Nijemcima divljenje na njihovim vojničkim uspjesima, a za uzvrat mu je dopušteno da zadrži svoju osobnu gardu.

Danski kralj Christian X:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Za razliku od Danske, Norveška se u operaciji Weserübung Nord pretvorila u značajno bojište - prvo u Europi nakon Sitzkriega na zapadu.

Weserübung Nord  - obostrane pripreme, planovi i snage

Zbog izduženosti teritorija i planinskog karaktera zemljišta frontalni napad na Norvešku sa nekog mostobrana nije dolazio u obzir - trebalo je zauzeti ključne točke poput luka i aerodroma, a zatim postupno dopremati pojačanja i razvijati operacije u dubinu. Odlučeno je da se desantnom sa mora zauzmu Oslo, Kristiansand, Bergen, Trondheim i Narvik, a zračnim desantom aerodromi Fornebu kod Osla i Sola kod Stavangera. Također će se sa mora zauzeti i dvije kablovske stanice sa kojih su vodile podmorske komunikacije prema Velikoj Britaniji - Arendal i Egersund.
Za operaciju Weserübung Nord angažirana je cjelokupna njemačka ratna mornarica, a pomorske operacije nadzirati će zapovjednik operativne flote (Flottenscheff) admiral Alfred Saalwächter.

Admiral Alfred Saalwächter:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Njemačke pomorske snage raspoređene su u nekoliko operativnih skupina:
·         Desantna skupina OSLO - Teške krstarice Blücher i Lützow, laka krstarica Emden, 3 torpiljarke i 8 minolovaca s 2.000 vojnika

Krstarica Blücher:

[You must be registered and logged in to see this image.]

·         Desantna skupina KRISTIANSAND/ARENDAL - Laka krstarica Karlsruhe, 3 torpiljarke, 7 torpednih čamaca i matični brod za torpedne čamce Tsingtau s 1.100 vojnika
·         Desantna skupina EGERSUND - 5 minolovaca sa 150 vojnika
·         Desantna skupina BERGEN - Školska krstarica Bremse, matični brod za torpedne čamce Karl Peters i 5 torpednih čamaca s 1.900 vojnika
·         Desantna skupina TRONDHEIM - Teška krstarica Admiral Hipper i 4 razarača s 1.700 vojnika

Krstarica Admiral Hipper:

[You must be registered and logged in to see this image.]

·         Desantna skupina NARVIK - bojni brodovi Scharnhorst i Gneisenau i 10 razarača s 2.000 vojnika

U međuvremenu su Britanci i Francuzi planirali operaciju pod nazivom Wilfred radi miniranja plovnog puta u norveškim teritorijalnim vodama, kao i Plan R-4 po kojem je trebalo okupirati Narvik radi sprečavanja transporta željezne rude iz Švedske u Njemačku. Za to su pripremljene i odgovarajuće snage - bojni krstaš HMS Renown, laka krstarica HMS Birmingham, 1 minopolagač i 16 razarača od kojih je većina nosila mine. Također su u pomorsku bazu Rosyth upućene krstarice HMS Berwick, HMS York, HMS Devonshire i HMS Glasgow da ukrcaju trupe Royal Lincolnshire Regiment za slučaj da bude potrebna kopnena operacija.
Britanski brodovi isplovili su iz svojih baza 5. travnja. Međutim, Nijemci su bili brži.

Napad

Neposredno pred napad norveškim vlastima je uručen ultimatum sa zahtjevom za kapitulaciju pred njemačkim trupama koje dolaze ''da zaštite Norvešku od Engleza''. Kralj Haakon VII. odlučno je odbio ultimatum i nagovijestio norveškoj vladi da će abdicirati u slučaju ako se prihvate njemački zahtjevi.
Kralj je ostao u Norveškoj uz svoje trupe i vladu sve do evakuacije 7. lipnja iz luke Tromsö, krstaricom Devonshire.

Norveški kralj Haakon VII:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Za napad na OSLO Nijemci su osim mornaričkih pripremili i zračnodesantne jedinice, koje će zauzeti aerodrom Fornebu. Zadaća njemačkih vojnika bila je da zaposjednu norvešku prijestolnicu i uhvate ili ubiju kralja i članove vlade.
Zaljev Oslofjord je dugačak i bio je branjen utvrdama i obalnom artiljerijom. Njemačka eskadra uspjela je proći uz vanjsku bateriju Horten bez smetnji, no kada je ušla u tjesnac Drøbak (Drøbaksundet) događaji su se odvijali drugačije. Tamo se nalazila utvrda Oscarsborg s topovima kalibra 280 mm i lanserima torpeda. Mala i na brzinu prikupljena norveška posada pružila je otpor, a cilj je bila krstarica Blücher. Pogođena s nekoliko topovskih granata i dva torpeda Blücher se prevrnula i potonula. Stradalo je između 600 i 800 Nijemaca, dok se preostalih 1.400 spasilo plivanjem do obale. Tu ih je zarobila mala norveška jedinica, no veliki dio njemačkih vojnika uspio se razbježati, izbiti na cestu i uputiti se u Oslo.
Ostali njemački brodovi morali su se vratiti i iskrcati trupe na udaljenom mjestu. Time je osigurano dovoljno vremena da norveški kralj i vlada napuste glavni grad.

Potapanje krstarice Blücher u tjesnacu Drøbak:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Desanti u KRISTIANSANDU, ARENDALU, EGERSUNDU i BERGENU izvedeni su bez većih poteškoća. Na povratku iz Kristiansanda krstaricu Karslruhe potopila je podmornica HMS Truant.

Krstarica Karlsruhe:

[You must be registered and logged in to see this image.]
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Icon_minitime05.06.19 14:31

Skupina za TRONDHEIM imala je u plovidbi prema cilju 8. travnja neočekivani susret s britanskim razaračem HMS Glowworm. Ovaj razarač bio je u potrazi za jednim nestalim mornarom kada je naišao na njemačku eskadru. Nakon kratke razmjene paljbe i neuspjelog lansiranja torpeda Glowworm se zaletio u krstaricu Admiral Hipper i potonuo uz gubitak 109 od 146 članova posade. Krstarica je zadobila lakše oštećenje trupa i prodor vode koji je ubrzo zaustavljen.

Udar razarača Glowworm u krstaricu Admiral Hipper, umjetnički prikaz:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Njemački brodovi uplovili su u Trondheim predstavljajući se kao britanski i bez većih teškoća zauzeli luku.
Najgore su se Nijemci proveli kod najudaljenijeg cilja - NARVIKA.
Bojni brodovi Scharnhorst i Gneisenau pod zapovjedništvom viceadmirala Günthera Lütjensa imali su zadaću krstariti zapadno od Narvika, kako bi spriječili eventualnu akciju britanske flote. I imali su priliku voditi prvu bitku između bojnih jedinica u Drugom svjetskom ratu, poznatu kao sukob kod Lofotskih otoka (Action off Lofoten) 9. travnja 1940.
Njemačke bojne brodove otkrila je eskadra viceadmirala Williama Whitwortha s bojnim krstašem Renown i 9 razarača. Unatoč nepovoljnom odnosu snaga (6 topova 381 mm prema 18 topova 280 mm) i činjenici da je Renown u odnosu na klasu Scharnhorst bio zastarjeli brod, admiral Whitworth je bez oklijevanja zapodjenuo bitku.

Admiral William Whitworth:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U međusobnoj razmjeni paljbe oštećena su oba njemačka broda, a na Gneisenau su privremeno onesposobljene obje prednje topovske kule. Admiral Lütjens odlučio se na povlačenje i zahvaljujući superiornoj brzini povećavao udaljenost, a Renown je na kraju morao prekinuti progon zbog snježne mećave i vjetra od 10 bofora.

Bojni brod Gneisenau:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Njemački razarači susreli su na ulazu u Narvik dvije stare norveške obalne oklopnjače - Norge i Eidsvold. Norvežani su zapriječili ulaz, a dok su trajali pregovori Nijemci su počinili rijetko viđenu podlost - čim je njihov pregovarač stupio u motorni čamac obje topovnjače su potopili torpedima. Razarači su u Narviku iskrcali 2.000 vojnika 3. planinske divizije (3 Gebirgs-Division), a zatim se rasporedili po fjordu.
Britanci su 10. travnja izveli prvi protuudar - u Narvik je upućena flotila razarača (2nd Destroyer Flotilla) s razaračima HMS Hardy, HMS Hotspur, HMS Havock, HMS Hunter i HMS Hostile. Flotilom je zapovijedao komodor Bernard Warburton-Lee.

Komodor Bernard Warburton-Lee:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U kratkoj i žestokoj bici potopljeni su njemački razarači Wilhelm Heidkamp i Anton Schmidt, dok su još tri razarača bila oštećena. Britanci su izgubili razarače Hunter i Hardy, dok je oštećeni Hotspur bio spašen.
U bici su poginula oba zapovjednika sukobljenih strana - komodor Warburton-Lee i njemački komodor Bonte.

Razarač HMS Hunter:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Njemački razarač Wilhelm Heidkamp:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Britanski razarači su presreli u povlačenju njemački transportni brod Rauenfels koji je prevozio municiju za 3. planinsku diviziju i potopili ga.
Prava Nemeza stigla je Nijemce 13. travnja, kada se pojavila eskadra viceadmirala Williama Whitwortha s bojnim brodom HMS Warspite i 9 razarača. Warspite i razarači potopili su sve preostale njemačke brodove, a vojnici 3. planinske divizije ostali su u Narviku s nedovoljno municije čekajući eventualni protudesant. On je ubrzo i usljedio - 14. travnja Britanci su se iskrcali u nedalekom Harstadu, a s juga se pridružila norveška 6. divizija.
U međuvremenu su i Nijemcima stigla pojačanja - preživjeli mornari sa potopljenih razarača, trupe spuštene i zraka i vojnici koji su stigli preko teritorija neutralne Švedske maskirani kao medicinsko osoblje. Borbe na kopnu prelaze okvire ove teme, no valja naglasiti da su Saveznici uspjeli izbaciti Nijemce iz Narvika i potisnuti ih prema švedskoj granici gdje su se uporno branili sve do norveške kapitulacije. Zapovjednik 3 Gebirgs-Division general Eduard Dietl odlikovan je za uspješno vođenje bitke Viteškim križem.

General Eduard Dietl:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Protunapad Saveznika i epilog

Odgovor Britanaca bio je brz i u početku efikasan - potopljeni su njemački razarači u Narviku i krstarica Karlsruhe, a 10. travnja mornaričkim avionima u luci Bergen i krstarica Königsberg. To je bio prvi brod takve veličine koji je potopljen iz zraka u Drugom svjetskom ratu. Britanci su pokušali potopiti i krstaricu Admiral Hipper u Trondheimu topovima sa bojnog broda Warspite, ali je krstarica uspjela na vrijeme isploviti iz luke i povući se u Njemačku.
Saveznici su izveli i protunapad kopnenim snagama u namjeri da zauzmu Trondheim. Dne 12. travnja iskrcali su prethodnicu svojih trupa u maloj luci Andalsnes južno od Trondheima, a 14. travnja trupe u luci Namsos sjeverno od grada.
Usljedile su borbe na kopnu koje su trajale do početka lipnja 1940. Okončane su porazom Norvežana i povlačenjem kopnenih snaga Saveznika, dobrim dijelom zbog njemačke premoći u zraku. Uz to je 10. svibnja započeo njemački napad na Francusku i zemlje Beneluxa, pa je donesena odluka da se Norveška napusti.
Norveške oružane snage kapitulirale su 10. lipnja, a vlast u zemlji je preuzeo pronjemački političar Vidkun Quisling. Njegovo će prezime ostati u povijesti zapisano kao sinonim za izdajicu svoje zemlje i naroda, a Norvežani u domovini i egzilu nastavili su borbu na strani Saveznika sve do kraja rata.
Za vrijeme norveške kampanje Saveznici su angažirali velike flotne snage - bojne brodove Resolution, Rodney, Valiant i Warspite, bojne krstaše Renown i Repulse, nosače aviona Ark Royal, Furious i Glorious, teške krstarice Berwick, Devonshire, Effingham, Suffolk i York, 17 lakih krstarica (od kojih 2 francuske - Emile Bertin i Montcalm) i veliki broj razarača i drugih manjih brodova.
Prilikom povlačenja iz Norveške nosač aviona Glorious u pratnji razarača HMS Acasta i HMS Ardent plovio je u Britaniju najkraćim putem i doživio nesreću da naiđe na bojne brodove Scharnhorst i Gneisenau. Ono što je usljedilo nije bila pomorska bitka već vježba artiljerijskog gađanja na pokretne ciljeve - sva tri britanska broda su potopljena uz gubitak 1.519 poginulih mornara i oficira.
Ukupni gubici Nijemaca u norveškoj kampanji bili su oko 3.700 poginulih i nestalih, te oko 1.600 ranjenih vojnika i mornara. U materijalnim gubicima najteže je stradala Kriegsmarine koja je izgubila 1 tešku i 2 lake krstarice, 10 razarača, 6 podmornica, 2 torpiljarke, 15 torpednih čamaca i minolovaca i 21 transportni brod, uz određeni broj oštećenih brodova. Gubici Luftwaffe procjenjuju se od 90 do 240 aviona.
Na strani Saveznika - Velike Britanije, Francuske, Norveške i Poljske - gubici su iznosili oko 5.700 poginulih, ranjenih i nestalih, 1 nosač aviona, 2 krstarice, 9 razarača, 3 podmornice i preko 100 aviona. Kompletna norveška ratna mornarica je potopljena ili zaplijenjena, kao i 70 trgovačkih brodova.

Operacije u Norveškoj 1940., grafički prikaz:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na britanskoj strani račun za neuspjeh je platio admiral Charles Forbes, zapovjednik Domovinske flote (Home Fleet), a na njegovo mjesto je postavljen admiral John Tovey.
Da su Saveznici reagirali pravodobno i efikasnije rezultat norveške kampanje je lako mogao biti potpuno drugačiji. Na kraju su Nijemci zaposjeli čitavu Norvešku i držali je u svojim rukama sve do kapitulacije 9. svibnja 1945.
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Icon_minitime06.06.19 6:50

Britanska Sredozemna flota u evakuaciji Grčke i Krete

''Mornarici su potrebne tri godine da izgradi brod. Trebati će tristo godina da se izgradi nova tradicija. Evakuacija će se nastaviti'' (Admiral Andrew Cunningham, zapovjednik Mediterranean Fleet)

Ratovi se ne dobivaju evakuacijama, ali se u njima stječe slava i potvrđuje pomorska tradicija. Tako je bilo i u proljeće 1941. godine, kada je britanska Sredozemna flota (Mediterranean Fleet) uspješno evakuirala veliki dio kopnenih snaga poraženih u bitkama u Grčkoj i na otoku Kreti. Taj pothvat je ostvaren u najtežim mogućim okolnostima, u uvjetima apsolutne premoći njemačke Luftwaffe u zračnom prostoru, što je dovelo do velikih gubitaka Sredozemne flote. Ali mornarica nije nikada napustila svoje drugove iz kopnene vojske.

Grčka

Nakon napada Italije na Grčku 28. listopada 1940. godine napadnuta zemlja uspostavila je saveznički odnos Velikom Britanijom. U proljeće 1941. u Grčku su stigle ekspedicijske snage britanskog Commonwealtha od 62.000 vojnika pod zapovjedništvom generala Henryja Maitlanda Wilsona. U sastavu ovih snaga, poznatih kao W Force, bile su 6. australska i 2. novozelandska divizija te britanska 1. oklopna brigada.

General Henry Maitland Wilson:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Talijani su u početku očekivali laganu pobjedu, no namjerili su se na tvrdog protivnika koji ih je protuofenzivom odbacio duboko unutar teritorija Albanije. Nes(p)retnog saveznika morali su iz neprilika vaditi Nijemci. Talijani su u početku razmišljali da zatraže primirje s Grčkom posredstvom Njemačke, što bi bilo krajnje ponižavajuće za samoproglašenu ''velesilu'' pa je ministar vanjskih poslova Galeazzo Ciano zapisao u svoj dnevnik: ''Ja ću si prije prosvirati kuglu kroz glavu nego da molim Ribbentropa za posredovanje''.
Nije bilo nikakvog diplomatskog posredovanja već je nastupila vojna intervencija Njemačke. Operacija Marita je započela istog dana kada i operacija 25 (napad na kraljevinu Jugoslaviju) - 6. travnja 1941. Grčku je napala njemačka 12. armija pod zapovjedništvom feldmaršala Wilhelma von Lista. Unatoč jakom otporu grčkih i britanskih trupa Nijemci su prodirali kroz teritorij Grčke, a presudni značaj imala je premoć u zraku. Glavni zapovjednik grčkih oružanih snaga general Alexandros Papagos preporučio je Britancima da evakuiraju svoje trupe i sačuvaju ih za buduće bitke.
U Velikoj Britaniji još uvijek je bilo volje za nastavak rata u Grčkoj, međutim je prevladala spoznaja o beznadnosti situacije na bojištu. Stoga je izdana zapovijed za evakuaciju trupa morskim putem, a to je bila zadaća Sredozemne flote i grčke ratne mornarice.
Najveća grčka luka Pirej bila je teško razorena u zračnom napadu Luftwaffe noću 6. na 7. travnja, kada je bomba pogodila teretni brod Clan Fraser na kojem se nalazilo 350 tona eksploziva TNT. Detonacija je bila tako jaka da se osjetila na udaljenosti od 25 km, a u susjednoj Ateni razbijena su prozorska stakla i mnoga kućna vrata su izbačena iz ležišta.

Clan Fraser:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Požar nakon eksplozije na brodu Clan Fraser:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nijemci su 27. travnja ušli u Atenu, a evakuacija britanskih trupa na otok Kretu započela je još 24. travnja iz luka Rafti, Nafplio, Megara i Kalamata.

Kopnene operacije u Grčkoj:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Prve teške gubitke na moru Britanci su pretrpjeli 27. travnja. Iz Argolidskog zaljeva isplovio je nizozemski putnički brod preuređen za transport trupa Slamat na kojem je bilo oko 500 vojnika, u pratnji razarača HMS Diamond i HMS Wrineck. Brodovi su isplovili sa zakašnjenjem od 75 minuta, što se pokazalo fatalnim jer do jutra nisu uspjeli izaći iz dosega bombardera Ju-87 Stuka. U zračnim napadima potopljena su sva tri broda uz gubitak od gotovo 1.000 poginulih.

Slamat:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Do 30. travnja Britanci su uspjeli evakuirati oko 50.000 vojnika, koji su prevezeni na otok Kretu. Tokom evakuacije Luftwaffe je potopila 26 plovila različitih veličina.

Evakuacija britanskih trupa iz Grčke:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kreta

Opasnosti evakuacije iz Grčke bila su tek uvod u još gora iskušenja za Sredozemnu flotu u bici za otok Kretu.
Nakon pada kopnenog dijela Grčke bilo je pitanje vremena kada će Nijemci napasti i Kretu, strateški važan otok koji nadzire istočni dio Sredozemlja. Britanci su znali za njemačke namjere zahvaljujući sustavu za dešifriranje radio poruka Ultra i pripremili su jaku obranu. Glavninu snaga činile su trupe koje su evakuirane iz Grčke - 2. novozelandska divizija i 19. australska brigada, kojima su pridružene britanska 14. pješadijska brigada, Pokretna skupina za obranu baze (Mobile Base Defence Organization) i neke jedinice grčke vojske. Ukupna jačina savezničkih snaga iznosila je oko 50.000 vojnika koji su raspolagali relativno jakom zemaljskom artiljerijom i s 10 lakih tenkova, dok je zrakoplovstvo u bazama na Kreti imalo 24 lovca.
Obrana je bila koncentrirana u zonama pomorske baze Soudha i tri aerodroma - Maleme, Rethymno i Iraklion, a glavni zapovjednik snaga Commonwealtha na Kreti bio je novozelandski general-major Bernard Freyberg.

General Bernard Freyberg:

[You must be registered and logged in to see this image.]
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Icon_minitime06.06.19 6:54

Napad na Kretu Nijemci su nazvali operacija Merkur. S obzirom na britansku prevlast na moru i nepouzdanost ratne mornarice Italije Nijemci su odustali od pomorskog desanta i odlučili su napasti Kretu iz zraka - padobranskim trupama. Za desant je određen XI. zračni korpus (XI. Fliegerkorps) pod zapovjedništvom generala Kurta Studenta.

General Kurt Student:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U sastavu XI. zračnog korpusa bile su 7. padobranska divizija (7. Flieger Division) i 22. zračnodesantna divizija (22. Luftlande-Division). Međutim je ova druga bila previše udaljena zbog priprema za napad na SSSR, pa je umjesto nje angažirana 5. brdska divizija (5. Gebirgs Division) koju su Nijemci namjeravali dopremiti morskim putem. Ukupna snaga XI. zračnog korpusa iznosila je 29.000 ljudi.
Operacija Merkur je započela u 8.00 sati 20. svibnja 1941. spuštanjem njemačkih padobranaca kod Chanie na zapadnom dijelu otoka. Nijemci su naišli na neočekivano jak otpor i nekoliko dana bitka je bila na rubu da prevagne na britansku stranu, ali je odlučila njemačka prevlast u zračnom prostoru. Dana 27. svibnja britanski ratni kabinet je odlučio da se Kreta napusti i da se pristupi evakuaciji što je moguće većeg broja vojnika.

Među padobrancima koji su izveli desant na Kretu bio je i gefreiter (kaplar) Max Schmeling, bivši svjetski boksački prvak u teškoj kategoriji:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Britanska Sredozemna flota pružala je potporu kopnenim snagama od prvog dana bitke. Dio snaga odvojen je radi sprečavanja eventualne intervencije talijanske flote, dok je dio krstario vodama oko Krete i sprečavao iskrcavanje Nijemaca morskim putem. Snage Sredozemne flote djelovale su u više skupina, koje su povremeno mijenjale sastav. Najjača je bila Force A pod zapovjedništvom kontraadmirala Bernarda Rawlingsa s bojnim brodovima HMS Warspite i HMS Valiant u pratnji 5 razarača.

Admiral Bernard Rawlings:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U sastavu Force B bile su lake krstarice HMS Gloucester, HMS Fiji, HMS Orion i HMS Dido te 6 razarača. Force C činile su krstarice HMS Naiad, HMAS Perth i HMS Calcutta te 4 razarača. Naknadno su formirane Force D s krstaricama HMS Dido, HMS Orion i HMS Ajax te 4 razarača, Force E s 9 razarača te skupina za evakuaciju iz Sfakije (Sphakia evacuation force) s krstaricama HMS Phoebe, HMAS Perth, HMS Coventry i HMS Calcutta te 5 razarača.
S obzirom na činjenicu da su Nijemci imali u rukama luke na sjeveru, kao i na opasnost od duljeg boravka u Kretskom moru, glavni dio evakuacije se morao izvesti iz male luke Sfakiá na južnoj obali Krete. To je značilo da su se britanske trupe morale povlačiti kozjim stazama kroz težak planinski teren. Vojnici su se uglavnom kretali noću, dok su se danju sakrivali koliko su mogli od njemačkog ratnog zrakoplovstva. Ostali su zajedno s grčkim trupama završili u zarobljeništvu, dok se nekoliko stotina vojnika pridružilo lokalnim partizanima i kasnije su se pojedinačno ili u manjim skupinama prebacivali u Sjevernu Afriku. Ukupno je sa Krete evakuirano oko 19.000 od 32.000 vojnika Velike Britanije i Commonwealtha.

Evakuirani vojnici na britanskom razaraču:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Sredozemna flota je djelovala u najtežim mogućim uvjetima, uz njemačku apsolutnu prevlast u zraku i pod stalnim napadima bombardera Luftwaffe. Pri tome je bila bez zračne zaštite jer su Nijemci vrlo brzo uništili malobrojne lovce na Kreti, a nosač aviona HMS Formidable bio je angažiranm na drugim zadaćama. U takvim okolnostima brodovi su se morali osloniti na vlastitu PZO artiljeriju, a zbog stalnih zračnih napada događalo se da brodovi ispucaju svu municiju.
Prvi gubitak Sredozemne flote zabilježen je 21. svibnja kada su talijanski bombarderi Savoia-Marchetti SM 79 potopili razarač HMS Jumo. Idući dan je bio još gori - potopljene su krstarice Gloucester i Fiji te razarač HMS Greyhound, a oštećen je bojni brod Warspite.

HMS Gloucester:

[You must be registered and logged in to see this image.]

HMS Warspite pod zračnim napadom:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dne 23. svibnja u napadu obrušavajućih bombardera Junkers Ju-87 Stuka stradali su razarači HMS Kashmir i HMS Kelly. Razaračl Kelly je bio zapovjedni brod 5. flotile razarača (5th Destroyer Flotilla) kojom je zapovijedao kapetan bojnog broda Louis Mountbatten - kasnije vrhovni zapovjednik savezničkih snaga za jugoistočnu Aziju, vicekralj Indije i prvi pomorski lord. U napadu je poginula polovica posade Kellya.
Gubici su se nastavili 27. svibnja, kada su u zračnim napadima oštećeni nosač aviona Formidable i bojni brod HMS Barham u pokušaju napada na zračnu bazu na otoku Karpathos. Dva dana kasnije, 29. svibnja, potopljeni su razarači HMS Imperial i HMS Hereward, a listu gubitaka je zaključila 1. lipnja krstarica Calcutta.

Rezultat

U bici za Kretu trupe Velike Britanije, Commonwealtha i Grčke izgubile su 4.123 poginula, neutvrđeni broj ranjenih i gotovo 18.000 zarobljenih. Ukupni gubici Nijemaca iznosili su 6.700 ljudi i 284 borbena i transportna aviona. Golemi gubici u bici za Kretu naveli su Hitlera da u buduće odustane od velikih zračnodesantnih operacija, pa su se padobranci do kraja rata borili kao kopnene trupe.
Karakteristično je da u pomorskim operacijama oko Grčke i Krete praktično nije bilo traga još uvjek jakoj ratnoj mornarici Italije, premda su uvjeti bili iznimno povoljni zbog njemačke apsolutne prevlasti u zraku. Međutim, Talijani su bili previše demoralizirani nakon katastrofe u bici kod rta Matapana 28. ožujka da bi bili sposobni za akciju.
Britanska Sredozemna flota je časno ispunila svoju zadaću i nije napustila kopnenu vojsku ni u najtežim okolnostima. Zahvaljujući Royal Navy za vrijeme trajanja bitke ni jedan Nijemac nije stigao na Kretu morskim putem, a evakuirano je više od polovice vlastitih snaga. To je plaćeno golemom cijenom - potopljene su 4 krstarice (uključivo HMS York koja je ranije onesposobljena u napadu talijanskih diverzanata na zaljev Soudha) i 6 razarača, dok su 1 nosač aviona, 2 bojna broda, 4 krstarice i 2 razarača oštećeni. Do 1. lipnja snaga Sredozemne flote bila je svedena na 2 bojna broda i 3 krstarice, dok je Italija imala na raspolaganju 4 bojna broda i 11 krstarica.

Prikaz britanskih gubitaka na moru i njihovih lokacija:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nakon prvih gubitaka neki mornarički oficiri su predlagali da se evakuacija obustavi jer je rizik bio prevelik, no zapovjednik Sredozemne flote admiral Andrew Cunningham odlučno je reagirao poznatim riječima: ''Mornarici su potrebne tri godine da izgradi brod. Trebati će tristo godina da se izgradi nova tradicija. Evakuacija će se nastaviti (It takes the Navy three years to build a ship. It will take three hundred years to build a new tradition. The evacuation will continue.)''.
Kreta će ostati u njemačkim rukama sve do povlačenja grupe armija E iz Grčke 1944. godine, a u međuvremenu će postati nepotopivi nosač aviona koji dominira istočnim Sredozemljem i zadati će puno nevolja Britancima u Sjevernoj Africi i njihovim konvojima za Maltu.
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Icon_minitime11.06.19 9:16

Njemački gusarski brodovi (hilfskreuzer) u Drugom svjetskom ratu

Za razliku od piratstva koje spada u kategoriju pljačke i razbojništva, dakle kaznenog djela, gusarenje se smatra legitimnim načinom pomorskog ratovanja. Riječ je o napadima na trgovačke brodove druge zaraćene strane, pri čemu se moraju poštivati pravila o ratu na moru. Napadi se mogu izvoditi isključivo pod vlastitom ratnom zastavom, brod koji se napada mora biti prethodno upozoren, oružje se smije koristiti samo u krajnjem slučaju, a posadi napadnutog broda mora se omogućiti preživljavanje. Hitac upozorenja kao znak za zaustavljanje mora se ispaliti pred pramac broda, a paljba se može otvoriti samo ako napadnuti brod ne sluša zapovjed, koristi radio-stanicu ili pruža oružani otpor.
Njemačka ratna mornarica (Kriegsmarine) je u prvoj polovici Drugog svjetskog rata intenzivno djelovala gusarskim brodovima na Atlantiku, Indijskom oceanu i Pacifiku. Poznata su krstarenja džepnih bojnih brodova Admiral Graf Spee i Admiral Scheer, krstarice Admiral Hipper i bojnih brodova Scharnhorst i Gneisenau, kao i neuspjeli pokušaj bojnog broda Bismarck. Za opskrbu na otvorenom oceanu Nijemci su razvili čitavu mrežu namjenskih brodova.
Osim klasičnih ratnih brodova Kriegsmarine je koristila i naoružane trgovačke brodove kategorizirane kao pomoćne krstarice (hilfskreuzer), dok su ih Britanci zvali rejderima (raiders). Za tu ulogu su odabrani i preuređeni već prije rata najpogodniji brodovi s obzirom na čvrstoću konstrukcije, brzinu i doseg plovidbe. Brodovi su naoružani topovima kalibra 150 mm, nizom topova manjih kalibara i torpednim cijevima, a nosili su i hidroavione te morske mine.Svoje hilfskreuzer rejdere Nijemci su slali u akcije pod kamuflažom. Svaki brod je imao album sa slikama brodova slične siluete kako bi se mogao lažno predstavljati, a oružja su bila maskirana kao teret na palubi. Neposredno pred napad kamuflaža je skidana i isticana je ratna zastava Kriegsmarine.
U ovom osvrtu ukratko se opisuju djelovanja i sudbina njemačkih rejdera. Uz ime svakog broda navode se njegova njemačka i britanska oznaka.

ATLANTIS (Schiff 16, Raider C)

Preuređeni teretni brod Goldenfels od 7.900 brt, brzine 17,5 čv. Naoružanje: 6 topova 150 mm, 1 top 75 mm, 4 topa 37 mm, 4 topa 20 mm i 4 torpedne cijevi 533 mm. Brod je nosio 2 hidroaviona Heinkel He-114 i 92 morske mine. Zapovjednik rejdera je bio kapetan bojnog broda (Kapitän zur See) Bernhard Rogge.

Atlantis:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U svoju gusarsku misiju isplovio je 31. ožujka 1940. godine. U idućih 19 mjeseci u Atlantiku i Indijskom oceanu potopio je 16 trgovačkih brodova i zaplijenio 6 (među njima i jugoslavenski brod Durmitor) s ukupno 146.000 brt, po čemu je drugi najuspješniji rejder Kriegsmarine.
Atlantisovo sretno vrijeme isteklo je 22. studenog 1941. kada ga je sjeverno od otoka Ascension otkrila britanska krstarica HMS Devonshire. Atlantis je upravo punio gorivom podmornicu U-126, koja je zaronila čim je vidjela krstaricu ostavljajući svog zapovjednika na palubi rejdera.

Krstarica HMS Devonshire:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kapetan Rogge je iskušao zadnji trik - legitimirao se kao nizozemski brod Polyphemus. Na krstarici su odmah obavili provjeru putem radija i saznali da je predstavljanje lažno. Tada je Devonshire otvorila paljbu iz topova 203 mm s udaljenosti od 15 km i pogodila Atlantis drugom i trećom salvom, na što je Rogge zapovijedio napuštanje broda. Svi članovi posade osim 7 poginulih smjestili su se u podmornicu i čamce za spašavanje koje je podmornica uzela u tegalj. Uspjeli su stići do Brazila, odakle su postupno njemačkim i talijanskim podmornicama prevezeni u St. Nazaire.
Za svoje uspjehe u pomorskom ratu Bernhard Rogge je po povratku odlikovan Viteškim križem sa hrastovim lišćem i promaknut u čin kontraadmirala, kao jedan od samo dvojice zapovjednika gusarskih brodova koji su dobili admiralski čin. Poslije II. SR služio je kao kontraadmiral u novoutemeljenoj Bundesmarine.

Bernhard Rogge:

[You must be registered and logged in to see this image.]

KORMORAN (Schiff 41, Raider G)

Preuređeni teretni brod Steiermark od 8.700 brt, brzine 18 čv. Naoružanje: 6 topova 150 mm, 2 topa 37 mm, 5 topova 20 mm i 6 torpednih cijevi 533 mm. Brod je nosio 2 hidroaviona Arado Ar-196 i 300 morskih mina. Zapovjednik rejdera je bio kapetan fregate (Fregattenkapitän) Theodor Detmers.

Kormoran:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U svoju misiju je isplovio 3. prosinca 1940. Za vrijeme krstarenja Atlantikom i Indijskim oceanom potopio je 11 trgovačkih brodova (među njima i jugoslavenski brod Velebit). Na kraju se uputio u Pacifik, u namjeri polaganja mina pred australskom lukom Fremantle.
Dne 19. studenog 1941. Kormoran je na oko 100 nm od otoka Dirk Hartog Island na zapadnoj obali Australije sreo krstaricu HMAS Sydney pod zapovjedništvom kapetana Josepha Burnetta. Na poziv za legitimiranje Kormoran se predstavio kao nizozemski trgovački brod Straat Malakka. Nakon međusobnog nadmudrivanja koje je trajalo gotovo sat vremena zapovjednik krstarice zatražio je tajne znakove raspoznavanja.

Krstarica HMAS Sydney:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U međuvremenu je kapetan Burnett počinio kardinalnu pogrešku - približio se Kormoranu na samo 1.300 m čime je izgubio prednost oklopa i većeg dometa topova. Također brod nije bio u potpunosti spreman za borbu. Na poziv da priopći tajne znakove raspoznavanja kapetan Detmers je zapovijedio demaskiranje i isticanje ratne zastave Kriegsmarine, te otvaranje paljbe.
U intenzivnoj i konfuznoj razmjeni paljbe oba broda su teško oštećena, a Sydney između ostalog i torpedima. Dok je posada napuštala Kormoran krstarica je oteturala prema pučini i izgubila se iz vidika. Nitko više nije vidio Sydney - nestao je zajedno sa svih 645 članova posade. Na Kormoranu su poginula 82 člana posade, dok ih je 317 preživjelo i kasnije zarobljeno.
HMAS Sydney je bio najveći saveznički ratni brod koji je izgubljen s cjelokupnom posadom u Drugom svjetskom ratu.

THOR (Schiff 10, Raider E)

Preuređeni teretni brod Santa Cruz od 3.800 brt, brzine 17 čv. Naoružanje: 6 topova 150 mm, 2 topa 37 mm, 4 topa 20 mm i 4 torpedne cijevi 533 mm. Brod je nosio 1 hidroavion Arado Ar-196. Prvi zapovjednik rejdera je bio kapetan bojnog broda (Kapitän zur See) Otto Kähler, a drugi Kapitän zur See Günther Gumprich.

Thor:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Thor je bio u gusarskoj misiji dva puta. U prvoj, koja je započela 6. lipnja 1940. i trajala 329 dana, potopio je ili zaplijenio 12 brodova. U drugoj, koja je započela 30. studenog 1941. i trajala je 328 dana potopio je ili zaplijenio daljih 10 brodova. Za vrijeme prvog krstarenja imao je dva artiljerijska sukoba s britanskim pomoćnim krstaricama HMS Alcantara i HMS Carnarvon Castle, u kojima je bio oštećen. Također je bio nekoliko puta presretnut od britanskih ratnih brodova, ali se izvukao pod lažnim imenom.
Dne 9. listopada 1942. Thor je uplovio u Jokohamu u namjeri obavljanja remonta i pripreme za treće krstarenje. Usidrio se uz tanker Uckermark (bivši Altmark), na kojem je izbila eksplozija i požar pri čemu su stradala oba broda, kao i još jedan njemački i jedan japanski brod.

ORION (Schiff 36, Raider A)

Preuređeni teretni brod Kurmark od 7.000 brt, brzine 15 čv. Naoružanje: 6 topova 150 mm, 1 top 75 mm, 2 topa 37 mm, 8 topova 20 mm i 6 torpednih cijevi 533 mm. Brod je nosio 1 hidroavion Arado Ar-196 i 228 morskih mina. Zapovjednik rejdera je bio kapetan fregate (Fregattenkapitän) Kurt Weyher.

Orion:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Bio je jedan od prvih rejdera koji su isplovili u krstarički rat, 6. travnja 1940. Na moru je proveo 510 dana i djelovao je većinom na Pacifiku. Između ostalog položio je mine pred Aucklandom na Novom Zelandu. Ukupno je potopio ili zaplijenio 10 trgovačkih brodova, a zajedno s rejderom Komet još 2. Vratio se u Bordeaux 23. kolovoza 1941. i završio je karijeru kao pomoćni brod Kriegsmarine.
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Icon_minitime11.06.19 9:22

STIER (Schiff 23, Raider J)

Preuređeni teretni brod Cairo od 4.800 brt, brzine 14 čv. Naoružanje: 6 topova 150 mm, 1 top 75 mm, 2 topa 37 mm, 4 topa 20 mm i 2 torpedne cijevi 533 mm. Brod je nosio 1 hidroavion Arado Ar-231. Zapovjednik rejdera je bio kapetan fregate (Fregattenkapitän) Horst Gerlach.

Stier:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Isplovio je 10. svibnja 1942. u južni Atlantik i potopio ukupno četiri broda, a taj četvrti mu je dokrajčio kratku gusarsku karijeru.
Dne 27. rujna 1942. Stier je presreo trgovački brod Stephen Hopkins klase Liberty. Zapovjednik Gerlach ponadao se lakom plijenu, ali se prevario - Stephen Hopkins je na krmi nosio top kalibra 102 mm i uz to još nekoliko mitraljeza. Unatoč velikom nesrazmjeru u snazi oružja američki brod je prihvatio borbu na udaljenosti od oko 3.800 m. Stephen Hopkins je potopljen uz gubitak 45 članova posade, dok je 15 preživjelih doseglo Brazil nakon mjesec dana na moru. Kapetan Paul Buck posthumno je odlikovan najvišim odličjem za pomorce-civile Merchant Marine Distinguished Service Medal.

Stephen Hopkins:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Zbog prevelikih oštećenja Stier je morao biti napušten. Eksplodirao je i potonuo, a posadu je pokupio opskrbni brod Tannenfels.

KOMET (Schiff 45, Raider B)

Preuređeni teretni brod Ems od 3.280 brt, brzine 16 čv. Naoružanje: 6 topova 150 mm, 1 top 75 mm, 1 top 37 mm, 4 topa 20 mm i 6 torpednih cijevi 533 mm. Brod je nosio 2 hidroaviona Arado Ar-196 i 30 morskih mina. Zapovjednik rejdera je bio kapetan bojnog broda (Kapitän zur See) Robert Eyssen.

Komet:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Isplovio je iz luke Gotenhaven (Gdinya) 3. srpnja 1940. sa zadaćom da otplovi u Tihi ocean. Pri tome je koristio neuobičajen pomorski put - kroz Sjeverno ledeno more. U probijanju do Pacifika pomogao je SSSR koji je osigurao ledolomce. Na Pacifiku se Komet susreo s rejderom Orion, s kojim je zajednički djelovao. Između ostalog bombardirali su 27. prosinca 1940. instalacije za proizvodnju fosfata na otoku Nauru.
Zajedno s Orionom ili samostalno Komet je potopio 7, a zaplijenio 1 trgovački brod. Nakon 516 dana i prijeđenih 100.000 nm vratio se 30. studenog 1941. u Hamburg.
Komet je isplovio u drugu gusarsku misiju početkom listopada 1942. pod zapovjedništvom kapetana bojnog broda (Kapitän zur See) Ulricha Brocksiena. Ovog puta nije daleko stigao - kod rta Cap de la Hague uz obalu Normandije presreo ga je britanski torpedni čamac MTB 236 i pogodio ga s dva torpeda iz male udaljenosti. Komet je eksplodirao i potonuo uz gubitak svih 251 članova posade.

WIDDER (Schiff 21, Raider D)

Preuređeni teretni brod Noumark od 7.850 brt, brzine 14 čv. Naoružanje: 6 topova 150 mm, 1 top 75 mm, 2 topa 37 mm, 4 topa 20 mm i 4 torpedne cijevi 533 mm. Brod je nosio 2 hidroaviona Heinkel He-114 i 92 morske mine. Zapovjednik rejdera je bio kapetan korvete (Korvettenkapitän) Hellmuth von Ruckteschell.

Widder:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Za vrijeme krstarenja u Atlantiku koje je trajalo od 6. svibnja do 31. listopada 1940. Widder je potopio 9 i zaplijenio 1 trgovački brod. Po povratku je odlučeno da se više ne koristi kao rejder - dobio je staro ime Noumark i stacioniran je u Norveškoj kao brod-radionica.
Poslije rata zapovjednik Widdera von Ruckteschell optužen je za ratni zločin jer je zapovijedio da se puca mitraljezima na čamce za spašavanje s teretnog broda Anglo Saxon. Osuđen je na 7 godina zatvora, ali je već 1948. godine umro.

PINGUIN (Schiff 33, Raider F)

Preuređeni teretni brod Kandelfels istisnine 17.600 t, brzine 17 čv. Naoružanje: 6 topova 150 mm, 1 top 75 mm, 2 topa 37 mm, 4 topa 20 mm i 2 torpedne cijevi 533 mm. Brod je nosio 2 hidroaviona Heinkel He-114 i 300 morskih mina. Zapovjednik rejdera je bio kapetan fregate (Fregattenapitän) Ernst-Felix Krüder.

Pinguin:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Pinguin je bio najuspješniji gusarski brod Drugog svjetskog rata, a ujedno i prvi rejder Kriegsmarine koji je potopljen. Također je bio među prvim rejderima koji su krenuli u svoju gusarsku misiju - isplovio je 15 lipnja 1940. Na moru je boravio 357 dana i potopio ili zaplijenio 28 brodova s ukupno 137.000 brt, a još četiri broda su potonula od mina koje je postavio.
Pinguin se nije vratio sa svog krstarenja. Dne 8. svibnja 1941. presrela ga je krstarica HMS Cornwall. Krüder je legitimirao brod kao norveški teretnjak Tamerlane, ali su Britanci prozreli varku. U razmjeni paljbe koja je s prekidima trajala 37 minuta Pinguin je potopljen, pri čemu su stradali 341 član posade i 214 zarobljenih pripadnika trgovačke mornarice

Krstarica HMS Cornwall:

[You must be registered and logged in to see this image.]

MICHEL (Schiff 28, Raider H)

Preuređeni poljski teretni brod Bielsko od 4.750 brt, brzine 16 čv. Naoružanje: 6 topova 150 mm, 1 top 105 mm, 2 topa 37 mm, 4 topa 20 mm i 6 torpednih cijevi 533 mm. Brod je nosio 2 hidroaviona Arado Ar 196 i mali torpedni čamac LS 4. Zapovjednik rejdera je bio kapetan fregate (Fregattenkapitän) Hellmuth von Ruckteschell, koji je ranije zapovijedao rejderom Widder.

Michel:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Michel je obavio dvije misije. U prvoj, koja je trajala od ožujka 1942. do ožujka 1943., potopio je 15 trgovačkih brodova. Nakon manjih popravaka isplovio je 21. svibnja 1943. iz Jokohame pod zapovjedništvom kapetana bojnog broda (Kapitän zur See) Günthera Gumpricha, ranijeg zapovjednika rejdera Thor, i u idućih pet mjeseci potopio 3 broda. Na povratku u Japan presrela ga je i potopila s 3 torpeda podmornica USS Thorn pri čemu je poginulo 290 članova posade - među njima i Gumprich - dok ih je 116 spašeno.
Potapanjem Michela okončano je djelovanje njemačkih rejdera u Drugom svjetskom ratu.
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Icon_minitime12.06.19 10:34

Kako su završili japanski bojni brodovi iz Drugog svjetskog rata

U Drugi svjetski rat japanska ratna mornarica je ušla s deset bojnih brodova - Mutsu, Nagato, Kongo, Haruna, Hiei, Kirishima, Hyuga, Ise, Fuso i Yamashiro. Neposredno po ulasku Japana u rat u flotu su primljena još dva bojna broda - Yamato i Musashi.
Tih dvanaest bojnih brodova bilo je svrstano u pet različitih klasa. Rat je preživio samo jedan, a i taj ne za dugo.
Valja naglasiti da su japanski bojni brodovi sve do pojave klase Yamato - s djelomičnom iznimkom klase Nagato - bili slabiji od sličnih brodova drugih velikih mornarica, naročito US Navy. Jedina prednost im je bila nešto veća brzina.
Brodovi klase Kongo su dobivali imena po planinama, a ostali po japanskim provincijama.

Klasa Nagato

U klasi su bila dva broda - Nagato i Mutsu. U trenutku ulaska u rat bili su najjači i najnoviji bojni brodovi japanske ratne mornarice. U flotu su uvršteni 1920. i 1921. godine i bili su prvi ratni brodovi s topovima od cca 16 palaca (inča) - pomalo neuobičajenog kalibra od 410 mm. Topova je bilo 8 u 4 dvocijevne kule. Vršna brzina brodova bila je 26 čvorova, a oklop debljine do 376 mm. Pojava ovih brodova potakla je US Navy na izgradnju tri bojna broda klase Maryland s topovima 406 mm.

[You must be registered and logged in to see this image.]

NAGATO je jedini japanski bojni brod koji je preživio rat. Amerikanci su ga koristili za nuklearne pokuse na atolu Bikini (Operation Crossroads), gdje je potopljen 30. srpnja 1946.

Nagato:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Operacija Crossroads na atolu Bikini, pokus djelovanja nuklearne eksplozije na ratne brodove:

[You must be registered and logged in to see this image.]

MUTSU je potopljen 8. lipnja 1943. na sidrištu Hashirajime pod nikada razjašnjenim okolnostima. Došlo je do eksplozije skladišta municije ispod kule broj 3, od čega se brod prepolovio. Od 1.474 člana posade preživjela su samo 353. Kako bi se gubitak broda zadržao u tajnosti preživjeli su raspršeni po garnizonima širom Pacifika.

Mutsu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Klasa Kongo

Brodovi klase Kongo bili su prvi moderni bojni brodovi u sastavu japanske ratne mornarice. U sastav flote uvršteni su u razdoblju od 1913. do 1915. godine. Izvorno su građeni po britanskom projektu i to kao bojni krstaši. U klasi su bila četiri broda - Kongo, Haruna, Hiei i Kirishima. Prvi brod u nizu, Kongo, izgrađen je u brodogradilištu Vickers u Barrow-in-Furness, dok su ostala tri izgrađena u Yokosuki, Nagasakiju i Kobeu.
Između dva svjetska rata brodovi ove klase temeljito su modernizirani i rekonstruirani, te su prekategorizirani u brze bojne brodove. Istisnina im je povećana na 32.000 tona, glavno naoružanje sastojalo se od 8 topova kalibra 356 mm u 4 dvocijevne kule, oklop je pojačan do 343 mm, a vršna brzina je iznosila 29-30 čvorova. Zbog brzine i ostalih osobina poneki ih još uvijek svrstavaju u bojne krstaše, a brodovi ove klase bili su redoviti pratioci borbenih skupina nosača aviona.

[You must be registered and logged in to see this image.]

KONGO je potopila podmornica USS Sealion 21. studenog 1944. sjeverozapadno od Taiwana, uz gubitak oko 1.200 članova posade.

Kongo:

[You must be registered and logged in to see this image.]

HARUNA je potopljen na sidrištu Kure 28. srpnja 1945. od aviona sa nosača US Navy (Task Force 38).

Haruna:

[You must be registered and logged in to see this image.]

HIEI i KIRISHIMA potopljeni su u pomorskoj bici kod Guadalcanala, kao prvi japanski bojni brodovi koji su izgubljeni u Drugom svjetskom ratu. Hiei su 13. studenog 1942. potopili avioni US Navy, USMC i USAAF, a Kirishimu 15. studenog bojni brod USS Washington.

Hiei:

[You must be registered and logged in to see this image.]
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Icon_minitime12.06.19 10:39

Kirishima:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Klasa Fuso

Brodovi ove klase stavljeni su u službu 1915. i 1917. godine. U klasi su bila dva broda - Fuso i Yamashiro. Bili su prvi japanski bojni brodovi s naoružanjem od 12 topova kalibra 356 mm u 6 dvocijevnih kula. Nakon rekonstrukcije istisnina je iznosila 34.000 tona, oklop je bio debljine do 305 mm, a vršna brzina je iznosila 24 čvora.
Zbog zastarjelosti, relativno male brzine i slabe oklopne zaštite brodovi ove klase rijetko su korišteni u značajnijim pomorskim operacijama. FUSO je uglavnom korišten za transport trupa i materijala u udaljene garnizone, a YAMASHIRO je neko vrijeme služio kao školski brod.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Oba broda potopljena su 25. listopada 1944. u bici u prolazu Surigao brodovima US Navy.

Klasa Ise

Klasu Fuso slijedila je klasa Ise približno istih karakteristika i jednakog glavnog naoružanja, s neznatnim poboljšanjima. U klasi su bila dva broda - Ise i Hyuga. Nakon prve rekonstrukcije istisnina brodova je iznosila 42.000 tona, oklop debljine do 305 mm, a vršna brzina 25 čvorova.
Početkom 1943. Japanci su pristupili drugoj rekonstrukciji, odnosno pretvaranju brodova klase Ise u hibridne brodove s djelomičnom funkcijom nosača aviona. U tu svrhu uklonjene su stražnje topovske kule (broj 5 i 6) i na njihovom mjestu izgrađeno je uzletište duljine 70 m s dva katapulta. Svaki brod je nosio 11 bombardera za obrušavanje Yokosuka D4Y ''Judy'' i 11 izviđačkih aviona Aichi E16A ''Paul''. Avioni su mogli poletjeti uz pomoć katapulta, ali se nisu mogli spuštati na brodove.

Izgled brodova klase Ise prije i nakon rekonstrukcije u hibridne nosače aviona:

[You must be registered and logged in to see this image.]

ISE je potopljen 28. srpnja 1945. na sidrištu Ondo Seto gdje je služio kao plutajuća baterija za PZ obranu, avionima sa nosača US Navy (Task Force 38).

Ise nakon rekonstrukcije u nosač aviona:

[You must be registered and logged in to see this image.]

HYUGA je u zračnom napadu avionima sa nosača US Navy (Task Force 38) 28. srpnja 1945. na bazu Kure nasukan u plitkoj vodi od strane vlastite posade i poslije rata je izrezan.

Hyuga:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Klasa Yamato

U klasi su bila dva broda - Yamato (primljen u flotu 16. prosinca 1941.) i Musashi (primljen 5. kolovoza 1942.). Treći brod Shinano je tokom gradnje konvertiran u nosač aviona.
Brodovi klase Yamato bili su najveći bojni brodovi u povijesti. Dapače, sve do pojave nosača aviona na nuklearni pogon USS Enterprise (1961.) bili su najveći ratni brodovi ikada izgrađeni. Standardna istisnina iznosila je 68.000 tona, a glavno naoružanje činilo je 9 topova kalibra 457 mm u 3 trocijevne kule. Debljina oklopa bila je do 650 mm, a vršna brzina 27 čvorova.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ove nemani nisu imale prilike sudjelovati u pomorskim bitkama s protivničkim bojnim brodovima, pa tako ni iskušati svoju snagu. Uglavnom su služili kao fleet in being ili kao potencijalna opasnost, a Yamato i kao zapovjedni brod Komibinirane flote (Rengo Kantai). I jednom i drugom presudilo je novo oružje u pomorskom ratu - zrakoplovstvo.

YAMATO je potopljen 7. travnja 1945. godine sjeverno od Okinawe avionima sa nosača US Navy, pri čemu je pogođen s najmanje 11 torpeda i 6 bombi. Od oko 2.800 članova posade preživjelo je samo nekoliko ljudi.

Yamato:

[You must be registered and logged in to see this image.]

MUSASHI je potopljen 24. listopada 1944. u bici u Sibuyanskom moru avionima sa nosača US Navy. Pogođen je s 19 torpeda i 17 bombi. Preživjelo je 1.376 od 2.399 članova posade.

Musashi:

[You must be registered and logged in to see this image.]
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Icon_minitime12.06.19 13:23

Američki bojni brodovi klase Maryland

Najveći kalibar topova na bojnim brodovima US Navy tokom i neposredno nakon Prvog svjetskog rata bio je 356 mm. Nakon što se doznalo da Japan gradi dva bojna broda (Mutsu i Nagato) s topovima od 16 palaca ili 406 mm - točnije u japanskom slučaju 410 mm - Amerikanci su odlučili izgraditi brodove s topovima istog kalibra.
U razdoblju od 1917. do 1920. položene su kobilice za četiri bojna broda klase Maryland. Brodovi su sukladno praksi US Navy nosili imena saveznih država - Maryland, Colorado, Washington i West Virginia. Bojni brod Washington nikada nije dovršen, iako je bio izgrađen 76%. Zbog ograničenja tonaže iz Washingtonskog ugovora razrezan je na navozu, a ime je potkraj tridesetih godina nasljedio novi bojni brod klase North Carolina. Maryland, Colorado i West Virginia uvršteni su u flotu u razdoblju od 1921. do 1923. godine.
Brodovi klase Maryland ujedno su bili posljednji bojni brodovi koji su izgrađeni za US Navy tokom i neposredno nakon I. S.R. Usljedio je prekid u gradnji sve do 1937. godine kada je položena kobilica za novi bojni brod USS North Carolina. To razdoblje prekida u gradnji novih bojnih brodova Amerikanci zovu Holliday of Battleships.
Brodovi klase Maryland bili su vrlo slični prethodnoj klasi Tennessee (USS Tennessee i USS California s po 12 topova 356 mm) pa su zajedno dobili nadimak The Big Five (velika petorka).
Standardna istisnina brodova klase Maryland iznosila je 33.000 tona, a vršna brzina 21 čvor. Glavno naoružanje činilo je 8 topova 16 inch 45 caliber Mark 5 kalibra 406 mm u četiri dvocijevne kule. Težina granate je bila 1.016 kg, domet 36.700 m, a brzina paljbe 1,5 granata u minuti po cijevi.

Topovi 16 inch 45 caliber Mark 5 kalibra 406 mm na bojnom brodu USS Colorado:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Pomoćno naoružanje je bilo 12 topova 127 mm, 8 topova 76 mm i 2 torpedne cijevi kalibra 533 mm. Tokom II. S.R. brodovi su dobili veliki broj PZO topova kalibra 40 i 20 mm.
Debljina oklopnog pojasa iznosila je 343 mm, oklopa palube 89 mm, topovskih kula 457 mm i zapovjednog tornja 292 mm.

Bojni brodovi klase Maryland prije rekonstrukcije, opći izgled:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Sva tri broda klase Maryland su bila na početku II. S.R. u sastavu Pacifičke flote (Pacific Fleet) s bazom u Pearl Harboru.

USS MARYLAND je u japanskom napadu na Pearl Harbor bio zaklonjen od torpeda s jedne strane otokom Ford Island i s druge trupom bojnog broda USS Oklahoma. Bio je jedan od prvih brodova koji je otvorio paljbu iz PZO topova i srušio jedan japanski torpedni avion. Uz to je njegova posada pomagala u spašavanju preživjelih s Oklahome. Maryland je pogođen s dvije bombe iz visokog leta, ali bez većih oštećenja i uz gubitak 4 poginula člana posade.
Japanci su mislili da su potopili Maryland, međutim to je bio prvi bojni brod - žrtva napada na Pearl Harbor koji se vratio u aktivnu službu lipnja 1942. Kasnije je sudjelovao u napadima na Tarawu, Kwajalein, Saipan, Filipine i Okinawu. U bici za Leyte sudjelovao je u potapanju japanskog bojnog broda Yamashiro u prolazu Surigao.
Poslije rata je stavljen u rezervu. Otpisan je i razrezan 1959. godine.

USS Maryland:

[You must be registered and logged in to see this image.]

USS Maryland (lijevo) za vrijeme napada na Pearl Harbor:

[You must be registered and logged in to see this image.]

USS COLORADO je izbjegao japanski napad na Pearl Harbor jer se nalazio na remontu u brodogradilištu Puget Sound. Od studenog 1942. do rujna 1943. patrolirao je oko otočja Fiji i New Hebrids kako bi spriječio eventualni japanski napad. Kasnije je sudjelovao u napadima na Tarawu, Kwajalein, Eniwetok, Saipan, Guam, Tinian i zaljev Lingayen. Poslije rata je stavljen u rezervu. Otpisan je i razrezan 1959. godine.

USS Colorado:

[You must be registered and logged in to see this image.]

USS WEST VIRGINIA je u napadu na Pearl Harbor pogođen sa 7 torpeda i 2 bombe. Da se spriječi prevrtanje izvedeno je protuplavljenje nakon čega je brod sjeo na plitko dno luke.

USS West Virginia (u prvom planu) za vrijeme napada na Pearl Harbor. U pozadini bojni brod USS Tennessee:

[You must be registered and logged in to see this image.]

USS West Virginia nakon napada:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Opsežna rekonstrukcija i moderniziranje broda trajali su sve do 1944. godine. Prva borbena akcija je bila bitka za Leyte, gdje je sudjelovao u potapanju japanskog bojnog broda Yamashiro u prolazu Surigao. Kasnije je sudjelovao u bitkama za Iwo Jimu i Okinawu.
Poslije rata je stavljen u rezervu. Otpisan je i razrezan 1959. godine.

USS West Virginia nakon rekonstrukcije:

[You must be registered and logged in to see this image.]
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Icon_minitime12.06.19 14:05

Bojni brodovi klase Iowa

Nakon brodova klasa North Carolina i South Dakota Amerikanci su 1939. godine pristupili gradnji nove klase brodova kategoriziranih kao brzi bojni brodovi (Fast Battleships), namijenjenih prije svega pratnji i zaštiti nosača aviona. Klasa Iowa je po istisnini, dimenzijama i brzini obilato nadmašila sve ranije klase US Navy. Položene su kobilice za 6 brodova, od kojih su dovršena 4. Poput ostalih američkih bojnih brodova dobili su imena po saveznim državama USA.

Bojni brodovi klasa North Carolina, South Dakota i Iowa, usporedni prikaz:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Brodovi standardne istisnine 45.000 tona s pogonom na parne turbine General Electric snage 212.000 ks postizali su vršnu brzinu od 33 čvora. Glavno naoružanje je bilo 9 topova 16"/50 caliber Mark 7 kalibra 406 mm u 3 trocijevne kule, koji su projektirani specijalno za klasu Iowa. Pancirnu granatu težine 1.225 kg mogli su ispaliti do daljine od 38.000 m.

Topovi 16"/50 caliber Mark 7 kalibra 406 mm u krmenoj kuli:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Pomoćno naoružanje činilo je 20 topova dvostruke namjene Mark 12 5"/38 kalibra 127 mm, 80 PZO topova Bofors kalibra 40 mm i 49 PZO topova Oerlikon kalibra 20 mm. Nakon rekonstrukcije osamdesetih godina naoružanje je dijelom promijenjeno, o čemu će biti više govora u nastavku ovog prikaza.
Debljina oklopnog pojasa iznosila je do 310 mm, oklopa palube 190 mm, topovskih kula 500 mm i zapovjednog tornja 430 mm.

Bojni brodovi klase Iowa, opći izgled:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Bojni brodovi klase Iowa su najdugovječniji brodovi ove vrste u povijesti, u službi (s prekidima) od 1943. do 1992. godine. Ujedno su jedina klasa bojnih brodova koja je bila naoružana raketnim oružjem.

Brodovi u klasi

USS IOWA je u flotu uvršten 22. veljače 1943. U rezervnu flotu je stavljen 24. ožujka 1949. i ponovo reaktiviran 25. kolovoza 1951. zbog rata u Koreji. Ponovo je stavljen u rezervu 24. veljače 1958. Po drugi put je reaktiviran 28. travnja 1984., a iz službe je izašao 19. travnja 1986. nakon katastrofalne eksplozije u topovskoj kuli broj 2 pri čemu je poginulo 47 članova posade. Definitivno je izbrisan iz flotne liste 17. ožujka 2006. Sačuvan je u Pacific Battleship Center u luci Los Angeles, California, kao muzejski brod.

USS Iowa:

[You must be registered and logged in to see this image.]

USS NEW JERSEY je u flotu uvršten 23. svibnja 1943. U rezervnu flotu je stavljen 30. lipnja 1948. i ponovo reaktiviran 21. studenog 1950. zbog rata u Koreji. Ponovo je stavljen u rezervu 21. kolovoza 1957. Po drugi put je reaktiviran 6. travnja 1968. zbog rata u Vijetnamu i ponovo stavljen u rezervu 17. prosinca 1969. Po treći put je reaktiviran 28. prosinca 1982., a definitivno je izbrisan iz flotne liste 4. siječnja 1999. Sačuvan je kao muzejski brod u Battleship New Jersey Museum and Memorial u Campdenu, New Jersey.

USS New Jersey:

[You must be registered and logged in to see this image.]

USS MISSOURI je u flotu uvršten 11. lipnja 1944. U rezervnu flotu je stavljen 26. veljače 1955. i ponovo reaktiviran 10. svibnja 1986. Definitivno je izbrisan iz flotne liste 12. siječnja 1995. Sačuvan je kao muzejski brod u zoni Battleship Row u Peral Harboru, Hawaii.

USS Missouri:

[You must be registered and logged in to see this image.]

USS WISCONSIN je u flotu uvršten 16. travnja 1944. U rezervnu flotu je stavljen 1. srpnja 1948. i ponovo reaktiviran 3. ožujka 1951. zbog rata u Koreji. Ponovo je stavljen u rezervu 8. ožujka 1958. Po drugi put je reaktiviran 22. listopada 1988., a definitivno je izbrisan iz flotne liste 17. ožujka 2006. Sačuvan je kao muzejski brod u National Maritime Center u Norfolku, Virginia.

USS Wisconsin:

[You must be registered and logged in to see this image.]


Stanko1: komentar modifikovan dana: 12.06.19 14:13; prepravljeno ukupno 1 puta
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Icon_minitime12.06.19 14:09

USS ILLINOIS i USS KENTUCKY su u vrijeme završetka Drugog svjetskog rata bili u gradnji. Nakon što je gradnja otkazana razmišljalo se o njihovoj konverziji u nosače aviona, ali se od toga odustalo i nedovršeni trupovi su razrezani.

USS Illinois u brodogradilištu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nedovršeni trup USS Kentucky nedugo prije puta u rezalište:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Drugi svjetski rat, rat u Koreji i epizoda Vijetnam

Bojni brod Iowa je kraće vrijeme nakon ulaska u službu bio u sastavu Atlantske flote, kao mjera predostrožnosti za slučaj isplovljavanja njemačkog bojnog broda Tirpitz, da bi u veljači 1944. bio premješten na pacifičko ratište. New Jersey, Missouri i Wisconsin djelovali su isključivo na Pacifiku. Brodovi su djelovali u ofenzivnim operacijama u sklopu borbenih skupina nosača aviona, te samostalno u artiljerijskom bombardiranju uporišta na otocima i ciljeva na japanskom kopnu kao i u progonu razbijenih japanskih pomorskih formacija. Između ostalog sudjelovali su u napadima na Marshallove i Marijanske otoke, Filipine, Iwo Jimu i Okinawu. U napadu na Truk Iowa i New Jersey potopili su krstaricu Katori.
Na bojnom brodu Missouri u Tokijskom zaljevu potpisan je 2. rujna 1945. godine akt o bezuvjetnoj kapitulaciji Japana, čime je Drugi svjetski rat definitivno okončan.

Potpisivanje akta o kapitulaciji Japana na bojnom brodu USS Missouri 2. rujna 1945.:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Sva četiri bojna broda klase Iowa sudjelovala su u ratu u Koreji (1950.-1953.), gdje su izvodili blokadu obale pod nadzorom Sjeverne Koreje i pružali paljbenu potporu jedinicama UN na kopnu.
U ratu u Vijetnamu (1965.-1972.) USA su obilato koristile pomorsku moć, pri čemu su brodovi s topovskim naoružanjem pružali artiljerijsku potporu kopnenoj vojsci u priobalnom području i gađali ciljeve u Sjevernom Vijetnamu. U tu svrhu su korišteni krstarice i razarači, a u razdoblju 1968.-1969. korišten je i privremeno reaktivirani bojni brod New Jersey. Između ostalog gađao je kolone vozila, koncentracije trupa i utvrde vojske Sjevernog Vijetnama, uništio je veći broj malih plovnih objekata i pružao paljbenu potporu 3. marinskoj diviziji.

USS New Jersey gađa ciljeve uz obalu Vijetnama, 1969. godina:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ponovo u službi kao odgovor na klasu Kirov

Dolaskom na vlast predsjednika Ronalda Reagana (1981.) u USA je pokrenut program pod imenom ''Mornarica od 600 brodova'' (600 Ship Navy). Program je obuhvačao rekonstrukciju i reaktivaciju bojnih brodova klase Iowa, ubrzavanje gradnje nosača aviona klase Nimitz, zadržavanje u službi postojećih brodova predviđenih za rashod i pokretanje programa izgradnje novih ratnih i pomoćnih brodova US Navy. Kao glavni razlog ponovnog aktiviranja bojnih brodova klase Iowa navedena je pojava sovjetskih bojnih krstaša klase Kirov (Киров).

Bojni krstaš Pjotr Velikij klase Kirov:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Bojni brodovi klase Iowa opsežno su rekonstruirani i modernizirani u razdoblju od 1981. do 1986. godine. Predviđeno je da svaki bojni brod bude jezgro jedne operativne skupine pod nazivom Battleship Battle Group, u kojoj bi se još nalazila 1 krstarica klase Ticonderoga, 1 razarač klase Kidd ili Arleigh Burke, 1 razarač klase Spruance, 3 fregate klase Oliver Hazard Perry i 1 logistički brod.

Borbena skupina nosača aviona USS Midway, na čelu bojni brod Iowa:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Od postojećeg naoružanja zadržani su topovi kalibra 406 mm i 12 topova 127 mm. PZO topovi Bofors i Oerlikon su uklonjeni i umjesto njih svaki je brod za blisku PZ i proturaketnu obranu dobio po 4 šestocijevna topa Vulcan Phalanx kalibra 20 mm brzine gađanja 4.500 granata u minuti. Najvažnije novosti u naoružanju, koje su osjetno povećale borbene mogućnosti bojnih brodova klase Iowa, bili su krstareći projektili BGM-109 Tomahawk i protubrodski projektili RGM-84 Harpoon. Svaki brod je dobio po 8 lansera Mk 143 za projektile Tomahawk (32 projektila) i 4 lansera Mk 141 za projektile Harpoon (16 projektila). Brodovi su također dobili suvremenu elektroničku opremu.

Lanser Mk 143 za projektile Tomahawk i PZO top Vulcan Phalanx kalibra 20 mm:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Posljednja borbena djelatnost bojnih brodova klase Iowa zbila se u Zaljevskom ratu 1991. godine, u kojem su sudjelovali Missouri i Wisconsin. Brodovi su gađali kopnene ciljeve - u dubini krstarećim raketama Tomahawk, a u zahvatu do cca 30 km od obale topovima 406 mm. Ukupno je Missouri ispalio 28 projektila Tomahawk i 759 topovskih granata 406 mm, a Wisconsin 24 projektila Tomahawk i 319 topovskih granata 406 mm.
Poslije Zaljevskog rata i raspada SSSR-a bojni brodovi više nisu bili potrebni i postupno su prevedi u rezervu, a zatim definitivno izbrisani iz flotne liste.
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Icon_minitime13.06.19 12:12

Prvi superdrednoti - britanska klasa Queen Elizabeth

Pojava prvog suvremenog bojnog broda HMS Dreadnought (po kojem su bojni brodovi nazvani drednotima) 1905. godine izazvala je bjesomučnu utrku u pomorskom naoružanju među velesilama, naročito između Velike Britanije i Njemačke.
Britanski bojni brodovi imali su glavne topove kalibra 305 i 343 mm, da bi se početkom Prvog svjetskog rata pojavila nova klasa brodova Queen Elizabeth s topovima kalibra 15 palaca ili 381 mm. Bili su jači, bolje oklopljeni i brži od ranije klase Iron Duke pa su nazvani superdrednotima (superdreadnoughts). Po mišljenju stručnjaka bili su najuspjelija klasa bojnih brodova svog vremena.
Započeta je izgradnja 6 brodova - Queen Elizabeth, Warspite, Valiant, Barham, Malaya i Agincourt. U razdoblju od 1914. do 1916. godine uvedeno je u službu prvih pet brodova ove klase, dok je gradnja šestog prekinuta zbog izbijanja Prvog svjetskog rata.
Warspite, Valiant, Barham i Malaya sudjelovali su u bici kod Jutlanda 1916. godine. Između dva svjetska rata brodovi su su temeljito rekonstruirani i modernizirani pa su uz jedinice klase Nelson i bojni krstaš HMS Hood smatrani najjačim bojnim jedinicama Royal Navy u međuratnom razdoblju.
Standardna istisnina brodova klase Queen Elizabeth nakon rekonstrukcije iznosila je 31.000 tona, a vršna brzina 24-25 čvorova. Debljina oklopnog pojasa iznosila je 330 mm, oklopa palube 127 mm, topovskih kula 330 mm i zapovjednog tornja 279 mm.

Bojni brodovi klase Queen Elizabeth, opći izgled prije rekonstrukcije:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Glavno naoružanje činilo je 8 topova BL 15 inch Mark I kalibra 381 mm u četiri dvocjevne kule. Težina granate iznosila je 880 kg, domet 31.000 m, a brzina paljbe 2 granate u minuti.

Topovske cijevi BL 15 inch Mark I kalibra 381 mm, Imperial War Museum u Londonu. Lijeva cijev je sa monitora HMS Roberts, a desna sa bojnog broda HMS Ramillies:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Pomoćno naoružanje činilo je 8 topova BL 6 inch Mk XII kalibra 152 mm, 8 topova dvostruke namjene QF 4 inch Mk XVI kalibra 102 mm, 32 PZO topa QF 2-pounder kalibra 40 mm i 16 PZO mitraljeza Vickers .50 machine gun kalibra 12,7 mm.

Pomoćni kazematski top BL 6 inch Mk XII kalibra 152 mm na bojnom brodu HMS Malaya:

[You must be registered and logged in to see this image.]

HMS QUEEN ELIZABETH dobio je ime po kraljici Elizabeth I. (1558.-1603.).

HMS Queen Elizabeth:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kraljica Elizabeth I.:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Rekonstrukcija i osuvremenjivanje bojnog broda Queen Elizabeth potrajali su sve do siječnja 1941., nakon čega je prebačen u Sredozemnu flotu (Mediterranean Fleet) i sudjelovao u evakuaciji Krete. Dne 19., prosinca 1941. oštećen je minom koju su postavili talijanski diverzanti i upućen na popravak u Norfolk, Virgina, USA. Potkraj 1943. upućen je u Dalekoistočnu flotu (Far East Fleet) s kojom je sudjelovao u napadima na japanske baze u Indoneziji, a u kolovozu 1945. je stavljen u rezervu. Poslije rata je razrezan.

HMS WARSPITE je nosio ime koje znači ''ratnik koji se inati''.

HMS Warspite:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Warspite je vjerojatno najslavniji britanski bojni brod Drugog svjetskog rata jer je sudjelovao i istakao se u brojnim najvažnijim pomorskim operacijama. U bici za Narvik 1940. sudjelovao je u potapanju njemačkih razarača u fjordu Narvika i bombardiranju obale koju su držali Nijemci.
Nakon Norveške operacije prebačen je u Mediterranean Fleet i postao zapovjedni brod admirala Cunninghama. U bici kod rta Stilo 9. srpnja 1940. postigao je pogodak s najveće udaljenosti na pokretni cilj u povijesti brodske artiljerije - pogodio je talijanski bojni brod Giulio Cesare sa 24 km. Sudjelovao je u napadu na Taranto u studenom i u bici kod Matapana u ožujku 1941. gdje je zajedno s Valiantom i Barhamom potopio talijanske krstarice Zara i Fiume. Također je sudjelovao u pratnji konvoja za Maltu, u bombardiranju luke Tripolis i u evakuaciji iz Grčke i Krete gdje je pogođen avio-bombom i upućen na popravak u USA.
Nakon kraćeg djelovanja u Dalekoistočnoj floti vratio se 1943. u Sredozemlje gdje je sudjelovao u desantu na Siciliju i Salerno. Kod Salerna je teže oštećen i upućen na popravak u Rosyth. Nakon toga je sudjelovao u paljbenoj potpori desantu na Normandiju i u priobalnim borbama. Posljednje hice njegovi topovi ispalili su na otok Walcheren 1. studenog 1944.
Neposredno poslije rata bilo je inicijativa da se Warspite sačuva kao brod-muzej, međutim Admiralitet je odlučio da bude razrezan.

HMS VALIANT je nosio ime koje znači ''hrabar, odlučan''.

HMS Valiant:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Valiant je početkom Drugog svjetskog rata bio u Eskadri H (Force H) viceadmirala Sommervillea u Gibraltaru, s kojom je sudjelovao u napadu na francusku flotu u Mers El Kebiru. Zatim je prebačen u Mediterranean Fleet u Aleksandriji s kojom je sudjelovao u bici kod Matapana. Dne 19., prosinca 1941. oštećen je minom koju su postavili talijanski diverzanti i upućen u Durban na popravak. Godine 1943. vraćen je na Sredozemlje i sudjelovao je u desantima na Siciliju i Salerno. Godine 1944. upućen je u Far East Fleet gdje je sudjelovao u napadima na japanske baze u Indoneziji. U kolovozu iste godine oštećen je u raspadu doka u kojem se nalazio na remontu u bazi Trinconmalee i upućen na popravak u Aleksandriju, ali je stigao samo do Crvenog mora. Nikada više nije sudjelovao u pomorskim operacijama i odmah poslije rata je razrezan.

HMS BARHAM je dobio ime po admiralu Charlesu Middletonu, prvom barunu Barhamu (1726.-1813.).

HMS Barham:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Admiral Charles Middleton, 1st Baron Barham:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U početku II. S.R. Barham je bio u sastavu Domovinske flote (Home Fleet). Sudjelovao je u neuspjelom napadu na Dakar (Operation Menace), a zatim je prebačen u Mediterranean Fleet u Aleksandriji s kojom je sudjelovao u bici kod Matapana. Dne 25. studenog 1941. potopila ga je njemačka podmornica U-331 i Barham je bio jedini brod iz klase Queen Elizabeth koji je izgubljen u ratu.

HMS MALAYA dobio je ime po britanskoj koloniji Malaji ili Malajskoj federaciji (Federated Malay States).

HMS Malaya:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Malaya je imao kratku ratnu karijeru u II. S.R. Bio je u sastavu Mediterranean Fleet u bici kod rta Stilo, a zatim je prebačen u Force H u Gibraltaru i sudjelovao u bombardiranju Genove u veljači 1941. Nakon toga je pratio konvoje na Atlantiku, a krajem 1943. je preveden u rezervu. Privremeno je reaktiviran kao brod-cilj za pokuse s bombama i kao rezervni brod za bombardiranje obale pri desantu na Normandiju. Poslije rata je razrezan.
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Icon_minitime13.06.19 14:19

Bombardiranje kopnenih ciljeva brodskom artiljerijom

Osim kontrole mora pomorske snage imale su i imaju još uvijek važnu ulogu u napadima na zemaljske ciljeve, bilo kao potpora kopnenim trupama ili u svrhu uništavanja važnih objekata na kopnu ili u lukama.
U napadu na kopnene ciljeve brodska artiljerija dokazala je svoju efikasnost, a zbog velike vatrene moći često postiže veći učinak od najtežih napada zrakoplovstva. Za primjer težina granate kalibra 406 mm ovisno o modelu topa iznosila je 1.020 do 1.225 kg, kalibra 381 mm 880 kg, kalibra 356 mm 650 do 720 kg, kalibra 203 mm 130 do 152 kg i kalibra 152 mm 51 kg.
Nekada su se napadi na kopnene ciljeve izvodili brodskim topovima teškog i srednjeg kalibra, a danas se izvode sa velike udaljenosti ''pametnim'' oružjem poput projektila AGM-109 Tomahawk. Za potporu pomorskog desanta i dalje se koriste brodski topovi srednjeg kalibra, što je uspješno demonstrirala britanska flota u ratu za Falklandsko otočje 1982. godine.
Za ilustraciju neka budu spomenuta dva primjera iz Drugog svjetskog rata.

Genova 1941. - Operation Grog

Da bi što više narušili ionako nizak moral Talijana, koji se posebno srozao nakon uspješnog napada na Taranto u studenom 1940., Britanci su odlučili napasti Genovu i okolne ciljeve brodskom artiljerijom. Genova je izabrana jer se smatralo da se tamo nalaze na popravci bojni brodovi Littorio i Giulio Cesare.
Operacija nazvana Operation Grog bila je vrlo smjela i vrlo rizična jer je od Gibraltara do ligurske obale trebalo preploviti 700 milja kroz vode koje je nadzirala protivnička strana, u neposrednoj blizini zračnih baza Regia Aeronautica na Sardiniji i talijanskom kopnu.
Dne 6. veljače 1941. iz Gibraltara je isplovila Eskadra H (Force H) kojom je zapovijedao viceadmiral James Somerville. U eskadri su se nalazili bojni brod HMS Malaya, bojni krstaš HMS Renown, nosač aviona HMS Ark Royal, krstarica HMS Sheffield i 10 razarača.

Bojni krstaš HMS Renown:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Admiral James Somerville:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Talijani su saznali da Britanci spremaju neki napad Eskadrom H, pa su iz Napulja pod zapovjedništvom admirala Angela Iachina isplovili bojni brodovi Vittorio Veneto, Giulio Cesare i Andrea Doria, teške krstarice Trieste, Trento i Bolzano i 10 razarača, ali nisu uspjeli locirati britanske brodove.

Bojni brod Andrea Doria:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Britanska eskadra neprimijećena je stigla pred Genovu 9. veljače i u 8:15 h započela bombardiranje koje je trajalo 30 minuta. Malaya je pucao na dokove, dok su Renown i Sheffield gađali industrijsku zonu. Bojne jedinice ispucale su ukupno 272 granate kalibra 381 mm i preko 400 granata 114 mm, dok je Sheffield ispalila 782 granate 152 mm.
Avioni Swordfish s nosača Ark Royal vršili su korekciju topovske paljbe, bombardirali pojedine ciljeve i položili mine ispred ligurske obale.
U luci su potopljena 4 teretna broda i jedan školski brod, dok ih je 18 oštećeno. Poginula su 144 Talijana, među kojima i stanovnici Genove. U jednom od dokova nalazio se bojni brod Caio Duilio, oštećen u napadu na Taranto, ali nije bio pogođen. Njegovi PZO topovi ispalili su 8.000 granata na britanske avione.

Neeksplodirana granata 381 mm s bojnog broda HMS Malaya kao spomenik u đenovskoj katedrali Svetog Lovre (Cattedrale di San Lorenzo):

[You must be registered and logged in to see this image.]

Talijanska eskadra mogla je lako presjeći Britancima put za povratak, a kako je bila jača predstavljala bi veliku opasnost po britanske brodove. Međutim, zbog pogrešno dojavljene pozicije krenula je u krivom smjeru što je omogućilo Eskadri H da se bez smetnji vrati u Gibraltar.
Sve što su Britanci izgubili u Operaciji Grog bio je jedan avion Swordfish.

Operacija Grog, grafički prikaz:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Britanski prepad na Genovu bio je za Talijane još jedno u nizu poniženja i dodatno je narušio ugled Mussolinijevog fašističkog režima.

Bombardiranje luke Tripolis 1941.

Proljeće 1941. godine nije bilo sretno razdoblje za Britance u istočnom Sredozemlju i Sjevernoj Africi. Glavnina tzv. Nilske armije upućena je u pomoć Grčkoj, dok je u Libiji ostao novoformirani 13. korpus pod zapovjedništvom generala Richarda O'Connora s 6. australskom i tek prispjelom i neiskusnom 2. oklopnom divizijom. Od tih snaga očekivalo se da brane takozvani ''bok u pustinji'', što nakon sloma talijanske 10. armije ne bi trebala biti teška zadaća.
Britanci su doduše znali da se u Tripolisu iskrcavaju njemačke trupe, ali se smatralo da će proći nekoliko mjeseci prije nego one postanu ozbiljnom prijetnjom. Na iznenađenje Britanaca, ali i Talijana pa i same njemačke Oberkomando der Wehrmacht, zapovjednik Afričkog korpusa general Erwin Rommel pokrenuo je 24. ožujka ofenzivu protiv britanskih trupa. Njegov formalni pretpostavljeni, general Italo Gariboldi, zabranio je ofenzivne akcije pa je Rommel operaciju prikazao kao tzv. nasilno izviđanje. Do 15. travnja njemačko-talijanske trupe izbile su na libijsko-egipatsku granicu, dok je 6. australska divizija ostala blokirana u Tobruku.
Njemački napad zatekao je Britance nespremnima i doveo je do rasula njihovih trupa. Nekoliko britanskih generala palo je u zarobljeništvo, među njima O'Connor i zapovjednik 2. oklopne divizije Gambier-Parry. Bok u pustinji srušio se gotovo preko noći.
Neočekivano brzi slom boka u pustinji toliko je zabrinuo premijera Churchilla da je inzistirao da se luka Tripolis onesposobi za dopremu pojačanja snagama Osovine. Jedna od opcija je bila da Sredozemna flota bombardira Tripolis bojnim brodovima, no Churchill se više zalagao za drugu mogućnost - da se jedan bojni brod žrtvuje kao blokadni brod ili takozvani brander, a to znači da doplovi pred Tripolis sa nužnom posadom i djeluje topovima do krajnjih mogućnosti. Konkretno je Churchill predložio da se u tu svrhu žrtvuje HMS Barham.

Bojni brod HMS Barham:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Admiralitet se žestoko usprotivio ideji da se ''jedan bojni brod najviše klase žrtvuje za takav zadatak'', što je dovelo do prepiske s Churchillom i zapovjednikom Sredozemne flote admiralom Andrewom Cunninghamom. Na kraju je postignuta suglasnost da se izvede napad Sredozemnom flotom.
Bojni brodovi HMS Warspite, HMS Valiant i HMS Barham, u pratnji nosača aviona HMS Formidable, krstarice HMS Gloucester i skupine razarača, bomardirali su luku Tripolis u zoru 21. travnja 1941. U 42 minute Britanci su ispalili ukupno 530 tona granata na dokove, lučke uređaje i usidrene brodove. Uništena su tri od četiri teretna broda i brojni objekti u luci, a kapacitet pretovara je pao na 50%.
Talijani i Nijemci bili su potpuno iznenađeni i obalne baterije otvorile su paljbu tek nakon 20 minuta. Ni jedan britanski brod nije bio pogođen. Na povratku je flota napadnuta iz zraka, ali ni jedan brod nije pretrpio oštećenja dok su lovci sa nosača Formidable srušili četiri bombardera i četiri transportna aviona s trupama.

Centralno i istočno Sredozemlje, dolje lijevo Tripolis i desno Aleksandrija:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Po povratku iz ove akcije, koliko uspješne toliko smjele i rizične, admiral Cunningham poslao je opširan izvještaj Admiralitetu uz opasku: ''Želim potpuno jasno izraziti da sam i dalje odlučno protiv te politike bombardiranja Tripolisa pomoću Sredozemne flote. Jednom smo dobro prošli, ali samo zato jer je njemačko zrakoplovstvo bilo zauzeto na drugoj strani. Tako smo postigli iznenađenje. Cijeloj Sredozemnoj floti bilo je potrebno pet dana da bi postigla ono što bi jedna eskadrila teških bombardera iz Egipta mogla izvršiti za nekoliko sati''.
Premijer Churchill osobno je čestitao admiralu Cunninghamu na izvedenoj akciji i upozorio ga da je na neki način podcijenio svoj rezultat: ''Istu težinu bombi koju ste vi ispalili granatama na Tripolis tj. 530 tona mogla bi baciti jedna eskadrila Wellingtona sa Malte za deset i pol tjedana, ili jedna eskadrila Stirlinga iz Egipta za trideset tjedana''.
Napad od 21. travnja 1941. ipak je ostao jedini pokušaj bombardiranja Tripolisa sa mora - ubuduće je to bila zadaća ratnog zrakoplovstva.
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Icon_minitime13.06.19 17:36

Tokyo Express ili ''štakorski transport'' (nezumi yusō)

Šestomjesečne borbe za otok Guadalcanal u Solomonovom otočju donijele su mnogo kopnenih, zračnih i pomorskih bitaka, mnogo iskustava i mnogo doživljaja, a upravo tamo se rodio i pojam ''Tokyo Express''. Ime su dali marinci 1. divizije USMC, a označavao je specifičan logistički pothvat Japanaca koji su ga zvali ''štakorski transport'' (nezumi yusō). Riječ je o dopremanju i opskrbi kopnenih snaga noću ratnim brodovima, koji bi po iskrcavanju ljudi i tereta usput bombardirali artiljerijom aerodrom Henderson Field i druge položaje Amerikanaca na Guadalcanalu. To noćno uznemiravanje bilo je tako redovito da su ga ojađeni marinci nazvali Tokyo Express.
Taktička situacija na moru oko Guadalcanala bila je specifična - danju je kontrola područja bila u rukama američkog zrakoplovstva sa aerodroma Henderson Field, a noću japanskih lakih pomorskih snaga. Za transport trupa i lako prenosivog materijala Japanci su koristili uglavnom razarače jer su bili dovoljno brzi da tokom jedne noći stignu do Guadalcanala, iskrcaju vojnike i teret i do jutra izađu iz opasne zone američke zračne premoći. Ponekad su koristili lake krstarice i podmornice, a iznimno i veće ratne brodove poput nosača hidroaviona koji su imali dizalice za pretovar teških tereta i korišteni su za dopremanje tenkova, teške artiljerije, motornih vozila i inženjerijske mehanizacije.

Ukrcavanje japanskih vojnika na razarač:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Za transport teških tereta korišten je i nosač hidroaviona Chitose:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ponekad su vojnici i teret prevoženi na Guadalcanal i konvojima transportnih brodova, koji su imali jaku pratnju. Dok bi transportni brodovi iskrcavali teret brodovi pratnje obavezno bi gađali američke položaje na otoku, a glavna meta je bio aerodrom Henderson Field. Radi osiguranja najvažnijih konvoja Japanci su prethodno izvodili - ili nakanili izvoditi - bombardiranje aerodroma najtežim topovima sa ratnih brodova. Najgori takav slučaj za Amerikance zbio se noću 14. listopada 1942. kada su bojni brodovi Kongō i Haruna ispalili na Henderson Field 973 granate kalibra 356 mm i onesposobili oba uzletišta, uništili 48 od 90 aviona i gotovo sve zalihe avionskog benzina. To je omogućilo konvoju od 6 transportnih brodova s 4.500 vojnika da bez smetnji stigne na Guadalcanal.

Bojni brod Kongō:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Sličan pothvat Japanci su kanili ponoviti u studenom 1942. kada su uputili konvoj s 38. divizijom, ali su spriječeni pomorskom bitkom kod Guadalcanala 12.-15. studenog. Nakon te presudne bitke prestalo je noćno uznemiravanje Amerikanaca sa mora.
Noć su za opskrbu koristili i Amerikanci, ali prvenstveno za nesmetano približavanje svojih konvoja Guadalcanalu. Brodovi bi u pravilu stigli u jutro, tokom dana iskrcali vojnike i teret te na večer otplovili prepuštajući Japancima da po volji krstare Ironbottom Soundom. Amerikanci su za logistiku koristili desantne transportne brodove velikog kapaciteta, ali su u pojedinim kritičnim situacijama koristili i razarače. Tako je primjerice razarač USS Landsdowne 7. studenog 1942. dopremio marincima 90 tona municije. Ponekad su američki brodovi, prateći vlastite konvoje na Guadalcanal, usput pokušavali napadati japanske noćne transporte što je dovelo do većih pomorskih bitaka kod rta Esperance i kod Tassafaronge.
Također je dolazilo i do manjih noćnih sukoba lakih pomorskih snaga, pri čemu su se japanski razarači redovito pokazali superiorni američkima - njihove posade su bile bolje uvježbane za noćnu borbu, a mačje oči njihovih promatrača bile su efikasnije od radara. Tako je noću 21. kolovoza 1942. razarač USS Blue iznenada pogođen torpedom i morao je biti napušten, a nevidljivi protivnik je bio razarač Kawakaze koji je upravo iskrcao trupe.

Razarač Kawakaze:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Osim granata brodske artiljerije Amerikance su noću uznemiravali i japanski avioni, koji bi obično dolijetali pojedinačno i bacali sa velike visine takozvane ''bombe praskalice''. U tu svrhu su korišteni hidroavioni i bombarderi sa kopnenih aerodroma. Kod nekih bombardera, uglavnom Mitsubishi G4M Betty, Japanci su namjerno podesili motore da rade nesinkronizirano pa su stvarali nepodnošljivu buku. Ove avione su marinci nazvali Washing Machine Charlie (perilica rublja Charlie).

Mitsubishi G4M Betty, Washing Machine Charlie:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Tokyo Express je svoju posljednju plovidbu na Guadalcanal imao noću 7. veljače 1943., kada je evakuirao posljednje japanske trupe sa otoka. Toga dana je general Alexander Patch, zapovjednik američkog 14. korpusa, poslao radio poruku svom pretpostavljenom admiralu Halseyu: ''Tokyio Express više nema odredište na Guadalcanalu'' (Tokyo Express no longer has terminus on Guadalcanal).

Uobičajena ruta Tokyo Expressa između Bougainvillea i Guadalcanala:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Međutim je Tokyo Express nastavio djelovati u Solomonovom moru i Bismarckovom moru sve do završetka kampanje u Solomonovom otočju i na Novoj Gvineji. Amerikanci su u međuvremenu uspostavili važnu operacijsku pomorsku bazu na otoku Tulagi u koju su smjestili torpedne čamce, minolovce, patrolne brodove i lovce podmornica, a flotne snage su pojačali novopristiglim krstaricama i razaračima. Također su izvukli pouke iz bitaka oko Guadalcanala i usavršili su taktiku u noćnim sukobima uz pomoć radarskog uređaja.
Za noćne napade na Tokyo Express Amerikanci su često koristili torpedne čamce. Jedan od takvih čamaca bio je i PT-109 kojim je zapovijedao poručnik John Kennedy, kasniji predsjednik USA. U napadu 2. kolovoza 1943. čamac je stradao u sudaru s razaračem Amagiri, a preživjeli članovi posade su doplivali na jedan otočić i nekoliko dana preživljavali od kokosovih oraha dok im nisu pomogli lokalni stanovnici, a kasnije ih je drugi torpedni čamac izvukao iz područja pod japanskim nadzorom.
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Icon_minitime15.06.19 14:50

Najveći sukob bojnih jedinica u povijesti - bitka kod Jutlanda (Skagerrak) 31. svibnja - 1. lipnja 1916.

Najveći sukob između bojnih jedinica (bojnih brodova i bojnih krstaša) u povijesti, kao i drugi najveći pomorski sukob uopće nakon bitke kod Leyte 1944., zbio se 31. svibnja 1916. godine nedaleko obale Danske. Britanci ga zovu bitka kod Jutlanda (Battle of Jutland), a Nijemci bitka kod Skagerraka (Seeschlacht vor dem Skagerrak).
Poluotok koji Danci zovu Jylland, Nijemci Jütland a Englezi Jutland nalazi se na sjeveru Europe i većim dijelom pripada Danskoj. Svojim položajem razdvaja Sjeverno i Baltičko more, a od Norveške i Švedske dijele ga morski prolazi Skagerrak i Kattegat.

Zemljovid Danske i poluotok Jutland:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ukupno je na britanskoj strani sudjelovalo 28 bojnih brodova, 9 bojnih krstaša, 8 oklopnih krstaša, 26 krstarica i 79 razarača., a na njemačkoj 16 bojnih brodova-drednota, 6 bojnih brodova-preddrednota, 5 bojnih krstaša, 11 krstarica i 61 torpiljarka.

Uzajamna priprema stupice

Pred početak Prvog svjetskog rata Velika Britanija i Njemačka vodile su trku u pomorskom naoružanju i izgradile goleme flote bojnih brodova i bojnih krstaša. Britanci su imali prednost u broju bojnih jedinica i općenito ratnih brodova pa su efikasno provodili pomorsku blokadu Njemačke. Glavnina britanske Velike flote (Grand Fleet) nalazila se u bazi Scapa Flow na otočju Orkney, dok su se dijelovi pomorskih snaga nalazili u Rosythu u Harwichu.
Njemačka Flota visokog mora (Hochseeflotte) je bila bazirana na ušću rijeke Jade kod Wilhelmshavena. Nakon gotovo dvije godine neaktivnosti Nijemci su odlučili isploviti i nametnuti Britancima bitku kako bi oslabili blokadu, a namjera je bila namamiti britanske bojne krstaše koji su nadzirali Sjeverno more na glavninu Hochseeflotte i uništiti ih.
Britanci su prisluškivanjem radio-prometa saznali za njemačke planove i odlučili su sâmi pripremiti stupicu - namamiti Hochseeflotte na odlučujuću bitku s Grand Fleet. U bici će na obje strane sudjelovati praktično svi raspoloživi bojni brodovi i bojni krstaši, uz jaku pratnju krstarica, razarača i torpiljarki te uz sudjelovanje podmornica i zračnih brodova.
Na čelu Grand Fleet bio je admiral John Jelicoe na bojnom brodu HMS Iron Duke.

Admiral John Jelicoe:

[You must be registered and logged in to see this image.]

HMS Iron Duke:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Bojni brodovi Grand Fleet bili su raspoređeni u četiri bojne eskadre:
·         bojna eskadra (1st Battle Squadron) - viceadmiral Cecil Burney
5. divizija - HMS Colossus, HMS Colingwood, HMS St. Vincent i HMS Neptune
6. divizija - HMS Marlborough, HMS Revenge, HMS Hercules i HMS Agincourt
·         2. bojna eskadra (2nd Battle squadron) - viceadmiral Thomas Jerram
1. divizija - HMS King George V, HMS Ajax, HMS Centurion i HMS Erin
2. divizija - HMS Orion, HMS Monarch, HMS Conqueror i HMS Thunderer
·         4. bojna eskadra (4th Battle Squadron) - viceadmiral Frederick Sturdee
3. divizija - HMS Royal Oak, HMS Superb i HMS Canada
4. divizija - HMS Benbow, HMS Bellerophon, HMS Temeraire i HMS Vanguard
·         5. bojna eskadra (5th Battle Squadron) - kontraadmiral Hugh Evan-Thomas - HMS Barham, HMS Valiant, HMS Warspite i HMS Malaya
Bojni krstaši su bili u sastavu Flote bojnih krstaša (Battlecruiser Fleet) pod zapovjedništvom viceadmirala Davida Beattyja na HMS Lion, a sastav je bio:
·         eskadra bojnih krstaša (1st Battlecruiser Squadron) - HMS Princess Royal, HMS Queen Mary i HMS Tiger
·         2. eskadra bojnih krstaša (2nd Battlecruiser Squadron) - HMS New Zealand i HMS Indefatigable
·         3. eskadra bojnih krstaša (3rd Battlecruiser Squadron) - HMS Invincible, HMS Inflexible i HMS Indomitable

Admiral David Beatty:

[You must be registered and logged in to see this image.]

HMS Lion:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Treća eskadra bojnih krstaša kontraadmirala Hooda bila je privremeno izuzeta iz sastava Battlecruiser Fleet i stavljena u prethodnicu glavnine Grand Fleet. Također je 5. bojna eskadra admirala Evan-Thomasa prredviđena kao pojačanje floti bojnih krstaša admirala Beattyja.
Na čelu njemačke Hochseeflotte bio je admiral Reinhard Scheer na bojnom brodu SMS Friedrich der Grosse.

Admiral Reinhard Scheer:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U sastavu Hochseeflotte bile su tri eskadre bojnih brodova i jedna skupina bojnih krstaša:
·         bojna eskadra (I. Geschwader) - viceadmiral Erhard Schmidt
1. divizija - SMS Ostfriesland, SMS Helgoland i SMS Oldenburg
2. divizija - SMS Posen, SMS Rheinland, SMS Nassau i SMS Westfalen
·         2. bojna eskadra (II. Geschwader) - kontraadmiral Franz Mauve
3. divizija - SMS Deutschland, SMS Hessen i SMS Pomern
4. divizija - SMS Hannover, SMS Schlesien i SMS Schleswig-Holstein
·         3. bojna eskadra (III. Geschwader) - kontraadmiral Paul Behncke
5. divizija - SMS König, SMS Grosser Kurfürst, SMS Kronprinz i SMS Markgraf
6. divizija - SMS Kaiser, SMS Prinzeregent Luitpold i SMS Kaiserin
·         Izvidnička skupina (Aufklärungsstreitkräfte) ili skupina bojnih krstaša- viceadmiral Franz von Hipper - SMS Lützow, SMS Derfflinger, SMS Seydlitz, SMS Moltke i SMS Von der Tann

Admiral Franz von Hipper:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Sukob bojnih krstaša - There seems to be something wrong with our bloody ships today (admiral David Beatty)

U 15:48 h njemački bojni krstaši su otvorili paljbu sa udaljenosti od 14.000 m, na što su Britanci odmah odgovorili. Nijemci su bili u prednosti zbog bolje vidljivosti sa njihove strane pa su ubrzo postigli pogotke na tri britanska bojna krstaša. Britancima je pak trebalo sedam minuta da postignu prvi pogodak.
U 16:02 h salva sa Von der Tanna pogodila je bojni krstaš Indefatigable koji je eksplodirao i potonuo s cjelokupnom posadom osim dvojice preživjelih.

Potonuće HMS Indefatigable:

[You must be registered and logged in to see this image.]
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Icon_minitime15.06.19 14:56

SMS Von der Tann:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U 16:25 h usljedio je novi šok za Britance - bojni krstaš Queen Mary pogođen je kombiniranom salvom sa Derfflingera i Seydlitza, eksplodirao i potonuo s cjelokupnom posadom osim 9 preživjelih. Nakon ovog događaja admiral Beatty je rekao zapovjedniku svog admiralskog broda: - Chatfield, there seems to be something wrong with our bloody ships today (čini se da danas nešto nije u redu s našim prokletim brodovima).

Eksplozija HMS Queen Mary:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dok su njemački bojni krstaši mamili Britance na glavninu Hochseeflotte Beatty je u 16:40 h primijetio prethodnicu njemačke glavnine na udaljenosti od 19.000 m i okrenuo svoju formaciju za 180°, kako bi namamio Nijemce na bojne brodove admirala Jelicoea. Na nesreću, 5. bojna eskadra admirala Evan-Thomasa koja je plovila iza bojnih krstaša nije primijetila signal za zaokret tako da je upala u paljbu njemačke glavnine. Barham, Warspite i Malaya dobili su po nekoliko pogodaka s njemačkih bojnih brodova i bojnih krstaša.

Admiral Hugh Evan-Thomas:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dvije bojne flote sada su se približavale jedna drugoj punom brzinom i bilo je jasno da je bitka glavnina neizbježna.

Bitka glavnina

Admiral Scheer još nije znao da je Grand Fleet na moru kada je došlo do sudara prethodnica. U isto vrijeme Jelicoe je imao teškoća u prestrojavanju svoje formacije iz četverostruke kolone u glavnu borbenu liniju. Ipak se uspio postaviti u povoljan položaj, pri čemu su njegovi brodovi bili sjeveroistočno u području slabe vidljivosti dok se Hochseeflotte jasno vidjela na obzorju pri zalasku sunca.
Bitka glavnina je započela novom razmjenom paljbe između bojnih krstaša. U 18:30 h Invincible je pogođen više puta sa bojnih krstaša Lützow i Derfflinger, a jedan pogodak je prouzročio eksploziju municije. Brod je potonuo za manje od dvije minute uz gubitak cjelokupne posade osim šestorice spašenih. Među poginulima je bio i kontraadmiral Hood.

Eksplozija HMS Invincible:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Admiral Horace Hood:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Bez gubitaka nisu prošli ni Nijemci. Lützow je u kratkom vremenu dobio 10 pogodaka sa bojnih krstaša Lion, Inflexible i Invincible te je kasnije morao biti napušten, a admiral Hipper se prekrcao na torpiljarku SMS G39.
Početak bitke glavnina je bio kaotičan jer su britanski bojni brodovi, krstarice i razarači intenzivno manevrirali kako bi zauzeli svoja mjesta u borbenom poretku, pa je u nekoliko navrata jedva izbjegnut sudar. Jelicoe je uspio dovesti protivnika u takozvano križanje T kada je zapanjeni Scheer shvatio da je pred njim čitava Grand Fleet. Paljbu je otvorilo 10 britanskih bojnih brodova i zapovjedni brod Jelicoa Iron Duke je ubrzo pogodio bojni brod König sa 7 granata. Scheer je u 18:33 h izdao zapovjed za zaokret od 180° i povlačenje.

Brodovi njemačke 3. bojne eskadre (III. Geschwader) u bici kod Jutlanda:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Za pokrivanje povlačenja Scheer je uputio torpiljarke i bojne krstaše, koji su upali u koncentriranu paljbu bojnih brodova Grand Fleet. Svi bojni krstaši osim Moltkea pogođeni su i teže oštećeni. Na britanskoj strani je bojni brod Marlborough oštećen pogotkom torpeda. Pod zaštitom torpednih napada i paljbe bojnih krstaša glavnina Hochseeflotte kretala se punom brzinom prema svojoj bazi.
Jelicoe je mogao i planirao presjeći put za povlačenje njemačkoj glavnini, no padom mraka situacija se izmijenila. Britanci su znali da su Nijemci bolje uvježbani za noćnu borbu pa je Jelicoe kanio voditi odlučujuću bitku sutradan. Ali je sutradan već bilo kasno.
Tokom noći redali su se sukobi manjih jedinica - krstarica, razarača i torpiljarki - u kojima je bilo više potopljenih brodova na obje strane. U noćnoj gužvi oklopni krstaš HMS Black Prince je dospio u njemački borbeni poredak i potopljen koncentriranom paljbom iz neposredne blizine uz gubitak cjelokupne posade od 857 mornara i oficira.
Bitka je potrajala do 5:20 h 1. lipnja kada je Hochseeflotte bez smetnji plovila prema ušću rijeke Jade.

Bitka kod Jutlanda, grafički prikaz. Lijevo opći smjer kretanja snaga obiju strana pred bitku, desno gore sukob bojnih krstaša, desno dolje sukob glavnih snaga:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Obostrani gubici i posljedice

Britanski nepovratni gubici u bici kod Jutlanda bili su 3 bojna krstaša, 3 oklopna krstaša i 8 razarača uz 6.094 poginula mornara i oficira. Nijemci su izgubili 1 bojni krstaš, 1 bojni brod-preddrednot, 4 krstarice i 5 torpiljarki uz 2.551 poginulog mornara i oficira. Zanimljivo je da nije potopljen ni jedan bojni brod-drednot, iako ih je veći broj zadobio oštećenja koja su iziskivala dulji popravak u brodogradilištu.

Oštećena topovska kula na bojnom krstašu HMS Lion, posljedica pogotka sa bojnog krstaša SMS Lützow:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Premda su gubici britanske flote bili veći od njemačkih rezultat bitke smatra se taktički neodlučenim. U strategijskom pogledu nema dvojbe - riječ je o pobjedi Britanaca jer se Hochseeflotte više do kraja rata nije usudila isploviti iz svojih baza. Umjesto izazivanja Grand Fleet velikim bojnim jedinicama Nijemci su se opredijelili za podmornički rat, u kojem su imali puno više uspjeha.
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Icon_minitime16.06.19 10:18

Evakuacija preživjelih Japanaca sa Guadalcanala - operacija Ke

Prijelom u ratu na Pacifiku u II. SR dogodio se u bici za otok Guadalcanal. Japanci su pretrpjeli težak poraz u borbama na kopnu, na moru i u zraku, ali je šestomjesečna krvava kampanja - ironično - okončana njihovim operativnim uspjehom.

Odluka

Već u studenom 1942. kod Japanaca su se pojavile prve sumnje u svrsishodnost daljeg nastavka kampanje radi ponovnog zauzimanja Guadalcanala. Prvi japanski oficiri koji su došli do takvog zaključka bili su pukovnici iz Imperijalnog generalštaba Takushiro Hattori i Masanobu Tsuji. Obojica su posjetili otok i kasnije govorili kolegama da je Guadalcanal ''izgubljen slučaj''.

Takushiro Hattori:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Do istog zaključka došli su kapetan fregate Yuji Yamamoto i major Takahiko Hayashi, koji su 11. prosinca 1942. izvijestili Imperijalni generalštab o stanju trupa i preporučili da se Guadalcanal napusti. U razgovoru s generalštabnim pukovnikom Joichiro Sanadom general Hitoshi Imamura, zapovjednik 8. armije u Rabaulu, nije izravno predložio povlačenje ali je istakao sve poteškoće s kojima se suočavaju snage na Guadalcanalu, naročito u pogledu opskrbe. Ujedno je naglasio - ako se donese odluka o napuštanju Guadalcanala potrebno je evakuirati maksimalno mogući broj vojnika.

Hitoshi Imamura:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Sanada se vratio u Tokyo s preporukom da se otok napusti i da se sve snage usmjere na kampanju u Novoj Gvineji, s time da se spasi što je moguće veći broj vojnika sa Guadalcanala. Imperijalni generalštab je prihvatio prijedlog i 26. prosinca donio odluku da se Guadalcanal napusti, te da se uspostavi nova obrambena linija u području središnjih Solomonovih otoka. Također je izdana zapovijed da se pristupi planiranju evakuacije.
Dne 28. prosinca 1942. ministar rata general Hajime Sugiyama i načelnik admiralštaba admiral Osami Nagano posjetili su cara Hirohita i izvijestili ga o odluci o napuštanju Guadalcanala. Imperator je formalnu zapovjed potpisao 31. prosinca.

Osami Nagano:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Obostrani planovi i pokreti snaga

Američke kopnene snage na Guadalcanalu u to vrijeme su dosegle jačinu od 50.000 ljudi u sastavu XIV. korpusa pod zapovjedništvom generala Alexandera Patcha, U sastavu korpusa bile su divizija Americal, 25. pješadijska divizija, 2. marinska divizija i samostalna 147. pješadijska regimenta. Jedinica koja je podnijela najveći teret kopnenih borbi na Guadalcanalu, 1. marinska divizija, evakuirana je sa otoka tokom prosinca 1942.

Alexander Patch:

[You must be registered and logged in to see this image.]

General Patch je upravo započeo pripreme za završnu ofenzivu kojom će definitivno očistiti otok od japanskih trupa, međutim su Japanci preduhitrili njegove planove. Odmah iza Nove godine 8. armija i Kominirana flota (Rengo Kantai) započele su planiranje operacije koja je dobila kodni naziv Ke. Plan je predviđao zračnu kampanju radi slabljenja američkih snaga, te koncentraciju raspoloživih snaga ratne mornarice. Zračne udare imala je izvesti Jugoistočna zrakoplovna flota pod zapovjedništvom viceadmirala Jinichi Kusake.
Zračna kampanja započela je sredinom siječnja 1943. noćnim napadima manjim skupinama aviona na aerodrom Henderson Field. Ovi napadi nisu nanijeli zamjetniju štetu. Jedan od jačih napada izveli su 27. siječnja bombarderi Kawasaki Ki-48 Lilly na američke položaje uz rijeku Matanikau, ali bez većeg uspjeha.
Japanci su također stavili u pokret i jake snage ratne mornarice. Za opću zaštitu operacije Ke određena je eskadra pod zapovjedništvom viceadmirala Nobutake Konda, grupirana u području Ontong Jave, s nosačina aviona Junyo i Zuiho, bojnim brodovima Kongo i Haruna te pratnjom krstarica i razarača. Operaciju će neposredno izvesi 8. flota viceadmirala Gunichi Mikawe iz Rabaula s teškim krstaricama Chokai i Kumano, lakom krstaricom Sendai i 21 razaračem. Sâmu evakuaciju obaviti će razarači pod zapovjedništvom kontraadmirala Shintaro Hashimota.

Nosač aviona Junyo:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Amerikanci su izviđanjem otkrili koncentraciju japanskih pomorskih snaga, a radio-prisluškivanjem i dešifriranjem poruka saznali da Japanci spremaju neku veću operaciju pod nazivom Ke - što su protumačili kao mogući napad u području Solomonovih otoka ili na Novoj Gvineji. Zapovjednik Južnopacifičkog područja viceadmiral William Halsey bio je uvjeren da Japanci namjeravaju izvesti novu ofenzivu kako bi zauzeli aerodrom Henderson Field, stoga je general Patch privremeno obustavio pripreme za završni napad i koncentrirao je glavninu snaga unutar obrambenog perimetra. Samo je jedna kombinirana regimenta, sastavljena od pripadnika kopnene vojske i marinaca, dobila zapovjed da vrši nasilno izviđanje prema zapadu s time da ne prelazi više od jedne milje dnevno.
U međuvremenu su Japanci izvodili završne pripreme za evakuaciju. Izvijestili su generala Hiyakutake o odluci o povlačenju i koncentraciji preživjelih vojnika u zoni rta Esperance, a na Guadalcanal su iskrcali jednu svježu jedinicu kopnene vojske, takozvani Yano bataljon, koji će preuzeti ulogu zaštitnice.

Bitka kod otoka Rennel i evakuacija

Halsey je 29. siječnja 1943. uputio na Guadalcanal novi konvoj s ratnim materijalom i aktivirao sve raspoložive flotne snage - 2 flotna i 2 eskortna nosača aviona, 3 bojna broda, 12 krstarica i 25 razarača. Neposrednu zaštitu konvoja činila je Task Force 18 pod zapovjedništvom kontraadmirala Roberta Giffena s teškim krstaricama USS Wichita, USS Chicago i USS Louisville, lakim krstaricama USS Montpelier, USS Cleveland i USS Columbia, eskortnim nosačima aviona USS Chenango i USS Suwanee, te 8 razarača.
Task Force 18 je otkrila jedna japanska podmornica u području između Gudalcanala i otoka Rennel. Pred večer 29. siječnja brodove je napalo torpedima 16 japanskih aviona Mitsubishi G4M Betty i 16 Mitsubishi G3M Nell, pri čemu je krstarica Chicago primila dva pogotka i ostala nepokretna. U novom zračnom napadu 30. siječnja dobila je nove torpedne pogotke i potopljena.

Krstarica USS Chicago:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Japanci su započeli evakuaciju trupa s Guadalcanala noću 31. siječnja, a završili je 8. veljače 1943. povlačenjem zaštitnog Yano bataljona. Jedan dio vojnika, do kojih se nije moglo doprijeti u džungli ili su bili nesposobni za iscrpljujući marš do rta Esperance, ostavljen je da se bori do kraja.
Operacija Ke je nesumnjivo bila operativni uspjeh Japanaca, jer su evakuirali puno više svojih vojnika nego su se nadali, a pretrpjeli su puno manje gubitke od očekivanih (sâm admiral Yamamoto predviđao je gubitak 50% razarača). No, kako je 1940. rekao Winston Churchill nakon Dunkerquea: ratovi se ne dobivaju evakuacijama.
Ukupni japanski gubici u operaciji Ke bili su 1 razarač, 1 podmornica i 56 aviona. Amerikanci su pak izgubili 1 tešku krstaricu, 1 razarač, 3 torpedna čamca i 53 aviona.

Epilog

Tokom operacije Ke Japanci su uspjeli evakuirati 10.650 vojnika od ukupno 36.000 koliko je stiglo na Guadalcanal za vrijeme čitave kampanje. Ostali su izginuli u borbama ili umrli od rana, iscrpljenosti i epidemija. Japanski mornari bili su zaprepašteni i potreseni kada su vidjeli svoje uboge drugove iz kopnene vojske koje su došli evakuirati. Izgledali su kao hodajući kosturi sa kojih su visjele krpe kao ostaci vojničke uniforme, a mnogi su patili od nekontroliranih izljeva dijareje. Od evakuiranih vojnika naknadno ih je još oko 600 poumiralo od posljedica ranjavanja ili bolesti, dok ih je preko tri tisuće upućeno na dugotrajno bolničko liječenje i oporavak. Oni koji su bili u boljem stanju raspoređeni su po različitim garnizonima na Solomonovim otocima.
Amerikanci su bili zatečeni japanskim povlačenjem, ali ih to nije činilo nezadovoljnima. General Patch poslao je 9. veljače 1943. u 16:50 min poruku admiralu Halseyu: - Potpuni poraz japanskih snaga na Guadalcanalu zbio se danas u 16.25 (Total and complete defeat of Japanese forces on Guadalcanal effected 16:25 today).

Prikaz završnih operacija na Guadalcanalu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Bitka za Guadalcanal trajala je šest mjeseci i pamti se kao jedna od najkrvavijih, ali i strateški najvažnijih, u II. SR. U bici je poginulo 7.100 američkih vojnika, mornara i avijatičara, uz gubitak 23 ratna broda i 615 aviona. Japanski gubici bili su puno veći - 31.000 poginulih, 38 ratnih brodova i 700-900 aviona.
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Icon_minitime19.06.19 9:26

Bitka kod Trafalgara 21. listopada 1805.

Jedno od poglavlja Napoleonovih ratova bio je i takozvani Rat treće koalicije (eng. War of the third coalition, njem. Dritter koalitionskrieg, rus. Bойна третьей коалиции ili Pусско-австро-французская война), vođen od 1803. do 1806. godine između Francuske s jedne strane i koalicije Velike Britanije, Austrije, Rusije, Napuljske kraljevine i Švedske s druge strane. Dok je rat na kopnu odlučen velikom pobjedom Napoleona u bici kod Austerlitza 2. prosinca 1805., što je rezultiralo raspadom koalicije i mirom u Pressburgu, na moru je rat donio pobjedu Velike Britanije koja je imala strategijske razmjere.

Preludij

Napoleon je još od mira u Amiensu 1802. godine planirao invaziju na Veliku Britaniju. Godine 1805. rasporedio je vojsku od 90.000 vojnika u širem području Boulognea. Svojim admiralima je u kolovozu zapovijedio da doplove u kanal La Manche i, po njegovim riječima, Britanija će biti svladana za 24 sata.
To je bilo lakše reći nego učiniti, jer je glavnina francusko-španjolske flote bila blokirana u španjolskim lukama. Osim toga je stanje flote bilo loše - posade brodova su bile nedostatne i slabo uvježbane, a opskrba vrlo slaba. Što je najgore, Francuzi su još uvijek trpjeli posljedice teškog poraza u bici kod Nila 1798. godine. U toj bici je sudjelovao i admiral Pierre-Charles de Villeneuve, koji je sada zapovijedao udruženom francusko-španjolskom flotom u Cadizu.

Admiral Pierre-Charles-Jean-Baptiste-Silvestre de Villeneuve:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U travnju 1805. Napoleon je zapovijedio Villenevueu da otplovi u Karibe i odvuče britansku flotu iz domaćih voda, a nakon toga da se pridruži floti u Boulogneu i sudjeluje u invaziji britanskog otočja. Nakon ne baš uspješnog krstarenja Villeneuve je odlučio vratiti se u Cadiz, unatoč zapovjedi Napoleona da otplovi u Boulogne i pridruži se invazijskoj floti. U povratku ga je presrela britanska eskadra kod rta Finisterre i u konfuznoj bici pri slaboj vidljivosti zaplijenila dva španjolska broda.
U rujnu 1805. Villeneuve je dobio zapovjed da otplovi u Napulj i povede rat protiv pomorskog prometa Britanaca i njihovih saveznika u Sredozemlju, ali je stalno odgađao isplovljavanje. Napoleon je bio nezadovoljan admiralom Villeneuveom i optuživao ga je da nema odlučnosti ni moralne hrabrosti, te da nije dorastao zapovijedati ni fregatom. U studenom ga je smijenio s dužnosti, a na njegovo mjesto zapovjednika francusko-španjolske flote imenovan je admiral François de Rosily. Međutim, glasnik je stigao prekasno - flota je već isplovila u susret sudbini.

Bitka

Francusko-španjolska eskadra isplovila je iz Cadiza 20. listopada 1805. u namjeri da prođe kroz Gibraltarski prolaz i uplovi u Sredozemlje. Pred Cadizom se međutim nalazila britanska eskadra koju je vodio admiral lord Horatio Nelson, pobjednik u bici kod Nila.

Admiral lord Horatio Nelson:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Do sudara dviju eskadri došlo je 21. listopada 1805. kod rta Trafalgara. Odnos snaga je bio na strani francusko-španjolske eskadre. Villeneuve je raspolagao s 33 linijska broda (18 francuskih i 15 španjolskih), od kojih su neki bili među najvećima na svijetu i naoružani sa 112 do 136 topova. Španjolskim dijelom eskadre je zapovijedao admiral Federico Gravina.

Admiral Federico Carlos Gravina y Nápoli:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Britanska eskadra je imala 27 linijskih brodova. Francusko-španjolska eskadra je raspolagala s 30.000 ljudi i 2.568 topova, a britanska 17.000 ljudi i 2.148 topova. Međutim su Britanci imali ključnu prednost - imali su na zapovjednom mjestu genija pomorskog ratovanja, admirala Nelsona.
Prije bitke kod Trafalgara doktrina pomorskog rata predviđala je vođenje bitke na način da su se suparničke flote postavile usporedno, u liniji, i gađale jedna drugu topovima. Međutim je Nelson imao drugačiji plan - prići okomito na protivničku bojnu liniju i napasti centar i zalaznicu, čime će se linija protivnika raspasti. U takvim okolnostima voditi će se bitka u ''melleu'' ili mješavini, gdje će do izražaja doći bolja uvježbanost britanskih mornara, brža paljba njihovih topova i superiorni borbeni moral brodskih posada. Napad će se izvesti u dvije skupine - centar će napasti kolona pod izravnim zapovjedništvom Nelsona, dok će zalaznicu napasti kolona koju će predvoditi admiral Cuthbert Collingwood.

Admiral Cuthbert Collingwood:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U 11:45 h Nelson je signalizirao svojim posudama čuvenu poruku: ''Engleska očekuje od svakog čovjeka da ispuni svoju dužnost'' (England expects that every man will do his duty). Do sudara dviju flota došlo je pod gotovo pravim kutem. Nelsonov admiralski brod HMS Victory ušao je u borbu s linijskim brodom Santissima Trinidad. U jednom trenutku brodovi su se sudarili i na Victory se iskrcao francusko-španjolski odred, no tada su iz potpalublja izašli skriveni britanski vojnici i pobili sve napadače. Neki francuski mušketir je primijetio Nelsona i opalio hitac koji je smrtno ranio legendarnog admirala. Poživio je toliko da sazna kako se već 14 protivničkih linijskih brodova predalo. Bitka je okončana potpunom katastrofom francusko-španjolske eskadre.

Bitka kod Trafalgara, grafički prikaz:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Bitka kod Trafalgara, slika Josepha M. W. Turnera iz 1822. godine:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Rezultat

Ukupni gubici francusko-španjolske flote u bici kod Trafalgara iznosili su 1 potopljen i 21 zaplijenjeni brod, 3.243 poginula, 2.538 ranjenih i preko 8.000 zarobljenih članova posada. Britanci nisu izgubili ni jedan brod, a gubici među posadama su iznosili 458 poginulih i 1.208 ranjenih. Admiral Villeneuve je zarobljen i otpremljen u Britaniju, ali je ubrzo pušten da se vrati u Francusku gdje je nastojao bez uspjeha nastaviti vojničku karijeru. U travnju 1806. je pronađen mrtav u hotelu u Rennesu. Službena verzija je bila da je počinio samoubojstvo, no vjeruje se da je ubijen po zapovjedi samog Napoleona. Admiral Gravina je umro od rana poslije bitke.
Bitka je označila i kraj Napoleonovih planova za invaziju Velike Britanije. Velika vojska kod Boulognea bez očekivanih pojačanja nije se mogla upustiti u napad preko kanala La Manche, a ubrzo je opozvana i pridružena glavnini francuske vojske u kopnenim operacijama rata protiv Treće koalicije.
S druge strane, briljantna taktička pobjeda admirala Nelsona kod Trafalgara učvrstila je strategijsku superiornost Velike Britanije na svjetskim morima kroz idućih stotinu godina. Uz to se smatra i odlučujućom bitkom Napoleonovih ratova, jer je dokrajčila Napoleonov san da zavlada svijetom - bez prevlasti na moru to nije bilo moguće.
Britanci čuvaju uspomenu na najveću pobjedu u njihovoj bogatoj pomorskoj povijesti. U Londonu je izgrađen trg Trafalgar Square kojim dominira spomenik admiralu Nelsonu, a nekoliko brodova i podmornica ratne mornarice je nosilo ime Trafalgar.

Trafalgar Square i spomenik admiralu lordu Nelsonu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

I za kraj jedna zanimljivost. Nelsonov zapovjedni brod Victory je očuvan i nalazi se i danas - još od 1778. godine! - na listi aktivnih brodova Royal Navy. Služi kao titularni zapovjedni brod prvog pomorskog lorda (First Sea Lord) i kao muzejski brod.

HMS Victory, suvremena fotografija:

[You must be registered and logged in to see this image.]
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Icon_minitime19.06.19 16:09

Bitka kod Akcija 31. p.n.e.

Jedan od znamenitih pomorskih sukoba antičkog doba zbio se u bici kod Akcija 31. godine p,n.e. Akcij (Actium) je današnja Preveza (Πρέβεζα) u Grčkoj. Ova pomorska bitka ujedno je odlučila konačni ishod rata Antonija i Oktavijana, također poznatog pod nazivima Ptolemejski rat, Antonijev građanski rat, Rat Istoka i Zapada i Završni rat Rimske Republike.

Ah, te žene…

Nakon ubojstva Gaja Julija Cezara 44. godine p.n.e. njegov posinak Oktavijan (Gaius Octavius), Marko Antonije (Marcus Antonius) i Marko Lepid (Marcus Aemilius Lepidus) osnovali su takozvani Drugi trijumvirat i porazili zavjerenike protiv Cezara Gaja Kasija (Gaius Cassius Longinus) i Marka Bruta (Marcus Junius Brutus). Nakon toga su međusobno podijelili nadzor nad Rimskim imperijem i svaki je dobio svoje područje.

Marko Antonije:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Lepid je ubrzo iščezao iz rimske visoke politike dok su odnosi između Oktavijana i Marka Antonija bili sve napetiji. Oktavijan je nastojao održati savez i dao je svoju sestru Oktaviju (Octavia Minor) Marku Antoniju za suprugu. Međutim, ovome se osladila egipatska kraljica Kleopatra pa je i s njom sklopio brak, što ni jednom od njih dvoje nije baš dobro zabilježeno u Rimu.

Oktavija:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kleopatra:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Junački bijeg ispod suknje

Kako su obojica pokazivala naznake da bi im se dopalo biti prvi čovjek Rimskog imperija došlo je do međusobnog rata i presudnog obračuna kod Akcija u Grčkoj. Marko Antonije je sa svojim trupama zauzeo položaje na kopnu i brodovima blokirao ulaz u zaljev, dok je Oktavijan iskrcao trupe na kopno na sjevernoj strani i opkolio protivničku flotu premoćnim brojem brodova.
Vrijedi dodati jednu pojedinost, uvjetno rečeno tehničko-tehnološke naravi. Ratni brodovi obiju strana koristili su specifično oružje koje se smatra jednim od predaka suvremene artiljerije. Oružje se zvalo balista i moglo je izbacivati teška koplja, kamenje i vatrene kugle. Služilo je prije svega za opsadu utvrđenih gradova. Rimske baliste imale su više kalibara, a kalibri su se mjerili prema težini ispaljene municije i to u talentima (1 talent = 26 kg). Najveći poznati kalibar je bio 3 talenta ili 78 kg.

Balista od jednog talenta:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Floti Marka Antonija pritekla je u pomoć Kleopatra sa 60 svojih brodova. Kada je bilo očito da su Oktavijanove snage premoćne dvoje supružnika je zaključilo da je najpametnije zbrisati iz te gužve, pa je Kleopatrina flota uz pomoć vremenskih prilika elegantno prošla kroz središte protivničkog rasporeda i otplovila za Egipat. S Kleopatrom je pobjegao i Marko Antonije ostavljajući svoju vojsku na cjedilu, tako da je Oktavijan brzo završio posao s demoraliziranim trupama i flotom svog nekadašnjeg saveznika.

Bitka kod Akcija i bijeg Marka Antonija i Kleopatre:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Laureys a Castro, bitka kod Akcija (1672.):

[You must be registered and logged in to see this image.]

Bijeg Marka Antonija i Kleopatre iz Akcija nije bio od dugoročne pomoći jer je Oktavijan, sada superioran u vojnoj sili, potražio mladence u njihovom gnjezdašcu u Egiptu. Vojska Marka Antonija je masovno dezertirala i njihov general bez vojske je bio primoran na samoubojstvo. Na isti način je završila i Kleopatra - nakon što je čula da je Oktavijan namjerava pokazivati gomili u Rimu kao ratni plijen stavila je ruku u onu famoznu košaru s životinjom latinskog imena Naja haje (po naški egipatska kobra) i pridružila se svom draganu u nebeskim visinama. A Oktavijan je zavladao Rimom i proglasio se carem s titulom Imperātor Caesar Dīvī Fīlius Augustus:

Oktavijan kao Imperātor Caesar Dīvī Fīlius Augustus:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Usputna bilješka: Quintili Vare, legiones redde!

Ova crtica nema veze s pomorskim ratovima ali ima s Oktavijanom pa budi spomenuta. Riječ je o njegovoj čuvenoj izreci, za koju je većina nas čula još u osmogodišnjoj školi, a najčešće se pogrešno prevodi.
Godine 9. vojska ujedinjenih germanskih plemena pod vodstvom Arminija (Hermann) dočekala je u zasjedi u Teutoburškoj šumi tri rimske legije koje je vodio vojskovođa i prokonzul Kvintilije Var (Publius Quinctilius Varus). Rimljani su bili hametice potučeni i pobijeni, a poginuo je i sâm Var. Kada je vijest o katastrofi stigla u Rim, kako navodi povjesničar Svetonije (Suetonis), car Oktavijan je pretrpio živčani slom. Trgao je sa sebe  odjeću, udarao glavom u zidove palače i mrmljao: Quintili Vare, legiones redde! (Kvintilije Vare, vrati legije). Navodno se mjesecima od tuge nije htio ošišati.
Rimski povjesničari spominjali su bitku u Teutoburškoj šumi kao ''Varijansku katastrofu'' (clades Variana).

Bitka u Teutoburškoj šumi, slika Friedricha Gunkela iz 1864. godine:

[You must be registered and logged in to see this image.]
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Icon_minitime19.06.19 17:17

Japanski napad na Pearl Harbor 7. prosinca 1941.

Odnosi između Japana i USA bili su napeti još od dvadesetih godina XX. stoljeća da bi zapali u prvu ozbiljnu krizu 1931., kada je Japan izvršio invaziju na Mandžuriju. Japanski ekspanzionistički planovi doveli su 1937. do napada na Kinu i 1940. do okupacije Francuske Indokine. Dalje su japanske aspiracije proširene na Malaju i Nizozemsku Istočnu Indiju (Indoneziju) gdje su Japanci težili prema izvorima sirovina (kaučuk i nafta) za svoje potrebe.

Preludij

U siječnju 1941. predsjednik USA Franklin Roosevelt zapovijedio je utvrđivanje američkih baza na Filipinima kako bi obeshrabrio japanske aspiracije prema ovom otočju. U srpnju iste godine USA su uvele trgovinski embargo s Japanom.
I jednoj i drugoj strani bilo je jasno da je rat neizbježan. Japanci su bili svjesni industrijske moći USA, kojoj ne bi mogli parirati dok ne ostvare svoje neposredne ciljeve i ne osiguraju zamišljenu zonu tzv. ''Azijskog prosperiteta''. Stoga su odlučili napasti prvi, nadajući se da će jednim odlučnim udarcem neutralizirati američku Pacifičku flotu i osigurati dovoljno vremena za učvršćivanje obrambenog perimetra oko svoje interesne zone.
Idejni tvorac napada na Pacifičku flotu u Pearl Harboru bio je admiral Isoroku Yamamoto, zapovjednik japanske Kominirane flote (Rengo Kantai), nekada student na Harvardu i dobar poznavatelj Amerikanaca i njihovog načina života. Detaljan plan napada razradili su kontraadmiral Ryūnosuke Kusaka i kapetan bojnog broda Minoru Genda. Pri tome su koristili iskustva iz napada britanske Mediterranean Fleet na talijansku bazu u Tarantu u studenom 1940. godine.

Admiral Isoroku Yamamoto:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kapetan Minoru Genda:

[You must be registered and logged in to see this image.]

S obzirom da je dubina mora u bazi Pearl Harbor relativno plitka Japanci su svoja zrakoplovna torpeda opremili dodatnim stabilizatorima kako ne bi udarala o dno, a pokusi su pokazali da taj izum dobro funkcionira. Ujedno su izvodili intenzivnu obuku zrakoplovaca sa nosača aviona u zaljevu Kagoshima.
Japanci su se pobrinuli za dobre obavještajne podatke, pri čemu su se koristili špijunskim uslugama brojne japanske manjine na Havajima. Između ostalog spoznali su da je najbolje izvesti napad u nedjelju ujutro kada su svi glavni brodovi Pacifičke flote u bazi, a veći dio posada i zapovjednog kadra nalazi se na kopnu. Za dan napada određen je 7. prosinca 1941. po havajskom, a 8. prosinca po japanskom vremenu.
Za napad su određeni najveći japanski nosači aviona, ukupno šest svrstanih u tri divizije - Akagi (admiralski brod), Kaga, Hiryu, Soryu, Shokaku i Zuikaku. Na njima je bilo ukrcano ukupno 414 aviona, od kojih je dio predviđen za zaštitu flote. Za pratnju nosača aviona u eskadru su uvršteni bojni brodovi Hiei i Kirishima, teške krstarice Tone i Chikuma, laka krstarica Abukuma i 9 razarača. Zapovjednik eskadre bio je viceadmiral Chuichi Nagumo.

Admiral Chuichi Nagumo:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nosač aviona Akagi:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na američkoj strani

Pacifičku flotu pod zapovjedništvom admirala Husbanda Kimmela činilo je 9 bojnih brodova, 3 nosača aviona, 7 krstarica i 28 razarača, te niz brodova pomoćne namjene. U trenutku japanskog napada u Pearl Harboru se nisu nalazili bojni brod USS Colorado, koji je bio u Kaliforniji na remontu, te nosači aviona USS Lexington, USS Enterprise i USS Saratoga koji su bili na različitim lokacijama i zadacima.
Bojni brodovi u Pearl Harboru bili su usidreni na uobičajenom mjestu uz otok Ford Island, zvanom Battleship Row. Tu se u trenutku japanskog napada nalazilo sedam bojnih brodova - USS Nevada, USS Arizona, USS Tennessee, USS West Virginia, USS Maryland, USS Oklahoma i USS California. Bojni brod USS Pennsylvania nalazio se u suhom doku. Također se u bazi nalazio veći broj krstarica, razarača, minolovaca i raznih pomoćnih brodova.
U zračnim bazama Hickam Field, Wheeler Field, Bellows Field i Kaneohe na otoku Oahu bilo je oko 390 različitih aviona USAAF, US Navy i USMC (United States Marine Corps).

Zapovjednik Pacifičke flote admiral Husband Kimmel:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ironično, prvi hitac u ratu na Pacifiku ispalili su upravo Amerikanci. Naime, Japanci su u napad na brodove u Pearl Harboru dopremili i pet malih (tzv. džepnih) podmornica tipa ''A'' sa po dva člana posade. U 3:42 h po havajskom vremenu minolovac USS Condor primijetio je periskop podmornice i oglasio uzbunu. Na to je reagirao razarač USS Ward koji je u 6:37 h primijetio i potopio drugu džepnu podmornicu. Na kraju je izgubljeno svih 5 džepnih podmornica, a njihov stvarni učinak nikada nije do kraja razjašnjen.

Razarač USS Ward:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Podmornica HA-19 se nasukala na obalu. Jedan član posade je poginuo, dok je drugi - Kazuo Sakamaki - zaronio ispod podmornice da provjeri može li se ona pokrenuti. Pri tome je izgubio svijest, a iz vode ga je izvukao jedan havajski vojnik. K svijesti je došao u mornaričkoj bolnici u Pearl Harboru i saznao da je prvi zarobljeni Japanac u Drugom svjetskom ratu. U Japanu se saznalo za Sakamakijevo zarobljavanje, što se smatralo sramotnim pa je izbrisan iz svih popisa i službeno je prestao postojati. U zarobljeničkom logoru dobivao je pak neugodna pisma pojedinih američkih Japanaca, koji su mu predbacivali što nije počinio samoubojstvo. Godine 1991. Sakamaki je bio prisutan na jednom skupu o Drugom svjetskom ratu u USA, gdje se prvi put sreo sa svojom podmornicom (sačuvana je kao muzejski primjerak) nakon 50 godina.

Tora! Tora! Tora!

Japanska eskadra nosača aviona isplovila je 25. studenog sa Kurilskih otoka. Smjer plovidbe određen je krajnjim sjevernim dijelom Pacifika, izvan uobičajenih plovnih puteva, kako bi se izbjeglo prerano otkrivanje. Za usputnu popunu gorivom raspoređeno je 7 tankera.
Ako bi eskadra bila otkrivena dva dana prije predviđenog datuma napada on bi trebao biti obustavljen. Ako bi pak bila otkrivena dan prije napada odluka bi bila prepuštena admiralu Nagumu. Međutim, eskadra nije otkrivena ni prije ni poslije napada.
Dana 2. prosinca admiral Nagumo je dobio poruku ''popnite se na brdo Niitaka'' (Niitaka yama nobore), što je bio dogovoreni signal za izvršenje napada na Pearl Harbor. Poruku je registrirao bojni brod Hiei u pratnji grupe nosača aviona i prosljedio je signalima admiralskom brodu Akagi. Poruku je također registrirala britanska prislušna služba u Singapuru.
Noću 6. na 7. prosinca japanska eskadra je neprimijećena stigla na položaj za napad 230 milja sjeverno od otoka Oahu. U 6:15 h upućen je u napad prvi val od 183 aviona - 51 bombarder za obrušavanje Aichi D3A Val, 40 torpednih aviona i 49 bombardera za napad iz vodoravnog leta Nakajima B5N Kate, te 43 lovca Mitsubishi A6M Zero. Zapovjednik napadne skupine bio je kapetan bojnog broda Mitsuo Fuchida.

Mitsuo Fuchida:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Planom napada predviđeno je da bombarderi za obrušavanje Val napadnu aerodrome i avione na stajankama, hangare i položaje PZ obrane. Bombarderi Kate napasti će torpedima i probojnim bombama sa visine, a lovci Zero štititi će bombardere i napadati mitraljezima zemaljske ciljeve i brodske posade.

Aichi D3A Val:

[You must be registered and logged in to see this image.]
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Icon_minitime19.06.19 17:22

Nakajima B5N Kate:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Japanski avioni primijećeni su u dolasku u radarskoj stanici na sjevernoj strani otoka Oahu. Poslužitelji George Elliot i Joseph Lockard odmah su o tome javili dežurnom oficiru, no dobili su odgovor da je riječ o bombarderima B-17 koji su upravo stizali na Havaje iz USA. Valja naglasiti da je radarski uređaj za US Navy bio novost i da se na njegovu efikasnost još uvijek gledalo s nepovjerenjem.
Japanska formacija bez smetnji se približila otoku Oahu i Pearl Harboru. Primijetivši da nema nikakvih znakova obrane Fuchida je poslao dogovoreni signal admiralu Nagumu: Tora! Tora! Tora! (Tora = tigar). To je značilo ''protivnik je potpuno iznenađen''.
Napad je počeo u 7:48 h po lokalnom vremenu. Reagiranje Amerikanaca bilo je konfuzno, ali su posade ratnih brodova odmah počele djelovati PZO paljbom.

Raspored brodova US Navy u Pearl Harboru i smjerovi naleta japanskih aviona:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Otok Ford Island i Battleship Row, snimka iz japanskog aviona:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Među bojnim brodovima najteže je stradao Arizona, zapovjedni brod 1. divizije bojnih brodova (1. battleship division). Od torpeda ga je štitio brod radionica USS Vestal, no pogođen je s 4 bombe i eksplodirao. Poginulo je 1.177 mornara i oficira, među njima i zapovjednik divizije kontraadmiral Isaac Kidd.

Admiral Isaac Kidd:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Teško je stradao i bojni brod Oklahoma, koji je pogođen s 5 torpeda, prevrnuo se i zabio jarbolima i nadgrađem o dno, uz gubitak 415 poginulih članova posade.
Također su potonuli - zapravo sjeli na plitko dno - bojni brodovi West Virginia (pogođen s 7 torpeda i 2 bombe) i California (2 torpeda i 2 bombe). Bojni brod Nevada, pogođen jednim torpedom i s 6 bombi, jedini je uspio isploviti iz sidrišta ali je zbog prodora vode morao biti nasukan.

Prevrnuti trup bojnog broda Oklahoma:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Lakše su oštećeni bojni brodovi Tennessee i Maryland, pogođeni svaki sa po 2 bombe, te Pennsylvania koji se nalazio u doku i pogođen je jednom bombom i krhotinama sa razarača USS Shaw.
Od ostalih brodova potopljen je stari bojni brod (preuređen u trenažni brod) USS Utah, dok su oštećeni krstarice USS Helena, USS Raleigh i USS Honolulu, razarači USS Cassin, USS Downes i USS Shaw, te pomoćni brodovi USS Oglala, USS Vestal i USS Curtiss.
Drugi val napada sastojao se od 167 aviona - 78 bombardera za obrušavanje Aichi D3A Val, 54 bombardera za napad iz vodoravnog leta Nakajima B5N Kate i 35 lovaca Mitsubishi A6M Zero. Ciljevi su ovog puta bili prvenstveno aerodromi, te krstarice i drugi manji ratni brodovi. Napad je okončan 90 minuta nakon početka prvog napadnog vala.
Japanski plan predviđao je i treći val napada. Kapetani Mitsuo Fuchida i Minoru Genda nagovarali su admirala Naguma da ga izvede, kako bi se uništile zalihe goriva i skladište torpeda kao i suhi dok. Genda je čak bio zagovornik ideje da se Havaji što prije zauzmu, a za to je trebalo potpuno onesposobiti pomorsku bazu. Međutim, Nagumo je odustao od trećeg vala napada i za to je naveo dobre razloge: američka PZ obrana je bitno ojačala, što se vidjelo u gubicima aviona drugog vala; položaj nosača aviona US Navy je bio nepoznat, a oni su bili potencijalna prijetnja eskadri; priprema trećeg vala zahtijevala bi puno vremena što bi značilo da bi se avioni morali spuštati noću; zalihe goriva nisu dopuštale predugo zadržavanje. Osim toga Nagumo je zaključio da su Amerikancima već naneseni dovoljno ozbiljni gubici i da Pacifička flota više ne predstavlja prijetnju.
Admiral Yamamoto je odobrio Nagumovu odluku, ali je kasnije govorio kako žali što treći napad nije izveden.

Rezultat

Ukupni ljudski gubici Amerikanaca iznosili su 2.340 poginulih i 1.341 ranjeni mornar, avijatičar ili pripadnik kopnene vojske. Također je uništeno 188 aviona USAAF, US Navy i USMC, dok ih je 159 oštećeno.
Gubici u ratnim brodovima bili su teški, ali ne tako značajni kako su Japanci predviđali. Od bojnih brodova nepovratno je izgubljen samo jedan - Arizona, dok su ostale Amerikanci podigli sa plitkog dna luke i uputili na popravak. Bojni brod Oklahoma izvađen je iz vode i provizorno pokrpan u suhom doku, ali se odustalo od njegove obnove pa je 1944. otpisan iz flotne liste i poslije rata je prodan u rezalište. Potonuo je u teglju 1947. godine na putu za Kaliforniju.
Od ostalih bojnih brodova Pennsylvania je bio spreman za akciju praktično odmah, a Tennessee i Maryland su vraćeni u službu u veljači 1942. U listopadu iste godine u flotu se vratio i bojni brod Nevada, dok su California i West Virginia vraćeni u službu 1944. godine. Svi brodovi su tokom popravka ili redovitog održavanja temeljito modernizirani.
Nepovratno je izgubljen i stari bojni brod Utah, a oštećene krstarice Helena, Raleigh i Honolulu, razarači Cassin, Downes i Shaw te pomoćni brodovi Oglala, Vestal i Curtiss popravljeni su i vraćeni u službu.
Japanski gubici u napadu na Pearl Harbor iznosili su ukupno 29 aviona, 5 džepnih podmornica, 64 poginula avijatičara i mornara i 1 zarobljen.
Unatoč velikim ljudskim i materijalnim gubicima US Navy Japanci nisu uspjeli ostvariti svoj glavni cilj - neutralizirati američku Pacifičku flotu što potvrđuju činjenice:
1. Amerikanci nisu izgubili ni jedan nosač aviona, a upravo će ta vrsta broda preuzeti ulogu capital ships tj. glavnog oružja pomorskog ratovanja.
2. Japanci su propustili uništiti mornaričke instalacije u Pearl Harboru (remontno brodogradilište, dokove, spremišta oružja i municije, zalihe goriva) čime bi baza postala neupotrebljiva i Pacifička Flota bi morala biti prebazirana u Kaliforniju.
3. Stari bojni brodovi koji su uništeni ili oštećeni u Pearl Harboru ionako su postupno gubili svoju ulogu jer su u službu već ulazili novi brzi bojni brodovi klasa North Carolina i South Dakota, a veći broj je bio u gradnji.
Od nosača aviona Pacifičke flote Saratoga je u vrijeme napada na Pearl Harbor bio u San Diegu gdje je ukrcavao avione. Enterprise je bio u plovidbi prema Pearl Harboru i uputio je 6 lovaca Wildcat da slete na kopneni aerodrom pri čemu je jedan srušen od PZ obrane. Lexington je bio na putu za Midway gdje je trebao dostaviti mornaričke avione. Nakon napada na Pearl Harbor oba nosača dobila su zapovjed da pronađu i unište (search and destroy) japanske brodove, za koje se vjerovalo da se povlače u smjeru Jaluita na Marshallovim otocima. Međutim, japanska eskadra je plovila znatno dalje na sjeveru i nesmetano se povlačila prema Japanu.

Nosač aviona USS Lexington:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Propust Japanaca da unište nosače aviona Pacifičke flote pokazati će se vrlo značajnim za dalje odvijanje ratnih operacija na Tihom oceanu.
Poslije napada na Pearl Harbor admiral Kimmel je razriješen dužnosti zapovjednika Pacifičke flote. Privremeno ga je zamijenio viceadmiral William Pye, a od početka 1942. zapovjedništvo flote je preuzeo admiral Chester Nimitz. Također je smijenjen i zapovjednik kopnenih snaga na Havajima general Walter Short.
Napadom na Pearl Harbor Japanci su sâmi sebi učinili medvjeđu uslugu jer su ujedinili američku naciju i jednim potezom pokopali izolacionizam koji je bio snažno prisutan u javnosti USA.

Predsjednik Franklin Roosevelt potpisuje deklaraciju o objavi rata Japanu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U znak sjećanja na japanski napad 7. prosinca 1941. u Pearl Harboru je iznad olupine bojnog broda Arizona podignut spomenik Arizona Memorial:

[You must be registered and logged in to see this image.]
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Icon_minitime22.06.19 12:30

Za vrijeme Rusko-japanskog rata (1904.-1905.), tokom plovidbe ruske Druge tihooceanske eskadre iz Baltika prema Dalekom Istoku, zbila se jedna epizoda o kojoj se relativno malo zna, a koja je zamalo izazvala rat između Rusije i Velike Britanije. Poznata je kao:

Incident kod Dogger Banka ili Halski incident (Dogger Bank incident, Incident of Hull)

Po naredbi cara Nikolaja II. ruska Baltička flota isplovila je u pomoć opsjednutoj tvrđavi Port Arthur na Dalekom Istoku. Formacija je preimenovana u Drugu tihooceansku eskadru (Вторая Тихоокеанская эскадра) pod zapovjedništvom viceadmirala Zinovija Rožestvenskog. Admiral je prije odlaska bio upozoren da bi ga putem mogli napasti japanski brodovi. Iako je teško zamislivo da bi Japanci poslali ratne brodove u Sjeverno More, kod Rusa je zavladala prava psihoza - svugdje su ''vidjeli'' minska polja, a zamalo su otvorili paljbu na jedan švedski teretni brod za kojeg su mislili da je japanski - pa su napregli oči na sve strane i držali prste na okidaču. Noću 22. listopada 1904. u zoni plićine (pješčanog spruda) Dogger Bank naišli su na skupinu britanskih ribarskih brodova. Nekome je palo na pamet da su to Japanci i da lansiraju torpeda - i onda je nastao kaos koji je osim tragičnih imao i komičnu stranu.

Sjeverno more i Dogger Bank (označen crvenom linijom):

[You must be registered and logged in to see this image.]

Admiral Zinovij Rožestvenski:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Zastavni brod Druge tihooceanske eskadre, bojni brod Knjaz Suvorov:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Rusi su otvorili bjesomučnu paljbu, a kako su bili međusobno pomiješani i neosvijetljeni pucali su i jedni na druge. Neki brodovi javljali su da su pogođeni torpedima(!), a neki da su se na njih ukrcali Japanci(!). Naime, dio ruskih mornara navukao je pojaseve za spašavanje pa su se razlikovali od drugih, a ti drugi su ih smjesta prepoznali kao Japance.
Nakon dvadesetak minuta gužva se smirila i Rusi su nastavili plovidbu. Međutim, u Britaniji je nastala prava uzbuna i ozbiljno se pomišljalo da se Rusiji objavi rat. Britanija je uputila Rusiji oštru notu tražeći odštetu i kaznu za admirala Rožestvenskog. Britanci su smjesta stavili u pokret 28 ratnih brodova, a njihove krstarice pratile su Drugu tihooceansku eskadru sve do obala Portugala.
U incidentu su poginula trojica ribara i više ih je ranjeno, dok su na ruskim brodovima od takozvane ''prijateljske paljbe'' poginuli jedan mornar i jedan svećenik.

Spomenik poginulim ribarima u Hullu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Britanci su se ne samo zgrozili nad ovim incidentom nego su se i propisno narugali Rusima, pa je londonski Times napisao: ''Gotovo je nezamislivo da ljudi koji sebe zovu pomorcima, ma koliko bili prestrašeni, mogu dvadeset minuta bombardirati flotu ribarskih brodova a da ne prepoznaju u što gađaju (It is almost inconceivable that any men calling themselves seamen, however frightened they might be, could spend twenty minutes bombarding a fleet of fishing boats without discovering the nature of their target.'').
Rata ipak nije bilo jer su se obje strane suglasile da slučaj stave na raspravu pred međunarodnom komisijom u Haagu. Rusija je uputila ispriku i isplatila odštetu od 66.000 funti, a admiral Rožestvenski je oslobođen odgovornosti jer je zapovijedao obustavu paljbe čim bi primijetio da je cilj ribarski brod.
Incident kod Dogger Banka ili Halski incident danas je školski primjer mirnog rješavanja sporova u međunarodnom pomorskom pravu.
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Icon_minitime22.06.19 13:06

Plićini u Sjevernom moru, koja je spomenuta u prethodnoj objavi, izgleda da je bilo suđeno biti svjedokom gadne pucnjave na površini. U Prvom svjetskom ratu iznad nje se zbio jedan pomorski sukob poznat kao:

Bitka kod Dogger Banka 1915.

Početak Prvog svjetskog rata zatekao je u području Sjevernog mora dva velika protivnika - britansku Veliku flotu (Grand Fleet) i njemačku Flotu visokog mora (Hochseeflotte) s velikim brojem bojnih brodova, bojnih krstaša i manjih plovnih jedinica. Međusobni sukobi velikih bojnih jedinica su bili rijetki, a prvi od njih zbio se 24. siječnja 1915. godine u zoni plićine Dogger Bank.
Nakon bitke u Helgolandskom zaljevu 28. kolovoza 1914. njemačka Hochseeflotte je ostala ''začepljena'' u svojim bazama i morem su vladali Britanci, koji su povremeno upućivali eskadru bojnih krstaša u Sjeverno more radi demonstracije snage i obeshrabrivanja Nijemaca da isplove.
Da bi flota pokazala aktivnost zapovjednik njemačke ratne mornarice admiral Friedrich von Ingenohl uputio je eskadru bojnih krstaša viceadmirala Franza Hippera u napad na britansku obalu. Tako su 16. prosinca 1914. bojni krstaši bombardirali Scarborough, Hartlenpool i Whitby pri čemu je poginulo 108 civila dok ih je preko 500 ranjeno. Britanci su bili ogorčeni činjenicom da se njemačka flota šeće ispred obala i da Grand Fleet to nije u stanju spriječiti. Ipak, idući njemački pokušaj završio je drugačije.
Dne 24. siječnja 1915. Hipper je isplovio u namjeri da napadne britansku ribarsku flotilu u zoni plićine Dogger Bank. U eskadri su bili bojni krstaši SMS Seydlitz, SMS Moltke i SMS Derfflinger, oklopni krstaš SMS Blücher, krstarice SMS Kolberg, SMS Stralsund, SMS Rostock i SMS Graudenz te 18 torpiljarki. Uvrštenje u eskadru oklopnog krstaša Blücher, koji je bio slabiji od bojnih krstaša i sporiji od ostatka eskadre, pokazati će se lošom odlukom.

Zapovjedni brod admirala Hippera bojni krstaš SMS Seydlitz:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Britanci su ovaj put brzo reagirali na pokret njemačkih brodova i iz Rosytha im je isplovila u susret eskadra bojnih krstaša pod zapovjedništvom viceadmirala Davida Beattyja. Također su u pokret stavljene lake snage iz Harwicha. Britanske snage činili su bojni krstaši HMS Lion, HMS Tiger, HMS Princess Royal, HMS New Zealand i HMS Indomitable, krstarice HMS Southampton, HMS Birmingham, HMS Lowesoft, HMS Nottingham, HMS Aurora, HMS Arethusa i HMS Undaunted, te 35 razarača.

Zapovjedni brod admirala Beattyja bojni krstaš HMS Lion:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Hipper je primijetio na obzorju dim britanske eskadre i pokušao se povući prema jugoistoku, međutim Britanci su bili brži - Nijemce je usporavao oklopni krstaš Blücher na začelju.
U 8:52 h Lion je otvorio paljbu sa udaljenosti od 18.000 m, a ubrzo su uslijedili i ostali britanski bojni krstaši. Nijemci su odgovorili tek u 9:11 h jer su njihovi topovi imali manji domet.
Britanci su koncentrirali paljbu na čelni i začelni njemački brod - Seydlitz i Blücher. U 9:43 h granata kalibra 340 mm sa Liona pogodila je barbetu krmene kule na Seydlitzu, a pogodak je izbacio iz borbe obje kule na krmi i izazvao požar barutnih punjenja. To je izgledalo tako opako da je jedan oficir na bojnom krstašu Moltke rekao drugima: - Dobro pogledajte Seydlitza jer ga više nećete vidjeti. - Srećom po Nijemce zamjenik zapovjednika Seydlitza je brzo reagirao i zapovijedio plavljenje municijskih komora, te spriječio sekundarnu eksploziju koja bi uništila brod.
Nijemci su uzvratili u 10:18 h kada je Derflinger pogodio bojni krstaš Lion s više granata 305 mm. Ubrzo nakon toga jedna granata pogodila je prednju topovsku kulu na Lionu i prouzročila situaciju sličnu onoj na Seydlitzu - prijetnju eksplozije municijskih komora. Britanci su uspjeli na vrijeme ugasiti požar, ali se Lion nakon 16 primljenih pogodaka morao povući iz akcije.

Bojni krstaš SMS Derfflinger:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U 10:30 h granata sa bojnog krstaša Princess Royal pogodila je oklopni krstaš Blücher i smanjila mu brzinu na 17 čvorova. Admiral Hipper je zbog oskudice municije morao donijeti odluku da napusti Blüchera i spasi ostatak eskadre. Beatty je zapovijedio progon, međutim zbog nesporazuma u signalizaciji britanski brodovi su se okupili oko Blüchera. Unatoč beznadnoj situaciji Blücher je pucao do kraja i uspio je dva puta pogoditi britanske bojne krstaše, te oštetiti razarač HMS Meteor. Pogođen s više od 50 granata Blücher se prevrnuo i potonuo u 13:13 h uz gubitak 792 člana posade.

Potonuće oklopnog krstaša SMS Blücher:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Britanci su spasili i zarobili 234 njemačka mornara, a onda su prekinuli potragu za preživjelima zbog zračnog napada. Naime, nad bojištem se pojavio njemački cepelin LZ-28 i bombardirao britanske brodove malim bombama za žive ciljeve. Iako nije pričinjena nikakva šteta Britanci su napustili bojište.

Bitka kod Dogger Banka, grafički prikaz:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Bitka je završena taktičkim porazom njemačke eskadre, nakon čega je admiral von Ingenohl smijenjen s dužnosti i za zapovjednika ratne mornarice imenovan je admiral Hugo von Pohl. Također je Kaiser Wilhelm II. zabranio da se kapitalni brodovi izlažu riziku i dopustio je da Hochseeflotte ponovo isplovi tek u bitku kod Jutlanda 1916. godine.
Bitka je donijela određena iskustva i pouke. Bila je to prva bitka u povijesti gdje su brodovi pucali jedni na druge na velikim udaljenostima, pri čemu su veću točnost u gađanju pokazali Nijemci - pogodili su Lion 16 puta i Tiger 6 puta, dok su Britanci postigli samo 7 pogodaka na njemačkim bojnim krstašima. Također su Nijemci nakon bitke kod Dogger Banka poboljšali oklopnu zaštitu magazina s municijom i uveli sigurniju proceduru rukovanja eksplozivnim sredstvima na brodovima.
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Icon_minitime22.06.19 18:37

Prvi napad na japansko kopno - Doolittle Raid 1942.

Nakon japanskog napada na Pearl Harbor i ulaska USA u rat predsjednik Franklin Roosevelt je pozvao pripadnike Združenog generalštaba (The Joint Chiefs of Staff) i u razgovoru 21. prosinca 1941. zatražio od njih da nađu načina za bombardiranje Japana. To bi, kako je naglasio Roosevelt, učvrstilo moral u USA i opomenulo Japance da nisu neranjivi.

Franklin Roosevelt:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Planiranje i pripreme

Tehničke teškoće su bile ogromne. Ni jedan bombarder USAAF nije imao dovoljni dolet iz raspoloživih baza do Japana, a napad sa nosača aviona bi bio prerizičan jer bi se brodovi morali približiti suviše blizu japanskom kopnu. I onda je mornarički kapetan Francis Law predložio neobično rješenje - korištenje bombardera USAAF sa nosača aviona.
Ideja je prihvaćena i počela je priprema za akciju. Za početak je trebalo izabrati odgovarajući bombarder, a u obzir su uzeti North American B-25 Mitchell, Martin B-26 Marauder, Douglas B-18 Bolo i Douglas B-23 Dragon. Na kraju je odabran B-25 Mitchell.

North American B-25 Mitchell:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Planiranje i vođenje operacije povjereno je potpukovniku Jamesu Doolittleu, poznatom civilnom avijatičaru koji se reaktivirao kao rezervni oficir USAAF 1940. godine.

James Doolittle:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nakon odabira posada Doolittle je vodio treninge skraćenog uzlijetanja u zračnim bazama Eglin Field i Wagner Field na Floridi, nakon čega su avioni i posade prebačeni u McClellan Field u Kaliforniji radi potrebnih modifikacija na letjelicama. Sa aviona je poskidana sva suvišna oprema, uključivo repne mitraljeze, kako bi se smanjila težina i dobio prostor za dodatne spremnike goriva. Također su uklonjene supertajne nišanske sprave Norden i zamijenjene provizorijem koji je izradio jedan od avijatičara.
Doolittle je također izradio plan napada. U početku je predložio da se avioni poslije napada spuste u Vladivostoku, što bi skratilo let za 600 nm, ali je ta mogućnost otpala jer se SSSR pridržavao pakta o nenapadanju s Japanom. Stoga je odlučeno da avioni uzlete na poziciji 450 nm od japanskog kopna i po okončanju napada spuste se u Kini, na teritoriju pod nadzorom Chiang Kai Sheka od koga je zatraženo da pripremi aerodrome za slijetanje.
Od 16 bombardera koliko stane na palubu nosača 10 će bombardirati Tokyo, 2 Yokohamu i po jedan Nagoyu, Kobe, Osaku i pomorsku bazu Yokosuka. Svaki bombarder nositi će po četiri bombe od 225 kg. Napad će kasnije dobiti ime Doolittle Raid i Tokyo Raid.
Pomorsku skupinu pod zapovjedništvom viceadmirala Williama Halseya činili su nosači aviona USS Hornet i USS Enterprise, krstarice USS Salt Lake City, USS Northampton, USS Vincennnes i USS Nashville, razarači USS Balch, USS Fanning, USS Benham, USS Ellet, USS Gwin, USS Meredith, USS Grayson i USS Monseen, te tankeri USS Cimarron i USS Sabine.
Bombarderi B-25 ukrcani su na palubu nosača Hornet, dok su u hangarima zadržani lovci za eventualnu obranu eskadre nakon što bombarderi polete. Nosač Enterprise imao je potpunu borbenu zračnu skupinu za slučaj sukoba s japanskom mornaricom.

Bombarderi B-25 na palubi nosača Hornet:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Posada bombardera broj 7 serijskog broja 40-2261 na palubi Horneta prije polijetanja - navigator poručnik Charles McClure, pilot poručnik Ted Lawson, ciljatelj bombi poručnik Robert Clever, kopilot poručnik Dean Davenport, mehaničar-strijelac narednik D.J. Thatcher:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Napad

Pomorska skupina isplovila je 2. travnja iz luke Alameda. U jutro 18. travnja, dok je eskadra bila udaljena još 650 nm od Japana, iznenada je susrela japanski patrolni brod Nittō Maru. Brod je odmah potopljen topovima krstarice Nashville, ali je stigao poslati radio-poruku o pojavi američkih brodova. Zapovjednik Horneta kapetan Marc Mitscher i potpukovnik Doolittle odlučili su da bombarderi odmah polete, iako su se nalazili 170 nm dalje nego je bilo planirano. To je značilo da će se u Kini morati spustiti po mraku.
Iako ni jedan pilot nije imao nikakvog iskustva u polijetanju sa nosača aviona i unatoč vrlo lošem vremenu svih 16 aviona uspjelo je uzletjeti sa Horneta.

Uzlijetanje B-25 sa nosača Hornet:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kasnije je eskadra naišla i na druge japanske patrolne i ribarske brodove. Ovdje valja dodati jednu zanimljivost. U operaciji Doolittle Raid sudjelovao je i 17-godišnji mornar-torpedist Rod Steiger, kasnije slavni filmski glumac i dobitnik nagrade Oscar za glavnu ulogu u filmu In the Heat of the Night 1967. godine. U dokumentarnoj TV seriji Hell In The Pacific Steiger je opisao epizodu potapanja japanskog ribarskog broda, koje je promatrao iz neposredne blizine. Na brodu je osim muškaraca bilo žena i djece, ali milosti nije bilo - prislušna služba je registrirala radio-poruku ''dva američka nosača aviona na poziciji…'' i brod je zasut topovskim granatama kalibra 40 mm. Nitko od posade i putnika nije preživio.
Bombarderi su prema Japanu letjeli na vrlo maloj visini kako bi izbjegli preranu detekciju. Napad je postigao potpuno iznenađenje - primjerice u Tokyu je upravo završavala vježba PZ obrane i civilne zaštite, pa je stanovništvo mislilo da je riječ o japanskim avionima. Nakon početne zbunjenosti protuzračna artiljerija je otvorila paljbu pa je nekoliko bombardera oštećeno, ali ni jedan nije srušen. Strijelci na bombarderima srušili su tri japanska lovca.
Poslije napada jedan B-25 se zbog manjka goriva uputio na teritorij SSSR i spustio u Vladivostoku gdje su avion i posada internirani, dok su se ostali uputili prema Kini. Jedan je prinudno sletio u more zbog gubitka goriva dok su posade ostalih bombardera iskočile iznad kineskog teritorija jer aerodromi nisu bili pripremljeni za slijetanje.

Doolittle Raid, grafički prikaz:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Epilog

Obostrani gubici su bili relativno mali, a počinjena šteta kopnenim ciljevima tek simbolična. USAAF je izgubilo svih 16 bombardera, dok su većinu članova bombarderskih posada spasili Kinezi. Trojica avijatičara su poginula i 8 je zarobljeno. Od zarobljenih avijatičara trojicu su Japanci pogubili, jedan je umro od bolesti dok su četvorica preživjela rat.
Japanci su imali oko 50 poginulih i oko 400 ranjenih, uključivo civile. Potopljeno im je 5 patrolnih i ribarskih brodova.
Materijalna šteta koju su prouzročili zračni napadi bila je zanemariva, ali je psihološki učinak na obje strane bio golem - to je bio prvi američki udarac u glavu neprijatelja. Moral stanovništva i oružanih snaga USA, koji je nakon Pearl Harbora bio na niskom stupnju, osjetno je porastao na vijest o bombardiranju japanskog kopna. O napadu na Tokyo izvijestili su svi mediji.

Nisu izostale ni karikature - pacijent je okusio svoju vlastitu medicinu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na japanskoj strani zračni napad je izazvao pravo zaprepaštenje, pa i strah za sigurnost sâmog imperatora Hirohita. Japanci nisu nikako mogli dokučiti odakle su doletjeli bombarderi i zaključili su da bi polazna točka mogao biti atol Midway. Doolittle Raid je bio izravni povod odluci da se Midway okupira, a kako je taj pokušaj završio već je opisano u ovoj temi.

Doktor Živago voli ovaj upis

Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Icon_minitime23.06.19 8:04

Prva pomorska bitka bez topova - Koraljno more 1942

Poslije spektakularnih i munjevitih uspjeha u osvajanju Jugoistočne Azije, Filipina i Nizozemske Istočne Indije Japance je zahvatio sindrom koji je admiral Tadaichi Hara nazvao ''pobjednička bolest''. Čak su i sami japanski generali i admirali bili iznenađeni brzinom kojom su ostvareni svi ciljevi prvobitnog ratnog plana, a time su porasli i apetiti Japanaca. Stoga se, umjesto utvrđivanja zaposjednutih prostora na čemu je inzistirala kopnena vojska i konsolidiranja tzv. Velike zone istočnoazijskog prosperiteta (Dai-tō-a Kyōeiken), prišlo planiranju daljih ofenzivnih operacija radi proširivanja osvojenih teritorija.

Japanski planovi i snage

Naročito agresivno raspoložena je bila ratna mornarica. Zapovjednik Kombinirane flote (Rengo Kantai) admiral Isoroku Yamamoto zauzimao se za osvajanje Ceylona čime bi se ugrozile pomorske komunikacije Velike Britanije s Indijom, no taj plan je odbačen. Yamamoto je također isticao da je potrebno najprije dokrajčiti američku Pacifičku flotu, koja je bila najopasniji protivnik na moru.
Nakon američkog zračnog prepada na Tokyo 18. travnja 1942. (Doolittle Raid) Yamamoto je dobio što je tražio - nove prioritete u nastavku rata na Pacifiku. Nakon niza rasprava u vojnim vrhovima konačno je u travnju napravljen novi i usuglašeni plan i redosljed operacija:
1. Osvajanje otoka Tulagi u Solomonovom arhipelagu i luke Port Moresby na Novoj Gvineji.
2. Zauzimanje otočja Midway kao polazišta za odlučni obračun s Pacifičkom flotom.
3. Iskrcavanje na zapadne Aleute u cilju odvraćanja pažnje od napada na Midway.
4. Prodor na jugoistok prema Novoj Kaledoniji i otočjima Fiji i Samoa, čime bi se prekinule pomorske komunikacije između USA i Australije i stvorili uvjeti za napad na australski kontinent.

Neke od zadanih ciljeva Japanci su ostvarili, neke nisu, a ovdje su prikazane granice njihove ekspanzije na azijskom i pacifičkom ratištu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Japanski planovi za izgradnju Velike zone istočnoazijskog prosperiteta uključivali su i osvajanje otoka Nova Britanija s bazom Rabaul i Nova Irska s bazom Kavieng, te otoka Nova Gvineja. Naročito je važno bilo zauzimanje luke Port Morseby na jugoistočnoj obali Nove Gvineje, koja je u neposrednom susjedstvu Australije. Također je u operativni plan pod kodnim nazivom Mo uključeno i zaposjedanje otoka Tulagi u Solomonovom arhipelagu, gdje su Australci imali malu hidroavionsku bazu.
Operaciju Mo imala je izvesti 4. flota s bazom u upravo osvojenom Rabaulu, kojom je zapovijedao viceadmiral Shigeyoshi Inoye.

Admiral Shigeyoshi Inoye:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Japanska flota u operaciji Mo bila je podijeljena u nekoliko skupina:
- invaziona skupina za Tulagi (kontraadmiral Kiyohide Shima) s 2 razarača, 1 minopolagačem, 5 minolovaca i 1 transportnim brodom s 400 vojnika
- skupina za neposrednu podršku desantnih snaga (kontraadmiral Kuninori Marumo) s 2 lake krstarice, 1 nosačem hidroaviona i 3 topovnjače
- skupina za opću podršku desantnih snaga (kontraadmiral Aritomo Goto) s lakim nosačem aviona Shoho, 4 teške krstarice i 1 razaračem

Nosač aviona Shoho:

[You must be registered and logged in to see this image.]

- invaziona skupina za Port Moresby (kontraadmiral Kôsô Abe) s 1 lakom krstaricom, 6 razarača, 1 minopolagačem, 6 minolovaca i 11 transportnih brodova s 5.500 vojnika
- udarna skupina nosača aviona (viceadmiral Takeo Takagi) s nosačima aviona Shokaku i Zuikaku, 2 teške krstarice i 6 razarača

Admiral Takeo Takagi:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U operaciju je također uključeno 7 podmornica i veći broj bombardera, lovaca i izviđačkih aviona s kopnenih baza.

Reagiranje Amerikanaca

Amerikanci su još prije rata uspjeli djelomice provaliti japanski mornarički tzv. Ro-kod, a u travnju 1942. mogli su dešifrirati već oko 85% poruka. Jednako su šifre probili i Britanci svojim sustavom Ultra. Upravo su Britanci javili Amerikancima da Japanska flota šalje u Truk svoju 5. diviziju nosača aviona s nosačima Shokaku i Zuikaku radi neke ofenzivne operacije u Južnom Pacifiku pod kodnim nazivom Mo. Britanci su pretpostavili da se najvjerojatnije priprema napad na Port Moresby.
Zapovjednik Pacifičke flote admiral Chester Nimitz odlučio je uputiti na jug sva četiri raspoloživa nosača aviona. Međutim, 16. operativna eskadra viceadmirala Williama Halseya s nosačima aviona USS Enterprise i USS Hornet tek se vraćala iz napada na Tokyo, tako da je prema Koraljnom moru upućena 17. operativna eskadra (Task Force 17) pod zapovjedništvom viceadmirala Franka Fletchera.

Admiral Frank Fletcher:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Fletcherova 17. operativna eskadra sastojala se od nekoliko operativnih skupina:
- Task group 17.2 (kontraadmiral Thomas Kinkaid) s 5 teških krstarica i 5 razarača
- Task group 17.3 (britanski kontraadmiral John Crace) s 2 teške i 1 lakom krstaricom i 2 razarača
- Task group 17.5 (kontraadmiral Aubrey Fitch) s nosačima aviona USS Yorktown i USS Lexington i 4 razarača neposredne zaštite
Također su Saveznici raspolagali i s 11 podmornica te bombarderima i izviđačkim avionima s kopnenih baza pod zapovjedništvom generala McArthura.

Nosač aviona USS Yorktown:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nosač aviona USS Lexington:

[You must be registered and logged in to see this image.]
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Icon_minitime23.06.19 8:08

Snage obiju strana bile su približno izjednačene. Naročito se to odnosi na mornaričko zrakoplovstvo na nosačima aviona, gdje su Japanci imali 127 aviona (Mitsubishi A6M Zero, Nakajima B5N Kate i Aichi D2A Val) prema 128 američkih (Grumman F4F Wildcat, Douglas SBD Dountless i Douglas TBD Devastator).

Torpedni avion Douglas TBD Devastator:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Bitka

Pokreti japanskih snaga započeli su 28. travnja isplovljavanjem skupine admirala Gota, a zatim su slijedile ostale skupine. Japanci su 3. svibnja izveli desant na Tulagi, a malobrojna australska posada je napustila otok čim je dojavljeno približavanje japanskih brodova.

Pokreti snaga obiju strana prema Koraljnom moru, grafički prikaz:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Amerikanci su izviđanjem iz zraka otkrili japansku invazionu skupinu i tokom 4. svibnja izveli tri zračna napada avionima sa nosača Yorktown na sidrište Tulagi, pri čemu su potopili jedan razarač i tri minolovca dok su još četiri broda oštetili. Također su uništili sve japanske hidroavione.
Idućeg dana, 5. svibnja, Fletcher je primio radio poruku iz Pearl Harbora da Japanci planiraju iskrcavanje u Port Moresby 10. svibnja. Po tome je zaključio da negdje u blizini moraju biti i japanski nosači aviona koji štite invazione snage. No njihova pozicija nije bila poznata. Fletcher je zapovijedio da brodovi 6. svibnja popune gorivo sa tankera USS Neosho i da budu spremni za borbu 7. svibnja.
U međuvremenu su i Japanci pretpostavili da negdje u blizini moraju biti američki nosači aviona jer se jedan izviđački Kawanishi H6K Mavis nije vratio u bazu. Japanci su ispravno zaključili da je srušen lovcima sa nosača, a u 10 h 6. svibnja izviđački hidroavion otkrio je brodove Task Force 17. Admiral Takagi sa svojim nosačima Shokaku i Zuikaku zaobišao je Solomonovo otočje sa istoka i uplovio u Koraljno more.
Amerikanci su također otkrili desantni konvoj admirala Abea i napali ga bombarderima B-17, ali bez rezultata. Noći 6. na 7. svibnja dvije eskadre nosača aviona bile su u jednom trenutku međusobno udaljene samo 70 milja ne znajući jedna za drugu. Ujutro 7. svibnja Fletcher je uputio krstarice admirala Cracea da blokiraju prolaz Jomard, kroz koji su japanske desantne snage trebale uploviti u Koraljno more.
Obje strane su bile potpuno spremne za lansiranje aviona čim protivnik bude pronađen. Japanski izviđački avioni su prvi otkrili ''jedan nosač aviona, jednu krstaricu i tri razarača'', a u stvari se radilo o tankeru Neosho i pratećem razaraču USS Sims. Kako nije bilo drugih brodova na vidiku Japanci su napali ova dva broda. Sims je odmah potopljen, dok je Neosho plutao još četiri dana do potonuća 11. svibnja.
U 8:15 h jedan američki avion otkrio je skupinu admirala Gota s nosačem aviona Shoho. Vjerujući da je riječ o glavnim japanskim snagama Fletcher je uputio u napad 93 aviona - 18 lovaca Wildcat, 53 bombardera Dountless i 22 torpedna aviona Devastator. Pogođen s 13 bombi i najmanje 2 torpeda Shoho je potopljen uz gubitak 631 od 834 člana posade.

Uništenje nosača aviona Shoho:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nakon potapanja Shohoa admiral Takagi zapovijedio je desantnom konvoju da se vrati dok se situacija ne raščisti. Do kraja dana ni jedna strana nije otkrila protivničke glavne snage, a bile su toliko blizu da je jedna skupina japanskih bombardera Val, vraćajući se po mraku iz potrage, počela spuštanje na američke nosače aviona vjerujući da su japanski. Amerikanci su primijetili da avioni daju čudne svjetlosne signale i otvorili protuzračnu paljbu. Nekoliko aviona su srušili, a ostale otjerali.
Ujutro 8. svibnja izviđački avioni obiju strana otkrili su protivničke nosače gotovo istodobno - u razmaku od samo dvije minute. Međusobna udaljenost iznosila je 210 nm. Obje strane odmah su uputile svoje zračne snage u napad.
Avioni sa Yorktowna pogodili su nosač aviona Shokaku s 2 bombe, a sa Lexingtona jednom, dok je nosač Zuikaku bio zaklonjen u tropskom pljusku. Japanci su napali oba američka nosača i pogodili Lexington s 2 torpeda i 2 bombe, dok je Yorktown pogođen jednom bombom. Japanci su bili uvjereni da su oba američka nosača fatalno pogođena i uništena, no zbog gubitka velikog broja aviona i oštećenja na Shokaku admiral Takagi javio je da više ne može pružati podršku desantu na Port Moresby. Nakon toga je operacija Mo obustavljena i japanske snage povukle su se u baze.
Na povlačenje se odlučio i admiral Fletcher, prije svega zbog odskudice goriva i gubitka tankera Neosho.

Bitka u Koraljnom moru, grafički prikaz:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Po okončanju borbe nosača aviona glavna briga Amerikanaca bila je da spase Lexington. Ekipe za otklanjanje kvarova uspjele su zaustaviti prodor vode i pogasiti požare, pa se činilo da je brod spašen. Međutim dogodilo se nešto nepredviđeno - iskre iz jednog generatora zapalile su benzinske pare iz pokidanog cjevovoda i došlo je do eksplozije i požara, pa je izdana zapovijed da se brod napusti. Nakon što je posada evakuirana razarač USS Phelps potopio je Lexington s 5 torpeda.

Eksplozija na nosaču aviona Lexington:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Evakuacija posade Lexingtona:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Epilog

U bici su Japanci na papiru postigli taktičku pobjedu jer su potopili veliki nosač aviona Lexington, dok su sami izgubili laki nosač aviona Shoho. Japanski gubici u avionima (92 prema 69) i poginulima (966 prema 656) bili su veći od američkih.
U stvarnosti je japanska pobjeda - ako se uopće može tako nazvati - bila Pirova jer su najmoderniji flotni nosači aviona Shokaku i Zuikaku bili neko vrijeme onesposobljeni za akciju, prvi zbog oštećenja i drugi zbog izgubljenih aviona. Stoga nisu mogli sudjelovati u napadu na Midway mjesec dana kasnije, gdje bi vjerojatno donijeli prevagu japanskoj strani.
Nakon gubitka nosača aviona Lexington i oštećenja Yorktowna admiralu Nimitzu su za Midway preostala samo dva nosača aviona - Enterprise i Hornet. Ako bi se Yorktown pravodobno vratio u flotu snaga Amerikanaca bila bi pojačana za 50%. Uobičajeno bi za popravak tolikih oštećenja bilo potrebno nekoliko mjeseci, međutim je remontno brodogradilište u Pearl Harboru učinilo čudo - Yorktown je bio ponovo osposobljen za operacije nakon samo 72 sata.

Yorktown u doku u Pearl Harboru:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U bici u Koraljnom moru Amerikanci su unatoč prividnom taktičkom porazu postigli strategijsku pobjedu, jer su spriječili japanski pokušaj napada na Port Moresby i natjerali njihove snage na povlačenje. Također je bitka u Koraljnom moru bila prva pomorska bitka u povijesti u kojoj brodovi sukobljenih flota nisu ni vidjeli jedni druge, jer je vođena isključivo avionima. Ni jedna strana nije ispalila ni jednu topovsku granatu na protivnički brod. Time je označen početak nove epohe u pomorskom ratovanju, gdje će nosači aviona postati kapitalni brodovi velikih ratnih mornarica.
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Icon_minitime23.06.19 13:59

Japanski prodor u Indijski ocean 1942.

Nakon uništenja kombinirane savezničke eskadre (ABDAC) u širem području otoka Jave Japanci su odlučili neutralizirati britanske pomorske snage u Indijskom oceanu, kako bi osigurali neometanu invaziju Burme. Stoga su uputili u napad, koji je poznat pod imenom Indian Ocean Raid, vrlo jake pomorske snage pod općim zapovjedništvom viceadmirala Chuichi Naguma.
Nagumove snage sastojale su se od nosača aviona Akagi, Hiryu, Soryu, Shokaku, Zuikaku i Ryujo, bojnih brodova Kongo, Haruna, Hiei i Kirishima, krstarica Tone, Chikuma, Chokai, Kumano, Mikuma, Mogami, Suzuya, Abukuma i Yura, 17 razarača i 5 podmornica.
Japanska eskadra isplovila je iz zaljeva Staring-baai na otoku Celebes 26. ožujka 1942.

Nosač aviona Soryu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Britanska flota i početni napadi

Britanske pomorske snage činila je Istočna flota (Eastern Fleet) pod zapovjedništvom viceadmirala Jamesa Somervillea s glavnom bazom u Trinconmalee na Ceylonu (danas Sri Lanka). Flota se sastojala od 5 bojnih brodova, 3 nosača aviona, 7 krstarica, 15 razarača i 30 manjih brodova i bila je podijeljena u dvije glavne skupine
- Force A ili brza skupina (fast force) s bojnim brodom HMS Warspite, nosačima aviona HMS Formidable i HMS Indomitable, krstaricama HMS Cornwall, HMS Dorsetshire, HMS Enterprise i HMS Emerald i 6 razarača
- Force B ili spora skupina (slow force) s brodovima 3. bojne eskadre (3rd battle squadron) HMS Resolution, HMS Ramillies, HMS Revenge i HMS Royal Sovereign, nosačem aviona HMS Hermes, krstaricama HMS Caledon, HMS Dragon i HrMs Jacob Van Heemskerck i 8 razarača.

Bojni brod HMS Revenge:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dešifriranjem radio poruka Britanci su otkrili japansku namjeru i zaključili da treba očekivati napad na Ceylon 1. ili 2. travnja, stoga je admiral Somerville zapovijedio povlačenje glavnine flote kako bi izbjegao nepotrebne gubitke - Force A u Atol Addu na Maldivima, a Force B u Kilindini kod Mombase u Keniji.
Prvi udarac Japanci su zadali britanskom prometu u Bengalskom zaljevu, snagama kontraadmirala Jisaburo Ozawe s nosačem aviona Ryujo i 6 krstarica. Oni su potopili ukupno 23 trgovačka broda, a podmornice još 5.
Kako je očekivani japanski napad na Ceylon izostao, admiral Somerville je poslao nosač aviona Hermes u pratnji krstarica Cornwall i Dorsetshire i razarača HMAS Vampire natrag u Trinconmalee gdje je nosač trebao obaviti manje popravke.

Nosač aviona HMS Hermes:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Krstarica HMS Dorsetshire:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Admiral Somerville nije trebao dugo čekati Japance. Hidroavion za daleka izviđanja Consolidated Catalina otkrio je potkraj dana 4. travnja glavninu japanske flote na poziciji 400 nm južno od Ceylona i poslao izvještaj prije nego je srušen lovcima sa nosača Hiryu.

Zračni napad na Colombo

Nakon gubitka brodova HMS Prince of Wales i HMS Repulse u japanskim zračnim napadima, te katastrofe flote ABDAC u Javanskom moru, na Ceylonu je zavladao strah od kopnene invazije. To je ponekad izazivalo histerične reakcije, pa je skupina australskih vojnika u velikoj morskoj kornjači na jednoj plaži prepoznala japanska amfibijska vozila(!).
Japanski zračni napad na glavni grad Ceylona Colombo izveden je 5. travnja 1942., na dan Uskrsa (zbog toga je poznat kao Easter Sunday Raid). U napadu je sudjelovalo 125 aviona, a cilj je bio luka i pomorska baza. Zanimljivo, japanski avioni su bili vidljivi na obzorju punih pola sata prije napada, ali nitko nije smatrao potrebnim da uzbuni avione RAF-a.
U napadu na luku potopljeni su jedna pomoćna krstarica i jedan razarač. Na zemlji i u zraku uništeno je 27 aviona RAF-a, dok su Japanci izgubili 5 aviona.
Drugi zračni napad usljedio je kasno popodne istog dana, kada su japanski avioni potopili britanske krstarice Cornwall i Dorsetshire na poziciji 200 nm jugozapadno od Ceylona. Poginula su 424 mornara i oficira.

Potonuće krstarice HMS Cornwall:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Četiri dana kasnije, 9. travnja, japanski avioni sa nosača napali su Trinconmalee. Nosač aviona Hermes isplovio je dan prije, a zatim je otkriven pri povratku u bazu. U trenutku napada nije imao ukrcan ni jedan avion i bio je potpuno bespomoćan. Pogođen je 40 puta i potopljen uz gubitak 307 članova posade. Također su potopljeni razarač Vampire i fregata HMS Hollyhock.

Potonuće nosača aviona HMS Hermes:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Britanci su ipak pokušali uzvratiti udarac, pa je istog dana japanske brodove napalo 9 bombardera Bristol Blenheim. Nisu postigli ni jedan pogodak, a japanski lovci su srušili 5 bombardera. Strijelci sa Blenheima srušili su jednog lovca Zero.

Epilog

Prodorom u Indijski ocean Japanci su demostrirali operativnu i taktičku vještinu korištenja nosača aviona. Britanci su pak propustili uključiti u borbu svoje nove i dobro oklopljene nosače Indomitable i Formidable, čije bi sudjelovanje u operaciji zasigurno utjecalo na rezultat japanskih napada.

Prodor japanske flote u Indijski ocean, grafički prikaz:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Zapovjednik svih oružanih snaga na Ceylonu (General Officer Commanding, Ceylon) admiral Geoffrey Layton bio je uvjeren da je japanska flota otplovila u Singapore radi popune goriva i da slijedi kopnena invazija, pa je napustio otok ''u namjeri da dovede pojačanja''. Prije odlaska održao je govor svojim oficirima, u kojem je od njih zatražio da se bore do posljednjeg čovjeka. Takav postupak zapovjednika nije se baš svidio podređenima pa su mu prišili nadimak Runaway Layton (bjegunac Layton).

Admiral Geoffrey Runaway Layton:

[You must be registered and logged in to see this image.]

To je bio jedini put da je japanska flota uputila tako jake snage u Indijski ocean. Uskoro će imati previše briga na Pacifiku. Do kraja rata strategijski položaj na Tihom oceanu i Dalekom Istoku se temeljito promijenio, a britanska Istočna flota - osjetno pojačana najmodernijim brodovima - dala je značajan doprinos u završnim operacijama protiv Japana.
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Icon_minitime23.06.19 14:33

Katastrofa operacije Wikinger 22. veljače 1940.

Britanci nisu morali ni isploviti jer je posao umjesto njih obavila njemačka Luftwaffe

U veljači 1940. godine Nijemci su izviđanjem iz zraka registrirali ''sumnjive aktivnosti'' britanskih ribarskih brodova u području plićine Dogger Bank u Sjevernom moru. Sumnjalo se da ti brodovi postavljaju minska polja. Avioni Luftwaffe izvijestili su i o prisustvu podmornica u društvu tih brodova, pa je zapovjedništvo Kriegsmarine odlučilo uputiti 1. flotilu razarača (1. Zerstörer-Flottille) da prekine te aktivnosti. Operacija je dobila ime Wikinger.
Na večer 22. veljače isplovili su razarači  Friedrich Eckoldt, Richard Beitzen, Erich Koellner, Theodor Riedel, Max Schultz i Leberecht Maass, a flotilom je zapovijedao kapetan fregate (fregattenkapitän) Fritz Berger.

Dogger Bank:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Istodobno je Luftwaffe planirala vlastitu zračnu operaciju protiv britanskog pomorskog prometa u tim vodama, a izvesti će je X. zrakoplovni korpus (X. Fliegerkorps). Planirano područje operacija je bilo od otočja Orkney na sjeveru do estuara rijeke Temze na jugu.
Njemački razarači su oko 19 sati ušli u 6 milja široki prolaz kroz vlastito zaštitno minsko polje, takozvani Weg 1. Noć je bila vedra, gotovo bez oblaka i sa sjajnom mjesečinom, a razarači su plovili brzinom od 25 čvorova i ostavljali dugačke svjetle tragove. U 19:13 h sa razarača Friedrich Eckoldt su čuli zvuk avionskih motora, a uskoro su ugledali nepoznati dvomotorni avion koji je letio iznad njih na visini od 500 do 800 m.
Otprilike dva sata ranije jedna eskadrila 26. bombarderske regimente (Kampfgeschwader 26) pripremila je na aerodromu Neumünster bombardere Heinkel He-111 da uzlete u napad na trgovačke brodove uz istočnu obalu Velike Britanije. Među njima je bio i bombarder s oznakom 1H + IM kojim je upravljao narednik (feldwebel) Jäger. Malo iza 19 sati posada aviona je primijetila trag u moru ispod njih, a zatim i sjenu ispred traga.

Heinkel He-111 iz sastava Kampfgeschwader 26:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Sa razarača su vidjeli kako nepoznati avion nestaje u mraku. Nije pokazao neprijateljske namjere, ali se nije ni identificirao kao njemački pa je kapetan Berger za svaki slučaj zapovijedio smanjenje brzine na 17 čvorova, kako bi se smanjio trag iza brodova.
Osam minuta kasnije avion se vratio. Kako se opet nije legitimirao, sa razarača Richard Beitzen i Erich Koellner su otvorili paljbu iz PZO topova kalibra 20 mm. Avion je smjesta odgovorio paljbom iz svojih mitraljeza. Još je bilo šanse da se spriječi fratricid jer je jedan mornar na razaraču Max Schulz, posljednjem u koloni, prepoznao na avionu oznake Luftwaffe. Razarač je smjesta upozorio ostale brodove, ali više nitko nije vjerovao - avion je otvoreno pokazao neprijateljske namjere.
Nepoznati avion je nestao u mraku, da bi u 19:43 h sa razarača Max Schultz bila poslana radio poruka: ''Otkriven avion u crnom oblaku ispred Mjeseca (Flugzeug ist gesichted worden in der schwarzen Wolke des Mondes)''. Sada je otvorena PZO paljba iz svih oružja, dok je avion izbacio tri bombe na razarač Leberecht Maas uvjeren da gađa britanski brod. Dvije bombe su promašile, a treća je pogodila nadgrađe i prednji dimnjak. Razarač je signalizirao: ''Dobio sam pogodak, trebam pomoć (Habe Treffer, brauche Hilfe)''. Pogođenom brodu približio se razarač Friedrich Eckoldt, da bi u 19:56 h sa udaljenosti od 500 m svjedočio strahovitoj eksploziji od koje se Leberecht Maas prelomio na dva dijela i nestao u moru zajedno s 280 od ukupno 330 članova posade. Ostalo je nerazjašnjeno je li eksplozija bila posljedica bombe ili naleta na minu.
Izvještaj Heinkela 1H + IM nakon slijetanja ne ostavlja nikakve dvojbe - u 19:58 h zabilježena je velika eksplozija nakon ''dva pogotka na cilj''. Po vremenu, poziciji i opisu to je mogao biti samo Lebercht Maas. Razarač Friedrich Eckoldt nije mogao učiniti više ništa osim upućivanja radio poruke: ''Svima. Maas tone, pošaljite čamce (An ale. Maas sinkt. Boote aussetzen)''.

Razarač Leberecht Maas:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nakon što se Leberecht Maas raspao na dva dijela razarači Erich Koellner, Friedrich Eckoldt i Richard Beitzen uputili su se u spašavanje preživjelih koji su plivali oko olupine. U 20:04 h promatrači na razaraču Richard Beitzen primijetili su novu strahovitu eksploziju na  udaljenosti od 1.000 m. To je bio razarač Max Schulz, koji je naletio na minu i potonuo s čitavom posadom od 308 ljudi.
Među njemačkim razaračima je nastao luđački kaos, jer je u međuvremenu ''locirana'' i nepoznata ''podmornica''. Dapače, promatrači na razaračima su učestalo javljali o ''periskopima'' i ''tragovima torpeda''. Zbrka i panika je vladala punih 25 minuta, da bi u 20:36 h kapetan Berger zapovijedio povlačenje u bazu brzinom od 17 čvorova.

Razarač Max Schulz:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Tako se operacija Wikinger pretvorila u totalni fijasko. Nijemci su izgubili dva razarača i 578 poginulih članova posada, a da Britanci nisu ispalili ni metka - dapače nisu ni znali što se događa. Bila je to skupo plaćena lekcija o međusobnoj (ne)suradnji Kriegsmarine i Luftwaffe.
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Icon_minitime23.06.19 15:13

Bitka u Barentsovom moru 1942. - neuspjeh koji je razbjesnio Hitlera

Na sâmu Staru godinu (31. prosinca) 1942. na dalekom sjeveru zbio se jedan od brojnih okršaja pomorskih snaga u Drugom svjetskom ratu, poznat kao Bitka u Barentsovom moru (Battle of Barents Sea). Sa vojno-strateškog i operativnog stajališta bitka je imala minoran značaj, ali je ostavila značajne posljedice u njemačkoj ratnoj mornarici (Kriegsmarine).

Konvoj JW 51B

Dne 22. prosinca 1942. iz škotske luke Loch Ewe isplovio je arktički konvoj pod oznakom JW 51B s ratnim materijalom za SSSR. U konvoju je bilo 14 teretnih brodova koji su prevozili 200 tenkova, 2.000 motornih vozila, 120 aviona, 11.000 tona goriva, 12.000 tona avionskog goriva i oko 50.000 tona različitih zaliha. Odredište konvoja bio je Murmansk.
Neposrednu zaštitu konvoja činilo je 6 razarača, 2 korvete i 1 minolovac, a zapovjednik ovih brodova bio je kapetan bojnog broda (captain) Robert Sherbrooke. Posrednu zaštitu je činila Eskadra R (Force R) s lakim krstaricama HMS Sheffield i HMS Jamaica i 2 razarača. Eskadrom je zapovijedao kontraadmiral Robert Burnett na Sheffieldu.

Admiral Robert Burnett:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Krstarica HMS Sheffield:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Opću ili dalju zaštitu konvoja činili su bojni brod HMS Anson, teška krstarica HMS Cumberland i 5 razarača, ali oni nisu sudjelovali u bici.
Konvoj JW 51B otkrila je 30. prosinca podmornica U-354. Odmah je izdana zapovjed površinskoj floti da isplovi iz Altenfjorda i napadne konvoj. Operacija je dobila naziv Duga (Operation Regenbogen).
Njemačku eskadru činile su teške krstarice Admiral Hipper i Lützow i 6 razarača, a eskadrom je zapovijedao viceadmiral Oskar Kummetz na krstarici Admiral Hipper.

Admiral Oskar Kummetz:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Teška krstarica (ex džepni bojni brod) Lützow:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Sukob

Admiral Kummetz razdijelio je svoje brodove u dvije skupine, od kojih je svaku predvodila po jedna krstarica. Skupina Hipper napasti će konvoj sa sjevera, a Lützow s juga.
U polarnom mraku obje strane su imale teškoća u opažanju vlastitih brodova, a kamo li protivničkih. Ipak, u 8.00 h razarač Friedrich Eckoldt primijetio je konvoj, a dvadesetak minuta kasnije razarač HMS Onslow otkrio je krstaricu Admiral Hipper. Kapetan Sherbrooke odmah je uputio Onslow i još 3 razarača u napad na krstaricu. Admiral Kummetz bojao se torpednog napada, a kako je imao zapovijed da ne riskira brodove odlučio se na privremeno povlačenje.
Admiral Hipper ubrzo se vratila u akciju i topovima oštetila razarač Onslow, pri čemu je jedna krhotina ranila i kapetana Sherbrookea. Hipper je zatim pokušala napasti konvoj sa sjevera pri čemu je potopila minolovac HMS Bramble i razarač HMS Achates.

Razarač HMS Achates:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Brodovi pratnje uspjeli su zakloniti konvoj dimnom zavjesom. U međuvremenu je paljba privukla pozornost admirala Burnetta, koji se s krstaricama Sheffield i Jamaica neprimijećen približio krstarici Admiral Hipper i zapovijedio otvaranje paljbe. Hipper je dobila dovoljno pogodaka da zadobije oštećenja pogonskih strojeva i prodor vode u trup, pa je admiral Kummetz zapovijedio povlačenje i pozvao svoje razarače da mu se pridruže.
Na svoju nesreću razarači Friedrich Eckoldt i Richard Betzen zamijenili su jednu britansku krstaricu za Admiral Hipper i približili su se da se uključe u borbeni poredak. Kada su shvatili zabunu bilo je kasno - Friedrich Eckoldt je potopljen sa cjelokupnom posadom dok je Richard Betzen uspio pobjeći.

Potapanje razarača Friedrich Eckoldt, umjetnički prikaz:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U međuvremenu je skupina krstarice Lützow prišla s jugoistoka i otvorila paljbu na konvoj, ali bez učinka jer je bio zaklonjen dimnom zavjesom. Zatim je Lützow imao kratak okršaj s krstaricama Sheffield i Jamaica, također bez pogodaka i jedne strane.
Bitka je završena oko podne povlačenjem njemačke eskadre u Altenfjord. Britanske krstarice su za svaki slučaj neko vrijeme pratila njemačke brodove, dok se ne uvjere da se oni vraćaju u bazu.

Bitka u Barentsovom moru, grafički prikaz:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Epilog

Svih 14 transportnih brodova konvoja JW51B stiglo je bez gubitaka u Murmansk i iskrcalo teret. Kapetan Sherbrooke je za junačko držanje i dobro vođenje obrane konvoja dobio najviše britansko ratno odlikovanje - Viktorijin križ.
Neuspjeh Kriegsmarine da potopi i jedan brod iz konvoja razbjesnio je Adolfa Hitlera, koji je zaključio da su veliki površinski brodovi beskorisni i da se mornarica treba orijentirati isključivo na podmornice. Stoga je zapovijedio da se izradi plan raspreme površinske flote.
Zapovjednik Kriegsmarine veliki admiral (Großadmiral) Erich Raeder usprotivio se toj namjeri i stoga je 30. siječnja 1943. ponudio ostavku, koju je Hitler prihvatio.

Großadmiral Erich Raeder:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Raedera je zamijenio admiral Karl Dönitz, koji je uspio uvjeriti Hitlera da zadrži površinsku flotu. Udarnu snagu flote u Norveškoj činili su bojni brodovi Tirpitz i Scharnhorst, a i oni će se kasnije loše provesti u sukobu s Britancima.
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Icon_minitime24.06.19 12:45

U vrijeme šestomjesečnih borbi za otok Guadalcanal zbilo se nebrojeno mnogo kopnenih, pomorskih i zračnih borbi. U pomorskom ratu povijest bilježi šest većih bitaka, a one su kronološkim redom:
- bitka kod otoka Savo 8./9. kolovoza 1942., taktička pobjeda Japanaca
- bitka kod Istočnih Solomonovih otoka 24.-25. kolovoza 1942., taktička pobjeda Amerikanaca
- bitka kod rta Esperance 11./12. listopada 1942., taktička pobjeda Amerikanaca
- bitka kod otoka Santa Cruz 25.-27. listopada 1942., taktička pobjeda Japanaca
- bitka kod Guadalcanala 12.-15. studenog 1942., taktička i strategijska pobjeda Amerikanaca
- bitka kod Tassafaronge 30. studenog 1942., taktička pobjeda Japanaca
Pojedine bitke opisane su u temi ''Dogodilo se na današnji dan'', a ovdje slijedi opširniji osvrt na neke od navedenih sukoba.

Bitka kod Istočnih Solomonovih otoka (Battle of the Eastern Solomons) 1942.

Prvu ratu za poraz u pomorskoj bici kod otoka Savo Amerikanci su naplatili već 10. kolovoza 1942. Vraćajući se pobjednički u baze zapovjednik japanske 8. flote viceadmiral Gunichi Mikawa uputio je krstarice admirala Aritoma Gota u njihovu bazu Kavieng na otoku New Ireland. Krstarice su plovile bez pratnje razarača tj. bez protupodmorničke zaštite.
I naišle na zasjedu podmornice USS S-44, koja se neopaženo približila i sa udaljenosti od samo 600 m lansirala torpeda na krstaricu na začelju. Bila je to Kako, koja je pogođena s 3 torpeda i u roku od 5 minuta prevrnula se i potonula.

Krstarica Kako:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Podmornica USS S-44:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Preludij: početak japanske intervencije na kopnu i bitka na rijeci Tenaru

Osim zračnim i pomorskim snagama Japanci su na američko iskrcavanje odmah reagirali i upućivanjem na Guadalcanal kopnenih snaga.
Zapovjednik japanske 17. armije u Rabaulu general Harukichi Hyakutake imao je glavninu svojih snaga angažiranu na Novoj Gvineji, stoga je pojačanja za Guadalcanal trebalo dopremiti morskim putem iz drugih dijelova pacifičkog i dalekoistočnog ratišta. S vremenom su na Guadalcanal dopremljene grupa Ichiki, brigada Kawaguchi, divizija Sendai i na kraju 38. divizija, od koje je samo manji dio stigao na otok. Tome treba dodati i druge manje jedinice različitih specijalnosti.
Prvo japansko pojačanje koje je stiglo na Guadalcanal bila je Ichiki grupa, borbena skupina jačine regimente kojom je zapovijedao pukovnik Kiyonao Ichiki, jer je bila najbliža. Ichiki grupa nalazila se na otoku Guam i upravo je ukrcana na brodove radi povratka u Japan kada je stigla vijest o američkom iskrcavanju na Guadalcanal. Brodovi su odmah skrenuti s predviđene putanje i preusmjereni u Rabaul.
Prvi dio Ichiki grupe, jačine oko 900 do 1.000 vojnika, iskrcan je razaračima noću 18. kolovoza kod rta Taivu istočno od američkog mostobrana. To upućuje na dva zaključka: da su Japanci namjeravali pritisnuti mostobran sa dvije strane i da su podcijenili snagu američke obrane - računali su s nekih 2.000 do 3.000 Amerikanaca, dok ih je stvarno bilo 11.000.
Ostalo je nejasno je li pukovnik Ichiki imao zapovjed da odmah napadne ili da pričeka dolazak ostatka svoje regimente, no on se odlučio za napad. Skupinu od oko 100 vojnika ostavio je kao zaštitnicu kod rta Taivu, dok je s glavninom od 800-900 vojnika krenuo prema američkom mostobranu.
Amerikanci su preko obavještajne službe među domaćim stanovništvom i jedne svoje patrole pravodobno saznali za dolazak Japanaca i general Vandegrift priredio im je doček. Zadaću zaustavljanja japanskog napada dobila je 1. marinska regimenta (1st Marines) kojom je zapovijedao pukovnik Clifton Cates. Marinci su se rasporedili i utvrdili duž zapadne obale rijeke Ilu, u području zvanom Alligator Creek, te čekali napad.
Noću 21. kolovoza došlo je do legendarne bitke na rijeci Tenaru (zapravo u međurječju Tenaru i Ilu), u kojoj su marinci uz vlastite gubitke od 44 poginula pobili gotovo sve japanske napadače, njih oko 800. Samo tridesetak ih je uspjelo pobjeći prema rtu Taivu i donijeti vijest o porazu. Među poginulima je bio i sâm pukovnik Ichiki. Prema nekim izvorima stradao je od minobacačke paljbe, a prema drugima počinio je takozvani sepuku - ritualno samoubojstvo zbog sramote poraza.

Fotografija snimljena neposredno poslije bitke na rijeci Tenaru:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ishod bitke na rijeci Tenaru učvrstio je moral vojnicima 1. marinske divizije, ali je i opomenuo Japance da su podcijenili snagu mornaričke pješadije USA. Neki od japanskih visokih zapovjednika tražili su da se preispita svrsishodnost taktike takozvanih banzai juriša, masovnih pješačkih napada uz urlike koji bi trebali utjerati strah u kosti protivniku, naročito ako se napadaju dobro pripremljeni položaji. No banzai taktika primjenjivana je do kraja rata.

Obostrani pokreti pomorskih snaga

U međuvremenu su Japanci, ne čekajući rezultat bitke na rijeci Tenaru, uputili na Guadalcanal novo pojačanje kopnenim snagama - drugi dio Ichiki grupe i 5. specijalni bataljon mornaričke pješadije, ukupno oko 1.500 vojnika. Glavnina trupa ukrcana je na pomoćnu krstaricu Kinryu Maru. Snage neposredne zaštite, pod zapovjedništvom kontraadmirala Raiza Tanake, činili su laka krstarica Jintsu i 8 razarača.

Pomoćna krstarica Kinryu Maru:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Za opću zaštitu prijevoza relativno neznatnog pojačanja kopnenih trupa Japanci su pokrenuli golemu flotu od 3 nosača aviona, 2 bojna broda, 1 broda-matice za hidroavione, 16 krstarica i 25 razarača, raspoređenih u više skupina. Udarnu snagu flote činila je skupina viceadmirala Chuichi Naguma s nosačima aviona Zuikaku i Shokaku, te 11. divizijom bojnih brodova kontraadmirala Hiroaki Abea s bojnim brodovima Hiei i Kirishima.

Zapovjedni brod admirala Naguma nosač aviona Shokaku:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Pod zapovjedništvom Naguma nalazila se i tzv. diverziona skupina kontraadmirala Chuichi Hare s lakim nosačem aviona Ryujo, krstaricom Tone i 2 razarača. Zadatak ove skupine bio je da se postavi ispred glavnine flote i da na sebe privuče eventualne američke napade iz zraka, dok će zračne snage sa Nagumovih nosača obračunati s američkim nosačima aviona.
Japanska flota isplovila je iz Truka 21. kolovoza.

Nosač aviona Ryujo:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Amerikanci su preko obavještajne službe i izviđanja saznali za japanske pokrete. Zapovjednik Južnopacifičkog područja viceadmiral Robert Ghormley uputio je glavninu raspoloživih pomorskih snaga za takozvanu pasivnu zaštitu pomorskih komunikacija u području Solomonovih otoka. Cilj je bio posredna podrška marincima na Guadalcanalu i sprječavanje pristizanja japanskih pojačanja. Tim snagama je zapovijedao viceadmiral Frank Fletcher, a sastojale su se od tri borbene skupine nosača aviona: Task Force 11 pod neposrednim zapovjedništvom Fletchera s nosačem USS Saratoga, 2 krstarice i 5 razarača, Task Force 16 pod zapovjedništvom kontraadmirala Thomasa Kinkaida s nosačem aviona USS Enterprise, bojnim brodom USS North Carolina, 2 krstarice i 6 razarača, te Task Force 18 pod zapovjedništvom kontraadmirala Leigha Noyesa s nosačem aviona USS Wasp, 3 krstarice i 7 razarača.

Nosač aviona USS Saratoga:

[You must be registered and logged in to see this image.]
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Icon_minitime24.06.19 12:50

Bojni brod USS North Carolina:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Obje strane angažirale su i podmornice, kao i zrakoplovstvo sa kopnenih aerodroma.
U očekivanju da idućih dva-tri dana neće biti sukoba s japanskim brodovima admiral Fletcher uputio je nosač aviona Wasp prema jugu da popuni razarače gorivom. Time je njegova borbena snaga u kritično vrijeme bila lišena jednog nosača aviona.

Borba nosača aviona 24. kolovoza

U 01:45 h 24. kolovoza admiral Nagumo zapovjedio je admiralu Hari da sa svojom diverzionom skupinom zauzme istaknuti položaj, a također i da napadne aerodrom Henderson Field avionima sa nosača Ryujo. Amerikanci su pak u zoru poslali vlastite avione u potragu za japanskim snagama.
Hidroavion za daleka izviđanja Consolidated PBY Catalina otkrio je oko 9:30 h skupinu admirala Hare. Admiral Fletcher oklijevao je s napadom dok se ne uvjeri da u blizini nema jačih japanskih snaga, a nakon što se uvjerio da nema velikih japanskih nosača aviona zapovijedio je malo iza podneva napad na grupu Ryujo. Sa nosača Saratoga upućeno je u napad 38 aviona. Veći dio snaga Fletcher je zadržao u rezervi, još uvijek oprezan zbog moguće prisutnosti jačih japanskih snaga. Avioni sa Saratoge pogodili su Ryujo s nekoliko bombi i jednim torpedom, nakon čega je brod morao biti napušten.
Malo iza 14 sati japanski izviđački avion sa krstarice Chikuma otkrio je američke nosače aviona. Prije nego je srušen uspio je uputiti izvještaj putem radija. Tada je admiral Nagumo zapovijedio napad svim raspoloživim snagama sa nosača Zuikaku i Shokaku.
Amerikanci su primijetili približavanje japanskih aviona putem radarskih uređaja. Odmah su podignuti lovci F-4F Wildcat da presretnu napadače.

Grumman F-4F Wildcat:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U takvim okolnostima ključno je rasporediti lovačku zaštitu na vrijeme, na odgovarajuću visinu i u odgovarajućem smjeru. To je zadatak oficira za navođenje na nosaču aviona. Međutim, američka radio-komunikacija bila je zbijena na uskom pojasu i k tome toliko opterećena nepotrebnim razgovorima pojedinih pilota u zraku da je bilo nemoguće izdati lovcima bilo kakvu jasnu zapovjed. Stoga su japanski bombarderi za obrušavanje Aichi D-3A Val bez smetnji stigli i započeli napad, a sve snage su bile koncentrirane na nosač aviona Enterprise.
Lovci Wildcat napali su japanske bombardere kada su već bili u fazi obrušavanja, stoga su letjeli kroz paljbu vlastite PZO artiljerije i srušili nekoliko aviona pri čemu su stradali i neki lovci od takozvane prijateljske paljbe (friendly fire).
Enterprise je pogođen s tri bombe i pretrpio je zamjetna oštećenja. Zahvaljujući izvrsnom radu ekipa za gašenje požara i otklanjanje kvarova brod je nakon samo sat vremena vratio punu borbenu sposobnost. Poslije bitke je upućen u Pearl Harbor na popravak, što je iskorišteno za opremanje dodatnim PZO topovima 40 mm.

Eksplozija bombe na palubi nosača aviona USS Enterprise:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Oštećeni USS Enterprise za vrijeme bitke kod Istočnih Solomonovih otoka:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Prije japanskog napada Saratoga i Enterprise podigli su vlastite bombardere i torpedne avione u napad na Japance. Dva bombardera Douglas SBD Dauntless otkrila su skupinu admirala Naguma i pokušala napad, ali bez uspjeha. Pet aviona Grumman TBF Avenger napalo je bombama brod-maticu za hidroavione Chitose i postiglo dva bliska promašaja, pri čemu je korito broda probušeno krhotinama i usljedio je prodor vode s opasnim nagibom pa je brod vraćen u Truk.

Brod-matica za hidroavione Chitose:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Jednoj skupini Avengera pričinilo se od valova na koraljnom grebenu Roncador da je riječ o japanskim brodovima u punoj brzini, pa su krenuli u napad. Na vrijeme su shvatili pogrešku, ali su morali odbaciti torpeda i vratiti se zbog nedovoljne količine goriva za dalju potragu.
Admiral Nagumo dobio je od pilota pogrešan izvještaj da su dva američka nosača aviona teško oštećena (iako je bio napadnut samo Enterprise). Stoga je odlučio da ih noću dotuče brodskom artiljerijom, pa je uputio naprijed admirala Abea s bojnim brodovima Hiei i Kirishima. Japanci nisu našli ništa osim jednog američkog razarača koji je spašavao srušene avijatičare, pa su odustali i vratili se. Na vlastitu sreću, jer je u međuvremenu stigao nosač aviona Wasp čije bi ih svježe zračne snage dobro udesile.

Nastavak i rezultat

Nosači aviona obiju strana povukli su se na večer 24. kolovoza. Međutim, bitka još nije bila završena.
Ujutro 25. kolovoza Amerikanci su zračnim izviđanjem otkrili skupini admirala Tanake koja je prevozila pojačanje kopnenim snagama na Guadalcanal. Avioni s aerodroma Henderson Field potopili su pomoćnu krstaricu Kinryu Maru nakrcanu trupama. Spašavanju ukrcanih vojnika pristupio je razarač Mutsuki, koji je napadnut s velike visine bombarderima B-17. Pogođen je s nekoliko bombi i potopljen. U zračnim napadima također je teško oštećen zapovjedni brod admirala Tanake, krstarica Jintsu.

Krstarica Jintsu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Bitka kod Istočnih Solomonovih otoka bila je treći sukob između američkih i japanskih nosača aviona u Drugom svjetskom ratu. Donijela je malo toga novog, ali su pribavljena neka dragocjena iskustva. Amerikanci su se uvjerili u nužnost usavršavanja rasporeda i navođenja lovačkih aviona za zaštitu flote. Također su se uvjerili u kvalitetu PZO topova Bofors kalibra 40 mm, koji su se pokazali puno efikasnijima od standardnih topova 28 mm pa su prihvaćeni kao glavni mornarički topovi za PZ obranu na manjim i srednjim udaljenostima.
Amerikanci su u ovoj bici primijetili da japanski mornarički piloti gube svoju udarnost, što je bila posljedica ranijih gubitaka najkvalitetnijih pilota u bitkama u Koraljnom moru i naročito kod Midwaya.
Skromnom taktičkom pobjedom u bici kod Istočnih Solomonovih otoka Amerikanci su samo odgodili dolazak japanskog pojačanja na Guadalcanal. Trupe su prekrcane na razarače i iskrcane kod rta Taivu, gdje su čekale pristizanje dodatnih snaga i polazak u novi napad na američki mostobran.

Pomorsko-zračna bitka kod Istočnih Solomonovih otoka, grafički prikaz:

[You must be registered and logged in to see this image.]
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Icon_minitime24.06.19 13:34

Bitka kod rta Esperance 1942.

Nakon kopnene bitke na rijeci Tenaru i pomorsko-zračne bitke kod Istočnih Solomonovih otoka obje strane užurbano su se pripremale za nastavak operacija na Guadalcanalu, za koje se već znalo da će biti ne samo teške i dugotrajne već i odlučujuće za cjelokupnu kampanju na pacifičkom ratištu.

Obostrano jačanje snaga i Tokyo Express

Amerikancima je uspjelo u kratkom roku dovršiti aerodrom Henderson Field, koji je već 20. kolovoza primio prve avione - 19 bombardera Dountless i 12 lovaca Wildcat iz zrakoplovstva USMC - The United States Marine Corps. Ubrzo će taj broj biti značajno pojačan, između ostalog i avionima USAAF i US Navy.
Također je general Vandegrift pojačao mostobran s oko 1.500 vojnika iz Tulagija i Gavutua. Između ostalih pristigao je 1. bataljon marinskih rejdera (1st Raiders) pod zapovjedništvom potpukovnika Merrita Edsona.
Japancima je pak postalo jasno da im treba više kopnenih trupa, pa su na otok učestalo slali pojačanja. Najčešće su za prijevoz trupa i materijala koristili razarače, ponekad lake krstarice, a za prijevoz većeg broja vojnika i teške terete transportne brodove i matice za hidroavione (koji su imali potrebne dizalice). Nakon što bi noću iskrcali trupe i materijal brodovi bi usput bombardirali američki mostobran. Ove japanske akcije marinci su zvali Tokyo Express.
U pravilu je premoć u području Guadalcanala danju bila u rukama američkog zrakoplovstva, a noću japanskih lakih pomorskih snaga.
Između 29. kolovoza i 4. rujna Japanci su kod rta Taivu iskrcali brigadu Kawaguchi i još neke manje jedinice, tako da su s ostacima Ichiki grupe japanske snage na tom području brojale oko 5.000 vojnika. Zapovjedništvo nad svim japanskim snagama na Guadalcanalu preuzeo je general Kyotake Kawaguchi.
U istom razdoblju Japanci su iza rijeke Matanikau također iskrcali pojačanje od oko 1.000 vojnika. Zapovjedništvo nad snagama zapadno od američkog mostobrana preuzeo je pukovnik Akinosuke Oka.
Dne 8. rujna 1. bataljon marinskih rejdera izveo je prepad na glavno japansko uporište Tasimboko nedaleko rta Taivu. Preživjeli Japanci su se razbježali u džunglu, dok su rejderi otkrili veliko skladište municije, hrane i drugih ratnih potreba. Po tome i po zaplijenjenim dokumentima zaključeno je da neposredno predstoji veliki japanski napad na mostobran. Pitanje je bilo samo: gdje?
General Vandegrift bio je uvjeren da će napad ponovo usljediti na rijeci Tenaru i stoga je koncentrirao obranu na tom području. Međutim, potpukovnik Edson je bio drugog mišljenja - da će Japanci napasti sa juga, preko grebena koraljnog porijekla dugog oko 900 m koji je bio neka vrsta prirodnog pristupa iz džungle prema aerodromu Henderson Field. Generala nije uspio uvjeriti, ali je dobio dopuštenje da svoj bataljon rejdera razmjesti na greben ''radi odmora''. Bataljon je bio pojačan s nekoliko stotina padobranaca.
U 21:30 h 12. rujna Japanci su počeli napad na greben jačinom od oko 3.000 vojnika. Premda brojčano nadjačani rejderi i padobranci uspjeli su obraniti položaje. Japanci su se povukli ostavljajući između 700 i 850 poginulih. Ova epizoda poznata je pod imenom Bitka za Edsonov greben (The Battle of Edson's Ridge) ili Bitka za krvavi greben (The Battle of the Bloody Ridge).
Japanci su nakon poraza nastavili dopremati nove trupe, a pojačanja su slali i Amerikanci. Dne 18. rujna na Guadalcanal je dopremljeno preko 4.200 vojnika iz 7. i 10. marinske regimente, kao i velika količina različitog ratnog materijala. U pratnji ovog konvoja bio je i nosač aviona USS Wasp, koji je za vrijeme plovidbe pogođen torpedima japanske podmornice I-19 i potopljen.

Nosač aviona USS Wasp u požaru nakon torpediranja:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Interrogatory roger - Roger!

Početkom listopada obje strane uputile su nova pojačanja na Guadalcanal. Amerikanci su iz Noumeje na otoku New Caledonia uputili 164. pješadijsku regimentu jačine oko 2.900 vojnika, prvu jedinicu kopnene vojske koja se pridružila marincima na Guadalcanalu. Trupe su prevozili desantni transportni brodovi USS McCawley i USS Zeilin.

Desantni transportni brod USS Zeilin:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Za opću zaštitu Amerikanci su angažirali nosač aviona USS Hornet i bojne brodove USS Washington i USS South Dakota, uz odgovarajuću pratnju razarača, dok je neposrednu zaštitu pružala skupina kontraadmirala Normana Scotta od 4 krstarice i 5 razarača. Ova skupina dobila je zadatak, osim zaštite transportnih brodova, da napadne svaki japanski brod koji zatekne u vodama Guadalcanala.

Admiral Norman Scott:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Istodobno su vlastita pojačanja slali i Japanci. Njihove snage sastojale su se od dvije skupine. U grupi za pojačanje pod zapovjedništvom kontraadmirala Takatsugu Jōjime bili su brodovi-matice za hidroavione Chitose i Nisshin u pratnji 6 razarača, a prevozili su 728 vojnika, 2 poljska topa, 4 haubice, 4 traktora, municiju, hranu i raznu opremu, te 6 barži za iskrcavanje.
Skupinu za bombardiranje mostobrana pod zapovjedništvom kontraadmirala Aritoma Gota činile su krstarice Aoba, Kinugasa i Furutaka, te razarači Hatsuyuki i Fubuki. Krstarice su plovile u poretku brazde ili kolone, a razarači su se nalazili po jedan na svakom boku čelne krstarice Aoba. Admiral Goto nije očekivao nikakav otpor s američke strane.

Brod-matica za hidroavione Nisshin:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Admiral Aritomo Goto:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Scottova eskadra stigla je sa juga kroz prolaz između Guadalcanala i otočja Russel. Plovila je u borbenom poretku brazde ili kolone - na čelu razarači USS Farenholt, USS Duncan i USS Laffey, za njima krstarice USS San Francisco, USS Boise, USS Salt Lake City i USS Helena, te u zalaznici razarači USS Buchanan i USS McCalla.
Scott je znao za približavanje japanskih brodova i namjeravao je zatvoriti prolaz između Guadalcanala i otoka Savo patrolirajući u smjeru SSW - NNE i obratno nedaleko rta Esperance. U 23:25 h 11. listopada radar krstarice Helena registrirao je nepoznati brod na udaljenosti od 25.000 m. U 23:30 h Scott je zapovijedio zaokret ulijevo za 180° i plovidbu u protukursu kako bi se eventualni protivnik dočekao u takozvanom križanju T. Tokom tog kompliciranog manevra čelni razarači, koji su morali izvesti zaseban zaokret, našli su se na desnom boku kolone krstarica. Takva situacija je bila opasna za Amerikance jer se moglo dogoditi da tuku vlastite razarače.
Na krstarici Helena, koja je imala novi tip radara, nije bilo nikakve sumnje - radar je neprekidno pokazivao prvobitni kontakt. Kada je udaljenost pala na samo 4.500 m na zapovjedni most je stigla obavijest: ''brodovi se vide golim okom''. Tada je zapovjednik Helene kapetan Hoover uputio poruku admiralu Scottu Interrogatory roger što je značilo ''molim dopuštenje za otvaranje paljbe''. Međutim, riječ roger ujedno je značila i potvrdu primitka neke ranije obavijesti. Sa krstarice San Francisco upućena je radio poruka roger kao znak da je vijest primljena. Da bi bio siguran, kapetan Hoover je ponovio zahtjev i ponovo dobio potvrdu roger. Na to je krstarica otvorila paljbu iz svojih 15 topova od 152 mm i pomoćnih topova 127 mm, a odmah zatim pridružili su se i ostali američki brodovi.
Admiral Scott pokušao se snaći u ovoj zbrci. Bojao se da krstarice ne tuku vlastite razarače na desnom boku i zapovijedio je obustavu paljbe. Od razarača je zatražio identifikaciju putem svjetlosnih signala, a kada se uvjerio u njihov položaj zapovijedio je da se paljba nastavi.
Admiral Goto bio je zatečen. On uopće nije očekivao susret s američkim brodovima, a bez radara nije imao pregled situacije. Kada su Amerikanci otvorili paljbu zapovijedio je zaokret udesno. Japanski brodovi predstavljali su idealni cilj - u zaokretu su podizali bijelu pjenu oko sebe i time predstavljali savršenu metu. Prva žrtva bio je razarač Fubuki koji je eksplodirao i potonuo, dok su krstarice Aoba i Furutaka dobile propisnu porciju topovskih granata. Krstarica Kinugasa i razarač Hatsuyuki zabunom su skrenuli ulijevo i time izašli iz polja djelovanja američkih topova.
Od japanskih krstarica najgore je prošla Furutaka, koja je potonula na oko 22 nm sjeverozapadno od otoka Savo. Aoba je dobila oko 40 pogodaka i morala je u Japan na dugotrajni popravak. Jedna američka granata pogodila je zapovjedni most Aobe i smrtno ranila admirala Gota, što je za njega bilo olakšanje jer bi se nakon povratka loše proveo - na ovako istaknutom položaju i u opasnom području pokazao je nedopustivu nebudnost.

Krstarica Furutaka:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Sada siguran u položaj vlastitih brodova i odlučan da dotuče Japance admiral Scott zapovijedio je progon protivničkih snaga u povlačenju. Japanci su se u međuvremenu pribrali i uzvratili paljbom, a Amerikanci su ubrzo osjetili posljedice. Prva žrtva bio je razarač Duncan, koji je dobio toliko pogodaka - dio njih od američkih brodova - da je morao biti napušten.
Dvije granate pogodile su krstaricu Boise ispod prednjih topovskih kula nakon čega se pojavio mrkonarančasti oblak plamena. Svi ljudi u micijskim skladištima i topovskim kulama bili su zbrisani (107 poginulih). To je izgledalo tako opako da su svi očekivali sekundarnu eksploziju municije i propast broda, no Boise je imala sreću - granate su rastrgale brodsku oplatu ispod vodene linije pa je prodor vode ugasio požar.

Krstarica USS Boise:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U 00:20 h admiral Scott zapovijedio je prekid progona i počeo okupljati svoje brodove. Osim Duncana i Boise lakše su oštećeni krstarica Salt Lake City i razarač Farenholt.

Rezultat

U bitci kod rta Esperance ponovila se situacija iz bitke kod otoka Savo, samo s obratnim sudionicima. Dok su kod otoka Savo Amerikanci pretrpjeli taktički poraz ali su obavili glavni zadatak - iskrcavanje trupa i materijala, kod rta Esprence se slično dogodilo Japancima - stradala je skupina za bombardiranje mostobrana, dok je konvoj s trupama i materijalom ostao nedirnut.
Bitka je donijela Amerikancima ohrabrujuću taktičku pobjedu, ali su na svoju nesreću iz nje izvukli krive zaključke. Smatrali su da se Scottov borbeni poredak brazde ili kolone dobro pokazao u noćnoj borbi. U stvarnosti je bio opasno nezgodan jer je vezao razarače uz kolonu krstarica i sprečavao ih da samostalno manevriraju i izvode torpedne napade. Osim toga razarači na začelju nisu se mogli na vrijeme priključiti borbi. Posljedice takvog borbenog poretka posebno su došle do izražaja u noćnom boju u petak 13. studenog. Lošu praksu vezanja razarača uz krstarice Amerikanci će napustiti tek 1943. godine.
Iz bitke su izvučene i neke korisne pouke, primjerice da zapovjedi moraju biti jasne i da ne smije više biti nesporazuma oko rogera.

Bitka kod rta Esperance, grafički prikaz:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Bitka kod rta Esperance nije donijela Amerikancima nikakvo olakšanje. Već 14. listopada Japanci su na Guadalcanal iskrcali novih 4.500 vojnika, a da bi osigurali nesmetani dolazak konvoja prethodno su napali aerodrom Henderson Field brodskom artiljerijom. Iza ponoći 14. listopada bojni brodovi Kongo i Haruna bombardirali su aerodrom s gotovo tisuću granata kalibra 356 mm, onesposobili obje uzletne staze i uništili 48 od 90 aviona te sve zalihe avionskog benzina.
To je bio prvi i jedini slučaj napada na aerodrom bojnim brodovima. Druge takve pokušaje Amerikanci će spriječiti u pomorskoj bici kod Guadalcanala 12.-15. studenog.
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Icon_minitime25.06.19 7:55

Pomorski rat na Jadranskom moru 1940.-1945.

Jadranski akvatorij je u Drugom svjetskom ratu bio sporedno bojište jer su se glavni događaji zbivali u širem području Sredozemnog mora, ali su se u njegovom akvatoriju ipak odvijale brojne pomorske akcije manjeg opsega.

Talijansko-grčki rat 1940.-1941.

Pomorske operacije u Jadranskom moru započele su još prije izbijanja Drugog svjetskog rata, prilikom talijanske okupacije Albanije u proljeće 1939. godine. Tada se radilo samo o prijevozu i desantiranju kopnenih trupa.
Dne 28. listopada 1940. Italija je napala Grčku, čime se pomorsko ratište proširilo na Jonsko i dijelom Jadransko more. Grčka ratna mornarica bila je preslaba u odnosu na talijansku, ali je ipak pokušavala ofenzivno djelovati razaračima i podmornicama - bez naročitog uspjeha.
Grčki saveznici Britanci nikada nisu propuštali priliku napasti neprijatelje, pa su u sklopu operacije Judgement - napada na talijansku flotu u Tarantu - izveli i prepad na talijansku pomorsku komunikaciju između Italije i Albanije. Noću 12. studenog 1940., u akciji koja je poznata kao Bitka u Otrantskom tjesnacu (Battle of the Strait of Otranto), presreli su talijanski konvoj iz Valone u Brindisi. Eskadru su činile krstarice HMS Orion, HMS Ajax i HMAS Sydney i razarači HMS Nubian i HMS Mohawk pod zapovjedništvom admirala Henryja Pridham-Wippela.

Admiral Henry Pridham-Wippel (u sredini):

[You must be registered and logged in to see this image.]

Britanci su uspjeli potpuno iznenaditi protivnika i potopiti sva četiri transportna broda, dok je torpiljarka Fabrizi iz pratnje bila teže oštećena.

Aprilski rat 1941.

Ratna mornarica kraljevine Jugoslavije obuhvaćala je pomorske snage, obalnu obranu, mornaričko zrakoplovstvo i riječnu ratnu flotilu. Zapovjednik ratne mornarice bio je admiral Julijan Luterotti.
Borbeni raspored pomorskog dijela mornarice na dan 6. travnja 1941. izgledao je ovako:

FLOTA

- Zapovjednik eskadre - kontraadmiral Milan Domainko
- Zapovjedni brod - krstarica Dalmacija (u Kotorskom zaljevu)
- Prva torpedna divizija - razarači Dubrovnik, Beograd, Zagreb i Ljubljana (u Kotorskom zaljevu, osim Ljubljane na popravci u Tivtu)
- Druga torpedna divizija - torpedni čamci Orjen, Velebit, Triglav, Dinara, Suvobor, Rudnik, Kajmakčlan, Uskok i Četnik (u Šibeniku)
- Treća torpedna divizija - torpiljarke T-5, T-6, T-7, T-8 (u Šibeniku)
- Podmornička flotila - podmornice Hrabri, Nebojsa, Smeli i Osvetnik, matični brodovi Hvar i Sitnica (u Bokokotorskom zaljevu)
- Matični brod za hidroavione - Zmaj (u Šibeniku)
- Školski brod - Jadran (u Đenovićima)
- Brod za spašavanje - Spasilac (u Splitu)

Zapovjedni brod eskadre ratne mornarice kraljevine Jugoslavije, krstarica Dalmacija:

[You must be registered and logged in to see this image.]

POMORSKA OBALSKA KOMANDA

- Sjeverni sektor obalske odbrane - Selce (minopolagač Malinska)
- Srednji sektor obalske odbrane - Šibenik (minopolagači Galeb, Labud, Sokol, Mosor i Marjan)
- Južni sektor obalske odbrane - Đenovići (minopolagači Jastreb i Kobac), Dubrovnik (minopolagač Orao), Kumbor (minopolagači Meljine, Mljet i D2)

POMORSKO ZRAKOPLOVSTVO

Zapovjedno mjesto u Kaštel Lukšiću, zapovjednik kapetan bojnog broda Nikola Nardeli
- 2. hidroplanska komanda - Vodice
·         3. hidroplanska grupa - Zlarin (25. hidroeskadrila - Zlarin, 26. hidroeskadrila - Krapanj)
·         4 hidroplanska grupa - Tijesno (5. hidroeskadrila - Tijesno, 15. hidroeskadrila -Vodice)
- 3. Hidroplanska komanda - Bijela
·         hidroplanska grupa - Krtole (1. hidroeskadrila - Krtole, 11. hidroeskadrila - Rose)
·         2. hidroplanska grupa - Orahovac (20. hidroeskadrila - Orahovac, 21. hidroeskadrila Dobrota)
Mornaričko zrakoplovstvo je imalo oko 150 hidroaviona različitih tipova - Dornier Do-Wal, Do-22 i Do-D, Rogožarski SIM-XII i SIM-XIV, PVT-H, IO i ŠM.

Hidroavion Rogožarski SIM-XIV:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U Aprilskom ratu mornarica kraljevine Jugoslavije je ostala uglavnom pasivna i praktično nije izvela ni jednu borbenu akciju. Jedini pokušaj angažiranja površinske flote zbio se 9. travnja, kada je isplovila skupina brodova s razaračem Beograd, 4 torpiljarke i 6 torpednih čamaca u namjeri pomoći Jadranskoj diviziji da zauzme talijansku enklavu Zadar. Akcija je obustavljena nakon što je razarač Beograd oštećen bliskim promašajima u zračnom napadu talijanskih bombardera, te se skupina vratila u Šibenik.

Razarač Beograd:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Također se bilježi napad jednog jedinog hidroaviona Dornier Do-22 na talijanski konvoj od 12 teretbnih brodova u pratnji razarača, koji nije uspio zbog jake PZO paljbe.
Po završetku Aprilskog rata, u kojem je ratna mornarica imala jednako neslavnu ulogu kao i kopnena vojska, većina brodova je završila u talijanskim rukama. Krstarica Dalmacija preimenovana je u Cattaro, a poslije zapljene od strane Nijemaca u izvorno ime Niobe. Dne 19. prosinca 1943. nasukala se na otok Silbu i uništena od britanskih torpednih čamaca MTB 276 i MTB 298.
Razarač Dubrovnik preimenovan je u Premuda, a nakon zapljene od strane Nijemaca u TA-32 (Torpedoboot Ausland 32). Potopila ga je vlastita posada 24. travnja 1945. u luci Genova. Razarač Beograd preimenovan je u Sebenico, a kasnije u TA-43. Potopljen je u Trstu 1. svibnja 1945. Razarač Ljubljana preimenovan je u Lubiana, nasukan je na obali Tunisa 1. travnja 1943. i napušten. Razarač Zagreb potopili su u Tivatskom zaljevu 17. travnja 1941. poručnici Milan Spasić i Sergej Mašera da ne padne u ruke Talijanima.
Podmornica Smeli preimenovana je u Antonio Baiamonti. Potopljena je od vlastite posade 9. rujna 1943. u luci La Spezia. Podmornica Osvetnik preimenovana je u Francesco Rismondo, kasnije su je zapljenili Nijemci u luci Bonifacco na Korzici i nakon tri dana potopili da ne padne u ruke Saveznika. Podmornica Hrabri preimenovana je u N-3 i služila je kao trenažno plovilo.
Podmornica Nebojša otplovila je u Aleksandriju gdje je služila kao trenažni brod. U Aleksandriju su uspjeli doploviti (preko Krete) i torpedni čamci Durmitor i Kajmakčalan, dok su ostale zaplijenili Talijani i uvrstili u svoju ratnu mornaricu.

Mornarica NDH

Uspostavom NDH objavljeno je i rješenje o ustroju vojske i mornarice Hrvatskog domobranstva. Između ostalog formirano je Zapovjedništvo plovnih snaga sa sjedištem u Zagrebu, Zapovjedništvo rijeka i riječnog prometa u Sisku, kao i Riječno redarstvo.
Na moru su snage bile samo simbolične, jer prema Rimskim ugovorima s Italijom NDH nije smjela držati ratnu mornaricu. Stoga su se pomorske snage sastojale od nekoliko obalnih patrolnih plovila u okviru pomorskih zapovjedništava Sjever sa sjedištem u Crkvenici, Središte u Makarskoj i Jug u Dubrovniku. Pomorska zapovjedništva bila su pod kontrolom talijanskih vlasti. Jedino je Zapovjedništvo riječnog prometa zadržalo određenu autonomiju jer je bilo izvan talijanske interesne zone.
Nakon njemačkog napada na SSSR NDH je ponudila Trećem Reichu takozvani Hrvatsku pomorsku legiju od 1.100 mornara i oficira različitih specijalnosti. Jedinica je dobila ime Hrvatski pomorski sklop Crno more i bavila se uglavnom polaganjem mina i lovom na podmornice. Sklop je raspušten 1944. godine nakon njemačkih poraza i povlačenja na Istočnoj fronti.

Vojskovođa Slavko Kvaternik s pripadnicima Hrvatskog pomorskog sklopa Crno more:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Pripadnici Hrvatskog pomorskog sklopa Crno more postali su jezgrom nove ratne mornarice NDH nakon kapitulacije Italije. Međutim, Nijemci nisu imali povjerenje u mornaricu svog saveznika - između ostalog zbog sve masovnijeg dezertiranja - pa su joj dodijelili tek simboličnu ulogu i dopustili neznatni broj plovila.
Mornarica NDH je de facto raspuštena 14. prosinca 1944., a službeno 1. siječnja 1945. Većina mornara je već ranije prebačena kao ispomoć kopnenoj vojsci u borbama s partizanima i uvrštena u XXI. us.aški zdrug.

Mornarica NOVJ

U Podgori je 10. rujna 1942. formiran prvi partizanski mornarički vod i taj dan se smatra utemeljenjem mornarice NOVJ - Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije.
Mornarica NOVJ u početku se služila ribarskim čamcima i malim brodovima zaplijenjenim od Talijana, a posebni zamah je dobila kapitulacijom Italije u rujnu 1943. kada je zaplijenjen veliki broj plovnih objekata, naoružanja i opreme.
Poslije kapitulacije Italije jadransku obalu i otoke su zaposjeli Nijemci. U rukama NOVJ ostao je jedino Vis, za koji je odlučeno da se ima presudno braniti. Stoga je pretvoren u pravu utvrdu s jakim kopnenim snagama - 26. dalmatinskom divizijom, britanskom 2. brigadom komandosa i brojnim manjim jedinicama, a na otoku je izgrađen i aerodrom. Također je imao jaku protuzračnu obranu.

Britanski PZO topovi na Visu 1944. godine:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Mornarica NOVJ sastojala se od naoružanih brodova (NB), patrolnih čamaca (PČ) i pomoćnih brodova. Naoružanih brodova je bilo ukupno 16, od čega 11 tunolovaca ili koča, 2 motorna jedrenjaka, 1 jahta, 1 desantno-jurišni čamac i 1 desantno-jurišni brod. Naoružanje je uglavnom bilo trofejno, kasnije dijelom iz savezničke pomoći, a sastojalo se od 1-2 PT topa 40 mm, 3-4 PZO topa 20 mm, 2-4 mitraljeza 8 mm i 12,7 mm, te jednog minobacača 81 mm.

NB-9 Biokovac:

[You must be registered and logged in to see this image.]
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Icon_minitime25.06.19 8:00

Najveći i najbolje naoružani brod bio je NB-11 Crvena zvijezda. Prvobitno je bio u talijanskom vlasništvu i zvao se Bianca Stella, a Nijemci su ga nakon zapljene preimenovali u Anton i pretvorili ga u protupartizanski brod (takve brodove su zvali brod-sipa, tintenfisch). Partizani su ga zauzeli prepadom noću 30. travnja 1944. u jednoj uvali kod Oliba i uvrstili ga u svoju mornaricu.

Posada NB-11 Crvena zvijezda:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Od 16 naoružanih brodova u ratu je izgubljeno 10 - NB-1 (od njemačkih aviona kod Telašćice 1944.), NB-2 Koča (od njemačkih torpednih čamaca kod Lastova 1944.), NB-5 Ivan (od njemačkih aviona kod Hvara 1943.), NB-6 Napredak (u sudaru s NB-8 Kornat kod Mljeta 1944.), NB-8 Kornat (napušten i zapaljen nakon nasukavanja kod Bola na Braču 1944.), NB-9 Biokovac (potopljen greškom od britanskog razarača u Viškom kanalu 1944.), NB-10 Sloga (zarobljen od njemačkih desntno-jurišnih čamaca kod Mljeta 1944.), NB-11 Crvena zvijezda (naišao na minu kod Suska 1945.), NB-13 Partizan (potopljen greškom od britanskih aviona u luci Olib 1944.) i NB-15 (potopljen greškom od savezničkih aviona kod Vrboske na Hvaru 1944., kasnije podignut sa dna i ponovo uvršten u mornaricu).
Jedna od najpoznatijih borbenih akcija naoružanih brodova mornarice NOVJ zbila se noću 2. lipnja 1944. kod BLITVENICE nedaleko otoka Žirja u Šibenskom arhipelagu. NB-8 Kornat, vraćajući se sa Dugog otoka na Vis, naišao je oko 2 sata na zasjedu njemačkih torpednih čamaca S-155 i S-156. Pretpostavljajući da je riječ o britanskim brodovima zapovjednik Kornata Josip Dundov viknuo je kroz doglasnu cijev ''Yugoslav partisans'', a Nijemci su shvatili zabunu i doviknuli ''OK''. Na to je S-156 pristao uz bok broda, posada je uperila oružje i na talijanskom jeziku zatražila predaju. Jedan njemački mornar je skočio na Kornat i uperio strojnicu u kormilarnicu.
Posada Kornata brzo se snašla. Zapovjednik Dundov je odgurnuo Nijemca od mitraljeza i pozvao posadu na oružje, te motoru dao punom snagom naprijed. Usljedila je razmjena paljbe pri čemu su njemački torpedni čamci zaostali oko 1.000 m. Uskoro su im se pridružili i S-153 i S-157, pa je borba nastavljena sve do 3:15 h. Na kraju su Nijemci zbog zadobivenih oštećenja prekinuli borbeni dodir i vratili se u Split, a Kornat je uplovio u Vis s 11 ranjenika i zarobljenim Nijemcem.
Paljba sa NB-8 je bila tako precizna, a njegova žilavost toliko jaka, da je zapovjednik njemačke 7. flotile kapetan Trumer u ratnom dnevniku zapisao kako je ''vodio borbu s artiljerijskim brodom koji je imao jak oklop i radar''.

NB-8 Kornat:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Najveći brod mornarice NOVJ je bio parobrod Bakar, koji je većinom održavao vezu između Visa i Italije i prevozio ranjenike i evakuirano civilno stanovništvo, a u obratnom smjeru opskrbu.

Pramčani dio parobroda Bakar kao spomenik u Splitu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kriegsmarine na Jadranu

Nijemci su poslije kapitulacije Italije preuzeli nadzor nad onim dijelom jadranskog akvatorija koji je bio pod njihovom okupacijom, kao i talijanske brodove koji nisu uspjeli prebjeći Saveznicima. Istočni dio Jadranskog mora od Rijeke do Valone bio je u nadležnosti Admirala Jadrana (Kommandierender Admiral Adria) viceadmirala Joachima Lietzmanna, a zapadni u nadležnosti Deutsches Marinekommando Italien.

Admiral Joachim Lietzmann:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Jedna od prvih operacija Admirala Jadrana bila je iskrcavanje u jesen 1943. na otoke Krk, Cres i Lošinj kako bi se očistili od partizana (Operation Herbsgewitter). Kasnije je glavna zadaća Kriegsmarine bila zaštita komunikacija od napada partizanskih i savezničkih brodova. Glavninu pomorskih snaga činili su zaplijenjeni talijanski brodovi i njemački torpedni čamci, a pomorske snage su bile objedinjene u 11. Küstenschutzflottille (od 1. ožujka 1944. 11. Sicherungsdivision).

Pomorske operacije Saveznika na Jadranu 1943. - 1945.

Mornarica i kopnene jedinice NOVJ uz pomoć britanskih brodova i komandosa izveli su 1944. između ostalog desantne prepade na otoke Korčula, Šolta, Hvar, Mljet i Brač. Prepade su izvodili i Nijemci, koji su 12. veljače 1945. napali sa šest eksplozivnih čamaca krstaricu HMS Delhi u luci Split. Krstarica nije bila izravno pogođena - neki čamci su se zaletjeli u lukobran, neki su uništeni u prilazu luci, dok je jedan pogodio usidreni desantni brod. Snaga eksplozije prouzročila je zaglavljivanje kormila krstarice pa je morala biti otegljena na Maltu.

Krstarica HMS Delhi:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Njemački pomorski promet na Jadranu bio je pod stalnim udarima savezničkog zrakoplovstva, koje je napadalo sve što je plovilo na vodi - uključivo zabunom i neke brodove mornarice NOVJ.
Osim brodova mornarice NOVJ u Jadranu su djelovale i lake pomorske snage savezničkih zemalja - razarači, torpedi čamci (motor torpedo boats - MTB) i motorne topovnjače (motor gunboats - MGB). Naročito uspješna je bila 61. flotila MGB koja je djelovala sa Visa i potopila ili zapljenila 13 njemačkih opskrbnih brodova.
Zbog nesrazmjera u odnosu pomorskih snaga i savezničke premoći u zraku nije bilo većih pomorskih bitaka, ali su ipak zabilježena dva značajnija okršaja na moru. Prvi je bio BITKA KOD OTOKA IST 29. veljače 1944. Francuski razarači Le Fantasque, Le Terrible i Le Malin presreli su njemački konvoj s torpiljarkama TA-36 i TA-37, korvetama UJ-201 i UJ-205 i tri minolovca koji su pratili transportni brod Kapitan Diederichsen. U kratkoj borbi razarači su potopili transportni brod i jednu korvetu, dok je jedna torpiljarka oštećena. Poginulo je 150 Nijemaca dok Francuzi nisu imali gubitaka.

Razarač Le Fantasque:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Druga veća akcija, poznata kao ZASJEDA KOD OTOKA PAGA (Ambush off Pag Island), zbila se 1. studenog 1944.
Dne 26. listopada partizani su obavijestili Britance da su primijećena dva njemačka razarača južno od otoka Raba. U to vrijeme Nijemci su pripremali povlačenje iz Šibenika i Zadra morskim putem (Operation Wikinger). Pratnju konvoja su činili razarač TA-20 i korvete UJ-202 i UJ-208.

Razarač TA-20:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Britanci su uputili razarače HMS Avon Vale i HMS Wheatland te torpedne čamce MTB 295, MTB 287 i MTB 274 i motorne topovnjače MGB 642, MGB 638 i MGB 633 da presretnu njemački konvoj.
Britanci su registrirali njemačke korvete pomoću radara i otvorili paljbu u 20:20 h. Nakon što su obje u samo deset minuta potopljene pristupili su spašavanju posade. U jednom trenutku primijetili su na radaru razarač TA-20 i potopili ga topovskom paljbom.
U kratkotrajnoj bici Britanci su potopili tri njemačka ratna broda pri čemu je poginulo oko 220 Nijemaca, dok ih je 90 zarobljeno. Konvoj s evakuiranim trupama uspio je stići u Rijeku 2. studenog.
Borbe na Jadranu nastavljene su do početka svibnja 1945., odnosno do njemačke kapitulacije, sada u potpunoj dominaciji Saveznika i mornarice NOVJ koja je izvela više desanata tokom završnih operacija.
U ratnim operacijama u jadranskom akvatoriju prevaga je već krajem 1943. prešla na stranu Saveznika, a tokom 1944. godine presudna je bila premoć na moru i u zraku.
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Icon_minitime25.06.19 12:00

Američki nosači aviona u Drugom svjetskom ratu

Nosač aviona kao vrsta ratnog broda pojavio se pri kraju Prvog svjetskog rata, a prvi brod koji je omogućio i polijetanje i slijetanje aviona bio je britanski HMS Argus (1918.). Poslije rata su pomorske sile počele uvrštavati u flotu nosače aviona, za koje se tada još nije znalo da će ubrzo dobiti ulogu kapitalnih brodova.
Jedna od zemalja koje su među prvima uvele u pomorsko naoružanje nosače aviona bile su i USA.

Langley

Prvi nosač aviona US Navy bio je USS Langley, pregrađen od teretnog broda za transport ugljena USS Jupiter. Izgrađen je 1911. godine, a kao nosač aviona uvršten je u flotu 1920. Langley je imao standardnu istisninu od 14.000 tona i vršnu brzinu 15 čvorova, a naoružanje su činila 4 topa kalibra 127 mm. Nosio je do 36 aviona. Godine 1937. konvertiran je u nosač hidroaviona.
U Drugom svjetskom ratu je upućen u Australiju kako bi sudjelovao u obrani teritorija ugroženih japanskim napadima. Dne 27. veljače 1942., dok je prevozio 32 aviona P-40 Warhawk na Javu, potopljen je kod Tjilatjapama bombama japanskih aviona D3A1 Val.

USS Langley:

[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

Klasa Lexington

Stupanjem na snagu Washingtonskog ugovora o ograničenju pomorskog naoružanja USA su iskoristile dva trupa bojnih krstaša u gradnji klase Lexington i konvertirale ih u nosače aviona. Brodovi standardne istisnine od 36.000 tona i brzine 33 čvora mogli su nositi 78-90 aviona. Od naoružanja je zadržano 8 topova kalibra 203 mm i 12 topova dvostruke namjene kalibra 127 mm. Tokom rata naoružanje je pojačano PZO topovima. Brodovi su također zadržali oklopni pojas od 178 mm, oklop palube 51 mm i topovskih kula 19 mm.

Klasa Lexington, opći izgled:

[You must be registered and logged in to see this image.]

USS LEXINGTON je dobio ime po bici kod Lexingtona u Američkom ratu za nezavisnost 1775. godine. U flotu je uvršten 14. prosinca 1927. godine i služio je za uvježbavanje mornaričkih pilota i razradu taktike korištenja nosača aviona (zanimljivo je da je u više navrata simulirao uspješan iznenadni napad na Pearl Harbor!). Na dan početka japanskog napada bio je u plovidbi prema atolu Midway. Početkom 1942. trebao je sudjelovati u akciji oslobađanja otoka Wake, koja je obustavljena zbog predaje branitelja. Zatim je upućen u Koraljno more kao zastavni brod viceadmirala Franka Fletchera, radi suprotstavljanja japanskom pokušaju napada na Port Moresby. Potopljen je u pomorskoj bici u Koraljnom moru 8. svibnja 1942. nakon japanskog napada avionima sa nosača Zukaku i Shokaku.

USS SARATOGA je dobio ime po bici kod Saratoge u Američkom ratu za nezavisnost 1777. godine. U flotu je uvršten 16. studenog 1927. godine i služio je poput broda-blizanca za uvježbavanje mornaričkih pilota i razradu taktike korištenja nosača aviona. U vrijeme japanskog napada na Pearl Harbor nalazio se u San Diegu, a 11. siječnja 1942. na putu za Peral Harbor oštećen je torpedom japanske podmornice I-6.
Nakon popravka Saratoga je kao zastavni brod viceadmirala Franka Fletchera sudjelovao u desantu na Guadalcanal i Tulagi, a zatim je štitio konvoje za Guadalcanal. U pomorskoj bici kod Istočnih Solomonovih otoka njegovi avioni su potopili japanski nosač Ryūjō‍. Ponovo je oštećen torpedom japanske podmornice I-26 28. kolovoza 1942. Nakon popravka, do kraja rata sudjelovao je u pomorskim operacijama u području New Georgie, Bouganvillea, Glibertovog i Marshallovog otočja, Indijskog oceana i Iwo Jime. Poslije rata je služio kao brod-meta za nuklearne pokuse i potopljen 25. srpnja 1946. kod atola Bikini.

USS Saratoga:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ranger

Prvi brod US Navy koji je namjenski projektiran i građen kao nosač aviona bio je USS RANGER. Ime je dobio vojniku-rendžeru. Brod standardne istisnine od 18.000 tona i brzine 29 čvorova imao je kapacitet od 76-86 aviona. U flotu je uvršten 4. lipnja 1934. godine. Zbog relativno skromne brzine nije smatran pogodnim za operacije na Pacifiku i II. S.R. je proveo u Atlantskoj floti. Sudjelovao je u desantu na Francusku Sjevernu Afriku 1942. (operacija Torch) i u napadima na njemačke trgovačke brodove. Iz flotne liste je izbrisan 18. listopada 1945. i kasnije razrezan.

USS Ranger:

[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

Klasa Yorktown

Na temelju iskustava s nosačima aviona klasa Lexington i Ranger Amerikanci su izgradili i pred Drugi svjetski rat uvrstili u flotu tri nova nosača aviona klase Yorktown. Brodovi standardne istisnine 20.000 tona i brzine 33 čvora mogli su nositi do 90 aviona, iako su ih standardno nosili 72. Naoružanje je činilo 8 topova dvostruke namjene kalibra 127 mm i 16 PZO topova kalibra 28 mm, koji su na nosaču Enterprise naknadno zamijenjeni s 40 PZO topova 40 mm i 50 topova 20 mm. Sva tri broda su imala istaknutu ulogu u II. S.R.

Klasa Yorktown, opći izgled:

[You must be registered and logged in to see this image.]

USS YORKTOWN je dobio ime po bici kod Yorktowna u Američkom ratu za nezavisnost 1781. godine. U flotu je uvršten 30. rujna 1937. godine. Ratna karijera mu je bila kratka - sudjelovao je kao zastavni brod viceadmirala Franka Fletchera u pomorskoj bici u Koraljnom moru - prvoj bici bez topova u povijesti ratova na moru - gdje je 8. svibnja 1942. oštećen bombom aviona D3A1 Val sa japanskog nosača. Naporima radnika brodogradilišta u Pearl Harboru brod je osposobljen za borbu u roku od 72 sata, upravo na vrijeme da sudjeluje u bici kod Midwaya gdje je oštećen bombama u napadu aviona s japanskog nosača Hiryū i potopljen 6. lipnja torpedima japanske podmornice I-168.

USS ENTERPRISE je dobio ime koje znači ''Pothvat''. U flotu je uvršten 12. svibnja 1938. i jedini je od brodova klase Yorktown preživio Drugi svjetski rat. Neko je vrijeme, u najkritičnijem razdoblju II. S.R., bio jedini aktivni nosač aviona US Navy na Pacifiku. Sudjelovao je u presudnim bitkama kod Midwaya kao zastavni brod kontraadmirala Raymonda Spruancea i kod Guadalcanala kao zastavni brod kontraadmirala Thomasa Kinkaida.
U vrijeme napada na Pearl Harbor nalazio se na moru i dobio je zapovjed da presretne i uništi japansku flotu u povlačenju, ali je nije pronašao. Godine 1942. sudjelovao u zaštiti nosača aviona Hornet u zračnom napadu na Tokyo, u zaštiti desanta na Guadalcanal i Tulagi i u pomorskim bitkama kod Istočnih Solomonovih otoka i kod otočja Santa Cruz te je u obje bitke oštećen bombama aviona D3A1 Val s japanskih nosača Zuikaku i Shokaku.
Enterprise je najodlikovaniji brod US Navy u Drugom svjetskom ratu s čak 20 borbenih zvijezda (Battle Stars), Predsjedničkom pohvalom za borbene jedinice i nizom drugih domaćih i stranih odlikovanja. Poslije rata su činjeni brojni pokušaji da se legendarni brod spasi i sačuva kao spomenik, ali bez uspjeha - završio je u rezalištu.

USS Enterprise:

[You must be registered and logged in to see this image.]
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Icon_minitime25.06.19 12:07

USS HORNET je dbio ime koje znači ''Stršljen''. U flotu je uvršten 20. listopada 1941. Početak rata ga je zatekao u obuci posade u Norfolku, Virginia, nakon čega je premješten u Pacifičku flotu. Nosio je avione B-25 u napadu na Tokyo, nakon čega je sudjelovao u bici kod Midwaya. U bici kod otoka Santa Cruz kao zastavni brod kontraadmirala Georgea Murraya teško je oštećen bombama i torpedima aviona D3A1 Val i B5N Kate sa japanskih nosača Zuikaku i Shokaku i morao je biti napušten, pa su ga 26. listopada 1942. torpedima potopili japanski razarači. Hornet je bio posljednji veliki nosač aviona US Navy koji je izgubljen u borbenoj akciji.

Wasp

Nakon narudžbe nosača aviona klase Yorktown Amerikancima je ostalo na raspolaganju dovoljno tonaže dopuštene međunarodnim ugovorima da uvrste u flotu još jedan nosač. USS WASP je dobio ime koje znači ''Osa''. U flotu je uvršten 25. travnja 1940. godine, a kapacitet mu je bio do 100 aviona. Početkom rata je bio u sastavu Atlantske flote i sudjelovao je u zaštiti konvoja za Murmansk, te u prijevozu lovačkih aviona za Maltu. Zbog gubitaka američkih nosača aviona u bitkama u Koraljnom moru i kod Midwaya premješten je u lipnju 1942. u Pacifičku flotu. Kao zastavni brod kontraadmirala Leigha Noyesa sudjelovao je u zaštiti desanta na Guadalcanal i Tulagi, a zatim u osiguranju konvoja za Guadalcanal. Potopljen je 15. rujna 1942. torpedom japanske podmornice I-19.

USS Wasp:

[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

Klasa Essex

USA su na vrijeme shvatile da bi nosač aviona kao nova i dominirajuća vrsta kapitalnog broda mogao odlučiti rezultat mogućeg rata, pa su nakon uvođenja u flotu nosača aviona klase Yorktown, a s obzirom na međunarodne prilike, već 1941. godine pristupile izgradnji novih velikih nosača aviona klase Essex. Planirana su čak 32 broda ove klase, od kojih je dovršeno i u flotu uvršteno 24. Time su nosači aviona klase Essex postali najbrojniji kapitalni brodovi u povijesti.
Brodovi standardne istisnine od 30.000 tona i brzine 33 čvora mogli su nositi 90-110 aviona. Naoružanje je činilo 12 topova dvostruke namjene kalibra 127 mm, 32-72 PZO topa kalibra 40 mm i 55-76 PZO topova 20 mm. Tokom izgradnje vršene su brojne modifikacije pa se pojedini brodovi međusobno razlikuju u dimenzijama, naoružanju i drugim osobinama.
Nosači aviona klase Essex su od 1943. godine dominirali pacifičkim bojištem, sudjelovali su u svim značajnim pomorskim operacijama i presudno su pridonijeli pobjedi nad Japanom. Poslije rata su rekonstruirani i modernizirani radi prihvaćanja aviona na mlazni pogon te su sudjelovali u Korejskom i Vijetnamskom ratu, u vrijeme Kubanske krize 1962. i u prihvatu spuštenih svemirskih letjelica. Posljednji su iz flotne liste izbrisani tek na prijelazu iz osamdesetih u devedesete godine.
Neki od brodova - Yorktown, Hornet, Lexington, Wasp i Princeton - su naslijedili imena nosača aviona ranije potopljenih u Drugom svjetskom ratu.

Klasa Essex, opći izgled:

[You must be registered and logged in to see this image.]

USS ESSEX je dobio ime po po fregati USS Essex iz 1799. godine. U flotu je uvršten 31. prosinca 1942., a otpisan 30. lipnja 1969. i kasnije razrezan.

USS YORKTOWN je dobio ime po bici kod Yorktowna u Američkom ratu za nezavisnost 1781. godine. U flotu je uvršten 15. travnja 1943., a otpisan 27. lipnja 1970. Sačuvan je kao brod-muzej u Charlestonu, South Carolina.

USS INTREPID je dobio ime koje znači ''Neustrašiv''. U flotu je uvršten 16. kolovoza 1943., a otpisan 15. ožujka 1974. Sačuvan je kao brod-muzej u New Yorku.

USS HORNET je dobio ime koje znači ''Stršljen''. U flotu je uvršten 29. studenog 1943., a otpisan 28. lipnja 1970. Sačuvan je kao brod-muzej u Alamedi, California.

USS FRANKLIN je dobio ime po Benjaminu Franklinu, političaru i jednom od utemeljitelja nezavisnih USA. U flotu je uvršten 31. siječnja 1944., a otpisan je 1. listopada 1964. i kasnije razrezan.

USS TICONDEROGA je dobio ime po bici kod Ticenderoge u Američkom ratu za nezavisnost 1775. godine. U flotu je uvršten 8. svibnja 1944. Njegovi avioni su izveli prvi zračni napad na teritorij Sjevernog Vijetnama u Vijetnamskom ratu (Tonkinški incident 1964.). Iz flotne liste je izbrisan 1. rujna 1973. i kasnije razrezan.

USS Ticonderoga u Vijetnamskom ratu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

USS RANDOLPH je dobio ime po Peytonu Randolphu, prvom predsjedniku Kongresa USA. U flotu je uvršten 9. listopada 1944., a otpisan je 1. lipnja 1973. i kasnije razrezan.

USS LEXINGTON je dobio ime po bici kod Lexingtona u Američkom ratu za nezavisnost 1775. godine. U flotu je uvršten 17. veljače 1943., a otpisan 8. studenog 1991. Sačuvan je kao brod-muzej u Corpus Christiju, Texas.

USS BUNKER HILL je dobio ime po bici kod Bunker Hilla u Američkom ratu za nezavisnost 1775. godine. U flotu je uvršten 24. svibnja 1943., a otpisan 1. studenog 1966. i kasnije razrezan.

USS Bunker Hill:

[You must be registered and logged in to see this image.]

USS WASP je dobio ime koje znači ''Osa''. U flotu je uvršten 24. studenog 1943., a otpisan 1. srpnja 1972. i kasnije razrezan.

USS HANCOCK je dobio ime po Johnu Hancocku, istaknutom političaru u vrijeme Američkog rata za nezavisnost. U flotu je uvršten 15. travnja 1944., a otpisan 30. siječnja 1976. i kasnije razrezan.

USS BENNINGTON je dobio ime po bici kod Benningtona u Američkom ratu za nezavisnost 1777. godine. U flotu je uvršten 6. kolovoza 1944., a otpisan 20. rujna 1989. i kasnije razrezan.

USS BOXER je dobio ime po brodu HMS Boxer zaplijenjenom od strane Amerikanaca 1813. godine. U flotu je uvršten 16. travnja 1945., a otpisan 1. prosinca 1969. i kasnije razrezan.

USS Boxer u Korejskom ratu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

USS BON HOMME RICHARD je dobio ime po istoimenom francuskom brodu iz 1765. godine. U flotu je uvršten 26. studenog 1944., a otpisan 20. rujna 1989. i kasnije razrezan.

USS LEYTE je dobio ime po bici kod Leyte 1944. godine. U flotu je uvršten 11. travnja 1946., a otpisan 15. svibnja 1959. i kasnije razrezan.

USS KEARSARGE je dobio ime po istoimenom brodu koji je u Američkom građanskom ratu 19. lipnja 1864. godine potopio južnjački gusarski brod Alabama. U flotu je uvršten 2. ožujka 1946., a otpisan 13. veljače 1970. i kasnije razrezan.

USS ORISKANY je dobio ime po bici kod Oriskanyja u Američkom ratu za nezavisnost 1777. godine. U flotu je uvršten 25. rujna 1950., a otpisan 25. srpnja 1989. Potopljen je kao umjetni greben u Meksičkom zaljevu 17. svibnja 2006.

USS REPRISAL je dobio ime koje znači ''Osvetnik''. Izgradnja je obustavljena 12. kolovoza 1945. kada je brod bio 50% dovršen.

USS ANTIETAM je dobio ime po bici kod Antietama u Američkom građanskom ratu 1862. godine. U flotu je uvršten 28. siječnja 1945., a otpisan 8. svibnja 1963. i kasnije razrezan.

USS PRINCETON je dobio ime po bici kod Princetona u Američkom ratu za nezavisnost 1777. godine. U flotu je uvršten 18. studenog 1945., a otpisan 30. siječnja 1970. i kasnije razrezan.

USS SHANGRI-LA je dobio ime po fikcionalnoj dalekoj zemlji (nakon američkog zračnog prepada na Tokyo 1942. predsjednik Roosevelt je na novinarsko pitanje odakle su poletjeli avioni odgovorio ''sa Shangri-La''). U flotu je uvršten 15. rujna 1944., a otpisan 15. srpnja 1982. i kasnije razrezan.

USS LAKE CHAMPLAIN je dobio ime po bici kod Lake Champlaina u Američko-britanskom ratu 1812. godine. U flotu je uvršten 3. lipnja 1945., a otpisan 2. svibnja 1966. i kasnije razrezan.

USS TARAWA je dobio ime po bici za atol Tarawa 1943. godine. U flotu je uvršten 8. prosinca 1945., a otpisan 1. lipnja 1957. i kasnije razrezan.

USS VALLEY FORGE je dobio ime po zimskom uporištu američke vojske 1777.-1778. u Američkom ratu za nezavisnost. U flotu je uvršten 3. studenog 1946. Bio je prvi nosač aviona US Navy koji je izveo zračni napad u Korejskom ratu. Otpisan je 16. siječnja 1970. i kasnije razrezan.

USS IWO JIMA je dobio ime po bici za Iwo Jimu 1945. godine. Izgradnja je obustavljena 12. kolovoza 1945. zbog skorog završetka rata s Japanom.

USS PHILIPPINE SEA je dobio ime po bici u Filipinskom moru 1944. godine. U flotu je uvršten 11. svibnja 1946., a otpisan 1. prosinca 1969. i kasnije razrezan.

Klasa Independence

Svjesni potrebe za povećanjem svoje pomorske moći i uz shvaćanje da će nosač aviona preuzeti ulogu kapitalnog broda USA su, na poticaj samog predsjednika Franklina Roosevelta, pokrenule izgradnju dodatne klase nosača aviona koji su klasificirani kao mali nosači (small aircraft carriers). Za to su korišteni trupovi lakih krstarica u izgradnji klase Cleveland.
Brodovi standardne istisnine 11.000 tona i brzine 33 čvora mogli su nositi do 45 aviona, ali su uobičajeno nosili 33. Od obrambenog naoružanja su nosili 26 PZO topova Bofors kalibra 40 mm. U Drugom svjetskom ratu su djelovali isključivo na Pacifiku kao sastavni dijelovi skupina brzih nosača aviona (Fast Carrier Task Force).

Klasa Independence, opći izgled:

[You must be registered and logged in to see this image.]

USS INDEPENDENCE (ex Amsterdam) je dobio ime koje znači ''Nezavisnost''. U flotu je uvršten 14. siječnja 1943. i sudjelovao je u brojnim pomorskim operacijama protiv Japana. Poslije rata je bio korišten kao brod-meta u nuklearnim pokusima i kasnije je razrezan.

USS PRINCETON (ex Tallahasse) je dobio ime po sveučilišnom gradu Princetonu. U flotu je uvršten 25. veljače 1943. Potopljen je u bici kod Leyte 24. listopada 1944. bombom iz japanskog aviona Yokosuka D4Y Judy. Bio je jedini brod iz ove klase koji je potopljen u Drugom svjetskom ratu.

USS Princeton:

[You must be registered and logged in to see this image.]

USS BELLEAU WOOD (ex New Haven) je dobio ime po bici u šumi Belleau u Francuskoj 1918. godine. U flotu je uvršten 31. ožujka 1943. i sudjelovao je u brojnim pomorskim operacijama protiv Japana. Poslije rata je stavljen u rezervnu flotu i 1953. ustupljen ratnoj mornarici Francuske kao Bois Belleau.

USS COWPENS (ex Huntington) je dobio ime po bici kod Cowpensa u Američkom ratu za nezavisnost 1781. godine. U flotu je uvršten 28. svibnja 1943. i sudjelovao je u brojnim pomorskim operacijama protiv Japana. Poslije rata je stavljen u rezervnu flotu, otpisan 1959. godine i kasnije razrezan.

USS MONTEREY (ex Dayton) je dobio ime po bici kod Montereya u Američko-meksičkom ratu 1846. godine. U flotu je uvršten 17. lipnja 1943. i sudjelovao je u brojnim pomorskim operacijama protiv Japana. Poslije rata je stavljen u rezervnu flotu, a ponovo je reaktiviran 15. rujna 1950. zbog rata u Koreji kao trenažni brod. Otpisan 1956. i kasnije razrezan.

USS LANGLEY (ex Fargo) je dobio ime po jednom od pionira američkog zrakoplovstva Samuelu Pierpontu Langleyu i po istoimenom nosaču aviona potopljenom 1942. godine. U flotu je uvršten 31. kolovoza 1943. i sudjelovao je u brojnim pomorskim operacijama protiv Japana. Poslije rata je stavljen u rezervnu flotu i 1953. ustupljen ratnoj mornarici Francuske kao La Fayette.

USS CABOT (ex Wilmington) je dobio ime po Johnu Cabotu, istraživaču koji je 1497. otkrio dijelove Sjeverne Amerike. U flotu je uvršten 24. srpnja 1943. i sudjelovao je u brojnim pomorskim operacijama protiv Japana. Poslije rata je stavljen u rezervnu flotu i 1967. ustupljen ratnoj mornarici Španjolske kao Dédalo.

USS BATAAN (ex Buffalo) je dobio ime po bici za Bataan na Filipinima 1942. godine. U flotu je uvršten 17. studenog 1943. i sudjelovao je u brojnim pomorskim operacijama protiv Japana. Poslije rata je stavljen u rezervnu flotu i ponovo reaktiviran u vrijeme rata u Koreji. Otpisan je 1954. godine i kasnije razrezan.

USS SAN JACINTO (ex Newark) je dobio ime po bici kod San Jacinta u Teksaškom ratu za nezavisnost 1836. godine. U flotu je uvršten 15. studenog 1943. i sudjelovao je u brojnim pomorskim operacijama protiv Japana. Poslije rata je stavljen u rezervnu flotu, otpisan 1970. godine i kasnije razrezan.
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Icon_minitime25.06.19 12:49

Nosači aviona Njemačke i Italije u Drugom svjetskom ratu

Drugi svjetski rat većina velikih ratnih mornarica dočekala je s nosačima aviona u svojoj floti. USA, Velika Britanija i Japan imali su veći broj ovih brodova, a jedan je imala i Francuska.
Drugačije je bilo s Njemačkom i Italijom. Njemačka ratna mornarica je bila ograničena Versailleskim ugovorom, dok je Italija - suprotno mišljenju mornaričkih stručnjaka i visokih admirala - odustala od gradnje nosača aviona zbog Mussolinijeve tlapnje da je ''Italija sâma po sebi veliki nosač aviona''. I jedna i druga ratna mornarica bile su osuđene na suradnju s ratnim zrakoplovstvom, pri čemu ni Luftwaffe ni Regia Aeronautica nisu pokazale pretjerano zanimanje za probleme pomorskog ratovanja.
I Kriegsmarine i Regia Marina su u gotovo isto vrijeme, u razmaku od samo dva mjeseca, dobile gadnu lekciju koliko im nedostaju nosači aviona - Talijani u bici kod Matapana 28. ožujka 1941. i Nijemci potapanjem bojnog broda Bismarck 27. svibnja iste godine.
Tokom rata obje zemlje su gradile i opremale nosače aviona, ali ni jedan nije stupio u aktivnu službu.

Kriegsmarine

Početkom 1939. godine Njemačka je donijela takozvani Plan Z, koji je predviđao veliku ekspanziju ratne mornarice. Prema tom planu Kriegsmarine je do 1948. trebala imati u svom sastavu 10 bojnih brodova, 3 bojna krstaša, 4 nosača aviona, 15 džepnih bojnih brodova, 5 teških krstarica, 13 lakih krstarica i niz manjih brodova i podmornica. Izbijanje rata onemogućilo je ostvarenje plana.
Sva četiri nosača aviona trebala su biti istog tipa pod imenom Graf Zeppelin. Uz standardnu istininu od 33.500 t i brzinu od 36 čvorova brodovi su trebali nositi zrakoplovnu grupu od 43 aviona - 13 bombardera Junkers Ju-87C, 10 lovaca Messerschmitt Bf-109T i 20 torpednih aviona Fieseler Fi 167. Za samoobranu bi brodovi bili opremljeni s 16 topova kalibra 150 mm, 12 PZO topova 105 mm, 22 od 37 mm i 28 od 20 mm.

Nosač aviona klase Graf Zeppelin:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Junkers Ju-87:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Messerschmitt Bf-109:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Fieseler Fi 167:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Jedini nosač ove klase koji je bio porinut u more (1938.) bio je GRAF ZEPPELIN. Do proljeća 1940. godine još nije bio dovršen, a onda su radovi na opremanju prekinuti zbog promjene strategijske situacije na ratištima. Godine 1942. radovi na brodu su nastavljeni, da bi bili definitivno prekinuti 2. veljače 1943. Kao i većina brodova Kriegsmarine završio je neslavno - 25. travnja 1945. Nijemci su ga potopili ispred luke Stettin, a Sovjeti su ga poslije rata podigli sa dna i potopili 1947. kao brod-metu za vježbe u gađanju.

Graff Zeppelin 1941. u luci Stettin:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nijemci su 1938. položili kobilicu i za drugi brod iste klase, koji nije dobio ime već je vođen kao FLUGZEUGTRÄGER B. Radovi su obustavljeni u rujnu 1939. godine.
Osim tipskih nosača aviona Nijemci su u nuždi posegnuli i za adaptacijama brodova koji su građeni za druge namjene. Tako su u laki nosač aviona namjeravali konvertirati tešku krstaricu SEYDLITZ klase Admiral Hipper. Nosač bi imao istisninu od 17.000 t, brzinu od 32 čvora i nosio bi 20 aviona - 10 Ju-87 i 10 Bf 109. Za PZ obranu bi nosio 10 topova kalibra 105 mm, 10 od 37 mm i 24 od 20 mm. Radovi na konverziji su započeli 1942. i brod je preimenovan u WESER, ali se od svega odustalo u lipnju 1943.

Seydlitz kao planirani nosač aviona:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nakon pobjede nad Francuskom u lipnju 1940. Nijemci su u Lorientu zaplijenili nedovršenu krstaricu DE GRASSE. Prema projektu iz 1938. godine krstarica bi imala standardnu istisninu od 8.000 t, brzinu od 33 čvora i naoružanje od 9 topova kalibra 152 mm, 6 od 100 mm, 8 od 37 mm, 8 mitraljeza 13,2 mm i 6 torpednih cijevi. U trenutku zapljene krstarica je bila dovršena 28% i Hitler je zapovijedio da se izgradi kao laki nosač aviona.
Nosač aviona pod provizornim imenom Hilfsflugzeugträger II imao bi istisninu od 11.400 t i brzinu od 32 čvora, a nosio bi ukupno 23 aviona - 12 Ju-87 i 11 Bf-109. Za PZ obranu nosio bi 12 topova kalibra 105 mm, 12 od 37 mm i 24 od 20 mm.

Projekt Hilfsflugzeugträger II:

[You must be registered and logged in to see this image.]
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Icon_minitime25.06.19 12:53

Od projekta se ubrzo odustalo zbog manjka materijala i opasnosti zračnih napada na Lorient. Krstarica je ipak dovršena poslije rata (1951.) i uvrštena u sastav francuske ratne mornarice, a u konačnom obliku je imala istisninu od 9.300 t, brzinu od 34 čvora i naoružanje od 16 topova kalibra 127 mm i 20 od 57 mm. Iz flotne liste je izbrisana 1973. godine.

Krstarica De Grasse:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Regia Marina

Za razliku od Nijemaca Talijani nisu imali planove za tipske nosače aviona, već su u nuždi pribjegli adaptaciji dva velika putnička broda - Roma i Augustus.

Putnički brod Roma:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Putnički brod Roma preimenovan je u AQUILA, a radovi na konverziji započeli su u brodogradilištu Ansaldo u Genovi u studenom 1941.
Kao nosač aviona Aquila bi imao istisninu od 24.000 tona i brzinu od 30 čvorova, a naoružanje bi se sastojalo od 8 topova kalibra 135 mm, 12 od 65 mm i 132 kalibra 20 mm. Zrakoplovnu skupinu činio bi 51 avion.

Nosač aviona Aquila, skica:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Za korištenje na nosačima Talijani su razmatrali više tipova aviona, a glavni kandidati su bili SAIMAN 200, Fiat G-50 i Reggiane Re-2001. Na kraju je odlučeno da se koristi Re-2001 u lovačko-bombarderskoj varijanti. Obavljani su i pokusi s torpedima na ovom avionu, a na kraju ih je za korištenje na nosačima adaptirano samo 10.

Fiat G-50:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Reggiane Re-2001:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Aquila je bio gotovo spreman za upotrebu u trenutku kapitulacije Italije, a onda su ga zaplijenili Nijemci. Oštećen je u zračnom napadu u lipnju 1944., da bi bio djelomice potopljen u travnju 1945. od strane diverzanata Decima Flottiglia MAS - istih onih koji su 1941. onesposobili kapitalne brodove britanske Sredozemne flote u Aleksandriji, a sada su se borili na strani Saveznika. Poslije rata je razrezan.

Aquila na sidrištu u pomorskoj bazi La Spezia:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Godine 1942. započeli su radovi na konverziji putničkog broda Augustus u drugi nosač aviona, koji je dobio ime SPARVIERO. Kao nosač aviona imao bi istisninu od 30.000 t. i brzinu od 20 čvorova, a naoružanje bi se sastojalo od 8 topova kalibra 135 mm, 12 od 65 mm i 22 od 20 mm. Zrakoplovnu skupinu bi sačinjavala 34 lovca-bombardera ili kombinacija od 16 lovaca i 9 torpednih aviona.

Sparviero u izgradnji:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ni ovaj nosač nikada nije postao operativan. Nedovršeni trup zaplijenili su Nijemci i potopili ga 1944. kao blokadu ispred luke Genova. Poslije rata je razrezan.
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Icon_minitime26.06.19 16:52

Zapis o džepnim bojnim brodovima klase Deutschland

Mirovnim ugovorom u Versaillesu poslije Prvog svjetskog rata Njemačkoj su bila nametnuta brojna ograničenja u naoružanju. Između ostalog, ratna mornarica je bila svedena na 6 starih bojnih brodova preddreadnoughta, 6 lakih krstarica i 15.000 ljudi. Novi brodovi mogli su se graditi tek kao zamjena za stare i to kada navrše 20 godina službe, a istisnina nije smjela prijeći 10.000 tona.
Godine 1922. bojni brod Preussen je navršio 20 godina službe i Nijemci su počeli razmišljati o zamjeni. Također su razmišljali kako da bar malo izigraju odredbe Versailleskog ugovora i da strpaju ''litru u politru''. I smislili su brod koji su nazvali Panzerschiff (oklopnjača), dok je u ostalim zemljama poznat kao džepni bojni brod (Pocket Battleship).
Istisnina brodova klase klase Deutschland - nazvane po prvom brodu u nizu - nominalno je iznosila 10.000 t. U stvari je premašivala 12.000. Zbog smanjenja težine u gradnji je korištena tehnologija varenja umjesto zakovica, a pogon je bio na dizel-motore. Naoružanje je činilo 6 topova kalibra 280 mm, 8 topova od 150 mm, 3 PZO topa od 88 mm i 8 torpednih cijevi 533 mm. Debljina oklopnog pojasa iznosila je 80 mm, oklopa palube 45 mm i oklopa glavnih topovskih kula 140 mm. Maksimalna brzina je bila 26-28 čvorova.
Temeljna namjena brodova klase Deutschland bila je vođenje krstaričkog rata na oceanima protiv pomorskog prometa neprijateljskih zemalja. Zahvaljujući ekonomičnom pogonu brodovi su imali doplov od 10.000 nm pri brzini od 20 čvorova. Po oružju su bili superiorni krstaricama, a po brzini tadašnjim bojnim brodovima - bili su dakle jači od bržih i brži od jačih. Njihova pojava izravno je potakla Francuze na izgradnju dva brza bojna broda klase Dunkerque.
Prije Drugog svjetskog rata stvoren je mit o izvanrednoj snazi tih brodova, koji je srušen potkraj 1939. u bici kod La Plate.
Brodovi u klasi bili su:
- Deurschland (Lützow), u službi od 1933.
- Admiral Scheer, u službi od 1934.
- Admiral Graf Spee, u službi od 1936.
Panzershiff je tokom rata prekategoriziran u tešku krstaricu (Schwere Kreuzer). Ni jedan brod nije preživio rat.

DEUTSCHLAND/LÜTZOW je prvobitno dobio ime po Njemačkoj, a zatim je u siječnju 1940. preimenovan radi Hitlerove bojazni da ne bude potopljen brod s takvim imenom. Novo ime je dobio po Ludwigu Adolfu Wilhelm von Lützowu, pruskom vojskovođi iz Napoleonovih ratova. Ujedno je preimenovanjem u Lützow prikrivena prodaja istoimene teške krstarice SSSR-u. Potopljen je bombama Tallboy u zračnom napadu RAF-a u kanalu Kaiserfahrt (poljski Kanał Piastowski) na ušću Odre 26. travnja 1945.

Deutschland 1935. godine:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ludwig Adolf Wilhelm von Lützow:

[You must be registered and logged in to see this image.]

ADMIRAL SCHEER je bio drugi brod u nizu. Tokom II. S.R. vodio je uspješni krstarički rat na Atlantiku, a djelovao je i u Baltičkom, Barentsovom i Karskom moru. Potopljen je bombom Tallboy u zraćnom napadu RAF-a na Kiel noću 9. travnja 1945.

Admiral Scheer:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Brod je dobio ime po admiralu Reinhardu Scheeru (1863. - 1928.), zapovjedniku njemačke Flote visokog mora (Hochseeflotte) koju je vodio u bici kod Jutlanda (njemački Seeschlacht vor dem Skagerrak) 1916. godine.

Admiral Reinhard Scheer:

[You must be registered and logged in to see this image.]

ADMIRAL GRAF SPEE, treći i posljednji brod u nizu, završio je u svom prvom ratnom krstarenju samopotapanjem 17. prosinca 1939. nakon bitke kod La Plate.
Ime je dobio po viceadmiralu Maximilianu Grafu von Speeu (1861. - 1914.), zapovjedniku njemačke Istočnoazijske eskadre i pobjedniku u pomorskoj bici kod Coronela 1. studenog 1914.

Admiral Maximilian Graf von Spee:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Admiral von Spee poginuo je u bici kod Falklandskih otoka 8. prosinca 1914. godine, kada su britanski bojni krstaši HMS Inflexible i HMS Invincible s pratećim brodovima uništili čitavu njegovu eskadru osim jedne krstarice.
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Icon_minitime26.06.19 19:14

Bitka kod La Plate i propast džepnog bojnog broda Admiral Graf Spee 1939.

Džepni bojni brod Admiral Graf Spee, treći i posljednji u klasi Deutschland, primljen je u Kriegsmarine 6. siječnja 1936. godine. U sklopu priprema za očekivani početak Drugog svjetskog rata isplovio je 21. kolovoza 1939. iz Wilhelmshavena u južni Atlantik, sa zadaćom vođenja krstaričkog rata protiv britanskog prometa. Brodom je zapovijedao kapetan bojnog broda (kapitän zur see) Hans Langsdorff.

Džepni bojni brod Admiral Graf Spee:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kapitän zur see Hans Langsdorff:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U razdoblju od rujna do prosinca 1939. Admiral Graf Spee potopio je u južnom Atlantiku i Indijskom oceanu 9 trgovačkih brodova s ukupno 50.000 brt. Valja naglasiti da se kapetan Langsdorff striktno pridržavao međunarodnih konvencija o ratovanju na moru i zbog njegovih akcija nije stradao ni jedan član posade trgovačkih brodova. Dio zarobljenih mornara Langsdorff je prekrcao na opskrbni brod (tanker) Altmark.

Prikaz kretanja džepnog bojnog broda Admiral Graf Spee u krstaričkom ratu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Bitka

Britanska Royal Navy angažirala je devet skupina ratnih brodova u potjeri za njemačkim gusarskim brodom. Jedna od njih je bila Force G pod zapovjedništvom komodora Henry Harwooda, upućena iz Južne Afrike u Port Stanley na Falklandskim otocima.
U sastavu Force G bile su teške krstarice HMS Cumberland i HMS Exeter s topovima kalibra 203 mm i lake krstarice HMS Ajax (zapovjedni brod) i HMS Achillies s topovima 152 mm.

Komodor Henry Harwood:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Krstarica HMS Exeter:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Krstarice Exeter, Ajax i Achillies bile su na pučini, dok je Cumberland bila u Port Stanley na manjim popravkama, kada je trgovački brod Doric Star poslao radio-poruku da je napadnut od džepnog bojnog broda nedaleko afričke obale. Komodor Harwood došao je do zaključka kako će njemački rejder (za kojeg se tada mislilo da je džepni bojni brod Admiral Scheer) krenuti prema Južnoj Americi i ušću La Plate, plovnom putu koji je obećavao bogato lovište. Stoga se uputio u tom smjeru, s namjerom da Nijemcu nametne bitku. Odnos snaga nije bio baš povoljan, jer krstarice se ne šalju na bojni brod - makar bio i džepni - no Royal Navy je bila i ostala poznata po taktičkoj agresivnosti. Harwood je kanio protivniku nanijeti dovoljno štete da ga bojni brodovi Home Fleet dokrajče na povratku u Njemačku, drugim riječima svjesno je riskirao taktički poraz da bi pomogao strategijskoj pobjedi. Jer Njemačka je u to vrijeme imala samo 5 bojnih brodova, od toga 3 džepna.
Predviđanja komodora Harwooda su se obistinila. U 6:10 h 13. prosinca 1939. primijećen je dim na udaljenosti 30.000 m i netko od promatrača je rekao: - Izgleda da je džepni bojni brod. - Harwood je odmah aktivirao svoj taktički plan, koristeći veću brzinu svojih krstarica: Exeter će napasti s jedne strane, a Ajax i Achillies s druge kako bi se Nijemce primoralo da razdvoje paljbu.
Nijemci su također primijetili na obzorju tri broda. Prepoznali su Exetera, dok su za ostala dva broda smatrali da su razarači. Kapetan Langsdorff je zaključio da je riječ o pratnji konvoja i ponadao se masnom plijenu, a kada je shvatio da je susreo tri krstarice bilo je kasno. Admiral Graf Spee imao je prednost u većem kalibru i dometu glavnih topova, no Harwood je iskoristio brzinu svojih krstarica da izvede planirani manevar.
Admiral Graf Spee otvorio je paljbu u 6:18 h. Exeter je odgovorio u 6:20 h, Achillies u 6:21 h, a Ajax u 6:23 h. Nijemci su paljbu u početku usmjerili na Exeter koji je ocijenjen najopasnijim protivnikom, dok su lake krstarice gađali pomoćnim topovima kalibra 150 mm. Krstarica Ajax lansirala je izviđački hidroavion Fairey Seafox koji je pomogao u korekturi paljbe.
Krstarica Exeter sudjelovala je u borbi dok joj nije onesposobljena i posljednja (stražnja) topovska kula, a onda je prekinula akciju i povukla se. Ajax i Achillies pucale su na Admiral Graf Spee do 7:40 h, a onda su prekinule borbeni dodir pod zaštitom dimne zavjese. Sve tri britanske krstarice pretrpjele su oštećenja, a najteže stradala Exeter povukla se u Port Stanley na provizorni popravak. Britanci su u bici imali ukupno 72 poginula i 28 ranjenih članova posada.
Zamjetna oštećenja pretrpio je i Admiral Graf Spee, uz 36 poginulih i 60 ranjenih članova posade. S obzirom na stanje broda kapetan Langsdorff odlučio je potražiti utočište u luci Montevideo radi nužnih popravaka. Međunarodni propisi dopuštali su ratnom brodu zaraćene strane boravak u neutralnoj luci u trajanju od 24 sata, no Njemačka je diplomatskim putem uspjela osigurati dopuštenje boravka u trajanju od 72 sata.

Bitka kod La Plate, grafički prikaz:

[You must be registered and logged in to see this image.]
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Icon_minitime26.06.19 19:18

Diplomatske i druge igre u Montevideu i samopotapanje

Britancima je i te kako odgovarao što duži boravak njemačkog broda u Montevideu, jer se nalazio u stupici. Komodor Harwood je još za vrijeme bitke pozvao krstaricu Cumberland da se pridruži eskadri. Prema ušću La Plate je upućena i Force H iz Gibraltara s bojnim krstašem HMS Renown i nosačem aviona HMS Ark Royal, koja je usput morala u Rio de Janeiru dopuniti gorivo. Također su upućene i krstarice HMS Shropshire, HMS Dorsetshire i HMS Neptune, ali su i one bile još daleko od La Plate.
Po dolasku u Montevideo Admiral Graf Spee je iskrcao zarobljene mornare trgovačke mornarice i sahranio svoje poginule. Rok od 72 sata nije bio dovoljan za popravak i Nijemci su diplomatskim putem tražili produljenje. Vođeni su i pregovori s Argentinom radi eventualnog uplovljavanja u Buenos Aires, ali bez rezultata.
Vlastitu igru zaigrali su i Britanci, koji su lansirali glasinu da se pred ušćem La Plate već nalazi bojni krstaš Renown. U to vrijeme ovaj brod još nije stigao ni do Rio de Janeira - ispred La Plate nalazile su se samo oštećene Ajax i Achillies, kojima se pridružila krstarica Cumberland nakon 36 sati brze plovidbe sa Falklanda.

Krstarica HMS Cumberland:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kako se bližio istek roka od 72 sata postajalo je sve jasnije da je novi sukob neizbježan. U međuvremenu su se u Montevideo sa svih strana svijeta sjatili novinari, filmske ekipe i brojni znatiželjnici koji su očekivali da će uživo gledati pomorsku bitku. Međutim, nisu je dočekali.
Kapetan Langsdorff, dijelom pod dojmom lažne vijesti o prisustvu bojnog krstaša Renown, bio je svjestan da nema šanse za povratak u Njemačku. Riskiranje života svojih mornara i oficira radi ''slavne pogibije'' smatrao je nedopustivim i stoga se odlučio na samopotapanje. Pred večer 17. prosinca Admiral Graf Spee je isplovio iz Montevidea s najnužnijom posadom, koja je prije napuštanja broda aktivirala tempirane naboje i brod je na očigled desetina tisuća promatrača eksplodirao.

Snimka razaranja džepnog bojnog broda Admiral Graf Spee:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Trijumfalni povratak u Britaniju - posada krstarice Exeter u luci Plymouth početkom 1940. godine:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Epilog - slučaj Altmark

Kapetan Langsdorff nije preživio gubitak svog broda. U hotelskoj sobi u Buenos Airesu legao je na bojnu zastavu Admiral Graf Spee i ustrijelio se. Prije toga je napisao pisma obitelji i svojim pretpostavljenima, gdje je preuzeo osobnu odgovornost za sudbinu broda. Sahranjen je u Buenos Airesu, a vijenac na pogreb uputili su i mornari britanskih trgovačkih brodova za koje je Langsdorff bio ''savršeni džentlmen'' (perfect gentleman).

Pogreb kapetana Langsdorffa u Buenos Airesu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Hitlera je razbijesnio postupak kapetana Langsdorffa. Smatrao je da se morao upustiti u bitku i potonuti zajedno sa svojim brodom. Stoga je zapovijedio da se njegovo ime izbriše iz popisa osoblja Kriegsmarine i zabranio da ga se spominje.
Propast džepnog bojnog broda Admiral Graf Spee u bici s objektivno slabijim protivnikom pokazala je Nijemcima da njihovo čudo zvano panzershiff nije tako moćno kako se očekivalo. Dapače, potapanjem ovog broda nepovratno je srušen mit o tobožnjoj izvanrednoj snazi džepnih bojnih brodova. Stoga su preostala dva broda prekategorizirana u teške krstarice (schwerer kreuzer). Ujedno je, po osobnoj Hitlerovoj zapovjedi, džepni bojni brod Deutschland preimenovan u Lützov - zbog bojazni da ne bude potopljen brod koji nosi ime Njemačka.
Britanci su znali da tanker Altmark prevozi oko 300 mornara sa trgovačkih brodova koje je potopio Admiral Graf Spee i bili su odlučni da ih oslobode. Altmark je u veljači 1940. ušao u norveške teritorijalne vode, gdje su pripadnici norveške ratne mornarice na britansko inzistiranje izvršili pretres broda u tri navrata. Pretres je bio površan i Norvežani su se zadovoljili činjenicom da je Altmark demontirao PZO mitraljeze, te je smatran običnim nenaoružanim pomoćnim brodom.
Britanci nisu odustajali od namjere da oslobode zatočene mornare. Altmarka je presreo razarač HMS Cossack pod zapovjedništvom kapetana bojnog broda Philipa Viana, nakon čega je njemački brod potražio sklonište u Jøssingfjordu.

Razarač HMS Cossack:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Vian je zatražio instrukcije od Admiraliteta. Prvi lord Admiraliteta (ministar ratne mornarice) Winston Churchill izdao je zapovijed: - Ako Norvežani ne otprate Altmark u Bergen uz zajedničku anglo-norvešku stražu na brodu iskrcajte se na Altmark, oslobodite zarobljenike i čekajte dalje instrukcije.
Norvežani nisu prihvatili britanski zahtjev pa je Cossack pristao uz Altmark i izvršio abordaž tj. isckrcao naoružani odred, uz poklik ''ovdje je mornarica!'' (The Navy is here). U kratkom okršaju poginula su 4 Nijemca i 5 ih ranjeno, dok su Britanci imali jednog ranjenog.

Altmark u Jøssingfjordu nakon britanskog napada:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Norveška je uputila oštar diplomatski protest Velikoj Britaniji zbog povrede teritorijalnih voda, no Britanci se nisu puno uzbuđivali - oslobodili su 299 mornara trgovačke mornarice doslovce pred vratima Njemačke. A Norvežanima su odgovorili da nisu smjeli dopustiti prijevoz zarobljenih mornara kroz svoje teritorijalne vode.
''Slučaj Altmark'' bio je neposredan povod da Nijemci započnu pripreme za okupaciju Norveške.
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Icon_minitime27.06.19 16:52

Riječna ratna flotila kraljevine Jugoslavije u Aprilskom ratu 1941.

U pričama o ratnim brodovima nije na odmet dodati još poneki zapis o ulozi riječne ratne flotile u ratnim operacijama.
Kraljevina Jugoslavija imala je u sastavu ratne mornarice i ne baš slabašnu RRF, čiju udarnu snagu su činili brodovi naslijeđeni raspadom Austro-Ugarske. Poslije rata austrougarska RRF je razdijeljena među zemlje pobjednice, pri čemu je kraljevina SHS dobila i preimenovala 4 monitora: SMS Enns kao Drava, SMS Bodrog kao Sava, SMS Bosna kao Vardar i SMS Körös kao Morava.
Uoči Aprilskog rata RRF je bila raspoređena kako slijedi.
- Zapovjedni brod: tegljač Cer  u Novom Sadu na Dunavu, zapovjednik RRF kapetan bojnog broda Edgar Angeli
1. grupa monitora u Dubovcu na Dunavu:
- monitor Vardar
- monitor Sava
1. minsko-baražna grupa u Bezdanu na Dunavu:
- monitor Drava
- tegljač Šabac
- 2 popisna minolovca
- 1 transportni brod
2. minsko-baražna grupa:
- monitor Morava u Staroj Kanjiži na Tisi, stavljen pod pod zapovjedništvo Potiske divizije
- 1 transportni brod  u Senti na Tisi
- 1 teglenica  u Senti na Tisi
3. minsko-baražna grupa u Sremskim Karlovcima na Dunavu:
- tegljač Sisak
- 2 popisna minolovca
- 1 transportni brod
4. minsko-baražna grupa u Smederevu na Dunavu:
- 1 tegljač
- 2 popisna minolovca
- 1 transportni brod
Zapovjedništvo sektora Đerdap:
- 1 tegljač  u Tekiji na Dunavu
- 2 transportna broda u Tekiji na Dunavu
- 1 tegljač u Donjem Milanovcu na Dunavu
- 2 transportna broda u Donjem Milanovcu na Dunavu

Edgar Angeli kao komodor mornarice NDH:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Monitor Morava, ex SMS Körös:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U Aprilskom ratu 1941. RRF nije došla do izražaja, završila je jednako neslavno kao i cijela vojska kraljevine Jugoslavije - što samopotapanjem, što predajom i zapljenom.

Tragadija remorkera Tansko Rajić

Na vijest da se Komanda baze Riječne flotile izvlači iz Novog Sada i da će most na Tisi kod Titela biti srušen monitor Morava zaplovio je iz Stare Kanjiže Tisom nizvodno i oko 23 sata 11. travnja stigao na pristanište na Savi u Beogradu, gdje su se već nalazili monitori Sava i Vardar. Trojica zapovjednika monitora su se sastala i odlučila da brodovi, s obzirom na stanje na fronti, budu potopljeni i posade prekrcane na remorker Tanasko Rajić i putnički brod Korana koji će ih prevesti do Zabrežja kod Obrenovca. Odatle će se posade prevesti vlakom do Boke Kotorske. Monitori su potopljeni oko 1 sat noću 12. travnja, posade su ukrcane na Tanaska Rajića i Koranu, a kada su brodovi zaplovili uzvodno dogodila se tragedija - inženjerci kopnene vojske digli su u zrak Most kralja Aleksandra preko Save zbog približavanja njemačkih oklopnih snaga iz Srijema i dio konstrukcije pao je na remorker Tanasko Rajić. Brod je odmah potonuo, a od 110 ukrcanih mornara poginulo ih je 95. Preživjele je spasio remorker Raška.

Srušeni Most kralja Aleksandra:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Podvig monitora Drava

Iznimka od neslavne sudbine kraljevske RRF je monitor Drava (istisnina 450 t, brzina 13 čv ili 24 km/h, naoružanje haubice 5 x 120 mm, topovi 2 x 66 mm, 7 mitraljeza), koji se proslavio kratkom ali junačkom epizodom u borbi s njemačkim i mađarskim snagama. Posada je brojala 90 ljudi, zapovjednik je bio poručnik bojnog broda Aleksandar Berić, prvi oficir poručnik Bruno Šegvić, a artiljerijski oficir poručnik Sulejman Šehović.

Monitor Drava, ex SMS Enns:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ujutro 6. travnja monitor Drava je isplovio iz Bezdana, uplovio u mađarski teritorij i bombardirao aerodrom kod Mohácsa. Nakon toga se sukobio sa četiri mađarska borbena čamca, dva potopio i ostale natjerao na povlačenje.
Nakon što je 10. travnja saznao za proglašenje NDH poručnik Berić postrojio je posadu na palubi (većinu su činili Hrvati) i rekao im: - Tko želi, može otići. - Brod je napustilo 6 mornara.
Kada je stigla zapovjed za povlačenje iz sjevernih dijelova zemlje monitor Drava zaplovio je nizvodno Dunavom. U plovidbi se susreo s velikom zaprekom - srušenim mostom između Erduta i Bogojeva. Poručnik Berić ipak je nekako uspio provući brod kroz ostatke željezne konstrukcije i nastaviti put niz Dunav.
U potragu za monitorom Drava uključeno je oko 50.000 volksdeutschera s obje obale Dunava. Kod Vukovara su ga dočekali njemački tenkovi, ali ga nisu uspjeli zaustaviti. Konačno je pronađen i potopljen od njemačkih bombardera Junkers Ju-87 Stuka 12. travnja kod sela Čib (danas Čelarevo). Posada je uspjela srušiti nekoliko Štuka, ali je nakon više pogodaka bombama morala napustiti brod. Preživjelo je samo 13 članova posade (poručnik Berić je poginuo, a poručnik Šegvić je počinio samoubojstvo). Zarobili su ih naoružani volksdeutscheri i zatvorili u neku šupu, odakle su uspjeli pobjeći.

Spomenik Aleksandru Beriću u Novom Bečeju:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Bilješka o monitoru Sava

Najdulju ''karijeru'' imao je monitor Sava (ex Bodrog). U II. SR potopila ga je 1941. vlastita posada u Zemunu. Iduće godine je izvađen iz rijeke i predan mornarici NDH, te je stacioniran u Slavonskom Brodu odakle je štitio plovidbu Savom. Godine 1944. posada ga je neprimjetno izvela sa sidrišta, odvezla ga nizvodno i potopila, te pobjegla u partizane. Poslije rata ponovo je izvađen i uvršten u RRF JRM, u čijem sastavu je bio do 1962.

Monitor Sava:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Trup monitora Sava je očuvan do danas i nalazi se u Novom Sadu u prilično jadnom stanju, iako je zaštićen kao spomenik:

[You must be registered and logged in to see this image.]
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Icon_minitime28.06.19 9:54

Pomorske operacije u području Aleuta 1942.-1943.

Aleutsko otočje ili Aleuti (Aleutian Islands, Алеутские острова) je lanac otoka vulkanskog porijekla koji se proteže od Aljaske u Sjevernoj Americi do Kamčatke u Aziji i čini razdjelnicu između Beringovog mora i Tihog oceana. Dugačak je 1.900 km i obuhvaća 14 većih i 55 manjih otoka ukupne površine 17.666 km2. Na otocima živi oko 8.000 stanovnika koji većinom pripadaju etničkoj skupini Aleuta (Aleut People, Алеу́ты). Veći dio Aleutskog otočja pripada USA (Savezna država Aljaska), a krajnji zapadni dio Rusiji.
U Drugom svjetskom ratu otočje je neko vrijeme bilo poprište pomorskih i kopnenih operacija Japana i USA. Kampanja oko Aleuta je u USA poznata kao ''zaboravljena bitka'' (Forgotten Battle) jer je glavna pozornost javnosti u to vrijeme bila usmjerena na Guadalcanal.
Bitke za Aleutsko otočje bile su jedini slučaj u Drugom svjetskom ratu da su se borbe vodile na teritoriju Sjedinjenih Američkih Država.

Aleutsko otočje:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Japanski napad

Operaciju napada na Aleute Japan je izveo u lipnju 1942., istodobno s napadom na otočje Midway. U historiografiji se obično navodi da je taj napad izveden u svrhu odvraćanja pozornosti Amerikanaca od glavnog napada na Midway, međutim po dokumentima koje su nedavno otkrili i neki povjesničari pokazalo se na to da je riječ o samostalnoj i svrhovitoj operaciji. Aleuti naime čine prirodni most između USA i sjevernog dijela Japana pa su Japanci nakanili otkloniti opasnost od ugrožavanja vlastitog teritorija preko ovog otočja. Stoga su se odlučili na zaposjedanje dva najvažnija otoka u zapadnom dijelu Aleuta - Attu i Kiska, a planirano je i iskrcavanje na otoiku Adak.
Za napad na Aleute određene su pomorske snage Sjevernog područja s glavninom 5. flote, pod općim zapovjedništvom viceadmirala Boshirō Hosogaye koji se nalazio na krstarici Nachi.

Admiral Boshirō Hosogaya:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Snage angažirane u operaciji činili su 4. divizija nosača aviona pod zapovjedništvom kontraadmirala Kakuji Kakute s nosačima Ryūjō i Jun'yō (ukupno 76 aviona), 2. divizija bojnih brodova pod zapovjedništvom kontraadmirala Shiro Takasua s bojnim brodovima Hyūga, Ise, Fusō i Yamashiro, nosač hidroaviona Kimikawa Maru, teške krstarice Takao i Maya, lake krstarice Kitakami, Ōi, Abukuma, Kiso i Tama, 2 pomoćne krstarice, 25 razarača, 6 podmornica, 3 minolovca, 1 minopolagač, 5 transportnih brodova i 5 tankera. Na transportnim brodovima je bilo ukrcano 2.450 vojnika invazijskih snaga.
Amerikanci su preko obavještajne službe, koja je uspjela probiti japansku najtajniju šifru (tzv. ''grimizni kod''), saznali na vrijeme za japanske planove i poduzeli su odgovarajuće protumjere. Glavnina Pacifičke flote bila je usmjerena na obranu Midwaya, dok je za operacije u području Aleuta bila na raspolaganju 8. operativna eskadra (Task Force 8) pod zapovjedništvom kontraadmirala Roberta Theobalda s teškim krstaricama USS Indianapolis i USS Louisville, lakim krstaricama USS Nashville, USS St. Louis i USS Honolulu, 12 razarača, 5 kutera Obalne straže, 6 podmornica i skvadronom hidroaviona za daleka izviđanja. Baza Task Force 8 bila je na otoku Kodiak na Aljasci.

Admiral Robert Theobald:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ostale američke snage u području Aljaske i Aleuta (otoci Amaknak i Umnak) činilo je oko 45.000 vojnika, dok je 11. zračna armija (11th Air Force) u svom sastavu 10 bombardera B-17 Flying Fortress, 34 bombardera B-18 Bolo i 95 lovaca P-40 Warhawk.
Prije iskrcavanja na Attu i Kisku Japanci su odlučili neutralizirati pomorsku i zračnu bazu Dutch Harbour na otoku Amaknak. Prvi napad izveli su 3. lipnja 1942. bombarderi B5N Kate sa nosača aviona Ryūjō i Jun'yō, bez većeg rezultata. Idući napad 4. lipnja je bio bolje organiziran i pogođeni su spremnici goriva, lokalna bolnica i jedan transportni brod.

Bombardiranje Dutch Harboura 4. lipnja 1942.:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Amerikanci su namjeravali napasti japansku flotu avionima iz kopnenih baza i to prije svega nosače aviona, a nakon što oni budu eliminirani u akciju će stupiti flotne snage. Međutim, to se nije ostvarilo jer su izviđački avioni zbog lošeg vremena izgubili vizualni dodir s japanskim snagama. Stoga su Japanci zauzeli Attu i Kisku praktično bez otpora, a Amerikanci su već ranije evakuirali (prisilno!) većinu civilnog stanovništva.

Intermezzo - bitka kod Komandorskih otoka i blokada japanskih garnizona

Na odgovor Amerikanaca nije trebalo dugo čekati. Japanci su zbog lošeg vremena propustili zauzeti otok Adak, na kojem su Amerikanci u kolovozu 1942. uspostavili zrakoplovnu bazu i odmah počeli sa zračnim napadima na Attu i Kisku.
Osim zračnih snaga djelovale su i podmornice US Navy. Tako je podmornica 5. srpnja 1942. USS Growler nedaleko Kiske potopila japanski razarač Arare i još 2 razarača oštetila. Amerikanci su natojali postupno slabiti japansku obranu zračnim napadima i pomorskom blokadom, prije nego iskrcaju kopnene snage i istjeraju Japance sa Aleuta.
U ožujku 1943. Japanci su na Aleute poslali konvoj sa opskrbom za garnizone na Attu i Kiski. Pratnju su činile teške krstarice Nachi i Maya, lake krstarice Tama i Abukuma i 4 razarača pod zapovjedništvom viceadmirala Boshiro Hosogaye. Amerikanci su saznali za japanske namjere i presreli konvoj kod Komandorskih otoka (Командо́рские острова́ - teritorij SSSR) eskadrom pod zapovjedništvom kontraadmirala Charlesa McMorrisa s teškom krstaricom USS Salt Lake City, lakom krstaricom USS Richmond i 4 razarača.

Krstarica USS Salt Lake City:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Do susreta je došlo u jutro 26. ožujka i uslijedila je pomorska bitka - jedna od rijetkih na Pacifiku koja je vođena kao klasičan sukob ratnih brodova bez sudjelovanja zrakoplovstva i podmornica. Sukob je trajao od 8.40 h do 12.30 h i završen je sa taktičkog gledišta neodlučeno - na obje strane je bilo nekoliko oštećenih brodova i ukupno 21 poginuli član posade. Međutim, Amerikanci su postigli stratešku pobjedu jer su Japanci nakon ovog sukoba odustali od opskrbe garnizona na Aleutima površinskim brodovima - u buduće će to činiti samo podmornicama.
A admiral Hosogaya je nakon ove bitke smijenjen i otjeran u mirovinu.

Pomorska bitka kod Komandorskih otoka, grafički prikaz:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Američki desanti na Attu i Kisku

U međuvremenu je došlo do promjena i u sastavu američke Task Force 8 nad kojom je zapovjedništvo preuzeo kontraadmiral Thomas Kinkaid, koji se ranije istaknuo u operacijama oko Guadalcanala.
Čim su prikupili odgovarajuće snage Amerikanci su poduzeli amfibijske operacije kako bi istjerali Japance sa Aleuta. Prvi na redu bio je otok Attu, na koji je 11. svibnja 1942. iskrcano 15.000 vojnika 7. pješadijske divizije. Japanskim garnizonom od 2.900 vojnika zapovijedao je pukovnik Yasuyo Yamasaki.
Za potporu i zaštitu desanta amerikanci su prikupili jako pomorske snage - bojne brodove USS Idaho, USS Nevada i USS Pennsylvania, laki nosač aviona USS Nassau, teške krstarice USS Louisville, USS San Francisco i USS Wichita, lake krstarice USS Detroit, USS Richmond i USS Santa Fe, te 13 razarača.
Snažno bombardiranje otjeralo je Japance u brda, ali je njihov otpor trajao sve do 29. svibnja kada je Yamasaki - bez nade u pomoć - izveo banzai juriš na američke položaje. Preživjelo je samo 29 japanskih vojnika.

Bojni brod USS Idaho:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Desant na otok Attu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U vrijeme bitke za Attu Japanci su 22. svibnja prikupili u zaljevu Tokija jaku flotu s nosačima aviona Zuikaku, Shokaku, Jun'yō i Hiyō, bojnim brodovima Musashi, Kongō i Haruna, 7 krstarica i 11 razarača u namjeri da odbiju američki napad, ali je bitka okončana prije nego su brodovi stigli isploviti.
Nakon oslobađanja otoka Attu Amerikanci su planirali napad na otok Kiska (Operation Cottage). Za iskrcavanje je prikupljeno 34.500 vojnika, od kojih 5.000 Kanađana. Desant je izveden 15. kolovoza 1942. i prošao je bez otpora. Amerikancima tada nije bilo poznato da su Japanci već ranije evakuirali trupe sa otoka. Ipak nije prošlo bez žrtava - stradalo je 313 vojnika i to od takozvane ''prijateljske paljbe'', od japanskih mina-zamki, smrzavanja i bolesti.
Attu i Kisku Amerikanci su do kraja rata koristili kao baze za zračne napade na japanska uporišta na Kurilskim otocima, zbog čega su Japanci morali odvojiti 40.000 vojnika i 500 aviona koji bi mogli biti korisniji na drugim ratištima.
Na vrh Go down
Max Blitz
KONTRA ADMIRAL
KONTRA ADMIRAL



Orden Narodne Armije sa srebrnom zvijezdom (III.) NA
Orden za vojne zasluge s velikom zvijezdom (I.red) VZ
Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima VZ
Medalja za Vojne Zasluge VZ
JM10 JM
Jubilarna Medalja "Prva Petol(j)etka JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 24246
ČLAN OD: : 2012-10-30

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Icon_minitime28.06.19 12:52

Stanko1 (citat):
Monitor Sava:

[You must be registered and logged in to see this image.]


Trup monitora Sava je očuvan do danas i nalazi se u Novom Sadu u prilično jadnom stanju, iako je zaštićen kao spomenik:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ne, gornja slika je kako je danas jer je prije cca pola godine završena obnova.
Postavljao sam neke nove vijesti o tom brodu, kako su slijedile, na temi 'Rečna flotila'.

Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Icon_minitime28.06.19 14:53

Ups! Promaklo mi je pa sam objavio krivi podatak. Embarassed
Lijepo je vidjeti obnovljenog veterana, zaslužio je.
I drago mi je da se netko od drugih forumaša napokon javio u ovoj temi, već mi se pričinilo da pišem sâm sebi (iako tema ima pristojan broj pregleda).
Hvala Max na ispravci.
Na vrh Go down
Minolovac
Desetar
Desetar
Minolovac


Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 290
ČLAN OD: : 2013-03-09
DOB : 63
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Icon_minitime29.06.19 22:23

Samo piši Stanko, rado te pratim. Pozz
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Icon_minitime30.06.19 8:58

Pišem, pišem, još ćete me moliti da prestanem.  Wink

Bitka kod Sjevernog rta i uništenje bojnog broda Scharnhorst 1943.

U Drugom svjetskom ratu bilo je malo međusobnih sukoba bojnih jedinica (bojni brodovi i bojni krstaši). Između brodova britanske i njemačke flote takvi sukobi zbili su se u četiri navrata, od toga dvaput u epizodi Bismarck.
Prva takva borba zbila se 9. travnja 1940. kod otočja Lofoten, za vrijeme tzv. Norveške operacije (operacija Weserübung Nord), kada su se sukobili britanski bojni krstaš HMS Renown i njemački bojni brodovi Scharnhorst i Gneisenau. U obostranoj razmjeni paljbe oštećena su oba njemačka broda - na Gneisenau su izbačene iz borbe obje prednje topovske kule - dok je Renown pretrpio neznatno oštećenje. Nijemci su se povukli, a progon nije bio moguć zbog vrlo lošeg vremena (pljuskovi snijega i vjetar od 10 bofora).
Četvrti i posljednji sukob zbio se već duboko u drugom razdoblju rata, u pomorskoj bici kod Sjevernog rta (Battle of North Cape) 26. prosinca/decembra 1943. godine.

Operacija Ostfront

Potkraj 1943. godine Nijemci su na Istočnoj fronti bili u punom povlačenju. Da bi smanjili pritisak sovjetskh snaga odlučili su onemogućiti ili bar otežati dopremanje savezničke pomoći SSSR-u sjevernom rutom preko Murmanska, između ostalog djelovanjem svoje površinske flote.
Sukladno planu koji je dobio ime Operacija Istočna fronta (Unternehmen Ostfront) na večer na sâm Božić 1943. godine iz operacijske baze u Altenfjordu na sjeveru Norveške isplovila je mala njemačka eskadra pod zapovjedništvom kontraadmirala Ericha Beya s bojnim brodom Scharnhorst i razaračima Z-29, Z-30, Z-33, Z-34 i Z-38, u namjeri da kod Medvjeđeg otoka napadne saveznički arktički konvoj JW 55B koji je plovio iz Škotske za Murmansk.

Admiral Erich Bey:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Bojni brod Scharnhorst:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Zbog teškog mora razarači nisu mogli slijediti brzinu Scharnhorsta pa ih je admiral Bey uputio da djeluju kao posebna skupina (na kraju nisu ni sudjelovali u bici nego su se vratili u Altenfjord), dok je sa Scharnhorstom pokušao napasti konvoj.
U tome ga je spriječila britanska skupina za osiguranje povratnog konvoja JW 55A koji je plovio iz Murmanska u Britaniju pod zapovjedništvom kontraadmirala Roberta Burnetta, s teškom krstaricom HMS Norfolk i lakim krstaricama HMS Belfast i HMS Sheffield.

Admiral Robert Burnett:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Zapovjedni brod admirala Burnetta, krstarica HMS Belfast:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Unatoč nepovoljnom odnosu snaga, jer krstarice se ne šalju na bojni brod, Britanci su napali Scharnhorst i uspjeli ga otjerati od konvoja. Nakon toga je Bey pokušao napasti sa druge strane, ali se opet sukobio s krstaricama admirala Burnetta koje su pratile njegove pokrete na radarima. U obostranoj razmjeni paljbe oštećeni su Scharnhorst i sve tri britanske krstarice. Tada je admiral Bey odlučio prekinuti akciju i vratiti se u Altenfjord. Čini se da je kod Nijemaca došlo do zabune i da su zbog razlike u kalibru topova zaključili kako je Norfolk bojni brod.
Tokom bitke s krstaricama Scharnhorstu se dogodila nezgoda koja će imati pogubne posljedice. Jedna granata s krstarice Norfolk onesposobila je glavni radarski uređaj, a kako je vidljivost u polarnom mraku i po vrlo lošem vremenu bila ograničena na minimum brod je ostao praktično ''slijep''. Stoga Nijemci nisu znali da im se približava nova i puno veća opasnost.

Stupica

Scharnhorst se nikada nije vratio u Altenfjord. Put za povlačenje presjekla mu je britanska skupina za opće osiguranje konvoja pod zapovjedništvom admirala sir Bruce Frasera, novog zapovjednika Domovinske flote koji je naslijedio admirala Toveya. Admiral Fraser nalazio se na novom bojnom brodu HMS Duke of York klase King George V, a uz njega u eskadri su bili laka krstarica HMS Jamaica i razarači HMS Savage, HMS Saumarez, HMS Scorpion i norveški HnoMS Stord.
Britanska stupica bila je unaprijed pripremljena, jer su zahvaljujući sustavu za dešifriranje radio poruka imenom Ultra unaprijed saznali da će Nijemci poslati Scharnhorst na konvoj JW 55B.

Admiral sir Bruce Fraser:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Bojni brod HMS Duke of York:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Britanska glavnina primijetila je Scharnhorst na radaru u polarnom mraku u 16:17 h, a u 16:50 h kada je udaljenost pala na samo 12.000 jardi (11.000 m) Duke of York je otvorio paljbu uz pomoć svjetlećih granata. Iznenađeni Scharnhorst nakon što je primio nekoliko pogodaka pokušao je pobjeći prema istoku, a kako je razvijao superiornu brzinu razmak se postupno povećavao. Tada je jedna granata s bojnog broda Duke of York ispaljena iz velike udaljenosti pogodila palubu, probila oklop i eksplodirala unutar pogonskog postrojenja. Brzina Scharnhorsta odmah je pala pa su ga sustigli razarači admirala Frasera i pogodili ga s 3-4 torpeda.
U međuvremenu mu se ponovo približio Duke of York koji ga više nije ispuštao iz šaka. Nakon što je onesposobljen topovskom paljbom Britanci su ga potopili torpedima. Ukupno su Britanci lansirali na Scharnhorst čak 55 torpeda, od kojih je jedna petina pogodila cilj. Također je primio najmanje 13 pogodaka granatama kalibra 356 mm. Potonuo je u 19:45 h.

Bitka kod Sjevernog rta, grafički prikaz. Na slici lijevo vidi se prva faza bitke (sukob s krstaricama), a na slici desno djelovanje HMS Duke of York i potapanje Scharnhorsta:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Epilog

Od čitave posade Scharnhorsta, koja je brojala 1.968 mornara i oficira, Britanci su uspjeli spasiti samo 36 ljudi. Brod je uspjelo napustiti oko polovice posade, međutim uvjeti za spašavanje bili su najgori mogući - temperatura vode tek stupanj-dva iznad nule (zbog čega se vrijeme za preživljavanje mjerilo u minutama) a zraka ispod nule, polarni mrak, olujni vjetar s povremenim pljuskovima snijega i golemi valovi. Britanski razarači upalili su reflektore i prebacili preko bokova mreže da se brodolomci mogu za njih uhvatiti, međutim najefikasniji način spašavanja bio je pomoću lasa. Britanski mornari dobacili bi brodolomcu laso koje bi on morao staviti ispod oba pazuha, pa bi ga izvukli na brod.
Među poginulima su bili kontraadmiral Erich Bey i zapovjednik Scharnhorsta kapetan Fritz Hintze.

Dio artiljeraca bojnog broda Duke of York nakon potapanja Scharnhorsta i povratka u Scapa Flow:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Po dolasku u Murmansk svi preživjeli Nijemci prebačeni su na bojni brod Duke of York, isti onaj koji ih je potopio. Tu ih je posjetio osobno admiral Fraser i održao im govor u kojem je odao priznanje cjelokupnoj posadi Scharnhorsta na junačkoj borbi do posljednje granate.
Potapanjem Scharnhorsta nestala je posljednja realna prijetnja od njemačkih površinskih ratnih brodova. Preostao je još samo bojni brod Tirpitz, ali njemu su Britanci posvećivali toliko pažnje - više puta je oštećen napadima iz zraka, a jednom i džepnim podmornicama - da je prestao biti operativno sposoban i svoj kraj je dočekao kao plivajuća obalna baterija.
I za kraj jedna zanimljivost: admiral sir Bruce Fraser kasnije je dobio plemićku titulu 1st Baron Fraser of North Cape (prvi barun Fraser od Sjevernog rta).
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Icon_minitime30.06.19 13:07

Zapis o pomorskom ratu u Koreji 1950.-1953.

Kada se govori o Korejskom ratu (1950. - 1953.) sa aspekta ratovanja na moru između zaraćenih strana valja odmah naglasiti da ga praktično nije bilo. Pomorske snage Sjeverne Koreje bile su slabašne i simbolične - nekoliko torpednih čamaca, topovnjača, lovaca podmornica i minolovaca - a ništa bolje nisu bile ni kineske koje se i nisu umiješale u rat. Sjeverna strana vodila je ratne operacije prvenstveno na kopnu, te u zraku (ali samo u obrani).
U početnoj fazi rata mornarica Sjeverne Koreje izvela je nekoliko manjih desanata i slala niz obale male transportne brodove s minicijom, što je dovodilo do sporadičnih i minornih okršaja s isto tako malom mornaricom Južne Koreje.
Jedini spomena vrijedan sukob pomorskih snaga u Korejskom ratu zbio se 2. srpnja 1950., kada je nekoliko sjevernokorejskih torpednih čamaca i topovnjača u Japanskom moru napalo krstarice USS Juneau i HMS Jamaica, te fregatu HMS Black Swan. U okršaju koji je poznat kao bitka kod Chumonchin Chana potopljena su tri torpedna čamca dok Amerikanci i Britanci nisu imali gubitaka.
Zanimljivo, Sjevernokorejci i danas tvrde da je njihov torpedni čamac broj 21 potopio krstaricu USS Baltimore, koja uopće nije sudjelovala u Korejskom ratu(!).

Torpedni čamac broj 21 u Muzeju pobjede u Pyongyangu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Unatoč golemom nesrazmjeru u snazi pomorska moć odigrala je značajnu ulogu u ratu u Koreji. Osim pomorskog desanta kod Inchona 15. rujna 1950. (Operation Chromite) pomorske snage United Nations Command - UNCOM vršile su blokadu pomorskog i kopnenog priobalnog prometa Sjeverne Koreje u Japanskom i Žutom moru, izvodile zračne napade na kopnene ciljeve, pružale paljbenu potporu u priobalnom pojasu, izvodile manje taktičke desante, a po potrebi i evakuaciju trupa i civilnog stanovništva morskim putem.

Prvi zračni napadi

Sjeverna Koreja pokrenula je invaziju na Južnu Koreju 25. lipnja 1950. prelaskom svojih trupa preko 38. paralele. Predsjednik Harry Truman objavio je 27. srpnja da će USA pružiti oružanu potporu Južnoj Koreji, a istoga dana bombarderi B-26 Invader uz Japana bacili su prve bombe na sjevernokorejske zračne baze.
Prvi zračni napad sa nosača aviona izveli su 3. srpnja avioni Douglas AD Skyraider sa USS Valley Forge. Napali su aerodrom i željeznički čvor u Pyongyangu, pri čemu su im zračnu zaštitu pružali mlazni lovci F-9 Panther. Osim aviona uništenih na zemlji Amerikanci su u zraku srušili dva sjevernokorejska lovca Jak-9.

Douglas AD Skyraider:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Grumman F-9 Panther:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Američkoj pomorskoj skupini pridružili su se i brodovi Royal Navy iz Singapura. Američko-britanske snage organizirane su u dvije operativne skupine:
·         Task Grup 77.3 pod zapovjedništvom američkog kontraadmirala Johna Hoskinsa s nosačem aviona USS Valley Forge, teškom krstaricom USS Rochester i 8 razarača

Admiral John Hoskins:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nosač aviona USS Valley Forge:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Krstarica USS Rochester:

[You must be registered and logged in to see this image.]

·         Task Group 77.1 pod zapovjedništvom britanskog viceadmirala Williama Andrewsa s nosačem aviona HMS Triumph, lakom krstaricom HMS Jamaica i razaračima HMS Cossack i HMS Consort

Admiral William Andrews:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nosač aviona HMS Triumph:

[You must be registered and logged in to see this image.]
Na vrh Go down
croato
Džomba
Džomba
croato


Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 194
ČLAN OD: : 2012-12-08

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Icon_minitime30.06.19 13:09

Samo ti nastavi ovim ritmom kada vec nisi u stanju malo brze   Very Happy Very Happy 
I ne brini, nitko te nece moliti da prestanes ...  
Svaka ti dala
Na vrh Go down
Sponsored content





Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 2 Icon_minitime

Na vrh Go down
 
Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi
Na vrh 
Stranica 1/3Idi na stranicu : 1, 2, 3  Next
 Similar topics
-
» Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku
» Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga
» Zapisi sa mojih putovanja

Permissions in this forum:Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
FORUM БИВШИХ PRIPADNIKA НЕКАДАШЊЕ JNA 22.12.1941 - 18.07.1991 :: VOJNA PLATFORMA :: Vojna Historija / Vojna Povijest / Војна историја-
Idi na: