VJERA I VJERSKE LITURGIJE

VBČ (citat):

Ovaj Badnjak bez nemrsa i posta, a mora se na dvije mise...

Od 1965. se ne mora postiti na Badnjak, a kod nas je tradicija bakalara na Badnjak jača, kakav je to Badnjak bez bakalara... tako da će sve biti 'isto'...

[You must be registered and logged in to see this link.]

Ne smije se postiti na radosni blagdan!

Što je post?

Navodi se u prethodnom članku - ‘Kad kažemo nemrs, onda mislimo na uzdržavanje od mesnih jela, a post znači da taj dan jednom vjernik pojede da se nasiti, a ostalo jede simbolički’...

Blagdanski stol pun balakara, šarana i druge ribe, liganja i nije post.

Max Blitz (citat):

Blagdanski stol pun balakara, šarana i druge ribe, liganja i nije post.

Naravno da nije. Ali to trebas pitat Crkvu.

Trebaš vidjet u Dalmaciji, bez obzira na besparicu, što se sve sprema morskoga na Badnjak.
Uđi na FB na neku 'dalmatinsku' grupu ovih dana pa vidi s čime se domaćice sve hvale...

A tamo je sve naopako.

Ово баш занимљиво, некада  су римокатолици хтјели да посте и суботом, поред поста сриједом и петком, па је морао да се донесе посебни канон који бих их одвео у ред, а сад нема поста ни на Бадњидан. Што каже наш народ : На вољу му, као Шокцу пост
И код нас не може више литургија него ли једна дневно.

NebojsaB (citat):

Ово баш занимљиво, некада  су римокатолици хтјели да посте и суботом, поред поста сриједом и петком, па је морао да се донесе посебни канон који бих их одвео у ред, а сад нема поста ни на Бадњидан. Што каже наш народ : На вољу му, као Шокцу пост
И код нас не може више литургија него ли једна дневно.

Da bilo je pokušaja da se uvede subota kao dan posta, da bi se odvratilo sljedbenike subote da ju drže jer post i radosni blagdan ne idu zajedno.
Kršćanski post je oduvijek bio srijedom i petkom. A ni liturgija ne može već jednom dnevno. To su izvori kršćanstva.

Ukratko - Kako smo počeli slaviti Božić...

Povijest praznika u ovo doba godine počinje još prije Krista. Prvi Europljani su tada slavili zimski solisticij - dan tijekom kojeg je noć najduža (zimski solisticij nije svake godine istog dana), kako bi proslavili to što slijede duži dani i što je prva polovica zime iza njih. Ovo doba godine je bilo vrlo "poželjno" za praznike, jer se u to vrijeme klala stoka (kako se ne bi morala hraniti tijekom zime), sazrijevanje piva i vina bi bilo u to vrijeme gotovo, pa je je trpeza uvijek bila bogata. Stari Rimljani su oko 21. prosinca slavili praznik Saturnaliju, u čast boga Saturna (bog poljoprivrede), u okviru koga su robovi postajali na kratko gospodari, a seljaci upravljali gradovima. Naravno, sve uz puno hrane i pića (pa ipak su to Rimljani).

U začecima kršćanstva, Uskrs je bio najveći praznik, a Isusovo rođenje nije slavljeno. U 4. stoljeću, kako bi se, na neki način, suprotstavili poganskom slavljenju Saturnalije, crkva je odlučila da se u ovo vrijeme počne slaviti Isusovo rođenje, odnosno Božić, iako to nije vrijeme njegovoga rođenja. U Bibliji se, naime, ne spominje točan datum Isusova rođenja, ali se pretpostavlja da je to negdje u proljeće (jer zašto bi inače pastiri hodali po zimi?). Kako je za Božić odabran datum 25. prosinca (od strane pape Juliusa I) koji se poklapao sa dotadašnjom Saturnalijom, praznik je bio široko prihvaćen, ali je način proslavljanja i dalje imao korijene iz Saturnalije - puno pića, hrane, raskalašno ponašanje i pjevanja pjesmi za novac. Zbog takvih običaja, Puritanci (kršćanski reformisti koji su htjeli "očistiti" englesku crkvu od katoličanstva) su u 17. stoljeću zabranili Božić; zabranili su dekoracije, a vojnici su patrolirali u potrazi za onima koji su kuhali prazničnu večeru.
Ipak, krajem 18. i početkom 19. stoljeća, Božić postaje onakvim kakvim ga mi znamo. Washington Irving, američki pisac, je, u to vrijeme, napisao nekoliko božićnih priča, koje su popularizirale tradicije koje se danas poštuju. Muž kraljice Viktorije, princ Albert, je prvi donio božićno drvce u njihov dvorac, zbog čega je ono postalo (ponovo) popularno širom Engleske i Amerike (zimzeleno drveće su, kao dekoraciju, koristili još pogani, za proslavljanje zimskog solisticija i Saturnalije; kasnije su ovaj način dekoracije prihvatili i kršćani, kao simbol vječnog života s Bogom).

[You must be registered and logged in to see this link.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

Sveta Apostolska Katolička Asirska Crkva Istoka će sutra proslaviti božić po novome kalendaru dok će
Drevna Sveta Apostolska Katolička Asirska Crkva Istoka božić proslaviti po starome kalendaru.

Solin...

[size=33]Razlike između islama i kršćanstva – i može li musliman biti spašen?[/size]

Islam vjeruje u jednog jedinog, svepravednog, svesavršenog, svemoćnog Boga koji je stvorio svijet i čovjeka; inzistira na podložnost njegovoj volji, a onima koji vjeruju i pokoravaju se obećava spasenje i besmrtnost. Zbog svega je ovoga islam sličniji židovskoj vjeri i kršćanstvu (zapadnom) negoli hinduizmu i budizmu (istočnom). Alah nije sila već osoba; nije tek bitak ili čak samo svijest već također i moralna volja. Iz Alahove je volje stvaranjem nastao i svijet i njegovo vladanje njime – vladanje prirodom i poviješću pomoću providnosti, i vladanje čovjekovim slobodnim izborom pomoću moralnog zakona.

[You must be registered and logged in to see this image.]
Foto: Shutterstock
Postoje dva uznemirujuća aspekta u odnosu između kršćanstva i islama: (1) Dijalog između njih gotovo da i ne postoji. Islam se opire ekumenskom dijalogu više od bilo koje druge religije. Obraćati ljude na bilo koji način u muslimanskoj zemlji znači otići u zatvor ili u smrt. (2) Islam je jednom gotovo pokorio svijet, u ranom srednjem vijeku, kad se njegovo carstvo prostiralo od Španjolske do Indonezije, i čini se kao da je opet na istom putu. Stope rasta islama su fenomenalne u Africi, Francuskoj i Americi. (Islam je osobito popularan među crnim stanovništvom zbog svog jasnog stajališta o rasnoj jednakosti i njegove nezavisnosti od povijesti rasizma i kolonijalizma). Drugim riječima, muslimani imaju najmanji broj preobraćenih na druge vjere na svijetu i među onima su s najvećim brojem preobraćenih na svoju religiju.
Što objašnjava ovaj uspjeh? Što islam čini tako privlačnom vjerom? Jednom riječju – jednostavnost. Islam odražava nepopustljivu, snažnu jednostavnost Arapske pustinje, gdje je rođen. Musliman točno zna na čemu je. U sve zbunjeniji, smućeniji, zbrkaniji, sivlji, relativističkiji i hirovitiji svijet, islam dolazi s mačem koji jednim jedinim oštrim udarcem kida gordijski čvor moderne slabosti. Udarac, napadna jednostavnost islamske vjere, sažet je u uobičajenom vjerovanju koje iz dana u dan prolama tišinu u svakoj džamiji i minaretu: La illaha illa Allah! – “Nema Boga osim Alaha!”
Alah je, naravno, Bog – isti onaj Bog kojeg Židovi i kršćani poznaju i štuju. Islam ne samo da je zapadna, teistička religija, a ne istočna, panteistička religija, već se on zasniva izričito na povijesnoj objavi židovskog Boga, idući unatrag do Išmaela, Izakova brata, kome je Bog, prema Knjizi Postanka, također obećao osobiti blagoslov. Izak i Išmael, Židovi i muslimani, od tada su zauzeti bratskim suparništvom.

Starije ime – muhamedanstvo – koje su “nevjernici”  nadjenuli  ovoj  religiji,  netočno je, jer niti Muhamed niti bilo koji od njegovih sljedbenika nikad nisu tvrdili da je Muhamed nešto više od čovjeka, više od proroka. “Nema Boga osim Alaha i Muhamed je njegov prorok” – potpuna je muslimanska molitva.
Njihov je kodeks gotovo isto tako jednostavan kao i molitva. “Pet stupova” islama definira dužnosti svakog muslimana. Oni uključuju: hodočašće u Meku barem jednom u životu, ako je moguće, u spomen početnom događaju islama 622. poslije Krista – hegiri, Muhamedovom bijegu iz Meke (1); post (2); davanje milostinje (3); ritualnu molitvu pet puta dnevno (4); i ispovijedanje vjerovanja: “Nema Boga osim Alaha i Muhamed je njegov prorok” (5).
U jednom je smislu islam pojednostavnjeno kršćanstvo, kao što je budizam pojednostavnjeni hinduizam. U drugom smislu islam pridodaje kršćanstvu, jer gdje Židovi imaju samo našu starozavjetnu Bibliju a kršćani pridodaju Novi zavjet,  muslimani  također  pridodaju  Kuran. Oni prihvaćaju tvrdnje židovskih proroka da ih je poslao Bog. Vjeruju da je Isus produbio ovu objavu i da ju je Muhamed dovršio. Muhamed je “pečat” proroka. On govori kako živjeti Isusovu etiku (Isusa vide samo kao čovjeka, moralnog učitelja).
Ustvari, islam niti samo jednostavno pojednostavnjuje kršćanstvo, niti mu jednostavno pridodaje, već ga ponovno tumači, nešto slično kao što kršćanstvo ponovno tumači židovsku vjeru. Kako kršćansko tumačenje Starog zavjeta nije isto kao židovsko, tako i muslimansko tumačenje Novog zavjeta nije isto kao kršćansko; za muslimana Kuran autoritativno tumači Novi zavjet, kao što Novi zavjet tumači Stari.
Kuran je jedino čudo na koje Muhamed polaže pravo – iako je možda jednako čudesna činjenica da je Muhamedova žena bila njegov prvi preobraćenik. Prema ortodoksnom islamu, nepismeni seljak, Muhamed, primio je Kuran tako što mu je Alah diktirao riječ po riječ. Kad muslimani čitaju Kuran, od divljenja padaju u ekstazu. Oni kažu da nitko neupućen ne može razumjeti njegovu vrijednost, niti se može napraviti odgovarajući prijevod s arapskog jezika. U ovom smislu, islam je pomalo ezoteričan, iako je to religija s javnim otkrivenjem u knjizi.
Islam vjeruje u jednog jedinog, svepravednog, svesavršenog, svemoćnog Boga koji je stvorio svijet i čovjeka; inzistira na podložnost njegovoj volji, a onima koji vjeruju i pokoravaju se obećava spasenje i besmrtnost. Zbog svega je ovoga islam sličniji židovskoj vjeri i kršćanstvu (zapadnom) negoli hinduizmu i budizmu (istočnom). Alah nije sila već osoba; nije tek bitak ili čak samo svijest već također i moralna volja. Iz Alahove je volje stvaranjem nastao i svijet i njegovo vladanje njime – vladanje prirodom i poviješću pomoću providnosti, i vladanje čovjekovim slobodnim izborom pomoću moralnog zakona.
Sveto Trojstvo, utjelovljenje i uskrsnuće tri su glavna kršćanska učenja koje islam ne priznaje. Poput židovstva islam ne priznaje Kristovu tvrdnju o njegovoj božanskoj naravi. Alah je jedan; kako može biti tri? Isus je čovjek; kako može biti božanski? “Ne pristaje Alahu da ima sina”, pisao je Muhamed, očito biološki tumačeći sinovstvo.
Kuran naučava Kristovo djevičansko rođenje, ali ne i njegovo uskrsnuće; njegovo proročko djelovanje (naučavanje), ali ne i njegovo svećeničko djelovanje (spasenje) i njegovo kraljevsko djelovanje (vladanje); njegov moralni autoritet, ali ne i njegov nadnaravni autoritet. Za muslimane, kao i za Židove, Krist je kamen spoticanja. Teologija o Bogu Ocu i etika ljudskog života u osnovi su isti za Židove, kršćane i muslimane. Što onda nedostaje? Nisu li to najvažniji elementi? Nisu. Ono što nedostaje veza je između ta dva elementa – “karika koja nedostaje”, Krist posrednik između Boga i čovjeka. Muhamed i Kuran u biti su drugi Mojsije (zakonodavac) i drugi zakon. Ono što nedostaje je milost, spasenje, otkupljenje – upravo bitne stvari.
Kao što je to bilo u srednjem vijeku i danas postoje dvije vrste muslimana: modernisti i ortodoksni, liberalni i fundamentalisti, muteziliti (racionalisti) i mutikalimoni. U trinaestom se stoljeću Toma Akvinski suprotstavio latinskom averoizmu, europskoj inačici muslimanskog filozofa Averroesa, koji je predstavljao način za pomirenje Kurana s Aristotelovom filozofijom, i to reducirajući veliki dio Kurana na mit, a dajući Aristotelovim nazorima autoritet čistog razuma. Averroes je naučavao da je doslovno tumačenje Kurana (koje prihvaća većina muslimana) prikladno za mase, koje se ne mogu uzdići do stupnja filozofske apstrakcije, ali, kod onih koji mogu, Aristotelovi argumenti moraju odnijeti prevagu nad vjerom u božansku providnost, stvaranje svijeta i individualnu besmrtnost (što je sve Aristotel nijekao). Čini se kako se stvari nisu mnogo promijenile.
Još nismo spomenuli najvažnije u vezi s islamom: Što znači biti musliman? Kako muslimani postoje religiozno? I ovdje nalazimo, kao i u muslimanskoj teologiji i etici, zapanjujuću jednostavnost, koja je sažeta u samom imenu religije. Islam znači i mir (povezan je etimološki sa židovskim shalom) i podložnost, ili predavanje; to je mir koji dolazi od pokoravanja Alahovoj volji. Muslimani bi žustro odobravali T. S. Eliotov izbor Danteova stiha “u njegovoj [Božjoj] volji, naš mir” kao da je riječ o “najdubokoumnijem stihu u cijeloj ljudskoj književnosti”.
Glasoviti muslimanski fatalizam (“to je Alahova volja”), poput kalvinističkog učenja o predodređenosti, čini da budu još marljiviji, a ne nemarljiviji. Muslimani, poput kršćana, vjeruju u čovjekovu slobodnu volju, kao i u Božju vrhovnu vlast. Njihov fatalizam nije moderni fatalizam odozdo, frojdijanski ili skinerijanski determinizam, već fatalizam odozgo. U praksi on daje energiju i oslobađa, a ne guši. Islam je, poput židovske vjere i kršćanstva, proizveo bogato mnoštvo svetaca i mistika, osobito u sufističkoj tradiciji, koja je na mnogo načina slična židovskoj hasidskoj tradiciji.
Može li musliman biti spašen? Oni odbacuju Krista kao spasitelja, a ipak traže i vole Boga.
Islam označava u biti fundamentalnu opciju iskrenoga ‘da’ Bogu. Mnogi muslimani, poput mnogih Židova, gledaju Krista samo kroz razbijene leće. Ako Židovi koji Boga traže i Boga vole, kako oni prije, tako i oni poslije Kristova utjelovljenja, mogu naći Boga, onda svakako mogu i muslimani koji traže Boga, sukladno Kristovu obećanju da “svi koji traže, naći će” – bilo u ovom ili u sljedećem životu. Ipak, Krist također tvrdi kako “nitko ne može doći k Ocu, osim preko mene”. Kakvoj god da je istini Muhamed naučavao muslimane, Bog je prisutan u Kristu Logosu, potpunom otkrivenju Boga. Ako su muslimani spašeni, spašava ih Krist. Kršćani se trebaju nadati i moliti da će se njihovi odvojeni islamski braća i sestre ponovo ujediniti s našim zajedničkim Ocem tako što će pronaći Krista – Put. Ne možemo prestati prozelitizirati, jer to znači dovesti našu braću na Put kući.







Ima li zainteresiranih za tefeerič ilio komentar?

Je li ovo tvoj ili copy-paste tekst?

PORUCNIK (citat):

Je li ovo tvoj ili copy-paste tekst?

Je.. copy-pasta..ta tko bi ovoliko pisao?Činio mi se zanimljiv.
Valjda me neće nitko tužiti za autorska prava?

Biskupica krsti Irance

Žena biskup, krštenje od žene, krštenje skropljenjem... sve nevaljalo!

Članak - Kako je reformator Martin Luther gledao na sakramente

Martin Luther je zbog reformacijskog djelovanja izopćen iz crkve 1520. godine, no to je za tridesetsedmogodišnjeg reformatora i pastora bio tek okidač za daljnja reformacijska nastojanja.
Tako je 1520. godine objavio djelo "O babilonskom sužanjstvu Crkve" kojim preispituje sakramentalnu teologiju rimske crkve.
Lutherovo djelo podijeljeno je na sedam dijelova koji pojašnjavaju greške u sedam rimokatoličkih sakramenata (lat. Sacramentum – Tajna).
Rimski sakramenti su u to vrijeme bili euharistija, krštenje, pokora, potvrda, ženidba, svećeničko pomazanje, i posljednja pomast. Reformator Luther odbacuje pet rimskih sakramenata te zadržava dva koja je ustanovio sam Isus Krist – Gospodnju Večeru i krštenje. ...  Više u:

[You must be registered and logged in to see this link.]

VBČ (citat):

Biskupica krsti Irance  

Žena biskup, krštenje od žene, krštenje skropljenjem... sve nevaljalo!

Dobro je ovo samo nigdje ne vidim šampona za mekšu kosu ili tako nekako.Baš me zanima njihov  cijenik pranja kose?

Папа га је анатемисао својом булом, а  Лутер је одговорио дјелом, "Против папства које је сам ђаво у Риму установио."

NebojsaB (citat):

Папа га је анатемисао својом булом, а  Лутер је одговорио дјелом, "Против папства које је сам ђаво у Риму установио."

 Grizu se između sebe,a kaj se može?

Čuo sam staru mudrost - da svaka voda od izvora bistra teče, ali je zamuti brčkanje po njoj...

PORUCNIK (citat):

Čuo sam staru mudrost - da svaka voda od izvora bistra teče, ali je zamuti brčkanje po njoj...

Bravo!To je  duhovna spoznaja.Zahvali se Bogu ili Alahu na njoj!Uživaj u plodovima u tišini pa ćeš moći izreći hvalu.Poniznost je  isto kao i  ..neka mi bude..!

Reče   Gospodin   Mojsiju:   »Reci   Aronu   i   njegovim
sinovima:
Ovako blagoslivljajte Izraelce:
Neka te blagoslovi Gospodin
i neka te čuva!
Neka te Gospodin licem svojim obasja,
milostiv neka ti bude!
Neka pogled svoj Gospodin svrati na te
i mir ti donese!
Tako neka zazivaju Ime moje nad sinove Izraelove
i ja ću ih blagoslivljati!«

Ususret Uskrsu - bojanje jaja prirodnim bojama...

O vladarima ovoga svijeta i njihovom gazdi.

VIĐENJE POZNATE MISTIČARKE

[size=34]Isusova kušnja u pustinji prema viđenju Marije ValtorteIsus nam je pokazao što činiti, kako se postaviti kad nas đavao kuša: post, molitva, šutnja, Božja riječ naša su istinska snaga! Od njih đavao bježi glavom bez obzira...[/size]

[You must be registered and logged in to see this image.]

Vidim kamenitu pustinju koju sam već vidjela sebi slijeva u viđenju o krštenju Isusovu na Jordanu. Ipak mora da se nalazim duboko u njoj, jer doista ne vidim lijepe, spore i plave rijeke, niti zelenog pojasa uz njezine dvije obale koji se hrani od ove vodene arterije. Ovdje je samo pustinja, kamenje, zemlja toliko spržena da je svedena na žućkastu prašinu, koju vjetar uzdiže s malim vijavicama, koje naliče dahu upaljenih usta, toliko su suhe i vruće. I zadaju muku zbog prašine koja s njima prodire u nosnice i u ždrijelo. Tu i tamo, ali vrlo rijetko, nalazi se pokoji bodljikavi grm, a ne znaš kako može uopće opstojati u ovoj pustoši. Nalik je čupercima preostale kose na glavi ćelavca. Iznad, nebo nesmiljeno plavo; ispod, suho tlo; unaokolo, litice i šutnja. Evo što vidim s obzirom na prirodu.

Naslonjen na golemu stijenu, koja izgleda više manje ovako kako se naprežem opisati ju: sačinjava začetak špilje, i na jednom kamenu dovučenom u dubinu, sjedi Isus. Zaštićuje se tako od sunca koje prži. I nutarnji opominjač me upozorava da je ovaj kamen, na kojemu sada sjedi, također i njegovo klecalo i njegov jastuk, kad si priušti kratke časove odmora. Tu se, na svjetlu zvijezda i na hladnom noćnom zraku, uvijen u svoj ogrtač, odmara. Tu je zaista kod njega i vreća, ona koju sam vidjela da ju je uzeo prije polaska iz Nazareta. Sav njegov imutak. I kako se labavo uvija, shvaćam da je prazna od ono malo hrane koju mu je unutra bila stavila Marija.
Isus je vrlo mršav i blijed. Sjedi laktovima naslonjen na koljena i podlaktica ispruženih naprijed, s rukama sjedinjenim i isprepletenim prstima. Razmišlja. Svako malo uzdiže pogled i kruži njime unaokolo i gleda sunce visoko, skoro okomito, na plavetnom nebu. Često, a naročito nakon što je kružio pogledom unaokolo i uzdizao ga prema sunčanoj svjetlosti, zatvara oči i naslanja se na liticu koja mu je zaklonom, kao zahvaćen od vrtoglavice.

POKAZUJE SE SOTONA

Vidim kako se pokazuje Sotona… mrka pogleda. Ne prikazuje se na način kako ga mi obično rišemo, s rogovima, repom itd., itd. Naliči beduinu, uvijenom u svoju haljinu i u svoj plašt sličan domino-ogrtaču za maskiranje. Na glavi mu turban čije bijele trake silaze da zaštite ramena i oba obraza. Tako da se zbog toga vidi kratki trokut (lica) veoma smeđ, od tananih i vijugavih usana, od vrlo crnih i udubljenih očiju punih magnetskih bljeskova. Dvije zjenice koje te čitaju u dubini srca, ali u kojima ne čitaš ništa ili samo jednu riječ: misterij. Suprotno od oka Isusova koje je također toliko magnetsko i očaravajuće, koje ti čita u srcu, ali u kojem čitaš također da mu je u srcu ljubav i dobrota prema tebi. Oko Isusovo… to je milina za dušu. Ovo pak je kao dvostruki bodež koji te probada i pali.
Približi se Isusu: „Sam si?“
Isus ga gleda i ne odgovara.
„Kako si dospio ovamo? Jesi li se izgubio?“
Isus ga ponovno pogleda i šuti.
„Da imam vode u čuturici, dao bih ti. Ali i ja sam ostao bez nje. Uginuo mi je konj i zaputih se… evo… pješice prema plićaku. Ondje ću se napiti i naći već nekoga koji će mi dati kruha. Znadem put. Dođi sa mnom… Vodit ću te.“
Isus ne podiže više ni očiju.
„Ne odgovaraš? Znaš li da ćeš umrijeti ako ovdje ostaneš?… Već se diže vjetar… Oluja je blizu… Dođi.“
Isus stisne ruke i šuteći moli.
„Ah! Pa to si upravo Ti, dakle? E, toliko te tražim! Koliko te već dugo motrim. Od časa kad si bio kršten. Zoveš Vječnoga?… Daleko je… Sad si na zemlji i među ljudima. A nad ljudima vladam ja. Ipak mi pobuđuješ samilost i želim ti pomoći jer si dobar i došao si da se žrtvuješ ni za što. Ljudi će te mrziti zbog tvoje dobrote. Ne shvaćaju drugo doli zlato, hranu, sjetila… Žrtva, bol, poslušnost – to su za njih mrtve riječi; daleko više od ove mrtve zemlje koja je ovdje unaokolo… Suši su daleko više od ove prašine, u kojoj se može samo zmija sakriti očekujući da ugrize i šakal da razdere. Hajdemo odavde! Ne zaslužuju trpjeti za njih. Poznajem ih bolje od Tebe.“
Sotona je sjeo sučelice Isusu i ispituje ga svojim strašnim pogledom i smijulji se svojim zmijskim ustima. Isus stalno šuti i u sebi moli.
„Ne pouzdaješ se u me. Zlo činiš. Ja sam mudrost zemlje. Mogu ti biti učiteljem, da te poučim kako ćeš trijumfirati. Vidi: važno je trijumfirati. Zatim, kad si se već nametnuo i zadivio svijet, tada ga vodiš kamo sam hoćeš. Ali najprije moraš biti kako se njima sviđa… kao oni… Zavesti ih čineći tako da oni uzvjeruju da im se divimo i da ih slijedimo u njihovu mišljenju.
Mlad si i lijep. Počni od žene. Uvijek od nje treba početi!… Ja sam pogriješio navevši ženu na neposlušnost. Trebao sam ju savjetovati na drugi način. Bio bih ju tako učinio boljim sredstvom i bio bih pobijedio Boga. Žurio sam se. Ali Ti!… Ja te poučavam, jer sam te jednog dana gledao s anđeoskim ushitom… i ostatak one ljubavi je ostao…, ali Ti me poslušaj i okoristi se mojim iskustvom… Nađi si družicu. Gdje ne budeš uspio Ti, uspjet će ona. Novi si Adam: moraš imati svoju Evu.
A zatim, kako možeš razumjeti i liječiti bolesti osjetila, a ne znaš što su?… Zar ne znaš da se tu nalazi jezgra iz koje se rađa stablo požude i prevlasti?… Zašto čovjek hoće vladati? Zašto hoće biti bogat, moćan?… Da bi posjedovao ženu. Ova je kao ševa. Njoj je potrebno svjetlucanje da bi bila privučena. Zlato i moć dva su lica ogledala koji privlače žene i uzrok su zla svijeta. Gledaj: iza tisuću različitih zločina, barem ih je devetsto koji vuku korijen iz gladi za posjedovanjem žene… ili iz volje jedne žene, koja gori od žudnje koju čovjek još ne zadovoljava ili joj više ne može pružiti zadovoljenje… Idi k ženi ako hoćeš znati što je život… I samo nakon toga znat ćeš ozdravljati i liječiti bolesti čovječanstva.
A lijepa je, znaš, žena! Nema ništa ljepšega na svijetu. Čovjek posjeduje misao i snagu… Ali žena! Njezina misao je parfem, njezin dodir milovanje je cvijeća, njezina dražest kao vino što klizi, njezina slabost kao namotaj svile ili kao uvojak kose djeteta u rukama čovjeka, njezino milovanje je snaga koja se izlijeva na našu snagu i užiže ju. Nestaje boli, truda, muke, kad si pored žene, i ona je na našim rukama kao buket cvijeća.“

„…RECI DA OVO KAMENJE POSTANE KRUHOM“ (MT 4,3)

„Ali kako sam lud!… Ti si gladan, a ja ti govorim o ženi! Tvoja snaga je iscrpljena. Zbog toga taj ugodni miris zemlje, taj cvijet stvorenoga, taj plod koji daje i uzbuđuje ljubav, tebi izgleda bez vrijednosti… Ali gledaj ovo kamenje!… Kako je oblo i glatko, pozlaćeno od sunca koje zalazi.
Ne naliči ti na kruh?… Ti, Sin Božji, dovoljno je da rekneš: ‘Hoću’, da ono postane mirisavim kruhom, poput onoga koji sada domaćice vade iz peći za večeru svojim ukućanima. I ove akacije tako ogoljene, zar se ne mogu, samo ako Ti hoćeš, ispuniti jabukama, medenim datulama?… Zadovolji se, o Sine Božji… Ti si Gospodar zemlje… Ona se prigiba da stavi pred tvoje noge samu sebe i da zatomi tvoju glad.
Vidiš li kako blijediš i teturaš samo što si čuo imenovati kruh? Siromašni Isuse! Toliko si već oslabio da ne možeš više ni zapovijedati čudo? Hoćeš li da to učinim ja za Tebe? Nisam ti ravan. Ali nešto ipak mogu. Lišit ću se za jednu godinu svoje snage, sabrat ću je svu, ali ti hoću služiti jer si dobar, a ja se uvijek spominjem da si moj Bog, makar sada ne zaslužujem da te kao takvog nazivam. Pomozi mi svojom molitvom da bih mogao…“
„Umukni. Ne živi čovjek od samog kruha, već od svake riječi koja dolazi od Boga.“

„BACI SE DOLJE!“ (MT 4,6)

Đavao se lecnuo od bijesa. Zaškripi zubima i stisne šake… Ali se suzdržao i okrenuo kešenje u smiješak.
„Shvaćam. Ti si iznad potreba zemlje i groza te hvata pri pomisli da bih ti ja služio. To sam i zaslužio. Ali dođi i vidi što sve ima u Kući Božjoj… Vidi kako također i svećenici ne odbijaju nagodbe između duha i tijela. Jer su na kraju ljudi, a ne anđeli… Učini jedno duhovno čudo.
Ponijet ću te na vrh Hrama, a Ti se preobrazi tamo gore u ljepotu i zatim pozovi čete anđela i reci nek’ od svojih ukrštenih krila načine podnožje tvojim nogama i neka te tako spuste u glavno dvorište. Neka te vide i neka se sjete da ima Boga… Češće je nužno očitovati se, jer čovjek ima tako slabo pamćenje, naročito u duhovnim stvarima. Znaš kako će anđeli biti blaženi da budu zaštita tvojoj nozi i stuba Tebi koji silaziš!“
„Rečeno je: ‘Nemoj iskušavati Gospodina Boga svojega’.“

„SVE ĆU TI TO DATI AKO MI SE NIČICE POKLONIŠ“ (MT 4,9)

„Shvaćaš da ni tvoje ukazivanje ne bi promijenilo stanja i Hram bi nastavio biti tržnicom i nemoralom. Tvoja božanska mudrost zna da su srca hramskih službenika zmijska legla, da se međusobno razdiru i da druge mrcvare samo radi prevlasti. Jedino ih ljudska sila može ukrotiti.
E, onda dođi! Pokloni mi se! Ja ću ti dati zemlju. Aleksandar, Cir, Cezar, svi najveći prošli i sadašnji vladari bit će slični gazdama kukavnih karavana u odnosu na Tebe koji ćeš imati sva kraljevstva zemlje pod svojim žezlom. I s kraljevstvima sva bogatstva, sve ljepote zemlje, i žene, i konje, i vojske i hramove. Moći ćeš svugdje uzdignuti svoj Znak kad budeš Kralj kraljeva i Gospodar svijeta. Tada će te slušati i poštivati i narod i svećenstvo. Svi će te staleži častiti i tebi služiti, jer ćeš biti Moćan, Jedini, Gospodar!
Pokloni mi se samo jedan trenutak! Oduzmi mi ovu žeđ koju imam: da mi se iskaže poklonstvo! Ta me je žeđ upropastila, ali ostala je u meni i pali me. Plamenovi pakla su svježi jutarnji zrak u odnosu na ovaj žar koji mi pali nutrinu… Ova žeđ – to je moj pakao! Jedan trenutak, samo jedan trenutak, o Kriste, Ti koji si tako dobar!… Samo jedan trenutak radosti za onoga koji je u vječnoj muci!… Daj mi da osjetim što to hoće reći ‘biti bog’ i bit ću ti odan, poslušan kao rob kroz čitav život, za sve tvoje pothvate. Jedan trenutak! Samo jedan trenutak i neću te više mučiti!“
I Sotona se baci na koljena, moleći…
Isus, međutim, ustane… Postao je mršaviji kroz ove dane posta, izgleda još višim. Njegovo lice je strašno od strogosti i moći… Njegove su oči dva safira što pale. Njegov glas je grom koji se odbija od udubine masiva i razliježe se kamenjarom i pustom ravnicom kad reče:

„ODLAZI, SOTONO. PISANO JE: ‘GOSPODINU BOGU SVOME KLANJAT ĆEŠ SE I NJEMU ĆEŠ JEDINOME SLUŽITI’.“

Sotona, s urlikom muke osuđenika i neopisivom mržnjom, skoči na noge, strašan kad ga gledaš u njegovom bijesnom i kipućem obličju. I zatim iščeznu s novim urlikom proklinjanja.
Isus sjede umoran, naslonivši otraga glavu na masiv. Izgleda iscrpljen. Znoji se. Ali anđeoska bića dođoše i zamahnu krilima u omari špilje pročišćujući i osvježujući je. Isus otvori oči i smiješi se. Ne vidim ga da jede. Rekla bih da se On hrani mirodijom Raja i da ga to krijepi.
Sunce iščeznu na zapadu. On uzme praznu torbu i u pratnji anđela koji ispuštaju blago svjetlo lebdeći nad njegovom glavom, dok se noć brzo spušta, zaputi se prema istoku, bolje prema sjeveroistoku. Poprimio je svoje obično držanje, siguran korak. Samo, kao uspomena na dugi post, osta nešto asketskiji izgled na mršavom i blijedom licu i u očima iz kojih zrači radost… ali, ne od ove zemlje.
Biblijske reference: Mt 4,1-11; Mk 1,12-13; Lk 4,1-13, Pnz 6,13.16; 8,3
Maria Valtorta, [size=16]Evanđelje kako mi je bilo objavljeno, don Božidar Medvid, Jelsa (o. Hvar)[/size]

Tradicionalna forma postaja križnog puta u posljednjim satima Isusovog života na Zemlji:



[You must be registered and logged in to see this link.]

A kvašenje sirćetom, molitva Ocu da im oprosti, probadanje kopljem?

Dobro, probadanje je moguće bilo nakon uzdignuća...

VI postaja: nikakva Veronika nije postojala, to je plod maste.

Tradicionalnom večerom Židovi cijelog svijeta večeras će početi obilježavati povijesno najvažniji židovski bladgan Pesah (Pasha).
To je spomen na izlazak koji je izbavio Hebreje iz egipatskog ropstva. Na taj dan Židovi su zapravo postali narod, a Pesah je prvi blagdan kojeg su slavili. Nakon što su postali sjedioci, u Kanaanu su ujedinili pashalnu večeru sa sedmodnevnim svetkovanjem blagdana.
Pesah je praznik koji se najduže u kontinuitetu obilježava u svijetu, već više od 2.500 godina.

Više:
[You must be registered and logged in to see this link.]

Uskrsne čestitke protestantskih biskupa u RH (iz arhive):

Biskup Jasmin Milić, Protestantska kršćanska crkva u RH:




Biskup Branko Berić, Evangelička crkva u RH:




Biskup Janos Kopacsi Kettos, Reformirana kršćanska crkva Mađara u RH:

[size=33]Riječ oštrija od dvosjeklog mača[/size]

[You must be registered and logged in to see this image.]
U komunističkoj Rusiji, likvidirani su milijuni ljudi, mnogi od njih zbog svoje vjere. Usmenom predajom, kršćani u Moskvi sačuvali su od zaborava ovu istinitu pripovijest:
U Staljinovo vrijeme u moskovskom gradskom kazalištu trebala se održati premijera protuvjerske predstave: “Krist u fraku”. Škole, omladinske organizacije i mladi radnici taj su kazališni komad trebali preuzeti u svoj kulturni program i o njemu raspravljati. Isusa, kao glavnu ulogu, igrao je poznati ruski glumac i istaknuti komunista Aleksandar Rastovčev. Predstava je bila rasprodana.
Na pozornici je stajao “oltar”, a na njemu više boca rakije i piva. Tijekom predstave pijani i glasni “svećenici, redovnice i redovnici” obilazili su teturajući taj oltar-šank.
Na početku drugog čina na pozornicu je stupio glavni glumac. U rukama je imao Bibliju. Vicevima i zabavljanjem izazivao je buru smijeha. Pošto je pročitao prva dva blaženstva iz propovijedi na Gori, glumac je viknuo:
“Pružite mi frak i cilindar!”
Sva ona svita kvazi svećenika i redovnika uzvrvila se oko njega, kreveljeći se i glumeći pijanstvo. U publici se čuo cerek i kikotanje.

Rastovčev je počeo opet ispočetka čitati: “Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!” Čitao je s glumačkim žarom i dramatski duboko i ozbiljno. Na ovu rečenicu o siromasima duhom “svećenici” su izobličili lica cereći se i glumeći luđake.
“Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!”, nastavio je Rastovčev, a “svećenici” nato počeše cmizdriti i tobož brisati suze. “Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju! Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!”, čitao je glumac dalje, ali publika se više nije smijala. Primjećivala se kao neka promjena i ozbiljnost na Rastovčevom licu i glasu. Prestao je čitati i gledao je u publiku, a “svećenici” su zbunjeno gledali u glavnog glumca. Potpuna tišina nastala je u dvorani.
Nakon što je još neko vrijeme zamišljen šutao, nastavio je čitati, ali sad s manje drame i nekako blažim tonom u glasu. Bila je mrtva tišina, a svi drugi glumci su stajali ukipljeni i začuđeni na pozornici. Zatim je Rastovčev prišao rubu pozornice s Biblijom u rukama. S nekim iznenađenjem na licu gledao je u knjigu i čitao dalje Matejevo evanđelje. Nitko ga nije prekidao.
Nakon što je došao sve do šestog poglavlja i pročitao: “Budite dakle savršeni kao što je savršen otac vaš nebeski!”, zaklopio je Bibliju, ali nekako pozorno i nježno kao da tim činom čini nešto važno i odlučujuće. Zatim se pred svima prekrižio i rekao:
“Gospodine, sjeti me se kad dođeš u svoje Kraljevstvo!”
Nitko nije vikao ili zviždao. Svi su u šutnji napustili dvoranu.
Taj se kazališni komad nije više nikada izvodio. Aleksandar Rastovčev je ‘nestao’ i više se za njega nije čulo.

Protestantska kapelica u Baranji postala "romska crkva"...

Intervju s Alenom Rankovićem, studentom teologije na Protestantskom teološkom učilištu "Mihael Starin" u Osijeku i propovjednikom-laikom pri Protestantskoj Reformiranoj Kršćanskoj Crkvi u Kapelni, naselju u općini Viljevo u Osječko-baranjskoj županiji:

Bog me poslao da služim romskom narodu

Ova župa dobila je svoju protestantsku kapelicu u kojoj se traži mjesto više. Većina župljana pripadaju romskom narodu, iako to u početku nije tako zamišljeno.
Naš prvobitni plan, između biskupa Jasmina Milića i mene, nije bio osnovati "romsku crkvu", međutim s vremenom su Romi počeli dolaziti na naša bogoslužja. Osjetio sam da Bog ima plan za mene i romski narod. Počeo sam obilaziti Rome u našem mjestu a i šire, govorio sam im o Isusu a svake nedjelje ih je bilo sve više na bogoslužju. Bog ih zove k sebi, a ja samo želim biti poslušni sluga Božji.

[You must be registered and logged in to see this link.]

Članak o (specifičnim) baptistima iz Gruzije:
Upoznajte baptiste iz Gruzije! Iznenadit ćete se

Baptisti su najstarija Crkva reformacijske baštine. Nastali su u Engleskoj u 17. stoljeću. Inače su poznati po veoma jednostavnom bogoslužju, bez liturgije i liturgijske odjeće. Crkve su im jednostavne, bez oltara, slika i sl. Baptisti su također poznati i kao kongregacionalna crkva (da je svaka lokalna crkva neovisna)...
Međutim, gruzijski baptisti su episkopalna crkva. Na čelu crkve se nalaze biskupi i nadbiskup.
Biskupi i pastori nose reverende (mantije) kao i liturgijsku odjeću, koja je zapravo nalik istočnoj tradiciji ali su vidljivi i zapadni elementi (poput štole i biskupske mitre).
Biskupi i pastori mogu biti i muškarci i žene.
Crkve im, za razliku od drugih Baptističkih crkava u svijetu, imaju izgled sakralnog prostora. Osim propovjedaonice, u crkvama se nalazi i oltar, a na zidovima kao i u prostoru crkve se nalaze ikone i freske, u duhu istočne tradicije.
Poput ostalih baptista krste samo odrasle, odnosno one koji mogu ispovjediti vlastitu vjeru.
Baptisti su u Gruziji prisutni od 1867. godine.  Danas ih, po o izjavi bivšega nadbiskupa Malkhaza Songulashvilia, ima oko 17.000.
Evanđeoska baptistička crkva u Gruziji (službeni naziv ove denominacije) članica je Svjetskog saveza baptista kao i Konferencije europskih crkava (KEK-a).

[You must be registered and logged in to see this link.]

Max Blitz (citat):

Upoznajte baptiste iz Gruzije...

Još o manje poznatim protestantima na Istoku:

Kod tzv. protestantizma istočnog obreda riječ je o protestantskim crkvama koje su kroz bogoslužja, obrede, liturgijsku odjeću i ikonografiju vezane za istočnu ili orijentalnu kršćansku tradiciju. Najpoznatije protestantske crke istočnog obreda su:  
- Ukrajinska luteranska crkva,
- Ukrajinska reformatorska pravoslavna crkva,
- Malankarska Mar Toma sirijska crkva,  
- Evangelička crkva Svetog Tome u Indiji,
- Evanđeoska baptistička crkva Gruzije,
- Evangelička pravoslavna crkva i dr.

Ove crkve se ponekad nazivaju i "reformirano pravoslavne" i djeluju na različitim kontinentima (Europa, Azija, Amerika…). Posebnu pažnju privlači Ukrajinska luteranska crkva, zbog specifičnog spoja protestantizma i istočno-kršćanske (pravoslavne) tradicije...

Više:
[You must be registered and logged in to see this link.]

NAKON KOVERTI HODŽAMA POSLE DŽENAZE, SADA SE UKIDA I PRAVLJENJE HRANE NAKON DŽENAZE, OSIM U JEDNOJ SITUACIJI…

[You must be registered and logged in to see this link.]

Kad na Balkanu nestane koverti, nestace i sve tri vjere.

pera84 (citat):

Kad na Balkanu nestane koverti, nestace i sve tri vjere.

Bome ni partije neće biti sigurne

1. svibnja RKC obilježava blagdan sv. Josipa Radnika.

1955. u crkvenu godinu blagdan sv. Josipa Radnika uveo je papa Pio XII. Odredio je da se taj blagdan slavi 1. svibnja, na dan "koji je svijet rada izabrao kao svoj praznik". Godine 1889. Druga internacionala odlučila je da će 1. svibnja slaviti kao svjetski praznik radništva. Iste godine papa Leon XIII. izdaje svoju encikliku o svetom Josipu (po zanimanju tesaru) 'Quamquam pluries' te u njoj "radnike i sve ljude skromnih životnih prilika 'upućuje na sv. Josipa' kao uzor i primjer za nasljedovanje".

Molitva sv. Josipu Radniku:
"Slavni Sveti Josipe, uzore svih radnika, izmoli mi milost obavljati svoje poslove u duhu pokore, te tako zadovoljiti za svoje mnogobrojne grijehe; da ih obavljam savjesno, ne obazirući se na svoje sklonosti, već jedino na dužnost; da ih izvršim sa zahvalnošću i radošću smatrajući velikom čašću što mogu naravne darove, koje mi je Bog dao, uporabiti i usavršiti u poslu; da ih obavljam uredno i mirno, umjereno i strpljivo i nikada ne uzmaknem pored umornošću i poteškoćama; da ih obavljam osobito u čistoj nakani odričući se sama sebe; sve to u sjećanju na smrt i na račun koji ću morati polagati o svakom izgubljenom času, o neiskorištenim darovima, o propuštenim dobrim djelima i o taštoj samodopadnosti kod uspjeha, što tako nagrđuje djela učinjena Bogu za ljubav.
Sve Isusu i Mariji za ljubav i po tvom uzoru sveti Josipe! To neka mi bude misao vodilja u životu i na samrti.
Amen"

U naselju Bogovolja u sastavu Općine Cetingrad, Karlovačka županija, otvorena je četvrta džamija u Hrvatskoj.

Danas je u džematu Bogovolja u Karlovačkoj županiji svečano otvorena džamija, nakon Zagreba, Rijeke i Gunje, četvrta u Hrvatskoj, a čast da za njezino otvorenje dobije ključeve imao je vjernik iz Bogovolje Smajlo Hasanović.
Na svečanosti su bili mnogi visoki uzvanici Islamske zajednice u Hrvatskoj, predstavnici diplomatskog zbora u Zagrebu i iz BiH, Turske, Irana i Indonezije, te predstavnici lokalnih i regionalnih vlasti Karlovačke županije i Unsko-sanskog kantona u susjednoj Bosni i Hercegovini.
Na svečanosti otvaranja u islamskom hramu je govorila i načelnica Općine Cetingrad Marina Kalić.
"Ona nije muslimanka, a ta se prilika da govori u hramu rijetko pruža i muslimankama, to je nemoguće, a ovdje je to moguće jer je takav ambijent, takvo ozračje, takva suradnja, u kojoj se dijeli i dobro i zlo", istaknuo je muftija dr. Aziz ef. Hasanović, predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj...

[You must be registered and logged in to see this link.]

U nedjelju, 6. svibnja 2018. u Slovačkoj evangeličkoj župi u Iloku konfirmirano je šestoro mladih članova ove župe. Bogoslužje je predvodio župnik iločke Evangeličke župe Dušan Sajak, zajedno sa svojom suprugom, svećenicom Boženkom Sajak. Župnik Sajak je predvodio i obred konfirmacije.
Konfirmacija je obavljena u prepunoj župnoj crkvi koja je trenutno u fazi obnove.
Iločka evangelička župa nacionalna je župa koju čine pripadnici slovačke nacionalne manjine. Bogoslužja se održavaju na slovačkom jeziku, sukladno tradiciji slovačkog luteranizma.

[You must be registered and logged in to see this link.]

Max Blitz (citat):

Protestantska kapelica u Baranji postala "romska crkva"...
Intervju s Alenom Rankovićem, studentom teologije na Protestantskom teološkom učilištu "Mihael Starin" u Osijeku i propovjednikom-laikom pri Protestantskoj Reformiranoj Kršćanskoj Crkvi u Kapelni, naselju u općini Viljevo u Osječko-baranjskoj županiji:
Bog me poslao da služim romskom narodu
Ova župa dobila je svoju protestantsku kapelicu u kojoj se traži mjesto više. Većina župljana pripadaju romskom narodu, iako to u početku nije tako zamišljeno...

U subotu, 26. svibnja 2018. godine, u Protestantskoj reformiranoj crkvenoj općini Kapelna koju čine  pripadnici romske narodnosti,  održano je bogoslužje konfirmacije.

Euharistijsko bogoslužje i obred na kojem su konfirmirani dvoje mladih, predvodio je biskup Jasmin Milić, zajedno s misionarskim djelatnikom u Mađarskoj, Bobom Hitchingom.
Kapelna je jedina romska župa Protestantske reformirane kršćanske crkve u RH.
Kristovo evanđelje koje je dar svakomu čovjeku, bez obzira na porijeklo, boju kože, rasu, narodnost, došlo je i do Roma. Posebno raduje da su djeca i mladi ove župe otvoreni za evanđelje i da su aktivni u svojoj crkvenoj zajednici.

[You must be registered and logged in to see this link.]

-

VBČ (citat):

Sviđa mi se ono što reče: "Sve je molitva". U suštini - život je molitva, pa kako se molimo - takvu nagradu možemo očekivati.

Pozdrav svim forumašima poslije duže pauze (prezaposlenost) i čestitke uz blagdan Duhova, Presvetog Trojstva i uskoro Tjelova! 
Sve vas srdačno pozivam na duhovnu gozbu ljubavi - "agape" u Facebook grupu o kršćanskoj/hrišćanskoj liturgiji na slavenskim/slovenskim jezicima gdje imamo veliko mnoštvo najzanimljivijih članaka, videa, slika itd. Tko želi može se slobodno učlaniti, svi ste dobrodošli:   

Adresu grupe imate i u mom potpisu.

[You must be registered and logged in to see this link.]
Internacional FB Group about ancient and contemporary Christian East and West Liturgy 
in Slavic Languages and church music, byzantinecatholic, catholic, orthodox, reformed and others.
Mezinárodní FB skupina o křesťanské liturgie ve slovanských jazycích. 
Međunarodna FB grupa o kršćanskoj liturgiji na slavenskim jezicima. 
Међународна ФБ група о хришћанској литургији на словенским језицима. 
Międzynarodowa FB grupa o liturgii chrześcijańskiej w językach słowiańskich. 
Internacional FB Group about ancient and contemporary Christian East and West Liturgy 
in Slavic Languages and church music, byzantinecatholic, catholic, orthodox, reformed and others. 
All people are Welcomed.
[You must be registered and logged in to see this link.]

Fino je to, samo je zamka u tome što se ne može služiti dva gospodara. Tko drži išta od starog Zakona
mora držat sav Zakon.

VBČ (citat):

Fino je to, samo je zamka u tome što se ne može služiti dva gospodara. Tko drži išta od starog Zakona
mora držat sav Zakon.

Dakle hoćeš nam reći da vrijedi ona SZ ,,oko za oko zub za zub,,?

gerard ford (citat):

VBČ (citat):

Fino je to, samo je zamka u tome što se ne može služiti dva gospodara. Tko drži išta od starog Zakona
mora držat sav Zakon.

Dakle hoćeš nam reći da vrijedi ona SZ ,,oko za oko zub za zub,,?

To ne hoću reći!