Na današnji dan

22. veljače 1924. godine službeno je ratificiran ugovor kojim je Rijeka pripala Italiji.
Taj ugovor sklopile su 27. siječnja iste godine Kraljevina SHS i Kraljevina Italija u Rimu i njime je teritorij Rijeke de facto i de jure prepušten Italiji. Potpisnici su u ime Kraljevine SHS bili predsjednik vlade Nikola Pašić i ministar vanjskih poslova Momčilo Ninčić, a s talijanske strane Benito Mussolini. U prethodnom razdoblju Rijeka je bila formalno čak i nezavisna država, nazvana Slobodna Država Rijeka (Stato Libero di Fiume), no talijanski su fašisti preuzeli vlast i na kraju je riječko područje ipak priključeno Italiji.
Granica Italije i Kraljevine SHS postavljena je na Rječinu, tako da Sušak nije pripadao Italiji. Na sjever je granica išla oko Drenove i zatim opet na jugozapad prema Kantridi. Od Kantride pa do Preluka Rijeku je s ostatkom talijanskog teritorija u Istri spajao uski priobalni koridor.
Takvo razdvajanje Rijeke od njenog prirodnog zaleđa imalo je katastrofalne posljedice za gospodarstvo. Naime, u Kraljevini SHS (od 1929. Kraljevina Jugoslavija) razvijan je Sušak kao odvojena luka, konkurentska Rijeci. Riječka luka doživjela je velik pad prometa, jer nije mogla normalno komunicirati sa zaleđem u drugoj državi.
Poslije završetka Drugog svjetskog rata, prema zaključcima Mirovne konferencije u Parizu 1946. godine, koja je dovela do potpisivanja Pariških mirovih ugovora u veljači 1947., Rijeka je dodijeljena državi FNRJ i NR Hrvatskoj. 1948. gradovi Rijeka i Sušak ujedinjeni su u jedinstveni grad Rijeku, koji se opet počinje razvijati.

SEEFELD

KATJA VIŠNAR & ANAMARIJA LAMPIČ

Na današnji dan leta 2019 sta Katja Višnar in Anamarija Lampič na svetovnem prvenstvu v Seefeldu v ekipnem šprintu v klasičnem slogu osvojili srebrno medaljo! Svetovni prvakinji sta postali Švedinji Stina Nilson in Maja Dahlqvist, tretji sta bili Norvežanki Ingvild Flugstad Oestbergin in Maiken Caspersen Fala.

Slovenski smučarski tekačici Anamarija Lampič in Katja Višnar sta na nordijskem svetovnem prvenstvu v Seefeldu poskrbeli za prvo slovensko odličje! Lampičeva je v ciljnem šprintu pokazala izjemno predstavo in pritekla na drugo mesto. Za švedsko ekipo sta Slovenki zaostali za 37 stotink, Norvežanki pa sta zaostali še 23 stotink več. Norveška je prvič na tem prvenstvu v smučarskem teku ostala brez zlatega odličja.

"Noro! Veva, česa sva sposobni, in danes se je vse poklopilo. Ko vidiš, da si spredaj, dobiš dodatno energijo. Na koncu sem bila povsem v ospredju. A bila sem na zunanji strani, če bi bila na notranji, bi imela celo možnost za zmago. A tudi drugo mesto je super," je v prvem intervjuju po osvojitvi srebrne kolajne za nacionalno televizijo povedala 23-letna Lampičeva.
"Več kot deset let trdega dela je za mano. Velikokrat sem bila blizu, a nikoli mi doslej še ni uspelo. Delaš naprej in pride potem dan, ko se vse 'poklopi'. In to se je zgodilo danes. Veliko breme je padlo z ramen. Po razočaranju v šprintu smo vse misli usmerili v ekipni šprint, da bi popravili vtis s prve tekme. Ne morem verjeti," pa je po koncu tekme dejala presrečna Višnarjeva.

Ves čas v ospredju

Slovenki sta bili ves čas finalnega teka v ospredju. Višnarjeva je začela na sedmem mestu, vendar so bile razlike med ekipami v prvi predaji zelo majhne. Lampičeva je nato takoj prišla na tretje mesto za reprezentancama Švedske in Norveške, v boj za vrh pa so se vmešale še Rusinje. Katja Višnar je v zadnjem delu Lampičevi predala kot četrta, sekundo za vodilno Rusijo. V zadnji etapi je mlajša od Slovenk v vzponu pospešila in se prebila na drugo mesto, ki ga je z odličnim šprintom tudi zadržala. Slovenski smučarski tekačici sta bili odlični že v kvalifikacijah, kjer sta osvojili tretje mesto.

Za slovenski smučarski tek je to tretja kolajna na svetovnih prvenstvih. Petra Majdič je bila leta 2007 v Sapporu na klasičnem šprintu druga, dve leti kasneje je v Oslu svojo zbirko dopolnila še z bronastim odličjem v šprintu prosto.

Šimenc in Lampič deveta

Uspeh deklet sta z uvrstitvijo v finale dopolnila Miha Šimenc in Janez Lampič. V finalu sta imela nekaj smole, saj je Šimenc padel že v prvi predaji, na koncu sta osvojila deveto mesto. Zmagala sta Norvežana Emil Iversen in Johannes Hoesflot Klaebo, druga sta bila Rusa Gleb Retivih in Aleksander Bolšunov, ki sta zaostala 1,88 sekunde. Tretja sta bila Italijana Francesco De Fabiani in Federico Pellergino (+4,03). Slovenca sta za Norvežanoma zaostala minuto in 21,77 sekunde.

[You must be registered and logged in to see this link.]


[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                        Anamarija Lampič in Maiken Kaspersen Fala tik pred ciljem

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                           Nepopisno veselje Katje Višnar in Anamarije Lampič

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                               Katja Višnar je kar 10 let garala za takšen uspeh

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                    Z drugim mestom izpolnjeni cilji na svetovnem prvenstvu v Seefeldu

[You must be registered and logged in to see this image.]
 Anamarija Lampič, Katja Višnar srebrna medalja, Stina Nilson in Maja Dahlqvist zlata medalja in Ingvild Flugstad Oestberg
                                                                in Maiken Caspersen Fala bronasta medalja                                         

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                                Nepopisno veselje v Slovenski reprezentanci

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                          Katja Višnar in Anamarija Lampič na večerni podelitvi medalj



EMIL IVERSEN & JOHANNES HOESFLOT KLAEBO

1. Norveška (Iversen, Klæbo) 18:49,86
2. Rusija (Retivih, Boljšunov) 1,88
3. Italija (De Fabiani, Pellegrino) 4,03
4. Švedska (Svensson, Halfvarsson, 4,73)
5. Francija (Jouve, Chanavat) 9,13
6. Avstrija (Hauke, Baldauf) 23,84
9. Slovenija (Šimenc, Lampič, 1:21,77)

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                             Veliki boji in hitrosti so bile tudi v moškem teku

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                  Trenutek menjave Emila Iversena in Johannesa Hoesflot Klaeba

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                               Veselje obeh Norvežanov ob prihodu v cilj in osvojitvi zlate medalje

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                               Emil Iversen in Johannes Hoesflot Klaebo na večerni podelitvi medalj

GEORGE HARRISON

Na današnji dan leta 1943 se je rodil kitarist skupine The Beatles, George Harrison. George Harrison je napisal dve od največjih uspešnic Beatlov, pesmi While My Guitar Gently Weeps in Something. Znan je tudi po tem, da ga je zelo privlačila indijska kultura, in po njegovi zaslugi so se Beatli leta 1968 odpravili v Indijo k »mojstru duha« Maharishiju Maheshu Yogi, kjer so tudi napisali večino pesmi za njihov White album, ki je izšel istega leta. Sicer pa je imel Harrison tudi bogato solistično kariero. Leta 1971 je v New Yorku organiziral dobrodelni koncert, na katerem so zbirali denar za Bangladeš. Na samem nastopu so sodelovali še mnogi zvezdniki (Bob Dylan, Eric Clapton...). V glasbi je postavil nove parametre, njegove skladbe so bile dobro sprejete. Glasbeno je bil dejaven vse do konca, saj je njegov zadnji album Brainwashed izšel nekaj mesecev po njegovi smrti leta 2001.

[You must be registered and logged in to see this link.]

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                                                George Harrison

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                            The Beatles - George Harrison, Paul McCartney, John Lennon in Ringo Starr

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                         The Beatles - George Harrison, John Lennon, Ringo Starr in Paul McCartney

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                         The Beatles - leta 1965 jih je kraljica odlikovala z Redom Britanskega Imperija

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                                                    George Harrison

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                                The Beatles ob snemanju pesmi Let me Down  

[You must be registered and logged in to see this image.]          
                                       The Beatles - John Lennon, George Harrison, Paul McCartney in Ringo Starr leta 1969

[You must be registered and logged in to see this image.]
               George Harrison in Bob Dylan leta 1971 na dobrodelnem koncertu za Bangladeš v Madison Square Garden  
                  

[You must be registered and logged in to see this image.]
                             George Harrison je napisal veliko uspešnico My Sweet Lord

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                                  George Harrison

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                 George Harrison na enem svojih zadnjih nastopov 24.julija 1997

[You must be registered and logged in to see this image.]
                      Ob njegovi 75 letnici rojstva je bilo leta 2018 veliko jubilejnih koncertov

EXXON VALDEZ

Na današnji dan leta 1990 sta bila podjetje Exxon in Exxonovo ladijsko podjetje obtožena petih kriminalnih dejanj. Razlitje nafte iz tankerja Exxon Valdez je bilo najbolj uničujoče razlitje nafte ob obali ZDA.

Širina: 50 metrov
Globina: 27 metrov
Teže: 30.000 ton
^{Hitrost:16,25 vozlov}
Tovor: 235,000 m<sup>3

(1.48 milijona sodčkov/200.000 ton)</sup> 

Exxon Valdez, imenovan tudi Dong Fang Ocean, Exxon Mediterranean, SeaRiver Mediterranean, S/R Mediterranean in Mediterranean, je naftni tanker, ki je postal slaven, ko je nasedel v zalivu Princa Williama na Aljaski, pri čemer se je na aljaške obale izlilo na sto tisoče sodčkov surove nafte. 24. marca 1989, v lasti bivšega podjetja Exxon Shipping Company in na krovu s kapitanom Josephom Hazelwoodom, je na poti v Long Beach v Kaliforniji tanker nasedel na greben Bligh. To je pripeljalo do drugega največjega razlitja nafte v zgodovini Združenih držav.
Velikost izliva je bila ocenjena od 40,900 do 120,000 m³. Leta 1989 je bilo izlitje iz Exxon Valdeza ocenjeno kot 54. največje razlitje nafte v zgodovini.

TOŽBA

Tožba je bila vložena v imenu 38.000. strank. Leta 1994 je porota podelila tožniku 287.000.000 ameriških dolarjev odškodnine in 5 milijard ameriških dolarjev kazenske odškodnine. Exxon se je pritožil in sodišče mu je zmanjšalo kazensko odškodnino na 2.500.000.000 ameriških dolarjev. Exxon se je nato pritožil za kazensko odškodnino na vrhovno sodišče, ki je omejilo škodo na 507.500.000 ameriških dolarjev v juniju 2008. 27. avgusta 2008 se Exxon Mobil dogovori, da plačajo 75% od 507.500.000 ameriških dolarjev odškodninske odločbe, ter da se pogodi za razlitje leta 1989 na obalah Aljaske. Junija 2009 je zvezna odločba naložila Exxonu plačilo dodatnih 480.000.000 ameriških dolarjev za zamudne obresti.
Leta 2010 je bilo približno 98 kubičnih metrov nafte, ki se je izlila iz Valdeza še vedno v pesku in prsti Aljaske.

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                                                  Tanker Exxon Valdez

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                                                    Exxon Valdez

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                                                   Exxon Valdez

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                                                     Exxon Valdez

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                                                  Exxon Valdez širjenje naftnega madeža

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                              Exxon Valdez enormne razsežnosti razlitja

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                                  Exxon Valdez ni prizanesel niti kitom

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                                        Exxon Valdezovo onesnaženje in čiščenje obale

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                                         Exxon Valdezovo uničenje ptic

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                      Exxon Valdezovo onesnaženje je čistilo enormno število ljudi

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                           Exxon Valdezovo onesnaženo morje polnem surove nafte

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                 Zaradi Exxon Valdezovega razlitja so bile obale in zalivi Alaske uničeni

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                         Samo najmočnejši so uspeli preživeli Exxon Valdezovo uničenje morja

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                                Exxon Valdezovo uničenje in drago čiščenje obale

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                          Exxon Valdezova časovnica uničenja od leta 1989 in posledice vse do leta 2014

COSTA VENEZIA 

Na današnji dan leta 2019 so v Trstu predstavili javnosti največjo potniško ladjo v družbi Costa, ki je bila narejena v Monfalconu in je pristala v Trstu, kjer jutri odrine na prvo potovanje vse do Dubaja. V maju mesecu jo bodo predali končnemu Kitajskemu lastniku, za katerega je bila tudi narejena.

Dolžina: 323,63 metrov
Širina: 37,2 metrov
Število potnikov: 4.232
Število posadke: 1.278
Število palub: 20
Število kabin: 2.104
Število kabin osebja: 601
Prostornina ladje: 135.500 BRT
Moč motorja: 33.000 kW
Trusterji: 7.500 kW
Generatorji: MAN 2x14V48/60 CR kW + 3x8L48/60 CR kW
Hitrost: 18 vozlov
Maksimalna hitrost: 22,6 vozlov

COSTA VENEZIA

Velikanka opravlja krstno križarjenje, na njenem krovu so večinoma gostje iz azijskih držav

Nad Velikim trgom so popoldne švignila letala akrobatske eskadrilje Frecce Tricolori, ki so v zadnjem obdobju v Trstu že redno gostje. Zadnjič so letala ta trg preletela 4. novembra, ko je potekala slovesnost ob stoletnici konca prve svetovne vojne, tokrat pa so na svoj način pozdravila ladjo Costa Venezia, ki jo je družba Fincantieri zgradila za azijski trg. Krstnega križarjenja, ki se ga po četrtkovi predstavitvi ladje v Tržiču začenja prav v Trstu, se udeležujejo kitajski, korejski, japonski in drugi gostje. Popoldne je na krovu čas za institucionalne trenutke in krst velikanke, sledila bo gala večerja, opolnoči pa bo na vrst še ognjemet.
[You must be registered and logged in to see this link.]


[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                                                      Costa Venezia

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                  Nad največjo potniško ladjo Costa Venezia je švignila akrobatska skupina Freccie Tricolori

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                        Spektakel ob sprejemu in krstu Costa Venezia je v Trstu spremljalo veliko ljudi

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                     Ekskluzivna notranjost Costa Venezia in lev kot zaščitni znak Venezie

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                                     Začetek ognjemeta za Costa Venezia

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                 Čudovite mavrične barve so osvetljevale Costa Venezia in njene goste

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                                          Veličastni ognjemet iz treh pomolov

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                                                     Bilo jih je več kot 3000

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                                                    Čudovite figure

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                                Costa Venezia je bila osvetljena, kot da bi bil dan

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                                         Costa Venezia jutri odpotuje iz Trsta

Posle ljubavi ostaje običaj da se belo vino sipa u te dve čaše i da crte budu na istoj visini... Posle ljubavi ostaje rečenica: „Divno izgledaš, nisi se ništa promenila...“ I: „Javi se ponekad, još imaš moj broj telefona“. Una Momo Kapor, 8. IV 1937 - 3. III 2010.[You must be registered and logged in to see this image.]

NINO VACCARELLA

Nino Vaccarella se je rodil na današnji dan leta 1933 v Palermu v Italiji. Debitiral je na domači dirki za Veliko nagrado Italije v sezoni 1961, ko pa je odstopil. V sezoni 1962 je nastopil na treh Velikih nagradah, enkrat se mu ni uspelo kvalificirati na dirko, ob tem pa je dosegel še petnajsto in deveto mesto na domači dirki za Veliko nagrado Italije, kar je njegov najboljši rezultat kariere. Zadnjič je na dirki Formule 1 nastopil v sezoni 1965, zopet na domači dirki za Veliko nagrado Italije, kjer je tokrat osvojil dvanajsto mesto. Leta 1964 je zmagal na dirki 24 ur LeMansa skupaj z Janom Guichetom. Vozil je za moštva Ferrari, Alfa Romeo, De Tomaso, Lotus in Porsche.

[You must be registered and logged in to see this link.]


[You must be registered and logged in to see this image.]
                        Nino Vaccarella je skupaj z Janom Guichetom na Ferrari 275 P leta 1964 zmagal na dirki 24 ur LeMans

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                       Nino Vaccarella na Ferrari 330 P3 na Targa Florio leta 1966

[You must be registered and logged in to see this image.]
                          Nino Vaccarella z Ludovicom Scarfiottijem na domači dirki Targa Florio s Ferrari 330P3/4 leta 1967

[You must be registered and logged in to see this image.]
                          Nino Vaccarella in Udo Shutz z Alfa Romeo T33/2 na 24 ur Daytona leta 1968 na petem mestu

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                          Nino Vaccarella na Ferrari 512 S na dirki 1000 Monza aprila 1970

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                              Nino Vaccarella leta 1970 na dirki 1000 km Nurburgring s Ferrari 512 S

[You must be registered and logged in to see this image.]
                      Nino Vaccarella leta 1970 na domači dirki Targa Florio ko je s Ferrari 512 S končal na tretjem mestu

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                    Nino Vaccarella leta 1970 na dirki v Sebringu s Ferrari 512 S

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                         Nino Vaccarella leta 1971 z Alfa Romeo T33/3 v Sebringu

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                                         Nino Vaccarella z Alfa Romeo T33/3

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                  Nino Vaccarella z Rolfom Stommelenom z Alfa Romeo T33TT3 na Targa Florio leta 1972

[You must be registered and logged in to see this image.]
          Nino Vaccarella na svoji zadnji dirki 1974 je z Arturom Merzariom z Alfa Romeo 33TT12 zmagal na dirki Targa Florio

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                      Nino Vaccarella z zmagovito Alfa Romeo 33TT12 na dirki veteranov leta 2008

[You must be registered and logged in to see this image.]
                           Nino Vaccarella in Joe Nastasi s na gorski dirki Monte Pelegrino z Alfa Romeo 33/3 leta 2014

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                              Nino Vaccarella z Alfa Romeo 8C kot "00 apripista na Targa Florio classic"

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                                  Vse najboljše profesor Nino Vaccarella

7. ožujka 322. p.n.e. u Halkidi na otoku Eubeji umro je Aristotel, filozof antičke Grčke čija su učenja, zajedno sa Sokratovim i Platonovim, postavila temelje filozofije i drugih znanosti zapadne civilizacije.
Rodio se 384. p.n.e. u gradu Stagiri na poluotoku Halkidika u današnjoj grčkoj periferiji Središnja Makedonija.
Bio je Platonov učenik, a njegov metafizički dualizam odbacio je tvrdeći da u zbilji postoje samo pojedinačne stvari iz kojih razum apstrahira opće pojmove. U Ateni je osnovao vlastitu, peripatetičku (od grč. peripateo - hodam) filozofsku školu, koja je nastavila djelovati i poslije njegove smrti. Postavio je Zemlju u središte svemira. Naglašava važnost logike ili rasuđivanja u filozofiji. Njegov filozofski sustav aristotelizam uči da se ljudsko znanje postiže najprije pomoću osjetnog iskustva.
Podučavao je mladog Aleksandra Makedonskog. Zanimljivo je da je Aristotel nadživio Aleksandra. Postoje čak neke teorije da je bio umiješan u Aleksandrovu smrt, premda je malo dokaza za tu tvrdnju.
Širina Aristotelovih znanstvenih interesa gotovo je nevjerojatna. Bavio se fizikom, filozofijom, pjesništvom, teatrologijom, glazbom, logikom, retorikom, lingvistikom, politikom, etikom, biologijom, anatomijom, astronomijom, embriologijom, geografijom, geologijom, meteorologijom itd. Ipak, s današnjeg stanovišta neka njegova uvjerenja bila su kriva. Primjerice, mislio je da je mozak organ koji služi za hlađenje krvi.
Aristotel je napisao oko 200 djela od kojih su većina bilješke i manuskripti. Njegov opus sastoji se od dijaloga, znanstvenih zapažanja i sistematičnih radova. Njegovi učenici čuvali su ove spise sve dok ih nisu uzeli Rimljani. Od 200 djela, do danas je opstalo samo 31.
Njegova najvažnija djela iz logike uključuju "Kategorije", "O tumačenju", "Analitika prva" i "Analitika druga". U njima diskutira o sustavu racionalizacije i razvijanju argumenata.
Aristotel je takođe napisao mnoge radove o umjetnosti i etici, kao što je "Retorika" i o astronomiji - "O nebu". Napisao je i rad "O duši" u kojemu je s diskusija o astronomiji prešao na diskusije o psihologiji čovjeka. Njegovo pisanje o tome kako ljudi vide svijet oko sebe postavilo je temelje moderne psihologije.

ETNA

Na današnji dan leta 1669 je izbruhnil sicilski vulkan Etna in terjal 15.000 žrtev.
Étna je 3323 m visok dejaven ognjenik na vzhodni obali Sicilije, med mestoma Messina in Catania.
Etno odlikuje močna ognjeniška dejavnost, izbruhi si sledijo vsakih nekaj let, zadnji je bil decembra leta 2018. Zaradi stalnega nadzora in razmeroma majhne silovitosti izbruhov ti navadno ne terjajo človeških žrtev, pogosto pa potoki lave uničijo hiše in vrtove. Ob enem zadnjih izbruhov so tok lave preusmerili v bližnjo nenaseljeno dolino in tako pred uničenjem rešili vas. Še do danes nerazumljen in znanstveno še ni čisto razložen, kar kaže na ogromno domnev o tektoniki Etne, ki so bile narejene.

[You must be registered and logged in to see this link.]


[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                                  Zadnji silovit izbruh lave je bil decembra 2018

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                Izbruh Etne je bil leta 2002 fotografiran iz Mednarodne vesoljske postaje

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                        3323 metrov visoka Etna fotografirana iz Catanije na Siciliji

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                                                  Etna se prebuja

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                                   Poln krater lave na Etni marca 2017

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                          Etna vsako leto privabi veliko turistov iz celega sveta

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                                   Lava na Etni dosega temperature okoli 1.100 °C

zoran:

sem bil na pustno soboto v TRSTU, na rivi UAUUU, ta kosta venezia, res impozantno - noro...., samo to..., nebo pa smela ta ladja nikoli zapluti v benetke . venezio, ker je prevelika, žal..., pa še na ponterošu sem bil na piru...


še dve sliki:

[You must be registered and logged in to see this image.]

12. ožujka 1894. počela je prodaja Coca-Cole u bocama.
Bile su prilično četvrtastog dizajna, a prve su prodane u trgovini slatkišima u gradu Vicksburgu u američkoj saveznoj državi Mississippi. Prije toga, Coca-Cola je točena isključivo iz pipe, poput piva.
Do 1909. već je nastalo 400 punionica diljem SAD-a i potražnja je rasla. Godine 1915. dizajnirana je revolucionarna boca koja podsjeća na obline ženskog tijela i čije će verzije postati legendarne. Krajem je 1920-tih prodaja Coca-Cole u bocama nadmašila onu točenu u restoranima.
8. svibnja 1886., u jednom američkom dvorištu grada Atlante, farmaceut dr. John Pemberton kuhao je u svom bakrenom loncu kopiju francuskog vina zvanog kola, pri čemu je napravio Coca-Colu, ali koja nije bila gazirana.  Stoga je Pemberton kasnije u nju dodao ugljični dioksid kako bi bila gazirana.

14. ožujka 1835. u broju 10. književnog i kulturnog lista Danica (Danicza Horvatzka, Slavonzka y Dalmatinzka) pokretača i urednika Ljudevita Gaja, izašao je tekst pjesme 'Horvatska domovina' autora Antuna Mihanovića (1796-1861).
Antun Mihanović, književnik i pravnik, bio je plemić zagorskih korijena rođen u Zagrebu u kući na Harmici (današnjem Trgu bana Jelačića). U doba kad je objavljena 'Horvatska domovina' Mihanović je živio u Rijeci.
Dvije kitice Mihanovićeve pjesme uglazbio je 1848. Vinkovčanin Josip Runjanin (1821-1878), kadet u 10. "Banskoj" graničarskoj pješačkoj pukovniji u Glini, pod zapovjedništvom pukovnika Josipa Jelačića. Runjanin je glazbenu izobrazbu stekao kod vojnoga kapelnika u Glini, a svirao je i glasovir.
Pjesnik Vatroslav Lichtenegger (1809-1885) je notirao i harmonizirao Runjaninov napjev 1861. godine. Kad ju je ukajdio i obradio za muški zbor, pjesma je postala šire popularna.
U godinama koje su uslijedile, pojavljivala se u raznim zbirkama pod naslovom 'Hrvatska Domovina', a pod imenom 'Liepa naša' prvi put se nalazi 1864. godine u zbirci "raznih četveropjev(h) što ih izdade Glasbeno društvo duhovne mladeži Zagrebačke". Ta dva naslova su se izmjenjivala do 1890-ih godina, kada se kao naslov uvriježio prvi stih, 'Lijepa naša domovino'. Godine 1891., prigodom izložbe Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva u Zagrebu, prvi put je navedena kao hrvatska himna i pjevala se pod naslovom 'Lijepa naša'.
Status himne neformalno je dobila na osnivačkoj skupštini ZAVNOH-a održanoj 13. i 14. lipnja 1943. godine u Otočcu i Plivičkim jezerima, kada je prvo zasjedanje ovoga tijela zaključeno svečanim izvođenjem 'Lijepe naše'. Poslije Drugog svjetskog rata se u svečanim prigodama svirala nakon himne SFRJ 'Hej Slaveni'.
Službeno je proglašena himnom SR Hrvatske u točki 4. prvog ustavnog amandmana 29. veljače 1972. U točki je pisalo da je "Himna Socijalističke Republike Hrvatske (...) Lijepa naša domovino", što je preneseno i u Ustav SR Hrvatske 1974. godine. Ustav Republike Hrvatske iz 1990. navodi da 'Lijepa naša domovino' ima status i funkciju hrvatske državne himne, a Zakon o grbu, zastavi i himni RH te zastavi i lenti Predsjednika Republike navodi njezin službeni tekst i notni zapis. Današnji zakonski tekst himne su prve dvije i zadnje dvije kitice Mihanovićeve pjesme uz nužne promjene zbog moderniziranja jezika. Stih 'Sinje more svijetu reci' umetnut je umjesto izvornog 'Kud li šumiš, světu reci' (u 2. svjetskom ratu, kasnije ponovo na prijedlog književnika Milivoja Slavičeka).
Kod izletišta Zelenjak u Zagorju, na cesti Klanjec - Kumrovec nalazi se spomenik himni u obliku obeliska visokoga 12,20 m koji je podignut 24. studenoga 1935. godine. Ovdje je, navodno, Mihanović bio nadahnut za pisanje himne.

KARL MARX

Na današnji dan leta 1883 je v 71. letu starosti umrl utemeljitelj marksizma Karl Marx.

Marx se je rodil v premožni družini v pruskem mestu Trier. Že med študijem v Bonnu in Berlinu se je navduševal nad filozofijo mladih hegeljancev. Svojo kritično misel pa je nadaljeval tudi po študiju, ko je objavljal kritične zapise v številnih časopisih. Zaradi svojih kritičnih misli in kativnosti je moral zapustiti najprej Prusijo, nato pa še Francijo in Belgijo. Nazadnje je deloval v Angliji.

Marx je bil utemeljitelj historičnega materializma. Menil je, da je celotna zgodovina, zgodovina razrednih bojev, v kapitalizmu je to bil boj med kapitalisti in delavci. Upal je, da bo ta konflikt pripeljal do svetovne politične in družbene revolucije. Sodeloval je pri oblikovanju prve internacionale v Londonu. Med številnimi njegovimi deli sta najbolj znana Kapital in Komunistični manifest.

Svoja zadnja leta je preživljal v Londonu v revščini, kljub temu pa nadaljeval z razvijanjem svojh političnih in ekonomskih teorij. Umrl je v Londonu, kot oseba brez državljanstva, kjer je tudi pokopan.

Marx je vplival na številne intelektualce, ki jih v grobem lahko označimo kot marksiste. Zgolj nekaj najpomembnejših:Friderich Engels, Karl Kautsky, Rosa Luxemburg, Lenin, Lev Trocki, Antonio Gramsci, Georg Lucacs, Stalin, Mao Zedong, Ernst Bloch, Louis Althusser.

DELA

* Kritika Heglove filozofije prava (Zur Kritik der Hegelschen Rechtsphilosophie), 1844
* Prispevek k židovskem vprašanju I. (Zur Judenfrage), 1843
* Ekonomski in filozofski rokopisi leta 1844 (Ökonomisch-philosophische Manuskripte aus dem Jahre 1844), 1844
* Sveta družina** (Die heilige Familie), 1845
* Nemška Ideologija** (Die deutsche Ideologie), 1845
* Teze o Feuerbachu (Die kurzen elf Thesen über Feuerbach), 1845
* Beda filozofije (Das Elend der Philosophie), 1847
* Komunistični Manifest ** (Manifest der Kommunistischen Partei), 1848
* Razredni boj v Franciji (Die Klassenkämpfe in Frankreich 1848 bis 1850), 1850
* Osemnajsti Brumaire Ludvika Bonaparta (Der achtzehnte Brumaire des Louis Napoléon), 1852
* Britansko gospostvo v Indiji (Die Britische Herrschaft in Indien), 1853
* Predgovor h kritiki politične ekonomije: prispevek (Grundrisse der Kritik der Politischen Ökonomie), 1857
* Dela o državljanski vojni Z.D.A. (Writings on the U.S. Civil War), 1861
* Teorije presežne vrednosti (Theorien über den Mehrwert), 1862
* Karl Marx, Theorien über den Mehrwert, 1956
* Kapital. Kritika politične  ekonomije, Prva knjiga (Das Kapital, Kritik der politischen Ökonomie), 1867
* Mezda, cena in profit (Lohn, Preis und Profit), 1867
* Državljanska vojna v Franciji (Der Bürgerkrieg in Frankreich), 1871
* Kritika gothskega programa (Kritik des Gothaer Programms), 1875
* Kapital, Druga knijga**, 1885
* Kapital, Tretja knjiga**, 1894

** dela, ki jih je Karl Marx napisal skupaj s Friderikom Engelsom


[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                             Karl Heinrich Marx

[You must be registered and logged in to see this image.]
   Manifest Komunistične partije, ki ga je Karl Marx napisal skupaj z Friderikom Engelsom

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                                  Karl Marx je za vedno spremenil svet

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                       Karl Marx, Friderich Engels, Vladimir Ilič Lenin in Josip Visarjonovič Stalin

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                 Karl Marx je umrl v Londonu, kjer je tudi pokopan. Pogreba se je udeležilo zgolj 11 ljudi

19. ožujka u više se zemalja obilježava Dan očeva na blagdan sv. Josipa, uzora očinstva na Zemlji, zaštitnika svoje žene i djeteta kojem nije bio biološki otac.
Tako Dan očeva slavi očinstvo i utjecaj očeva u društvu.
Zanimljivost uz ovaj dan - spol djeteta određuje biološki otac, odnosno njegov spermij koji je oplodio jajnu stanicu žene.
Tjelesna stanica u čovjeka ima 46 kromosoma (skup makromolekula koje se sastoje od DNK, RNK i proteina), koji čine 23 kromosomska para. Od njih su 22 para oblikom i veličinom otprilike jednaki. Preostali, 23. par, se sastoji od kromosoma koji određuju spol i nazivaju se spolni kromosomi. Žene imaju u tom paru dva jednaka spolna kromosoma koja se označavaju s XX. U muškaraca ta 2 spolna kromosoma nisu jednaka, jedan je isti kao u žena, kromosom X, a drugi je mnogo manji i zove se kromosom Y, dakle kromosomi X i Y.
Sve ženske tjelesne stanice imaju sastav kromosoma 44+XX. Sve ženske spolne stanice imaju polovičan broj kromosoma i sve imaju kromosom X tj. kromosomski sastav im je 22+X.
Sastav kromosoma muške tjelesne stanice je 44+XY. Dvije su vrste muških spolnih stanica; jedne s kromosomskim sastavom 22+X, a druge s 22+Y. Prema tome jedna polovica spermija sadrži kromosom X, a druga kromosom Y.
Spol ovisi o tome koji će spermij oploditi jajnu stanicu: ako to učini spermij s kromosomom X, začet će se djevojčica, a ako to učini spermij s kromosomom Y začet će se dječak.

jaro...
kak je mala-mali krasno nactala fendericu strtokaste... (a vrat im je dao od tambura) i "žuju", a dobro, tata ide i na basket, a posle toga se "žuja" ne broji...

20. ožujka se obilježava Svjetski dan bez mesa - MeatOut.
Ideja koja traje od 1985. je potaknuti ljude da na prvi dan proljeća, 21. ožujka, postanu vegetarijanci i/ili vegani.
Svjetski dan bez mesa je pokrenut od organizacije Farm Animal Rights Movement (FARM) osnovane 1976., a u Hrvatskoj se svake godine obilježi ponajprije zahvaljujući udruzi Prijatelji životinja.

22. ožujka 1832. u Weimaru, Thüringen, umro je njemački književnik i mislilac Johann Wolfgang von Goethe.
Njegovo stvaralaštvo obuhvaća lirske i epske pjesme pisane u različitim stilovima, drame, memoare, autobiografiju, četiri romana i rasprave o botanici.
Rodio se 28. kolovoza 1749. u Frankfurtu na Majni u bogatoj i uglednoj obitelji. Goetheov otac Johann Caspar Goethe živio je s obitelji u velikoj kući u Frankfurtu. Studirao je pravo u Leipzigu i neko vrijeme radio kao carski savjetnik. Svom je sinu Wolfgangu držao privatne satove jezika, talijanskog, francuskog, hebrejskog, engleskog, latinskog i grčkog. Učio ga je plesu, jahanju i mačevanju.
Osim književnosti Goethe je imao veliku strast prema crtežima, a u djetinjstvu je bio oduševljen lutkarskim predstavama. Veliko zadovoljstvo nalazio je u čitanju radova o religiji i povijesti. Upoznao se s poznatim glumcima iz Frankfurta, a posebno je bio impresioniran s Gretchen o kojoj će kasnije govoriti u 'Faustu'.
Studirao je pravo u Leipzigu i Strasbourgu. Uz to što je bio pjesnik, pisac, znanstvenik i umjetnik, bio i visokopozicionirani političar na dvoru u Weimaru, prijestolnici vojvodstva Sachsen-Weimar-Eisenach koje je u Goetheovo vrijeme bilo nezavisna država sa stotinjak tisuća stanovnika. Goethe je bio glavni savjetnik i ministar tadašnjeg vojvode Karla Augusta, čiji je dvor u Weimaru glasio kao jedan od najkulturnijih u Europi. Godine 1780. dobiva plemstvo. Prvi veliki znanstveni rad o metamorfozi biljaka objavio je nakon obilaska Italije 1788. Godine 1791. postavljen je za direktora kazališta u Weimaru, a tri godine kasnije počeo se družiti s povjesničarem, filozofom i dramaturgom Friedrichom Schillerom.
Smatra se najvećim njemačkim književnikom svih vremena, a proslavio se u skoro svim književnim vrstama. Zahvaljujući njemu, razdoblje u kojem je djelovao se naziva 'Goetheovo doba' ili razdoblje predromantizma. Njegova najpoznatija djela su tragedija 'Faust' u dva dijela i roman 'Patnje mladog Werthera'. Kao ishod desetogodišnjega studija optike 1810. se pojavilo djelo 'Nauk o bojama'.
Poznat je kao tvorac ideje i pojma 'svjetske književnosti' kao kulturne vrijednosti čovječanstva. U svom bogatom periodu stvaralaštva preveo je i 'Hasanaginicu' na njemački.
Njegova druga poznata djela su: 'Egmont', 'Ifgenija na Tauridi', 'Rimske elegije', 'Mletački epigrami', 'Zapadno-istočni divan', 'Pjesništvo i zbilja'. Mnoga su njegova djela uglazbili velikani svjetske glazbe (Beethoven, Schubert, Schumann, Brahms, Berlioz, Liszt, Gounod, Massenet, Mahler i dr.).

24. ožujka 1882. njemački liječnik, bakteriolog i higijeničar Robert Koch (1843-1910) objavio je otkriće uzročnika zarazne bolesti tuberkuloza (TBC). Naziva se i sušica jer bolesnici gube tjelesnu masu, kao da se suše.
Radilo se o bakteriji koja je dobila naziv Mycobacterium tuberculosis, a za nju je prema otkrivaču korišten i naziv Kochov bacil. Tuberkuloza tipično zahvaća pluća, no može zahvatiti i druge dijelove tijela. Prenosi se kapljičnim putem, zrakom, kada bolesnici s aktivnim oblikom TBC kašlju, kišu ili pljuju. U većini slučajeva, bolest je asimptomatska i latentna, ali u jednom od oko deset slučajeva napreduje u aktivnu bolest. Neliječena tuberkuloza dovodi do smrti u više od 50% bolesnika.
Prethodno je Koch otkrio uzročnika antraksa (Bacillus anthracis), a kasnije i kolere (Vibrio cholerae). Dao je značajan prinos i epidemiologiji kuge, nekih tropskih bolesti, trbušnoga tifusa i malarije.
Za otkriće uzročnika tuberkuloze Koch je 1905. dobio Nobelovu nagradu za medicinu. Odlikovan je i visokim odlikovanjem Kraljevine Pruske, zvanim Pour le Merite. Koch je nakon svog otkrića želio krenuti i korak dalje, na područje liječenja tuberkuloze, koja je u to doba svake godine uzimala velik broj ljudskih života. Napravio je preparat zvan tuberkulin, pročišćeni filtrat hranilišta na kojem su uzgojeni bacili tuberkuloze. Kemijskim frakcioniranjem dobiva se pročišćeni proteinski derivat (PPD) koji se rabi za kožni test.
Kochova su nastojanja na tom polju bila važna za razvoj bakteriologije. Kasnije je tuberkuloza u velikoj mjeri svladana primjenom cjepiva kao preventive za razvoj te bakterijske bolesti (koja se liječi antibioticima). Koch je nakon primanja Nobelove nagrade poživio još oko pet godina.
24. ožujka, na dan objave otkrića uzročnika, obilježava se Svjetski dan borbe protiv tuberkuloze s ciljem podizanja svijesti javnosti da je tuberkuloza izlječiva bolest. Poduzimanjem niza akcija pridonosi se kontroli tuberkuloze, omogućujući rano otkrivanje bolesti te adekvatno liječenje i praćenje bolesnika. Iako je smrtnost od tuberkuloze od 1990. do 2011. smanjena gotovo 40%, do danas je ostala epidemija koja uzrokuje 1,4 milijuna smrtnih slučajeva svake godine.

25. ožujka 1995. objavljen je WikiWikiWeb, prvi wiki internetski portal, odnosno platforma koju su drugi korisnici mogli uređivati.
Objavio ga je američki računalni programer Ward Cunningham, a nazvao ga je WikiWikiWeb prema havajskoj riječi wiki sa značenjem brz. U havajskom se jeziku prilično često upotrebljava duplikacija riječi, pa bi wikiwiki značilo vrlo brz. Navodno je Ward Cunningham svojedobno na Havajima vidio autobus koji prevozi putnike zrakoplovne luke Honolulu, a zvao se Wiki Wiki Shuttle. Kako bi izbjegao naziv QuickWeb ili VeryQuickWeb, Cunningham je odabrao za svoj portal naziv WikiWikiWeb. Inače, programer Ward Cunningham rođen je u Michigan Cityju u američkoj saveznoj državi Indiani 1949. godine, a studirao je elektrotehniku i računarstvo.
S vremenom je od toga nastao cijeli koncept zajedničkog uređivanja sadržaja na internetu. Od projekta zasnovanih na wikiju najveću je popularnost doživjela slobodna enciklopedija Wikipedia, koja je na engleskom jeziku započela 15. siječnja 2001., a do sad je realizirana na mnogim drugim jezicima. Uz standardne enciklopedijske podatke, Wikipedia često prikuplja informacije koje bi se obično našle u almanasima i zemljopisnim leksikonima ili informacije koje se tiču trenutnih događaja.

Max Blitz (citat):

U havajskom se jeziku prilično često upotrebljava duplikacija riječi

Duplikacija se pojavljuje i u malezijskom i indonezijskom jeziku.

29. ožujka 1248. papa Inocent IV. odobrio je bogoslužja na crkvenoslavenskom jeziku iz knjiga pisanih glagoljicom.
Glagoljica je staroslavensko pismo koje je u 9. stoljeću osmislio bizantski redovnik Ćiril (pravim imenom Konstantin). Slaveni su bili nepismeni i djelomice pokršteni, a dvije najjače sile, Rim i Bizant, širile su svoju vlast na slavenske narode koji su se nalazili između njih. Dok se na Zapadu bogoslužje održavalo na latinskom jeziku, u Bizantu je bilo uobičajeno služiti misu na narodnom jeziku.
Moravski knez Rastislav poslao je braću Konstantina i Metoda u ovdašnje krajeve kako bi širili bogoslužje na narodnom jeziku. Za to je bilo potrebno pismo koje bi bilo prilagođeno lokalnom jeziku. Tako je nastala glagoljica koju su u pisanju slavenski narodi usvojili do 12. stoljeća. Naziv pisma, koje ima 38 znakova, dolazi od glagoljati što bi značilo služiti misu na staroslavenskom jeziku te pričati i govoriti.
Jedan od centara glagoljaštva bio je grad Senj u kojem je u 13. stoljeću služio biskup Filip. Svjestan činjenice da svećenici vrše bogoslužje na narodnom jeziku, što je protivno crkvenim propisima, 1248. godine Filip šalje papi Inocentu IV. molbu da mu se službeno odobri uporaba glagoljice u bogoslužju. Kao argument navodi da je to stari običaj, što znači da se glagoljica do toga vremena već ukorijenila. Čini se da je biskup Filip uživao velik ugled kod pape jer ga je osobno posvetio za biskupa u Lyonu te udovoljio njegovoj molbi. Tako je papa u pismu datiranom na 29. ožujka 1248. odobrio bogoslužje na nelatinskom jeziku iz knjiga na glagoljici.
U 14. i 15. stoljeću zavladalo je zlatno doba glagoljice koja se proširila od Istre do Splita te obuhvatila Liku, Krbavu, Pounje i Pokuplje. Najstariji sačuvani glagoljaški spomenik je znamenita Bašćanska ploča, nastala oko 1100. godine, koja je pronađena 1851. u crkvi sv. Lucije u Jurandvoru pored Baške na otoku Krku. Prva hrvatska knjiga tiskana je na glagoljici 1483. pod nazivom 'Misal po zakonu rimskoga dvora' i radilo se o prvom misalu u Europi koji nije bio na latinskom jeziku. Posljednja knjiga na glagoljici tiskana je 1893., a radi se o trećem izdanju Parčićeva misala (kanonik, glagoljaš i filolog Dragutin Antun Parčić).

18. travnja 1874. u Ogulinu se rodila književnica Ivana Brlić-Mažuranić, kći pravnika Vladimira Mažuranića i unuka pjesnika i bana Ivana Mažuranića.
Školovala se privatno. Nakon udaje za političara Vatroslava Brlića preselila se iz Zagreba, u kojem je živjela od 1878. do 1892., u Slavonski Brod. Pisala je pjesme, pripovijetke, romane, basne i bajke, eseje i članke te se bavila prevodilačkim i redaktorskim radom. 1902. objavila je zbirku pripovijedaka i pjesama za djecu 'Valjani i nevaljani', a 1905. i drugu srodnu knjigu 'Škola i praznici'. Samostalnu pjesničku zbirku 'Slike' objavila je 1912.
1913. objavila je prvi hrvatski dječji roman 'Čudnovate zgode šegrta Hlapića', realističke motivacije, sa značajkama bajke.
Književni vrhunac ostvarila je 1916. u zbirci od osam bajki 'Priče iz davnine' u kojima radnju pokreću likovi preuzeti iz slavenske mitologije, koje je autorica stilizirala davši im sasvim određene osobine.
Napisala je pedagoški intoniranu 'Knjigu omladini' (1923.), zapise o obiteljskome rodoslovlju (Obzor, 1933.-1934.), koje je objedinila u trima knjigama (1934., 1935.), povijesno-pustolovni roman za mladež 'Jaša Dalmatin potkralj Gudžerata' (1937.) te je prevodila s njemačkog i francuskog jezika.
Kao ugledna spisateljica bila je četiri puta predlagana za Nobelovu nagradu, a 1937. izabrana je, kao prva žena, za dopisnog člana JAZU. Unatoč velikom talentu i slavi, smatrana je osobom slabog zdravlja, osjetljivom na živce. Tijekom života patila je od depresije i nakon duge borbe s tom bolešću počinila je samoubojstvo 21. rujna 1938., u bolnici na zagrebačkom Srebrnjaku.
Proglašena je 'klasičnim piscem', 'hrvatskim Andersenom' i 'hrvatskim Tolkienom'; djela su joj prevedena na mnoge strane jezike te izvedena u kazališnim, radijskim i filmskim obradbama. Njezina književna ostavština, rukopisi i korespondencija nalaze se u Arhivu obitelji Brlić u Slavonskom Brodu, u kojem se svake godine održava književna i kulturna manifestacija 'U svijetu bajki Ivane Brlić-Mažuranić'. Izdavačka kuća 'Školska knjiga' ustanovila je 1971. godine književnu nagradu 'Ivana Brlić-Mažuranić' radi promicanja književnog stvaralaštva za djecu i mladež do 14 godina.

21. travnja 1926. u Londonu se rodila Elizabeta II (Elizabeth Alexandra Mary Windsor), trenutna kraljica Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske, Kanade, Australije, Novog Zelanda, Jamajke, Barbadosa, Bahama, Grenade, Papue Nove Gvineje, Solomonskih Otoka, Tuvalua, Svete Lucije, Svetog Vincenta i Grenadina, Antigve i Barbude, Belizea, te Svetog Kristofora i Nevisa.
Zajedničko ime za 16 država koje je priznaju za kraljicu kao vladara i poglavara države je Krunske zemlje Commonwealtha (eng. Commonwealth realms). U svakoj od njih ona postavlja, neslužbeno po prijedlogu šefa odgovarajuće vlade, generalnog guvernera (eng. Governer-General) koji je njen predstavnik u toj državi. (Britanska zajednica naroda Commonwealth of Nations je još šira i ima 53 zemlje članice.)
Elizabeta II. je, kao suveren, poglavar Škotske i Engleske Crkve. 9. rujna 2015. postala je najdulje vladajući britanski monarh u povijesti, prestigavši svoju praprabaku kraljicu Viktoriju. 21. prosinca 2007. postala je najstariji vladajući britanski monarh, preuzevši tu poziciju također od kraljice Viktorije.
1945. kao osamnaestogodišnjakinja je sudjelovala kao vozač u pomoćnim teritorijalnim snagama. Bila je obučavana kao 'No 230873 Second Subaltern Elizabeth Windsor' i do danas je ostala jedini ženski član kraljevske obitelji koji je prošao vojnu obuku.
Kako je kraljica Elizabeta II. ustavni monarh, ona svoje političko opredjeljenje čuva za sebe i njeni su pogledi u tom pravcu nepoznati javnosti.

23. travnja obilježava se Svjetski dan knjige i autorskih prava (World Book and Copyright Day) kao simboličan datum u svjetskoj književnosti. Toga su dana 1616. godine umrli Miguel de Cervantes i William Shakespeare, a sama se zamisao zasniva na katalonskom običaju darivanja knjiga i ruža na spomendan Svetog Jurja koji je ubijen 23. travnja 303. godine za vrijeme Dioklecijanovog progona kršćana.
UN-ova organizacija za obrazovanje, znanost i kulturu UNESCO, obilježava Svjetski dan knjige i autorskih prava uz pomoć brojnih izdavača, knjižara, učitelja i stručnjaka za komunikacije. UNESCO želi svakoga, a posebno mlade, potaknuti na čitanje te promicati izdavaštvo i zaštitu intelektualnog vlasništva putem zaštite autorskih prava. Odluka o obilježavanju Svjetskoga dana knjige i autorskih prava donesena je na Općoj konferenciji UNESCO-a održanoj u Parizu 1995.
UNESCO ima i druge programe vezane uz knjige i književnost. 1948. organizacija je započela ambiciozan program s područja prevođenja, a jedan od glavnih dijelova toga programa jest Index Translationum, međunarodna bibliografija prijevoda koja sadrži podatke iz više od stotinu zemalja i omogućuje uvid u sve podatke o prevođenju nekoga djela. Usto, UNESCO svake druge godine dodjeljuje Nagradu za književnost za djecu i mlade u službi tolerancije za djela za mlade koja promiču uzajamno razumijevanje utemeljeno na poštovanju drugih naroda i kultura.
Dan ranije, 22. travnja, obilježava se Dan hrvatske knjige, odlukom Sabora Republike Hrvatske od 1996. godine, u spomen na Marka Marulića koji je toga datuma 1501. dovršio ep 'Judita'.

27. travnja 1791. u Charlestownu, savezna država Massachusetts, rodio se američki fizičar i slikar Samuel Finley Breese Morse.
Diplomirao je na Sveučilištu Yale u saveznoj državi Connecticut, gdje je ostvario prve radove s područja fizike i elektriciteta. Međutim, najveća je Morseova ljubav bila slikarstvo kojem se nakon školovanja potpuno posvetio. Otišao je u Englesku, studirao slikarstvo i europsku umjetnost, te uskoro postigao zapažene rezultate kao portretist i pejzažist.
Nakon povratka u SAD osnovao je Nacionalnu crtačku akademiju u Washingtonu (Nacional Academy of Design) i vodio je gotovo 20 godina, od 1826. do 1845.
Tek kada je zadovoljio svoje umjetničke porive, Morse se u zrelijoj dobi počeo baviti fizikalnim istraživanjima. 1837. je konstruirao prvi električni telegraf, s ograničenim tehničkim mogućnostima. Sljedećih dvanaest godina, s kolegama Leonardom Galeom, Josephom Henryjem i Alfredom Vailom, posvetio je usavršavanju toga uređaja.
1844. Američkom kongresu javno je prikazao rad telegrafa pokusnom linijom između Washingtona i Baltimorea na udaljenosti od približno 60 km, čime je započelo doba elektrokomunikacija. Da bi električni impuls koji prenosi vodič imao smisla, Morse je razradio poznati sustav tzv. Morseovih signala u kojem svako slovo označava određeni broj crtica i točaka (Morseova abeceda).
1848. taj se telegraf primjenjuje već i u Americi i u Europi, a Morse je u međuvremenu eksperimentirao s polaganjem podmorskih telegrafskih kabela. Unatoč osporavanjima nekih drugih izumitelja, Vrhovni sud SAD je 1854. potvrdio njegov patent. U kasnijim desetljećima Morseov telegraf dorađivao se i usavršavao, a u praksi je pojednostavljena i telegrafska abeceda. Međutim, u osnovi telegraf i danas radi na načelima Morseova aparata.
Morse se i u dubokoj starosti bavio fizikalnim pokusima, a u predasima bi se opet prihvaćao slikarskog kista. Umro je u New Yorku 2. travnja 1872.

AYRTON SENNA DA SILVA

Na današnji dan pred 25 leti je v tragični nesreči na dirki formule ena za VN San Marina v Imoli 34-letni dirkač Ayrton Senna utrpel tako hude poškodbe, da je pozneje umrl v bolnišnici v Bologni.

Priljubljeni Brazilec je v 7. krogu v zelo hitrem zavoju Tamburello zletel s proge in s hitrostjo 307 km/h trčil v betonski zid. Njegov dirkalnik je povsem zmečkalo, iz njega so ga rešili dobri dve minuti po trku.
Že takoj po nesreči so mu nudili prvo pomoč, vodja dežurne zdravniške službe, profesor Sid Watkins, je nemudoma izvedel traheotomijo in zahteval, da se ga čim prej s helikopterjem prepelje v bolnišnico Maggiore v Bologno. Senni na veliko žalost ljubiteljev kraljice motošporta ni bilo več pomoči, umrl je nekaj ur pozneje.
Nad dirkaškim koncem tedna ob koncu aprila in na začetku maja 1994 je lebdel hudič. Že na sobotnih kvalifikacijah se je smrtno ponesrečil avstrijski dirkač Roland Ratzenberger, dan pozneje pa je proga življenje vzela še Senni, v dirkalniku katerega so po tragični nesreči našli zvito avstrijsko zastavo, ki jo je želel trikratni svetovni prvak razviti ob častnem krogu po koncu nedeljske preizkušnje.
Senna je v formuli ena pustil neizbrisen pečat. V desetih letih je na 162 dirkah zmagal 41-krat, 80-krat se je uvrstil na zmagovalni oder, 65-krat je dirke začel z najboljšega štartnega položaja, 19-krat je na nedeljskih preizkušnjah odpeljal najhitrejši krog. Naslove svetovnega prvaka je osvojil v letih 1988, 1990 in 1991.
Številni Brazilci so tedaj njegovo smrt dojeli kot nacionalno tragedijo, brazilska vlada pa je razglasila tridnevno žalovanje. Kmalu po novici o njegovi smrti se je na ulicah Sao Paula, Sennovega domačega kraja, zbralo okrog tri milijone ljudi, kar še danes velja za največji zbor žalujočih v sodobnem času. Njegova sestra Viviane je pozneje razkrila, da je na dan tragične dirke odprl Biblijo in prebral, da bo tisti dan prejel največje darilo od vseh - Boga.
[You must be registered and logged in to see this link.]

USPEHI

Svetovni prvak: 1988, 1990, 1991
Dirk: 162
Zmag: 41
Drugo mesto: 23
Tretje mesto: 16
Stopničke: 80
Točke: 610
Pole position: 65
Najhitrejši krogi: 19
Vozil za moštva: Toleman-Hart, Lotus, McLaren-Honda, Williams,

[You must be registered and logged in to see this link.]

SREBRNIK AYRTON SENNA DA SILVA

Ob 20. letnici smrti trikratnega svetovnega prvaka v Formuli 1 Ayrtona Senne z 41 zmagami, 65 pole position, so v San Marinu izdali srebrnik z nominalno vrednostjo 5€ v 8.000 primerkih. Teža je 18 g, premer kovanca je 32 mm, čistina AG 925.
Cena: 49,90 €

[You must be registered and logged in to see this link.]

10 $
[You must be registered and logged in to see this link.]

20$
[You must be registered and logged in to see this link.]

20 REALOV
[You must be registered and logged in to see this link.]

SREBRNIK AYRTON SENNA DA SILVA - II.del:

Počasi se zaključuje leto obeleževanja ob dvajsetletnici smrti Ayrtona Senne, še vedno pa je veliko aktivnosti, v čast brazilskega trikratnega prvaka v Formuli 1, ki je še vedno v srcih mnogih njegovih navijačev in ljubiteljev Formule 1.

V spomin Ayrtona Senne so izdelali to najnovejši 1 unčni srebrnik, ki je izdelana v francoski firmi Art Mint in ima premer 38,6 milimetrov. Izdelana je bila v omejeni izdaji samo 520 srebrnikov, pod brazilskim oblikovalca Renato Saes in ga sestavlja obris Ayrtona Senne in letnice (1960 - 1994).
Lahko ga kupite na mnogih internetnih straneh, ki se ukvarjajo z numizmatiko ob osnovni ceni srebrnika 119 €.
[You must be registered and logged in to see this link.] (klikniti morate 7.kvadratek pod sliko)
[You must be registered and logged in to see this link.]


SENNA FOUNDATION

[You must be registered and logged in to see this link.]


»Da je Mclarnu uspelo zbrati tako veliko vsoto denarja za pomoč Inštitutu Ayrtona Senne je sijajen rezultat za naš odnos z McLarnom. Družina Senna ima z Mclarnom namreč že dolgoletno povezanost in ko se je podjetje odločilo avtomobil iz serije svojih najbolj zmogljivih avtomobilov (Ultimate Series) poimenovati po Ayrtonu, smo takoj pristopili k njim in začeli preučevati možnosti. Sedaj, ko je bil avtomobil tudi uradno razkrit pa lahko javno izrazimo svoje navdušenje nad tem, da smo bili del tega projekta,« pa je ob zaključku dejala Viviane Senna, Ayrtonova sestra in mati Mclarnovega dirkača ter ambasadorja, Bruna Senne.

Izkupiček od prodaje avtomobila bo šel torej za pomoč otrokom in mladostnikom iz revnih družin pri šolanju. Inštitut Ayrtona Senne namreč že več kot dvajset let skrbi za pomoč pri šolanju otrok, na letni ravni pa pomagajo pri šolanju več kot 1,5 milijona otrok.
[You must be registered and logged in to see this link.]


[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                                                 Ayrton Senna da Silva

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                   Ayrton Senna je bil svetovni podprvak v gokartu leta 1978 in 1979

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                    Ayrton Senna v Montecarlu leta 1984 na Toleman Hart 184

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                                          Ayrton Senna na Lotus 98T-Renault

[You must be registered and logged in to see this image.]
         V trenutkih relaksa je prebiral Autosprint za katerega je svojčas pisal članke

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                                     Ayrton Senna na Lotus 99T-Honda leta 1987

[You must be registered and logged in to see this image.]
Štirje svetovni prvaki in šampijoni skupaj Ayrton Senna, Alain Prost, Nigel Mansell in Nelson Piquet imajo skupno 11 naslovov

[You must be registered and logged in to see this image.]
Ayrton Senna je na polovici osemdesetih let uporabljal tudi takšen motorin za vožnjo po Montecarlu

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                      Ayrton Senna z McLaren Mp4/4-Honda postane leta 1988 svetovni prvak

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                              Ayrton Senna je leta 1988 testiral tudi Hondo NSX

[You must be registered and logged in to see this image.]
       Trčenje med Ayrtonom Senno in Alainom Prostom v Suzuki leta 1989, ki je za vedno zaznamovalo njiju in Formulo 1

[You must be registered and logged in to see this image.]
V prvem ovinku v Suzuki leta 1990 je prišlo do trčenja med Alainom Prostom in Ayrtonom Senno, ki postane svetovni prvak

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                      Ayrton Senna na McLaren MP4/5B-Honda, ki postane svetovni prvak leta 1990

[You must be registered and logged in to see this image.]
                     Na GP v Silverstonu leta 1991 je veliki tekmec Nigel Mansel tako odpeljal Ayrtona Senno do boksov

[You must be registered and logged in to see this image.]
                       3. novembra 1991 je Ayrton Senna v Adelaide zmagal najkrajšo dirko Formule 1 v močnem nalivu

[You must be registered and logged in to see this image.]
Na dirki SPA 1992 je Arton Senna ustavil svoj McLaren in prvi tekel pomagati ob hudi nesreči dirkača Erica Comas na Ligierju

[You must be registered and logged in to see this image.]
               Ayrton Senna je 22.decembra 1992 v Firebirdu ZDA testiral Indy Car Penske Pc92in postavil čas 49.09

[You must be registered and logged in to see this image.]
                        Ayrton Senna je z McLaren MP4/8 Ford leta 1993 dosegel rekordno šesto zmago v Montecarlu

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                      Ayrton Senna na GP Brazilije leta 1994 z Williams FW16

[You must be registered and logged in to see this image.]
   Doktor Sid Watkins in ostali reševalci so naredili vse mogoče, da bi rešili življenje Ayrtonu Senni

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                       Redko objavljen diagram telemetrije poteka nesreče Ayrtona Senne z Williamsom FW16
Z modro barvo je označena hitrost Williamsa v KM/h
S črno barvo prikazan hidravlični pritisk volana v psi in označuje anomalijo
Z rdečo barvo je prikazan kot odpiranja lopute in pedala za plin v stopinjah
Z modro barvo je prikazana uporabljena moč na volanu v Nm in označuje velik problem
Na premici je s črno barvo označen čas od prehoda ciljne črte v Imoli pa do trenutka nesreče v 11" pa do mirovanja v 13"

[You must be registered and logged in to see this image.]
     Ducati je že leta 1996 izdelal omejene jubilejne serije 916 Senna I, II in III ter kasneje 1199 Panigale Senna

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                        McLaren je leta 2015 predstavil P1 GTR v barvah Ayrton Senna

[You must be registered and logged in to see this image.]
                     McLaren Senna bo narejen v 500 primerkih po ceni 750.000 £, ki bodo namenjeni Fundaciji Senna

[You must be registered and logged in to see this image.]
            Viviane Senna da Silva Lalli in Bruno Senna pred McLaren Senna št.500, ki sta ga prodala za 2 milijona £

[You must be registered and logged in to see this image.]
Ayrton Senna je tudi po 25 letih od svoje smrti še vedno ostal zapisan med legendami in v srcih ljubiteljev

[You must be registered and logged in to see this image.] 
                                 Novozelandski jubilejni srebrnik ob 20. obletnici smrti

[You must be registered and logged in to see this image.]
                  Zlatnik Ayrton Senna 20 reais                                    Srebrnik Ayrton Senna 5 €

search
Za druge pomene glej Leonardo da Vinci (razločitev).














[th]Leonardo da Vinci[/th][th]Rojstvo[/th][th]Smrt[/th][th]Državljanstvo[/th][th]Poklic[/th][th]Podpis[/th]

[You must be registered and logged in to see this image.]]</div>-1][1] Leonardo da Vinci, Avtoportret, okoli 1513

Leonardo di ser Piero da Vinci 15. april 1452_//_Gemeinsame_Normdatei<span_class="wef_low_priority_links">_—_2012—2016.</span></span><div_style="display:none">[[d:Track:Q27302]][[d:Track:Q304037]][[d:Track:Q256507]][[d:Track:Q170109]][[d:Track:Q36578]]</div>-2][2]<span_class="wef_low_priority_links">_—_1960.</span></span><div_style="display:none">[[d:Track:Q1128537]][[d:Track:Q2818964]]</div>-3][3]]</div>-4][4] Anchiano[d], Florentinska republika[d]

2. maj 1519_//_Gemeinsame_Normdatei<span_class="wef_low_priority_links">_—_2012—2016.</span></span><div_style="display:none">[[d:Track:Q27302]][[d:Track:Q304037]][[d:Track:Q256507]][[d:Track:Q170109]][[d:Track:Q36578]]</div>-2][2]<span_class="wef_low_priority_links">_—_1960.</span></span><div_style="display:none">[[d:Track:Q1128537]][[d:Track:Q2818964]]</div>-3][3]]</div>-4][4] (67 let) Clos Lucé[d]

[You must be registered and logged in to see this image.] Florentinska republika[d]

slikar, inženir, astronom, filozof, anatom, matematik, kipar, polihistor, arhitekt, gradbeni inženir, diplomat, izumitelj, skladatelj, pesnik, glasbenik, fizik, fiziolog

Leonardo da Vinci , italijanski renesančni arhitekt, izumitelj, inženir, kipar in slikar, * 15. april 1452, Vinci, Toskana, Italija, † 2. maj 1519

umrl na današnji dan...

Uh, kako si ovo copy/paste-ao, imam cijelu šumu znakova i zagrada, a tek pri kraju malo teksta da se sazna o čemu se radi.

max in ostali oprostite za mojo nespretnost , ja gre za leonarda iz "vinče"...

ču bre dobijem jedno "prekoredno", barem požarstvo...

na današnji dan 04.05.1980 je v lj. umrl maršal josip broz...
da povsem ne pozabimo...

4. svibnja zaljubljenici širom svijeta obilježavaju Dan Ratova Zvijezda (Star Wars Day).
Povodom ovog dana možda ste na društvenim mrežama primijetili pozdrav 'May The Fourth Be With You'.
Fanovi popularne filmske franšize 'Ratovi zvijezda' tako čestitaju svoj praznik Star Wars Day. Današnji dan odabran je zbog poznatog pozdrava 'Neka sila bude s tobom' (May The Force Be With You). Igrom riječi na engleskom jeziku dobiven je datum ovog praznika. Fraza se prvi put koristila nakon dolaska Margaret Thatcher na mjesto engleske premijerke 4. svibnja 1979. Njena Konzervativna stranka tada je zakupila cijelu stranicu u London Evening Newsu i napisala čestitku 'May The Fourth Be With You, Maggie'.
Današnji dan počeo se slaviti 2008. na Facebook grupi posvećenoj Lukeu Skywalkeru, a 2011. se počinje obilježavati kao Star Wars Day. Tako se na današnji datum tisuće fanova okuplja širom svijeta kako bi proslavili popularnu franšizu. Prije dvije godine proslava se održala i u svemiru, kada su astronauti na Internacionalnoj svemirskoj postaji gledali 'Ratove zvijezda'.
Na drugoj slici su fanovi Star Warsa danas u Rijeci.

4. MAJ 1980 ob 15.05

Tito je umrl 4. maja 1980, tri dni pred svojim 88. rojstnim dnem zaradi gangrene. Naslednji dan so z Modrim vlakom krsto z njegovimi posmrtnimi ostanki prepeljali iz Ljubljane v Beograd, kjer je bil pogreb na Dedinju.

Njegov pogreb je bil največji zbor državnikov sveta v svetovni zgodovini, saj se ga je udeležilo 209 delegacij iz 127 držav, poleg njih pa še štirje kralji, pet princev, šest predsednikov parlamenta, 31 predsednikov držav, 22 predsednikov vlad, 47 zunanjih ministrov.

[You must be registered and logged in to see this link.]


[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                            Josip Broz Tito

ja pogreb je bil res "spektakel", po njem takoj v ponedeljek v firmi pa "kolegij vodstva", uau, sedel sem v njem, kaj pa zdaj, ni več $$$, STABILIZACIJA..., (vsi komiteti Zk so imeli sestanke, ker niso vedeli kako naprej, ker $$$ ni bilo več, nisem bil član...) po tem samo hranje..., gotovo..., zakaj...

7. svibnja 1833. u Hamburgu se rodio njemački skladatelj Johannes Brahms.
Bio je sin kontrabasista i krojačice, koji su mu u početku uspjeli osigurati prosperitetan život. Nakon što je započeo karijeru u rodnom gradu i Düsseldorfu, od 1863. je živio i djelovao u Beču. Postigao je veliku slavu kao skladatelj u tradiciji klasične glazbe, a podosta motiva uzimao je iz narodne glazbe Mađarske i sjeverne Njemačke. Do danas je vrlo izvođen, te mnoge njegove teme predstavljaju općepoznata mjesta u glazbenoj kulturi zapadnog svijeta.
Uz komorna djela i crkvena djela kojima je zaokružio bogato stvaralaštvo, autor je četiri simfonije, dva klavirska koncerta, violinskog koncerta u D duru, dvostrukog koncerta za violinu i violončelo u a-molu, Njemačkog requiema, brojnih solo pjesama te drugih skladbi. Umro je u Beču 3. travnja 1897.



7. svibnja 1840. u Votkinsku (Udmurtska) se rodio ruski skladatelj i jedan od najvećih skladatelja romantizma Petar Iljič Čajkovski.
Porijeklom je bio iz ukrajinske kozačke obitelji. Pojavio se u ruskoj carskoj glazbi istodobno sa skladateljima Novoruske škole, skupinom Petorice (tzv. Moćna gomilica - M.A. Balakirev, A.P. Borodin, C.A. Kjui, M.P. Musorgski i N.A. Rimski-Korsakov), a njihovo se stvaralaštvo međusobno dopunjuje. Po svom glazbenom izrazu je kasni romantičar, a svoja djela je prožeo ruskim duhom u melodiji i sadržaju, naročito opere.
Studirao je na petrogradskom Konzervatoriju, a predavao je harmoniju na Konzervatoriju u Moskvi i pisao glazbene kritike. Nastupao je kao dirigent vlastitih djela po cjelom Ruskom Carstvu, Europi i SAD-u.
Najpoznatiji su mu opere Evgenij Onjegin i Pikova dama, baleti Labuđe jezero, Orašar i Trnoružica, Koncert za klavir i orkestar br. 1, Koncert za violinu i orkestar, IV. simfonija, VI. simfonija 'Patetična' i Uvertira 1812. Umro je u Sankt Peterburgu 6. studenog 1893.

8. svibnja 1794. na giljotini je smaknut slavni francuski kemičar Antoine Laurent de Lavoisier. Nazivan je i ocem moderne kemije, a njegovo ime nalazi se na listi 72 znanstvenika ugraviranih na Eifellovom tornju.
Mnogi su znanstvenici svojim radom i otkrićima pridonijeli razvoju prirodnih znanosti, no temelje suvremene kemije postavio je Lavoisier, koji je rođen u Parizu 26. kolovoza 1743. Diplomirao je pravo, a zatim upisao studij prirodnih znanosti. Sam je osmišljavao naprave i posuđe za pokuse, upotrebljavao je vagu te uveo vaganje kao objektivno mjerenje. Otkrio je zakon o očuvanju mase, sastav vode i zraka te ulogu kisika u gorenju i disanju. Proglasivši zakon o neuništivosti materije osnovom kemijskih zbivanja, uvodi egzaktne fizikalne metode mjerenja u kemijska istraživanja. Prvi je, 1773. godine, dokazao da je voda spoj kisika i vodika.
Lavoisier je bio plemićkog podrijetla, a obitelj mu je pripadala bogatom sloju. Već u svojim dvadesetim godinama postao je partner u instituciji zvanoj Ferme générale (doslovno: Opća ili Generalna farma). Radilo se o instituciji koja je u Francuskoj imala pravo ubirati porez na osnovu koncesije od države. Naime, Ferme générale paušalno je francuskoj Vladi plaćala određeni iznos, a zauzvrat je ubirala porez od građana. Radilo se, dakle, o svojevrsnom outsourcingu na području porezne politike. Izgleda da je Ferme générale punila svojedobno čak oko polovine ukupnog francuskog proračuna, što znači da je raspolagala s golemim novčanim sredstvima.
U doba Francuske revolucije nekadašnji članovi Ferme généralea došli su na udar revolucionara. Lavoisier je osuđen i smaknut, zajedno sa dvadesetak svojih kolega. Giljotiniranje je izvršeno na današnji dan u Parizu, na Trgu Revolucije (danas Place de la Concorde). U trenutku dok je gomila nazdravljala njegovoj smrti netko je rekao: 'Francuskoj je bio dovoljan trenutak da odrubi tu glavu, a trebat će joj sto godina da izrodi sličnu.'
Godinu dana nakon njegove smrti, Francuska je priznala da je bio nevin i lažno optužen.

GILLES VILLENEUVE

Na današnji dan se je v Zolderju v Belgiji na treningih 0b 13.52 smrtno ponesrečil eden najboljših dirkačev Gilles Villeneuve, ko je njegov Ferrari katapultiralo v zrak, da se je razpolovil, njega pa odneslo v zaščitne mreže dirkališča.

Kot ljubitelj avtomobilov in dirkanja že v mladosti, je začel profesionalno kariero dirkača v seriji dirk po snegu v rodni provinci Quebec. Kasneje se je preselil v enosedežne dirkalnike, osvojil ameriško in kanadsko prvenstvo Formule Atlantic in nato mu je McLaren leta 1977 ponudil dirko v Formuli 1 na Veliki nagradi Velike Britanije. Za preostanek sezone ga je najel aktualni prvak Ferrari v šele peti sezoni profesionalnega dirkanja v kateri koli seriji. V Ferrariju je ostal do svoje smrti v sezoni 1982, do katere mu je uspelo v kratki karieri osvojiti šest zmag. V sezoni 1979 je končal kot drugi v prvenstvu za moštvenim kolegom Jodyjem Scheckterjem. 

Villeneuve se je smrtno ponesrečil v trčenju pri 200 km/h z dirkačem Marcha, Jochenom Massom, na treningu pred Veliko nagrado 1982 v Zolderju. Nesreča se je pripetila le dva tedna po hudem sporu z moštvenim kolegom Didierom Pironijem glede Pironijevega prehitevanja Villeneuva na Veliki nagradi San Rema v Imoli. V času smrti je bil Villeneuve zelo priljubljen tako med gledalci Formule 1, kot tudi med žurnalisti, na katere je imela njegova smrt globok vpliv. Od sezone 1982 je postal ikona v zgodovini Formule 1, znan po izjemni kontroli dirkalnika, agresivnem dirkanju in po tem, da ni nikoli odnehal. Njegov sin, Jacques Villeneuve je postal prvak Formule 1 v sezoni 1997 in prvak serije Champ Car leta 1995 ter zmagovalec istega leta legandarne dirke Indianapolis 500. 

[You must be registered and logged in to see this link.]


DOSEŽKI

Starti: 68
Osvojene točke: 101
Prva mesta: 6
Druga mesta: 5
Tretja mesta: 2
Stopničke: 14
Pole position: 2
Najhitrejši krogi: 8

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                        Dirkaško kariero je Gilles Villeneuve začel z motornimi sanmi že leta 1974


[You must be registered and logged in to see this image.]
                                               Gilles Villeneuve je leta 1973 dirkal v Formuli Ford z Magnum-Ford MkIII

[You must be registered and logged in to see this image.]
      Poleti 1977 je Giles Villeneuve vozil 4 dirke v prvenstvu CanAm v Wolf Dallara WD1 Chevrolet za Walter Wolf Racing

[You must be registered and logged in to see this image.]
                               Barve na čeladi in kombinacije mu je izbrala žena Joann

[You must be registered and logged in to see this image.]
   Bil je zelo navezan in ponosen na družino žena Joann, sin Jacques in hčerka Melanie

[You must be registered and logged in to see this image.]
                            Gilles Villeneuve na McLaren M23 na njegovi prvi dirki Formule 1 leta 1977 v Veliki Britaniji

[You must be registered and logged in to see this image.]
                Na dirki na Japonskem leta 1977 je na svoji 2.dirki s Ferrarijem nesrečo z Ronnie Petersonom na Tyrellu

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                 Svojo prvo zmago je dosegel leta 1978 na domači dirki v Kanadi

[You must be registered and logged in to see this image.]
                       Gilles Villeneuve ob svoji prvi zmagi leta 1978 v Kanadi

[You must be registered and logged in to see this image.]
Gilles Villeneuve se je na dirki Race of Champions v Imoli leta 1979 boril z Nikijem Laudo na Brabhamu in kljub trčenju prišel do cilja kot 3

[You must be registered and logged in to see this image.]
                          Enzo Ferrari je imel med dirkači najraje Gillesa Villeneuva, saj mu je bil kot, da je njegov sin

[You must be registered and logged in to see this image.]
                          Gilles Villeneuve na Ferrari 312T3 leta 1979, ko je dosegel skupno 2 mesto v prvenstvu Formule 1

[You must be registered and logged in to see this image.]
Nepozabni in legendarni dvoboj leta 1979 v Dijonu med Gillesom Villeneuvom Ferrari 312T4 in Renejem Arnouxom na Renaultu RS10

[You must be registered and logged in to see this image.]
 S Ferrarijem 126 C turbo z legendarno številko 27 je leta 1981 zmagal na dirki v Montecarlu

[You must be registered and logged in to see this image.]
             Gilles Villeneuve s Ferrarijem vozil čez vse meje in povzročil pravo vročico "Febbre Villeneuve" v Italiji

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                           Gilles Villeneuve je na Ferrari 126 CK v sezoni 1981 zmagal še v Španiji

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                 Gilles Villeneuve je v svoji zadnji sezoni vozil Ferrari 126 C2

[You must be registered and logged in to see this image.]
                      Leta 1995 je sin Jacques Villeneuve s številko 27 zmagal na legendarni dirki 500 milj Indianapolisa

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                           8.maja 2012 je sin Jacques Villeneuve v Fioranu vozil očetov Ferrari 312T4

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                           Zopet en Villeneuve za volanom Ferrari 312T4 tokrat Jacques

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                   Sin Jacques Villeneuve je posebej v Kanadi leta 2018 preizkusil očetovega Ferrari 312T3

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                   Na tej preizkušnji v Kanadi je bila prisotna tudi mama Joann Villeneuve

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                      V muzeju Gilles Villeneuve v kraju Barthierville v Quebecu v Kanadi je tudi njegov Ferrari

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                      V muzeju Gilles Villeneuve v kraju Barthierville v Quebecu je tudi spominska soba s trofejami

9. svibnja 1960. američka Uprava za hranu i lijekove (Food and Drug Administration - FDA) odobrila je prvu oralnu kontracepcijsku tabletu u povijesti. Zvala se Enovid, a proizvodila ju je farmaceutska tvrtka Searle (danas dio Pfizera). Nakon SAD-a, prve kontracepcijske tablete odobrene su 1961. u Australiji i SR Njemačkoj, a uskoro i u mnogim drugim zemljama svijeta.
Japan je gotovo 40 godina odugovlačio s odobravanjem tableta, navodeći kao razlog potencijalno smanjenje upotrebe kondoma pa bi se povećao rizik od spolno prenosivih bolesti. I danas u Japanu samo 1 % žena koristi tabletu. Uvođenje kontracepcijske tablete u svijetu pokrenulo je brojna socijalna pitanja. Katolička crkva je nakon proučavanja tog fenomena upozorila da umjetna kontracepcijska sredstva izobličuju prirodu i svrhu spolnih odnosa.
Nakon prvih slučajeva oboljenja žena javili su se i kritičari nepovezani s Crkvom, koji su upozoravali na zdravstvene opasnosti uzimanja tablete. Jedna od prvih kritičarki bila je feministica Barbara Seaman, koja je slučaj stavila pred američki Kongres.
Saslušanja je vodio poznati senator Gaylord Nelson, no nijedna žena nije pozvana na saslušanje, a prisutni su muškarci zaključili da je tableta sigurna.
Tablete prve generacije imale su veliku razinu estrogena i progesterona, a učinkovitost je bila manja nego danas. U određenom postotku uzrokovale su stvaranje krvnih ugrušaka kod žena i pojedine smrtne slučajeve.

10. svibnja 1876. u Vrhniki se rodio slovenski književnik Ivan Cankar.
Studirao je na Visokoj tehničkoj školi u Beču, ali se ubrzo posvetio pisanju postavši profesionalni pisac. Od 1898. do 1909. živio je u Beču, a zatim u Ljubljani. U književnosti se javio 1899. pjesmama i zbirkom 'Erotika', koja je ozlojedila konzervativne krugove te je ljubljanski biskup Anton Bonaventura Jeglič otkupio cijelu zbirku i dao je spaliti kako nitko ne bi čitao takvo opsceno djelo.
Cankara se smatra za jednog od tvoraca slovenske moderne. U političkom životu bio je angažiran kao socijaldemokrat, a njegovi politički nazori vide se i u njegovim djelima. Glavne su karakteristike njegovih proza i drama oštra psihološka i sociološka analiza, a tematski je obuhvatio sve slojeve slovenskog društva, od seljaka do gradske elite. Prikazujući teške stvarne životne prilike, služio se simbolističkim snovima i metaforikom kao izrazom čežnje za ljepšom budućnošću. Često je svoje simbole preuzimao iz pučkoga pjesništva (Kralj Matijaš, Kurent, Lijepa Vida, Petar Klepec).
Dominantno mjesto u njegovoj poetici ima refleksija o trima pojmovima: mati - domovina - bog.
Najvažnija su mu djela: ranije spomenuta pjesnička zbirka Erotika (1899), zatim novele: Vinjete (1899), Nina (1906), Sluga Jernej i njegovo pravo (1907), Kurent (1909), Milan i Milena (1913) i Slike iz snova (1917); romani: Na klancu (1902), Križ na gori (1904), Kuća Marije Pomoćnice (1904) i Martin Kačur (1906); drame: Romantične duše (1897), Jakob Ruda (1900), Za dobro naroda (1901), Kralj na Betajnovi (1902), Sablazan u dolini Šentflorijanskoj (1908), Sluge (1910) i Lijepa Vida (1912). Pisao je i eseje te kritička i polemička djela. Umro je u Ljubljani 11. prosinca 1918.

13. svibnja 1717. u Beču se rodila jedina žena koja je vladala Habsburškom Monarhijom, carica i kraljica Marija Terezija (Kaiserin und Königin Maria Theresia von Österreich). Zbog utjecaja i značaja, četrdesetogodišnje razdoblje njezine vladavine znano je kao Terezijanizam.
Njen otac bio je car Karlo VI. (Kaiser Karl VI.), posljednji muški pripadnik dinastije Habsburg. Budući da nije imao sinova pobrinuo se da njegova kći naslijedi habsburške posjede. Za to je bio potreban velik manevar, budući da je u mnogim habsburškim zemljama postojalo načelo da samo muški pripadnici dinastije mogu nasljeđivati vlast. Karlo VI. morao je učiniti i niz ustupaka stranim silama kako bi ishodio priznanje svoje kćeri kao legitimne nasljednice, ali nakon njegove smrti dogovori se nisu ispoštovali.
Marija Terezija stupila je na prijestolje 1740., a Prusija, Saska, Bavarska, Francuska i Španjolska odmah su joj osporili pravo na nasljeđe. Započeo je dugi niz ratova, od 1740. do 1748. godine, koje je protiv nje vodio prvenstveno pruski kralj Fridrik II. Veliki (Friedrich II. der Große). Monarhija je u ratovima pretrpjela znatne gubitke izgubivši Šlesku i dio talijanskih posjeda, ali se Marija Terezija uspjela održati na vlasti.
1736. godine udala se za lotarinškog vojvodu Franju I. Stjepana (Franz I. Stephan von Lothringen, koji je 1745. okrunjen za cara Svetog Rimskog Carstva), pa se od tada vladajuća dinastija u Monarhiji zove Habsburg-Lothringen. S Franjom je imala 10 sinova i 6 kćeri.
Bila je velika ljubiteljica i pokroviteljica umjetnosti. U unutarnjoj politici vladavinu je bazirala na prosvjetiteljskom apsolutizmu provodeći niz reformi. 1767. formirala je Hrvatsko kraljevsko vijeće na čelu s banom. Ipak, hrvatsko plemstvo protestiralo je protiv ove odluke smatrajući ga instrumentom centralizacije, pa se počinju oslanjati na mađarsko plemstvo. Kraljica je vijeće ukinula 1779. godine kada je sve njegove ovlasti prenijela na Ugarsko namjesničko vijeće.
Velike reformske zahvate napravila je u Vojnoj krajini, koja je prestankom osmanskih napada izgubila osnovnu svrhu kao prva crta obrane. Vojna krajina podijeljena je na 11 pukovnija te je provedena sustavna militarizacija tog područja koje je služilo kao stalni izvor vojske za ratove Habsburške Monarhije u budućim vremenima.
Potičući gospodarstvo uredila je odnose između feudalaca i kmetova, a time i znatno poboljšala položaj kmetova, što je naišlo na žestoke proteste plemstva. Oduzela je isusovcima vođenje škola u cijeloj Monarhiji i uvela opću školsku obvezu za svu mušku djecu. Provodila je popise stanovništva i zemljišta, uvela kućne brojeve te poticala sadnju novih kultura.
Preminula je 29. studenog 1780. godine u Beču, a naslijedio ju je najstariji sin Josip II. (Joseph II.) koji joj je bio suvladar od 1765. godine.

17. svibnja 1970. ekspedicija pod vodstvom pomorskog biologa i antropologa Norvežanina Thora Heyerdahla (1914-2002) krenula je iz Maroka na put preko Atlantskog oceana na brodu Ra II izrađenom od trske.
Heyerdahl je još 1947. (23 godine ranije) izveo znamenito putovanje na splavi od balze Kon-Tiki od Južne Amerike do Polinezije preko Tihog oceana. Kao što je smisao Kon-Tikija bio pokazati da je moguće da su ljudi iz pretkolumbovske Južne Amerike naselili Polineziju, tako je i smisao broda Ra II bio pokazati da su u doba starih Egipćana ljudi teoretski mogli prijeći Atlantski ocean.
Prethodno je, 1969. godine, pokušao Atlantik preploviti brodom od trske Ra, nazvanim prema egipatskom bogu Sunca, isplovivši iz luke Safi u Maroku s internacionalnom posadom i pod zastavom UN.  No, ovo se putovanje pokazalo znatno opasnijim od onoga na Pacifiku. Trska je brže od balze upijala vodu, ekspediciju je pratilo lošije vrijeme i kad su bili samo tjedan dana udaljeni od obala karipskog otoka Barbadosa, Ra je potonuo. Posada se spasila, a iako bi netko drugi odustao od daljnjih pokušaja, Heyerdahl se nije predavao.
Sljedeće godine izgradio je Ra II, ovaj put vjerniji starim egipatskim crtežima i uz pomoć četiri pripadnika južnoameričkog indijanskog plemena Aymara koji su živjeli na jezeru Titicaca i još uvijek izrađivali slične brodove na način identičan njihovim precima, što se pokazalo punim pogotkom. Novim brodom za 55 dana uspio je, slijedeći Kanarsku struju, preploviti 3200 milja od Maroka do Barbadosa.
Na brodu Ra II osim Heyerdahla bili su i Norman Baker (SAD), Carlo Mauri (Italija), Jurij Senkevič (SSSR), Santiago Genoves (Meksiko), Georges Sourial (Egipat), Kei Ohara (Japan) i Madani Ait Ouhanni (Maroko). Smisao takve etnički, vjerski i politički raznolike posade bio, između ostaloga, pokazati da različiti ljudi mogu uspješno surađivati kad su zatvoreni na malom prostoru.
Thoru Heyerdahlu to nije bila posljednja ekspedicija takvog tipa. Kasnije je sagradio i brod Tigris pomoću kojeg je želio pokazati da su ljudi iz Mezopotamije mogli ploviti do područja Inda, povezujući tako te dvije drevne civilizacije.

20. svibnja 1498. brodovi portugalskog pomorca i istraživača Vasca da Game (1460-1524) pristali uz obalu Indije kao prvi koji su iz Europe došli u Aziju putem oko Afrike.
Time je bio otkriven pomorski put iz Europe u Aziju, što je u to doba bilo značajno zbog trgovine začinima i ostalom robom. Naime, trgovina s Azijom putem Bliskog istoka bila je u to vrijeme sve više pod kontrolom Osmanskog Carstva.
Vascu da Gami trebalo je oko 10 i pol mjeseci da doputuje u Indiju iz Portugala. Raspolagao je s ukupno četiri broda. Osobno je plovio na glavnom brodu imena São Gabriel, a u pratnji su mu bili još i brodovi São Rafael (pod zapovjedništvom njegovog brata Paula da Game) i Berrio (kojim je zapovijedao Nicolau Coelho) te jedan opskrbni brod (pod zapovjedništvom Gonçala Nunesa). Dio puta ekspediciju je pratio Bartolomeu Dias s petim brodom. Da Gamini su brodovi pristali kod plaže Kappad blizu grada Calicut (Kozhikode) u južnoj Indiji.
Indijci su Portugalce gostoljubivo i svečano dočekali. Organizirali su procesiju u kojoj je sudjelovalo navodno 3.000 ljudi. Da Gama je primljen i u audijenciju kod lokalnog hinduskog vladara Zamorina. Bio je to prilično moćan monarh koji je vladao na znatnom području i živio u luksuzu. Kad je Vasco da Gama donio Zamorinu poklone portugalskog kralja nastalo je razočaranje. Pokloni su se sastojali od šest šešira, četiri ogrtača, četiri grane koralja, kutije šećera, dvije bačve ulja i posude s medom. Takvi su se pokloni Indijcima učinili gotovo bezvrijednima i čudili su se što nema zlata i srebra. Tamošnji arapski trgovci, koji su bili neprijatelji Portugalaca, pokušali su Indijce uvjeriti da je da Gama običan pirat, a ne poslanik nekog moćnog portugalskog kralja.
Odnosi Indijaca s Portugalcima zbog svega navedenog zahladili su se, ali je Vasco da Gama ipak uspio otići kući s brodovima natovarenim začinima. U Portugal su se vratila dva broda (Berrio 10. srpnja i São Gabriel, kojim je upravljao Vasco da Gama, 9. rujna 1498.) s 55 od ukupno 168 članova posade. Prevezeni tovari začina donijeli su profit koji je oko 60 puta nadmašivao troškove ekspedicije. Za drugog putovanja, 1502-1503., da Gama je afirmirao portugalsku prisutnost u Indijskom oceanu i trgovački monopol u Indiji. 1524. imenovan je potkraljem u Indiji. Zahvaljujući njegovim putovanjima podrobnije su upoznati obrisi afričkog kopna, a Indijski ocean uvršten je među svjetska mora.

ANDREAS NIKOLAUS NIKI LAUDA

Včeraj ponoči je umrl Niki Lauda na privatni kliniki v Švici, kamor je bil sprejet zaradi težav s pljučmi in na cikel dialize. Njegove težave so se začele že v avgustu leta 2018, ko so mu morali presaditi pljuča.
Rodil se je 22.februarja 1949 na Dunaju v Avstriji. Niki Lauda je postal trikratni Svetovni prvak v Formuli 1, leta 1975 in 1977 s Ferrarijem in leta 1984 z McLarnom.
1.avgusta 1976 je imel veliko nesrečo, ko je na dirki v Nurburgringu Niki Lauda je že v drugem ovinku ob 14 uri 31 minut izgubil nadzor nad Ferrarijem, ki je v nesreči zagorel. Na dirkalni stezi Nordschleife, ki je bila dolga 22,835 km, je na rahlo mokrem asfaltu v ovinku Bergwerk izgubil oblast nad vozilom in udaril v zaščitno ograjo. V njegov Ferrari je potem udaril še dirkač Brett Lunger. Iz vozila so mu pomagali dirkači Harald Ertl z gasilnim aparatom, Guy Edvards in Arturo Merzario, ki so ga brez čelade, komaj izvlekli iz gorečega Ferrarija.  Trikratnega svetovnega prvaka (1975, 1977, 1984) so s hudimi opeklinami ob 15 uri in 10 minut prepeljali s helikopterjem v bolnišnico v Adenau po eni uri v Ludwigshafen ter zaradi resnosti poškodb še v Mannheim. Takrat je imel počeno ličnico, opekline 1 in 3 stopnje po rokah in obrazu ter poškodbe desne veke ter uhlja. Vse njegovo življenje bodo vidne posledice nesreče, toda ostal je živ.
Po samo 42 dnevih od nesreče in rehabilitacije je že nastopil na veliki nagradi v Monzi in osvojil fantastično 4 mesto.
V Formuli 1 je tekmoval za moštva March-Ford, BRM, Ferrari, Brabham-Alfa, McLaren Ford in McLaren TAG Porsche.
Leta 1979 je ustanovil svojo letalsko družbo LaudaAir, za katero je kot kapitan in pilot, pilotiral svoja letala. Pozneje se preimenuje v LaudaMotion in napoveduje prenehanje NIKI Air Berlin ter nato v lanskem letu s pomočjo solastnika Rynairja spet odkupi LaudaMotion, ki bi naj v treh letih imeli že 30 letal. 
V nadaljevanju svoje kariere je bil tudi svetovalec ekipe Scuderia Ferrari v letih 1993 do 1995 in je pripomogel k uspehu Michaela Schumacherja, v letih 2001 in 2002 pa je bil športni direktor in šef ekipe Formule 1 British Jaguar Racing ter od leta 2012 pa je glavni neizvršni športni direktor pri ekipi Formule 1 Mercedes AMG Petronas z velikimi uspehi. Od uvedbe hibridnih motorjev leta 2014 je ekipa Mercedes AMG Petronas postala 5 kratni svetovni prvak med moštvi v Formuli 1.

DOSEŽKI

Število dirk F.1. - 171
Število točk - 420,5
Število zmag - 25
Število drugih mest - 20
Število tretjih mest - 9
Število pole position - 24
Najhitrejši krog - 24
Število stopničk - 54
Število startov iz 1.vrste - 31
Število kilometrov v vodstvu - 7.188
Svetovni prvak F.1. - 1975, 1977 in 1984

[You must be registered and logged in to see this link.]


[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                                 Leta 1971 Niki Lauda dirka z March 711

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                                Niki Lauda leta 1972 nastopa z March 721

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                          Niki Lauda v sezoni 1973 dirka z BRM P160C

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                                              Niki Lauda v Ferrariju leta 1974

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                                         Niki Lauda v Ferrari 312B3

[You must be registered and logged in to see this image.]
                            Niki Lauda in Clay Regazoni sta bila odlična moštvena kolega pri Ferrariju, desno Ronnie Peterson

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                                              Niki Lauda na Ferrari 312 T

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                                                    Niki Lauda

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                                            Niki Lauda na Ferrari 312T2

[You must be registered and logged in to see this image.]
                       Niki Lauda in James Hunt v letu 1976 iz njunega legendarnega rivastva je nastal tudi film RUSH

[You must be registered and logged in to see this image.]
  Še danes grozljivi posnetki nesreče gorečega Nikija Laude na Nurburgringu, rešili so ga Arturo Merzario, Brett Lunger in Harald Ertl

[You must be registered and logged in to see this image.]
                      Po samo 42 dnevih od nesreče je bil Niki Lauda spet na startu na GP Monzi, kjer je osvojil 4. mesto

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                                      Niki Lauda je v svoji karieri dosegel 25 zmag

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                                     Avstrijska dirkača Niki Lauda in Gerhard Berger

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                             Niki Lauda je na Ferrariju 312T2 leta 1977 osvoji svoj drugi naslov Svetovnega prvaka

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                         Leta 1978 Niki Lauda prestopil k moštvu Brabham Alfa Romeo

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                      Na McLarnu MP 4/2 postane Niki Lauda leta 1984 še tretjič Svetovni prvak v Formuli 1

[You must be registered and logged in to see this image.]
                              Niki Lauda premaga za samo 1/2 točke Alaina Prosta in postane prvak, desno Ayrton Senna

[You must be registered and logged in to see this image.]
                         Trikratni svetovni prvak Niki Lauda s sedemkratnim svetovnim prvakom Michaelom Schumacherjem

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                   Zmagovalno moštvo Marcedesa že zadnjih 5 let vodita Niki Lauda in Toto Wolff 

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                  Niki Lauda s petkratnim svetovnim prvakom Formula 1 Lewisom Hamiltonom

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                       Niki Lauda skoncentriran na častnem delovnem mestu v Mercedesu

[You must be registered and logged in to see this image.]
              Niki Lauda z novim predsednikom Formule 1 Chase Carey, ki ga je imenoval nov lastnik Formule 1 Liberty Media


[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                                               Niki Lauda na Mecedesu

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                                         Niki Lauda kot kapetan pilotira svoje letalo

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                                               Od LaudaAir do NikiFly

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                                           Ferrari 458 Niki Lauda Edition

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                                             McLaren P1 Niki Lauda

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                      Niki Lauda s svojim sinom Mathiasom, ki tekmuje z Astonom Martinom v seriji FIA WEC

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                      Za dirko GP Montecarlo v nedeljo so tudi pri Ferrariju obeležili spomin na Niki Laudo

[You must be registered and logged in to see this image.]
                          Za dirko GP Montecarlo v nedeljo so tudi pri Mercedesu objavili Hvala Niki in podpis Niki Lauda

[You must be registered and logged in to see this image.]
               Za dirko GP Montecarlo v nedeljo je na Mercedesu pojavila med srebrnimi tudi rdeča zvezda Nikija Laude

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                                        Niki Lauda tudi pri moštvu Haas za nedeljski GP Montecarlo

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                Tudi pri moštvu Toro Rosso so se za nedeljsko dirko GP Montecarlo spomniki Nikija Laude

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                Tudi pri moštvu Racing Point so se spomniki Niki Laude za nedeljsko dirko GP Montecarlo

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                Tudi moštvo Red Bull se je na "DANKE NIKI" spomnilo na Nikija Laudo za nedeljski GP Montecarlo

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                            Tako je Niki Laudo s čelado obeležil voznik Ferrarija Sebastian Vettel

[You must be registered and logged in to see this image.]
                                            Tako je Nikija Laudo na čeladi obeležil voznik Ferrarija Sebastian Vettel

22. svibnja 1813. u Leipzigu se rodio Richard Wagner, njemački skladatelj, dirigent, reformator opere i središnja ličnost u njenom razvoju u drugoj polovici 19. stoljeća.
Burna i uzbudljiva života, karijeru je započeo 1833. kao kazališni korepetitor u Würzburgu, nastavio kao dirigent u Magdeburgu, Königsbergu i Rigi, odakle je otišao u Pariz, gdje je od 1842. do 1849. bio dirigent Dvorske opere, organizator i vodeća ličnost glazbenoga života. Zbog sudjelovanja u svibanjskom ustanku u Dresdenu, pred uhićenjem se sklonio u Weimar i nastanio u Zürichu. Nakon amnestije 1862., ponovno je u Njemačkoj. 1864. prihvatio je ponudu bavarskoga kralja Ludwiga II. i u Münchenu postao dvorski pijanist, dirigent i upravitelj glazbene škole. Uz izdašnu pomoć kralja Ludwiga i njemačkoga građanstva, u bavarskom gradiću Bayreuthu počela je 1872. izgradnja kazališta namijenjena isključivo izvođenju Wagnerovih glazbeno-scenskih djela. Dovršeno 1876, kazalište (Festspielhaus)  postaje mjesto Svečanih igara, jednog od najpoznatijih glazbenih festivala u svjetskim razmjerima.
Kao glazbeni stvaralac odigrao je veliku, gotovo revolucionarnu ulogu u europskoj glazbi 19. stoljeća. U središtu je njegova stvaranja opera, koju je tematski u većini temeljio na germanskoj i nordijskoj mitologiji, pretvorivši je u oblikovnom pogledu iz dotadašnje opere, sastavljene od zaokruženih glazbenih brojeva (arije, dueti, terceti, ansambl scene, zborovi), u djelo s radnjom podijeljenom na povezane prizore izrazivši protok dramskih zbivanja prokomponiranom glazbom bez kadencnih zastoja i stvorivši takozvanu beskonačnu melodiju. Težište glazbenoga zbivanja prenio je na orkestar ujedinivši ga s pjevačima u jednu vokalno-instrumentalnu cjelinu. Posebno obilježje glazbi davali su takozvani provodni motivi (lajtmotivi), melodije koje su karakterizirale pojedine ličnosti ili pojave i odzvanjale iz orkestra kad bi se uz njih povezane osobe pojavljivale na pozornici ili bi se o njima govorilo. Ujedinjavanjem drame, pjesništva, pjevanja, glazbe, slikanja i drugih scenskih elemenata u ravnopravnu homogenu cjelinu težio je stvaranju nove cjelovite umjetničke forme (Gesamtkunstwerk), izloživši njezine teorijske pretpostavke u raspravi Umjetničko djelo budućnosti. Najpoznatije su mu opere: tetralogija Prsten Nibelunga - Rajnino zlato, Walküra, Siegfried te Sumrak bogova, zatim Ukleti Holandez, Tannhäuser, Tristan i Izolda, Majstori pjevači, Parsifal i dr.
Prsten Nibelunga jedna je od najmonumentalnijih umjetničkih struktura uopće i najopsežnije glazbeno djelo zapadne kulture. Za pisanje, uglazbljivanje libreta, pripremu i izvođenje Tetralogije Wagneru je bilo potrebno punih 26 godina. Djelo traje oko 16 sati što je uobičajeno trajanje 5 do 6 opera, ili dvadesetak simfonija. Izvođenje ovog djela zahtjeva sve dramske, glazbene i scenske resurse čak i najbolje opremljenih opernih kuća. Wagner je preminuo u Veneciji 13. veljače 1883.

29. svibnja 1954. na poticaj princa Bernharda od Nizozemske, održan je prvi sastanak grupe Bilderberg, za koju mnogi teoretičari zavjera smatraju da potajno upravlja svijetom.
Ime Bilderberg grupa je dobila po hotelu 'De Bilderberg' u mjestu Oosterbeek, nedaleko od grada Arnhema u Nizozemskoj, gdje se prvi put sastala. Grupa je službeno osnovana s ciljem promoviranja suradnje Europe i Sjeverne Amerike. Na prvom sastanku sudjelovalo je 50 poslanika iz europskih zemalja i 11 iz SAD-a. Poslanici su bili visoki vladini dužnosnici ili čelnici korporacija (IBM, Xerox, Royal Dutch Shell, Nokia, Daimler…).
Sastanci grupe Bilderberg održavaju se i danas na raznim lokacijama jednom godišnje radi raspravljanja o budućnosti svijeta, a na njima sudjeluje 200-tinjak gostiju. Prema nekim teorijama urote, ali i realističnijim procjenama objavljenim u uglednim medijima, jedna je od najmoćnijih političkih, medijskih, ekonomskih i poslovnih skupina. Neki grupu optužuju da potajno vlada i upravlja svijetom preko EU, G8, WTO, Svjetskog ekonomskog foruma itd. Članovi skupine su predsjednici država, ministri, vlasnici korporacija, bankari, industrijalci, predstavnici medijskog kartela itd. Njihovi sastanci navodno se završavaju bez službenih zaključaka, ne postoje niti zapisnici ili bilo kakvi pisani tragovi raspravljanih tema.
U grupi je središnju ulogu imao ekstremno bogati američki bankar David Rockefeller (1915-2017), osnivač i jedini član tzv. 'Member Advisory Group', tj. osoba koja je imala neprikosnovenu zadnju riječ u odlučivanju koga će se pozvati na Bilderberško okupljanje.
Neki od poznatijih članova su Henry Kissinger, David Cameron, Carl Bildt, Lord Owen, Gari Kasparov, John Kerry, Romano Prodi, Mario Monti, Viviane Reding. U prošlosti, članovi su bili Margaret Thatcher, Cyrus Vance, Lord Carrington, George Shultz, Helmut Kohl, François Mitterrand. Noviji su članovi Bill Clinton i Hillary Rodham Clinton, Tony Blair, Angela Merkel, Gordon Brown, Lord Peter Mandelson, Paddy Ashdown, Norman Lamont, Lord William Waldegrave, Malcolm Rifkind, Alan Greenspan, Andrew Knight, Umberto Agnelli, John Monks, Jared Kushner.
Bilderberški skup je usko povezan s Trilateralnom komisijom, čije je članstvo (koje čini nešto manje od 400 iznimno utjecajnih pojedinaca iz političkog i poslovnog svijeta) stalno, za razliku od sastanaka Bilderberškog skupa, na koje se ugledne učesnike poziva ad hoc. Trilateralnu komisiju (Trilateral Commission) je 1973. godine osnovao (također) David Rockefeller sa svrhom promoviranja bliskih odnosa između SAD, Zapadne Europe i Japana. Ulazak u bilo koju od tih grupa predstavlja ulaz u istu internacionalnu elitu, međutim se, prema dostupnim podacima, od članova Trilatelarne komisije traži stalniji angažman.
Upravo će se ovog tjedna održati 67. sastanak grupe Bilderberg, od 30. svibnja do 2. lipnja 2019. u gradu Montreuxu u Švicarskoj.

[You must be registered and logged in to see this image.]
Na današnji dan 1985 godine uoči finala kupa šampiona na stadionu Heysel u Briselu došlo je do sukoba navijača Juventusa i Liverpula gdje je smrtno stradalo 39 navijača Juventusa i više od 600 povrijeđeno.

2. lipnja 1897. jedan od pionira radiotelegrafije, talijanski inženjer i fizičar, nobelovac Guglielmo Marconi (1874-1937) dobio je britanski patent za radio, izum bežičnog primanja i prijenosa komunikacijskih signala elektromagnetskim valovima čije su frekvencije niže od frekvencije vidljive svjetlosti.
Prvi bežični prijenos Morseovog koda još 1878. izveo je britanski znanstvenik i glazbenik David E. Hughes, suizumitelj mikrofona, međutim njegov rad nije ispunio zahtjeve u vezi poznavanja prirodnog principa ili procesa koji je predmet novog fenomena.
Na početku studija fizike, Marconi je 1894. počeo eksperimentirati s Hertzovim elektromagnetskim valovima, radi bežičnoga prijenosa telegrafskih signala. Godine 1896. u Engleskoj je osnovao Wireless Telegraph and Signal Company, poslije Marconi Company. Već 1897. uspio je uspostaviti radiovezu preko Bristolskoga kanala (na udaljenosti od 14 km), 1899. preko Engleskoga kanala (187 km), a 12. prosinca 1901. i preko Atlantika (između Cornwalla u Engleskoj i Newfoundlanda u Kanadi, oko 3400 km).
Za pionirski rad na bežičnoj telegrafiji i radiovezi 1909. godine je s njemačkim fizičarem Karlom F. Braunom podijelio Nobelovu nagradu za fiziku. Kasnije je osnovao prvu tvrtku koja se bavila komercijalnom uporabom radio prijenosa. Marconi je do 1943. smatran izumiteljem radija no tada mu je američki Vrhovni sud oduzeo patentno pravo i dodijelio ga Nikoli Tesli koji se danas smatra službenim pronalazačem radija. Tesla je prvi razvio i objasnio način proizvodnje radio frekvencija, princip usklađenih rezonantnih sklopova u predajnoj i prijamnoj anteni te javno predstavio principe radija i prijenos signala na velike daljine. Za taj pronalazak, odnosno uređaj opisan kao 'sustav za bežični prijenos podataka', 1897. je dobio patent br. 645576.

8. lipnja 632. godine u arapskom gradu Medini umro je, prema islamskom vjerovanju, zadnji Božji poslanik Muhamed, utemeljitelj monoteističke religije islam. Muslimani ga pišu kao Muhamed a.s. (čit: alejhis-selam, arap. "mir Božji bio s njim").
Umro je u 63. godini života, u kući svoje supruge Ajše, nakon što je nekoliko dana bolovao od vrućice, glavobolje i slabosti. Izdahnuo je s glavom u Aišinom krilu. Pokopan je na istom mjestu gdje je i umro, u Ajšinoj kući. Kasnije je na tom mjestu izgrađena grobnica i zelena kupola, a sve je stavljeno u sastav Poslanikove džamije, drugog najsvetijeg mjesta u islamu (nakon Svete džamije, Masdžid al-Haram u Mekki). Poslije Muhamedove smrti pojavilo se pitanje njegovog nasljednika.
Poslanik Muhamed nije imao živih sinova, pa nije bilo moguće izravno nasljeđivanje. Tijekom života imao je čak 13 supruga, od kojih mu je spomenuta Ajša bila najdraža, te tri sina (svi su umrli prije njega) i četiri kćeri. Od kćeri mu je najbliskija bila najmlađa Fatima, udana za Alija (Ali ibn Abi Talib).
Danas se Islam dijeli na dvije glavne skupine: sunite i šijite koji se ne slažu u pogledu Muhamedovog nasljednika. Šijitski muslimani smatraju da je upravo spomenuti poslanikov stričević (amidžić) i zet Ali odabran od Allaha za Muhamedovog nasljednika. Međutim, suniti (brojnija skupina) smatraju da je zakoniti Muhamedov nasljednik bio Abu Bakr - Ajšin otac tj. Muhamedov tast (punac). Suniti smatraju Abu Bakra prvim kalifom, duhovnim poglavarom muslimana koji se smatra nasljednikom Muhameda (arapski Khalīfah znači nasljednik ili predstavnik). Neslaganje oko nasljeđa dovelo je do borbi između raznih islamskih skupina, koje traju i do danas.
Od trenutka osvajanja svetih mjesta potomci Osmana I. (Osman Gazi 1258-1326, osnivač vladarske kuće Osmanlija) su nosili osim titule sultana i onu vjersku kalifa. Posljednji kalif, 101. po redu, bio je zadnji osmanski sultan Abdul Medžid II. koji je za svoje sjedište odabrao Istanbul, prijestolnicu osmanskih sultana, a ne Ankaru, prijestolnicu Republike Turske. Ta je odluka shvaćena kao dokaz njegovog nepriznavanja nove institucije, te je Turski parlament 3. ožujka 1924. donio odluku o ukidanju titule kalifa.