Na današnji dan

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 04.09.20 8:47

MARK SPITZ

Na današnji dan leta 1972 je ameriški plavalec Mark Spitz postal prvi športnik, ki je na enih olimpijskih igrah osvojil sedem zlatih medalj. V Münchnu je Spitz izpolnil svojo napoved in dobil štiri zlate medalje v posamičnih in tri v štafetnih preizkušnjah. Njegov rekord je na olimpijskih igrah v Pekingu 2008 zrušil plavalec Michael Phelps, ki je bil zlat kar osemkrat. Spitz je v svoji bogati športni karieri dosegel 23 svetovnih in 35 ameriških rekordov.Po koncu športne kariere je postal športni komentator ter se pri 41 letih ponovno poskusil vrniti na tekmovanja. Želel je nastopiti na olimpijskih igrah 1992, vendar se ni uspel uvrstiti v ameriško olimpijsko reprezentanco.

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                            Mark Spitz je prvi športnik, ki je osvojil 7 zlatih medalj na OI

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                            Mark Spitz in 7 zlatih medalj na OI v Munchnu

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                                 Mark Spitz je 10. februarja praznoval 70 let

                                  Mark Spitz in 7 zlatih medalj na OI v Munchnu

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 05.09.20 18:45

Ne znam da li imam dobro pamćenje ili dugo pamtim, ali Mark Spitz mi je veoma poznato ime i imao sam priliku uživo gledati prenose njegovih utrka na OI.
Zapravo, nekada sam više pratio plivanje, atletiku, skijanje i slične sportove. Ili su bili bolje zastupljeni na TV ili ja imam manje vremena za njih? Smile

_________________
In medias (t)res...

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 05.09.20 18:56

[size=41]D’Artagnan uhitio ministra koji je živio luksuznije od samog kralja (1661.)
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Kao ministar financija Luja XIV., Nicolas Fouquet se silno obogatio oslabivši granicu između državne riznice i svoje osobne imovine. Što je najvažnije, svoje bogatstvo je javno pokazivao, organizirajući raskošne svečanosti i izgradivši dvorac Vaux-le-Vicomte, raskošniji od bilo kojeg kraljevog dvorca. Luj XIV. to nije mogao tolerirati i odlučio je ukloniti ga.

Petoga rujna 1661. godine kapetan mušketira d’Artagnan (prema čijem je uzoru Alexandre Dumas napisao djelo Tri mušketira) uhitio Fouqueta i sproveo ga na suđenje. Osuđen je na doživotni zatvor, koji je proveo u zloglasnom zatvoru-tvrđavi Pignerol (u blizini francusko-talijanske granice). Tamo mu je sluga bio misteriozni zatvorenik kojeg su nazivali čovjek sa željeznom maskom, a o kojem je također napisano mnogo djela.Fouquet je umro 19 godina nakon uhićenja.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 05.09.20 18:58

[size=41]Snimljen Padajući vojnik (1936.)
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Endre Ernő Friedmann rodio se u židovskoj obitelji u Budimpešti 1913. godine. Zbog ljevičarskih uvjerenja morao je napustiti Mađarsku nakon čega je otišao u Njemačku. Tamo je započeo studij novinarstva i počeo se baviti fotografijom. Objavljena mu je fotografija Lava Trockog u jednim berlinskim novinama. Nakon dolaska nacionalsocijalista na vlast 1933. otišao je u Beč pa u Pariz.

S novom partnericom Gertom Pohorylle izmislio je lik američkog fotografa pod imenom Robert Capa. Nakon što je otkriven, odlučio je preuzeti to ime. Zbog fotoreportaže je otišao u Španjolsku, gdje je bjesnio građanski rat. Rober Capa je fotografirao borbu između republikanskih trupa i frankovih ustanika. Njegove su fotografije objavljene i u američkom časopisu Life i time postaje poznat. Međutim, fotografija koja je obišla svijet i učinila ga slavnim zvala se Padajući vojnik.

Dana 5. rujna snimio je ustrijeljenog republikanskog vojnika kako pada na zemlju u trenutku smrti. Ta je fotografija postala najpoznatija fotografija Španjolskog građanskog rata i jedna od najpoznatijih u 20. stoljeću. Neki su stručnjaci kasnije tvrdili da je namještena i da je Robert Capa lagao o mjestu nastanka i imenu vojnika.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 05.09.20 19:01

[size=41]Bitka kod Kranona (322. pr. Kr.)
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Nakon smrti Aleksandra Velikog Atena se ustala protiv makedonske vlasti u Grčkoj. Uskoro je Atena našla saveznike i krenula u borbu protiv Makedonaca. U početku su Atenjani imali dosta uspjeha. Makedonci su poraženi kod Plateje u Beociji, a makedonski regent Antipater je zarobljen u gradu Lamiji. Potom je makedonski vojskovođa Krateros krenuo u bitku na ravnici kod Kranona. Makedonska je vojska imala od 34.000 do 48.000 vojnika i bila brojčano nadmoćnija nad Grcima, kojih je bilo od 25.000 do 28.000. Bitka kod Kranona održala se 5. rujna 322. pr. Kr. između atenske vojske i Etoljana s jedne strane te Makedonaca i Beoćana s druge strane. Ishod ove bitke bio je odlučujuć za ishod Lamijskog rata.

Realno gledano, bitka je završila neriješeno i nije označila kraj Lamijskog rata, nego je grčki poraz ubrzao raspad savezništva. Pored toga, Atenjani su imali manje resursa, pa su prvi zatražili sklapanje mira. Nakon što je makedonska flota potpuno porazila grčku flotu u Bitki kod Amorgosa, vođe ustanka su obješeni ili su počinili samoubojstvo. Bili su to govornik Hipereid i političar Demosten. Atena je morala prihvatiti oligarhiju i zaboraviti na demokraciju, a Makedonci su postavili promakedonske političare na vlast. Atena nije izgubila samo samostalnost nego i kontrolu nad morem. Konačna posljedica Bitke kod Kranona je gubitak samostalnosti grčkih državica.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 05.09.20 19:04

[size=41]Taksi vozila spasila Pariz od nadirajućih Nijemaca u Prvom svjetskom ratu (1914.)
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Njemački generalštab, na čelu s generalom Moltkeom, nećakom feldmaršala Moltkea koji je porazio Francusku u Francusko-pruskom ratu, imao je uoči Prvog svjetskog rata samo jednu strategiju koja je mogla uspjeti – da porazi Francusku prije nego se carska Rusija uopće stigne mobilizirati. U suprotnom bi se Njemačka morala istovremeno boriti na dva fronta – zapadnom i istočnom. Trik kojim se namjeravalo napasti Francusku sastojao se u tome da se ne napada francuska granica direktno, nego da se prvo osvoji Belgija, a onda kroz nju napadne Francuze na mjestu gdje im je slabija obrana.

I doista, činilo se da njemački plan uspijeva. Nijemci su pregazili Belgiju bez objave rata i zarili se duboko u francuski teritorij na domak Pariza. Međutim, uslijed prevelike brzine napredovanja napravili su fatalnu pogrešku – ostavili su bok svoje vojske nebranjen. Saveznici su to brzo iskoristili i svim se snagama suprotstavili neprijatelju.

Zapovjednik obrane Pariza upotrijebio je čak šest stotina pariških taxi-vozila da preveze rezervne trupe na bojište. Nijemci su bili prisiljeni na povlačenje. Moltke je izvijestio njemačkog cara: “Vaše veličanstvo, izgubili smo rat.” I doista, poraz na Marni 1914. otegnuo je rat na sljedeće četiri godine. Da su Nijemci pobijedili, rat bi vjerojatno bio gotov već prve zime, a ovako je nastala duga agonija rovovskog ratovanja, u kojoj su stradali milijuni vojnika.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 05.09.20 19:07

[size=41]Zašto se 15-godišnji francuski kralj Luj XV. oženio 22-godišnjom Poljakinjom? – 1725.
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Popis tada dostupnih udavača kraljevske krvi navodno je sadržavao čak 99 djevojaka. Maria Leszczyńska odabrana je prvenstveno zato što je bila već u dobi kad je mogla rađati. To je bila vrlo važna stvar jer je mladi 15-godišnji Luj XV. u tom trenutku bio jedini muški pripadnik najstarije grane svoje dinastije, kojoj je prijetilo izumiranje.

Dana 5. rujna 1725. godine 15-godišnji francuski kralj Luj XV. vjenčao se sa 22-godišnjom Poljakinjom imenom Maria Leszczyńska. Ona je bila kći poljskog kralja Stanisława Leszczyńskog. Međutim, budući da je Poljska bila izborna, a ne nasljedna monarhija, sinovi i kćeri poljskih kraljeva nisu imali automatski titule prinčeva i princeza. Zapravo je Maria Leszczyńska bila, u usporedbi s ostalim europskim udavačama, prilično skromnog podrijetla (otac joj je samo kratko vrijeme bio kralj Poljske, a zatim je svrgnut).

Zašto je upravo Maria Leszczyńska odabrana za suprugu tadašnjeg vjerojatno najmoćnijeg kralja u Europi? Popis tada dostupnih udavača kraljevske krvi navodno je sadržavao 99 djevojaka. Maria Leszczyńska navodno nije bila atraktivnog izgleda. Ipak, odabrana je iz dva razloga. Prvo, vjenčanje s njom nije nosilo komplicirane dinastičke obveze prema drugim monarhijama (jer joj otac više nije bio vladajući kralj). Drugo, bila je već u dobi kad je mogla rađati. To je bila vrlo važna stvar jer je mladi 15-godišnji Luj XV. u tom trenutku bio jedini muški pripadnik najstarije grane obitelji Bourbon (to je bila posljedica teške zaraze variolom ili rubeolom, koja je pokosila njegovog malenog brata, majku i oca, a on je jedini iz uže obitelji preživio).

Budući da je postojala bojazan da bi kraljeva uža dinastija mogla njegovom smrću izumrijeti (bio je navodno i sam boležljiv kao dječak), imperativ je bio da mladi kralj što prije dobije nasljednike. Mladenka s 22 godine mogla je to osigurati. I doista, navodno su se kralj i njegova supruga zavoljeli, a ona je prilično brzo počela rađati djecu. Ukupno je rodila čak 11-oro djece u desetak godina, čime je opstanak dinastije bio osiguran.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 05.09.20 19:11

[size=41]Autor eksplozivnog romana Opasne veze izumitelj je i topovske granate – 1803.
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Dana 5. rujna 1803. godine umro je u dobi od 61 godine autor jednog od najpoznatijih romana 18. stoljeća – Opasnih veza (franc. Les Liaisons dangereuses). Taj je roman inspirirao mnoge ekranizacije, njih barem sedam, a najpoznatija je vjerojatno verzija iz 1988. godine s Johnom Malkovichem, Michelle Pfeiffer, Glenn Close, Umom Thurman i Keanuom Reevesom. Taj je film nagrađen s tri Oscara.

Autor romana Opasne veze bio je Pierre Choderlos de Laclos, Francuz rođen u Amiensu 1741. u dobrostojećoj obitelji. Laclos bio po zanimanju prvenstveno vojnik, a da se pisanjem bavio pretežito amaterski. U vojsci je Laclos postigao značajnu karijeru. Dostigao je čak do čina generala. Imao je dobro obrazovanje iz područja zananosti i tehnike, pa se u armiji većinom bavio artiljerijom i konstrukcijom utvrda. Zanimljivo je da je Laclos izmislio i topovsku granatu (artiljerijski projektil napunjen eksplozivom). Naime, ranije su iz topova pucali samo metalne kugle bez eksplozivnog punjenja.

Nakon dolaska Francuske revolucije, Laclos je bio čak i uhićen od strane revolucionara, ali je na kraju oslobođen. Imao je sreće što je podržao mladog Napoleona Bonapartea koji je na kraju osvojio vlast u Francuskoj. Kao pristaša Napolona postavljen je za brigadnog generala u znamenitoj Rajnskoj armiji, a kasnije i za glavnog zapovjednika pričuvne artiljerije u Italiji.

General Laclos umro je za vrijeme vojnog službovanja u talijanskom gradu Tarantu. Uzrok smrti bila je neka zarazna bolest, vjerojatno malarija ili dizenterija.

Roman Opasne veze Laclos je napisao kad mu je bilo oko 38 godina, oko 10 godina prije Francuske revolucije. U to doba radio je kao inženjerijski vojni časnik na izgradnji utvrda na otočiću Île-d’Aix, zanimljivom po tome što će to biti posljednje utočište Napoleona Bonapartea prije nego se predao Britancima. Opasne veze postigle su još prije Revolucije veliki uspjeh u Francuskoj, a voljela ih je čitati i sama kraljica Marija Antoaneta.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 05.09.20 22:05

ALESSANDRO ZANARDI

Na današnji dan leta 2012 je nekdanji dirkač formule ena Alessandro Zanardi, ki je v eni izmed nesreč ostal brez nog, na paraolimpijskih igrah v Londonu osvojil zlato kolajno v kolesarjenju z rokami.

NESREČA V SIENI

Zanardi se je 19. junija 2020 s svojim kolesom zaletel v tovornjak in si težje poškodoval glavo.

Nekdanjega dirkača formule 1 in serije cart ter uspešnega paraolimpijca Alessandra Zanardija, ki se je težko poškodoval v nesreči z ročnim kolesom, so v torek preselili v poseben nevrološko-rehabilitacijski center v Comu, kjer pa ni ostal dolgo. Stanje se mu je poslabšalo, tako da so ga že namestili na intenzivni negi bolnišnice v Milanu.

"Nevrorehabilitacija se ni začela po željah. Njegovo klinično stanje je postalo nestabilno, zato je moral spet na intenzivno nego," so v izjavi za javnost zapisali predstavniki bolnišnice Valduce v Comu, ki vodi rehabilitacijsko kliniko Villa Beretta, kamor so v torek iz Siene odpeljali Zanardija.
Nekdanji dirkač in odlični paraolimpijec se je hudo poškodoval v nesreči s kolesom na ročni pogon 19. junija, v bolnišnici v Sieni pa je moral prestati tri operacije.
Zanardi je v svetu športa znan kot velik borec, ki se nikoli ne preda. Kot dirkač ameriške serije cart je leta 2001 na nemškem Lausitzringu preživel hudo nesrečo, v kateri je po trčenju z enim od tekmecev pri veliki hitrosti ostal brez obeh nog.
Po dolgotrajnem okrevanju se je vrnil v druge kategorije dirkalnega športa, je pa tudi zamenjal športno panogo in zelo uspešno tekmoval s kolesom na ročni pogon. Na paraolimpijskih igrah v Londonu 2012 in Rio de Janeiru 2016 je osvojil šest kolajn, od tega štiri zlate.

[You must be registered and logged in to see this image.]
Fotografija, ki je ogrela srca športnih navdušencev po vsem svetu - zmagoslavni trenutek Alessandra Zanardija med himno na
paraolimpijskih igrah v Londonu leta 2012

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 06.09.20 13:27

[size=41]Oslobađanje Beograda od osmanske vlasti (1688.)[/size]

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dana 6. rujna 1688. došlo je do oslobađanja Beograda od osmanske vlasti, pod kojom je taj grad bio još od 1521. godine. Osmanlije su, dakle, Beogradom vladale tijekom prethodnih 167 godina, a kroz to su razdoblje nastojale više puta osvojiti čak i Beč. Nakon neuspjeha posljednje osmanske opsade Beča 1683. ratna se sreća praktički u potpunosti okrenula protiv Osmanskog Carstva. Vojska Habsburške Monarhije zauzela je u prilično kratkom vremenu Ugarsku, a nastavila je napredovati i dalje u smjeru jugoistoka tj. prema Balkanskom poluotoku. Habsburgovcima su određenu pomoć pri tim osvajanjima pružile i druge europske kršćanske države.

Vođa habsburškog napada na Beograd 1688. bio je bavarski knez izbornik Maksimilijan II. Emanuel, jedan od najambicioznijih europskih vladara tog vremena. Vladao je Bavarskom kao suverenom državom s prijestolnicom u Münchenu, a imao je ambicije prema proširivanju vlasti svoje dinastije Wittelsbach na mnoge druge dijelove Europe. Oženio se Marijom Antonijom iz dinastije Habsburg, najstarijom kćerju cara Leopolda I. (vladara Habsburške Monarhije u trenutku spomenutog oslobođenja Beograda).

Osim što je tim brakom postao carevim zetom, Maksimilijan II. Emanuel potencijalno je stekao još veći dobitak. Naime, Marija Antonija bila je po majčinoj liniji predviđena nasljednica španjolskog prijestolja pa je Maksimilijan II. Emanuel po supruzi trebao postati kraljem-suprugom Španjolske i njenih brojnih kolonijalnih posjeda (koji su se u to doba prostirali od Filipina preko Meksika do Južne Amerike). Jedan sin Maksimilijana II. Emanuela kasnije je postao i Carem Svetog Rimskog Carstva.

Pri osvajanju Beograda Maksimilijan II. Emanuel raspolagao je s otprilike 34.000 naoružanih ljudi. Među njegovim je podređenim časnicima pri toj opsadi bio i znameniti princ Eugen Savojski, kojem su u tom trenutku bile samo 24 godine (Maksimilijan II. Emanuel nije bio mnogo stariji, sa samo 26 godina). Habsburškoj su vojsci pri osvajanju Beograda pomogli i Srbi pod vodstvom podvojvode Jovana Monasterlije. Napad su izveli tako da su se najprije 7. kolovoza iskrcali na Adu Ciganliju u Savi, a zatim preko pontonskg mosta napali predgrađe Ostružnicu. Beograd je pao nakon oko mjesec dana opsade. Osmanlije su već za dvije godine ponovno zauzeli grad.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 06.09.20 13:29

[size=41]Vraćeno ime Sankt-Peterburg nekadašnjem Lenjingradu (1991.)
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Dana 6. rujna 1991. vraćeno je ime Sankt-Peterburg nekadašnjem Lenjingradu. Dogodilo se to u vrijeme raspada SSSR-a, ubrzo nakon što je Boris Jeljcin izabran za predsjednika Rusije. Ta promjena imena izglasana je na referendumu, na koji je izašlo oko 65 % glasača. Zanimljivo je da na tom referendumu nije bilo mogućnosti glasovanja za ime Petrograd (slavensku varijantu nekadašnjeg imena grada), a za Sankt-Peterburg glasovalo je 54,86 % glasača.

Podsjetimo, ime Petrograd korišteno je za Sankt-Peterburg samo između 1914. i 1924. godine. Naime, 1914. godine izvršeno je preimenovanje iz Sankt-Peterburg u Petrograd zbog protunjemačkog ozračja u Prvom svjetskom ratu, a 1924. godine komunističke vlasti preimenovale su grad u Lenjingrad u čast prvog vođe sovjetske Rusije, nakon njegove smrti koje se dogodila iste godine.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 06.09.20 13:33

[size=41]Ovo mi je bilo zanimljivo, jer ovom spomeniku do sada nisam nikada ranije čitao...

Graditelj budućeg najvećeg spomenika na svijetu (1908.)
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Autor buduće najveće skulpture na svijetu rođen je 6. rujna 1908. godine. Ime mu je bilo Korczak Ziolkowski i bio je Amerikanac podrijetlom iz Poljske. On je osmislio oblik skulpture poznatog indijanskog poglavice Ludog Konja (engl. Crazy Horse), koji je započeo izrađivati u Crnim planinama američke savezne države Sjeverne Dakote. Kad spomenik bude dovršen, trebao bi biti daleko najveći na svijetu – visine 172 metra i dužine 195 metara.

Inicijativu za izradu spomenika dao je američki indijanski starješina imenom Henry Medvjed Koji Stoji još davne 1929. godine. Obratio se Korczaku Ziolkowskom, koji je po struci bio kipar. Ziolkowski je bio prikladan kipar za taj posao jer je imao iskustvo s izradom poznatih monumentalnih skulptura američkih predsjednika na Mount Rushmoreu u Sjevernoj Dakoti. Spomenik Ludom Konju trebao je dobiti još daleko veće dimenzije od skulptura američkih predsjednika. Tako bi sva četiri predsjednika s Mount Rushmorea mogla stati na lice nove skulpture.

Ziolkowski je izradio modele skulpture, a 1948. godine počeo ju je izrađivati pomoću miniranja na planini. Zapravo je Ziolkowski predlagao da se skulpturu izradi u Wyomingu, ali su Indijanci iz plemena Lakota, kojemu je pripadao spomenuti starješina Medvjed Koji Stoji, kao i poglavica Ludi Konj, željeli da bude baš u Crnim planinama, koje za njih imaju sveto značenje. Na kraju je odabrano mjesto zvano Thunderhead Mountain, udaljeno samo dvadesetak kilometara od Mount Rushmorea gdje su lica američkih predsjednika.

S vremenom se Ziolkowski preselio na planinu, a posao je radio zajedno sa suprugom i djecom. Umro je 1982. godine, a spomenik nije bio ni blizu dovršenja. Radove su nastavili njegova supruga i djeca (jedna kći čak je navodno i kiparica). Godine 1998. tek je dovršeno lice skulpture. U blizini je podignut i muzej, te kulturni centar.

Inače, Ludi Konj bio je legendarni poglavica iz plemena Oglala Lakota koji ga štuju kao vizionara odanog indijanskom načinu života. Najpoznatiji je po pobjedi, koju je zajedno sa Bikom koji sjedi, izvojevao nad snagama generala Custera u Bitci kod Little Big Horna. Bila je to najveća pobjeda indijanaca nad bijelcima u povijesti.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 06.09.20 13:38

[size=41]Tko su bili ljudi koji su prvi uspjeli oploviti svijet? – 1522.
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Ferdinand Magellan nije bio prvi čovjek koji je oplovio svijet. Naime, on je ubijen tijekom putovanja (na Filipinima), a zanimljivo je i to da uopće nije imao namjeru oploviti svijet. Umjesto toga, htio je pronaći zapadni put do Indije, točnije do Začinskih otoka, koji su obećavali veliki profit u trgovini. Čovjek koji je zapravo odlučio da ekspedicija oplovi svijet, tj. da se ne vraća istim putem, nego da s Filipina nastavi put prema zapadu, bio je Magellanov zamjenik Juan Sebastian Elcano. Njemu se rijetko pripisuje zasluga i rijetko se uopće govori o njemu.

Rođen je u španjolskom dijelu Baskije i po narodnosti je bio Bask. Kao kapetan trgovačkog broda ušao je u sukob sa zakonom i prijavio se na sudjelovanje u Magellanovoj ekspediciji kako bi dobio oprost. Kad je Magellan isplovio na veliko putovanje bio je jedan od oko 270 članova posade raspoređenih na pet brodova. Natrag u Španjolsku uspjelo se, pod Elcanovim zapovjedništvom, vratiti samo 18 članova prvotne posade i to na samo jednom manjem brodu imenom Victoria. Elcanu je kralj za nagradu dodijelio grb s motom Primus circumdedisti me (hrv. Prvi si me obišao), a nasljednici su mu kasnije proglašeni markizima od Buglasa.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 06.09.20 13:46

[size=41]Engleske veze posljednjeg jugoslavenskog kralja Petra II. Karađorđevića – 1923.
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Dana 6. rujna 1923. godine rođen je posljednji jugoslavenski kralj Petar II. Karađorđević. Postao je kraljem kao 11-godišnjak nakon ubojstva njegovog oca Aleksandra u poznatom atentatu u Marseilleu 1934. godine. Budući da je tada bio maloljetan, u njegovo ime vladalo je Namjesništvo na čelu s knezom Pavlom Karađorđevićem (njegovim rođakom). Mladi kralj Petar II. osobno je preuzeo vlast tek nakon tzv. Šljivovica puča u Beogradu 1941. godine, no već oko dva tjedna kasnije morao je bježati iz zemlje pred nadirućim trupama Hitlerovog Trećeg Reicha i ostalih Sila osovine.

Petar II. Karađorđević rođen je u Beogradu, a kumovi na krštenju bili su mu budući britanski kralj George VI. i njegova supruga Elizabeth Bowes-Lyon (poznata kao Kraljica majka za vrijeme vladanja njene kćeri Elizabete II). Zanimljivo je da je kralj Petar II. bio zapravo potomak poznate britanske kraljice Viktorije, ali isto tako i ruskih careva, austrijske vladarice Marije Terezije, kao i crnogorskog kralja Nikole Petrovića-Njegoša.

Spomenimo i da se kralj Petar II. još kao dijete školovao u Engleskoj, u elitnoj školi Sandroyd, koju su pohađali i lord Carrington i britanski premijer Anthony Eden.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 06.09.20 13:48

[size=41]Prva konferencija nesvrstanih u Beogradu (1961.)
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Dana 6. rujna 1961. završila je Prva konferencija Pokreta nesvrstanih u Beogradu. Na njoj su se okupili predstavnici čak 25 država, uključujući vladare, predsjednike, premijere i ministre. Na sastanku su prisustvovali neki od povijesno vrlo poznatih državnika:

etiopski car Haile Selasije
indijski premijer Džavaharlal Nehru
indonezijski predsjednik Sukarno
egipatski predsjednik Gamal Abdel Nasser (ujedno predsjednik Ujedinjene Arapske Republike tj. unije Egipta i Sirije)
cejlonska premijerka Sirimavo Bandaranaike (prva žena u suvremenoj svjetskoj povijesti koja je postala šeficom vlade)
arhiepiskop Makarije III. (predsjednik Cipra)
afganistanski premijer Muhamed Daud Kan
marokanski kralj Hasan II.

Predstavnici država zasjedali su za okruglim stolom u dvorani Saveznog izvršnog vijeća u Beogradu. Govori s konferencije istovremeno su prevođeni na četiri službena jezika: engleski, francuski, arapski i španjolski. Prisutni su odlučili da rat, pa i Hladni rat, nije neizbježan te su za zaoštravanje odnosa u svijetu okrivili tadašnju blokovsku politiku, tj. postojanje suparničkih NATO i Varšavskog pakta, pa su zagovarali politiku mirne koegzistencije.

Domaćin konferencije bio je tadašnji jugoslavenski predsjednik Josip Broz Tito, koga je na svečanostima priređenima tom prilikom u Beogradu pratila njegova supruga Jovanka Broz.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 08.09.20 13:34

[size=41]Prvi kralj Sirije i Iraka – potomak samog Muhameda – 1933.
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Dana 8. rujna 1933. godine umro je prvi kralj Iraka – Faisal I. – pripadnik znamenite dinastije Hašemita. Ta je dinastija vukla podrijetlo od samog Muhameda, osnivača islama, i to preko njegove kćeri Fatime. Hašemiti su stoljećima držali važan položaj šerifa Meke, što im je davalo značajnu ulogu u islamskom svijetu.

Faisal I. bio je sin moćnog Huseina ibn Alija – šerifa i emira Meke, koji se nakon pada Osmanskog Carstva proglasio čak i kalifom islama (vrhovnim vjerskim vođom svih muslimana), a prethodno i kraljem Hedžasa u Arabiji.

Faisal je osobito poznat po svojoj ulozi u Arapskom ustanku, zajedno sa slavnim Lawrenceom od Arabije (T. E. Lawrence). Naime, Faisal je surađivao s Britancima tijekom Prvog svjetskog rata, boreći se protiv osmanske vlasti. Podsjetimo, Osmansko je Carstvo tada vladalo nad gotovo čitavim područjem današnjeg Bliskog istoka, uključujući Siriju, Palestinu, Irak i veliki dio Arapskog poluotoka.

Prvim kraljem Iraka postao je Faisal I. 1921. godine, no zanimljivo je da mu to nije bila prva kraljevska titula. Naime, nakratko je godinu dana ranije bio kralj Sirije, no Francuzi su ga istjerali iz te zemlje nad kojom su dobili mandat (vrsta polukolonijalne vlasti). Tako je Faisal I. bio kralj Sirije tijekom samo 4 i pol mjeseca, a zatim je otišao u egzil. Ipak, Britanci su prepoznali u njemu dobrog kandidata za kralja Iraka i postavili su ga na to mjesto već sljedeće godine.

Konačno se skrasivši u Iraku, Faisal je imao prijestolnicu u Bagdadu. Zanimljivo je da je istodobno njegov stariji brat Alija vladao kao kralj u Hedžasu (sa sjedištem u Meki), a drugi brat – Abdulah – bio je emir u Transjordaniji (kasnije je postao kralj Jordana). Tako su tri brata iz dinastije Hašemita bili kraljevi u tri različite drža

Kralj Faisal umro je u sumnjivim okolnostima u švicarskom gradu Bernu, kamo je otišao na liječnički pregled. Liječnici su izjavili da je bio dobrog zdravlja, pa je njegova smrt u dobi od samo 48 godina bila iznenađujuća. Postoji teorija da je otrovan.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 08.09.20 13:36

[size=41]Švedski kralj Karlo X. Gustav osvojio Varšavu (1655.)
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Dana 8. rujna 1655. godine, u vrijeme kad je Švedska bila velika europska sila, švedski kralj Karlo X. Gustav osvojio je Varšavu, što je bio prvi slučaj u povijesti da su stranci okupirali glavni grad Poljske. Radilo se o prvoj godini švedske invazije na Poljsku i Litvu, koje su tada činile Poljsko-Litavsku Uniju. Invazija se dogodila nakon što su Uniju sa istoka napali Rusi, a u Ukrajini su se pobunili Kozaci. Situaciju je dodatno pogoršala činjenica da je Janusz Radziwiłł, veliki hetman Litve, odlučio raskinuti veze s Poljskom te priznao švedsko vrhovništvo. Čak i neki poljski plemići prisegnuli su na vjernost Šveđanima. Šveđani su, naime, na temelju činjenice da je 1587. na poljsko prijestolje izabran Žigmund III. iz švedske dinastije Vasa, tvrdili da imaju pravo na poljsko prijestolje.

Švedska invazija na Poljsku predstavljala je jedan od najtežih perioda u poljskoj povijesti, a u toj je zemlji poznata i pod nazivom Роtор. Poljaci su naposljetku uspjeli otjerati Šveđane iz zemlje, ali su zauvijek izgubili status velike sile. Poljska je bila toliko poharana da je izgubila vjerojatno oko trećinu stanovništva. Moguće je da je ta invazija izazvala veću destrukciju u Poljskoj nego Hitlerova okupacija tijekom Drugog svjetskog rata. Stanovništvo Varšave tijekom te je okupacije navodno smanjeno s 20.000 na 2000. Prema jednoj procjeni osvajači su uništili čak oko 180 poljskih naselja, 80-ak dvoraca i preko 130 crkava.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 08.09.20 13:39

[size=41]Započela opsada Lenjingrada, najkrvavija u ljudskoj povijesti – 1941.
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Dana 8. rujna 1941. godine započela je opsada Lenjingrada koja će trajati gotovo 900 dana i uzeti preko milijun i pol ljudskih života. Nakon što su prekinute linije opskrbe grada u kojem se nalazilo preko dva milijuna stanovnika, izračunato je da je već petog dana opsade ostalo zaliha brašna za samo 25 dana, a mesa za samo 22 dana. Trebalo je pronaći alternativne izvore hrane, pa se počelo prerađivati sve, od konja i mačaka do tapeta sa zidova. Otkazala je gradska kanalizacija, no s dolaskom zime smrznuli su se izljevi, što je ublažilo posljedice.

Od gladi i nedostatka osnovnih potrepština umiralo je po nekoliko tisuća ljudi dnevno. Samo za Božić 1941. umrlo je 4.000 ljudi. Da bi se ponovno uspostavila opskrba, po zimi su korištene ceste preko zaleđenog jezera Ladoga. Led je trebao biti 20 cm debljine da bi se sa sigurnošću mogli po njemu voziti kamioni s namirnicama. Poduzet je i pothvat gradnje željeznice preko leda.

Opsada je prekinuta tek u siječnju 1944., nakon što je uzrokovala najviše civilnih žrtava u svjetskoj povijesti.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 08.09.20 13:46

[size=41]Italija okrenula leđa Hitleru (1943.)
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Dana 8. rujna 1943. službeno je obznanjeno da je Kraljevina Italija kapitulirala u Drugom svjetskom ratu. U to su se vrijeme britanske i ostale savezničke trupe već iskrcavale u južnoj Italiji i pripremale se za prodor prema sjeveru.

Italija je prije bila saveznik Hitlerove Njemačke, no nakon pada Mussolinijeve fašističke vlade bilo je samo pitanje vremena kad će se Talijani odreći Hitlera. Situacija je bila osjetljiva, jer su Nijemci imali plan da vojskom zauzmu Italiju u slučaju da ona promijeni stranu. Na čelu Italije nakon pada Mussolinija bili su maršal Pietro Badoglio kao premijer, te kralj Viktor Emanuel III. kao monarh.

Badoglio je pristao na predaju Saveznicima jer mu je general Eisenhower zaprijetio napadom 500 bombardera na Rim. No Badoglio u strahu nije obavijestio o tome Hitlera, nego su on i kralj spakirali kovčege i odmah sljedećeg dana pobjegli iz Rima na sam jug Italije – u grad Brindisi na peti talijanske čizme.

Talijanski su građani bili zbunjeni, jer više nisu znali na čijoj su strani. Nijemci su reagirali brzo i zauzeli veliki dio Italije, uključujući Rim. Saveznici će u sljedećim mjesecima morati voditi krvave borbe da potisnu njemačku vojsku iz Italije. Istovremeno će se Talijani podijeliti na dvije struje – dio njih prisupit će obnovljenoj talijanskoj vojski ili partizanima na strani Saveznika, a drugi će se boriti za Talijansku Socijalnu Republiku, Mussolinijevu novu državu u sjevernoj Italiji.

Nakon proglašenja talijanske kapitulacije, Ante Pavelić je proglasio pridruživanje Dalmacije Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Time su poništeni nepopularni Rimski ugovori kojima je Pavelić Dalmaciju bio prepustio Italiji 1941. godine. U stvarnosti su glavnu riječ u upravljanju Dalmacijom imali Nijemci, a dio njenog teritorija kontrolirali su Titovi partizani.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 09.09.20 9:23

[size=41]Izgradnja golemih protuzračnih tornjeva u Beču (1942.)
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Dana 9. rujna 1942. godine naredio je Adolf Hitler izgradnju golemih protuzračnih tornjeva u Beču. Ti su tornjevi poznati pod nazivom Flaktürme (hrv. Flak tornjevi), pri čemu je Flak kratica za Fliegerabwehrkanonen ‎(hrv. topovi za protuzračnu obranu). Slični su Flak tornjevi sagrađeni i u Berlinu te Hamburgu u razdoblju Trećeg Reicha, a trebali su pojačati obrambenu spremnost tih gradova pred savezničkim zračnim napadima.

Tornjevi su sličili ogromnim tvrđavama sa zidovima debelim nekoliko metara, a bili su naoružani velikim brojem protuzračnih topova (čak i protuzračnim topovima velikog kalibra i dometa, kao i golemim nizom manjih topova). Smatrani su vrlo sigurnim lokacijama, koje saveznički bombarderi nisu mogli uništiti, a dizajnirani su da ujedno posluže kao protuzračna skloništa za čak desetak tisuća ljudi. Flak tornjevi uvijek su dolazili u paru (jedan G-toranj tj. Gefechtsturm, koji je bio veći i jače naoružan, i jedan L-toranj, tj. Leitturm, koji je bio namijenjen upravljanju topovskom vatrom).

Tornjevi su u Beču u takvim parovima sagrađeni na tri lokacije, koje su načelno činile trokut u odnosu na gradsko središte. Jedan par nalazio se u Arenbergparku, jedan u Augartenu, a jedan od Esterházyparku, odnosno obližnjoj Stiftskaserne. Toranj u sklopu Stiftskaserne ujedno je bio i najbliži centru Beča, jer je sagrađen samo oko 1.400 metara od znamenite katedrale sv. Stjepana (Stephansdom) te oko 600 metara od bečkog Hofburga (nekadašnje carske palače). Veći dio tih tornjeva sačuvao se do danas pa oni još uvijek čine važan element u cjelokupnoj vizuri Beča.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 09.09.20 9:28

[size=41]Slavni pisac Lav Tolstoj (1828.)
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Lav Nikolajevič Tolstoj rodio se 9. rujna 1828. godine u aristokratskoj ruskoj obitelji. Od oca je naslijedio titulu grofa. Tolstoji su bili jedna od najznamenitijih ruskih plemićkih obitelji, a uzdigli su se u kasnom 17. stoljeću, za vrijeme Petra Andrejeviča Tolstoja, koji je dobro učinio što se priklonio caru Petru Velikom. Mnogi kasniji članovi obitelji bili su ugledni na dvoru i u čitavom Ruskom Carstvu.

Mali grof Lav Tolstoj rođen je na obiteljskom posjedu Jasna Poljana, koji i danas postoji i nalazi se oko 200 km točno na jug od Moskve. Tolstojevi roditelji umrli su rano, pa je on naslijedio Jasnu Poljanu. Bio je to znatan zemljoposjed s oko 1.600 hektara zemlje. Na njemu je živjelo oko 350 kmetova u 4 zaseoka, a na posjedu su bila i 4 jezera. Tolstoj se brinuo oko blagostanja svojih kmetova. Primjerice, za njihovu je djecu na posjedu osnovao čak trinaest škola. Takva su nastojanja u to doba bila neuobičajena i izazivala su negativne reakcije vlasti.

Tolstoj je studirao pravo, a zatim se posvetio vojnoj karijeri. Bio je časnik u Krimskome ratu i u vojnim jedinicama na Kavkazu, što je opisivao u svojim djelima, počevši od Sevastopoljskih pripovijesti te u Povijesti jučerašnjeg dana.

Vrativši se na Jasnu Poljanu napisao je remek-djela Rat i mir i Anu Karenjinu. Budio bi se u 7 sati ujutro, vježbao, prošetao parkom, a zatim pisao.

Kad su mu bile 34 godine, oženio se 16 godina mlađom suprugom Sofijom Andrejevnom, zvanom Sonja. Budući da je pisao svoje romane vrlo sitnim rukopisom, s mnogo ispravaka, dodataka i bilješki, njegova je supruga radila čiste prijepise, koje bi Tolstoj sljedećeg dana opet prepravljao. Tako je svako poglavlje prolazilo obično kroz čak 5 ili 6 prepravaka prije nego što bi bilo gotovo. Supruga Sonja nadživjela je Tolstoja, koji je umro u prilično visokoj starosti od 82 godine.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 09.09.20 9:32

[size=41]Austrougarski Židov koji je dizajnirao najmoćnije oružje u svjetskoj povijesti – 2003.
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Dana 9. rujna 2003. godine umro je nuklearni fizičar Edward Teller, kojeg nazivaju i Ocem termonuklearne bombe. Taj tip atomske bombe danas je najsnažnije oružje kojim raspolaže čovječanstvo. Naime, termonuklearne bombe izrađivane su do sada u snagama od čak pedesetak megatona (bomba od 50 Mt proizvodi eksploziju ekvivalentnu detonaciji 50.000.000.000 kilograma TNT eksploziva). Teoretski je moguće izraditi i daleko jače termonuklearne bombe.

Edward Teller rođen je u Budimpešti 1908. godine, dok je taj grad još bio u sastavu Austro-Ugarske. Teller je bio židovskog podrijetla, a Mađarsku je napustio 1926. godine i preselio se u Njemačku. U jednoj tramvajskoj nesreći u Münchenu izgubio je nogu pa je ostatak života nosio protezu.

Kad su nacisti došli na vlast u Njemačkoj, mladi je Teller napustio tu državu i otišao u Veliku Britaniju, zatim u Dansku, a na kraju u SAD. Tijekom Drugog svjetskog rata sudjelovao je na izradi prve američke nuklearne bombe (Projekt Manhattan). Zanimljivo je da je već u to vrijeme razrađivao ideju o još jačem oružju – termonuklearnoj bombi.

Tek nakon što je SSSR testirao svoju prvu nuklearnu bombu, počeli su u SAD-u ozbiljno planirati izradu termonuklearnih bombi. Naime, to je postala nužnost zbog gubitka dotadašnjeg monopola na nuklearno oružje (od 1945. do 1949. godine SAD je bio jedina svjetska nuklearna sila).

Glavni autori dizajna termonuklearne bomba bili su Edward Teller i Stanislaw Ulam (poljski Židov, također rođen na području Austro-Ugarske). Danas nije potpuno razjašnjeno u kolikom su omjeru njih dvojica zaslužna za tzv. Teller-Ulamov dizajn. To je i danas jedini dizajn koji se koristi u izradi termonuklearnih bombi.

Teller je bio poznat po vrlo problematičnoj osobnosti. Naime, često je ulazio u sukob s kolegama, čime je stjecao loš ugled. Osobito je poznato njegovo svjedočenje u kojem je ocrnio svog nekadašnjeg šefa Roberta Oppenheimera. Uglavnom se smatra da je to Tellerovo svjedočenje bilo nepošteno ocrnjivanje bez pravih osnova. Nakon tog slučaja, Tellera su kolege znanstvenici u još većoj mjeri izbjegavali.

Zanimljivo je da je Teller bio velik zagovornik upotrebe nuklearnog oružja u civilnim projektima. Naime, predlagao je iskopavanje čitavih umjetnih luka pomoću nuklearnih bombi, koje bi djelovale poput eksploziva za miniranje u građevinarstvu. Dok su drugi pokretali akcije za zabranu nuklearnog oružja, on je lobirao za njegovu široku upotrebu. Zbog toga je stekao vrlo loš publicitet u javnosti.

Edward Teller poživio je čak do svoje 96. godine. Umro je u Stanfordu na području poznate Silicijske doline u Kaliforniji

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 09.09.20 9:35

[size=41]Kardinal Richelieu – jedan od najuspješnijih premijera u povijesti – 1585.
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Kao kardinal bio je poznat pod nadimkom crvena eminencija zbog crvene boje kardinalske odjeće.

Rođen u plemićkoj obitelji, mladi je Richelieu isprva bio predodređen za vojničko zvanje. Međutim, njegova obitelj je imala priliku da jedan od njenih članova postane biskup Luçona. Taj je položaj bio isprva namijenjen Richelieuovom starijem bratu, koji se školovao za svećenika, no on je odbio biskupsku čast da bi otišao u redovnike. Richelieu se stoga, da biskupija ne izmakne obitelji, morao prebaciti iz vojničkog zvanja u svećeničko. Zaređen je za biskupa Luçona, a kasnije su i on i njegov brat postali kardinali.

Richelieu je postao prvi ministar kralja Luja XIII., i na neki je način bio prvi europski premijer u modernom smislu riječi. Kao kardinal bio je poznat pod nadimkom crvena eminencija zbog crvene boje kardinalske odjeće. Njegov savjetnik i pouzdanik fratar François Leclerc du Tremblay imao je nadimak siva eminencija, zbog boje svoga plašta. I do danas se naziv siva eminencija koristi za moćne osobe u sjeni.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 09.09.20 9:39

[size=41]Država između Afganistana i Kine, kojoj se glavni grad nekoć zvao Staljinabad (1991.)
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Dana 9. rujna 1991. godine nezavisnost je proglasila država Tadžikistan, odvojivši se od SSSR-a. Tadžikistan se nalazi sjeverno od Afganistana, a graniči i s Kinom. Upravo je Tadžikistan površinom najmanja od svih država nekadašnje sovjetske Središnje Azije. Naime, Kazahstan, Uzbekistan, Turkmenistan i Kirgistan redom su veći od Tadžikistana. Za usporedbu, Tadžikistan sa svojih 143.100 četvornih kilometara nešto je veći od Grčke i Bugarske.

Glavni grad Tadžikstana zove se Dušanbe i ima sa širom okolicom oko milijun stanovnika. Na tamošnjem jeziku ime grada Dušanbe znači ponedjeljak, vjerojatno prema sajmu koji se održavao ponedjeljkom. Osobito je zanimljivo da se Dušanbe između 1929. i 1961. godine zvao Staljinabad, prema imenu sovjetskog vođe Staljina.

Na teritoriju Tadžikistana jednu zračnu bazu ima Indijsko ratno zrakoplovstvo. Radi se o bazi Farkhor, smještenoj oko 130 kilometara jugoistočno od Dušanbea. To je jedina indijska zračna baza izvan teritorija Indije. Dakako, Indiji je ta baza zanimljiva jer omogućava njenim vojnim zrakoplovima napad na Pakistan sa sjevera.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 10.09.20 20:42

[size=41]Apsurdno ubojstvo carice Elizabete (Sisi) (1898.)
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Austrijska carica i hrvatsko-ugarska kraljica Elizabeta, poznatija kao Sisi, bila je supruga cara Franje Josipa I. i miljenica javnosti. Ubio ju je na 10. rujna 1898. talijanski anarhist Luigi Lucheni, iz apsurdnog razloga. On je, naime, pod utjecajem anarhističkih ideja, jednostavno želio ubiti nekog poznatog iz visoke klase, kako bi cijeli događaj dospio u novine. Kad je došao u Ženevu meta mu je bio francuski vojvoda od Orleansa, no budući da je ovaj promijenio raspored putovanja, Lucheni nije mogao doprijeti do njega. Tada je Lucheni saznao da je u Ženevi carica Sisi, pa je odlučio ubiti nju umjesto vojvode.

Sissi je bila pomalo buntovničke prirode pa je odbijala zaštitu policije i tjelesnih čuvara. Kad se ukrcavala na parobrod na Ženevskom jezeru Lucheni se zaletio u nju i uspio ju je probosti tankom oštricom (zašiljenom rašpom). Ona nije primijetila da je ubodena zbog vrlo čvrsto stegnutog korzeta, pa je nastavila dalje i ukrcala se na parobrod. Tek je tada osjetila jaku bol u prsima. Naime, tanka oštrica je probola srce i dovela do krvarenja, koje se izvana nije vidjelo zbog zategnutosti korzeta. Ubrzo je umrla, a Lucheni je uhićen. Na fotografijama uhićenja uočljivo je njegovo nasmijano lice. Naime, bio je sretan što je uspio ubiti nekoga iz vladajuće klase.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 10.09.20 20:45

[size=41]Grofica Dora Pejačević – znamenita hrvatska skladateljica (1885.)
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Znamenita hrvatska skladateljica grofica Dora Pejačević rođena je 10. rujna 1855 godine. Nije se rodila na području Hrvatske, nego u Budimpešti, no pripadala je znamenitoj hrvatskoj grofovskoj obitelji Pejačević. Pripadnici te obitelji imali su goleme posjede u Slavoniji, uključujući Našice, a ranije i Viroviticu. Dorin je otac – grof Teodor Pejačević – bio čak i hrvatski ban, a istu je funkciju vršio i njen djed – grof Ladislav Pejačević.

Grofica Dora provela je znatnu količinu vremena u obiteljskom dvorcu u Našicama, gdje je dobila i prvu poduku iz glazbe. Osnovnu tehniku sviranja na glasoviru i violini svladala je rano u Zagrebu, a kasnije je glazbenu naobrazbu stjecala u inozemstvu (Dresden, München,Beč, Budimpešta, Prag…).U inozemstvu je upoznalamnoge istaknute intelektualce i umjetnike (R. M. Rilke, K. Kraus…), te druženjem s njima proširila svoje umjetničke i intelektualne vidike.

Opus Dore Pejačević sastoji se od 57 registriranih djela, koja su uglavnom sačuvana u njezinoj ostavštini pohranjenoj u Hrvatskome glazbenom zavodu u Zagrebu. Već u dobi od dvanaest godina počela je skladati minijature za glasovir te za violinu i glasovir. Potom su slijedile popijevke, a zatim i orkestralna djela. Ishodište je njezina skladateljskog izričaja romantička tradicija, a njezine najpoznatije skladbe su: Tri pjesme, Dva nokturna, O programnoj glazbi i mnoge druge.

Dora Pejačević preminula je u dobi od samo 37 godina, nakon poroda svog prvog djeteta. Pokopana je u Našicama, nekadašnjem posjedu obitelji Pejačević.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 10.09.20 20:47

[size=41]Prvi general poginuo u Drugom svjetskom ratu (1939.)
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Dana 10. rujna 1939. poginuo je njemački general Wilhelm Fritz von Roettig, koji je time postao prvi general ubijen tijekom Drugog svjetskog rata. Imao je čin SS-Brigadeführera i policijskog generala (njem. Generalmajor der Ordnungspolizei). Čin SS-Brigadeführera pripadao je generalskim činovima u SS-u i odgovarao je činu general-bojnika u njemačkim oružanim snagama (njem. Wehrmacht).

Roettig je pripadao organizaciji SS-Verfügungstruppe, oružanom krilu nacističke paravojne organizacije Schutzstaffel (poznatije po kratici SS), iz koje se kasnije razvio notorni Waffen-SS. U to su vrijeme oružane snage SS-a bile relativno malobrojne te su uglavnom bile niže kvalitete od jedinica Wehrmachta. Pokazale su fanatičnu hrabrost, ali im je nedostajalo adekvatno vojno znanje te im je oprema u pravilu bila lošija od one regularne vojske.

Von Roettig je poginuo u Poljskoj, samo devet dana nakon početka rata. Ubijen je kad su poljske trupe uhvatile u zasjedi njegov automobil i napale ga teškim strojnicama. Sljedeći poginuli general u Drugom svjetskom ratu bio je Poljak Józef Kustroń, koji je ubijen 16. rujna iste godine, tj. samo sedam dana nakon von Roettiga.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 10.09.20 20:49

[size=41]Posljednje smaknuće giljotinom u Francuskoj – 1977.
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Ljudi u publici koji su promatrali prvo smaknuće 1792. bili su nezadovoljni giljotinom jer je bila prebrza i previše efikasna, pa su čak žalili za starim načinom smrti vješanjem.

Posljednji čovjek smaknut giljotinom u Francuskoj bio je Hamida Djandoubi, tuniski useljenik, koji je osuđen zbog mučenja i ubojstva 21-godišnje bivše djevojke. Četiri godine nakon njegovog smaknuća ukinuta je smrtna kazna u Francuskoj, nakon što je François Mitterrand izabran za francuskog predsjednika.

Od 25. travnja 1792., kad je izvršeno prvo smaknuće giljotinom, pa do ukinuća 1981., giljotina je bila jedino sredstvo izvršenja smrtne kazne u toj zemlji. Ljudi u publici koji su promatrali prvo smaknuće 1792. bili su nezadovoljni giljotinom jer je bila prebrza i previše efikasna, pa su čak žalili za starim načinom smrti vješanjem.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 11.09.20 12:18

[size=41]Kako je admiral lord Howe pokušao zaustaviti Američki rat za nezavisnost? – 1776.[/size]

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dana 11. rujna 1776. godine sastali su se britanski i američki vođe na konferenciji na kojoj se raspravljalo o mogućnosti zaustavljanja rata između Velike Britanije i pobunjenih američkih kolonija. Ta se konferencija dogodila oko dva mjeseca nakon potpisivanja Američke deklaracije nezavisnosti, kojom su Amerikanci i službeno proglasili odcjepljenje od Velike Britanije. Rat je već uvelike bjesnio, a sastanak je bio jedan od rijetkih pokušaja da se pregovara.

Sastanak je osobno sazvao najmoćniji britanski mornarički časnik u Americi u tom trenutku – admiral lord Howe – koji je držao položaj vrhovnog zapovjednika Britanske kraljevske mornarice za područje Sjeverne Amerike (ta je titula na engleskom jeziku glasila: Commander-in-Chief, North American Station). Admiral lord Howe imao je mlađeg brata Williama, koji je upravo tada bio vrhovni zapovjednik kopnenih britanskih snaga u Sjevernoj Americi (engl. Commander-in-Chief, North America), s činom generala. Dakle, dva brata Howe vodila su cjelokupnu britansku vojnu silu koja je trebala spriječiti Amerikance da se odvoje od Velike Britanije. Stariji brat imao je nešto viši status (admiral lord Howe), no ni mlađi nije mnogo zaostajao (general Sir William Howe).

Amerikanci su poslali tri uvažena delegata – Benjamina Franklina (poznati znanstvenik i političar), Johna Adamsa (budući predsjednik SAD-a) i Edwarda Rutledgea (najmlađi od svih potpisnika Američke deklaracije nezavisnosti). Sastanak je održan u blizini New Yorka – na Staten Islandu – koji su u tom trenutku držali Britanci pod okupacijom. Naime, britanske su snage nešto ranije uspjele zauzeti Staten Island (otok na ulazu u luku New Yorka), no Manhattan još uvijek bio američki (pobunjenički).

Problem je bio u tome što admiral lord Howe, unatoč vrhovnom zapovjedništvu, zapravo nije imao ovlasti koje bi mu omogućile sklapanje dogovora s Amerikancima. Doduše, on ih je zatražio od britanskog kralja Georgea III., a kralj mu ih je čak i namjeravao dati, no takvu je mogućnost navodno spriječio britanski ministar za kolonije – lord George Germain (kasnije poznat i kao lord Sackwille). Na kraju je sastanak propao, a američki su se delegati vratili natrag. Samo četiri dana kasnije Britanci su izvršili vojnu invaziju na Manhattan i zauzeli New York.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 11.09.20 12:21

[size=41]Ukraden najslavniji dijamant na svijetu (1792.)
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Dana 11. rujna 1792. ukraden je od francuskog kralja Luja XVI. i kraljice Marije Antoanete najslavniji dijamant na svijetu. To je znameniti plavi dijamant koji se danas naziva Hope, a u to je doba bio poznat pod nazivom Le bleu de France (hrv. francuski plavi). Dijamant se danas nalazi u slavnom vašingtonskom muzeju Smithsonian i godišnje ga posjeti toliko ljudi da je to najposjećeniji objekt u svim svjetskim muzejima nakon Mona Lise u Louvreu.

Dijamant Hope imao je zanimljivu povijest i neki ga smatraju ukletim jer je često mijenjao vlasnike koji su umirali nasilnom smrću ili su imali kakvu drugu nesreću. Iskopan je u Indiji, a s vremenom je došao u vlasništvo francuskog kraljevskog dvora. Kralj Luj XVI. nosio ga je oko vrata kao dio privjeska slavnog Reda zlatnog runa. Poznata je nesretna sudbina tog kralja kojeg je Francuska revolucija skinula s prijestolja, a kasnije i smaknula. Dok je kralj još bio zatvoren od strane revolucionara, grupa razbojnika provalila je u pariški Garde-Meuble i ukrala francuske kraljevske dragulje, s njima i navedeni Lujev privjesak .

Nakon krađe, dijamant je na razmjerno dugo vrijeme nestao sa svjetske pozornice. Pojavio se ponovno tek u sljedećem stoljeću i to u Londonu. Tamo ga je kupio bogati londonski bankar Thomas Hope, po kome danas dijamant i ima naziv Hope. Nakon niza promjena vlasnika, od kojih su neki imali tragičnu sudbinu, dragulj je 1949. završio u rukama njujorškog trgovca dijamantima Harryja Winstona. On je darovao kamen muzeju Smithsonian, ne zato što se bojao prokletstva vezanog za njega, nego zato što je htio da taj muzej dobije primjerenu zbirku dragulja koje će široka publika moći razgledati.

Plavi dijamant se i danas može vidjeti u tom muzeju u američkom glavnom gradu Washingtonu, kao jedna od njegovih glavnih atrakcija. Dijamant Hope ima 45,52 karata, dakle težak je samo 9,10 grama. Osiguran je na 350 milijuna dolara. Specifičan je po tome što su golom oku vidljivi plavi tragovi elementa bora u njegovoj kristalnoj strukturi, dok pod ultraljubičastim svetlom reflektira crvenu boju zbog takođe prisutnog fosfora.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 11.09.20 12:25

[size=41]Napad Australije na Njemačko Carstvo (1914.)
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Dana 11. rujna 1914. godine, u početnom razdoblju Prvog svjetskog rata, dogodila se bitka između dviju vrlo udaljenih država – Australije i Njemačkog Carstva. Naime, australske su jedinice na području Tihog oceana napale tamošnju njemačku koloniju Neu-Pommern. Pojasnimo: Nijemci su na Tihom oceanu uoči Prvog svjetskog rata posjedovali znatan broj otoka. Evo popisa njemačkih kolonijalnih posjeda na području Tihog oceana:

Kaiser-Wilhelmsland (danas dio Papue Nove Gvineje)
Bismarckov Arhipelag (njem. Bismarck-Archipel)
Njemačko Solomonsko Otočje (njem. Nördliche Salomon-Inseln)
Otok Bougainville (njem. Bougainville-Insel)
Nauru (danas nezavisna država)
Maršalsko otočje (njem. Marschall-Inseln)
Sjeverno Marijansko otočje
Karolinsko otočje
Njemačka Samoa (njem. Deutsch-Samoa).

Australske vojne snage prvo su napale jedan od otoka u Bismarckovom Arhipelagu. Tada su Nijemci taj otok zvali Neu-Pommern (Nova Pomeranija, prema pokrajini na sjeveru Njemačke), a danas se isti otok zove Nova Britanija (engl. New Britain) i nalazi se u sastavu države Papue Nove Gvineje.

Nijemci su na napadnutom mjestu imali samo 8 vojnika i još 60 naoružanih lokalnih Melanezijaca. Tim je skromnim snagama na čelu bio njemački kapetan Hans Wuchert. Australcima je prioritet bio uništiti radio-postaju u mjestu Bita Paka na spomenutom otoku Neu-Pommern. Naime, bez radio postaje Nijemci nisu mogli tražiti potporu svoje mornarice, pa nisu imali izgleda pred brojnijim australskim snagama.

Australski je napad uspio, a Nijemci su zarobljeni. Uhvaćen je čak i njemački guverner Nove Gvineje – Eduard Haber. Naime, kolonijalno sjedište gotovo cijelog njemačkog kolonijalnog imperija na Tihom oceanu nalazilo se u gradu Rabaulu, udaljenom samo nekoliko kilometara od spomenute radio-postaje Bita Paka.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 11.09.20 12:29

[size=41]Malta obranjena od postrojbi Sulejmana Veličanstvenog – 1565.
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Dana 11. rujna 1565. godine okončana je u korist kršćana znamenita Opsada Malte, jedna od najvećih opsadnih bitaka iz vremena ratova na Sredozemlju između Osmanlija i kršćana. Opsada je trajala je gotovo četiri mjeseca, a u njoj Osmanlije nisu uspjeli osvojiti Maltu, strateški iznimno važno kršćansko uporište na Sredozemnom moru, unatoč višestrukoj premoći u broju trupa.

Maltu su pri opsadi branili vitezovi ivanovci (hospitalci). Oni su poznati i kao malteški vitezovi upravo zbog toga što im je Malta bila glavno sjedište (isprva im je sjedište bilo u Jeruzalemu, kasnije na otoku Rodu, a tek od 1530. godine na Malti). Obranom Malte zapovijedao je tadašnji veliki meštar ivanovacaJean Parisot de Valette. Prema izvještajima, on je pokazao velik osobni angažman, zbog kojeg je kasnije slavljen. Upravo po velikom meštru nosi ime današnji glavni grad Malte – Valetta.

Napad na Maltu naredio je tadašnji osmanski sultan Sulejman Veličanstveni. Flota koja je isplovila iz Carigrada prema Malti bila je jedna od najvećih ikada skupljenih još od doba antike. Izgleda da je ukupan broj turskih trupa čak osam puta nadmašivao broj branitelja. Maltu je branilo nešto više od 6.000 ljudi, dok je ukupan broj napadača dosezao možda i 48.000.

Sulejman Veličanstveni u doba Opsade Malte imao je već 70 godina života, a umro je sljedeće godine pri Opsadi Sigeta. Otok Malta ima površinu od 246 četvornih kilometara, što znači da je manji od hrvatskog otoka Korčule.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 11.09.20 12:32

[size=41]Bitka kod Malplaqueta – najkrvavija europska bitka 18. stoljeća – 1709.
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Dana 11. rujna 1709. godine dogodila se znamenita Bitka kod Malplaqueta, najveća i najkrvavija bitka 18. stoljeća. U njoj je na obje strane sudjelovalo čak oko 160.000 ljudi, što stoljećima nije bilo viđeno u Europi (masovnije bitke počele su se događati tek u razdoblju ratova Napoleona Bonapartea). Mjesto Malplaquet, kod kojeg se odvijala bitka, nalazi se manje od tri kilometra od današnje francusko-belgijske granice (na tlu današnje Francuske). Zanimljivo je da je bojno polje Bitke kod Malplaqueta bilo smješteno točno na liniji koja spaja središte Pariza sa središtem Bruxellesa (na udaljenosti znatno bližoj Bruxellesu tj. oko 70 kilometara od tog belgijskog glavnog grada i 195 kilometara od Pariza). Vojskom francuskog kralja Luja XIV. u toj su bitki zapovijedali maršali Claude de Villars i Louis-François de Boufflers (obojica s visokim aristokratskim titulama vojvode). Protufrancuskom koalicijom, sastavljenom od habsburških, britanskih, pruskih i nizozemskih snaga, zapovijedala su dvojica najslavnijih vojskovođa u tadašnjoj Europi: princ Eugen Savojski i vojvoda od Marlborougha (John Churchill).

U bitki je stradalo više od 30.000 ljudi, što je predstavljalo katastrofalne gubitke za obje strane, a proširila se čak i vijest da je poginuo vojvoda od Marlborougha (što je bila neistina). Princ Eugen Savojski i vojvoda od Marlborougha nominalno su odnijeli pobjedu u toj bitki jer su se Francuzi povukli s bojnog polja. Ipak, bila je to Pirova pobjeda jer je plaćena golemim ljudskim žrtvama i gubitkom velikog broja trupa, što se pokazalo ograničavajućim za nastavak pohoda. Tako su u konačnici Francuzi kralja Luja XIV. bili na većem dobitku nakon bitke kod Malplaqueta.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 11.09.20 12:36

[size=41]Teroristički napad 11. rujna na SAD – 2001.
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Nakon što su oteli četiri zrakoplova islamski teroristi izvršili su napad na više ciljeva u SAD-u 11. rujna 2001. godine, što je i dan danas teroristički čin nezabilježen u modernoj povijesti. Dva aviona su usmjerili na tornjeve blizance Svjetskog trgovačkog centra u New Yorku, jedan avion na zgradu Pentagona. Zadnji avion trebao je udariti u cilj u Washingtonu D.C., vjerojatno zgradu Capitola ili Bijelu kuću, no srušen je u Pennsylvaniji nakon što su putnici pokušali preuzeti kontrolu.

Tornjevi Svjetskog trgovačkog centra srušili su se unutar dva sata od udara aviona, a u njima je poginulo 2.606 osoba, uključujući 343 vatrogasca i 60 policajaca. Još 125 osoba je poginulo u napadu na Pentagon. Stradali su svi ljudi u sva četiri aviona, ukupno 265, uključujući svih 19 otmičara. Sve u svemu, poginulo je 2.996 ljudi. Žrtve su bili državljani ukupno 77 zemalja.

Američke vlasti za napad su optužile militantnu islamističku grupu Al-Qaidu, ali njihov vođa Osama bin Laden to je demantirao nekoliko dana nakon napada: „Naglašavam da ja nisam izveo ove napade koji izgledaju kao da su učinjeni od strane osoba koji su imali svoju motivaciju“.

Ipak, američke vlasti tvrdile su drugačije te je tadašnji predsjednik George W. Bush zapovijedio rat protiv osovine zla, u koje je ubrajao Al Qaidu, ali i Iran, Irak i Afganistan. Napadi su imali ogromne posljedice na svjetsku politiku. Bili su osuđeni širom svijeta, a oko mjesec dana kasnije SAD su povele koaliciju međunarodnih snaga u Afganistanu u potragu za snagama Al-Qaide.

Tri godine kasnije Osma bin Laden prihvatio je odgovornost za napade rekavši da je motivacija bila “vraćanje slobode našem narodu”, “kažnjavanje agresora”, i “nanošenje ekonomske štete SAD-u”. Naveo je da je dugoročni cilj ove njegove borbe da “SAD iskrvari do točke bankrota”.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 12.09.20 11:05

[size=41]Svrgnut etiopski car Haile Selasije (1974.)
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Etiopski car Haile Selasije bio je rodom iz Salomonske dinastije koja je Etiopijom vladala od 13. stoljeća, a koja po predaji potječe od kralja Salomona i kraljice od Sabe. Ime Haile Selasije znači Snaga Trojstva, a riječ je o vladarskom imenu cara. Ime pod kojim je rođen bilo je Tafari Makonnen Woldemikael, a kad je dobio plemićku titulu Ras postao je poznat kao Ras Tafari Makonnen. Bio je jedna od najvažnijih osoba u povijesti svoje države, kojom je vladao gotovo 44 godine.

Država je pod carevom vlašću prošla kroz više kriza i ratova, a car se morao nositi s brojim problemima od opće zaostalosti države preko talijanskih kolonijalnih ambicija prema etiopskom teritoriju do otpora moćnih veleposjedničkih krugova. Često su ga konzervativne struje napadale zbog otklona od tradicije i pokušaja preraspodjele poljoprivrednog zemljišta, a liberalne zbog presporog provođenja modernizacije i autokratskog načina vladanja. Car je bio vrlo aktivan i na vanjskopolitičkom planu, promičući jedinstvo afričkih zemalja (bio je prvi predsjednik Organizacija afričkog jedinstva) i Pokret nesvrstanih.

1960-ih su bujali sve jači nemiri protiv carske vlasti, a razočarani studenti i niži slojevi počeli su se priklanjati komunizmu. Velika glad u pokrajini Wollo 1972. i naftna kriza iduće godine bile su kapi koje su prelile čašu. Car je svrgnut 12. rujna 1974. u vojnom puču koji je uživao veliku podršku među širim slojevima. Na vlast su došli komunisti koje je predvodio Mengitsu Haile Mariam. Car je smješten u pritvor te je iduće godine umro nakon operacije prostate. Neki smatraju da je ubijen ili da mu namjerno nije pružena adekvatna pomoć.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 12.09.20 11:08

[size=41]Pećina Lascaux – Siktinska kapela prapovijesnog doba1940.
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Otkriće pećine dogodilo se slučajno. Skupina mladića naišla je na rupu u zemlji, koja ih je zainteresirala.

Pećina Lascaux, koja sadrži neke od najpoznatijih primjera prapovijesnih pećinskih slika u svijetu.,otkrivena je slučajno 12. rujna 1940. godine u Francuskoj. Lokalitet Lascaux nalazi se pokraj francuskog gradića Montignaca u živopisnoj regiji Akvitaniji.

Otkriće pećine dogodilo se slučajno. Naime, 18-godišnji Marcel Ravidat šetao se s prijateljima tim područjem, kad je njihov pas ugledao zeca. Bježeći pred psom, zec se sakrio u rupu u zemlji. Marcel je došao do rupe i pokušao istjerati zeca, kad je otkrio da se ona otvara u veliku podzemnu šupljinu. Budući da se nekoliko stotina metara dalje nalazio dvorac Lascaux (franc. Château de Lascaux), pomislili su da se možda radi o nekom tunelu koji vodi do dvorca. Rupa je bila uska pa se nište nije moglo istražiti bez iskopavanja.

Marcel je s prijateljima i priručnom opremom za kopanje došao ubrzo ponovno do rupe. Proširili su otvor i došli dospilje. Na taj su način otkrivene znamenitespiljske slike. Već iste godinesenzacionalno otkrićedošlisuproučiti i stručnjaci.Spilja se sastoji od velike prostorije, s prolazima, proširenjima i udubljenjima, a prvi ju je istražio francuski prapovjesničar i paleontolog svećenik H. Breuil.

Na stijenama i stropovima spilje pronađeni su dobro očuvane likove životinja (konji, jeleni, bikovi, krave, medvjedi, bizoni…). Ti prikazi, simboličko-magičnog značenja, danas su jedna od najvrednijih očuvanih ostvarenja paleolitske umjetnosti. Sam tlocrt spiljepokazuje sličnost tog prostora s unutarnjim organima ljudskog tijela, a ulaz u spilju je mračni prolaz kroz koji se čovjek provlači osjećajući ga čitavim svojim tijelom, a ne gledanjem. Iz te činjenice arheolozi su zaključili da je ona služila kao svetište, u koji su mogli doći samo odabrani. Danas to nalazište nazivaju Sikstinskom kapelom prapovijesnog doba.

Kako bi se spriječilo propadanje slika, špilja je 1963. zatvorena za javnost, ali je načinjena vjerna kopija glavne prostorije (Lascaux II) koja se može posjetiti.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 12.09.20 11:12

[size=41]Hitlerovi specijalci oslobodili Benita Mussolinija iz Malog Tibeta – 1943.
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Jedna od najpoznatijih komandoskih akcija u cijelom Drugom svjetskom ratu izvedena je 12. rujna 1943. godine. Naime, njemačke su specijalne jedinice oslobodile Benita Mussolinija iz zarobljeništva na Gran Sassu. Povijesni kontekst bio je ovakav: u ljeto 1943. godine, kad su saveznici već izvršili invaziju na Siciliju, Fašističko veliko vijeće izglasalo je nepovjerenje Benitu Mussoliniju, dotadašnjem Duceu. Talijanski je kralj zatim Mussolinija smijenio, a dao ga je i uhititi. Mussolinija su vlastiti sunarodnjaci, nakon nekoliko preseljavanja, na kraju smjestili u zatočeništvo visoko u Apeninskom gorju – na planinu Gran Sasso.

Gran Sasso najviša je planina u Apeninima. Mussolini je bio zatočen na lokaciji udaljenoj samo oko 8 kilometara od najvišeg vrha planine Gran Sasso. Taj se vrh zove Corno Grande i sa svojih 2.912 metara najviša je točka u cijeloj Italiji južno od Alpa. Mussolinija su zatvorili u lokalnom hotelu, na visoravni Campo Imperatore (najveća visoravan u Apeninima, koju nazivaju i Mali Tibet).

Nijemci su odlučili Mussolinija osloboditi iz zatočeništva. Komandosku akciju za njegovo izvlačenje naredio je sam Adolf Hitler. Za izvedbu je bio zadužen i znameniti Otto Skorzeny, najpoznatiji njemački specijalac iz Drugog svjetskog rata. O Skorzenyju spomenimo da je sudjelovao i u otmici sina mađarskog državnika Miklosa Horthyja, planiranju lova na Josipa Broza Tita, planiranju nacističke infiltracije u Iran itd.

Skorzeny je s njemačkim padobranskim specijalnim jedinicama (tzv. Fallschirmjäger jedinice) došao na područje Gran Sassa, sletjevši na planinu pomoću jedrilica. Oslobodili su Mussolinija, ukrcali ga u zrakoplov i odveli iz zatočeništva. Skorzeny je prisvojio većinu zasluga za spašavanje (bio je prikladan za propagandu zbog svog lica s ožiljkom i visine od oko 192 centimetra). Unaprijeđen je i u čin SS-Sturmbannführera.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 13.09.20 13:29

goran9030 (citat):: Na fotografijama uhićenja uočljivo je njegovo nasmijano lice.
Naime, bio je sretan što je uspio ubiti nekoga iz vladajuće klase.

Gdje je ta fotogtrafija uhićenja i nasmijanog lica.!?

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 13.09.20 16:47

[You must be registered and logged in to see this image.]
u ono vrijeme nije bilo puno fotoreportera i paparazza, tako da se od jedne fotografije moralo praviti više njih.
ako treba, potražit ću ja i neke dodatne Smile

Vojnik Graničar (citat):

goran9030 (citat):: Na fotografijama uhićenja uočljivo je njegovo nasmijano lice.
Naime, bio je sretan što je uspio ubiti nekoga iz vladajuće klase.

Gdje je ta fotogtrafija uhićenja i nasmijanog lica.!?

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 13.09.20 17:02

[size=41]New York postao glavnim gradom SAD-a (1788.)[/size]

[You must be registered and logged in to see this image.]

Manje je poznato da Washington D.C. nije oduvijek bio glavni grad SAD-a. Prva službena prijestolnica SAD-a nakon što je izborena neovisnost bio je New York. On je proglašen glavnim gradom 13. rujna 1788. godine. Američki kongres se sastajao u zgradi Federal Hall u Wall Streetu. U istoj je zgradi George Washington 1789. inauguriran za prvog predsjednika SAD-a.

Predsjednička rezidencija u New Yorku (ono čemu će kasnije služiti Bijela kuća u Washingtonu), bila je isprva u kući Samuela Osgooda u Cherry Streetu, a zatim u kući Alexandera Macomba na Broadwayu. Karijera New Yorka kao glavnog grada završila je već 1790. kad je prijestolnica preseljena u Philadelphiju.

U 18. stoljeću New York je zauzimao samo južni vrh otoka Manhattan. Ulica Wall Street, danas poznata kao središte Newyorške burze, dobila je izgleda ime po sjevernom gradskom zidu, dakle u najranije doba nalazila se na samom rubu grada. Ulica Broadway dobila je ime po tome što je bila široka (engl. broad) i vodila je iz grada na polja na sjevernom dijelu Manhattana.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 13.09.20 17:04

[size=41]Napad na Nijemce u Namibiji (1914.)
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Dana 13. rujna 1914. godine napadnuti su njemački položaji u jugozapadnoj Africi (današnja Namibija), u sklopu vojnih operacija tijekom Prvog svjetskog rata. Naime, područje današnje države Namibije bilo je uoči Prvog svjetskog rata pod njemačkom kolonijalnom vlasti. Službeni naziv te kolonije bio je Njemačka Jugozapadna Afrika (njem. Deutsch-Südwestafrika), a sjedište uprave bilo je u gradu Windhoeku (današnji glavni grad Namibije). Ta kolonija bila je površinom čak 2,33 puta veća od cijele današnje Savezne Republike Njemačke.

Napad na Nijemce izvršili su vojnici iz Južne Afrike, koja je putem veza s Velikom Britanijom bila u ratu s Njemačkim Carstvom. Naime, Južna Afrika bila je u to vrijeme dominion Britanskog kolonijalnog imperija, a britanski je kralj bio ujedno i monarh Južne Afrike.

Južnoafrikanci su napali mjesto Ramansdrift na samom jugu današnje Namibije. Cilj im je bila tamošnja policijska postaja. Zbog velike nadmoćnosti u ljudstvu, južnoafričke su snage pobijedile. Zarobljeni Nijemci odvedeni su u logore u Pretoriji, a kasnije u Pietermaritzburg (na području Zulua).

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 13.09.20 17:08

[size=41]Marija Terezija postala rimsko-njemačkom caricom (1745.)
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Suprug austrijske nadvojvotkinje Marije Terezije, Franjo Stjepan Lotarinški, izabran je za cara Svetog Rimskog Carstva, tj. vladara Rimsko-Njemačkog Carstva 13. rujna 1745. godine. Marija Terezija, koja je otprije bila hrvatsko-ugarska vladarica i češka kraljica, postala je time caricom. Izbor Franje Stjepana Lotarinškog održan je u Frankfurtu na Majni, tradicionalnom mjestu za takve izbore u Njemačkoj. Sveto Rimsko Carstvo bilo je izborna monarhija u kojoj su cara birali izborni knezovi (njem. Kurfürsten).

Spomenute godine pravo glasa imalo je devet knezova-izbornika, od čega tri Crkvena i šest svjetovnih. Crkvene knezove-izbornike činili su: nadbiskup Mainza Johann Friedrich Karl von Ostein, nadbiskup Triera Franz Georg von Schönborn-Buchheim i nadbiskup Kölna Clemens August od Bavarske. Među šestoricom svjetovnih izbornih knezova bili su: Maximilian III. Joseph od Bavarske, Friedrich August od Saske (koji je u to vrijeme ujedno bio poljski kralj), Fridrik II. Veliki (koji je ujedno bio pruski kralj), Karl Theodor od Falačke, George II. od Hannovera (koji je ujedno bio britanski kralj) te spomenuta Marija Terezija, koja je pravo na glas imala kao kraljica Češke.

Za izbor Franje Stjepana bilo je dovoljno osigurati pet od devet glasova. Naposljetku su si Marija Terezija i njen suprug priskrbili sedam glasova. Među njima su bila spomenuta tri nadbiskupa, bavarski knez-izbornik, saski knez-izbornik (poljski kralj) i hannoveranski knez-izbornik (britanski kralj), a njima je pridodan i glas Marije Terezije kao češke kraljice.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 13.09.20 17:16

[size=41]Dovršena najveća španjolska palača Escorial (1584.)
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Dana 13. rujna 1584. dovršena je gradnja Escoriala, jedne od najvećih kraljevskih palača na svijetu, smještene 45 kilometara sjeverozapadno od Madrida. Sagrađena za vrijeme španjolskog kralja Filipa II., palača je duga 224, a široka 153 metra i ima 16 dvorišta. Sadrži veliku crkvu, na čiji oltar je padao pogled kraljeve sobe, tako da je Filip II. mogao promatrati misu i kad je ležao bolestan u krevetu. Naime, kralj Filip II. bio je vatreni katolik i cijeli je kraj 16. stoljeća obilježila njegova borba za kršćansku vjeru, naročito protiv Osmanlija.

Tlocrt Escoriala, u obliku rešetke, izrađen je po uzoru na rešetku na kojoj je mučen i ubijen sv. Lovro, poznati svetac iz ranokršćanskog razdoblja. To je učinjeno po želji Filipa II., koji je time želio odati počast svecu na čiji je blagdan uspio pobijediti Francuze u znamenitoj Bitki kod Saint-Quentina jer je tu pobjedu Filip II. ostvario točno na dan sv. Lovre 1557. godine.

Escorial nije bio samo kraljevska palača nego i samostan hijeronimitskog katoličkog reda. Time je pružao primjer zanimljive kombinacije svjetovnog i vjerskog sadržaja. Danas u tom samostanu žive redovnici augustinci.

U sklopu palače Escorial nalazi se i znameniti mauzolej španjolskih kraljeva, s 26 mramornih sarkofaga. Svi španjolski kraljevi u posljednjih 450 godina pokopani su ondje, s iznimkom dvojice. Palača ima 2.673 prozora, 1.200 vrata, 86 stepeništa i 88 vodoskoka, a hodnici ukupno zahtijevaju 160 kilometara hoda.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 13.09.20 18:54

goran9030 (citat):: U ono vrijeme nije bilo puno fotoreportera i paparazza, tako da se od jedne fotografije moralo praviti više njih.
ako treba, potražit ću ja i neke dodatne

Dovoljno je i ovo. Shocked

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 14.09.20 11:09

Tekst američke himne djelo je amaterskog pjesnika – 1814.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dana 14. rujna 1814. godine napisana je američka himna. Ona je djelo amaterskog pjesnika Francisa Scotta Keya, koji je dobio inspiraciju da je napiše pod dojmom američke uspješne obrane tvrđave McHenry od britanske vojske. Izvorni naziv koji je Francis Scott Key dao pjesmi bio je Obrana tvrđave McHenry (engl. Defence of Fort McHenry), ali je naslov u međuvremenu promijenjen u Barjak iskićen zvijezdama (engl. The Star-Spangled Banner), što je danas službeni naziv američke nacionalne himne.

Naslov Barjak iskićen zvijezdama uzet je iz stihova himne koji glase:

“Reci da li taj barjak iskićen zvijezama već vijori,

Nad zemljom slobodnih i nad domom hrabrih?”

Navedena tvrđava McHenry nalazi se točno na ulazu u luku grada Baltimorea, u saveznoj državi Maryland. Francis Scott Key prisustvovao je britanskom napadu na tu tvrđavu tijekom Američko-britanskog rata 1812.-1814. godine. Taj rat Amerikanci nazivaju i Drugim ratom za nezavisnost, a u njemu su podnijeli težak gubitak kad je britanska vojska spalila Washington. Tom je prilikom spaljena i Bijela kuća te zgrada američkog Kongresa. Ipak, Amerikanci su se nastavili boriti i Francis Scott Key je svjedočio kako su uspjeli obraniti tvrđavu McHenry i grad Baltimore, unatoč teškom britanskom noćnom artiljerijskom napadu.

U ranu zoru nakon britanskog napada, Amerikanci su na obranjenoj tvrđavi podigli veliku američku zastavu koja se ponosno zavijorila u inat Britancima. Upravo to podizanje zastave u zoru inspiriralo je Keya da napiše himnu. Inače, navedenu zastavu sašila je lokalna građanka Mary Pickersgill sa svojom 13-godišnjom kćeri. Zastava je bila ogromnih dimenzija, 9,1 × 13 metara.

_________________
In medias (t)res...

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 14.09.20 11:12

Rusija proglašena republikom (1917.)

[You must be registered and logged in to see this image.]

Rusija je proglašena republikom 14. rujna 1917., čime je konačno ukinuto Rusko Carstvo. Posljednji ruski car Nikola II. abdicirao je još u ožujku iste godine, nakon izbijanja Februarske revolucije, no situacija je zatim mjesecima ostala nedefinirana. Brat bivšeg cara i idući na redu za prijestolje, veliki knez Mihail, čekao je da se situacija razriješi prije prihvaćanja carskog prijestolja.

Naposljetku je spomenutog dana proglašena Republika pa je nestala potreba za osobom vladara. Na čelu vlade bio je premijer Aleksandar Fjodorovič Kerenski, a Ruska Republika teoretski je pokrivala čitav prostor nekadašnjeg Ruskog Carstva. Ipak, u praksi je njena kontrola tj. kontrola njene vlade nad ruskim teritorijem bila upitna, s obzirom da se radilo o razdoblju snažnih revolucionarnih previranja. U to vrijeme trajao je i Prvi svjetski rat, u kojem su ruske vojne snage bile angažirane u borbama s Centralnim silama.

Ruska Republika bila je razmjerno kratkog vijeka jer je već 7. studenog iste godine izbila Oktobarska revolucija. Rastuće nezadovoljstvo zbog velikih nestašica i ratnih gubitaka okrenuli su velik dio naroda protiv Kerenskog i njegove vlade. Sovjeti, tijela lokalne vlasti, posebno onaj u Petrogradu, preuzela su vlast u svoje ruke. Vlast sovjeta zatim se proširila po Rusiji, a došlo je i do građanskog rata u kojem su se protivnici boljševika uz pomoć stranih saveznika borili protiv novoformiranih sovjetskih vlasti. Rat će završiti pobjedom boljševika koji će de facto preuzeti kontrolu nad sovjetima i uspostaviti jednostranačku diktaturu.

_________________
In medias (t)res...

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 14.09.20 11:16

Sovjeti na vlastitim vojnicima testirali nuklearnu bombu – 1954.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Sovjetski Savez proveo je jedan od najkontroverznijih nuklearnih testova u povijesti 14. rujna 1954. godine. Naime, da bi se proučio utjecaj nuklearnog napada na živu silu bačena je nuklearna bomba u blizinu 45.000 nezaštićenih sovjetskih vojnika i časnika. Nedaleko od testnog područja nalazila su se i sela čiji stanovnici nisu obaviješteni o nadolazećem nuklearnom testiranju.

Sovjetskim vojnicima koji su trebali sudjelovati u testiranju rečeno je da će to biti normalna vojna vježba s lažnom nuklearnom eksplozijom i da će sve biti snimano kamerama. Vojnicima nije dana nikakva proturadijacijska oprema. Prisutna je bila velika vojna sila koju je činila sovjetska 270. streljačka divizija, 600 tenkova, 600 oklopnih vozila i oko 320 zrakoplova.

Čitavo nuklearno testiranje vodio je poznati maršal Georgij Žukov, najodlikovaniji sovjetski vojnik iz Drugog svjetskog rata (četverostruki Heroj Sovjetskog Saveza). Maršal Žukov pratio je testiranje iz podzemnog bunkera, dobro zaštićen od radijacije. Testno područje zvalo se Tockoje i nalazilo se u europskom dijelu Rusije, oko 100 kilometara zapadno od Urala i oko 150 kilometara od Kazahstanske granice. Bombu je ujutro u 9 sati i 33 minute bacio bobarder tipa Tupoljev Tu-4. Eksplozija je bila snage 40 kilotona (2,5 puta jača od Hirošime).

Oni koji su nakon testiranja zatražili liječničku pomoć bili su iznenađeni kad su otkrili da su njihovi zdravstveni kartoni nestali iz lokalnih bolnica. Sovjetska je država cijelo testiranje držala u strogoj tajnosti. Tek je 1993. javnost doznala za neke informacije oko tog slučaja, a većina dokumenata još uvijek je tajna.

_________________
In medias (t)res...

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 14.09.20 11:19

Sovjeti po Mjesecu raspršili petokrake i natpise CCCP – 1959.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dana 14. rujna 1959. godine prvi je put neki ljudski objekt stigao na nezemaljsko svemirsko tijelo. Bila je to sovjetska sonda Luna 2, koja je stigla na površinu Mjeseca. Ta je sonda bila kuglastog oblika i težine od oko 390 kilograma. Na površinu Mjeseca nije, doduše, sletjela meko, nego je namjerno udarila. Točno mjesto udara nalazi se na području koje se naziva More kiša (lat. Mare Imbrium), pokraj kratera Aristid i Arhimed.

Uspješna misija Lune 2 bila je velik uspjeh za SSSR. Da bi se to trajno obilježilo, Luna 2 nosila je specijalne kugle od nehrđajućeg čelika, čija je površina bila prekrivena peterokutima. Na svakom je peterokutu bio natpis CCCP (SSSR na ćirilici) i malena zvijezda petokraka, a na naličju još i sovjetski grb. U kuglama je bio eksploziv. Prije udara u Mjesec, kugle su eksplodirale i raspršile peterokute po mjesečevoj površini.

Sovjetski lider Nikita Hruščov bio je u tom trenutku upravo u posjetu SAD-u i nije propustio da američkom predsjedniku Eisenhoweru pokloni suvenir vezan za Lunu 2. Naime, dao mu je kopiju upravo onakvih kugli kakve su raspršile peterokute po Mjesecu.

_________________
In medias (t)res...

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 14.09.20 11:22

Napoleonov pobjednički ulazak u Moskvu (1812.)

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dana 14. rujna 1812. ušla je vojska Napoleona Bonapartea pobjedonosno u Moskvu. Simbolički je to bio velik poraz za Rusko Carstvo, jer je Moskva bila njegova stara prijestolnica (prije nego je prebačena u Sankt-Peterburg). Dramatičnost događaja vezanih za francusko osvajanje Moskve opisao je grof Lav Tolstoj u svom znamenitom romanu Rat i mir.

Ipak, pokazalo se da je za Napoleona i njegovu Veliku armiju boravak u Moskvi bio katastrofalan. Naime, dok su Rusi u povlačenju napuštali Moskvu, a francuske prethodnice ulazile u nju, buknuo je u gradu požar. Vatra je u sljedećih nekoliko dana uništila oko dvije trećine grada. Kasnije su dugo vremena trajale rasprave oko toga je li vatra podmetnuta ili je nastala spontano (grad je bio većim dijelom sastavljen od drvenih kuća pa bi vatra u napuštenom gradu napredovala zbog nedostatka ljudi koji bi je gasili). Danas prevladava mišljenje da su Rusi požar podmetnuli u doba napuštanja grada.

Francuzi su u Moskvi, prilično sablasnoj nakon požara, boravili više od mjesec dana. Napoleon ju je na kraju odlučio napustiti i povući se iz Rusije. Problem je bio u tome što je tada već došla jesen i sezona blata, što je uvelike Francuzima otežalo povlačenje. Od Napoleonove goleme armije koja je ušla u Rusiju natrag se vratio samo malen djelić.

_________________
In medias (t)res...

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 14.09.20 11:24

Bijeg grofova iz Irske (1607.)

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dana 14. rujna 1607. godine napustili su irsku vodeći katolički aristokrati zbog pritiska protestantskih engleskih vlasti. Taj je događaj u historiografiji poznat i pod nazivom Bijeg grofova iz Irske. Glavni među aristokratima koji su napustili Irsku toga dana bili su Hugh O’Neill, s titulom grofa od Tyronea, i Rory O’Donnell, s titulom grofa od Tyrconnella.

O’Neill je bio poznat i pod nadimkom Velikog grofa, dok je O’Donnell svojedobno bio i kralj Tyrconnella (irskog kraljevstva smještenog na krajnjem sjeveru tog otoka). Njih su dvojica s otprilike devedeset pristalica isplovila spomenutog dana iz gradića Rathmullana na francuskom brodu (Rathmullan je luka u sjevernom dijelu Irske, smještena na području nekadašnjeg Kraljevstva Tyrconnell). Grofovi su se uputili iz Irske prema europskim kontinentalnim obalama, kamo su stigli 4. listopada 1607. godine. Planirali su otići u Španjolsku, no iskrcali su se u Francuskoj.

Od tamo su se kopnenim putem razišli prema raznim europskim državama, no većina ih je završila u Italiji. O’Neill i O’Donnell skrasili su se u Rimu, gdje su obojica naposljetku i preminula (O’Donnell već 1608., a O’Neill 1616. godine). Njihovo napuštanje Irske imalo je kobne povijesne posljedice. Naime, označilo je praktički kraj vlasti starog keltskog plemstva u Irskoj i prevagu protestantske vladajuće elite koja je u Irsku uvezena iz Engleske.

_________________
In medias (t)res...

» Na današnji dan
» KALENDAR-vojno-politički događaji iz bliže i dalje prošlosti
» SVAŠTARA