Križevci 4. novembar obuka varaždin kalnički partizani vod veze

Evo prošlo 32. godine od služenja vojnog roka. Došao sam u Križevce godine 1984 4.Novembra...uf došao sam kao pijani slovenac tako, da su me u unutrašnjost kasarne odvela dva vojnika a do kasarne sječam se da smo u križevcima još pili sa dvojicom domačina jedan se zvao Hrupek Ivica a drugi Dragutin prezime mi je izašlo iz glave...jao kako sam tada bio nakresan ,,nikad u životu prije in nikad kasnije ne tako. A povod za to je bio još taj da me devojka napustila prije što sam odlazio na služenje vojnog roka. Ok drugi dan počelo je ...šišanje zaduživanje opreme itd.. Sječam se tadašnega kapetana Lazareviča i strarog vodnika Raiča ili Rajeviča ne znam šta je tačnije znam da je bio stariji vodnik ...onda sječam se dobro zastavnika Žiku Tobdžiča ...evo taj starešina več tada je bio star ili se meni samo tako činilo..dobar starešina pošten čovek  in bio je zadužen za teleprintersku dešifraciju. Tamo je bila i vojna centrala gde su mi u pamčenju ostala imena Kazimorovič Zoran,,,super i dobar dečko sa veoma veliko zdravog dobrog humora ...bio je specijalista za centralu metakonta ..onda na toj centrali radio je Popržen Goran...tražio sam ga preko interneta i našao sledi da sada živi u Kanadi...tražio sam i Kazimirovič Zorana ali nisam našao tragova za njim...nadam se, da je ŽIV i zdrav i to mu želim još 100 godina. Sječam se majstora Tomicu, koji je bio tehnička osoba za vzdrževanje ove centrale ...mislim bio je građansko lice a često je navaratio i u kasarnu KALNIK u Križevcima ...onda sječam se i vodnika mislim da je bio Željko neznam tačno,,onda sječam se zobozdravnice , koju smo svi radi pogledali kada sa visokim petama išla preko kruga u svoju zubnu ordinaciju. Sječam se pukovnika Rade Keču i mislim, da sam našao trag da je sada pukovnik u mirovljeni u Beogradu. Zanima me kakva je bila sudbina ovih oficira što sam naveo ovde...pročitao sam mnogo o predaji ove kasarne u ruke nove hrvatske vojske a nisam zasljedio detalja ...ako može neko da nešto napiše u ovoj smjeri šta se događalo u to vreme bio bih mu zahvalan. Ok.. nakon par sedmica morao sam u odkomandu u Varaždin u kasarnu KALNIČKI PARTIZANI rod veze ...starešina mi je tada tamo bio stariji vodnik Dragan a zanimivo je da sam do pred mjesec dana zano i njegovo prezime a sada se ne možem više da se sjetim ..bio je malo niže rasti sa brkovima i zadužen za vozni park za vozila vezista in za obuku novih teleprinterista...evo u vojsci sam položio osnovnu klasu za kucanje sa deset prsta a sada što ovo pišem kucam sa jednim ali najviše dviju prsta ha, ha , ha. Možda sam zaboravio u Križevcima je bio u to vreme i sin Borisa Dvornika ..Dino Dvornik ona još Zvone Hranjec tadašnji osnovni frontmen solo gitarista  još uveK popularne grupe ŠANK ROCK. Da se opet vratim u Varaždin ...evo ostalo mi u sječanju da je bio sa mnom slovenski politik, čak i predsjdnik Slovenije TONE ROP, koji je bio kod Kapetana Matijevič Dragan kao čato odnosno njegova desna ruka ili kao neki komisar...znam da mu je morao kuvati kavice i sve raportirati iz prve ruke kakvo je stanje u vodu.Onda sječam se krupnog kapetana HERCEG-a nezam više kako mu je bilo ime. Onda se sječam jednog dobrog druga isto takvog prezimena Herceg Romeo...veoma inteligentan pošten i radni čovjek, koji si zasluži isto tako da živi još 100 godina. Znaima me jel tko zna kakve sudbine ovih oficira  Matijevič, Herceg, poručnik Bolfek, vodnik Cenič ili Cenčič neznam tačno ali znam, da je bio pravi otrov za guštere kao što sam tada bio upravo ja. Sječem se stražare i cepanja straže na minus 24 stupnjeva...dobro se sječam  vojika  Aliagič Zlatka dobro je svirao kitaru Stairway to Haven od led zepplelina i dobro sam je tada naučio i ja...hvala Zlatko i nadam se da si rat prošao živ i zdrav.  ...Makedonca Tasev Vlada kojeg se sječam nisu pustili na svadbu svog brata ili sestre ne sječam se tačno...plakao je. eVO TAKO SAM SE IZ OBUKE OPET VRATIO U KASRANU KALNIK U KRIŽEVCIMA do kraja vojnog roka skidao sam se tek 1986 a dolazio 4. novemra 1984..uf dugo je to trajalo i nikada nije htijelo biti kraja ...posebno težko mi je bilo prvi mesec dana i zadnji mesec dana . Molim neka se neko javi koji  bilo šta zna o ovim ljudim što sam jih spominjao u ovom postu, Pročitao sam mnogo i o toj kasarni kava joj je bila sudbina i na netu našao čak link gdje se vidi zastavnika, koji je vodio fiskulturu ( poskoki iz čučnja ) na krugu ove varaždinske kasarne KALNIČKI PARTIZANI...videti je kako se stidljivo hvata za čelo in obraz krije sa rukama.. 32 korpus you tube.

Hvala što ste me primili  na ovaj forum ...lep pozdrav sa granice slo/italy

Pozdrav

Moje ime je Sasa i ja sam iz Slovenije, a sluzio u toj istoj kasarni Kalnik 88/89  
U biti sve tamo u Krizevcima je imalo ime Kalnik (brdo visoko cca 300m gde su se nalazile antene i odasiljaci JNA). Znaci hotel (100m od kasarne na uzvisici) je bio Kalnik, kasarna se zvala Kalnik trgovina Kalnik....ma jel neko rekao rec Kalnik danas??
Inace sam bio septembarac 88/89, VP se ne secam al nesta slicno 6892...Artiljerija. Zgrada iznad tebe tamo gde je bila tel. centrala. Sa vanjske strane te zgrade je bila tel. govornica...
Tih oficira se ja ne secam niti jednog. Moj kapetan baterije je bio Grgic Mitja, koji je jos uvjek aktivan u Beogradu jako visoko po rangu. Barem lani je jos bio...Njegov zamjenik je bio Graovac Momir a koji je na zalost poginuo u prokletom ratu...
Secam se jos recimo zastavnika Tutu. Tako smo ga zvali. Tuto bugarin. Inace je bio Tutko ako se ne varam. Prezime nikad nisam ni upamtio, hehe. On je bio za magacine hrane, kuhinje, veseraja,, kupaone, kiselog kupusa (bemti kiseli kupus....). U kuhinji je nio vodnik Šukić Jovan. Za ime nisam siguran. Mali sitni vrag, dosadan ko tesne gace.
Nadalje se secam civilnog kuvara Slavka. Njega sam video na tv za vreme rata. Kuhao je vojnicima, hehe. Onda secam se sledecih prezimena, za cinove nisam siguran...
Kapetan Gagič - od druge baterije. Veciti rival sa mojim kapetanom koja ce bit bolja baterija
Major Trbojević - osto mi u sjecanju kao malkice nizi pocelavi covek. Bio je dobar, jako dobar covek

Secam se faca dosta ali imena mi nisu ostala. Mozda se setim jos kojeg. Znam da je bio taj Tuta vise manje pijan. Par generacija prije moje generacije povukao na vojnika pistolj. Imao zabranu nosenja oruzja, osim na vezbama, hehe. Porucnika od pozadine se secam po faci, malkice duze a tanje lice. Uvek nosio aktovku. I bio jako brz na pozdravljanju. Ono energicno, brzo....zum zum gotovo.
E sad. Secam se izdvojene straze. Mislim da se zvalo Brezje. Tamo je bilo podosta magacina koje smo cuvali.
Secam se i naprimer kuca...na puno njih je pisalo RACAK. Valjda je to znacilo da se rodila kci. Hmmmm il je bio sin? Po imenu bi trebo bit sin valjda.
E sad kada meni nabubri mozak, pa se mozda setim i kojih drugih imena ili prezimena ja cu napisat ovde. Ja se nadam da ti ovde svratis svake toliko pa cu ja pisat koliko toliko, hehe.

Lep pozdrav od mene za vas...

Ti Križevci su malo mjesto gotovo selo i po meni nije na nekom bitnom geografskom položaju. Čudno je da je tu bila neka kasarna JNA

Bilo je ljeto 1959 godine a ja sam tada imao 21 godinu. Predamnom je bila budućnost, mladost, vojna perspektiva,neustrašivost,radoznalost.....iiii. Kao mladog starješinu  na dužnosti u samohodnoj artiljerijskoj jedinici na samohotkama 90 mm. M36 u Delnicama, upućen sam službeno na dvomjesečni kurs za ova artiljerijska oruđa u VP (?) Križevci. Bio je to 7 i 8 mjesec, vrlo vruće ljeto i odmah na početku vojnički "dril" od strane nekog kapetana I kl. inače ratnog oficira koji je bio kao starješina tog kursa. Nas je bilo dvadesetak i mahom smo se poznavali iz škole u Zadru tako da je to bila olakšavajuća okolnost u podnošenju načina izvođenja obuke. Imali smo smještaj u kasarni a poslije radnog vremena provodili smo vrijeme na sportskim igralištima a uveče u gradu Križevcima. 
Zajedno samnom bili su i moji školski drugovi Đuro i Novakovićvrsni harmonikaš i bubnjar. Ja sam svirao gitaru.
Jednoga dana dogovorimo sa nekim zastavnikom koji je bio glavni u Domu JNA U Križevcima da u subotu organiziramo ples za građanstvo. Malo smo vježbali i spreni sa programom  otvorili ples. Mala sala Doma vrlo brzo se je napunila i postalo je vrlo ugodno i veselo.
U pauzi dolazi do mene jedan maldić i u povjerenju mi kaže da bi se jedna cura i pokaže koja vrlo radoi upoznala samnom. Odmah sam shvatio da "orkestar" može nakratko i bez gitare, prišao i zamolio je za ples. Bila je divna , mlada kao cvjetić, Diivan osmjeh otkriva bilele kao snjeg zube. Možda je omala 18-19 godina. Ugovorio sam da se sutra u nedjelju nađemo jer u ponedjeljak završava kurs i ja se vraćam u Delnice.
Tako i bi. Našli smo se u kasnim popodnevnim časovima, prošetali prema "ciglani" a ona je sretna čitavim putem pjevušila kao mala ptičica. Bilo je poljubaca i rastanak sa željom da se opet sretnemo.
No život nosi svoje, sastajemo se, rastajemo se i najzad ostajemo sami Nije mi poznato gdje je i kako ona završila. Ja sam završio u Rijeci.

Engels (citat):

Bilo je ljeto 1959 godine a ja sam tada imao 21 godinu. Predamnom je bila budućnost, mladost, vojna perspektiva,neustrašivost,radoznalost.....iiii. Kao mladog starješinu  na dužnosti u samohodnoj artiljerijskoj jedinici na samohotkama 90 mm. M36 u Delnicama, upućen sam službeno na dvomjesečni kurs za ova artiljerijska oruđa u VP (?) Križevci. Bio je to 7 i 8 mjesec, vrlo vruće ljeto i odmah na početku vojnički "dril" od strane nekog kapetana I kl. inače ratnog oficira koji je bio kao starješina tog kursa. Nas je bilo dvadesetak i mahom smo se poznavali iz škole u Zadru tako da je to bila olakšavajuća okolnost u podnošenju načina izvođenja obuke. Imali smo smještaj u kasarni a poslije radnog vremena provodili smo vrijeme na sportskim igralištima a uveče u gradu Križevcima. 
Zajedno samnom bili su i moji školski drugovi Đuro i Novakovićvrsni harmonikaš i bubnjar. Ja sam svirao gitaru.
Jednoga dana dogovorimo sa nekim zastavnikom koji je bio glavni u Domu JNA U Križevcima da u subotu organiziramo ples za građanstvo. Malo smo vježbali i spreni sa programom  otvorili ples. Mala sala Doma vrlo brzo se je napunila i postalo je vrlo ugodno i veselo.
U pauzi dolazi do mene jedan maldić i u povjerenju mi kaže da bi se jedna cura i pokaže koja vrlo radoi upoznala samnom. Odmah sam shvatio da "orkestar" može nakratko i bez gitare, prišao i zamolio je za ples. Bila je divna , mlada kao cvjetić, Diivan osmjeh otkriva bilele kao snjeg zube. Možda je omala 18-19 godina. Ugovorio sam da se sutra u nedjelju nađemo jer u ponedjeljak završava kurs i ja se vraćam u Delnice.
Tako i bi. Našli smo se u kasnim popodnevnim časovima, prošetali prema "ciglani" a ona je sretna čitavim putem pjevušila kao mala ptičica. Bilo je poljubaca i rastanak sa željom da se opet sretnemo.
No život nosi svoje, sastajemo se, rastajemo se i najzad ostajemo sami Nije mi poznato gdje je i kako ona završila. Ja sam završio u Rijeci.

Lijepa uspomena, Engels. Nadam se da ćeš još njih podijeliti s nama.
Dobro došao na forum!