Na današnji dan

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 13.07.20 9:32

[size=41]Započelo prvo Svjetsko nogometno prvenstvo (1930.)
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Trinaesti srpnja 1930. velikim je slovima upisan u povijest nogometa, jer je na taj dan započelo prvo Svjetsko nogometno prvenstvo. Održano je u relativno malenoj južnoameričkoj državi Urugvaju, i to zato što je urugvajska nogometna reprezentacija osvojila zlato na prethodnim Olimpijskim igrama 1928. godine, a i zato što je ta država upravo slavila 100-godišnjicu svog Ustava. Većina utakmica odigrana je u urugvajskom glavnom gradu Montevideu, na za tu priliku novoizgrađenom nogometnom stadionu Estadio Centenario. Taj stadion, s više od 65.000 sjedala, danas je zbog svoje povijesne važnosti jedan od najznačajnijih nogometnih objekata u svijetu, a FIFA ga je svojedobno proglasila jedinim povijesnim spomenikom svjetskog nogometa.

Na prvom Svjetskom nogometnom prvenstvu nastupilo je 13 zemalja, od čega samo 4 iz Europe. Naime, neke europske reprezentacije odustale su od nastupa zbog kompliciranosti dalekog putovanja u Južnu Ameriku. Među četiri europske zemlje koje su nastupile bila je i Jugoslavija (tada kraljevina pod vlašću kralja Aleksandra Karađorđevića). Jugoslavenska reprezentacija postigla je znatan uspjeh na tom prvenstvu. Bila je u skupini 2 s Brazilom i Bolivijom. Pobijedila je Brazil s 2-1, a Boliviju s 4-0, tako da je prošla dalje kao prva u skupini.

Međutim, u polufinalu Jugoslaviju je zapao domaćin Urugvaj. Premda je Jugoslavija zabila Urugvaju gol već u 4. minuti, na kraju je deklasirana rezultatom 6-1 za Urugvaj. U finalu su igrali Argentina i Urugvaj, pri čemu su domaćini pobijedili s 4-2. Tako su Urugvajci postali prvi svjetski prvaci u povijesti nogometa. Urugvaj je još jednom osvojio naslov svjetskog prvaka i to 1950. godine, kad su pobijedili u finalu pobijedili favoriziranog domaćina reprezentaciju Brazila. Osim Jugoslavije, od europskih zemalja na prvom Svjetskom prvenstvu nastupile su još Francuska, Belgija i Rumunjska.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 13.07.20 9:38

[size=41]Poginuo Ivan Goran Kovačić (1943.)
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Jedan od najslavnijih hrvatskih pjesnika Ivan Goran Kovačić poginuo je na današnji dan u dobi od samo 30 godina.

Dana 13. srpnja 1943. godine ubijen je, u starosti od samo 30 godina, slavni hrvatski pjesnik Ivan Goran Kovačić. Rođen je u Lukovdolu u Gorskom kotaru, kao Ivan Kovačić, a ime Goran uzeo je kao znak pripadnosti tom gorovitom kraju. Ivan Goran Kovačić bio je pristaša HSS-a, a nakon uspostave NDH, nezadovoljan režimom, otišao je 1942. s Vladimirom Nazorom u partizane.

Svima je poznata njegova poema Jama, u kojoj je opisao ratni zločin iz prvog lica, kao da ga je sam doživio. Ispostavit će se da je to njegovo viđenje imalo svojevrsnu vizionarsku slutnju. Naime, Kovačić je i sam stradao od neprijateljske ruke. Ubili su ga cetici, nakon što se bolestan sklonio u selo Vrbnicu u istočnoj Bosni. Dogodilo se to nakon Bitke na Sutjesci, kad su partizani potisnuti u istočnu Bosnu. Do danas je ostalo nepoznato gdje počivaju Goranovi posmrtni ostatci. Tako se obistinila njegova pjesma Moj grob:

U planini mrkoj nek mi bude hum,

Nad njim urlik vuka, crnih grana šum,

Ljeti vječan vihor, zimi visok snijeg,

Muku moje rake nedostupan bijeg.

Visoko nek stoji, ko oblak i tron,

Da ne dopre do njeg niskog tornja zvon,

Da ne dopre do njeg pokajnički glas,

Strah obraćenika, molitve za spas.

Neka šikne travom, uz trnovit grm,

Besput da je do njeg, neprobojan, strm.

Nitko da ne dođe, do prijatelj drag, –

I kada se vrati, nek poravna trag.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 14.07.20 9:55

[size=41]Početak posljednje osmanske opsade Beča – 1683.
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Zapovjednik obrane Beča bio je grof Ernst Rüdiger von Starhemberg, pripadnik jedne od najstarijih i najuglednijih austrijskih plemićkih obitelji.

Dana 14. srpnja 1683. godine započela je velika osmanska opsada Beča, jedna od najdramatičnijih opsada u povijesti ratova između Habsburške Monarhije i Osmanskog Carstva. Beč je opsjela osmanska vojska po vodstvom velikog vezira Kara Mustafe, koji je tom gradu istoga dana formalno ponudio mogućnost mirne predaje. Prvu opsadu Beča Osmanlije bili su izveli još 1529. godine tj. čak 154 godine ranije, u doba Sulejmana Veličanstvenog, no svi su njihovi pokušaji bili neuspješni.

Osmanske snage iz 1683. godine, zajedno sa snagama njihovih saveznika, sastojale su se od stotinjak tisuća naoružanih ljudi, dok se u Beču nalazilo samo oko 15.000 vojnika. Naime, car Leopold I. sa svojim je dvorjanima prethodno bio napustio Beč i otišao u Passau, grad smješten u sigurnijem zaleđu Austrije, a bečko je područje uoči osmanskog dolaska napustilo i mnogo lokalnih stanovnika. Kršćanska vojska pod vodstvom carevog šogora Karla Lotarinškog također je bila u zaleđu i nije isprva izravno ulazila u borbu protiv Osmanlija (sastojala se od nekoliko desetaka tisuća vojnika, što znači da je bila višestruko malobrojnija od osmanske vojske). Zapovjednik obrane Beča bio je grof Ernst Rüdiger von Starhemberg, pripadnik jedne od najstarijih i najuglednijih austrijskih plemićkih obitelji. On je za promatranje razmještaja osmanskih snaga u okolici Beča koristio znameniti gotički toranj katedrale sv. Stjepana, koja se nalazi u središtu toga grada.

Opsada je potrajala gotovo dva mjeseca, a zatim je došlo do velikog ratnog okršaja 11. rujna 1683. godine, u kojem su Osmanlije temeljito poraženi. Tom je prilikom Habsburškoj Monarhiji pomogla vojska poljskog kralja Jana Sobjeskog, koji je time stekao status heroja. Veliki vezir Kara Mustafa platio je smrću svoj neuspjeh jer je već u prosincu iste godine zadavljen u Beogradu po sultanovoj naredbi.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 14.07.20 9:58

[size=41]Mackenzie došao do obale Arktičkog oceana (1789.)
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Britanski istraživač Alexander Mackenzie 14. srpnja 1789. došao je do obale Arktičkog oceana na sjeveru današnje Kanade, kao prvi Europljanin kome je to uspjelo. Ekspediciju je organizirao u pokušaju pronalaska tzv. Sjeverozapadnog prolaza, stoljećima traženog morskog puta kojim bi se Sjevernu Ameriku moglo obići sa sjeverne strane.

Sjeverozapadni prolaz trebao je omogućiti brodovima putovanje iz Atlantskog u Tihi ocean bez potrebe za obilaskom Južne Amerike i zadiranjem u španjolske kolonijalne vode. Zbog toga su britanski istraživači dugo za njime žudjeli, gotovo kao za bajkovitim Eldoradom. Alexander Mackenzie dolaskom u Arktički ocean zapravo je doživio razočaranje, jer je to značilo da rijeka kojom je plovio, a koja je kasnije po njemu nazvana rijekom Mackenzie, nije vodila do Tihog oceana i da nije predstavljala Sjeverozapadni prolaz. Zbog toga ju je nazvao Disappointment River (engl. Rijeka razočaranja).

Inače, ta rijeka najduža je u Kanadi, a posjeduje golemo porječje od čak oko 1.800.000 četvornih kilometara (pet puta veće od površine Savezne Republike Njemačke). Sjeverozapadni prolaz, doduše, kasnije je pronađen, ali na mnogo daljem sjeveru pa se pokazao slabo upotrebljivim zbog zaleđenosti mora na arktičkom području.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 14.07.20 10:01

[size=41]Pravi razlog napada na Bastilju početkom Francuske revolucije (1789.)
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Svjetina nije provalila u Bastilju kako bi oslobodila njene zarobljenike. Pravi razlog bio je barut.

Dana 14. srpnja u Francuskoj je državni praznik jer se obilježava godišnjica događaja koji je simbolički označio početak Francuske revolucije. Naime, toga dana 1789. napadnuta je pariška tvrđava-zatvor Bastilja. Unatoč herojskim pričama koje su ispripovijedane o tom događaju, stvarnost je bila znatno prozaičnija. Bastilja je pred revoluciju bila prilično mali i nevažan zatvor, u kojem je čuvano samo 7 zatvorenika. Od te sedmorice četiri su bila krivotvoritelji, dvojica su bili mentalni bolesnici, a jedan je bio aristokrat, grof de Solages, koji je zatvoren na inzistiranje njegove obitelji, navodno zbog seksualnih perverzija. Osmi zatvorenik – slavni markiz de Sade – premješten je iz Bastilje samo 10 dana prije napada i stavljen u umobolnicu Charenton.

Dakle, svjetina nije provalila u Bastilju kako bi oslobodila njene zarobljenike. Pravi razlog bio je barut. Naime, ranije tog dana pariška je svjetina provalila u jednu oružarnicu u Parizu i uzela gotovo 32.000 pušaka. Problem je bio u tome što u toj oružarnici nije bilo baruta za navedeno oružje. Bastilja je, naprotiv, čuvala količinu od oko 13.600 kilograma baruta. Svjetina se radi toga uputila prema Bastilji i zahtijevala da se tvrđava preda zajedno s barutom. Zapovjednik Bastilje, markiz Bernard-René de Launay nije na to pristao. Oko 13:30 svjetina je provalila u tvrđavu, pri čemu su u borbama pale i prve žrtve. Ukupno je poginulo oko stotinu ljudi. Zapovjednika Bastilje markiza de Launaya svjetina je uhvatila, pretukla i vukla po ulicama. Kad je zavikao: “Dosta! Pustite me umrijeti!”, ubili su ga, a glavu su mu odrezali i nabili na kolac. Tako je počela Francuska revolucija, koja će trajati manje ili više intenzivno sljedećih 10 godina, sve do dolaska na vlast Napoleona Bonapartea.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 15.07.20 21:29

[size=41]Konačna predaja velikog Napoleona Bonapartea (1815.)
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Napoleon je na današnji dan pristao ukrcati se na britanski brod i de facto se predati Britancima.

Dana 15. srpnja 1815. godine predao se jedan od najvećih vojskovođa u povijesti, francuski car Napoleon Bonaparte. Prethodna njegova predaja, 1814. godine, kad je završio na otoku Elbi, nije bila konačna jer je Napoleon uspio obnoviti snage, isploviti s Elbe za Francusku, skupiti veliku vojsku i opet se suprotstaviti europskim silama u Bitki kod Waterlooa. U toj je bitki bio na domak pobjede, no francuske su snage savladale Britanci i Prusi. Nakon tog poraza Napoleon se povukao u Francusku, što dalje od neprijatelja, na atlantsku obalu. Smjestio se na otočić Île-d’Aix u Atlantskom oceanu, nekoliko kilometara od francuske obale.

Namjeravao je pobjeći u SAD, no Britanci su brodovima blokirali obalu da im ne pobjegne. Budući da se nikako nije htio predati francuskim rojalistima ili Austrijancima, svojim zakletim neprijateljima, počeo je razmatrati mogućnost da zatraži azil od Britanaca, bilo da se naseli u Engleskoj ili da ga oni prevezu u SAD. Započeo je pregovore s engleskim kapetanom Frederickom Maitlandom, zapovjednikom broda HMS Bellerophon, usidrenom nedaleko od otočića, koji je pazio da Napoleon ne pobjegne. Napoleon je pristao ukrcati se na britanski brod i de facto se predati Britancima. Kapetan broda uljudno je primio Napoleona, dao mu veliku kabinu i naredio kurs prema Britaniji.

Plovidba je trajala oko tjedan dana i Napoleon je za to vrijeme imao rutinu da svako poslijepodne prošeće palubom, pri čemu su mornari i časnici iz poštovanja skidali kape i držali se na uljudnoj udaljenosti, razgovarajući s njim samo kad bi ih on pozvao. Na kraju je HMS Bellerophon uplovio u englesku luku. Kad se doznalo da je Napoleon na brodu, nastala je senzacija među stanovništvom, no britanski lord Keith naredio je da Napoleon mora ostati izoliran. Ostao je na brodu dva tjedna, dok britanska vlada konačno nije odlučila što će s njim. Odbili su sve njegove zahtjeve za prijevozom u SAD ili za naseljavanjem u Britaniji i odredili da ga se smjesti na udaljeni otok Svetu Helenu, usred Atlantskog oceana, koji je više od 2000 kilometara udaljen od najbližeg kontinenta – Afrike. Napoleon je na Svetoj Heleni preminuo nakon šest godina.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 15.07.20 21:32

[size=41]Povratak Vojne krajine civilnoj Hrvatskoj (1881.)
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Vojna krajina (njem. Militärgrenze) bila je naziv za militariziranu zonu u Habsburškoj Monarhiji na granici prema Osmanskom Carstvu. Njeni početci sežu u sredinu 15. stoljeća, kad je Matija Korvin počeo graditi obrambeni sustav protiv Osmanlija. Vojna krajina sastojala se od triju područja: Hrvatsko-slavonske, Banatske i Sedmogradske krajine.

Vojna krajina bila je pod direktnom vlasti Habsburgovaca, a hrvatski su poličitari bezuspješno tražili da se Hrvatsko-slavonska krajina vrati pod bansku nadležnost. Nezadovoljstvo krajišnika raslo je još od 1848. godine, kad je ukinuto kmetstvo, pa je položaj krajišnika oslabio u odnosu na seljake u civilnoj Hrvatskoj i Slavoniji. Car je pokušao smiriti nezadovoljstvo proglašenjem Vojne krajine zasebnom krunskom zemljom Habsburške Monarhije 1849. godine, ali to nije pomoglo. Hrvatski sabor nastavio je zahtijevati sjedinjenje. Nakon prestanka osmanske opasnosti Krajina nije bila potrebna i potpuno je razvojačena 1873. godine, ali je austrijski car nije htio odmah sjediniti s Hrvatskom. Stoga je ban Ivan Mažuranić dao ostavku na mjesto bana 1880. godine, a već sljedeće godine na današnji dan car Franjo Josip I. donio je odluku o pripojenju Hrvatsko-slavonske vojne krajine civilnoj Hrvatskoj. Novi ban Ladislav Pejačević preuzeo je upravu nad Krajinom 1. kolovoza 1881. godine.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 15.07.20 21:35

[size=41]Prvo iskrcavanje Rusa na obalu Aljaske (1741.)
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Dana 15. srpnja 1741. iskrcali su se prvi Rusi na obalu Sjeverne Amerike. Radilo se o istraživačkoj ekspediciji pod vodstvom Vitusa Beringa i Alekseja Čirikova, koja je isplovila u svibnju te godine s Kamačatke. Bering je plovio na brodu imena Sveti Petar, a Čirikov na brodu Sveti Pavao.

Ta su se dva broda tijekom puta razdvojila, a upravo je Čirikov sa svojim brodom došao prvi do sjevernoameričke obale. Pretpostavlja se da je prvo ugledao otok koji danas nosi naziv Otok princa od Walesa (engl. Prince of Wales Island), a nalazi se na jugozapadu Aljaske. Čirikov je poslao čamac s nekoliko ljudi na obalu, i upravo su to bili prvi Europljani koji su se ikada iskrcali na obale Aljaske.

Takav ruski pothvat bio je impresivan, naročito s obzirom na činjenicu da su se ti istraživači nalazili tisućama kilometara udaljeni od Moskve i Sankt-Peterburga.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 15.07.20 21:38

[size=41]John J. Pershing – američki general s najvišim činom u povijesti – 1948.
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Dana 15. srpnja 1948. godine umro je slavni američki general John J. Pershing, po kojem su nazvane poznate Pershing nuklearne rakete smještene u Zapadnoj Njemačkoj kao hladnoratovska prijetnja Istočnom bloku. Po njemu su nazvani i američki tenkovi M26 Pershing, koji su sudjelovali i u Drugom svjetskom i u Korejskom ratu. U trenutku smrti John J. Pershing imao je viši čin od bilo kojeg vojnika u američkoj povijesti. Taj je čin nazvan General of the Armies of the United States (hrv. general armija Sjedinjenih Država) i dodijeljen je za života samo njemu. Inače, danas u američkoj vojsci postoji 5 generalskih činova koji idu sljedećim redom od najnižeg prema najvišem:

1. Brigadier General (1 zvjezdica)

2. Major General (2 zvjezdice)

3. Lieutenant General (3 zvjezdice)

4. General (4 zvjezdice)

5. General of the Army (5 zvjezdica)

Dakle, Pershingov je čin viši čak i od generala armije i trebao bi biti označen s čak 6 zvjezdica. Međutim, Pershingu je bilo prepušteno da sam odabere kako će mu izgledati oznaka čina, a on je odabrao 4 zlatne zvjezdice (ostali generali imaju srebrne zvjezdice). Naknadno je 1976. predsjednik Gerald Ford unaprijedio i Georgea Washingtona u čin jednak Pershingovom, no Washington taj čin nije nosio za života pa je riječ o drugačijoj situaciji. Ako se uzme da američki generali s 5 zvjezdica odgovaraju britanskim feldmaršalima, Pershingov bi se čin sa 6 zvjezdica čak mogao smatrati činom generalissimusa ili velikog maršala.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 16.07.20 12:22

[size=41]Prva otmica zrakoplova u povijesti (1948.)
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Prva otmica zrakoplova u povijesti izvedena je 16. srpnja 1948. godine. Radilo se o zrakloplovu imena Miss Macao, registriranoj u Hong Kongu. Miss Macao bio je hidroavion, s dva propelerska motora i rasponom krila od otprilike 30 metara. Četiri otmičara planirala su opljačkati putnike te nakon toga sletjeti na neko nedostupno područje i tražiti otkupninu. Među putnicima su se nalazi bogati poslovni ljudi iz Hong Konga. Vođa otmice bio je Kinez imenom Huang Yu, a on je jedini preživio cijeli događaj. Naime, prema kasnijoj rekonstrukciji događaja, jedan naoružani otmičar ušao je u pilotsku kabinu i od pilota zatražio da promjeni smjer. Tada je kopilot zgrabio metalnu polugu i pokušao razoružati otmičara koji je zapucao ubivši pilota. Ostavši bez kontrole hidroavion se srušio na području delte Biserne rijeke, otprilike između Honga Konga i Makaa (tadašnje portugalske kolonije). Huang Yu uspio je prije pada zrakoplova iskočiti kroz pomoćni izlaz i tako spasiti svoj život.

Pri padu hidroaviona poginulo je 25 ljudi, od čega 22 putnika i 3 člana posade. Spomenuti vođu otmice spašen je te hospitaliziran u Makau gdje su isprva smatrali da je Yu samo slučajno preživjeli putnik zrakoplovne nesreće. Ipak malo-pomalo istraga je povezala činjenice, a Hung Yu je sve priznao te je uhićen.

Tada je nastala prava zavrzlama. Vlasti Makaa željeli su ga izručiti britanskim vlastima u Hong Kongu, gdje je bio registriran avion, no ove su smatrale da je slučaj bio pod nadležnosti kineskih vlasti, jer se zrakoplov srušio na teritorij Kine. Budući da na kraju nijedna od država nije tražila njegovo izručenje, Huang Yu pušten je iz zatvora u Makau bez suđenja jer nije postojao zakon o piratstvu u zraku. Zatim je deportiran u Kinu gdje je kasnije umro misterioznom smrću.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 16.07.20 12:37

[size=41]Prva nuklearna eksplozija u povijesti – 1945.
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Eksplozija se dogodila u pustinjskom području američke savezne države New Mexico. Snaga joj je bila oko 20 kilotona TNT-a .

Smatra se da je s danom 16. srpnja čovječanstvo ušlo u nuklearno ili atomsko doba, jer je tog dana 1945. godine eksplodirala prva nuklearna naprava u povijesti. Riječ je bila o slavnom Manhattan projektu, američkom programu izrade nuklearne bombe. Drugi svjetski rat završio je u Europi dva mjeseca ranije, ali se Japan još borio.

Projekt Manhattan bio je široko zasnovan i na njemu se užurbano radilo. Oko 129.000 ljudi bilo je angažirano oko tog projekta koji je držan u strogoj tajnosti. Kazna zatvora od 10 godina prijetila je onome tko izda bilo kakvu informaciju o projektu. Na projektu su bili zaposleni i slavni fizičari, poput Roberta Oppenheimera (Otac nuklearne bombe), nobelovca Enrica Fermija, Lea Szilárda, Edwarda Tellera, Stanislawa Ulama (slavni Teller-Ulam dizajn bombe) i Richarda Feynmana. Važno je primijetiti da su Nijemci svojom antisemitskom politikom mnogo izgubili na nuklearnom programu, jer su Oppenheimer, Szilárd, Feynman, Teller i Ulam redom bili Židovi, a Talijan Enrico Fermi oženio se Židovkom i s njom je bio primoran pobjeći iz fašističke Italije u SAD.

Nakon višegodišnjih priprema prva nuklearna bomba detonirana je u pustinjskom području američke savezne države New Mexico, točnije oko 56 kilometara jugoistočno od gradića Socorro i oko 100 kilometara sjeverno od Alamogorda. Na tom mjestu danas se nalazi White Sands Missile Range, najveća vojna instalacija na području SAD-a.

Test pri kojem je detonirana prva nuklearna bomba imao je kodno ime Trinity (hrv. Trojstvo), a samu bombu nazivali su The Gadget (hrv. Uređaj), kako se ne bi odalo stranim špijunima da je riječ o eksplozivnoj napravi. Bomba je instalirana na 30 metara visoki metalni toranj, kako bi eksplodirala u zraku i tako smanjila radioaktivno onečišćenje. Neki su fizičari pogrešno predviđali da će bomba zapaliti cijelu Zemljinu atmosferu i uništiti sav život na planetu. Bomba je eksplodirala nakon 20 minutnog napetog odbrojavanja točno u 05:29:45 ujutro. Snaga eksplozije bila je oko 20 kilotona TNT-a. Nastao je krater širine 330 metara. Oblak u obliku gljive dosegao je visinu od 12 kilometara.

Obavijest o uspješno obavljenoj eksploziji poslana je američkom predsjedniku Trumanu, koji je upravo bio sa Staljinom na konferenciji u Potsdamu. Truman je spomenuo Staljinu da SAD sada ima “novo oružje neobično razorne snage”, no ovaj je bio nezainteresiran. Ispostavilo se da je za uspjeh američkog testiranja Staljin saznao još prije Trumana, preko sovjetskih špijuna koji su bili uključeni u Projekt Manhattan.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 20.07.20 16:48

SONDA AL-AMAL (UPANJE)

Danes je Saudova Arabija praznovala izstrelitev njihove sonde Al-Amal (upanje) na planet Mars, kar je prva medplanetarna misija neke arabske države. Po dveh neuspelih poskusih zaradi slabega vremena, je bila sonda izstreljena iz vesoljskega centra Tanegashima, ki je na jugozahodu Japonske, je bila izstrelitev pospremljena z velikim in gromkim aplavzom v Arabskih Emiratih. Omenjeni načrt je bil izdelan v Mohammed bin Rashid Space Center, kjer je delalo na tem projektu 450 ljudi, od katerih več kot polovica iz Arabskih Emiratov. Al-Amal naj bi prispela v orbito Marsa v februarju leta 2021, kar bo obeležitev 50 letnice združitve Emiratov.

[You must be registered and logged in to see this image.]
Izstrelitev sonde Al-Amal na Mars

[You must be registered and logged in to see this image.]
V Marsovo orbito bi naj prispela januarja 2021

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 21.07.20 22:48

ERNEST HEMINGWAY

Na današnji dan leta 1899 se je v Oak Parku v Illinoisu rodil pisatelj Ernest Miller Hemingway.

Ko je dopolnil osemnajst let, je hotel vstopiti v vojsko, vendar mu to ni uspelo, ker je imel slabo levo oko. Ko je slišal, da Rdeči križ jemlje prostovoljce za voznike rešilnih vozil, se je hitro prijavil na razpis. Sprejet je bil decembra leta 1917, zato je pustil svojo službo pri časopisu aprila 1918 in odplul v Evropo maja istega leta.

Najprej je obiskal Pariz, pot pa v začetku junija nadaljeval v Milano. Poročal je z ženevske konference in o grško-turški vojni. Pokrival je politične teme evropskega dogajanja in številne manj pomembne teme. V literaturo se je zapisal z romani Zbogom orožje, Komu zvoni in delom Starec in morje. Leta 1954 je prejel Nobelovo nagrado za književnost, leto pred tem pa tudi Pulitzerjevo nagrado. 2. julija 1961 je naredil samomor.

STAREC IN MORJE

Starec in morje je bilo tudi zadnje delo, ki ga je Papa, kot so mnogi klicali Hemingwaya, izdal. Po njegovi smrti je sicer izšlo še nekaj del, ki pa niso dosegla kakovosti romanov, kot so bili Zbogom orožje, Komu zvoni in Sonce vzhaja in zahaja.
Na Hemingwayev stil je močno vplivalo njegovo novinarsko pisanje, s katerim se je preživljal na začetku svoje pisateljske poti. Na neki način je tako njegovo pisanje podobno dolgim novinarskim člankom, v katerih ni prostora za veliko pridevnikov in avtorjeva razmišljanja. Tipičen primer njegovega ustvarjanja je tudi delo Starec in morje.

Hemingway nam predstavi glavnega protagonista, starega kubanskega ribiča Santiaga, ki že 84 dni ni ujel nobene ribe. Ostali prebivalci majhne ribiške vasi se mu zato posmehujejo, na njegovi strani je le deček Manolin, ki je s Santiagom lovil prvih 40 dni, nato pa so ga starši poslali k ribičem, ki so imeli več sreče. A stari ribič se ne da …

Tudi to jutro se skrbno pripravi na lov, odločen, da ujame veliko ribo. Odvesla veliko dlje kot ostali ribiči, nastavi vabe in čaka. Kmalu začuti, da se je na najnižjo vabo ujela riba, in to velika riba. Boj se začne … V njem je najprej Santiago močnejši nasprotnik, a ker se tudi velika riba, merlin, ne vda, sta si sčasoma vedno bolj enakovredna. Santiago je na lov vzel le malo vode in nič hrane, merlin pa ima dovolj moči za dolgotrajno upiranje. Šele drugo jutro po tistem, ko je požrl vabo, merlin prvič skoči iz vode in Santiago zagleda največjo ribo v svojem življenju. Še dva dneva pa traja, preden jo s harpuno končno tudi pokonča in začne se dolga pot proti domačemu pristanišču, saj je čolniček v treh dnevih tok odnesel daleč na odprto morje. Santiaga kljub temu ni strah, saj se orientira po položaju zvezd.

Ker je bil merlin daljši od čolna, ga je ribič privezal ob čoln, za katerim se je vila krvava sled. Izkušeni Santiago je vedel, da bo privabila morske pse. In res, minila je le ena ura, preden je napadel prvi. Santiago ga je sicer ubil, a še prej mu je uspelo odtrgati kos velike ribe. Njegova popolna riba, ki jo je ribič spoštoval kot nasprotnika, jo celo imenoval za brata in obžaloval, da jo mora ubiti, ni več popolna, in Santiago že obžaluje, da jo je ubil. Obžalovanje se stopnjuje celo pot, ko merlina napadajo morski psi, Santiago pa ga brani, kakor ga najbolje more. Pri tem ga ne ovira niti dejstvo, da je v boju z enim od morskih psov izgubil harpuno in da ponoči napadalcev sploh ne vidi. Človek enostavno ni narejen za poraz, si misli in ne obupa.

Ko navsezgodaj zjutraj privesla v domače pristanišče, od velikega merlina ostanejo le še okostje, glava in rep. Santiago se odpravi domov, ostanke svojega velikega plena pa pusti v vodi. Ko jih zagledajo ostali ribiči, do starca začutijo novo spoštovanje, saj vidijo ostanke tako velike ribe, kakršne nihče od njih še ni videl, niti ni slišal zanjo. Čeprav Santiago od ulova in tridnevnega boja z ribo velikanko nima nič, saj so mu plen požrli morski psi, ni zagrenjen. Ve, da je napravil napako, ko se je odpravil tako daleč na odprto morje, in odločen je, da gre naslednje jutro spet lovit ribe. Kljub žalostnemu koncu tako starec vztraja, Hemingway pa brez velikih besed bralcem naroča, da se ne smejo vdati, ne glede na to, kaj se jim zgodi v življenju.

Odlomek:
"Predstavljaj si, da bi moral človek vsak dan poskušati ubiti luno, je pomislil. Luna zbeži. Ampak predstavljaj si , da bi moral človek vsak dan poskušati ubiti sonce? Imamo še srečo, je pomislil. Potem se mu je zasmilila velika riba, ki nima kaj jesti. Zaradi usmiljenja ni bil nič manj odločen, da jo ubije. Koliko ljudi bo nahranila, je pomislil. Pa so vredni, da jo jedo? Ne, seveda ne. Nihče ni vreden, da bi jo jedel, tako je mogočna, tako dostojanstveno se vede. Ne razumem teh stvari, je mislil. Ampak dobro je, da nam ni treba poskušati ubiti sonca ali lune ali zvezd. Že to je dovolj, da živimo od morja in ubijamo svoje prave brate in sestre."

ZBOGOM OROŽJE

Romana, ki je ponesel slavo Kobarida po vsem svetu, so se ob 50. obletnici Hemingwayeve smrti, 2. julija 1961 se je ustrelil z lovsko puško, spomnili tudi v Kobariškem muzeju. Na ogled so postavili prvo izdajo knjige A Farewell to Arms (Zbogom orožje) iz leta 1929 in številne prevode. Na slovesnosti je bil prisoten tudi ameriški veleposlanik Joseph A. Mussomeli. "Med najbolj zanimivimi sta gotovo primerka iz Južne Koreje, ki nam ju je podaril južnokorejski častni konzul. Poleg slovenskega, nemškega, ruskega in drugih prevodov še vedno pričakujemo tudi najnovejšega iz Brazilije, ki je v poštni pošiljki nekje med Južno Ameriko in Slovenijo. Poslal nam ga je eden izmed obiskovalcev našega muzeja iz Sao Paola, ki je bil izjemno navdušen nad humano prikazano zgodbo iz prve svetovne vojne," je povedal Jože Šerbec, direktor muzeja v Kobaridu.
[You must be registered and logged in to see this link.]

[You must be registered and logged in to see this image.]
Ernest Hemingway v Milanu leta 1918, kjer je dva meseca vozil rešilni avtomobil dokler ni bil ranjen

[You must be registered and logged in to see this image.]
Ernest, Pauline, Bumby, Patrick in Gregory Hemingway po ribolovnem potovanju v Bimini leta 1935 pozirajo z marlini

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                       Fidel Castro in Ernest Hemingway leta 1960

[You must be registered and logged in to see this image.]
              Ernest Hemingway je bil eden največjih pustolovcev med pisatelji in eden največjih pisateljev med pustolovci

[You must be registered and logged in to see this image.]
       Ob 50. obletnici smrti avtorja romana Zbogom orožje so pripravili razstavo izvirnika iz leta 1929 in svetovnih prevodov

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 23.07.20 13:48

KIP SVOBODE & STRELA

Senzacionalni posnetek, kako v velikem neurju strela udari v Kip svobode v New Yorku, kar se je dogodilo že večkrat...

Fotograf Jay Fine je v New Yorku ujel neverjeten trenutek, ko je stela udarila v ameriški spomenik Kip svobode, ki stoji na ustju reke Hudson v newyorškem pristanišču in predstavlja pozdrav vsem obiskovalcem, tudi priseljencem, ki so prihajali v Ameriko.58-letni fotograf je 22. septembra potreboval dve uri in 81 posnetkov, da je dobil tako popolno fotografijo, vendar na ujet veličasten trenutek je čakal dolgih 40 let.
12.oktober 2010

[You must be registered and logged in to see this link.]

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                      Strela udarila tudi v Kip Svobode

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                                               Pred kakšnimi 12 urami

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                       Za Mikey_Cee so to najlepši posnetki v življenju

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 25.07.20 19:32

LOUISE JOY BROWN

Na današnji dan leta 1978 se je rodila Angležinja Louise Joy Brown, prvi otrok iz epruvete. Louise se je rodila staršema Lesley in Johnu Brownu.

Par se je pred njenim rojstvom devet let trudil, da bi spočel otroka. Ker sta imela težave, je Lesley obiskala zdravnika Particka Steptoeja in Roberta Edwardsa, ki prihodnjima staršema takrat nista povedala, da je postopek in vitro le poskusen in da se po tem postopku ni rodil še noben otrok.

Edwards, biolog in Nobelov nagrajenec za medicino iz leta 2010, je na britanski univerzi leta 1980 z ginekologom Steptoejem odprl prvo kliniko za umetno oploditev. Sprva je njuna dejavnost sprožila burne razprave strokovnjakov, nato pa je metoda umetne oploditve postala ena najučinkovitejših za neplodne pare.

Louisini starši so z umetno oploditvijo spočeli tudi njeno mlajšo sestro Natalie. Ta je leta 1999 rodila zdravo hčerko in s tem zaprla usta nasprotnikom umetne oploditve, ki so trdili, da bodo otroci, spočeti na tako "nenaraven" način, podvrženi še nepoznanim genetskim in drugim motnjam.

[You must be registered and logged in to see this link.]

[You must be registered and logged in to see this image.]
Danes je umetna oploditev povsem vsakdanji postopek, ki veliko ženskam pomaga do želenega naraščaja

Louise Joy Brown - 25.julija 1978 ob 11:47

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 26.07.20 20:24

POTRES V SKOPJU

Na današnji dan leta 1963 je glavno mesto Makedonije prizadel katastrofalen potres, 9 stopnje po Mercallijevi lestvici, ki je porušil skoraj tri četrtine mesta. Umrlo je 1.070 ljudi, več kot 2.900 pa je bilo ranjenih. Potres je zatresel dolino reke Vardar na severu Makedonije in jugu Kosova. Zlasti je bilo prizadeto Skopje, v katerem je takrat živelo okrog 270.000 ljudi, ki so ob prvem sunku večjidel še spali. Tresenje so čutili prebivalci po vsej Makedoniji, na jugu Kosova in Srbije ter na severu Grčije.

Potres je dosegel učinke 9. stopnje po Mercallijevi lestvici, kar po oceni ustreza stopnji 6,1 po momentni magnitudni lestvici (magnituda ni bila natančno izmerjena).Njegov epicenter je bil severno od središča Skopja na koordinatah [You must be registered and logged in to see this image.]42.10°N 21.40°E, hipocenter pa 9 km pod površjem.Prvi sunek se je zgodil ob 5.uri, 17.minut in 15.sekund po lokalnem času (04:17.15 UTC), ob 5.uri in 20.minut mu je sledil še močnejši popotresni sunek, preostali pa so mesto tresli še skoraj pol ure.

Še zdaj je to najbolj uničujoč potres v sodobni zgodovini Severne Makedonije. Skopje je bilo skoraj povsem porušeno in poleg neposrednih žrtev je skoraj 200.000 ljudi ostalo brez domov. V celoti je izpadlo tudi telefonsko, telegrafsko in električno omrežje, zato je vest o potresu prišla v svet z zamikom^. Pri prepoznavanju trupel je sodelovala tudi ekipa strokovnjakov Inštituta za sodno medicino v Ljubljani.

Zaradi obsega katastrofe so o njej kmalu na prvih straneh poročali vsi glavni jugoslovanski in številni svetovni mediji. Na pomoč je priskočila vojska in različne domače ter tuje humanitarne organizacije, obiskala pa sta ga jugoslovanski predsednik Josip Broz - Tito in sekretar komunistične partije Sovjetske zveze Nikita Hruščov.

Oktobra istega leta je na pobudo vlad 35 držav Generalna skupščina OZN sprejela resolucijo o pomoči pri obnovi Skopja. Skopje so obnovili po urbanističnih načelih 1960. let, pri čemer je imel vodilno vlogo znameniti japonski arhitekt Kenzo Tange. Takrat zgrajene soseske in zgradbe še vedno nosijo imena držav, ki so prispevale pomoč.

Na dogodek spominja tudi stara železniška postaja z uro, ki se je ustavila ob 5. uri in 17 minut. V njej zdaj domuje Muzej mesta Skopje (Muzej na grad Skopje).
Na ravni celotne Jugoslavije je potres vplival na izboljšanje gradbenih standardov in predpisov. V Skopju je bil ustanovljen tudi sodobno opremljen inštitut za potresno inženirstvo in inženirsko seizmologijo.

* Spominjam se, da smo imeli pri nas, veliko "delovnih in solidarnostnih sobot", s katerimi smo se odpovedali plačilu in tako prispevali tudi sredstva za popotresno obnovo Skopja in za druge solidarnostne namene.
[You must be registered and logged in to see this link.]

[You must be registered and logged in to see this image.]
                             Prvi potresni sunek je bil ob 5:17'15" ko so še vsi spali, porušilo je skoraj tri četrt mesta

[You must be registered and logged in to see this image.]
                            Katastrofalen potres je pred sedeminpetdesetimi leti skoraj povsem porušil makedonsko prestolnico

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                       Katastrofalen potres je imel moč 9,1 po Mercallijevi in 6,9 po Rihterjevi lestvici

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                     V potresu je bilo uničeno okoli 75% mesta Skopje

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                                          Ostanki stare želežniške postaje v Skopju

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                             Reševanje preživelih iz ruševin takoj po potresu

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                             Ljudje so takoj pričeli pomagati in iskati preživele

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                              Zaradi potresa je več kot 200.000 ljudi ostalo brez strehe nad glavo

[You must be registered and logged in to see this image.]
                        Stavbe so bile tako poškodovane, da jih je bilo potrebno rušiti

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                               Prihod otrok iz Skopja v Maribor kot pomoč po potresu

[You must be registered and logged in to see this image.]
              Nekdanja stara želežniška postaja v kateri je današnji muzej na katerega ustavljena ura kaže 5 in 17 minut

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                            Prenova osrednjega dela Skopja naj bi stala že več kot 200 milijonov evrov

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                         Skopje v zadnjih letih dobiva novo, bolj antično podobo

                               Reševanje po katastrofalnem potresu v Skopju

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 04.08.20 23:45

MEGA EKSPLOZIJI V BEIRUTU

Danes popoldne so eksplozije v Bejrutu terjale najmanj 27 življenj, okoli 2500 ranjenih

Libanonski mediji so objavili posnetke ljudi, ki so ujeti med ruševinami. Bolnišnice naj bi bile že polne in pozivajo k donacijam krvi

Eksplozije v libanonski prestolnici Bejrut so danes terjale več deset življenj, ranjenih je okoli 2500 ljudi, je drevi sporočil minister za zdravje Hamad Hasan. Eksplozije so odjeknile popoldne v pristanišču, najverjetneje v skladišču z eksplozivnimi materiali, poročajo tuje tiskovne agencije.
Minister je sporočil, da je v eksplozijah umrlo najmanj 27 ljudi, poroča francoska tiskovna agencija AFP.

Eksplozije so odjeknile popoldne v pristanišču. Varnostne sile so za javnost zaprle celotno območje pristanišča, dostop je dovoljen le reševalcem, gasilcem in svojcem delavcev, ki so zaposleni na območju. Pristanišče je ujeto v temen dim. Obstajajo različna poročila, ali je požar izbruhnil že pred ali po eksploziji.

Vse več namigov je, da je eksplozija odjeknila v skladišču z eksplozivnim materialom. Generalmajor Abas Ibrahim je libanonskim medijem sicer povedal, da je najverjetneje vir eksplozije skladišče v pristanišču, kjer so shranjevali eksplozivne materiale. Šlo naj bi za material, ki so ga zasegli pred leti. Napovedal je preiskavo incidenta.

Libanonski predsednik Michel Aoun je danes sklical nujni sestanek sveta za obrambo. V državi pa bo v sredo dan žalovanja, je razglasil premier Hasan Diab. Premier je danes zagotovil tudi, da bodo našli odgovorne za nesrečo.

Libanonski mediji so objavili posnetke ljudi, ki so ujeti pod ruševinami, med njimi nekateri krvavi. Bolnišnice naj bi bile že polne in pozivajo k donacijam krvi. Ministrstvo za zdravja pa poziva vse, ki so usposobljeni na področju zdravstva, naj se javijo za prostovoljce pri najbližji ustanovi.

Eksplozije so slišali celo v Nikoziji na Cipru, ki je od Bejruta oddaljena okoli 240 kilometrov.

Pomoč Libanonu so po eksplozijah že ponudili voditelji Francije, Cipra, Irana ter Evropske unije, poroča britanski BBC.
Po poročanju dopisnika francoske tiskovne agencije AFP so škodo utrpeli skoraj vsi lokali in trgovine v četrti Hamra, ponekod so uničene celotne izložbe, hudo poškodovani so tudi avtomobili na ulicah. Ponekod so ljudje zapustili avtomobile sredi ulice, v njih pa so bile sprožene varnostne zračne blazine.

Močne eksplozije so čutili po skoraj celem mestu, nekatera območja pa so ostala brez elektrike. "Stavbe se tresejo," je tvitnil eden od prebivalcev. Drugi so pisali, da se je eksplozijo slišalo čez celo metropolo. O škodi in močnem šoku po eksploziji poročajo iz skoraj celega mesta, ulice so polne razbitega stekla.

Eksplozije so sicer slišali celo v Nikoziji na Cipru, ki je od Bejruta oddaljena okoli 240 kilometrov.
Eksplozije so odjeknile v času, ko se Libanon sooča z najhujšo gospodarsko krizo v zadnjih desetletjih in pred petkovo objavo obsodbe za umor libanonskega premierja Rafika Haririja leta 2005. Umora so obtoženi štirje člani šiitskega gibanja Hezbolah, ki jim bo sodišče v Haagu izreklo razsodbo v odsotnosti.

[You must be registered and logged in to see this link.]

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                                        Gasilci se trudijo po najboljših močeh

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                           Eksplodiralo bi naj v skladišču eksplozivnih snovi

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                       Eksplozijo se je slišalo v 240 km oddaljeni Nikoziji na Cipru

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                       Na mestu eksplozije je nastal v premeru 124 metrski krater

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                              Mesto eksplozije na posnetku 31.maja 2020

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                              V ospredju se vidijo uničeni silosi, kjer so imeli velike državne zaloge pšenice

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                                  Uničeni silosi, ki so se uporabljali za zaloge žita

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                                      Kar je ostalo od skladišča eksploziva

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                                      Ogromen krater, ki je ostal od eksplozije

                                                   Trenutek mega eksplozije

             Zagorelo je v skladišču eksplozivnih snovi

                                                  Mega eksplozija v Beirutu

                                            Povsod je veliko razdejanje

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 08.08.20 17:21

AFERA WATERGATE

Na današnji dan leta 1974 je po aferi Watergate, ki je potekala med letoma 1972 in 1974, odstopil predsednik ZDA Richard Nixon.

Je edini predsednik, ki je bil izvoljen dvakrat kot podpredsednik in dvakrat kot predsednik ter peti republikanski predsednik z dvema mandatoma.

Afera je ime dobila po kompleksu poslopij v Washingtonu, kjer je imela sedež demokratska stranka in so ji med volilno kampanjo prisluškovali s privoljenjem Bele hiše.

Prvič v zgodovini Združenih držav Amerike se je zgodilo, da je moral odstopiti predsednik. Senzacionalna zgodba je prišla na dan po zaslugi vztrajnega poročanja novinarjev Washington Posta, Carla Bernsteina in Boba Woodwarda. Nixon je priznal, da je podatke o škandalu zamočal in da je z izjavami zavajal javnost.

O delu Bernsteina in Woodwarda je režiser Alan J. Pakula leta 1976 posnel film Vsi predsednikovi možje, v katerem sta novinarja, ki sta razkrila ozadje afere Watergate, upodobila Dustin Hoffman in Robert Redford.

[You must be registered and logged in to see this link.]

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                       Richard Milhous Nixon

[You must be registered and logged in to see this image.]
Fotograf Griff Davis je slikal prvo srečanje Podpredsednika ZDA Richard Nixon in Martin Luther King, Jr. ter njuni ženi   Patricia Nixon
                                      in Coretta Scott King, v Akri, Gana za Dan neodvisnosti 7.marec 1957

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                      Richard Nixon na srečanju z Indiro Gandhi 3.novembra 1971 ob problemih v Tibetu

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                   Richard Nixon se je moral posloviti od predsedniške funkcije v ZDA

[You must be registered and logged in to see this image.]
            Raziskovalni novinar Carl Bernstein leta 2007 na festivalu knjige v Austinu, Texas

[You must be registered and logged in to see this image.]
            Raziskovalni novinar Washinghton Post Bob Woodward 2.marca 2016

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                                                Kompleks Watergate

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 09.08.20 15:02

[size=41]Jugoslavija zarobila američki zrakoplov (1946.)
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Deset dana kasnije drugi zrakoplov je oboren. U novinama Daily News tada se zahtijevala odmazda u obliku bacanja nuklearne bombe na Beograd.

Jugoslavenske vlasti prisilile su američki transportni zrakoplov tipa C-47 Skytrain na slijetanje oko 12 kilometara od Kranja u Sloveniji 9. kolovoza 1946. godine. Taj zrakoplov zašao je u jugoslavenski zračni prostor navodno zbog oluje. Slijedili su ga jugoslavenski piloti Dragomir Zečević i Dragan Stanisavljević u lovcima tipa Jakovljev Jak-3. Počeli su pucati po američkom zrakoplovu, tako da je čak i ranjen jedan od članova posade. Amerikanci su sletjeli, a jugoslavenske vlasti su ih uhitile.

Deset dana nakon tog incidenta nad Jugoslavijom drugi američki zrakoplov je oboren. Također se radilo o transportnom avionu C-47 Skytrain, koji je također povrijedio zračni prostor, a srušio ga je jugoslavenski pilot Vladimir Vodopivec. Poginulo je svih pet Amerikanaca na tom letu. Tada je situacija već postala ozbiljna. Došlo je do zaoštrenja odnosa SAD-a i Jugoslavije, a u američkim novinama Daily News čak se zahtijevala odmazda u obliku bacanja nuklearne bombe na Beograd. Američki državni tajnik Byrnes pozvao je jugoslavenskog ministra vanjskih poslova Edvarda Kardelja i oštro mu zaprijetio. Ipak, do daljnjeg zaoštravanja američko-jugoslavenskih odnosa nije došlo, a zarobljeni Amerikanci iz prvog leta pušteni su na slobodu.[You must be registered and logged in to see this image.]

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 09.08.20 15:12

[size=41]Država koja je postala nezavisna protiv svoje volje (1965.)
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Singapur je u sastavu Malezije bio oko dvije godine, za vrijeme čega je došlo do sukoba.

Dana 9. kolovoza 1965. godine dogodio se vjerojatno jedini slučaj u povijesti da je neka država postala nezavisnom protiv volje svojih građana. Naime, tog je dana Singapur izbačen iz Malezije odlukom Malezijskog parlamenta.

Da pojasnimo: još dvije godine ranije četiri bivše britanske kolonije – Singapur, Malaja, Sarawak i Sabah (Sjeverni Borneo) – dobile su nezavisnost od Ujedinjene Kraljevine i zajednički su osnovale novu državu – Maleziju. Singapur je u sastavu Malezije bio oko dvije godine, za vrijeme čega je došlo do sukoba. Malajcima se nije sviđalo to što su u Singapuru Kinezi činili većinu stanovništva. Također, bojali su se da će se zbog ekonomske snage Singapura središte Malezije preseliti iz Kuala Lumpura u Singapur. Bilo je također i religijskih problema. Na kraju je Malezijski parlament izbacio Singapur iz države, i to sa 126 glasova za izbacivanje i 0 protiv.

S druge strane, stanovništvo Singapura nije željelo samostalnost. Smatrali su da imaju premalo zemlje, vode i prirodnih bogatstava za samostalan opstanak. Također, nadali su se pomoći Malajaca u izbacivanju komunista iz Singapura. Ipak, na kraju je Singapur postao silom prilika nezavisna država, a to je ostao i do danas. Singapur je u međuvremenu doživio velik ekonomski procvat, postavši jedan od tzv. Azijskih tigrova.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 09.08.20 15:15

[size=41]Na Nagasaki bačena druga atomska bomba (1945.)
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Meta nuklearne bombe trebao je biti grad Kokura, ali se odustalo zbog slabe vidljivosti.

Atomska bomba bačena na Nagasaki 9. kolovoza 1945. godine bila je još jača od one bačene na Hirošimu. Snaga joj je iznosila 21 kilotona (ona bačena na Hirošimu bila je snage 16 kilotona). Bomba je nosila naziv Fat Man (hrv. Debeljko) i bila je načinjena od plutonija-239 (Hirošimina od uranija). Bilo je dovoljno samo 6,4 kilograma plutonija da se postigne eksplozija jednaka detonaciji 21.000 tona klasičnog TNT eksploziva. Bomba je eksplodirala 469 metara nad Nagasakijem. Proizvela je temperaturu od oko 3900 °C°, a udarni val zraka putovao je brzinom od preko 1000 km/h. Poginulo je između 39.000 i 80.000 ljudi. Ubijeno je i najmanje 8 savezničkih vojnika koji su bili u zarobljeništvu u Nagasakiju.

Zanimljiva je sreća koju je doživio japanski grad Kokura pri nuklearnom bombardiranju Japana. Naime, malo ljudi zna za činjenicu da je upravo Kokura bila primarna meta druge bombe. Međutim, kad su američki bombarderi doletjeli nad taj grad postojala je naoblaka od oko 70 %, pa nisu mogli jasno vidjeti cilj. Budući da je naredba glasila da gađaju samo ako mogu vizualno potvrditi cilj, odustali su od Kokure i nastavili prema alternativnom cilju – Nagasakiju. Kokura je, pak, bila i sekundarni cilj prve bombe, no Hirošima je bila jasno vidljiva, pa je već na nju bačena bomba. Danas se u Japanu kaže Kokurina sreća za neobični spas od opasnosti.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 09.08.20 15:26

[size=41]Veliki poraz Rimljana kod Hadrijanopola (378.)
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Poraz Rimljana uvelike je bio rezultat niza kobnih grešaka od strane cara Valensa, koji je i sam poginuo u bitci.

Vizigotska vojska pod kraljem Fritigernom odlučno je porazila vojsku Istočnog Rimskog Carstva koju je osobno vodio car Valens 9. kolovoza 378. godine. Dvije godine ranije Vizigoti su bježeći pred Hunima zatražili od istočnorimskog cara dozvolu da se nasele na teritorij Carstva. Valens im je to odobrio, nadajući se da će tako Carstvu priskrbiti novi izvor vojnika. Međutim, lokalne su rimske vlasti prema Vizigotima postupale bezobzirno i uskratili im obećane zalihe u hrani i oružju tako da su ovi podigli ustanak.

Valens se odlučio osobno preuzeti zapovjedništvo nad istočnorimskom vojskom i poraziti Vizigote. Oglušio se na savjete podređenih zapovjednika da pričeka pojačanja od zapadnorimskog cara Gracijana, te odlučio napasti naoko slabiju vizigotsku vojsku oko 20 kilometara sjeverno od Hadrijanopola (danas Edirne ili Drinopolje na bugarsko-turskoj granici).

Valens je okupio vojsku od 15.000 do 20.000 pješaka i konjanika. Napravio je nekoliko ključnih grešaka. Kao prvo, nije znao da se u blizini, odvojen od glavnine vizigotske vojske (oko 15.000 pješaka), nalazio velik broj njihovih konjanika (vjerojatno oko 5000). Drugo, Valens je očekivao laku pobjedu i poveo svoju vojsku na dugi marš preko teškog terena, pod jakim suncem, tako da je na bojište stigla iscrpljena i dehidrirana. Fritigern je zatražio pregovore s Rimljanima, na što je Valens pristao, a to mu je ujedno bila treća pogreška – Fritigern je zapravo samo želio kupiti vrijeme za povratak vlastite konjice. Četvrta greška nije bila izravna posljedica Valensove odluke, ali je vjerojatno proizašla iz iscrpljenosti rimske vojske i činjenice da su mnogi časnici bili na pregovorima umjesto uz svoje vojnike. Naime, dio rimske vojske krenuo je u napad bez zapovijedi i bez potpore ostatka vojske. To je Vizigotima omogućilo da pojedinačno unište rimske jedinice.

Iznenadan dolazak vizigotske konjice na bojište zapečatio je sudbinu Rimljana. Većina vojnika dala se u bijeg, a samo je elitno pješaštvo pod zapovjedništvom samog cara nastavilo pružati otpor. Car se još nadao da će mu upomoć stići pričuva, no ona je pobjegla bez borbe. Uslijedio je potpuni slom vojske – neprijateljska konjica desetkovala je demoralizirane Rimljane, kojih je poginulo oko dvije trećine, među njima i sam car Valens čije tijelo nikada nije pronađeno.

Rimski vojnik i povjesničar Marcelin poraz je opisao kao najveći debakl rimske vojske nakon Bitke kod Kane (216. pr.Kr.). Ipak, Vizigoti nisu uspjeli do kraja iskoristiti pobjedu zahvaljujući neprobojnim carigradskim bedemima.

Neki povjesničari smatraju ovu bitku početkom razdoblja dominacije konjice na bojištu, koje će potrajati sve do kasnog srednjeg vijeka. U svakom slučaju, bitka je dokazala da su barbari na granicama Rimskog Carstva postali respektabilna sila, te se Rim sve više morao oslanjati na barbarske plaćenike kako bi osigurao vlastiti opstanak.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 10.08.20 20:11

[size=41]Pokusna plovidba prvog nosača zrakoplova NR Kine – 2011.
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

NR Kina za sada koristi nosač zrakoplova Liaoning prvenstveno za treniranje svojih mornara i zrakoplovaca pri korištenju takvih plovila.

Dana 10. kolovoza 2011. godine započela je pokusna plovidba kineskog nosača zrakoplova Liaoning, prvog u kineskoj povijesti. Kinezi taj brod nisu proizveli sami , nego se radilo o nosaču klase Admiral Kuznjecov, čija je gradnja bila započela još u SSSR-u sredinom 1980-ih godina. Sovjeti su isprva za taj brod bili predvidjeli ime Riga, no nisu ga uspjeli dovršiti i uvrstiti u sastav mornarice prije raspada SSSR-a, za razliku od njegovog broda blizanca Admirala Kuznjecova, po kojem je naziv dobila čitava klasa (Admiral Kuznjecov i danas je u aktivnoj službi kao jedini nosač brodova Ruske Federacije). Godine 1990. spomenutom nedovršenom brodu ime je promijenjeno u Varjag, a po raspadu SSSR-a pripao je Ukrajini.

Nakon dugogodišnjih pregovora nedovršeni Varjag kupili su Kinezi, a početkom 2002. godine uspjeli su ga dovući do Kine, putem kroz Gibraltarski tjesnac i oko cijelog afričkog kontinenta. Nakon opremanja broda Kineska ratna mornarica započela je spomenute 2011. godine prva testiranja na moru. Zanimljivo je da je u tom trenutku osnovni trup broda bio već star oko 25 godina. Nosaču je dodijeljeno novo ime Liaoning, prema istoimenoj kineskoj pokrajini u kojoj je taj brod bio opreman. Godine 2012. ukrcani su na nosač Liaoning zrakoplovi tipa Shenyang J-15, kineske proizvodnje (bazirani na ruskim zrakoplovima tipa Suhoj). Zanimljivo je da kompanija Shenyang, koja proizvodi kineske lovačke zrakoplove, ima sjedište upravo u spomenutoj pokrajini Liaoning (dapače, nosi ime po gradu Shenyangu, koji je ujedno i glavni grad Liaoninga). NR Kina za sada koristi nosač zrakoplova Liaoning prvenstveno za treniranje svojih mornara i zrakoplovaca pri korištenju takvih plovila. U budućnosti Kina planira izgraditi nosač zrakoplova iz vlastite proizvodnje, za koji će joj iskustvo s Liaoningom dobro doći.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 10.08.20 20:14

[size=41]Josip Broz prvi put predstavljen kao Tito (1934.)
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Dana 10. kolovoza 1934. godine Josip Broz u zapisniku sjednice Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije po prvi put predstavljen pod nadimkom Tito. Premda ime Tito zvuči neobično za naše krajeve, ipak je to nekad bilo često ime upravo u Zagorju, rodnom kraju Josipa Broza. Sjetimo se samo poznatog kajkavskog pisca Tituša Brezovačkog (1757. – 1805.), autora poznate komedije Matijaš grabancijaš dijak.

Nadalje, pravo ime slavnog književnika Ksavera Šandora Đalskog bilo je Ljubomil Tito Josip Franjo Babić (pseudonim Ksaver Šandor Đalski uzeo je od djeda po majci). K tome, Đalski je rođen u dvorcu Gredice u Zagorju, što je samo 15-tak kilometara od Brozovog rodnog Kumrovca. Poznati hrvatski umjetnik bio je i Tito Strozzi, sin Marije Ružičke Strozzi, rođen u Zagrebu upravo iste godine kad i Josip Broz (1892). Sam Josip Broz navodno je za svoj nadimak Tito rekao: “to je često ime u Zagorju i nema neko posebno značenje”.

Josip Broz koristio je i mnoge druge pseudonime i nadimke: primjerice Walter (u Kominterni), Ivan Kostanjšek i Slavko Babić. Isto tako, posjedovao je švedsku putovnicu na ime John Alexander Karlsson i kanadsku na ime Spiridon Mekas.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 12.08.20 16:04

SREČANJE TITO - CHURCHILL

Na današnji dan leta 1944 se je maršal Tito v Neaplju prvič sešel z Winstonom Churchillom, ki je Jugoslaviji zagotovil pravico do Istre, ne pa tudi do Trsta.

Z izidom pogovorov Tito-Šubašić Churchill ni mogel biti zadovoljen, zato se je odločil, da bo vanje posegel osebno. V noti, ki jo je julija 1944 poslal Ednu, je zapisal, da ne namerava spremeniti svoje politike do Mihailovića in Tita, vendar mora za pomoč, ki jo nudi slednjemu, tudi nekaj dobiti: "Zdaj, ko je na varnem pod našo zaščito na Visu, je najboljša priložnost, da mu to dopovemo." Bolj realističen je bil njegov sin Randolph, ki je nekaj dni po sporazumu Tito-Šubašić s Hrvaške pisal očetu: "Dva razloga sta, zakaj je za britanske koristi bistveno, da podpiramo maršala Tita in narodnoosvobodilno gibanje: a) so edini Jugoslovani, ki se borijo proti Nemcem, in b) če bomo pomagali Titu ali ne, on bo po vojni gospodar Jugoslavije."

Tito je seveda dobro razumel, kaj Churchill pričakuje od njega. Kot je izjavil pozneje, "hotel nam je znova vsiliti kralja /…/. Kralj bi bil nekakšen trojanski konj, s pomočjo katerega bi se polagoma znova povrnili k staremu." Britanci so skušali najprej organizirati sestanek med Titom in generalom za Sredozemlje Wilsonom, do katerega naj bi prišlo 12. julija. Toda dva dni pred odhodom je Tito potovanje odpovedal, češ da je imel sporazum s Šubašićem v Jugoslaviji negativen odmev in da bi njegov odhod škodil NOB-ju in njegovemu osebnemu ugledu. Kmalu pa se je pokesal in obvestil Macleana, da namerava oditi v južno Italijo na pogovore z vrhovnim komandantom. Medtem pa se je sam Churchill odločil, da sreča Tita, saj ga je privlačila njegova pojava "kot človeka iz ljudstva, iz najnižjih slojev, ki je na svojo pobudo, z organizatorsko sposobnostjo in pogumom iz nič ustvaril močno vojsko …".

Na sestanek, ki so ga Britanci organizirali v južni Italiji, je Tito prišel pripravljen, da britanskega premiera vsaj z besedami zadovolji in kolikor mogoče zakrije revolucionarno vsebino narodnoosvobodilnega boja. Pri tem je pazil tudi na podrobnosti: svojim generalom v Italiji je celo prepovedal nositi rdeče našitke na hlačah, ker so s to barvo očitno preveč spominjali na revolucijo. Kljub temu ga "zavezniki" niso sprejeli posebno naklonjeno. Zanj so rezervirali bungalov, za njegove spremljevalce pa so na hitro pripravili zasilna bivališča, ki so bila sicer pokrita s streho, a so imela namesto zidov samo žično mrežo - kakor za divje živali v kletkah. General Wilson, zariplega, mesarskega obraza, je jugoslovanskega kolega sprejel nadvse oholo. Komaj ga je poslušal in se do njega obnašal kot do podrejenega oficirja ne pa vrhovnega poveljnika zavezniške vojske. Kljub temu je Tito ohranil hladno kri, na licu se mu je celo pojavil premeten nasmeh. Kot pravi Vlatko Velebit, pa za to negativno vzdušje niso bili krivi samo zahodni zavezniki, temveč "naša včasih povsem neupravičena nezaupljivost, naša divjost in pomanjkanje osnovne izobrazbe pri mnogih naših ljudeh, da ne govorimo o nepoznavanju pravil obnašanja".

Ker je potovanje v Italijo pomenilo prvo priložnost, da se sreča z zahodnimi državniki najvišjega ranga, ga je Tito nastopil s precejšnjim zadoščenjem, pa tudi tremo. To potrjuje epizoda, ki jo je zabeležil Robert Murphy, ameriški diplomat, ki je spoznal Tita ob njegovem prihodi v Caserto in ga je takoj nato povabil na večerjo v svojo neapeljsko vilo. Maršal se je pojavil s svojimi stražarji, s prevajalko Olgo Ninčić, hčerko bivšega zunanjega ministra kralja Aleksandra in kralja Petra II., še vedno v svoji bleščeči uniformi. Večer je bil neznosno soparen. Murphy je zato predlagal, da odložita suknjiče, ker je srečanje pač neformalno. "Ist das erlaubt?" je vprašal Tito in takoj sledil vzgledu svojega gostitelja.

Po srečanju z Wilsonom se je Tito pogovarjal v bližini jezera Bolsena z generalom Haroldom Alexandrom, poveljnikom zavezniških čet v Italiji. Slednji je povedal, da bodo Britanci, če zasedejo Trst, udarili v Srednjo Evropo prek jugoslovanskega ozemlja. "Mi smo se upirali temu," je pripovedoval Kardelj, "da njihova vojska sploh pride v Jugoslavijo, vendar je Alexander vztrajal, da /…/ mora nadaljevati pot v Avstrijo, in je trdil, da /…/ potrebuje cesti Ljubljana-Maribor in Reka-Zagreb. /…/ Na podlagi pogovorov z Alexandrom smo prišli do sklepov, da hočejo Angleži Slovenijo in Hrvaško, medtem ko bi Bosno in Srbijo prepustili Rusom."

Pod vtisom teh neprijetnih ugotovitev se je Tito 7. in 8. avgusta odpravil na turistični obisk pred kratkim osvobojenega Rima. Kako nezaupljiv pa je bil do Britancev, kaže že dejstvo, da tja ni šel z letalom, ki so mu ga ponujali, temveč z avtom, čeprav z njihovim oboroženim spremstvom. Pri tem je treba dodati, da se je še bolj kot britanske sabotaže bal ustaških in četniških emigrantov in nemških agentov, ki jih je v Rimu kar mrgolelo. Celo v baziliko sv. Petra je iz previdnosti hotel stopiti v spremstvu dveh telesnih stražarjev, oboroženih z "mašinkami". Ker so se vatikanski uslužbenci, zadolženi za varnost, temu uprli, je prišlo do kompromisa. Spremljevalca sta pustila orožje zunaj, Tito pa je lahko obiskal grob sv. Petra s pištolo za pasom. Brez napetosti pa ni šlo: v baziliki ga je namreč prepoznal neki duhovnik in se mu približal, da mu razkaže njene znamenitosti. Takoj so ga odstranili. Kljub vsemu pa je maršal doživel v Rimu prijetno presenečenje: na Koloseju ga je namreč pozdravil velik napis: "Evviva Tito". Ni pa mogel uživati dobrot italijanske kuhinje. V strahu, da ga ne bi zastrupili, se je v hotelu, kjer je bil nastanjen, izogibal pripravljeni hrani in jedel večinoma trdo kuhana jajca.

Srečanje v Neaplju 12. in 13. avgusta 1944 med Churchillom v ohlapni poletni srajci in maršalom v "veličastni zlati in modri" uniformi, primerni za rusko, ne pa za južnoitalijansko podnebje, ni bilo dosti bolj plodno od srečanja z Wilsonom in Alexandrom. Britanski premier je bil poln aristokratskega sarkazma, in to ne samo zaradi Titove obleke, temveč tudi zaradi njegove pretirane nezaupljivosti. V svojih spominih je pozneje pisal: "Maršal, ki sta ga spremljala dva osebna stražarja surovega videza, od katerih je vsak nosil avtomatsko orožje, je želel, da ju vzame s seboj v primeru, da bi prišlo do izdaje z naše strani."

[You must be registered and logged in to see this link.]

[You must be registered and logged in to see this image.]
Srečanje Tito - Churchill na današnji dan 1944 v Napoli

Srečanje Tita in Churchilla marca leta 1953 v Londonu

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 14.08.20 12:06

[size=41]Atlantska povelja o uređenju svijeta nakon Drugog svjetskog rata – 1941.
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Zanimljivo je da je britanski premijer Churchill na bojnom brodu HMS Prince of Wales prevalio cijeli Atlantski ocean radi sastanka uživo s američkim predsjednikom Rooseveltom. Nedaleko od kanadske obale dogovorili su sadržaj tzv. Atlantske povelje.

Dana 14. kolovoza 1941. godine objavljena je tzv. Atlantska povelja (engl. Atlantic Charter) o uređenju svijeta nakon Drugog svjetskog rata. Njen su sadržaj dogovorili britanski premijer Winston Churchill i američki predsjednik Franklin D. Roosevelt, prilikom sastanka na britanskom i američkom ratnom brodu. Zanimljiv je bio način na koji je organiziran taj sastanak. Naime, premijer Churchill doplovio je ratnim brodom HMS Prince of Wales do kanadske obale, u zaljev Placentia kod Newfoundlanda. U isti je zaljev doputovao i američki predsjednik Roosevelt brodom USS Augusta, a zatim su se dvojica lidera više puta sastala u prostorijama svojih brodova. HMS Prince of Wales bio je bojni brod velikih dimenzija, pripadnik klase George V (najmodernija britanska klasa bojnih brodova na početku Drugog svjetskog rata). Dug je bio čak 227 metara, a već krajem iste godine potopljen je kod malajske obale pri jednom japanskom napadu. Američki brod USS Augusta pripadao je teškim krstaricama klase Northampton, dužine oko 183 metra.

Zanimljivo je da je britanski premijer Churchill na spomenutom bojnom brodu HMS Prince of Wales prevalio cijeli Atlantski ocean radi sastanka uživo s američkim predsjednikom. Velika Britanija u to je vrijeme bila u ratu s Hitlerovom Njemačkom, no SAD još uvijek nije bio ušao u Drugi svjetski rat (dogodilo se to tek nakon japanskog napada na Pearl Harbor u prosincu iste godine).

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 14.08.20 12:10

[size=41]Pruski kralj koji je osnovao gardu visokih vojnika (1688.)
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Vezanost pruske vladajuće dinastije uz vojno zanimanje vrlo je značajna i imala je veze s općenitom militarizacijom pruskog društva.

Pruski kralj Friedrich Wilhelm I. kojeg su zvali i Soldatenkönig (hrv. Kralj-vojnik) rođen je 14. kolovoza 1688. godine. Već u doba rođenja postao je nominalni zapovjednik jednog vojnog odreda, jer je njegov otac želio time sina što ranije uključiti u vojničke strukture. Vezanost pruske vladajuće dinastije uz vojno zanimanje vrlo je značajna i imala je veze s općenitom militarizacijom pruskog društva. Ta tradicija osjećala se još i u doba Hitlerovog Wehrmachta u Drugom svjetskom ratu.

Zanimljiv hir kralja Friedricha Wilhelma I. bilo je regrutiranje neobično visokih vojnika u vojnu službu. Njegova specijalan jedinica nazivana je Potsdamer Riesengarde (hrv. Potstamska divovska garda) po Potsdamu u blizini Berlina. Sastojala se od vojnika visokih minimalno 6 pruskih stopa (oko 188 centimetara). Jedan od popularnih naziva za tu jedinicu bio je i Lange Kerls (hrv. Visoki momci).

Kralj je u tu jedinicu uvrštavao visoke muškarce čak iz Irske (James Kirkland, Tomás Ó Caiside) i Finske (Daniel Cajanus). Strani vladari slali su mu visoke vojnike iz svojih zemalja da bi uspostavili prijateljske odnose s njime. Neke osobito visoke mladiće čak su otimali i prisilno regrutirali za potrebe te jedinice.

Sin i nasljednik kralja Friedricha Wilhelma I. bio je slavni Friedrich II. Veliki, jedan od najpoznatnijih militantnih vladara u europskoj modernoj povijesti (carici Mariji Tereziji oteo je Šlesku i zaratio gotovo s cijelom Europom).

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 14.08.20 12:14

[size=41]Osmanlije poražene kod Sinja (1715.)
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Četrnaestog kolovoza 1715. osmanska vojska poražena je kod Sinja. U slavu tog događaja obilježava se Sinjska alka prve nedjelje u kolovozu svake godine.

Bitka se odigrala u sklopu Osmansko-mletačkog rata, povijesno nazivan i Mali rat, koji je trajao četiri godine, a započeo je i završio bitkom za Sinj. Naime, Osmanlije su odlučile vratiti izgubljene položaje u Dalmaciji te su krenuli iznenadnim jurišom preko planine Kamešnice. Prva na udaru našla se Cetinska krajina i grad Sinj. U sinjsku tvrđavu zatvorilo se oko 700 dobro naoružanih branitelja.

Osmanske snage, njih oko 60 tisuća, opkolile su Sinj osmog kolovoza, a tjedan dana kasnije krenuli su u odlučujući juriš. Ipak, branitelji su uspjeli odbiti neprijatelja te su nakon tri sata žestokih borbi Osmanlije podvile rep te pobjegli preko Cetine. Iste noći povukli su se prema Livnu ostavivši iza sebe 10 tisuća poginulih.

Od samog su početka puk Sinja i njegovi branitelji tu pobjedu su pripisivali čudotvornom zagovoru Gospe Sinjske, čija je slika cijelo vrijeme opsade bila u tvrđavi. U tvrđavu je bila prenesena iz franjevačkog samostana podno grada da je muslimani ne oskvrnu. U zahvalu na pomoći providur je odmah skupio 80 zlatnika koje su poslali u Veneciju da se skuje zlatna kruna i križ, te okruni Gospin lik. Pri dnu krune urezao je u dva reda riječi :

„In perpetuum coronata triumphat-Anno MDCCXV (hrv. Zauvijek okrunjena slavi slavlje – godine 1715.).

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 14.08.20 12:17

[size=41]Osnovana Tuvanska Republika u južnom Sibiru (1921.)
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Tuvanska Republika dobila je ime prema narodu zvanom Tuvanci, čiji pripadnici govore turkijskim jezikom.

Četrnaestog kolovoza 1921. godine osnovana je Tuvanska Republika u južnom Sibiru. Dogodilo se to uz potporu Sovjetske Rusije pa je Tuvanska Republika u vanjskom svijetu doživljavana kao svojevrsna sovjetska satelitska država. Ipak, zanimljivo je da se održala sve do 1944. godine tj. tijekom otprilike 23 godine predstavljala je samostalnu državu u Aziji.

Tuvanska Republika, zvana i Tannu Tuva na tamošnjem jeziku, nalazila se između Sovjetske Rusije i Mongolije, a obuhvaćala je oko 170.500 četvornih kilometara (otprilike dvostruko više od današnje površine Austrije). Glavni grad bio joj je Kizil, koji se u doba Ruskog Carstva zvao Bjelocarsk, a kasnije i Hem-Beldir. Kizil je smješten otprilike na jednakoj udaljenosti od Bajkalskog jezera i današnje tromeđe Rusije, Mongolije i Kine. Tuvanska Republika dobila je ime prema narodu zvanom Tuvanci, čiji pripadnici govore turkijskim jezikom, a danas žive i u Ruskoj Federaciji i u Mongoliji.

Tuvanska Republika uklopljena je 1944. godine u SSSR, no Tuvanci i danas imaju autonomiju unutar Ruske Federacije.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 14.08.20 12:19

[size=41]Objavljena japanska predaja u Drugom svjetskom ratu (1945.)
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Dana 14. kolovoza 1941. emitiran je na japanskim radio-postajama poznati carev govor u kojem je on objavio predaju Japana. Na japanskom se taj događaj zove Gyokuon-hōsō i znači otprilike emitiranje glasa dragulja. Bio je to vjerojatno prvi put da su Japanci čuli govor svoga cara. Kvaliteta zvuka pri emitiranju bila je slaba, a car Hirohito govorio je staromodnim dvorskim dijalektom, tako da je malo Japanaca uopće moglo razumjeti smisao poruke.

Predaja Japana bila je posljedica udaraca koje su im zadali Amerikanci atomskim bombama bačenim na Hirošimu (9 dana ranije) i Nagasaki (6 dana ranije). Isto tako, Japan je prisilio na predaju i ulazak SSSR-a u rat (Staljin je lukavo ušao u rat tek nakon što je prva nuklearna bomba već pala na Japan). Zanimljivo je da bi treća američka nuklearna bomba, da se Japan nije predao, vjerojatno bila bačena na sam Tokijo.

U Japanu nisu svi mirno prihvatili carevu predaju. Grupa časnika pokušala je čak zauzeti carsku palaču i spriječiti cara da objavi predaju. Budući da je car snimio navedeni govor na fonograf (preteča gramofonske ploče), pokušali su pronaći tu snimku i zaplijeniti je. No u carskoj su palači snimku sakrili u košaru sa ženskim rubljem i tako je sigurno prokrijumčarili iz palače prema radio-stanici.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 17.08.20 10:34

[size=41]Zanimljiva sudbina pomrtnih ostataka pruskog kralja Fridrika II. Velikog – 1786.
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Hitler je potkraj Drugog svjetskog rata naredio da se Fridrikovi ostaci premjeste u rudnik soli kako bi ih se sačuvalo od razaranja.

Dana 17. kolovoza 1786. godine umro je pruski kralj Fridrik II. Veliki. Vjerojatno je najpoznatiji kralj iz čitave pruske povijesti, a ujedno je i jedan od najpoznatijih njemačkih vladara uopće. Njegov portret u uredu je držao svojedobno i Adolf Hitler, kojem je vjerojatno poslužio kao svojevrstan uzor. Fridrik II. Veliki bio je neprijatelj carice Marije Terezije, protiv koje je ratovao u više navrata. Zanimljivo je da su njih dvoje došli na vlast iste godine (1740.), a podjednako su dugo zatim i vladali. Doduše, Fridrik II. Veliki bio je od Marije Terezije stariji oko pet godina, a nadživio ju je za gotovo šest godina. Preminuo u svom dvorcu Sanssouci pokraj Potsdama. U trenutku smrti imao je kralj 74 godine.

Zanimljiva je bila sudbina njegovih posmrtnih ostataka, koji su nekoliko puta premještani. Naime, isprva je Fridrik II. Veliki bio sahranjen u garizonskoj crkvi u Potsdamu, unatoč svojoj želji za sahranom na području vinograda kod dvorca Sanssouci. Hitler je potkraj Drugog svjetskog rata naredio da se Fridrikovi ostaci premjeste u rudnik soli kako bi ih se sačuvalo od razaranja. Američka je vojska nakon rata premjestila ostatke u dvorac Hohenzollern u južnoj Njemačkoj. Tek su 1991. godine u skladu s Fridrikovom željom njegovi ostaci sahranjeni na području vinograda kod spomenutog kraljevog dvorca Sanssouci, gdje se i danas nalaze.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 17.08.20 10:37

[size=41]Davy Crockett – junak iz Bitke za Alamo – 1786.
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Lik Davyja Crocketta do danas su na velikom i malom platnu ovjekovječili brojni glumci, uključujući Johna Waynea i Billyja Boba Thorntona.

Dana 17. kolovoza 1786. godine rođen je Davy Crockett, američki nacionalni junak osobito znamenit po sudjelovanju u Bitki za Alamo. Za vrijeme te bitke Davy Crockett je i poginuo, zajedno sa svojim suborcima, boreći se protiv višestruko brojnijih neprijatelja iz Meksika. Lik Davyja Crocketta do danas su na velikom i malom platnu ovjekovječili brojni glumci, uključujući Johna Waynea i Billyja Boba Thorntona. Glumio ga je jednom prilikom čak i glazbenik Johnny Cash.

Davy Crockett rođen je na području gorja Appalachian, na rubu Europljanima naseljenog dijela tadašnjeg SAD-a. Zanimljivo je da je Crockett bio dijelom i francuskog podrijetla, a njegovo prezime navodno je izvorno na francuskom jeziku glasilo Crocketagne. Ime Davy zapravo je predstavljalo skraćenicu njegovog imena David.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 17.08.20 10:40

[size=41]Ivan III. Sobjeski – poljski junak 17. stoljeća (1629.)
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Dana 17. kolovoza 1629. godine rođen je Ivan (Jan) III. Sobjeski, poljski kralj poznat po oslobađanju Beča od osmanske opsade 1683. godine. Rodio se u dvorcu Olesko, smještenom na području današnje Ukrajine (u njegovo je vrijeme Poljsko Kraljevstvo obuhvaćalo velike dijelove današnje Ukrajine i Bjelorusije). Ivan je pripadao poljskoj aristokratskoj obitelji Sobjeski, a po majci je potjecao od hetmana Stanisława Żółkiewskog, poljskog vrhovnog vojnog zapovjednika i kancelara.

Za poljskog kralja izabran je 1674. godine, kad je bio u 45. Napomenimo, Poljska je u ranom novom vijeku bila izborna monarhija u kojoj je kralja biralo plemstvo, a prijestolje se u načelu nije nasljeđivalo (premda su postojali slučajevi u kojima bi za novog kralja bio izabran sin prethodnog). Poljskom je Ivan III. Sobjeski vladao 22 godine, od 1674. pa sve do svoje smrti 1696. godine. Njegova pobjeda nad Osmanlijama kod Beča 1683. godine učinila ga je jednim od najvećih vojnih junaka u čitavoj Europi.

Bio je toliko slavan da je po njemu prozvano i zviježđe Scutum Sobiescianum (hrv. Štit Sobjeskog). Taj je naziv zviježđu dao astronom Johannes Hevelius, no ono danas nosi samo naziv Scutum (hrv. Štit), kako bi se izbjeglo povijesne konotacije. Kraj poljskog je glavnog grada Varšave dao Ivan III. Sobjeski sagraditi veličanstveni dvorac Wilanów, svojevrsni Poljski Versailles. Taj se barokni dvorac može vidjeti i danas, a nalazi se otprilike deset kilometara od središta Varšave.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 17.08.20 10:43

[size=41]Radcliffova linija između Indije i Pakistana (1947.)
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Jedna od najkontroverznijih državnih granica na svijetu, ona između muslimanskog Pakistana i hinduističke Indije, proglašena je 17. kolovoza 1947. godine. Nevjerojatna je činjenica da je tu granicu povukao svojeručno sir Cyril Radcliffe, britanski profesor prava s Oxforda. Naime, 1947. Ujedinjena Kraljevina željela se što prije riješiti svojeg kolonijalnog carstva u Indiji. Isto tako, hinduisti i muslimani željeli su što prije ostvariti nezavisnost. Problem je bio u tome što je ogromno Indijsko Carstvo, koje se protezalo od Afganistana do Tajlanda i čiji je car bio britanski monarh George VI. sadržavalo više vjerskih skupina koje nisu mogle živjeti zajedno. Bili su to muslimani (na području današnjeg Pakistana i Bangladeša), budisti (na području današnjeg Mianamara-Burme) i hinduisti (na ostatku područja). Te tri religijske skupine dobile su svoje države, a ostale religije poput Sikha nisu.

Sira Cyrila Radcliffea, koji nikad prije nije bio u Indiji, zapala je dužnost da povuče granicu između hiduističkog i muslimanskog područja. Budući da su muslimani i hinduisti uglavnom bili uzajamno neprijateljski raspoloženi, u konačnici je Radcliffeova volja bila odlučujuća. Došao je Indiju 8. srpnja 1947., sastao se sa svojim kolegom s Oxforda lordom Mountbattenom koji je bio potkralj Indije i dobio je samo 5 tjedana da obavi posao. Protestirao je zbog kratkog roka, ali Mountbatten je bio neumoljiv, jer je i prihvatio funkciju potkralja Indije (posljednjeg na tom položaju) pod uvjetom da na brzinu obavi posao.

Radcliffe, premda školovani pravnik, nije imao nikakvih potrebnih znanja za određivanje državnih granica. Osim toga, nije bilo dovoljno vremena za nikakva istraživanja na terenu. Granicu je Radcliffe morao povlačiti takvom brzinom, da su čak i neka sela podijeljena napola, a bilo je i primjera da je državna granica prolazila kroz pojedine kuće, tako da su neke sobe završile u Indiji, a neke u Pakistanu.

Velik problem predstavljali su Sikhi, koji nisu bili ni muslimani ni hiduisti pa su željeli vlastitu državu. Međutim, nikome nije padalo na pamet da im to dopusti, pa su na kraju ostali podijeljeni između Indije i Pakistana. Novonastala granica odredila je sudbinu nekih 88 milijuna ljudi, tako da je Radcliffe imao ogromnu odgovornost.

Rezultat takvog užurbanog i nasumičnog određivanja granice mogao bi se opisati kao katastrofalan. Između 10 i 12 milijuna ljudi odlučilo je napustiti domove kako bi se preselilo u Indiju, odnosno Pakistan. Izbili su pogranični sukobi. Računa se da je zbog svih problema s tom granicom i preseljavanjem život izgubilo možda čak i milijun ljudi. Kad je sir Cyril Radcliff vidio te posljedice, odbio je plaću od 40.000 rupija koju je trebao dobiti kao nagradu za obavljeni posao.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 17.08.20 10:50

[size=41]Himnu Srbije Bože pravde skladao je Slovenac (2004.)[/size]

[You must be registered and logged in to see this image.]

Glazbu za današnju srpsku himnu Bože pravde skladao je još 1872. godine Davorin Janko, koji je bio zapravo Slovenac.

Republika Srbija usvojila je preporukom Narodne skupštine kao svoju himnu skladbu Bože pravde 17. kolovoza 2004. godine. Dvije godine kasnije ta je himna ušla i u Ustav Republike Srbije. Glazbu za himnu Bože pravde skladao je još 1872. godine Davorin Janko, koji je bio Slovenac (rođen je u Dvorju nedaleko od Kranja 1835. godine).

Tekst himne napisao je Jovan Đorđević, osnivač Srpskog Narodnog Pozorišta. Izvorno skladba je bila izvedena u sklopu kazališne predstave Markova sablja. Budući da je ranije Srbija bila kraljevina, a danas je republika, neki su stihovi himne u međuvremenu izmijenjeni. Tako je stih:

“Bože spasi, Bože hrani
Srpskog kralja, srpski rod!”

Izmijenjen u:

“Bože spasi, Bože hrani,
Srpske zemlje, srpski rod!”

p.s.
kao dodatnu zanimljivost bih naveo da je hrvatsku himnu "Lijepa naša domovino" uglazbio Josip (Josif) Runjanin koji je bio srpskog porijekla.
Čini se da nacionalnost nekad nisu bila toliko bitna kao danas.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 17.08.20 11:33

goran9030 (citat):: p.s.
kao dodatnu zanimljivost bih naveo da je hrvatsku himnu "Lijepa naša domovino" uglazbio Josip (Josif) Runjanin koji je bio srpskog porijekla.
Čini se da nacionalnost nekad nisu bila toliko bitna kao danas.

To je bilo kad nekada nekoga u pravo vrijeme uhvati prava inspiracija. Very Happy

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 17.08.20 11:38

Vojnik Graničar (citat):: To je bilo kad nekada nekoga u pravo vrijeme uhvati prava inspiracija.

Najbolje uz "litru i litru" i laganini Very Happy

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 20.08.20 13:47

[size=41]Prvo spominjanje Varaždina (1181.)
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Hrvatsko-ugarski kralj Bela III. u svojoj je ispravi iz 1181. godine presudio o jednom sporu između varaždinskog župana i Zagrebačkog kaptola.

S danom 20. kolovoza 1181. datirano je prvo spominjanje grada Varaždina u povijesti. Zapis o tome stavljen je ispravu tadašnjeg ugarsko-hrvatskog kralja Bele III. o sporu između varaždinskog župana, koji se također zvao Bela, i Zagrebačkog kaptola. Spor se vodio oko posjeda u Varaždinskim Toplicama, koji je spomenuti župan Bela oteo Zagrebačkom kaptolu još u razdoblju vladanja prethodnog kralja Bele II. (djeda Bele III. iz dinastije Arpadovića). Kralj Bela III. u spomenutoj je ispravi Zagrebačkom kaptolu potvrdio taj oteti posjed.

Dakako, Varaždin je prema tim podacima morao postojati znatno ranije od 1181. godine, ako je u vrijeme Bele II. (vladao od 1131. do 1141. godine) već imao svog župana. Ime grada Varaždina u toj najstarijoj poznatoj ispravi navedeno je kao Garestin (varaždinski župan nazvan je na latinskom jeziku comes de Garestin). Slobodnim kraljevskim gradom postao je Varaždin već 1209. godine tj. oko 33 godine prije zagrebačkog Gradeca. Varaždin je time postao prvim slobodnim kraljevskim gradom u kontinentalnom dijelu Hrvatske.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 20.08.20 13:50

[size=41]SSSR objavio posjedovanje termonuklearne bombe – 1953.
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Termonuklearne bombe mogle su doseći višestruko veću snagu od dotadašnjih fizijskih nuklearnih bombi. Nova bomba čije je postojanje SSSR objavio mogla se, za razliku od američke, baciti iz zrakoplova, što je bila važna prednost u praksi.

Dana 20. kolovoza 1953. godine sovjetski list Pravda objavila je vijest o uspješnom testiranju prve termonuklearne bombe u SSSR-u. Radilo se o uređaju naziva RDS-6 i snage oko 400 kilotona, koji je testiran oko osam dana prije spomenute objave. Američke su novine prenijele vijest na naslovnicama, jer se radilo o novoj velikoj prijetnji za zapadni svijet. Termonuklearno oružje moglo je imati višestruko veću snagu od običnih nuklearnih bombi zasnovanih samo na fiziji teških atomskih jezgri. Doduše, RDS-6 još nije bila bomba čiju bi se snagu moglo neograničeno povećavati, nego uređaj u kojem je fizija i dalje davala najveći dio energije.

SAD je svoju prvu termonuklearnu bombu bio testirao još prethodne godine (1952.) na Tihom oceanu, tako da su u tom pogledu Amerikanci bili ispred sovjeta. Ipak, nova bomba čije je postojanje SSSR objavio mogla se, za razliku od američke, baciti iz zrakoplova, što je bila važna prednost u praksi (američke su prve termonuklearne bombe bile toliko velike da su više sličile industrijskim postrojenjima, nego klasičnim zrakoplovnim bombama).

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 20.08.20 13:57

[size=41]Konačno završio Iransko-irački rat (1988.)
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Kad je objavljena vijest o završetku rata, u Bagdadu su ljudi plesali po ulicama i razuzdano slavili.

Nakon gotovo osam godina sukoba 20. kolovoza 1988. godine završio je Iransko-irački rat. Rat je započela iračka strana, invazijom Irana 1980. godine.Irak je tvrdio da želi spriječiti šijitski utjecaj Irana u regiji, dok je Iran optužio iračkog predsjednika Saddama Husseina da želi osvojiti iranska naftna polja. Zapad je pod izlikom sprječavanja širenja iranskog utjecaja u regiji otvoreno stao na iračku stranu. Izrael je, pak, strahujući od iračkog nuklearnog programa, pomagao Iranu.

Već na početku sukoba Irak je imao znatnu prednost u broju tenkova (2700 nasuprot iranskih 1740), a kasnije se ta prednost još povećavala, tako da je 1987. Irak imao preko 4500 tenkova, a Iran samo 1000. U artiljeriji je Irak također bio premoćan, kao i u broju zrakoplova, premda je u tome Iran isprva imao prednost. Irak je u nekoliko navrata upotrijebio i kemijsko oružje.

Broj žrtava Iransko-iračkog rata mjeri se u stotinama tisuća. Točan broj je teško utvrditi, a procjene se kreću za Iran od 320.000 do čak 720.000 (neki kažu i milijun). Iračana je poginulo između 150.000 i 375.000 (neki kažu i do pola milijuna). Financijski gubici iznosili su oko 600 milijardi dolara za svaku od strana, dakle ukupno oko 1200 milijardi dolara.

Iako rat nije bitnije promijenio granicu između dvije države, iračani su se smatrali pobjednicima. Kad je objavljena vijest o završetku rata, u Bagdadu su ljudi plesali po ulicama i razuzdano slavili. Naprotiv, u Teheranu, glavnom gradu Irana, kraj rata dočekan je tužnom tišinom.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 20.08.20 14:01

[size=41]Slavni govor Winstona Churchilla o Kraljevskom ratnom zrakoplovstvu – 1940.
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Ratna se situacija u trenutku održavanja Churchillovog govora od 20. kolovoza 1940. godine činila očajnom jer su njemačke zrakoplovne snage napadale Veliku Britaniju.

Dana 20. kolovoza 1940. godine održao je britanski premijer Winston Churchill slavan govor poznat po frazi “Nikada nisu toliki dugovali toliko mnogo toliko rijetkima” Pritom je Churchill mislio na dugovanje pripadnicima Kraljevskog ratnog zrakoplovstva koji su se borili protiv njemačkih snaga Luftwaffe u Bitki za Britaniju (engl. Battle of Britain).

Churchill je na premijerski položaj bio stupio tri mjeseca i deset dana ranije (10. svibnja 1940. godine), a spomenuti je govor održao pred zastupnicima Donjeg doma Britanskog parlamenta. Tijekom tih je prethodnih nekoliko mjeseci, početnih u svom mandatu, premijer Churchill održao još čak tri slavna govora: “Krv, napor, suze i znoj”, “Borit ćemo se na plažama” i “Bio je to njihov najbolji sat”. Ratna se situacija u trenutku održavanja spomenutog četvrtog govora od 20. kolovoza 1940. godine činila očajnom jer su njemačke zrakoplovne snage napadale Veliku Britaniju i bombardirale njene gradove, a pripremana je i kopnena invazija Wehrmachta na Englesku.

Ipak, taj je Churchillov govor, kao i prethodna tri, dao poticaj moralu britanskih vojnika. I doista, Nijemci su uskoro izgubili Bitku za Britaniju, a Adolf Hitler morao je otkazati invaziju na britansko kopno.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 26.08.20 14:24

[size=41]Sporazum Cvetković-Maček i Banovina Hrvatska (1939.)
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Nakon višemjesečnih pregovora 26. kolovoza 1939. potpisan je čuveni sporazum Cvetković-Maček kojim je ustrojena Banovina Hrvatska kao zasebna teritorijalna jedinica unutar Kraljevine Jugoslavije. Sporazum su dogovorili Vladko Maček, čelnik HSS-a, i Dragiša Cvetković, tadašnji premijer Kraljevine Jugoslavije. Glavni pokretač pregovora bio je knez Pavle Karađorđević, tadašnji regent Kraljevine u ime malodobnog Petra II., koji je želio da se hrvatsko pitanjeskine s dnevnog reda zbog stabilnosti države. Sporazum je potpisan u dvorcu Božjakovini, pokraj Zagreba.

Kako je knez bio protiv promjene ustava do punoljetnosti Petra II., uspostava Banovine Hrvatske donesena je na temelju članka 116. Oktroiranog ustava koji kruni daje veliku slobodu da donosi značajne mjere. Uredbom o Banovini utvrđeni su njen teritorij, nadležnosti i organizacija.

Teritorij je obuhvaćao dotadašnju Savsku i Primorsku banovinu te kotare u kojima je bilo više od 50 % hrvatskog stanovništva. To su bili Dubrovnik, Travnik, Fojnica, Brčko, Gradačac, Derventa, Šid, Ilok i Međimurje. Banovina Hrvatska imala je površinu od 65.500 četvornih kilometara, što znači da je za 16 % bila veća od površine današnje Republike Hrvatske. Nije obuhvaćala Istru, Baranju, i još neke dijelove današnje RH, ali je prekrivala znatan dio današnje Bosne i Hercegovine i jedan dio današnje Republike Srbije.

U nadležnost Banovine spadali su: poljoprivreda, industrija, trgovina, šumarstvo, rudarstvo, građevinarstvo, socijalna politika i narodno zdravlje, pravosuđe, prosvjeta i unutarnji poslovi. Financijski položaj Banovine posebno je reguliran naknadnom uredbom iduće godine.

Također, Banovina Hrvatska imala je zakonodavnu, sudsku i upravnu autonomiju. Vrhovna upravna vlast bila je banska vlast na čelu s banom kojeg imenuje kralj na prijedlog Hrvatskog sabora. Za bana je imenovan dr. Ivan Šubašić.

Srpske stranke, čak i one koje su bile sklone federalizmu, redom su se oštro suprostavile osnivanju Banovine, a u Hrvatskoj su sporazum napali pravaši (frankovci) i komunistička partija. Napadali su je i u drugim dijelovima Kraljevine Jugoslavije jer su smatrali nepravednim da jedino Hrvati imaju banovinu nazvanu prema narodu (a ujedno i najveću) dok su druge banovine nazvane prema rijekama.

Banovina Hrvatska službeno je postojala do 17. travnja 1941. kada su sile Osovine okupirale Kraljevinu Jugoslaviju i razdjelile njen teritorij. Dio teritorija Banovine potpao je pod NDH, a dio pod Italiju, Mađarsku, Nedićevu Srbiju i direktnu Njemačku upravu.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 26.08.20 14:26

[size=41]Zašto je posljednji vladajući francuski kralj umro u dvorcu u Engleskoj? (1850.)
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Dana 26. kolovoza 1850. godine umro je posljednji kralj koji je ikada vladao Francuskom. Ime mu je bilo Luj Filip I. i pripadao je dinastiji Bourbon-Orléans, a nazivali su ga i Kralj-građanin (franc. Roi Citoyen). Postao je kralj tek u 57. godini života, nakon što su zaredom vladali njegovi rođaci Luj XVIII. i Karlo X. iz starije grane dinastije Bourbon (Luj Filip I. pripadao je mlađoj grani nazvanoj po vojvodstvu Orléans).

Vrlo je zanimljivo da je Luj Filip I. na kraju umro u Engleskoj. Naime, ondje je završio nakon što je, kao posljednji francuski kralj, svrgnut u revoluciji 1848. godine. Za vrijeme te revolucije Luj Filip I. bojao se da bi mogao završiti kao njegov rođak Luj XVI. u prijašnjoj revoluciji (odsječene glave na giljotini), pa je na vrijeme pobjegao prerušen iz Francuske. Nastanio se u Engleskoj, gdje je na upotrebu dobio dvorac Claremont, jugozapadno od Londona. Taj znameniti dvorac dao je nekoć sagraditi basnoslovno bogati lord Clive, jedan od utemeljitelja britanskog kolonijalnog imperija u Indiji. U dvorcu Claremont Luj- Filip I. je umro u 77. godini života. Njegovo pravo na francusko prijestolje naslijedio je njegov unuk Filip, koji je nosio zanimljivu titulu grof od Pariza (franc. Comte de Paris). Nasljednik te dinastije postoji i danas, a zove se Henri d’Orléans. On također nosi titulu grof od Pariza (neki monarhisti smatraju ga zakonitim kraljem današnje Francuske).

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 26.08.20 14:29

[size=41]Hoffmann dovršio tekst buduće njemačke himne (1841.)
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Melodija njemačke himne je mnogima poznata. Skladao ju je Joseph Haydin 1797. u Beču u čast rimskog njemačkog cara Franje II. Naziv skladbe je Gott erhalte Franz, den Kaiser (Neka Bog čuva Franju, cara). Kasnije je postala austrijska carska himna. Godine 1871. osnovano je Njemačko Carstvo u kojem je postojala carska himna Heil dir im Siegerkranz (Živio ovjenčan pobjedničkim vijencem), čija je melodija zapravo preuzeta od britanske himne God Save the Queen, ali nije postojala službena državna himna. U svečanim prigodama svirale su se razne skladbe.

Njemački književnik August Heinrich Hoffmann von Fallersleben boravio je 1841. na otoku Helgolandu. Početkom 19. stoljeća otok je zauzela Ujedinjena Kraljevina i postao je popularan za pisce i intelektualce. Hoffmann je napisao tekst Das Lied der Deutschen (Pjesma Nijemaca) i za to je imao konkretan povod. Naime, u to vrijeme Francuzi su pokušavali preuzeti Porajnje. Hoffmann stavlja naglasak na jedistvo njemačkih zemalja, prijeko potrebno za uspješnu obranu od neprijatelja. Namjerno je napisao tekst na melodiju carske himne Josepha Haydina, iz vremena Svetog Rimskog Carstva Njemačkog Narodnosti, kako bi podsjetio na jedinstvo zemalja njemačkog govornog područja.

Vremenom je Hoffmannova pjesma postajala sve popularnija, a veliku važnost dobila je u Prvom svjetskom ratu, kad je vojni vrh zapovijedio da ju vojnici moraju pjevati tijekom Bitke kod Langemarka. Državnom himnom proglašena je u Weimarskoj Republici (1922.), a tijekom nacionalsocijalizma pjevala se samo prva strofa (Deutschland, Deutschland über alles…). Nakon Drugog svjetskog rata pokrenuta je diskusija o sudbini himne. Godine 1952. je predsjednik i kancelar dogovorili su se da će njemačka himna sadržavati samo treću strofu.

[th]Treća strofa[/th]

Einigkeit und Recht und Freiheit
Für das deutsche Vaterland!
Danach laßt uns alle streben
Brüderlich mit Herz und Hand!
Einigkeit und Recht und Freiheit
Sind des Glückes Unterpfand;
Blüh im Glanze dieses Glückes,
Blühe, deutsches Vaterland.

Jedinstvo i pravda i sloboda
za njemačku domovinu!
Svi neka težimo tome
bratski sa srcem i rukom!
Jedinstvo i pravda i sloboda
jesu jamstvo sreće.
Cvati u slavi te sreće,
cvati, njemačka domovino.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 26.08.20 14:31

[size=41]Prvi uspon na Triglav izvela četiri Slovenca – 1778.
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Pothvat je izveden u 18. stoljeću na poticaj baruna Žige Zoisa, važnog slovenskog prosvjetitelja.

Prvi zabilježeni uspon na Triglav, najviši vrh današnje Republike Slovenije, izveden je 26. kolovoza 1778. godine. Taj su pothvat izveli Luka Korošec, Matija Kos, Štefan Rožič i Lovrenc Willomitzer. Radilo se o stanovnicima Bohinja i okolice, pri čemu su Korošec i Kos po zanimanju bili rudari. Rožič je bio lovac na divokoze, a Willomitzer ranarnik. Pothvat je izveden na poticaj baruna Žige Zoisa, važnog slovenskog prosvjetitelja. Spomenutom Korošecu, Kosu, Rožiču i Willomitzeru podignut je u Sloveniji kasnije i spomenik.

Triglav je sa svojih 2.864 metra najviši vrh Julijskih Alpa, a svojedobno je bio i najviši vrh cijele Jugoslavije. Za Slovence je Triglav dobio veliko značenje u smislu nacionalnog simbola, tako da se njegov stilizirani prikaz danas nalazi na zastavi i grbu Republike Slovenije.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 31.08.20 13:30

[size=41]Prvi let neobičnog zrakoplova Super Guppy (1965.)
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Dana 31. kolovoza 1965. poletio je jedan od najneobičnijih zrakoplova u povijesti. Radilo se o specijalnom teretnom zrakoplovu imena Super Guppy, koji je bio namijenjen prijevozu tereta velikih dimenzija. Napravljen je ponajviše za potrebe NASA-e, a i danas je u upotrebi jedan od tih zrakoplova (NASA njime prevozi dijelove za Međunarodnu svemirsku postaju i Projekt Orion).

Super Guppy napravljen je na bazi zrakoplova Boeing 377 Stratocruiser, ali je znatno produžen i proširen. Osobito je zanimljivo da je trup zrakoplova toliko proširen i povišen da se dobiva dojam da je napuhan. Prednost tih modifikacija bila je u tome što se dobio prostor za teret dimenzija 33,8 m × 7,62 m × 7,62 m.

Zanimljiva osobina Super Guppyja bila je u tome što se cijeli nos zrakoplova mogao otvoriti poput vrata i zakrenuti za 110 stupnjeva, čime se omogućavao ukrcaj velikih tereta. Ukupno je proizvedeno samo pet takvih letjelica, a danas je u upotrebi, kao što je rečeno, još samo jedan.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 31.08.20 13:33

[size=41]Kaligula – jedan od najzloglasnijih rimskih careva (12.)[/size]

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dana 31. kolovoza 12. godine rodio se jedan od najzloglasnijih rimskih careva – Kaligula. Pravo mu je ime bilo Gaius Julius Caesar Augustus Germanicus, a nadimak Kaligula znači čizmica i dolazi od umanjenice za riječ Caliga, koja označava rimsku vojničku čizmu izrađenu od gusto posloženih traka kože (ponešto slično visokim zatvorenim sandalama). Taj je nadimak dobio jer su ga kao dječaka od svega 2 do 3 godine u očevom vojnom logoru oblačili u minijaturno vojno odijelo s oklopom i čizmicama. Vojnici su ga po tome počeli nazivati čizmica, premda on sam kasnije nije volio taj nadimak.

Kaligula je postao rimskim carem u dobi od samo 24 godine, točnije 37. godine kršćanske ere. Bio je tek treći po redu rimski car, nakon Augusta i Tiberija, a njegova rana vladavina bila je gotovo idilična. Rimljani su isprva bili sretni što imaju tako mladog i dobrog cara.

Međutim, oko 6 mjeseci nakon što je zavladao, Kaligula se teško razbolio. Možda je bila riječ o svojevrsnom psihičkom slomu. Ostatak njegove vladavine ponašao se u najmanju ruku čudno, po mnogim opisima gotovo kao čudovište. Poznate su priče o njegovoj incestuoznoj vezi sa svoje tri sestre, koje je navodno čak i prostituirao. Da bi skupio novac, navodno je u jednom krilu carske palače otvorio javnu kuću.

Svoga konja Incitatusa držao je u mramornoj staji, pozivao na večeru i hranio zlatnim ječmom. Navodno je obećao da će ga imenovati konzulom i svećenikom. Kad jednom prilikom u areni nije bilo dovoljno kriminalaca da budu bačeni divljim zvijerima, Kaligula je naredio da dio gledatelja bace u arenu. Proglasio se i bogom te izgradio sebi hramove u Rimu i drugim gradovima Carstva.

Ogromna trošenja na luksuz, primjerice pijenje bisera rastopljenih u octu i veliki javni spektakli, te tiransko ponašanje i seksualna izopačenost izazvali su mržnju prema Kaliguli kod Rimljana. Na kraju su ga ubili urotnici višestrukim ubodima noža, slično Cezaru. Na prijestolje je zatim došao njegov postariji ujak Klaudije.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 31.08.20 13:35

[size=41]Pogibija Diane, princeze od Walesa (1997.)
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Dana 31. kolovoza 1997. poginula je Diana, princeza od Walesa, poznata i kao Lady Di. Diana je bila engleska plemkinja i supruga britanskog prijestoljonasljednika Charlesa. Brak joj je bio ispunjen aferama te je nakon 15 godina došlo do razvoda, zbog čega se morala odreći titule princeze. Nakon toga Diana se posvetila humanitarnom radu i to na poljima razminiranja, borbe protiv HIV-a (nije se ustručavala dotaknuti oboljele čak i kad još nije bilo poznato da li se bolest širi dodirom), sprečavanja stigmatizacije oboljelih od raka i gube, liječenja duševnih bolesti, te zbrinjavanja beskućnika.

Zahvaljujući svom radu i nastupima s popularnim ikonama poput Eltona Johna i Georgea Michaela stekla je popularnost diljem svijeta kao narodna princeza. Njena iznenadna smrt tijekom vožnje u pariškom podvožnjaku izazvala je žalost diljem svijeta, ali i mnoga nagađanja o tome da je zapravo riječ o atentatu. Diana je poginula u automobilu marke Mercedes-Benz, a s njom je bio i Dodi Fayed, sin milijardera Mohameda Al-Fayeda, nekadašnjeg vlasnika Harrodsa. Fayed je također poginuo, kao i vozač automobila. Službeno je utvrđeno da je do nesreće došlo jer je vozač bio u alkoholiziranom stanju i vozio iznimno velikom brzinom pokušavajući uteći novinarima. Na sprovodu omiljene princeze okupilo se gotovo milijun ljudi.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 31.08.20 13:37

[size=41]Zašto je Sankt-Peterburg postao Petrograd? (1914.)
[/size]
[You must be registered and logged in to see this image.]

Dana 31. kolovoza 1914. ruskom glavnom gradu Sankt-Peterburgu promijenjeno je ime u Petrograd. Razlog toj promjeni bila je želja za izbjegavanjem njemačkog prizvuka riječi Sankt-Peterburg (to je ime korišteno još od doba Petra Velikog, što je odraz snažnih njemačko-ruskih veza u to doba). Naime, oko mjesec dana ranije ušle su Njemačka i Rusija u Prvi svjetski rat na sukobljenim stranama. Za Rusko Carstvo bilo je u tom smislu neprimjereno da mu glavni grad nosi ime u njemačkoj formi.

Slične promjene imena dogodile su se i u mnogim drugim državama. Britanska kraljevska dinastija promijenila je njemačko ime Sachsen-Coburg-Gotha u Windsor. U SAD-u su hrenovke u žemlji promijenile ime iz frankfurters u hot dogs. Ulica Bismarck street u predgrađu Sydneyja preimenovana je u Kitchenerovu ulicu (prema britanskom feldmaršalu Kitcheneru). I u Hrvatskoj je bilo takvih slučajeva. Primjerice, kavana Pariz u Zagrebu promijenila je ime u Medulić jer je Francuska kao članica Antante postala neprijatelj Austro-Ugarske.

Naslov komentara: Re: Na današnji dan 31.08.20 19:12

I.KONFERENCA NEUVRŠČENIH

Na današnji dan leta 1961 se je v Beogradu začela Prva konferenca predsednikov vlad in držav neuvrščenih, na kateri je sodelovalo 25 predstavnikov držav in 40 protikolonialnih in osvobodilnih gibanj iz Azije, Evrope, Afrike in Latinske Amerike. Po šestih dnevih so na konferenci sprejeli dokument O načelih neuvrščenih kot alternativo blokovski razdelitvi in hladni vojni.

Šest let po bandunški konferenci je bila v Beogradu prva konferenca neuvrščenih (od 1. do 6. septembra 1961). Sodelovalo je 25 držav.

Načela so sicer uskladili še pred veliko beograjsko konferenco, in sicer tistega leta v Kairu, ta pa kažejo, da je bil namen vzpostaviti aktivno politiko članic, ki bi lahko na tak način v mednarodni politiki odigrale pomembnejšo vlogo, kot če bi nastopale samostojno. Številne članice so bile vojaško šibke in gospodarsko slabo razvite.

Tedanje cilje gibanja je mogoče strniti v sledečih točkah:
* pravica samoodločbe narodov, neodvisnosti, suverenosti in teritorialne celovitosti držav,
* nasprotovanje apartheidu,
* zavračanje sodelovanja v multilateralnih vojaških paktih, kot sta bila tedaj NATO in Varšavski pakt,
* boj proti imperializmu,
* boj proti kolonializmu, neokolonializmu, rasizmu, okupaciji,
* težnja k razoroževanju,
* nevmešavanje v notranje zadeve držav in mirni soobstoj vseh narodov,
* zavračanje uporabe sile v mednarodnih odnosih,
* krepitev vloge OZN,
* demokratizacija v mednarodnih odnossih,
* socioekonomski razvoj in prstrukturiranje mednarodnega ekonomskega sistema in
* enakopravno mednarodno sodelovanje,

Zlasti ob koncu osemdesetih let je gibanje doživljalo krizo, predvsem zaradi razpada sovjetskega bloka. Prav tako je bila v tistem času predsedujoča država Jugoslavija, ki je začela razpadati, kar je posledično pomenilo precejšnje zmanjšanje aktivnosti tega gibanja.

V devetdesetih letih gibanje ni odigralo vidnejše vloge, v začetku 21. stoletja pa je nov zagon dobilo predvsem zaradi unipolarne ureditve sveta, pri čemer so se države članice lahko združile ob skupnem interesu heterogenizacije mednarodnih odnosov. Prav tako to gibanje še vedno nudi okvir sodelovanja gospodarsko manj razvitih držav.

Miljarda glasov za mir

V naše glavno mesto Beograd so v glavnem že prispele vse napovedane delegacije nevezanih držav, ki bodo sodelovale na konferenci. (…)

Ves svet z živahnim komentarjem spremlja priprave na konferenco in najvidnejši politiki v svojih izjavah poudarjajo pozitivno dejstvo, da predstavlja Beograd te dni voljo okrog milijarde prebivalcev našega planeta (…)
Slovenski Jadran, 1. septembra 1961
[You must be registered and logged in to see this link.]

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                    Tvorci gibanja neuvrščenosti Gamal Abdel Naser, Jawaharlal Nehru in Josip Broz Tito

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                   Razglednica še iz časov 1.konference Neuvrščenih v Beogradu leta 1961

[You must be registered and logged in to see this image.]
                          Članice gibanja neuvrščenih leta 2007 (temno modro - države članice), svetlo modro (države opazovalke)

» Na današnji dan
» KALENDAR-vojno-politički događaji iz bliže i dalje prošlosti
» SVAŠTARA