FORUM БИВШИХ PRIPADNIKA НЕКАДАШЊЕ JNA 22.12.1941 - 18.07.1991
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

FORUM БИВШИХ PRIPADNIKA НЕКАДАШЊЕ JNA 22.12.1941 - 18.07.1991

Sva(t)ko ima pravo na sjećanja - Свако има право на сећања - Vsak ima pravico na spomine - Секој има право на сеќавање - Gjith kush ka të drejt për kujtime - Mindenkinek joga van az emlekeihez - Everyone has the right to memories
 
HomeEventsRegistracijaLogin

 

 Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi

Go down 
+3
Minolovac
Max Blitz
Stanko1
7 posters
Idi na stranicu : Previous  1, 2, 3
AutorPoruka
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 4 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 4 Icon_minitime21.01.20 14:59

Masakr divizije Acqui na otoku Kefalonija 1943. godine

Pričica koja slijedi nema veze s pomorskim bitkama, a s pomorskim ratovanjem utoliko što je riječ o otoku gdje su se zbila dva desanta tj. dva iskrcavanja kopnenih snaga. Od kojih je jedan bio relativno bezazlen, a drugi s vrlo opakim posljedicama. Riječ je o takozvanom Masakru na Kefaloniji, poznatom još kao Cephalonia Massacre, Massacre of the Acqui Division, talijanski Eccidio di Cefalonia. U razdoblju od 23. do 28. rujna 1943. Nijemci su pobili više od 5.000 zarobljenih pripadnika talijanske divizije Acqui (33 Divisione fanteria Acqui).
Kefalonija (Cephalonia, Kefallinia ili Kephallenia, grčki Κεφαλονιά) je najveći otok u skupini takozvanih Jonskih otoka i pripada Grčkoj. Površine je 781 km2, ima oko 36.000 stanovnika, a glavni grad - ujedno i upravno središte svih Jonskih otoka - je Argostolion ili Argostoli (Αργοστόλιον, Αργοστόλι).

Jonski otoci:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Poslije grčkog poraza u ratu 1941. godine veći dio kopna i većinu otoka okupirali su Talijani. Na Kefaloniji se od svibnja 1943. godine nalazila glavnina 33. pješadijske divizije Acqui pod zapovjedništvom generala Antonia Gandina s oko 11.000 vojnika (dio je bio raspoređen na druge Jonske otoke), uz nešto pripadnika ratne mornarice i financijske policije. Na otoku je od srpnja 1943. također bilo oko 2.000 vojnika Wehrmachta.

Talijanski vojnici na Kefaloniji krajem ljeta 1943.:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Antonio Gandin:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na vijest o talijanskoj kapitulaciji pred Saveznicima 8. rujna 1943. general Gandin je bio primoran na izbor: nastaviti borbu na strani Osovine, predati oružje i vratiti se u Italiju ili pružiti otpor. Gandin je pregovore s Nijemcima odugovlačio kako bi dobio na vremenu, pri čemu je uzastopno tražio pomoć i instrukcije od talijanske Comando Supremo. Na kraju je proveo svojevrsni referendum među pripadnicima divizije, od kojih se uvjerljiva većina odlučila za otpor Nijemcima.

Položaji divizije Acqui na Kefaloniji 8. rujna 1943.:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nijemci su u pregovorima po običaju lagali - obećali su Talijanima repatrijaciju ako se predaju, no zapovjedi koje su dobili od sâmog Hitlera glasile su drugačije: Talijani su izdajice i moraju u zarobljeničke logore. U međuvremenu su počeli na otok dopremati pojačanja iz sastava XXII. Brdskog korpusa (XXII Gebirgskorps). Do divizije Acqui doprli su i glasovi da su se trupe na Krfu predale i umjesto u Italiju prebačene u Njemačku, u logore za ratne zarobljenike.
Pod pritiskom mlađih oficira, koji su zaprijetili pobunom, general Gandin je zapovijedio oružani otpor Nijemcima. Talijanska artiljerija potopila je dva od pet brodova koji su prevozili njemačka pojačanja, no divizija Acqui nije mogla izdržati zračne napade Luftwaffe. Ostaci divizije povukli su se u zadnje uporište Argostolion, a nakon što su ostali bez municije morali su se predati. U borbama na Kefaloniji poginulo je oko 1.300 talijanskih vojnika.

Vojnici divizije Acqui za vrijeme borbi s Nijemcima:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nakon predaje Nijemci su postrijeljali oko 5.000 pripadnika divizije Acqui, između ostalih generala Gandina i većinu oficira. Egzekucije je obavljala Gebirgsjäger-Regiment 98 kojom je zapovijedao major Harald von Hirschfeld. Leševe pobijenih Talijana Nijemci su dijelom pobacali u more, dijelom pokopali u masovne grobnice, a dijelom ostavili po ulicama i u luci Argostolion. Poslije rata Talijani su ekshumirali oko 3.000 posmrtnih ostataka i pokopali ih u Bariju.
Masakr nad ratnim zarobljenicima na Kefaloniji je ratni zločin gotovo bez presedana u Drugom svjetskom ratu, koji je po broju žrtava nadmašen samo pokoljem poljskih oficira u Katynskoj šumi. Poslije rata je bio predmetom savezničke istrage. Major von Hirschfeld izbjegao je pravdi jer je 1945. poginuo u borbama kod klanca Dukla. Pred sud u Nürnbergu izveden je general Hubert Lanz, zapovjednik XXII. brdskog korpusa, koji je osuđen na 12 godina zatvora ali je već 1951. pušten na slobodu. Umro je 1982. godine.

Harald von Hirschfeld:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Spomenik u Argostolionu za sjećanje na Eccidio di Cefalonia:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Masakr na Kefaloniji prikazan je u filmu Johna Maddena ''Mandolina kapetana Corellija'' (Captain Corelli's Mandolin) s Nicholasom Cageom i Penélope Cruz u glavnim ulogama.

vladimir voli ovaj upis

Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 4 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 4 Icon_minitime21.01.20 15:25

Kad smo već spomenuli Jonske otoke i Kefaloniju...

Katastrofa njemačke 2. oklopne divizije u minskom polju kod Jonskih otoka 1941.

U napadu Njemačke na Grčku travnja/aprila 1941. godine sudjelovala je i 2. oklopna divizija (2. Panzer-Division) pod zapovjedništvom general-lajtnanta Rudolfa Veiela. Nakon zauzimanja južne Makedonije divizija je sudjelovala u borbama kod Termopilskog klanca i prva ušla u Atenu.

Tenkovi 2. oklopne divizije u Grčkoj:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nakon kapitulacije Grčke divizija je bila predviđena za sudjelovanje u operaciji Barbarossa, napadu na SSSR, no prije toga je upućena u Beč na popunu i sređivanje opreme. S obzirom na slabu propusnu moć željezničke mreže u Jugoslaviji odlučeno je da divizija bude prevezena morskim putem iz Grčke u talijanski Taranto, pa dalje željeznicom do Beča. Za ukrcajnu luku određen je Patras, a opremu i vojnike divizije prevesti će njemački teretni brodovi Kybfels (7.764 brt) i Marburg (7.564 brt) te talijanski brod Laura C.
Prvi konvoj od 18. svibnja/maja 1941. prevezao je teret i vojnike bez incidenata, no drugi konvoj je pretrpio katastrofu.

Teretni brod Marburg kompanije Norddeutscher Lloyd:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Izvještaj da je u vodama Jonskih otoka primijećena jedna britanska podmornica pobudio je kod Talijana strah od napada na konvoj, pa su 18. svibnja iz Taranta poslali podmornicu Menotti da izvidi situaciju. Na večer 20. svibnja talijanski podmorničari su primijetili siluetu nepoznatog broda južno od otoka Zakynthos, ali ga nisu prepoznali. Bio je to britanski brzi minopolagač HMS Abdiel koji je upravo položio mine u prolazu između otoka Kefalonia i Ithaki. Posljedice su bile brze i razorne - istog dana od mine je potopljen razarač Carlo Mirabello, a zatim je istu sudbinu doživjela i topovnjača Pellegrino Matteucci. Oba broda su plovila u Patras da se pridruže konvoju.

Minopolagač HMS Abdiel:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Razarač Carlo Mirabello:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Zbog vrlo loše međusobne komunikacije Talijani nisu obavijestili svoje njemačke saveznike u Patrasu o minskom polju. U 9:00 sati 21. svibnja Kybfels i Marburg isplovili su iz luke i zaplovili planiranom rutom. U 14:00 sati, dok je konvoj bio između Kefalonije i Lefkade, došlo je do jake eksplozije - Kybfels je naletio na minu. Odmah zatim ista sudbina je zadesila i Marburg. Oba broda su morala biti napuštena pri čemu je poginulo ili se utopilo 226 njemačkih vojnika. Preživjeli su plivali prema Kefaloniji i Lefkadi, a spašavali su ih talijanski brodovi i grčki ribari. Sva ukrcana oprema 2. oklopne divizije stradala je na potonulim brodovima.

Preživjeli Nijemci napuštaju Marburg:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Zapaljena olupina Marburga između Kefalonije i Lefkade, snimka iz talijanskog aviona:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Abdiel je ušao u pomorsku povijest kao prvi brod koji je uspješno položio morske mine u dubokim vodama.

vladimir voli ovaj upis

Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 4 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 4 Icon_minitime21.01.20 16:33

Nekoliko zapisa o epizodi Bismarck

U temi ''Dogodilo se na današnji dan'' opisana je potjera za njemačkim bojnim brodom Bismarck, pomorske bitka u Danskom prolazu i potapanje Bismarcka. U ovom osvrtu biti će opisane neke ljudske sudbine i još neki detalji iz ove legendarne epizode pomorskog ratovanja.

Hood

U pomorskoj bici u Danskom prolazu 24. svibnja 1941., točno u 6:00 sati ujutro, nakon pogotka sa Bismarcka eksplodirao je tada najveći britanski ratni brod i ponos Royal Navy bojni krstaš HMS Hood. Od 1.421 člana posade preživjela su samo tri čovjeka - signalist Edward ''Ted'' Briggs, mornar Robert Tilburn i zastavnik (midshipman) William Dundas, koje je dva sata nakon potonuća spasio razarač HMS Electra.

Posljednja fotografija bojnog krstaša HMS Hood, snimljena sa bojnog broda HMS Prince of Wales za vrijeme plovidbe prema Danskom prolazu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Većina posade stradala je u kataklizmičkoj eksploziji koja je zahvatila čitav brod. O snazi eksplozije govori i činjenica da je krmena nadvišena topovska kula težine preko 1.000 tona odbačena u zrak. Mnogi mornari su vjerojatno živi potonuli u unutarnjem dijelu broda, a manji broj je uspio poskakati u more. Gotovo svi ti ljudi su bili uvučeni u vrtlog prilikom potonuća i utopili se. Briggs je ispričao vlastito neugodno iskustvo - i on je povučen u dubinu i već se oprostio sa životom kada je primijetio da se počeo kretati u suprotnom smijeru, prema površini. Vjerojatno ga je izbacio mjehur zraka iz tonućeg broda. Kada je izbio na površinu ugledao je najgrozniji prizor svog života - na samo pedesetak metara pred njim nalazio se pramac Hooda u okomitom položaju kako brzo nestaje u dubinu. Briggs je prikupio svu snagu i zaplivao u suprotnom smjeru kako ga ne bi ponovo zahvatio vrtlog od potonuća. Kada se osvrnuo oko sebe vidio je samo dvojicu živih ljudi.

Edward ''Ted'' Briggs:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Sva trojica brodolomaca sa Hooda preživjela su rat. Edward Briggs (1923.-2008.) je nastavio službu u ratnoj mornarici sve do 1973. godine kada je umirovljen u činu poručnika. Iste godine dobio je visoko odlikovanje Order of the British Empire. Pojavio se u više radijskih i TV emisija i u dokumentarnim filmovima, a bio je i koautor knjige Flagship Hood: The Fate of Britain's Mightiest Warship.
Robert Tilburn (1921.-1995.) je služio u Royal Navy do 1952., a zatim je radio kao službenik do umirovljenja. Bio je jedan od istaknutih članova HMS Hood Association. William Dundas (1923.-1965.) je nastavio služiti kao oficir Royal Navy do umirovljenja 1958. godine, nakon čega je utemeljio privatnu farmu. Poginuo je u automobilskoj nesreći. Dundas jedini od trojice preživjelih nije nikada rekao ni jednu jedinu riječ o katastrofi Hooda i svojim doživljajima u Danskom prolazu. O toj temi nije htio razgovarati čak ni s najbližom rodbinom i prijateljima.
Ostatke Hooda otkrila je 2001. godine ekspedicija koju je vodio britanski lovac na olupine David Mearns, vlasnik kompanije Blue Water Recoveries, nakon šestogodišnjih priprema. S obzirom da se olupina tretira kao ratni grob, koji se ne smije uznemiravati, Mearns je tražio i dobio suglasnost za istraživanje od Royal Navy, HMS Hood Association i tada jedinog preživjelog Teda Briggsa. Kada je olupina pronađena Mearns je dao dopremiti Briggsa zračnim i morskim putem iz Britanije na istraživački brod Northern Horizon, odakle je putem daljinski upravljane ronilice na pramac Hooda položio memorijalnu brončanu plaketu.

Pramac Hooda s memorijalnom plaketom na dubini od 2.800 metara:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Bismarck

Bismarck je potopljen 27. svibnja/maja 1941. topovskom paljbom bojnih brodova HMS Rodney i HMS King George V i torpedima krstarice HMS Dorsetshire. Preživjelo je 115 članova posade, od kojih 110 kao britanski zarobljenici, dok je poginulo ili se poslije potonuća utopilo 2.106 ljudi.
Jedno od intrigantnih pitanja je zašto su krstarica Dorsteshire i razarač HMS Maori naprasno prekinuli spašavanje preživjelih i ostavili 800 njemačkih mornara da se utope. Službeno objašnjenje je da je primijećeno približavanje njemačke podmornice. Britanci su dešifriranjem radio poruka saznali da je zapovijeđeno prikupljanje podmornica oko Bismarcka radi njegove zaštite i nisu bili voljni prihvatiti ni minimalni rizik. Jedan mornar je sa promatračnice javio da vidi u daljini periskop podmornice, a vjerojatno je riječ o priviđenju jer je po površini plutalo puno ostataka nakon potonuća Bismarcka. To je bilo dovoljno da se brodovi pokrenu - u mirovanju bi bili sitting ducks za njemačka torpeda. Neki preživjeli Nijemci su pak osporavali takvo objašnjenje tvrdnjom da ni jedna podmornica ne bi napala brod koji spašava brodolomce. Što bi se u stvarnosti događalo je pitanje na razini spekulacija.
Valja dodati još jednu konstataciju: pomorska bitka je lišena svake osobnosti. Mornar ne vidi mornara na drugoj strani. Vidi se samo protivnički brod, a i njega vidi vrlo ograničen broj ljudi. Taj brod je neprijatelj i morate ga potopiti ili će on potopiti vas. No kada je protivnik jednom poražen brodolomac više nije neprijatelj nego ''čovjek u moru''. U raznim TV dokumentarcima pojavili su se brojni sudionici potjere i uništenja Bismarcka, sa obje strane. Pri tome su neki ispričali svoje dojmove o zadnjim trenucima njihovih protivnika. Na vijest o eksploziji Hooda, koja je posadi objavljena putem razglasa, na Bismarcku je izbila erupcija oduševljenja, ali je trajala kratko - mornari su počeli razmišljati o stravičnoj tragediji posade Hooda, a zatim kako bi se slično moglo dogoditi i njima. Što se i dogodilo u još mučnijem obliku - dok većina posade Hooda nije bila ni svjesna što ih je snašlo agonija Bismarckove posade je trajala satima.
Ni Britanci nisu bili ravnodušni prema sudbini ljudi na Bismarcku. Kada su ugledali brod u daljini prije završne bitke zadivila ih je njegova ljepota i elegancija, ali su bili svjesni da ga moraju uništiti. Potkraj bitke, kada su se britanski brodovi sasvim približili Bismarcku, primijetili su kroz dalekozore sitne ljudske prilike kako trče po palubi i pokušavaju naći zaklon od paljbe, kako se okupljaju na pramcu i skaču u more. Tada je Britance obuzelo sažaljenje prema tim ubogim ljudima jer su bili svjesni kroz kakav pakao prolaze. Učinili su sve što je bilo u njihovoj moći da spase što više preživjelih sa Bismarcka. Neki su pokušali i više od toga. Tako je zastavnik (midshipman) Joe Brooks sa krstarice Dorsetshire primijetio Nijemca bez obje ruke kako se drži zubima za konopac. Ostala je tajna kako je uopće uspio doplivati do broda. Brooks nije razmišljao ni trenutka već se spustio niz konopac kako bi dohvatio čovjeka i izvukao ga na palubu. Već mu je bio na dohvat ruke, ali onaj jadnik nije izdržao, ispustio je konopac i nestao. Brooks je to opisao komentarom: - Izgubio sam ga (I lost him).
Ironično, Brooksa je zapovjednik krstarice kapetan Benjamin Martin kaznio kućnim pritvorom zbog samovoljnog napuštanja broda. Koliko god to izgledalo grubo kapetan je ispravno postupio. U britanskoj ratnoj mornarici, za razliku od primjerice Talijana, vladala je stroga disciplina i pravila su se morala poštivati bez obzira na okolnosti. Tehnički gledano Brooks je napustio brod, a što bi se dogodilo da je oglašena borbena uzbuna?
Brooksa su poznavali i visoko ga cijenili preživjeli članovi posade Bismarcka, a neki su govorili da bi mu vlada Savezna Republike Njemačke morala dodijeliti odlikovanje.
Kapetan Martin je odmah po uplovljavanju krstarice Dorsteshire u Newcastle, nekoliko dana nakon potapanja Bismarcka, bio razriješen zapovjedne dužnosti. To je u poslijeratnim godinama, naročito u novije doba, bilo povod spekulacijama da ga je Admiralitet smijenio po kazni, a kao prvi razlog spominje se prekidanje spašavanja preživjelih sa Bismarcka. Neki pak dodaju samovoljno napuštanje konvoja kojeg je krstarica pratila. Naročito je prvi razlog bio povodom za javno difamiranje kapetana Martina, no istina je da nije smijenjen nego je premješten na drugu dužnost po ranije predviđenom rasporedu. Mornaričku karijeru je okončao kao viceadmiral, a taj čin ne dosežu ljudi koji su smjenjivani po kazni.
I mnogi preživjeli članovi posade Bismarcka pojavljivali su se u medijima i ispričali svoje potresne priče. No svi su hvalili postupak Britanaca prema njima, a jedan je rekao ''tretirali su nas kao braću''.

Umjetnička impresija posljednjih trenutaka Bismarcka, u pozadini krstarica HMS Dorsetshire:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Brodolomci u moru nakon potonuća Bismarcka:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Preživjeli članovi posade Bismarcka u britanskom zarobljeništvu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Vjerojatno najistaknutiji među preživjelima bio je Burkard Freiherr von Müllenheim-Rechberg (1910.- 2003.), nekadašnji četvrti artiljerijski oficir na Bismarcku i najstariji po činu među spašenim Nijemcima. U dokumentarnim TV emisijama ispričao je brojne epizode iz nesretne prve i posljednje ratne plovidbe svog broda. Između ostalog osobno je vidio kroz daljinomjer na pomoćnoj stanici za upravljanje paljbom katastrofu Hooda i bio je zapanjen kada je vidio ostatke broda u obliku slova V - s pramcem i krmom podignutima uvis. U završnoj bici, nakon uništenja glavne stanice za upravljanje paljbom upravljao je iz pomoćne stanice paljbom jedinih preostalih topovskih kula Cäsar i Dora na bojni brod King George V. Po njegovom pričanju upravo su postigli raklju kada je nešto tresnulo i iznad sebe je ugledao nebo - ciljnička sprava na vrhu tornja bila je jednostavno zbrisana britanskom granatom zajedno s posadom.
Müllenheim-Rechberg je bio posljednjima koji su se uspjeli spasiti na krstarici Dorsetshire. Kapetan Benjamin Martin pozvao ga je kao najstarijeg po činu u svoju kabinu i ponudio mu piće. Müllenheim-Rechberg je prihvatio poziv, ali i žestoko prosvjedovao jer je kapetan prekinuo spašavanje i ostavio 800 ljudi da se utope. Potkraj života u jednoj TV emisiji ipak je dao za pravo Martinu jer je prva briga svakog odgovornog zapovjednika da vodi računa o sigurnosti vlastitog broda i posade.

Burkard Freiherr von Müllenheim-Rechberg:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ostatke Bismarcka otkrio je 1989. godine američki oceanograf Robert Ballard oko 400 nm zapadno od Bresta, na dubini od 4.790 m. Nakon toga je uslijedilo nekoliko ekspedicija koje su detaljno snimile olupinu i oštećenja od britanskih granata i torpeda.

Krma Bismarcka na dnu podvodnog vulkana:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Je li se Bismarck namjeravao predati?

Oko potapanja Bismarcka postoje i danas nekoliko kontroverzi, počevši od dvojbe od čega je potonuo - od britanskih torpeda ili samopotapanjem od strane vlastite posade? No još je intrigantnija teza da se brod potkraj završne bitke 27. svibnja namjeravao predati.
Tvrdnju je prvi iznio Tommy Byers, bivši artiljerijski oficir na bojnom brodu Rodney. U svojoj izjavi citiranoj u knjizi Iana Ballantynea Killing The Bismarck (Ubijanje Bismarcka), objavljenoj u povodu 70. obljetnice potapanja, ustvrdio je da je na brodu vidio crnu zastavu kojom se u međunarodnom pomorsko-ratnom pravu zahtijevaju pregovori. Njegov sin Kevin rekao je da je oca do kraja života mučila grižnja savjesti zbog pogibije tolikog broja njemačkih mornara.
Po iskazu Byersa, koji je promatrao Bismarcka dvogledom sa udaljenosti od samo dvije milje, jasno se vidjela crna zastava. Uz to je Byers primijetio i mornara na krovu topovske kule Bruno koji je predaju signalizirao semaforom, a i jedan reflektor je davao morseove znakove s istom namjerom. Navodno je Byers to priopćio nadređenom oficiru, kapetanu korvete Crawfordu, koji mu je rekao da ne želi čuti za nikakve signale i zabranio mu da izvijesti bilo koga o svom opažanju.

Tommy Byers:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Byers nije bio jedini koji je spominjao signale predaje Bismarcka. I poručnik Donald Campbell, protuzrakoplovni oficir na bojnom brodu Rodney, također je ustvrdio da je vidio morseove znakove, a isto je potvrdio i jedan mornar sa krstarice Dorsetshire.
U Royal Navy odbili su bilo kakvu pomisao na prihvaćanje predaje Bismarcka. Ako je i bilo signala predaje dolazili su vjerojatno inicijativom pojedinaca, koji su bili svjesni beznadnog položaja i htjeli su spasiti svoje živote i živote drugih članova posade. Bismarck je uzvraćao paljbom do krajnjih mogućnosti i Britanci nisu bili voljni prihvatiti ni minimalni rizik. Je li im bilo pametnije zaplijeniti brod i odvući ga u Britaniju te dobro proučiti njegovu konstrukciju, čime bi saznali i osobine njegovog blizanca Tirpitza, je li to uopće bilo moguće izvesti s obzirom na stanje Bismarcka, kritično stanje goriva na admiralskom brodu King George V, opasnost od njemačkih podmornica i zrakoplovstva, te nepoznavanje stvarnih namjera zapovjednog kadra njemačkog broda... to su pitanja za zakašnjele spekulacije.
Ne treba zanemariti još jedan ključni argument protiv teze da se Bismarck namjeravao predati: netko je na kraju bitke zapovijedio da se brod potopi kako ga Britanci ne bi eventualno zaplijenili. Posada je pootvarala unutarnja vrata radi lakšeg prodora vode, otvorila podvodne ventile i aktivirala eksplozivne naboje. Takvu zapovijed je mogao izdati samo najstariji preživjeli oficir. Neki tvrde da je naredbu izdao osobno zapovjednik kapetan Ernst Lindemann. To je zasigurno netočno jer je Lindemann poginuo od artiljerijske paljbe u ruševinama zapovjednog mosta, a s njim i admiral Günther Lütjens. Po svoj prilici se to dogodilo već u ranoj fazi bitke, jer je u 9:02 sati granata sa bojnog broda King George V pogodila zapovjedni most, probila oklop i eksplodirala u unutrašnjosti. Pancirna granata kalibra 356 mm težila je 650 kg i tu nitko nije mogao ostati živ, a teško je vjerovati da bi se kapetan i admiral u vrijeme bitke skrivali u unutarnjem dijelu broda..
''Ubijanje'' Bismarcka će po svoj prilici ostati još jednom kontroverzom iz ove legendarne epizode ratovanja na moru.
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 4 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 4 Icon_minitime25.01.20 16:21

Pomorske snage u Dardanelskoj operaciji 1915.-1916.

Turska je početkom Dvadesetog stoljeća, naročito nakon poraza u Balkanskim ratovima, bila poznata kao ''Bolesnik na Bosporu'' i ''Bolesnik Europe'' (Sick man of Europe). Pred Prvi svjetski rat oba vojnopolitička bloka udvarala su Otomanskom imperiju i nastojala ga privući na svoju stranu, između ostalog nuđenjem financijske i vojne pomoći. Dok su sile Antante bile zainteresirane da Turska zadrži bar neutralni status Njemačka je u prosincu 1913. godine uputila u Istanbul vojnu delegaciju pod vodstvom generala Otta Limana von Sandersa. Dne 14. srpnja 1914. Turska je zaključila tajni vojni savez s Njemačkom, koja je za uzvrat između ostalog ustupila Turskoj bojni krstaš Goeben preimenovan u Yavûz Sultân Selîm i krstaricu Breslau preimenovanu u Midilli. Njemački admiral Wilhelm Souchon preuzeo je zapovjedništvo nad turskom ratnom mornaricom, a Britanci su za uzvrat zaplijenili bojne brodove građene za Tursku Sultan Osman I i Reshadieh te ih uvrstili u svoju flotu kao HMS Agincourt i HMS Erin.

Yavûz Sultân Selîm:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Admiral Wilhelm Souchon:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Turska je 31. listopada 1914. formalno ušla u rat na strani Centralnih sila.

Preludij

Ratne operacije na moru počele su još prije formalne objave rata. Nakon što je britanska Dardanelska eskadra (Dardanelles squadron) 27. rujna zaplijenila turski torpedni čamac njemački zapovjednik obalnih utvrda zapovijedio je blokiranje tjesnaca. Neprijateljstva na moru započela su 28. listopada kada je turska flota, uključivo bojni krstaš Yavûz Sultân Selîm i krstaricu Midilli još uvijek s njemačkim posadama, bombardirala Odesu i Sevastopolj. Britanska Dardanelska eskadra je bombardirala utvrde Kum Kale i Seddulbahir pri čemu je od eksplozije municije poginulo 86 turskih vojnika.
Nakon početka turske kopnene ofenzive na Kavkazu ruski veliki vojvoda Nikolaj zatražio je pomoć zapadnih sila izvođenjem pomorskih demonstracija prema Dardanelima. Dardaneli (turski Çanakkale Boğazı) su morski tjesnac dug 61 km i širok od 1,2 do 6 km koji povezuje Egejsko i Mramorno more, a omeđuju ga poluotok Galipolje (Gelibolu) i obala Male Azije.

Dardaneli, snimka iz satelita:

[You must be registered and logged in to see this image.]

 

U studenom 1914. britanski prvi lord Admiraliteta (ministar Mornarice) Winston Churchill predložio je dvije velike pomorske operacije. Jedan desant izveo bi se na Schleswig-Holstein radi uvlačenja Danske u rat na strani Antante i otvaranja pomorskog puta za Rusiju preko Baltika, a drugim bi se zauzeli Dardaneli i Bospor čime bi se otvorila južna morska ruta prema Rusiji i ohrabrile Bugarska i Rumunjska da se pridruže Antanti. U siječnju 1915. zapovjednik britanske Mediteranske eskadre (British Mediterranean Squadron) viceadmiral Sackville Carden predložio je plan forsiranja Dardanela bojnim brodovima, podmornicama i minolovcima, što je Britansko ratno vijeće (British War Council) prihvatilo.

Pokušaj forsiranja Dardanela

Obranu Dardanela činila je mreža obalnih utvrda naoružanih artiljerijom velikog kalibra, od kojih su se po dvije nalazile na poluotoku Galipolje i na obali Male Azije na samom ulazu u tjesnac. Također je položeno nekoliko minskih polja i protupodmornička mreža. Artiljerijom su rukovali njemački vojnici.

Sustav obrane Dardanela - Minefield = minsko polje, Anti-submarine net = protupodmornička mreža, Fort = utvrda:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U Dardanelskoj operaciji na BRITANSKOJ strani sudjelovali su bojni brod-drednot HMS Queen Elizabeth, bojni krstaši HMS Indefatigable, HMS Indomitable i HMS Inflexible, bojni brodovi-preddrednoti HMS Agamemnon, HMS Albion, HMS Canopus, HMS Cornwallis, HMS Exmouth, HMS Glory, HMS Goliath, HMS Hibernia, HMS Implacable, HMS Irresistible, HMS London, HMS Lord Nelson, HMS Magnificent, HMS Majestic, HMS Mars, HMS Ocean, HMS Prince George, HMS Prince of Wales, HMS Queen, HMS Russell, HMS Swiftsure, HMS Triumph, HMS Venerable, HMS Vengeance i HMS Zealandia, 8 monitora, 19 krstarica, 28 razarača, 8 podmornica i veći broj pomoćnih brodova. FRANCUSKA je uputila bojne brodove-preddrednote Bouvet, Charlemagne, Gaulois, Henri IV, Jauréguiberry, Masséna, Saint Louis i Suffren, 2 krstarice i 5 podmornica.
Pomorske snage TURSKE činili su bojni krstaš Yavûz Sultân Selîm, bojni brod-preddrednot Turgut Reis, krstarica Midilli, razarač Muavenet-i Milliye, torpiljarka Sultanishar, njemačka podmornica U-21 i jedan transportni brod.
Prvi napad u forsiranju Dardanela pomorske snage Antante izvele su 19. veljače 1915. ulaskom dva razarača u tjesnac, a slijedili su ih bojni brodovi Cornwallis i Vengeance koji su bezuspješno gađali obalne utvrde. Pomorska pješadija pokušala je 1. ožujka napasti turske položaje sa kopna dok su četiri bojna broda ponovo gađala utvrde - i jedno i drugo bez uspjeha. Noću 13. ožujka krstarica HMS Amethyst pratila je 6 minolovaca u pokušaju čišćenja minskog polja, ali je oštećena paljbom obalnih baterija i cijela skupina se morala povući.
Odlučujuća bitka zbila se 18. ožujka. Mješovita anglo-francuska eskadra namjeravala je uništiti turske brodove koji su nadzirali minska polja, kako bi minolovci iduće noći očistili mine. U razmjeni paljbe turske obalne utvrde pokazale su se jačim od brodova, a u minskom polju su potopljena tri bojna broda - britanski Irresistible i Ocean te francuski Bouvet. Teška oštećenja su pretrpjeli britanski bojni krstaš Inflexible i francuski bojni brodovi Gaulois i Suffren.

Paljba iz topova bojnog broda HMS Canopus:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Posljednji trenuci francuskog bojnog broda Bouvet:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U pomorskom dijelu kampanje jedini stvarni uspjeh na strani Antante postigle su britanske i francuske podmornice, koje su djelovale u Mramornom moru. Između travnja i prosinca potopile su jedan bojni brod, jedan razarač, 5 topovnjača, 11 transportnih brodova za trupe, 44 opskrbna broda i 148 jedrenjaka, pri čemu je izgubljeno 8 podmornica. Akcije podmornica dovele su do potpunog prekida turskih vojnih transporta morskim putem.

Galipolje

Neuspjeh ratne mornarice ponukao je zapovjednu strukturu Antante da pribjegne drugom rješenju - kopnenom napadu preko poluotoka Galipolje. U tom napadu zauzele bi se utvrde i položaji turske obalne artiljerije sa kopna i oslobodio put mornarici za prodor u Mramorno more. Za takav napad na raspolaganju su bile Mediteranske ekspedicijske snage (Mediterranean Expeditionary Force) pod zapovjedništvom generala Iana Hamiltona s oko 70.000 ljudi.
Početni napad izvele su snage Australian and New Zealand Army Corps (ANZAC) na plaži nazvanoj Anzac Cove (Anzak Koyu), dok je drugi dio snaga iskrcan kod rta Helles (Seddülbahir Çıkarması). Saveznici su podcijenili tursku obranu i očekivali su relativno lagan prodor, međutim Turci su se brzo snašli i dopremili na Galipolje velika pojačanja. Uslijedio je dugotrajan i mučan pozicijski rat, da bi snage Antante bile evakuirane morskim putem do 9. siječnja 1916.

Vojnici Royal Irish Fusiliers u rovovima na Galipolju:

[You must be registered and logged in to see this image.]

I borbe za Galipolje odnijele su žrtve u ratnim mornaricama. Tako je njemačka podmornica U-21 12. svibnja potopila bojni brod Triumph, a 25. svibnja bojni brod Majestic. Najgori gubitak sila Antante u pomorskom dijelu operacije zbio se 13. kolovoza 1915. kada je podmornica UB-26 potopila transportni brod za trupe Royal Edward pri čemu je poginulo 935 ljudi.

Potonuće bojnog broda HMS Majestic:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Epilog

Ratna situacija Antante zakomplicirala se u listopadu 1915. ulaskom Bugarske u rat na strani Centralnih sila, nakon čega je uslijedio poraz i povlačenje vojske kraljevine Srbije kroz Albaniju na Krf. Time su ostvarene kopnene veze s Turskom kojima je Njemačka opskrbljivala Tursku suvremenim oružjem. Antanta je uputila tri divizije sa Galipolja u Solun gdje je uspostavljena takozvana Makedonska fronta. S vremenom će se te snage značajno povećati, a Solunska fronta će odigrati važnu ulogu u završnim operacijama Prvog svjetskog rata.
U gotovo jednogodišnjoj kampanji (17. veljače 1915. - 9. siječnja 1916.) pomorske snage Antante pretrpjele su ozbiljne gubitke - 3 potopljena bojna broda-preddrednota, teško oštećeni 1 bojni krstaš i 3 bojna broda-preddrednota i 1 krstarica. Poginulo je 700 članova posada. Na strani Turske potopljen je 1 minopolagač, poginulo je 40 i ranjeno 78 ljudi.
Gubici u kopnenim borbama za Galipolje bili su na obje strane puno teži. Britanski Imperij imao je 161.000 poginulih, ranjenih i nestalih (zarobljenih) te 3.800 umrlih od bolesti, dok je 90.000 bolesnih evakuirano. Francuzi su izgubili 27.200 poginulih, ranjenih i nestalih uz 20.000 evakuiranih oboljelih. Turska je imala 57.000 poginulih, 21.000 umrlih od bolesti, 97.000 ranjenih, 70.000 oboljelih i 11.200 nestalih.
Za pripadnike ANZAC-a Dardanelska operacija bila je ''vatreno krštenje'' (baptism of fire). U borbama je sudjelovalo oko 50.000 Australaca i 14.000-17.000 Novozelanđana. Iz ove ratne epizode rodio se borbeni duh koji se zove ANZAC spirit, a također je doprinjela rađanju nacionalne samosvijesti. Svake godine u obje zemlje komemorira se 25. travnja kao ANZAC Day.
Na britanskoj pa i američkoj strani sjena Galipolja ostati će nad glavama odgovornih ljudi kroz desetljeća. Prije desanta na Anzio 1944. zapovjednik američkog 6. korpusa general John Lucas skeptično je izjavio: ''Sve to opako vonja na Galipolje, a čini se da isti amater (Churchill, op.p.) drži uzde''. A Churchill, glavni inspirator Dardanelske operacije, poslije zastoja desanta kod Anzija 1944. potužiti će se: ''Prestar sam da u jednom životu doživim dva Galipolja''.
Pobjeda na Galipolju proslavila je zapovjednika turskih snaga na poluotoku generala Mustafu Kemala koji će za nekoliko godina postati poznat kao Kamâl Atatürk - otac turske republike i moderne turske nacije.

Spomenik Respect to Mehmetçik (turski Mehmetçiğe Saygı Anıtı) na Galipolju koji prikazuje turskog vojnika kako nosi ranjenog pripadnika ANZAC-a, rad kipara Tankuta Öktema:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Iskustva iz Dardanelske operacije koristili su između ostalih planeri desanta u Normandiji 1944. i britanske operacije za povrat Falklandskih otoka 1982.
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 4 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 4 Icon_minitime17.03.20 7:22

Otac i sin Kennedy u Royal Navy

U pomanjkanju materijala za nova potapanja, bombardiranja i torpediranja ovom prilikom slijedi kraći osvrt na oca i sina koji su služili u britanskoj ratnoj mornarici i postali poznati u javnosti svaki na svoj način.

Edward Coverley Kennedy (1879.-1939.)

[You must be registered and logged in to see this image.]

Edward Kennedy se pridružio ratnoj mornarici kao kadet 1892. godine. Kao mornarički oficir služio je na nekoliko brodova, između ostalog na bojnom brodu preddrednotu HMS Colingwood. U Prvom svjetskom ratu služio je kao zapovjednik bojnog krstaša HMS New Zealand, ali zbog bolesti nije sudjelovao u bici kod Jutlanda. Umirovljen je 1921. godine u činu kapetana bojnog broda (captain) i između dva svjetska rata bio je politički aktivist u Konzervativnoj stranci. Izbijanjem Drugog svjetskog rata ponovo je pozvan u službu i imenovan zapovjednikom pomoćne krstarice HMS Rawalpindi.
Rawalpindi je bio putnički brod kompanije Peninsular and Oriental Steam Navigation Company uvršten u flotu 1925. godine, a prije rata je plovio na liniji London - Bombay. Neposredno pred Drugi svjetski rat, 26. kolovoza 1939,, preuzeo ga je Admiralitet i pretvorio ga u pomoćnu krstaricu (merchant cruiser). Brod od 16.700 brt brzine 15 čvorova bio je naoružan s 8 topova BL 6 in Mk VII kalibra 152 mm i 2 PZO topa QF 3 in 20 cwt kalibra 76 mm. Posada je brojala 276 ljudi.
Preuzimajući zapovjedništvo kapetan Kennedy je rekao: ''Dali su mi dobre topove i u ovom ratu namjeravam ih upotrijebiti (They've given me some fine guns...and in this war, I'm going to use them)''. Vjerojatno nije slutio da će to biti vrlo brzo i da neće dobro završiti.

Pomoćna krstarica HMS Rawalpindi:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U listopadu 1939. Rawalpindi je isplovio u takozvani Sjevernu patrolu (Northern Patrol) koja je nadzirala šire područje oko Islanda. Dne 19. listopada presreo je u Danskom prolazu njemački tanker Gonzenheim od 4.600 brt koji je plovio iz Buenos Airesa za Njemačku. Prije nego je stigla prizna posada Nijemci su potopili brod.
Kratka ratna karijera Rawalpindija okončana je 23. studenog 1939. U 15:30 h na poziciji jugoistočno od Islanda primijećen je ratni brod i Kennedy ga je prepoznao kao džepni bojni brod Deutschland. Kako pomoćna krstarica nije dorasla pravom ratnom brodu Britanci su se pokušali skloniti uz pomoć dimne zavjese, ali se na to s desne strane pojavio drugi brod. Rawalpindi nije sreo Deutschland nego bojne brodove Scharnhorst i Gneisenau. Nijemci su uputili signalni zahtjev da se brod zaustavi no Kennedy je odlučio drukčije. Po iskazu preživjelih rekao je: ''Boriti ćemo se s obojicom, oni će nas potopiti i to će biti to. Zbogom. (We’ll fight them both, they’ll sink us, and that will be that. Good-bye)''.
Nakon što Rawalpindi nije reagirao na prvi zahtjev Nijemci su ispalili hitac upozorenja pred pramac broda. Kako se Rawalpindi ni nakon toga nije zaustavio oba njemačka bojna broda otvorila su paljbu. Pomoćna krstarica je odgovorila svojim topovima od 152 mm i postigla jedan pogodak na Scharnhorstu koji je pričinio neznatnu štetu. Rawalpindi je ubrzo zasut granatama kalibra 280 mm, a neravnopravna borba je okončana nakon 40 minuta - brod se prevrnuo i potonuo. Nijemci su pokupili 37 preživjelih, a još 11 je naknadno spasila pomoćna krstarica HMS Chitral. Poginulo je 238 članova posade, među njima i kapetan Kennedy.
Zbog svojeg uzornog zapovijedanja i junačkog držanja Kennedy je pohvaljen u službenom priopćenju (mentioned in dispatches).

Bojni brod Scharnhorst:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Potapanje Rawalpindija, grafički prikaz:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Sir Ludovic Kennedy (1919.-2009.)

[You must be registered and logged in to see this image.]

Edward Kennedy je imao troje djece - dvije kćeri i sina Ludovica. Sin je studirao na koledžima Eton i Oxford i maštao je da će postati književnik, a onda je krenuo očevim stopama i pridružio se ratnoj mornarici. Kao mladi potporučnik (sub-lieutenant) služio je na razaraču HMS Tartar i bio svjedokom uništenja njemačkog bojnog broda Bismarck.

Razarač HMS Tartar:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ludovic Kennedy (desno) na razaraču Tartar:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Neposredno po okončanju Drugog svjetskog rata Kennedy je nastavio i završio studij, a zatim je djelovao kao reporter za nekoliko listova uključivo Newsweek. Nakon toga je postao ugledni televizijski komentator na BBC TV i Independent Television News. Napisao je nekoliko knjiga o pomorskom ratovanju od kojih je najpoznatija Pursuit: The Chase and Sinking of the ''Bismarck'', a pojavio se i kao komentator u nekoliko dokumentarnih TV filmova o potapanju Bismarcka, Hooda i Scharnhorsta.
Ludovic Kennedy je bio i istaknuti humanist, poznat po zalaganju za ukidanje smrtne kazne i po istraživanju nekih sumnjivih sudskih procesa. Na prijedlog vlade Johna Majora kraljica Elizabeth II. dodijelila mu je 1994. zvanje viteza (knighthood) čime je dobio plemićku titulu Sir.
Na vrh Go down
cxfan
Gušter
Gušter



BROJ POSTOVA: : 48
ČLAN OD: : 2012-04-28
M(j)esto Mb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 4 Empty
KomentarNaslov komentara: FILM   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 4 Icon_minitime17.03.20 14:33

Kada ovo čitam ko da gledam onaj film koji mi se jako svidjeo, Kako mu je več ime? (citat):
Stanko1Kad smo već spomenuli Jonske otoke i Kefaloniju...

Katastrofa njemačke 2. oklopne divizije u minskom polju kod Jonskih otoka 1941.


Stanko1: komentar modifikovan dana: 17.03.20 16:46; prepravljeno ukupno 1 puta (Reason for editing : Nepotrebno citiranje cijelog posta i fotografija sa iste stranice)
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 4 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 4 Icon_minitime17.03.20 16:44

Ovaj film?
Naslov filma piše u prvom postu na ovoj stranici.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 4 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 4 Icon_minitime31.05.20 8:54

Ratne operacije na jezeru Ladoga 1942. godine

Ladoga (ruski Ла́дожское о́зеро, finski Laatokka) je jezero u sjeverozapadnoj Rusiji nedaleko Sankt Peterburga. S površinom 17.700 km2 najveće je slatkovodno jezero u Europi i 14. po veličini u svijetu. Jezeru vodu daju rijeka Svir koja istječe iz jezera Onjega kao i veće rijeke Volhov i Vuoksi, a iz njega istječe rijeka Neva. Dugačko je 219 km i široko 138 km, a najveća dubina iznosi 230 m.

Jezero Ladoga:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U Drugom svjetskom ratu Njemačka Grupa armija sjever zauzela je 8. rujna 1941. Šljiseljburg na obali Ladoge i blokirala Lenjingrad sa kopna. Kako su Finci izbili na granicu iz 1939. godine jedina veza Lenjingrada s ostatkom SSSR ostalo je jezero Ladoga. U opsadi Lenjingrada, koja je trajala 872 dana, pomrlo je od gladi i smrzavanja ili poginulo od bombardiranja preko milijun stanovnika grada.
Dne 19. studenog 1941. Sovjeti su preko zaleđenog jezera otvorili cestovnu komunikaciju dugu 48 km koja je dobila ime ''Put života'' (Доро́га жи́зни). Ovim putem je u Lenjingrad dopremljeno do 30. ožujka 1943. ukupno 350.000 tona od čega 75% hrane, a ostali teret je sadržavao municiju, gorivo i mazivo.
''Put života'' je prvi put zatvoren zbog otapanja leda 23. travnja 1942. U toplije doba godine opskrba opsjednutog grada vršena je jezerskim brodovima.

''Put života'':

[You must be registered and logged in to see this image.]

Brodski konvoj za Lenjingrad:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Konvoje na jezeru Ladoga osiguravala je Ladoška ratna flotila pod zapovjedništvom kontraadmirala Borisa Koroškina, koja je u svom sastavu imala 7 topovnjača, 10 patrolnih čamaca, 2 oklopljena kutera, 13 minolovaca, transportne i pomoćne brodove, kao i obalnu i protuavionsku artiljeriju.
Svoje plovne snage na jezeru je imala i druga zaraćena strana. Kombinirana finsko-njemačko-talijanska jedinica imenom Mornarički odred K (Laivasto-osasto K), formirana 17. svibnja 1942. pod zapovjedništvom pukovnika  Eino Järvinena, imala je u svom sastavu 4 talijanska torpedna čamca, 4 njemačka minpolagača i finski torpedni čamac Sisu.
Prva jedinica koja je ušla u sastav Mornaričkog odreda K bio je talijanski 12. odred torpednih čamaca - XII Squadriglia MAS. MAS je skraćenica od  Motoscafo Armato Silurante (motorni torpedni čamac). U sastavu odreda bili su torpedni čamci MAS 526, 527, 528 i 529, 17 oficira, 19 podoficira i 63 mornara, a jedinicom je zapovijedao kapetan korvete (capitano di corvetta) Giuseppe Bianchini. Čamci su dopremljeni željeznicom iz pomorske baze La Spezia preko Brennera i Insbrucka do Stettina, zatim brodom do Helsinkija pa željeznicom i cestom do baze Sortanlahti na jezeru Ladoga, gdje su iskrcani 22. lipnja 1942.

MAS 528 na željezničkom vagonu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Odmah zatim Nijemci su na jezero Ladoga dopremili desantne brodove tipa Siebel, izvorno građene za planirani desant na Veliku Britaniju. Brodovi su bili naoružani s po 3 topa kalibra 88 mm i 2 višecjevna PZO topa kalibra 20 mm. Prvih 15 brodova dopremljeno je do 15. srpnja 1942., a kasnije je njihov broj narastao na 30.
Glavna zadaća Mornaričkog odreda K bila je ometanje sovjetske plovidbe radi opskrbe Lenjingrada. Tokom 1942. i 1943. godine odred se u više navrata sukobio sa sovjetskom Ladoškom flotilom i potopio nekoliko teretnih brodova i patrolnih čamaca, a također je izveo nekoliko manjih desanata na obalu koju su držale sovjetske trupe. Najveći desant izvelo je 100 komandosa sa brodova Siebel, uz zaštitu talijanskih torpednih čamaca, na otok Suho noću 9. listopada 1942. Napadači su uspjeli uništiti radio stanicu, ali nisu uspjeli osvojiti obalne topove i morali su se povući. Prilikom povlačenja nekoliko plovila je bilo oštećeno u zračnom napadu, a zatim je uslijedio napad brodova Ladoške flotile. Od 23 plovila Mornaričkog odreda K, koliko ih je sudjelovalo u napadu na otok Suho, 17 ih je potopljeno ili teško oštećeno.
U studenom 1942. talijanski torpedni čamci su povučeni sa jezera Ladoga i prebačeni preko kanala Saimaa u Baltičko more. Nakon toga na jezeru više nije bilo ozbiljnijih aktivnosti ratne mornarice.

Talijanski torpedni čamac na jezeru Ladoga:

[You must be registered and logged in to see this image.]

MAS 529:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Siebel:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Djelovanje Mornaričkog odreda K u cjelini uzevši bilo je neuspješno. Torpeda su se pokazala beskorisnima u plitkim vodama južnog dijela Ladoge gdje su većinom udarala o dno, a u dubljoj vodi su prolazila ispod brodova zbog njihovog plitkog gaza. Magnetski upaljači na torpedima bili su neefikasni protiv većinom drvenih teretnih brodova. Sekundarno oružje torpednih čamaca također je bilo neefikasno protiv sovjetskih topovnjača zbog malog kalibra. Nisu se iskazali ni njemački minopolagači jer su zbog nepouzdanih motora više bili na remontu nego u plovidbi.
Mornarički odred K je tokom zime 1942.-1943. rasformiran, a talijanski torpedni čamci i njemački brodovi ostavljeni su Finskoj.
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 4 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 4 Icon_minitime17.06.20 6:53

Poznate osobe u ratnoj mornarici: John Ford
 
Slavni redatelj, dobitnik šest nagrada Oscar, bilježio je kamerom značajne događaje Drugog svjetskog rata i dosegao čin admirala
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
John Ford, pravim imenom John Martin Feeney (1894.-1973.), jedan je od najpoznatijih i najutjecajnijih filmskih režisera u povijesti Sedme umjetnosti. Dobitnik je čak čest nagrada Oscar za igrane filmove ''Informer'' (1935.), ''The Grapes of Wrath'' (1940.), ''How Green Was My Valley'' (1941.) i ''The Quiet Man'' (1952.) te dokumentarne ''The Battle of Midway'' i ''December 7th''. Starija publika najviše ga se sjeća po klasičnim vesternima ''Stagecoach'' (1939.), ''The Searchers'' (1956.) i ''The Man Who Shot Liberty Valance'' (1962.).
Rođen uz more (Cape Elizabeth u državi Maine) Ford se po završetku srednje škole odlučio za karijeru u ratnoj mornarici i prijavio se 1914. u mornaričku akademiju u Annapolisu, ali nije bio primljen. Nakon toga se uputio u Hollywood sa željom da se okuša u narastajućoj filmskoj industriji. Kratko vrijeme je nastupao kao glumac i onda je shvatio da mu je pravo mjesto iza kamere. Prvi svoj hit-film ''Iron Horse'' snimio je 1924. godine.
Želja da se pridruži mornarici nije ga napuštala, tim prije što je oženio kćer admirala Victora Bluea. Godine 1934. prijavio se u mornaričku rezervu (Naval Reserve), ali je ponovo odbijen iz zdravstvenih razloga - zbog lošeg vida i problema sa bubrezima. Bio je uporan i povukao je sve veze koje je imao, te mu je medicinski nalaz poništen. Jedan od njegovih zaštitnika kontraadmiral Frank Schofield je naglasio Fordovo iskustvo u upravljanju ljudima i interes za mornaricu.
U rujnu/septembru 1941. Ford je dobio nalog da se javi u Office of the Chief of Naval Operations u Washingtonu. Njegova karijera filmskog redatelja je stavljena na čekanje i od sada će rukovati kamerom za potrebe vlade USA. Prije odlaska ustupio je ratnoj mornarici svoju jahtu, koja će biti uvrštena u flotu kao pomoćni brod USS Araner i služiti će od 1942. do 1944. godine.
 
USS Araner:
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
U listopadu/oktobru 1941. Ford je unaprijeđen u čin kapetana fregate (commander) i vodio je filmsku ekipu od Panamskog kanala do Havaja i po europskoj zoni bojišta. Također je snimao vojne propagandne i didaktičke filmove. Ulaskom USA u rat posvetio se pacifičkom ratištu, a najznačajniji film snimio je na otoku Midway u vrijeme japanskog napada početkom lipnja/juna 1942. Nalazi se u samom žarištu akcije i snimio nezaboravne kadrove naleta japanskih aviona, protuzračne paljbe, eksplozija bombi i posljedica napada. Stajao je na vrhu zgrade električne centrale i bilježio dramatične trenutke do kraja, iako je bio ranjen.
 
Nekoliko Fordovih kadrova za vrijeme japanskog napada na Midway:
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Jedan od brojnih dokumentarnih filmova iz Drugog svjetskog rata Ford je snimio i u vrijeme desanta u Normandiji 6. lipnja 1944. Nalazio se na razaraču USS Plunkett ispred plaže Omaha i snimao prvi val iskrcavanja, a zatim je i sâm izašao na obalu. Od njegovih dokumentarnih snimaka prikazan je samo manji dio jer vlada USA nije htjela da javnost vidi toliko američkih žrtava.
 
USS Plunkett:
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Godine 1945. Ford je promaknut u čin kapetana bojnog broda (captain). Ponovo je pozvan u aktivnu službu 1951. godine za vrijeme rata u Koreji gdje je snimio dokumentarni film ''This is Korea!''. Iz mornaričke rezerve otpušten je 1962. u činu kontraadmirala (rear admiral). Nekoliko mjeseci prije smrti, 31. Ožujka/marta 1973., predsjednik Richard Nixon uručio mu je odlikovanje Medal of Freedom i unaprijedio ga u čin admirala s četiri zvjezdice (full admiral).
 
John Ford kao admiral US Navy:
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 4 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 4 Icon_minitime18.07.20 10:26

Prvi kamikaze - admiral Masafumi Arima
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Masafumi Arima (1895.-1944.) završio je japansku Imperijalnu pomorsku akademiju 1915. godine kao 33. u klasi od 96 kadeta. Prvi brod na koji je raspoređen bila je krstarica Iwate, a zatim je kao poručnik služio na bojnom brodu Shikishima, razaraču Uzuki, bojnom brodu Kongō, razaraču Ashi, krstarici Izumo i bojnom brodu Hiei. Godine 1928. završio je školovanje u Mornaričkoj ratnoj školi i kao kapetan korvete postavljen je za glavnog artiljerijskog oficira na bojnom brodu Haruna. Kao kapetan bojnog broda (Kaigun-daisa) primio je 1. prosinca 1937. svoje prvo zapovjedništvo nad plovnom jedinicom, nosačem hidroaviona Kamikawa Maru.
 
Kamikawa Maru:
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Dana 25. svibnja 1942. Arima je postavljen za zapovjednika nosača aviona Shōkaku s kojim je sudjelovao u pomorskim bitkama kod Istočnih Solomonovih otoka i kod otoka Santa Cruz. U čin kontraadmirala (Kaigun-shōshō) unaprijeđen je 1. svibnja 1943., a 9. travnja 1944. imenovan za zapovjednika 26. zrakoplovne flotile (Dai 26 kōkū-tai) bazirane na aerodromu Clark Field na Filipinima.
 
Oznaka čina kontraadmirala (Kaigun-shōshō):
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Za vrijeme bitke kod Leyte u listopadu 1944. Arima se proslavio u Japanu kao prvi kamikaze, pilot-samoubojica. Datum njegovog leta smješta se između 13. i 26. listopada 1944. Po nekim izvorima Arima je poletio na dvomotornom bombarderu Mitsubishi G4M Betty i poveo skupinu kamikaza u napad na američki Task Force 38, udarnu skupinu nosača aviona. Prije polijetanja poskidao je sa sebe oznake čina, položaja i odlikovanja i rekao drugim pilotima rekao da se neće vratiti živ. U napadu je lakše oštećen nosač aviona USS Franklin, a po nekim izvorima svi avioni iz grupe Arime su srušeni i uoće nisu stigli do američkih brodova. U svakom slučaju Arima je održao riječ - nije se vratio živ.
 
Nosači aviona USS Belleau Wood (lijevo) i USS Franklin oštećeni u napadu kamikaza:
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Prema nekim izvorima napad Arime i njegove skupine nije ni bio prvi napad kamikaza. Prvi napad se dogodio još 13. rujna 1944., a izveo ga je poručnik Takeshi Kosai s još jednim pilotom lovcima na koje su bile montirane dvije bombe od po 100 kg. Ni jedan od dvojice pilota nije se vratio, a po svoj prilici bili su srušeni tokom leta jer toga dana nije bio zabilježen ni jedan pogodak na američki brod.
U svakom slučaju Arima je bio u Japanu službeno kreditiran kao prvi pilot koji je izveo kamikaze-napad i proglašen je nacionalnim herojem.
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 4 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 4 Icon_minitime13.10.20 14:56

Potapanje razarača HMS Coventry 25. svibnja 1982.
 
U ratu za Falklandske otoke 1982. godine Britanci su izgubili 6 brodova i svi su potopljeni djelovanjem argentinskog ratnog i mornaričkog zrakoplovstva - razarač HMS Sheffield 4. svibnja, fregata HMS Ardent 22. svibnja, fregata HMS Antelope 24. svibnja, razarač HMS Coventry 25. svibnja, transportni brod Atlantic Conveyor 25. svibnja i desantni brod RFA Sir Galahad 8. lipnja. Još je nekoliko brodova zadobilo teža ili lakša oštećenja, a najmanje 13 bombi nakon pogodaka nije eksplodiralo. To dobro ilustrira pogibelj kojoj su bili izloženi britanski mornari i pripadnici kopnene vojske ukrcani na brodove.
Jedan od primjera stradanja brodova od napada iz zraka bilo je potapanje razarača Coventry 25. svibnja.
 
Patrola Type 64
 
Dne 21. svibnja 1982. Britanci su izveli pomorski desant u zaljevu San Carlos na zapadnoj obali otoka East Falkland. Mjesto je odabrano iz dva razloga: bilo je praktično nebranjeno i bilo je zaštićeno od napada protubrodskim projektilima Exocet. Ali je izložilo desantnu flotu zračnim napadima sa argentinskog kopna, jer su brodovi bili stisnuti kao u mišolovci.
Radi pravodobnog upozoravanja na približavanje argentinskih aviona, ali i kao svojevrsni mamac za njihovo odvraćanje od zaljeva San Carlos, zapovjednik invazijske flote kontraadmiral John Woodward izdao je nalog da se sjeverno od otočja postavi patrola od jednog razarača Type 42 s dalekometnim PZO raketama Sea Dart i jedne fregate Type 22 s PZO raketama Sea Wolf za blisku obranu. Britanci su namjeravali postaviti stupicu od PZO projektila (missile trap), a ovako sastavljenu patrolu nazvali su Type 64 jednostavnim zbrajanjem tipova brodova.
U patrolu su stavljeni razarač HMS Coventry i fregata HMS Broadsword. Brodovima je zapovijeđeno da se drže u relativnoj blizini obale, što je bila pogreška jer je blizina kopnene mase izazivala radarski clutter i značajno umanjila efikasnost dalekometnog PZO sustava Sea Dart.
 
HMS Coventry:
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
HMS Broadsword:
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
PZO sustav Sea Wolf:
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
U početku je stupica bila uspješna. U prvom zračnom napadu 25. svibnja Coventry je raketama Sea Dart srušio dva argentinska aviona A-4 Skyhawk koji su napadali ciljeve u San Carlosu. Međutim, uskoro je uslijedio zračni napad na patrolu Type 64 s vrlo neugodnim posljedicama.
 
Napad
 
Četiri jurišna aviona argentinskog ratnog zrakoplovstva A-4 Skyhawk, od kojih je svaki nosio po tri bombe od po 250 kg, dobila su zapovjed da napadnu britanske brodove sjeverno od Falklanda za koje su znali da imaju radare za rano upozorenje. Da bi izbjegli prerano otkrivanje i ostali u radarskoj sjeni avioni su letjeli na ekstremno maloj visini nad morem, tako nisko da je nekima čelo stakla kabine bilo zasipano morskom solju. Argentinski piloti su znali za mogućnosti sustava Sea Dart i stoga su odlučili napasti sa južne strane, prikriveni kopnenom masom.
Na razaraču Coventry su na vrijeme primijetili argentinske avione i usmjerili prema njima rakete Sea Dart u očekivanju da stignu na efikasni domet, no neposredno prije lansiranja avioni su nestali sa radarskih ekrana. Kada su se ponovo pojavili bili su preblizu i prenisko da bi bili uhvaćeni u ciljnički radar. Dva Skyhawka su usmjerila napad prema razaraču, a dva prema fregati Broadsword.
 
A-4 Skyhawk argentinskog ratnog zrakoplovstva:
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Fregata Broadsword je prva napadnuta. Operateri na sustavu Sea Wolf su zahvatili ciljeve, no kako su avioni letjeli vrlo blizu jedan drugom računalni sustav se zbunio i srušio. Brod je pogođen jednom bombom u krmu, koja je probila trup bez eksplozije i uništila helikopter. Druga dva aviona su napala razarač Coventry i posadi nije preostalo drugo već da prema avionima lansira ''naslijepo'' Sea Dart kako bi ih natjerala na manevar izbjegavanja i na promašaj u napadu, te da otvori paljbu iz topova 113 mm i 20 mm te streljačkog oružja.
U međuvremenu su operateri na fregati Broadsword resetirali i ponovo osposobili računalo i uhvatili radarski kontakt za lansiranje projektila Sea Wolf, a onda je između fregate i aviona u manevru izbjegavanja zašao Coventry i prekinuo radarski dodir s ciljevima. Time je izgubljena posljednja šansa da se avioni sruše i katastrofa se više nije mogla izbjeći.
Skyhawk kojim je pilotirao poručnik (primer teniente) Mariano Velasco pogodio je razarač s tri bombe. Posada je čula tri tupa udarca i ostala u napetom iščekivanju - bombe su imale upaljače s usporenim djelovanjem da eksplozije ne zahvate vlastiti avion. Jedna bomba je eksplodirala ispod operativnog centra i onesposobila gotovo sve oficire višeg ranga, dok je druga eksplodirala ispod podoficirske kantine, u prostoriji za pružanje prve pomoći. Treća bomba nije eksplodirala.
 
Mariano Velasco:
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
To više nije bilo važno jer je druga bomba bila fatalna - eksplozija je probila pregradu između prednje i stražnje strojarnice što je prouzročilo naglo prodiranje vode u unutrašnjost broda. Razarač se odmah počeo naginjati u lijevu stranu i kapetan David Hart Duke je izdao zapovjed za napuštanje broda. Za dvadesetak minuta brod se prevrnuo i potonuo, a poginulo je 19 i ranjeno 30 članova posade. Preživjele je spasila fregata Broadsword.
 
Dvije snimke potonuća HMS Coventry:
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Grafički prikaz borbenih djelovanja za vrijeme Falklandskog rata s prikazom mjesta potapanja HMS Coventry (na vrhu slike):
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Potapanje razarača Coventry je bilo rezultat hrabrosti i vještine argentinskih pilota, ali i stjecaja niza nesretnih okonosti pa i pogrešaka na britanskoj strani. Također su se pokazale i određene slabosti sustava Sea Dart i Sea Wolf, kao i nekih taktičkih postupaka, a Britanci su dobro naučili lekcije iz Falklandskog rata i poduzeli odgovarajuće mjere da se greške ne ponove.
Na vrh Go down
Berač šparuga na utvrdama
Džomba
Džomba
Berač šparuga na utvrdama


Medalja za Vojne Zasluge VZ
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 112
ČLAN OD: : 2020-06-02
DOB : 51
M(j)esto Pula

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 4 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 4 Icon_minitime09.02.21 9:06

tema ovog posta je: djelovanje francuskih borbenih plovila na nacističkom sjeveroistočnom Jadranu tijekom 1944.
Citat :
Ne bih želio ispadati iz osnovne teme, ali kao komentar - molio bih ako uspiješ nešto više napisati o onome što su Nijemci naveli kao "Tragedija u sjevernom Jadranu". Do sada mi nije bilo poznato da su francuska borbena plovila djelovala oko naše obale krajem rata. Uvijek se spominjala samo partizanska mornarica.
Citat :
Ne, u pitanju je potapanje motornog broda Giuliana u blizini Pule 1944. Stradali su njemački vojnici i pokopani su na vojnom groblju u Puli. 
Ono što je "zanimljivo" je da su Giulianu potopili francuski ratni brodovi. U toj vijesti se prvi puta spominju saveznički brodovi koji vojno djeluju u našem dijelu Jadrana. To do sada nisam pronalazio.
Hvala goran9030 što si skrenuo pažnju na detalj s pulskog groblja. Držim da nije bio primjeran tvoj post u temi neobičnih imena i prezimena umrlih. Zato sam ovdje prenio tvoje citate i ovdje ću ti odgovoriti.

kronologija:
1942. (24. studenoga) - tijekom oslobođenja francuske zapadne Afrike savezničkim snagama pridružili su se ratni brodovi Le Terrible i Le Fantasque koji su do tada bili u sastavu Višijske Francuske.
1943. - saveznici su ih preuredili i reklasificirali u lake krstarice.
[You must be registered and logged in to see this image.]
[You must be registered and logged in to see this image.]

1944.:  
krajem veljače - Le Terrible i Le Fantasque imale su zadatak izvesti duboke prepone na Jadranu u potrazi za njemačkim brodarstvom.
27./28. veljače - zabilježen je njihov neuspješan napad na Jadranu.
18./19. ožujka - Le Terrible i Le Fantasque naišli su na njemački konvoj i potopili dva trajekta Siebel i oštetili još dva trajekta. Oba kruzera pogodila je uzvratna vatra u kojoj je ranjeno osam ljudi u Le Fantasqueu i jedan član posade na Le Terribleu. Brodovi su preuređeni.

lipanj -  Le Terrible i Le Fantasque ponovno djeluju na Jadranu.
17. lipnja - svega 11 dana nakon Dana D (početka bitke za Normandiju/oslobođenja Francuske) Le Terrible i Le Fantasque potopili su u 1:20 sati SS Giuliana (ili Giuliana II), mali njemački obalni tanker za prijevoz tekućeg goriva. Sraz se dogodio na jugoistočnom djelu Istre kada je tanker plovio iz pravca Crne punte (Koromačno) prema Rtu Marlera (Ližnjan):
[You must be registered and logged in to see this image.]
Nijemci taj događaj nazivaju "Tragedija na sjevernom Jadranu" i o tome pišu: "Giuliana II napustila je luku Rijeka kako bi dopremila benzin i naftu u Pulu. Tanker od 350 BRT pušten je u promet tek u ožujku u tršćanskom (po drugim izvorima: u venecijanskom) brodogradilištu. Budući da je broj brodova na raspolaganju za mornaricu na Jadranu bio vrlo ograničen, za putnike je uzeto 150 vojnika 3. satnije pričuvnog pionirskog gorskog bataljuna 83 iz Görza (danas tal. Gorica i slo. Nova Gorica). Većina vojnika bili su novaci koji su upravo završili osnovnu obuku. U pratnji su bila dva broda Tankpenichen Peter i Toni te čamci za uklanjanje mina R-4, R-8, R-14 i R-15. Nešto nakon ponoći taj mali konvoj su otkrili Le Fantasque i Le Terrible kraj južne obale Istre u blizini rta Malera (ispravno je Marlera), jugoistočno od Medulina. Nakon kratkog požara, gorivo Giuliane II je eksplodiralo, nedugo zatim i Tankpenichen Peter i Toni. Po obavljenom zadatku francuski razarači su se okrenuli, a čamci za uklanjanje mina pokušali su spasiti ono što je plutalo u vodi. Spašen je 71 preživjeli. Nestalo je oko 50 vojnika, uključujući posadu i trojicu muškaraca na brodu. Oporavljeno je i 25 mrtvih koji počivaju na pulskom Mornaričkom groblju."

Po talijanskim izvorima Giuliana je kasnije podignuta s morskog dna i rashodovana.

Nadgrobni spomenici njemačkim vojnicima (na Mornaričkom groblju u Puli) na kojima su navedeni poginuli 17. lipnja 1944.:
[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na 7 ploča navedeno je 25 vojnika poginulih tog datuma. Šest je 17-godišnjaka, sedam 18-godišnjaka, pet je 19-godišnjaka, po jedan je 20-god., 27-god., 33-god. te po dva 36-god. i 37-god.

izvori:
[You must be registered and logged in to see this link.]

[You must be registered and logged in to see this link.]

[You must be registered and logged in to see this link.]

[You must be registered and logged in to see this link.]
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 4 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 4 Icon_minitime19.04.21 10:49

Poznati pomorci: Princ Philip, vojvoda od Edinburgha
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
U Windsoru je 9. travnja/aprila preminuo Prnc Philip, vojvoda od Edinburgha (1921.-2021.). U svijetu je poznat kao suprug kraljice Ujedinjenog kraljevstva Elizabete II., a malo se zna da se istakao kao oficir Royal Navy i da je bio sudionik značajnih događaja iz Drugog svjetskog rata.
Rođen je kao Princ Philip od Grčke i Danske (Prince Philip of Greece and Denmark) i pripadnik kraljevske kuće Schleswig-Holstein-Sonderburg-Glücksburg. Zanimljivo je da su dva njegova šogora sudjelovala u Drugom svjetskom ratu na strani Njemačke - Christoph von Hessen bio je SS oberführer (pukovnik), a Berthold Markgraf von Baden je bio vojnik Wehrmachta i u kampanji protiv Francuske 1940. godine ranjen je i ostao invalid.
Philip je 1940.godine završio školovanje u Royal Naval College u Dartmouthu kao najbolji kadet u klasi. U činu zastavnika (midshipman) raspoređen je na bojni brod HMS Ramillies koji je štitio konvoje u Indijskom oceanu, a zatim je ulijedila kratka služba na krstaricama HMS Kent i HMS Shropshire. Nakon napada Italije na Grčku u listopadu 1940. premješten je na bojni brod HMS Valiant u Sredozemnoj floti. Sudjelovao je u brojnim pomorskim sukobima na Sredozemlju, a posebno se istakao u bici kod Matapana 28. ožujka 1941. gdje je kao nadzornik reflektora za osvjetljavanje ciljeva na Valiantu značajno pridonio potapanju talijanskih krstarica Zara i Fiume. Pohvalio ga je osobno zapovjednik Sredozemne flote admiral Andrew Cunningham, a istaknut je i u javnom priopćenju (mentioned in dispatches).
 
Bojni brod HMS Valiant:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Reflektor za osvjetljavanje ciljeva na bojnom brodu HMS Royal Oak:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
U lipnju 1942. Philip je raspoređen na razarač HMS Wallace s kojim je pratio konvoje i sudjelovao u iskrcavanju na Siciliju. U listopadu 1942. unaprijeđen je u čin poručnika fregate (first lieutenant) i u dobi od 21 godine postao je jedan od najmlađih oficira koji su dosegli taj čin. Za vrijeme invazije na Siciliju kao zamjenik zapovjednika razarača Wallace spasio je brod od noćnog napada Luftwaffe, na način da je spustio u more zapaljenu splav i time odvratio pozornost njemačkim bombarderima.
 
Razarač HMS Wallace:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Godine 1944. premješten je na razarač HMS Whelp koji je služio u britanskoj Pacifičkoj floti i bio je prisutan kapitulaciji Japana u Tokijskom zaljevu. Po povratku u Veliku Britaniju 1946. godine postavljen je za instruktora u školi za podoficire (Petty Officers' School) u Corshamu u grofoviji Wiltshire.
Philip se 1947. oženio princezom Elizabetom, nasljednicom britanske krune, i dobio titulu Vojvode od Edinburgha (Duke of Edinburgh). Kao kraljičin suprug obavljao je brojne ceremonijalne dužnosti, a kraljica ga je 2014. godine imenovala za Lorda Visokog Admirala (Lord High Admiral). Riječ je o ceremonijalnoj tituli koja potječe još iz XIV. stoljeća, a ne dobijaju je profesionalni mornarički oficiri nego pripadnici kraljevske kuće.
 
Princ Philip kao Lord High Admiral:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Zastava Lorda High Admirala:
[You must be registered and logged in to see this image.]

Berač šparuga na utvrdama voli ovaj upis

Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 4 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 4 Icon_minitime05.11.21 14:43

Potapanje krstarice Karlsruhe 9. travnja/aprila 1940.
 
Karlsruhe je bila njemačka laka krstarica klase Königsberg, uvrštena u flotu 1929. godine. Standardna istisnina iznosila je 6.000 tona, a puna 7.800 tona. Brodovi ove klase imali su kombinirani pogon - 6 parnih kotlova i 2 dizel motora MAN. Vršna brzina je iznosila 32 čvora. Glavno naoružanje je bilo 9 topova 15 cm SK C/25 kalibra 150 mm u tri trocijevne kule (jedna na pramcu i dvije na krmi), a pomoćno 2 PZO topa 8.8 cm SK L/45 kalibra 88 mm i 12 torpednih cijevi. Debljina oklopnog pojasa iznosila je 50 mm, oklopa palube 40 mm i zapovjednog tornja 100 mm. Brodovi su mogli nositi 120 mina.
 
Krstarica Karlsruhe:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Topovi 15 cm SK C/25 na krstarici Nürnberg:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
U napadu na Norvešku 9. travnja 1940. (operacije Wesweübung Nord) Karlsruhe je bila zapovjedni brod desantne skupine za Kristiansand i Arendal. U skupini su još bile torpiljarke Luchs, Greif i Seeadler, matični brod za torpedne čamce Tsingtau i 7 torpednih čamaca, a brodovi su prevozili ukupno 1.100 vojnika. Skupinom je zapovijedao kapetan bojnig broda (Kapitän zur See) Friedrich Rieve, zapovjednik krstarice Karlsruhe.
Kada su njemački brodovi ujutro 9. travnja ušli u fjord Karlsruhe se našla pod teškom paljbom topova sa utvrde na otočiću Odderøya. Krstarica je odgovorila paljbom, a artiljerijski dvoboj trajao je dva sata i prekinut je tek nakon što se spustila gusta magla. Sat kasnije Norvežani su se predali i njemački brodovi su iskrcali sve trupe.
 
Njemački napad na Norvešku, operacija Weserűbung Nord, grafički prikaz:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Ostaci utvrde na otoku Odderøya:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Karlsruhe je isplovila iz Kristiansanda na večer 9. travnja radi povratka u Njemačku u pratnji tri torpiljarke. Nije stigla daleko - pred ulazom u fjord nalazila se britanska podmornica HMS Truant i lansirala torpeda na njemačke brodove. Jedan torpedo pogodio je Karlsruhe po sredini trupa, a prodor vode onesposobio je pogonske strojeve i električne generatore zbog čega pumpe nisu mogle izbacivati vodu. Kapetan Rieve zaključio je da krstarici nema spasa i dva sata nakon torpediranja zapovijedio je napuštanje broda. Torpiljarka Greif preuzela je posadu i lansirala je dva torpeda u Karlsruhe koja je otišla na dno. Kasnije je istraga proglasila kapetana Rievea i njegovog zamjenika odgovornim za gubitak broda jer se smatralo da je krstarica zadržala dovoljno plovnosti da stigne u luku Kristiansand.
 
HMS Truant:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Olupina krstarice Karlsruhe otkrivena je u travnju 2017. godine na poziciji 13 nm od obale Norveške, na dubini od 490 m. Tada se nije znalo o kojem je brodu riječ, a istraživanje broda Olympic Taurus 30. lipnja/juna 2020. uz pomoć dubinske ronilice pokazalo je da je riječ o njemačkoj krstarici potopljenoj 9. travnja 1940.
 
Dvije fotografije olupine krstarice Karlsruhe:
[You must be registered and logged in to see this image.]

goran9030 voli ovaj upis

Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 4 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 4 Icon_minitime20.01.22 13:20

Doris Miller, prvi Afroamerikanac odlikovan Mornaričkim križem (Navy Cross)
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Doris Miller (1919.-1943.) bio je konobar druge klase (mess attendant second class) u US Navy, u koju se prijavio kao dobrovoljac 16. rujna 1939. godine s rokom službe od šest godina. U ono vrijeme Afroamerikancima su bile dostupne isključivo pomoćne dužnosti u mornarici. Nakon obuke raspoređen je na brod za prijevoz municije USS Pyro, a 2. siječnja 1940. na bojni brod USS West Virginia klase Colorado. S visinom od 191 cm i težinom od 91 kg bio je boksački prvak broda u teškoj kategoriji.
 
USS West Virginia 1934.godine u zaljevu San Francisca:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
U Peral Harboru 7. prosinca 1941. u 7:57 h, dok je Miller završio posluživanje doručkom i spremao se za prikupljanje rublja za pranje, u brod je udario prvi od sedam japanskih torpeda. Nakon oglašavanja borbene uzbune kapetan korvete Doir Johnson pozvao je Millera da ga slijedi na zapovjedni most gdje su našli smrtno ranjenog zapovjednika broda kapetana Mervyna Benniona. Nakon što su sklonili kapetana na sigurno mjesto poručnik Frederic White zapovijedio je Milleru da pomogne posadi PZO mitraljeza Browning 12,7 mm koji su se nalazili iza mosta. Miller nikada nije pucao iz oružja, ali je zaposjeo mitraljez i srušio najmanje dva japanska aviona. Nakon prestanka napada pomagao je ranjenicima i spasio nekoliko ljudskih života.
 
USS West Virginia (u prvom planu) za vrijeme napada na Pearl Harbor:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
US Navy je 1. siječnja 1942. izdala listu preporuka za odlikovanja mornarima i oficirima koji su se posebno istakli u vrijeme japanskog napada na Pearl Harbor. Na popisu je bio i ''neimenovani Crnac'', a 12. ožujka objavljeno je da je riječ o Dorisu Milleru. Organizacije Afroamerikanaca i neki kongresmeni zalagali su se da dobije najviše odlikovanje, Medalju časti (Medal of Honor), ali je odlikovan drugim po rangu odlikovanjem, Mornaričkim križem (Navy Cross). Odlikovanje mu je 27. svibnja 1942.na palubi nosača aviona USS Enterprise uručio zapovjednik Pacifičke flote admiral Chester Nimitz. Time je Miller prepoznat kao ''jedan od prvih heroja USA u Drugom svjetskom ratu''.
 
Mornarički križ (Navy Cross):
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Admiral Chester Nimitz uručuje odlikovanje Milleru na nosaču aviona USS Enterprise:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Miller nije preživio rat. Šest dana nakon napada na Pearl Harbor javio se na dužnost na krstarici USS Indianapolis, a 15. svibnja 1943. na novi eskortni nosač aviona USS Liscome Bay klase Casablanca. Prilikom američkog iskrcavanja na atol Makin 23. studenog 1943. brod je pogođen torpedom japanske podmornice I-175. Požar je izazvao katastrofičnu eksploziju bombi i Liscome Bay je ka kratko vrijeme potonuo uz gubitak 644 od 916 članova posade. Među onima koji nisu preživjeli bio je i Miller.
 
USS Liscome Bay:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
USS Liscome Bay nakon pogotka torpeda sa japanske podmornice:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
US Navy čuva uspomenu na svog prvog crnačkog heroja. Jedna fregata klase Knox dobila je ime USS Miller, a četvrti nosač aviona na nuklearni poogon klase Gerard R. Ford dobiti će ime USS Doris Miller kao prvi brod te vrste koji će biti imenovan po jednom Afroamerikancu. Polaganje kobilice planirano je za 2027., a ulazak u službu za 2036. godinu.
 
Glumac Cuba Gooding Jr. kao Doris Miller u filmu Michaela Baya ''Pearl Harbor'' iz 2001. godine:
[You must be registered and logged in to see this image.]
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 4 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 4 Icon_minitime07.04.22 12:33

Japanski admiral Isoroku Yamamoto
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Jedan od najistaknutijih vojskovođa u Drugom svjetskom ratu bio je Isoroku Yamamoto, japanski admiral i zapovjednik Kombinirane flote (Rengō Kantai) do svoje pogibije 1943. godine.
Rodio se 1884. godine u Nagaoki u prefekturi Niigata, u obitelji samuraja kao Isoroku Takano, a ime je dobio po godinama starosti svog oca u vrijeme rođenja (isoroku na japanskom znači 56). Godine 1916., po tadašnjem samurajskom običaju, posvojila ga je obitelj Yamamoto od koje je preuzeo prezime. Dvije godine kasnije oženio se s Reiko Mihashi s kojom je imao dva sina i dvije kćeri.
Yamamoto se opredijelio za karijeru u ratnoj mornarici i završio je 1904. godine mornaričku akademiju kao jedanaesti u klasi. Služio je na oklopnom krstašu Nisshin i sudjelovao 1905. u pomorskoj bici kod Tsushime gdje je izgubio dva prsta lijeve ruke. Godine 1914. završio je mornaričku štabnu akademiju i 1919. je dobio čin kapetana fregate. Od 1919. do 1921. studirao je na sveučilištu Harvard, a u dva mandata bio je japanski mornarički ataše u Washingtonu. Tokom boravka u USA dobro je naučio engleski jezik, puno je putovao i proučavao američku ekonomiju i običaje. Godine 1923. promoviran je u čin kapetana bojnog broda, a 1924. se opredijelio za specijalnost mornaričke avijacije i u 40. godini stekao je kvalifikaciju pilota. Prvi brod nad kojim je dobio zapovjedništvo bila je laka krstarica Isuzu 1928. godine, a zatim je postao zapovjednik nosača aviona Akagi.
 
Yamamoto i ministar ratne mornarice USA Curtis Wilbur 1925. godine:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Krstarica Isuzu:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
U čin kontraadmirala (Kaigun-shōshō) Yamamoto je promaknut 1929., u viceadmirala (Kaigun-chūjō) 1934., a admirala (Kaigun-taishō) 1940. godine. Sudjelovao je na Londonskoj konferenciji o pomorskom naoružanju 1930. i 1935. godine. Kao izraziti zagovornik mornaričkog zrakoplovstva bio je šef Aeronautičkog odjela, a zatim je postavljen za zapovjednika Prve divizije nosača aviona. Protivio se japanskoj invaziji Mandžurije i ratu s Kinom, Trojnom paktu s Njemačkom i Italijom kao i ratu sa USA, a isti stav imali su i neki drugi admirali kao što su Mitsumasa Yonai i Shigeyoshi Inoue. Zbog svog protivljenja ratnim avanturama Yamamoto je dobivao mnoštvo prijetećih pisama pa i prijetnje ubojstvom od strane japanskih nacionalista, što je primao bez prevelikog uzbuđenja. Dne 30. kolovoza/augusta 1939. postavljen je na dužnost zapovjednika Kombinirane flote.
 
Ministar mornarice Mitsumasa Yonai i njegov zamjenik Isoroku Yamamoto tridesetih godina:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Mnogi su smatrali da je Yamamotova karijera okončana, naročito nakon što je vlast preuzeo njegov stari protivnik general Hideki Tojo. Vjerovalo se da će biti degradiran na položaj zapovjednika pomorske baze Yokosuka, no velika popularnost u mornarici omogućila mu je da ostane na položaju.
Kada je postalo jasno da je ulazak Japana u rat neizbježan Yamamoto je ostao rezerviran. U jednom pismu upozorio je: ''Ako jednom dođe do neprijateljstava između Japana i USA neće biti dovoljno uzeti Guam i Filipine, čak ni Havaje, čak ni San Francisco. Da pobjeda bude sigurna morati ćemo umarširati u Washington i diktirati mirovne uvjete u Bijeloj kući. Pitam se da li naši političari, koji govore tako lakomisleno o japansko-američkom ratu, imaju pouzdanja u konačni rezultat i jesu li spremni na neizbježne žrtve''.
Unatoč svom razumljivom oprezu i strahu da će rat jako puno koštati Japan Yamamoto je prihvatio neizbježnost oružanog sukoba i planirao je brzu pobjedu. Ključ je bio uništenje američke Pacifičke flote preventivnim napadom na bazu Pearl Harbor, čime će Japan dobiti na vremenu da osvoji izvore sirovina u jugoistočnoj Aziji, Nizozemskoj Istočnoj Indiji i na Filipinima. Ostaci američke flote biti će uništeni u takozvanoj ''odlučujućoj bici'' (Kantai Kessen). Yamamoto je odavno shvatio vrijednost mornaričkog zrakoplovstva i činjenicu da će nosači aviona prezeti ulogu kapitalnih brodova, te se protivio gradnji divovskih bojnih brodova klase Yamato - to je za njega bilo rasipanje vremena i resursa.
Plan napada na američku Pacifičku flotu u Pearl Harboru izradili su kontraadmiral Ryūnosuke Kusaka, kapetan bojnog broda Minoru Genda i kapetan bojnog broda Kameto Kuroshima, pri čemu su koristili iskustva iz britanskog napada na Taranto 1940. godine. Vrijeme neposrednih priprema za napad na Pearl Harbor Yamamoto je proveo na bojnom brodu Nagato u zaljevu Hashirajima, odakle je 2.prosinca/decembra 1941. poslao čuvenu poruku admiralu Nagumu ''popnite se na brdo Niitaka'' (Niitaka yama nobore), zapovjed da se napad izvede.
Yamamoto je bio zadovoljan rezultatom napada na Pacifičku flotu, ali mu nije promakla činjenica da su američki nosači aviona ostali netaknuti. Upravo ti američki brodovi, premda malobrojni, nanijeti će Japancima mnogo jada - najprije zračnim napadom na Tokyo, zatim u bici u Koraljnom moru i naročito u bici kod Midwaya. Amerikanci su preuzeli inicijativu na Pacifiku i 7. kolovoza 1942. izveli svoju prvu ofenzivnu operaciju pod imenom Watchtower, iskrcavanje na Guadalcanal i Tulagi. Nakon toga je glavnina japanske Kombinirane flote bila bazirana u Truku, a Yamamoto je nadzirao pomorske operacije sa bojnih brodova Yamato i Musashi.
Yamamoto nije živ dočekao završetak rata. Američki kriptografi uspjeli su dešifrirati najtajniju japansku šifru, takozvani ''grimizni kod'', pa su saznali da se Yamamoto sprema u inspekciju mornaričkih zračnih snaga na otoku Bouganville u Solomonovom otočju. Saznali su i njegov raspored te sve podatke o avionu kojim će letjeti i o lovačkoj pratnji. Za ovaj let saznao je i predsjednik USA Franklin Roosevelt, koji je zapovijedio ministru mornarice Franku Knoxu: - Get Yamamoto! - Knox je predsjednikovu želju prenio zapovjedniku Pacifičke flote admiralu Chesteru Nimitzu, a on je pak prenio zapovjedniku Južnopacifičkog područja admiralu Williamu Halseyu. Nakon toga je Halsey izdao operativnu zapovjed zračnoj bazi na Guadalcanalu da presretne i sruši Yamamotov avion..Amerikanci su u početku imali moralnih dvojbi jer je de facto bila riječ o ubojstvu, stoga je predsjednik Roosevelt konzultirao pravnike i zatražio da mu se predoče povjesni presedani. Na kraju je prevagnula činjenica da je Yamamoto bio glavni začetnik podmuklog napada na Peral Harbor, stoga njegova eliminacija nije mogla biti zločinački čin. Operacija je dobila ime Osveta (Vengeance), a za njezino izvršenje odabran je 339. lovački skvadron opremljen avionima Lockheed P-38G Lightning. Pilotima je na brifingu rečeno da idu srušiti avion koji prevozi ''važnog japanskog admirala''. Ime nije rečeno, ali pilotima nije bilo teško shvatiti da je riječ upravo o Yamamotu.
 
Yamamoto s japanskim pilotima u Rabaulu prije polaska na posljednji let:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Yamamoto je s pratnjom poletio iz Rabaula za Bouganville 18. travnja/aprila 1943. Ukrcali su se u dva bombardera Mitsubishi G4M Betty, a u zaštiti je bilo 6 mornaričkih lovaca Mitsubishi A6M Zero. Amerikanci su uspjeli izračunati vrijeme susreta gotovo točno u minutu. Bombarderi su već počeli lagano spuštanje radi prilaza zračnoj bazi kada su ih napala četiri Lightninga iz Killer Group, dok su se ostali Lightninzi posvetili lovačkoj pratnji. Bombarder s Yamamotom pogodio je poručnik Rex Barber i avion se srušio u džunglu otoka Bouganville. Zapovjednik Killer Group kapetan Thomas Lanphier na povratku je javio putem radija bazi na Guadalcanalu: - Taj kujin sin neće diktirati nikakve mirovne uvjete u Bijeloj kući (That son of a bitch will not be dictating any peace terms in the White House).
 
Rušenje aviona s Yamamotom, prikaz:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Ostaci bombardera Mitsubishi G4M Betty u džungli na otoku Bouganville:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Posmrtni ostaci admirala Yamamota kremirani su na Novoj Gvineji i otpremljeni u Japan na bojnom brodu Musashi. Državni pogreb održan je 5. lipnja/juna u Tokiju, a pepeo je sahranjen na tokijskom groblju Tama i u hramu Chuko-ji u gradu Nagaoka. Posthumno je promoviran u čin maršala-admirala (Gensui-kaigun-taishō).
 
Državni pogreb admirala Yamamota u Tokiju 5. lipnja 1943.:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Novi zapovjednik Kombinirane flote admiral Mineichi Koga rekao je da je ''Yamamoto izabrao pravi trenutak za svoju smrt, jer je okončan niz pobjeda i nastupilo je mračno razdoblje uzmicanja pred premoćnim neprijateljem''.
Na vrh Go down
Doktor Živago
KONTRA ADMIRAL
KONTRA ADMIRAL
Doktor Živago


Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima VZ
Medalja za Vojne Zasluge VZ
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 13028
ČLAN OD: : 2020-07-15
DOB : 56
M(j)esto Vinkovci

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 4 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 4 Icon_minitime07.04.22 13:56

E pa Stanko, ovo je kao i do sada vrhunski napisano, garnirano sa fotografijama, skicama i čak i stripom
i od mene zaslužuje i lajk i plus.
Napominjem, samo i da je o ovom pothvatu snimljen igrani film.

I još nešto, na nekim drugim temama sam već predlagao drugu Stanku da napiše knjige putopisa ili da objavi feljton na nekom od portala i u tisku, i on me do sada nikada nije poslušao!

Toliko od mene!
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 4 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 4 Icon_minitime04.07.22 14:51

Najslavniji nosač aviona Royal Navy - HMS Victorious
 
U sastavu flote bio je punih 27 godina i djelovao je na svim pomorskim ratištima u Drugom svjetskom ratu. Njegovi avioni su između ostalog napali Bismarcka i njegovog blizanca Tirpitza

[You must be registered and logged in to see this image.]
 
HMS Victorious bio je treći u nizu od 4 nosača aviona klase Illustrious. Brodovi ove klase bili su poznati po dobroj zaštićenosti oklopom, što ih je razlikovalo od nosača aviona drugih zemalja koji su nosili više aviona ali su bili puno osjetljiviji na napade bombama i torpedima. Standardna istisnina iznosila je 23.200 tona, puna istisnina 28.600 tona, a vršna brzina 31 čvor. Debljina oklopnog pojasa iznosila je 102 mm, letne palube 76 mm i hangara 102 mm. Za samoobranu je brod imao 16 topova dvostruke namjene kalibra 113 mm, 48 PZO topova 40 mm i 45 PZO topova 20 mm. Maksimalni kapacitet zrakoplovne skupine bio je 60 aviona, a u Drugom svjetskom ratu nosio je više vrsta aviona - torpedne bombardere Fairey Swordfish, Fairey Albacore, Fairey Barracuda i Grumman TBF Avenger te lovce Fairey Fulmar, Grumman F4F Wildcat (Martlet), Vought F4U Corsair, Supermarine Seafire, Hawker Sea Hurricane i Grumman F6F Hellcat..Tokom rata kombinacije su bile razne - 1941. godine 36 aviona Fulmar i Albacore, 1943. godine 52 aviona Martlet i Avenger, a 1945. godine 54 aviona Corsair i Avenger.
 
HMS Victorious u izvornom obliku:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Torpedni bombarder Fairey Albacore:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Victorious je uvršten u flotu 14. svibnja/maja 1941. i već nakon deset dana bio je u borbenoj akciji. Prvobitno je bilo planirano da brod bude u pratnji konvoja WS8 za Bliski Istok i zatim dopremi lovce Hurricane za Maltu, pri čemu bi se neiskusna posada putem uvježbavala, međutim na vijest o isplovljavanju njemačkih brodova Bismarck i Prinz Eugen uvršten je u sastav glavnine Domovinske flote admirala Johna Toveya i isplovio u potjeru za Nijemcima. Victorious je imao ukrcanu samo četvrtinu zrakoplovne skupine - 9 torpednih aviona Swordfish i nekoliko lovaca Fulmar. Predvečer 24. svibnja 1941. njegovi avioni su napali Bismarcka jugozapadno od Islanda i pogodili ga jednim torpedom, što je prouzročilo dodatni prodor vode u brod koji je već bio oštećen u bici u Danskom prolazu. Zatim se Victorious mora povući u bazu jer su razarači iz njegove pratnje imali premalo goriva.
Početkom lipnja/juna Victorious je premješten u Gibraltar gdje je zajedno s nosačem HMS Ark Royal štitio konvoj za Maltu i otpremio na otok lovce Hurricane. Po povratku u Scapa Flow, krajem kolovoza, sudjelovao je u zaštiti konvoja Dervish za Arhangelsk. U rujnu su njegovi avioni u više navrata napali njemačke transportne brodove u Tromsøu, Vestfjordenu i Bodøu u Norveškoj.
U ožujku/martu i travnju/aprilu 1942. Victorious je sudjelovao u zaštiti arktičkih konvoja PQ 12, QP 8, PQ 13, QP 9, PQ 14 i QP 10 pri čemu su njegovi avioni napali njemački bojni brod Tirpitz. Od travnja do lipnja štitio je konvoje PQ 16, QP 12, PQ 17 i QP 13, nakon čega se vratio u bazu Scapa Flow. Poslije katastrofe konvoja PQ 17 arktički konvoji su privremeno suspendirani i Victorious je ponovo premješten u Gibraltar odakle je zajedno s nosačima aviona HMS Eagle, HMS Indomitable i HMS Furious sudjelovao u operaciji Pedestal, otpremi konvoja za Maltu u kolovozu/augustu 1942. Nakon radova na održavanju Victorious je sudjelovao u operaciji Torch, iskrcavanju Saveznika u Francuskoj Sjevernoj Africi.
Nakon gubitka nosača aviona USS Hornet i oštećenja nosača USS Enterprise u bici kod otoka Santa Cruz ratna mornarica USA imala je na Pacifiku samo jedan operativni nosač aviona, USS Saratoga. U takvim okolnostima Amerikanci su se obratili Velikoj Britaniji molbom da im privremeno ustupi jedan svoj nosač. Krajem prosinca/decembra 1942. Britanci su ustupili Victorious koji je privremeno preimenovan u USS Robin. Nakon kraćeg remonta u brodogradilištu Norfolk Navy Yard Victorious je u ožujku 1943. uplovio u Pearl Harbor, gdje je opremljen jačim žicama za kočenje koje su mogle izdržati težinu aviona Avenger. Također je dobio dodatne PZO topove. Dne 17. svibnja uplovio je u bazu Nouméa na Novoj Kaledoniji gdje je uvršten u sastav Task Force 14 zajedno s nosačem aviona Saratoga i bojnim brodovima USS North Carolina, USS Massachusetts i USS Indiana. Iduća dva mjeseca Victorious je djelovao u području Solomonovih otoka kao potpora američkim desantnim operacijama, a 25. Srpnja/jula 1943. pozvan je natrag u Veliku Britaniju jer su Amerikanci već imali spremne prve nosače aviona klase Essex.
 
HMS Victorious na sidrištu u Nouméji na Novoj Kaledoniji:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
HMS Victorious ispred Capetowna 1943. godine:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Victorious je uplovio u Greenock na rijeci Clyde 26. rujna/septembra 1943., a zatim je otpremljen u Liverpool na remont koji je potrajao do ožujka 1944. Krajem ožujka štitio je konvoj JW 58 za Murmansk, a zatim je sudjelovao u zračnim napadima na bojni brod Tirpitz u norveškom Altenfjordu (operacija Tungsten) i napadima na njemačke trgovače brodove uz obalu Norveške (operacija Lombard). U lipnju 1944. Victorious je premješten u Istočnu flotu (Eastern Fleet) s bazom u Colombu na Ceylonu i do kraja rata je sudjelovao u ofenzivnim operacijama protiv Japana.
Poslije Drugog svjetskog rata Victorious je ostao u aktivnoj službi u Royal Navy. U početku je služio kao školski brod, a 1950. godine je upućen u Portsmouth Dockyard na temeljitu rekonstrukciju i modernizaciju kako bi mogao primiti nove avione na mlazni pogon. Rekonstrukcija je trajala sve do 1958. godine radi stalnih promjena i poboljšanja u tehnologiji. Brod je između ostalog dobio nove pogonske strojeve i novu zakošenu uzletno-sletnu palubu, a standardna istisnina je povećana na 30.500 tona. Zbog većih gabarita novih aviona nosač je mogao primiti zrakoplovnu skupinu od samo 28 letjelica uključivo helikoptere. Nakon rekonstrukcije na brodu su služili protupodmornički turboelisni avion Fairey Gannet, mlazni lovci Supermarine Scimitar, Hawker Sea Hawk, De Havilland Sea Vixen te mlazni jurišni avion Blackburn Buccaneer.
 
HMS Victorious nakon rekonstrukcije:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Blackburn Buccaneer:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Nakon povratka u flotu Victorious je sudjelovao u operaciji Vantage, britanskoj podršci nezavisnom Kuwaitu protiv Iraka 1961. godine. Nakon toga se pridružio Istočnoj floti i 1964. pružao podršku Maleziji protiv teritorijalne ekspanzije Indonezije. U lipnju 1967. vratio se u Veliku Britaniju na remont. Dne 11. studenog/novembra iste godine, nakon okončanog remonta i u pripremi za povratak u flotu, u blagovaonici za podoficire izbio je požar koji je brzo ugašen. Iako je šteta bila zanemariva to je bio povod da Admiralitet odustane od povratka broda u službu. Stvarni razlog je bio smanjivanje budžeta za Royal Navy. Victorious je izbrisan iz flotne liste 13. ožujka 1968. godine, a iduće godine je otegljen u Faslane Naval Base i razrezan.

goran9030 and Doktor Živago vole ovaj upis

Na vrh Go down
Sponsored content





Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 4 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi - Page 4 Icon_minitime

Na vrh Go down
 
Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi
Na vrh 
Stranica 3/3Idi na stranicu : Previous  1, 2, 3
 Similar topics
-
» Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku
» Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga
» Zapisi sa mojih putovanja

Permissions in this forum:Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
FORUM БИВШИХ PRIPADNIKA НЕКАДАШЊЕ JNA 22.12.1941 - 18.07.1991 :: VOJNA PLATFORMA :: Vojna Historija / Vojna Povijest / Војна историја-
Idi na: