SVAŠTARA

Max Blitz (citat):

lacoš (citat):

Ne znam kako je moguće da propadne firma kao što je 'Dalmacijavino' , kad svi piju, odnosno loču, ne piju. - kaže Max
Max,zaboravio si na onaj stari dobri obićaj da sve što se popije i pojede treba i platit

Ne znam što sam krivo rekao. Cugu platiš odmah valjda i u dućanu i u birtiji, nema tamo na dug. Najprije se to plati, pa onda režije i ostalo, nije li tako. Za cugu uvijek mora bit. Pa kako može propast firma koja nema nikavih problema s plasmanom proizvoda i za njenim artiklima je veća potražnja nego ponuda?
Ajde mi sad stvarno to objasni....

Ne radi se o nama,mi uvijek sve platimo,nekad i dvaput.Oni tamo na prvom katu izgleda da su jeli,pili i trošili više nego je bilo dozvoljeno.

milutins (citat):

Vjerovatno je bio Vlahovac,secam se etikete u crno beloj tehnici sa slikom grada Zadra, ima ovdje dosta etno proizvoda sa ex Yu prostora.
A Maraskin Vlahovac, tada sam kupio 2 litre je bio zaista prvoklasan

Imaš sve te slike na onim linkovima tvornica što sam postavio, pogledaj detaljnije kasnije, sve ćeš nać. I uglavnom je navedeno što je za izvoz.

Da, ne može se cijela Amerika opskrbljivat našim proizvodima, to je nemoguće, može tu i tamo bit u nekom dućanu.

Nije karikatura, ali je čista provokacija od moje strane (to vam je za one slike sa auto teme)

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ne možeš vjerovati da čovjek može nešto ovako napraviti.
Kombinacija gole žene, boja, dijela slike i kuta pod kojim je slika slikana.
Tek kad se slika pogleda pod drugim kutem možemo zaključiti o čemu se radi i kako je to nastalo.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

Kako čupavu bradu ima ova maca

 
 
Mislio sam se kako da dam naslov ovome pa eto neka se zove Ružmarin i Lavanda.!
Pa da krenem sa obješnjenjem.!
 
Kad imam volje , kad ne radim te subotom i nedjeljom imam običaj trčati uz more.
Ono čisto da budem u kondiciji, tako bez stajanja otrčim oko 5 kilometara.
Za mene sasvim dovoljno.
Ne treba pretjerivati u ničemu.
 
Slika 1.
- strelica 1. Tako često prođem ovom stazom.
- strelica 2. Tu je vlasnik ovog dječjeg igrališta „DJEČJI PARK ŽNJANKO“ već godinama kao ukras uz ovaj nogostup zasadio  lavandu i ružmarin.
Tu je tokom neradnih dana, vikendom, praznicima i večernjim satima velika gužva, puno ljudi prolazi.
Prođe puno dobrih i loših, neki vježbaju, neki se rolaju, neki igraju nogomet, odbojku, paraglajderi na motorni pogon se podižu u zrak, kuglaju, momci i cure navečer parkiraju vozila uz more pa se i oni u mraku zabavljaju....., djeca se vozaju sa mali električni automobili, imaju puno igrališta za svoje potrebe itd….
Ovi loši kad vide zasađene male stabljike ružmarina i lavande znaju ih usput  iščupati i odnijeti kući i staviti u svoju vazu, ono neka se nađe i u mojoj kući.
- strelica 3.  Tu stanuje popularna pjevačica i snimateljica poznatog „Internet video uradaka“  Severina.
- strelica 4. To je naj veći željezni križ, čak mislim u Hrvatskoj, visok  je oko 10 metara.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
Slika 2.
Pogled na zasađene ružmarine i dječje igralište.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
Slika 3.
Međutim vlasniku je više dosadilo godinama kupovati  i ponovno saditi ružmarine na isto mjesto pa je stavio ove dvije table na kojima je napisao ovo.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
Slika 4.
Pogledajte table sa upozorenjem.
Ako mislite da se vlasnik zeza, varate se, obratite pažnju na reklamu označenu strelicom.
On se zbog krađa ružmarina i lavande dao u trošak da kupi video kamere sa kompletnom opremom za snimanje videa te ih je tu postavio.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
Slika 5.
Tu je postavio dvije video kamere.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

 
Slika 6.
Evo ih izbliza.
Što je čovjek spreman sve učiniti zbog stabljika ružmarina i lavande.
Pa ako tko želi zaraditi 50 žetona dajte se na posao i pomozite vlasniku dječjeg igrališta „Žnjanko“ da otkrije lopove koji kradu male stabljike ružmarina i lavande.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
I sad na kraju da se vratim na Severinu.
Nedavno prolazim gore pokazanom stazom kad Severina izlazi iz trgovine a ja je zovnem „Seve“.
Ona lagano okrene glavu u lijevo i pogleda me i razvali osmijeh od uha do uha i nastavi se kretati prema svom stanu.
Seve sram te bilo, ja ti se lijepo javim a ti meni nisi nikada.

Vojnik Graničar (citat):

...I sad na kraju da se vratim na Severinu.
Nedavno prolazim gore pokazanom stazom kad Severina izlazi iz trgovine a ja je zovnem „Seve“.
Ona lagano okrene glavu u lijevo i pogleda me i razvali osmijeh od uha do uha i nastavi se kretati prema svom stanu.
Seve sram te bilo, ja ti se lijepo javim a ti meni nisi nikada.

 

Pozdrav kolega.
Pokušaj da joj se javiš iz nekog bentlija, maybacha ili sa jahte, siguran sam da će ti odgovoriti.

Samo jahta prolazi. I pripremi kameru...

Ovaj čovjek se zove HIROO ONODA.    Japanski je vojnik i napustio je položaj na filipinskom otoku Lubang, u ožujku 1974. Na taj položaj je došao po naređenju 1944. Zanimljivo je da je do prije koju godinu, imao još drugova sa sobom. Bilo ih je petorica. Međutim, četvorica su vremenom stradali u raznim obračunima sa filipinskim domorocima.
Ti ljudi su cijelo vrijeme bili u stvarnom ratu! Nagađa se da su za to vrijeme ubili 30-tak protivnika. (Posebnom odlukom filipinskog predsjednika Onoda je za ta djela amnestiran.) Što je bilo? Slučajno ga je našao jedan japanski istraživač prašume i stupio u kontakt s njim.
Međutim, Onoda se nije htio predati jer nije vjerovao da je rat završen i da je Japan kapitulirao. Također se pozivao na naređenje koje je dobio o čuvanju položaja. Srećom, njegov zapovjednik iz rata, koji mu je to naređenje dao je bio još živ!
Uspjeli su ga pronaći i on je došao Onodi na Filipine dati naređenje o napuštanju pološaja i povratku u Japan. Inače ovaj nije htio!
E, moj Onoda, svaka ti čast! Zaslužio je veliku mirovinu, a sigurno ju je i dobio. Japanski veterani iz WW2 imaju dobre mirovine. Ima i preživjelih kamikaza još živih u Japanu! (Da, i to se događalo čudom! Jer su bili oboreni prije nego su pogodili cilj, pa su nekako preživjeli.) Kao i onih koji su čekali red za samoubilačke misije, ali ga nisu dočekali. Vrlo su poštovani u Japanu.

Shoichi Yokoi, narednik japanske carske vojske - otkriven u džunglama otoka Guam u siječnju 1972.g. skoro 28 godina nakon što su američke snage povratile kontrolu nad otokom 1944.g.

Teruo Nakamura, vojnik japanske carske vojske - uhićen je od strane indonezijskih vojnika na 18. prosinca 1974.g.

 
 
Ovo morate pročitati.
Ovo ima samo kod nas na balkanu i nigdje više u svijetu.
Radi se o ženi koja je tada imala malo više od 48 godina.
Sastavila je oporuku u Općinskom sudu u Makarskoj.
Pa pogledajte što gospođa Tereža Andrijašević pok. Ante rođ. 19.02.1937. god. iz Krvavica, Krvavice BB, javno dala do znanja svom mužu i svojoj djeci kao i svojoj susjedi i njenom mužu.
Nevjerojatno.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

Pošteno, neka se zna.

Max Blitz (citat):

Ovaj čovjek se zove HIROO ONODA.
 Japanski je vojnik i napustio je položaj na filipinskom otoku Lubang, u ožujku 1974.
Na taj položaj je došao po naređenju 1944.
Zanimljivo je da je do prije koju godinu, imao još drugova sa sobom.
Bilo ih je petorica.
Međutim, četvorica su vremenom stradali u raznim obračunima sa filipinskim domorocima.
Ti ljudi su cijelo vrijeme bili u stvarnom ratu!
Nagađa se da su za to vrijeme ubili 30-tak protivnika.
(Posebnom odlukom filipinskog predsjednika Onoda je za ta djela amnestiran.)
Što je bilo?
Slučajno ga je našao jedan japanski istraživač prašume i stupio u kontakt s njim.
Međutim, Onoda se nije htio predati jer nije vjerovao da je rat završen i da je Japan kapitulirao.
Također se pozivao na naređenje koje je dobio o čuvanju položaja.
Srećom, njegov zapovjednik iz rata, koji mu je to naređenje dao je bio još živ!
Uspjeli su ga pronaći i on je došao Onodi na Filipine dati naređenje o napuštanju pološaja i povratku u Japan.
Inače ovaj nije htio!
E, moj Onoda, svaka ti čast!
Zaslužio je veliku mirovinu, a sigurno ju je i dobio.
Japanski veterani iz WW2 imaju dobre mirovine.
Ima i preživjelih kamikaza još živih u Japanu!
(Da, i to se događalo čudom! Jer su bili oboreni prije nego su pogodili cilj, pa su nekako preživjeli.)
Kao i onih koji su čekali red za samoubilačke misije, ali ga nisu dočekali. Vrlo su poštovani u Japanu.

 
 
Sad se pitam da li je taj Hiroo Onoda normalan.
Toliko godina provesti u nekoj zabiti a ne zapitati se kako to da nitko od njegovih nije došao po njih.
Kako to da se ništa oko njih ne događa čitavo vrijeme.
Kako to da se ne puca i ne ratuje.
Od čega je živio.
Nevjerojatno.
To je kao da ja u mom selu sada pronađem nekoga njemačkog vojnika iz II svjetskog rata.
To je nevjerojatno.
Pa on mora od nečega živjeti, nabavljati hranu, kuhati, kupati se, nabavljati odjeću, obuću, i pitaj boga što sve ne.....

bojnik (citat):

[You must be registered and logged in to see this image.]

Eeee Seve, Seve, neću ti oprostiti drugi put kad te sretnem.!!!

Ako treba prijatelju, ja ću se žrtvovati i izložiti svoje tijelo drugorazrednog grčkog boga, pa makar u toj borbi dao vlastiti život.

Davno sam cuo za jedan epitaf koji je muz dao da se uklese na spomeniku svoje zene

OVDE MOJA ZENA LEZI I REZI
PUTNICE PROCITAJ I BEZI
AKO SKOCI-ISKOPACE TI OCI

Vojnik Graničar (citat):

Sad se pitam da li je taj Hiroo Onoda normalan.
Toliko godina provesti u nekoj zabiti a ne zapitati se kako to da nitko od njegovih nije došao po njih.
Kako to da se ništa oko njih ne događa čitavo vrijeme.
Kako to da se ne puca i ne ratuje.
Od čega je živio.
Nevjerojatno.
Pa on mora od nečega živjeti, nabavljati hranu, kuhati, kupati se, nabavljati odjeću, obuću, i pitaj boga što sve ne.....

Japanci imaju poseban mentalni sklop u glavi koji se jako oslanja na vjernost i požrtvovnost. Pojedinac nije uopće važan, nego samo narod kao cjelina. Kao i mravi u mravinjaku. Jedan mrav nije važan, ali cijeli mravinjak jest. Također je bitna bila uloga japanskog cara, koji im je bio BOG. Nikada ga nisu vidjeli ni čuli mu glas. A bio je predmet obožavanja i beskrajne vjernosti. Tek na kraju rata su ga Amerikanci natjerali da se narodu obrati putem radija. To je bilo prvi put!

Od čega je Onoda živio (i drugi vojnici)?
Pa od plodova prašume. To se može ako znaš i naučiš. Kako žive Indijanci u amazonskoj prašumi? Bez problema.
Osim toga, bili su u sukobima sa tim filipinskim domorocima koji su onda, valjda ih ima i danas, živjeli u prašumi.
Sigurno je primijetio da nešto ne štima, ali je prihvatio to da nije on taj koji će o tome razmišljati, nego netko iznad njega.
On treba slijediti samo naređenja koja su mu dana.
Ovako razmišljanje mogu shvatiti, ne ga i prihvatiti. To je posebna kultura, teško je zapadnjacima to razumjeti.

Upravo tako Max,posebna kultura nama neshvatljiva.Jedan moj rodjak je proveo neko vrijeme u Japanu na specijalizaciji,preciznije receno u njihovom gigantu Kobe Steel.Proveo je dosta vremena tamo,imao priliku da se upozna sa njihovom kulturom,zivotnom svakodnevnicom.
Jedan detalj govori najbolje o njihovoj kulturi, posebno je upecatljiv i na mene je ostavio jak dojam..
U toku dana trgovci kao i svugdje u svijetu iznose robu na ulicu,poredaju po tezgama I sl.
Sva jevtina roba(kisobrani,razni odjevni predmeti,suveniri i slicno se posle radnog vremena ne unosi u radnje,ostaje otkljucano,tu je zvono.
Musterije pazare,ostave novac ispod zvona.

Šta če jadni Onoda, kome da se preda? I japanci zaboravili na njega ni iz Filipina nije niko došao (osim domrodaca, koji su i oni verovatno bili daleko od civilizacije), ni iz USD....

A i čovek se sam sebe ubeđivao 30 godina da je njegov Japan nepobediv, znači da je još rat ako nisu došli po njega.

Oni su sasvim druga civilizacija nego mi iz Europe. I za vreme rata večina se radije ubila nego da bi išla u zarobljeništvo.

Onoda,Yakamura i Yokoi nisu bili jedini.Bilo je znatno više "zaboravljenih"Japanaca ali su shvačanjem ili neshvačenjem situacije izvršili samoubojstvo.Baš po njima ubačen je jedan dio u starim filmovima Buda Spencera i Terenca Hila gdje su na nekom otoku naletjeli na Japanca koji je čak i u špilji imao sakriveni tenk.Filma se ne mogu sjetiti ali se uvijek rado sjetim njihove zafrkancije u filmovima.
Znate li kad je vračen u SAD zadnji Američki vojnik iz Vijetnama ??

Jednog su pripadnika zeelenih beretki našli ovih dana, mada mi je cijela prića malo čudna, tip zna sve o zarobljavanju, torturi, a nezna engleski jezik, ni svoje ime, ni da mu je porodica u USA.

Nisam vidio tog a može biti da je ispalio nakon "samo" toliko godina.Zadnji Američki zarobljenici su vraćeni iz Vijetnama 2005(17 vojnika i 4 časnika/oficira) bez Ramba .Dobili su neke mirovine/penzije ali su izgledali kao da su bili u toplicama.Tražio sam link ali bezuspješno.Čini mi se da su tad Ameri sklopili nekakav sporazum sa Vijetnamcima ali se ne sjećam točno što-mada vjerovatno samo procedura o ratnim zarobljenicima.

Zanimljivosti 01.05.2013
 
Američki ratni veteran Džon Hartli Robertson pronađen je u jednom zabačenom vijetnamskom selu 44 godine pošto je proglašen mrtvim.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Bolesni starac sa juga Vijetnama, koji je zaboravio engleski jezik, svoj datum rođenja i imena supruge i dvoje djece, zapravo bi mogao biti Robertson – bivši pripadnik Zelenih beretki koji je nestao 1968, tvrdi se u dokumentarnom filmu kanadskog režisera Majkla Jorgensona.
 
Robertson je 1968. učestvovao u specijalnoj operaciji u Laosu kada je njegov helikopter srušen. Premda njegovo tijelo nikada nije pronađeno, uz njegovo ime u vojnoj dokumentaciji gotovo pola vijeka piše „ubijen u akciji“.
 
Uprkos tome, Robertsonova porodica je tvrdila da je preživio pad i da imaju dokumenta koja sugeriraju da je određeno vrijeme proveo u jednom vijetnamskom zatvoru. To je zainteresiralo vijetnamskog veterama Toma Faunsa i uglednog režisera Jorgensena.
 
Fauns je 2008. bio na humanitarnoj misiji u jugoistočnoj Aziji kada je došao do saznanja o jednom „ratnom bratu“ na koga je zaboravila američka vlada. Zato se udružio sa Jorgensenom kako bi pronašli misterioznog starca i otkrili njegov pravi identitet.
 
„Priča o nestanku je prilično nevjerojatna, prilično grandiozna“, kazao je Jorgensen za „Gloub end mejl“, dodavši da se „Tom sastao sa njim i bio veoma skeptičan, detaljno ga ispitivao i pokušavao da ga natjera da 'pukne'“.
 
Međutim, ono što im je starac ispričao uz pomoć prevoditelja ubijedilo ih je u suprotno. Kazao im je da su ga sjevernovijetnamci uhvatili nedugo nakon pada helikoptera, da su ga držali u kavezu od bambusa i mučili nekih godinu dana. Usljed zadobijenih povreda glave, o njemu se nakon puštanja iz zatvora brinula lokalna medicinska sestra sa kojom se kasnije i vjenčao.
 
Jorgenson je rekao da američka vojska nije bila od veće koristi u pokušaju identificiranja ovog muškarca, tvrdeći da nema dovoljno dokaza koji bi potvrdili da je u pitanju Robertsom, uprkos uzimanju njegovih otisaka u ambasadi SAD 2010. „Nije zbog toga što Vijetnamci ne žele da ga puste, već prije zato što američka vojska ne želi da se on vrati“, ocijenio je režiser.
 
Dodatnu težinu teoriji daju ponovni susreti sa njemu bliskim ljudima, među kojima su i suze muškarca kojeg je Robertson obučavao 1960. i koji kaže da je prepoznao bivšeg nadređenog na prvi pogled.
 
Najemotivniji susret bio je, međutim, sa Robertsonovom 80-godišnjom sestrom Džin Robertson Holi.
 
Iako bi DNK test ustanovio pravu istinu, Holi smatra da on nije potreban. Poručila je da je u potpunosti sigurna da je taj muškarac njen davno nestali brat „Džoni“.
 
Hju Tran, Kanađanin rođen u Vijetnamu koji je pratio Faunsa i Jorgensena na putovanju i služio kao prevoditelj, rekao je da misteriozni muškarac govori izvornim vijetnamskim bez traga američkog akcenta.
 
„Da iskreno kažem, nakon prvog razgovora sa njima bio sam 90 odsto siguran da je to taj muškarac“, rekao je Tran, priznavši da je imao neke sumnje. „I dalje nisam vjerovao.. dok nisam vidio susret sa porodicom“.
 
Uprkos susretu sa porodicom, „Robertson“ je odlučio da ostane u Vijetnamu pošto je ispunio svoju posljednju želju; da vidi svoje američke srodnike još jedan put.

bojnik (citat):

Zanimljivosti 01.05.2013

Američki ratni veteran Džon Hartli Robertson pronađen je u jednom zabačenom vijetnamskom selu 44 godine pošto je proglašen mrtvim.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ovoga Džon Robertsona mogu kako tako razumjeti.
Srušili su mu holikopter, pao je na zemlju, vjerojatno je došlo do eksplozije i kad sve to zborojiš i oduzmeš vjerojatno je ostao bez svijesti ili mu je oštećen mozak pa je sve zaboravio i tko je i što je.
Imao sam prilike osjetiti kako je kad padobranom pukneš o zemlju nije baš divno a kamoli kad padneš helikopterom.

Ali ovoga ludoga japanca Hiroo Onoda nikako ne mogu razumjeti.
Da mu nije palo na pamet nikako da provjeri što se događa oko njega.
Da nije bio u stanju nekoga pitati.
Da mu nije bilo čudno da po njega nitko godinama ne dolazi.
Trebali bi mu dati orden najveće posljeratne japanske ludosti.

Nekidan se vračam kući kad na ulicu sleti ovaj galeb.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
U tom trenutku dojuri automobil a galeb nije na vrijeme poletio i automobil ga lupi a galeb padne sa strane na jedan travnjak.
Ja dođem do njega i vidim da mu krv izlazi iz lijevog krila.
Onda sam iskoristio priliku i slikao ga iz blizine.
Nikada ga iz ovakve blizine nisam vidio.
Kad sam mu prilazio otvorio je kljun koa da me hoće ugristi.
Da li je preživio prometnu nesreću ......
Sutradan ga tu više nije bilo.

Što se tiće japanca, to ti je druga kultura, imali su izgrađen snažan kult žrtvovanja za ciljeve Imperije, a što se tiće galeba, ili su naišli ljubitelji životinja pa ga odnijeli, ili je naletila kakva mačka ili pas pa ga isto tako odnio. No čudim se da ga nisi nikada izbliza vidio, mene je u Zadru skoro jedan pojeo na plaži, ali hebiga neda Slavonac klopu da ga jebeš, u dva tri poteza (nepoznati iz lepeze kung-fua) sam galeba opizdio da je odletio na vrh jarbola obližnje brodice i tresao glavu jedno pola sata. he,he.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Vojnik Graničar (citat):

Ali ovoga ludoga japanca Hiroo Onoda nikako ne mogu razumjeti.
Da mu nije palo na pamet nikako da provjeri što se događa oko njega.
Da nije bio u stanju nekoga pitati.
Da mu nije bilo čudno da po njega nitko godinama ne dolazi.
Trebali bi mu dati orden najveće posljeratne japanske ludosti.

Vojniče Graničar, priča svakako graniči sa 'vjerovali ili ne', ali je ipak nešto kompleksnija.
Evo, npr. ovdje je širi kontekst i što se sve događalo tim japanskim vojnicima. Nisu samo sjedili na nekom drvetu ili u žbunju.

[You must be registered and logged in to see this link.]

Golub i galeb.Dvije razlicite ptice.Jedna kontinentalac a druga zivi na moru tj. primorju.E sad otkud golub na morskoj obali i jos stoji blizu galeba.Ja sam to vidio u Trstu u Italiji.Bio sam i na drugim luckim gradovima u Italiji Monfalcone,Genova ili u Rijeci,Puli ali goluba nisam vidio tako blizu mora kao u Trstu.

Te ptice obično znaju svoje reone, u starim gradovima na primorju (Kotor, Dubrovnik ...) obično sa jedne strane bedema borave galebovi a sa druge golubovi.
O onim drugim "galebovima" drugom prilikom.

semsudin (citat):

E sad otkud golub na morskoj obali i jos stoji blizu galeba.

Golub je odavno tipična gradska ptica koja živi u svim gradovima i naseljima na morskoj obali (i na otocima).
Izgleda da je vremenom postao ovisan o ostacima ljudske prehrane, nevezano uz podneblje.

Ovakav kroj i materijal je za naš Forum:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Sta ovaj radi? Vrsi licni pretres? A njoj izgleda godi...

dpuric (citat):

Sta ovaj radi? Vrsi licni pretres? A njoj izgleda godi...

 


Da je pametniji skinuo bi rukavice i ..  

A što mislite kolika je tu koncentracija na pokaznu vježbu, bravo vojniče, sjedi 5.

Pedofil!

Max Blitz (citat):

[You must be registered and logged in to see this image.]

 
 
Onaj gore lijevo je zanimljiv,drži STG-44.....WW2.

Ovu bi ekipu bilo zanimljivo vidjeti da istrče 200 metara u ovoj "skalameriji".

Stazio (citat):

Ovu bi ekipu bilo zanimljivo vidjeti da istrče 200 metara u ovoj "skalameriji".

Sa preprekama.......

Ova je ista kao naše djevojke sa manevara 'Sloboda '71' sa ovom pletenicom, nema neke razlike...

bojnik (citat):

Što se tiće japanca, to ti je druga kultura, imali su izgrađen snažan kult žrtvovanja za ciljeve Imperije, a što se tiće galeba, ili su naišli ljubitelji životinja pa ga odnijeli, ili je naletila kakva mačka ili pas pa ga isto tako odnio.
No čudim se da ga nisi nikada izbliza vidio, mene je u Zadru skoro jedan pojeo na plaži, ali hebiga neda Slavonac klopu da ga jebeš, u dva tri poteza (nepoznati iz lepeze kung-fua) sam galeba opizdio da je odletio na vrh jarbola obližnje brodice i tresao glavu jedno pola sata. he,he.

[You must be registered and logged in to see this image.]

 
 
Viđam ja galebove skori svaki dan.
Ali ovako blizu nikada.
A kada sam mu se približio njegova reakcija je bila ovaka.
Otvorio je kljun kao da mi prijeti, ako se približiš ugrist ću te.
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

Ne znam da li je ova slika samo propagande radi ili je stvarno prava vojska.
Ali ova pletenica mi tako glupo stoji na njoj kao vojnikinji.
Gdje će ona sa tom pletenicom na kojekakve prepreke još da joj se zaplete negdje i eto problema za nji i one oko nje.!
Mislim da je za žene u vojsci puno kraća kosa od ove.
Bar tako mislim.
Osim toga nosi naušnice.
Ne znam da li je i to dozvoljeno u vojsci.
Pa šminka, hm, i toga ima puno kao da ide u manekenke a ne u vojsku.

Vojnik Graničar (citat):

Ne znam da li je ova slika samo propagande radi ili je stvarno prava vojska.
Ne znam da li je i to dozvoljeno u vojsci.
Pa šminka, hm, i toga ima puno kao da ide u manekenke a ne u vojsku.

Trudim se kad stavljam ženu u uniformi za osvježenje neke teme da to bude prava vojnikinja. One polugole manekenke sa krpicama vojne odjeće su premnamještene, jeftine i bezveze, pa to izbjegavam. Odnosno kad želim gledati takve slike odem na druge stranice.
Ima mnošto slika pravih vrlo privlačnih i atraktivnih vojnikinja po netu.
Ovo su žene u ukrajinskoj vojsci (ili spec. policiji), odnosno čini mi se da nije menekenka.
Baš u Ukrajini je pletenica nacionalni simbol koji je promovirala bivša premijerka J.Timošenko.
Dakle, kad vidite da sam postavio sliku žene (djevojke) u uniformi, generalno znajte da sam htio staviti pravu vojnikinju.
A greške su uvijek moguće.