Zdravo vojsko!
Moje ime je Zlatko Kuleović, iz Banjaluke sam. Vojni rok u JNA sam sluzio u Vrhnici 1980/1981, oktobarska klasa, VP 5312/20 E, nišandžija tenka. Komandir čete kap. Đošić Ljubiša, zvali smo ga Ćeleuško (visok, procelav, velike uši), ne sjecam se koji je to bio bataljon, mislim da je bio drugi. bio sam u trećem vodu, komandir je bio vodnik Ivan Rupa, nismo ga nesto voljeli- mlad nadobudan podoficir, a i mi pjetlići....izdržalo se. Vjerovatno se sjecate- prva generacija koja je isla u vojsku odmah poslije srednje skole...,koliko smo imali godina? 19-tak,,nista nije tesko i sve je tesko
. Komandir drugog voda, zastavnik Tumara Ostoja (moj zemljak, sreli se negdje 1995. godine na posavskom ratištu, i par puta nakon rata) a komandir prvog voda porucnik Radomir Radulović, tako nekako. Smješteni smo bili u onoj novoj zgradi, gledano skroz lijevo gore, od prijavnice. Sjecam se useljenja- sve novo, ali nema grijanja, neko vrijeme smo se dobro smrzavali. I dan danas kazem- dobro je to vrijeme bilo, vojska je ipak od mene, nadobudnog klinca napravila covjeka, Istina, rezim u kasarni je bio haos- komandant kasarne puk Ratković- užas od covjeka, teško se dobijao izlaz, kući još rjeđe, ali smo se zato "svetili"- oficiri popodne kući, a mi kod Malčike! Ako idemo preko prijavnice, zavisi ko je dezurni- tarifa je bila 2 pive, a češće smo kroz žicu, pored naseg objekta, pa okolo.
Kad nismo na zanimanju u parku, nas omiljeni T-55, tada smo na strazi, koje imam tacno 145 dana! Sto u kasarni, a vise na onoj izdvojenoj nekoliko km više kasarne, skladiste municije. E to je bio zivot!
Nažalost, ja ne znam šta je dobar vojnički pasulj, jer smo dobijali neki loš, sličan onoj užasnoj pasuljici, koja me je, eto, dočekala i u "mom" ratu 1992-1996... A svjež hljeb/kruh smo dobijali samo greškom. Ali zato pivo i napolitanke, ehej...
Od drugara, malo se koga sjećam. Prošlo je dosta dosta godina- punih 40. Ipak u pamćenju su mi ostala braća Vereš, Vladislav i Robert iz Subotice, hokejaši. Zadnji put smo se sreli 1983. godine u Sarajevu, oni imali neku utakmicu, a ja šatro bio student u Sarajevu..Ako ih neko poznaje, molim da im prenese pozdrave. I dan danas čuvam nekoliko fotografija, ali se ne mogu sjetiti imena, nažalost. Jednog da, vozač tenka- nadimak Bucko, negdje iz Slavonije, aprilac 1979-te. nizak rastom ,ali srcem, dušom i dobrotom- gromada!
Ako ko ovo procita i još ako je ista klasa, neka se javi, mozda se neke uspomene vrate!
P.S. u susjednom bataljonu (mislim da je to prvi- uglavnom ista zgrada, isti sprat- ali na lijevu stranu, mi smo bili na desnoj), jedan od oficira je bio ovdje spomenuti Galić (mislim da je u moje vrijeme bio kapetan), zvali smo ga Lobanja- skroz ćelav. Mrzil ismo ga i bojali ga se- stalno je vikao, derao se, nikad nijedne normalne, a kamoli lijepe riječi.
P.S. 2
igrom slucaja, moji dobri danasnji drugari i sugađani su nekadašnji (pod)oficiri JNA, do pred raspad SFRJ, tenkisti iz kasarne Vrhnika- Mekso (Mevludin ili tako nekako) i Rade Vujičić- danas gradjevinski preduzetnici, ugledni i čestiti ljudi.
Svima svako dobro!
Naslov komentara: Re: Vrhnika 
Tue 21 Aug 2018 - 22:28
