Ljubljana vojarna Maršal Tito, VP 2265 aprilska 1984. - kuvari

Neka mi se javi netko iz aprilske klase '84.MARŠAL TITO-VP 22,65.KAPETAN ČETE BOGDANOVIĆ MILE.ZAPOVJEDNIK VODA-ĐORĐOVSKI VELE!

Citat :

F O S I L..!!!

Neka mi se javi netko iz aprilske klase '84.MARŠAL TITO-VP 22,65.KAPETAN ČETE BOGDANOVIĆ MILE.ZAPOVJEDNIK VODA-ĐORĐOVSKI VELE!

F O S I L...!!!
Dobro došao na Forum Bivših Pripadnika Nekadašnje JNA.!!!
Malo si nam podataka ostavio a puno toga tražiš.!!!
Možda na zemljopisnim kartana Slovenija izgleda mala zemlja ali je u stvarnosti velika.!!!
Napiši nam bar u kome gradu - mjestu si služio JNA, koji rod vojske.!!!
Tada će te netko lakše pronaći te ti se javiti.!!!

Pošto ste rekli da imam malo podataka za naprijed traženo evo navodim gore u naslovu kada i gdje sam bio u vojsci pa ako neko ima iz moje generacije na forumu neka mi se javi da se podsjetimo starih dana,naših vojničkih razgovora,kuvarske i pješačke obuke,izlasci u grad,vježbe na Bizoviku,Mostama,Kodeljevu,te još drugih interesantnih događanja koja su se zbila u to naše dječačko doba koje je ostalo nezaboravno i za pamćenje kroz čitav život.Pa eto tko se nađe u ovome svemu pozdravljam ga a naravno razmijenićemo i mišljenja mada smo sada malo stariji nego u ono vrijeme.
Evo osnovni podatci: Na obuku sam došao u aprilu 1984.g.,vojarna je bila Maršal Tito,vp. 2265-LJubljana,ja sam bio u trećoj četi odjel kuvari,vojarnom je tada komandovao potpukovnik- Borislav Vučković,komandir čete je bio kapetan- Bogdanović Mile,komandir voda mi je bio potporučnik- Đorđovski Vele,desetari u vodu su bili Zec Lazo,Grujić Života i Davor Šesto,mogu nabrojati još par vojnika koji su mi ostali u sjećanju a to su:Anto Kovačević sa kojim sam se tada najviše družio mislim da je iz Dervente i imam jednu sliku gdje smo se ja i Anto slikali u krugu vojarne ispod jedne jabuke koja je tek procvala i imala je predivan cvijet,Pofuk Rudolf,Jakovljević Radomir,Jakovljević Milomir,Balčanović Novica,Fazlijaj Sead,Hrnčić Edvard,Mirko Trobec,Zoran Šakić koji je ostao poslije nas na obuci za desetara,iitd.
POZDRAV SVIM FORUMAŠIMA A POSEBICE MOJOJ GENERACIJI  

Citat :

F O S I L...!!!

Pošto ste rekli da imam malo podataka za naprijed traženo evo navodim gore u naslovu kada i gdje sam bio u vojsci pa ako neko ima iz moje generacije na forumu neka mi se javi da se podsjetimo starih dana,naših vojničkih razgovora, kuvarske i pješačke obuke,izlasci u grad,vježbe na Bizoviku,Mostama,Kodeljevu,te još drugih interesantnih događanja koja su se zbila u to naše dječačko doba koje je ostalo nezaboravno i za pamćenje kroz čitav život.
Pa eto tko se nađe u ovome svemu pozdravljam ga a naravno razmijenićemo i mišljenja mada smo sada malo stariji nego u ono vrijeme.
Evo osnovni podatci: Na obuku sam došao u aprilu 1984.g.,vojarna je bila Maršal Tito,vp. 2265-LJubljana,ja sam bio u trećoj četi odjel kuvari,vojarnom je tada komandovao potpukovnik- Borislav Vučković,komandir čete je bio kapetan- Bogdanović Mile,komandir voda mi je bio potporučnik- Đorđovski Vele,desetari u vodu su bili Zec Lazo,Grujić Života i Davor Šesto,mogu nabrojati još par vojnika koji su mi ostali u sjećanju a to su:Anto Kovačević sa kojim sam se tada najviše družio mislim da je iz Dervente i imam jednu sliku gdje smo se ja i Anto slikali u krugu vojarne ispod jedne jabuke koja je tek procvala i imala je predivan cvijet,Pofuk Rudolf,Jakovljević Radomir,Jakovljević Milomir,Balčanović Novica,Fazlijaj Sead,Hrnčić Edvard,Mirko Trobec,Zoran Šakić koji je ostao poslije nas na obuci za desetara,iitd.
POZDRAV SVIM FORUMAŠIMA A POSEBICE MOJOJ GENERACIJI

F O S I L...
Daj mi reci kad si prošao obuku za kuhara.!!!
Koje jelo nisi dobro svladao spremati a koje jelo si spremao ono što se kaže "za prste lizati".!!!

Mogu reći da sam u početku bio veoma netalentovan kuvar,ne znam sam ni zašto su me na regrutaciji koju sam imao u Sarajevu,uopće regrutirali za kuvara kada nisam znao niti jaje ispeći.Sam dolazak kao i početak obuke teško mi je pao ali nakon izvjesnog vremena sam se privikao.Sjećam se da nam je civilni majstor čini mi se da se zvao Bitenc ili tako nekako pomagao da naučimo kuvanje jela od kojih sam najbolje savladao kuvati grah,juhu od telećih kostiju sa knedlama od griza te gulaš i razne vrte pečenog mesa i povrća koje je išlo kao prilog jelima.U početku naravno bilo je i problema pošto nisam znao kao niti svi ostali vojnici proceduru kuvanja jela ali uz recepturu te uz pomoć majstora sve se lagano svladalo i kasnije sam počeo samostalno kuvati kao pravi kuvar.Sva jela koja smo spremali u posudama tj.šerpama kada se skuvaju na kraju c.majstor isproba ukus i slanost te po potrebi doda začine,sipali smo u termos posude koje su na posljetku iznošene na liniju u restoran te vojnici kuvari posluživali vojsci kao obrok.Bilo je i smiješnih situacija kada se usljed neprilagođene temperature na peći koja je bila na plin zapalilo meso koje se peklo u rerni tako se sve zadimilo okolo da smo morali svi istrčati iz kuhinje napolje dok je civilni majstor ostao pošto je vjerovatno imao ta iskustva i od prije te isključio plin u peći a potom nama naredio da otvorimo sve prozore na kauhinji te prozračimo prostorije.Pošto smo bili mlada vojska za vrijeme ručka smo uvijek zadnji ulazili u stroju u kuhinju ali kada smo imali satove obuke u kuvanju tada je za nas bila prava gozba jer smo birali najbolja i najkvalitetnija jela za obrok pošto smo iz prve ruke imali šansu za izbor jela ali eto kome je bilo malo bila mu je i kantina pri ruci.

Citat :

    F O S I L...!!!  

Mogu reći da sam u početku bio veoma netalentovan kuvar,ne znam sam ni zašto su me na regrutaciji koju sam imao u Sarajevu,uopće regrutirali za kuvara kada nisam znao niti jaje ispeći.
Sam dolazak kao i početak obuke teško mi je pao ali nakon izvjesnog vremena sam se privikao.
Sjećam se da nam je civilni majstor čini mi se da se zvao Bitenc ili tako nekako pomagao da naučimo kuvanje jela od kojih sam najbolje savladao kuvati grah,juhu od telećih kostiju sa knedlama od griza te gulaš i razne vrte pečenog mesa i povrća koje je išlo kao prilog jelima.
U početku naravno bilo je i problema pošto nisam znao kao niti svi ostali vojnici proceduru kuvanja jela ali uz recepturu te uz pomoć majstora sve se lagano svladalo i kasnije sam počeo samostalno kuvati kao pravi kuvar.
Sva jela koja smo spremali u posudama tj.šerpama kada se skuvaju na kraju c.majstor isproba ukus i slanost te po potrebi doda začine,sipali smo u termos posude koje su na posljetku iznošene na liniju u restoran te vojnici kuvari posluživali vojsci kao obrok.
Bilo je i smiješnih situacija kada se usljed neprilagođene temperature na peći koja je bila na plin zapalilo meso koje se peklo u rerni tako se sve zadimilo okolo da smo morali svi istrčati iz kuhinje napolje dok je civilni majstor ostao pošto je vjerovatno imao ta iskustva i od prije te isključio plin u peći a potom nama naredio da otvorimo sve prozore na kauhinji te prozračimo prostorije.    
Pošto smo bili mlada vojska za vrijeme ručka smo uvijek zadnji ulazili u stroju u kuhinju ali kada smo imali satove obuke u kuvanju tada je za nas bila prava gozba jer smo birali najbolja i najkvalitetnija jela za obrok pošto smo iz prve ruke imali šansu za izbor jela ali eto kome je bilo malo bila mu je i kantina pri ruci.

 
F O S I L, odluči se gdje da ti netko postavlja pitanja da li na stranicama:
"Vojarna Maršal Tito, VP 2265 Ljubljana, aprilska klasa 1984.g. odjel- kuvari" ili na stranicama   "Obuka za kuvare".!!!
Ja ti postavim pitanje na jednom mjestu ti mi odgovaraš na drugome mjestu.!!!
A što se tiče ove bježanije iz kuhinje kad se je zapalilo meso.!!!        
Sjetio sam se nekoga pravila na brodovima koji počimaju toniti a to je da kapetan broda zadnji napušta brod.
Ovdje umjesto da gasite zapaljeno meso u kuhinji         vi svi pobjegli vani osim glavnoga kuhara tj. kako ti kažeš "majstora".!!!
A da se je mojoj klasi u :arrow:Mariboru u kasarni "Tone Tomšič" - V.P. 8164/20-3 - godina 1988, bilo najesti dao bi sve na svijetu.
Ko je god bio tada u toj kasarni u to vrijeme svak je prigovarao da je gladan i da bi još nešto pojeo ali nije bilo milosti za nikoga.
Što si dobio i koliko si dobio više nije bilo.!!!    
    Da nam je bilo mačku u krugu kasarne uhvatiti i nju bi na ražnju ispekli i pojeli, he he he he he    

Citat :

    F O S I L...!!!  

Mogu reći da sam u početku bio veoma netalentovan kuvar,ne znam sam ni zašto su me na regrutaciji koju sam imao u Sarajevu,uopće regrutirali za kuvara kada nisam znao niti jaje ispeći.
Sam dolazak kao i početak obuke teško mi je pao ali nakon izvjesnog vremena sam se privikao.
Sjećam se da nam je civilni majstor čini mi se da se zvao Bitenc ili tako nekako pomagao da naučimo kuvanje jela od kojih sam najbolje savladao kuvati grah,juhu od telećih kostiju sa knedlama od griza te gulaš i razne vrte pečenog mesa i povrća koje je išlo kao prilog jelima.
U početku naravno bilo je i problema pošto nisam znao kao niti svi ostali vojnici proceduru kuvanja jela ali uz recepturu te uz pomoć majstora sve se lagano svladalo i kasnije sam počeo samostalno kuvati kao pravi kuvar.
Sva jela koja smo spremali u posudama tj.šerpama kada se skuvaju na kraju c.majstor isproba ukus i slanost te po potrebi doda začine,sipali smo u termos posude koje su na posljetku iznošene na liniju u restoran te vojnici kuvari posluživali vojsci kao obrok.        
Bilo je i smiješnih situacija kada se usljed neprilagođene temperature na peći koja je bila na plin zapalilo meso koje se peklo u rerni tako se sve zadimilo okolo da smo morali svi istrčati iz kuhinje napolje dok je civilni majstor ostao pošto je vjerovatno imao ta iskustva i od prije te isključio plin u peći a potom nama naredio da otvorimo sve prozore na kauhinji te prozračimo prostorije.
Pošto smo bili mlada vojska za vrijeme ručka smo uvijek zadnji ulazili u stroju u kuhinju ali kada smo imali satove obuke u kuvanju tada je za nas bila prava gozba jer smo birali najbolja i najkvalitetnija jela za obrok pošto smo iz prve ruke imali šansu za izbor jela ali eto kome je bilo malo bila mu je i kantina pri ruci.

 
F O S I L...!!!          
Sad kad si ovo spomenio, znaš šta me zanima.!!???    
Je li bilo u kasarni oficira ili podoficira kojima ste vojnu hranu davali  ili su oni tražili    da im date, te su je nosili svojoj kući tj. jednostavno kazano oni i njihova obitelj su živjeli na račuj JNA.!!???          
Mislim da nema te kasarne i karaule gdje netko nije iskoristio nešto od JNA u svoju korist.
Evo kad sam to spomenio sjetio sam se moga prijatelja koji je bio u vojsci u "Sloveniji - Tolmin 1987-1988", on je na račun konja       uzimao gorivo od JNA a to gorivo je na kraju završilo kod jednoga podoficira za njegove potrebe...!!!???        

Kakva je situacija danas?
Je li obuka pomogla danas za tvoje male tajne kulinarstva?

To ti je teško pitanje prijatelju,kada mi supruga nije kod kuće onda sam primoran da nešto nabrzaka spravim za jelo ali to radim po svom ukusu,no problem je što ne smije ona da skuži moje kuvarske vještine jer bi onda to morao i češće raditi,samo se malo šalim na postavljeno pitanje,ono je na svom mjestu pa ću ti iskreno i odgovoriti.Vjeruj mi da i dan danas poslije toliko vremena iako baš ne volim da se petljam oko šporeta skuvam ponešto jer mi je ostalo dosta kuvarskog znanja a recepti koje sam naučio u vojsci su vrhunski,onakve recepture se više ne mogu pronaći nigdje da ti je sve na jednom mjestu i da je toliko pojednostavljeno i objašnjeno način i priprema jela.Znaš i sam po sebi svaka vještina koju si stekao u vojsci ti je ostala u memoriji i nikada to ne možeš zaboraviti,tako ti je i u kuvarstvu.Kod kuće djeca i supruga obožavaju roštilj a i meni nije mrsko pa sam tu glavni kuvar uvijek ja hah.ha..Pozdrav forumaši

Ima li koga iz klase mart 88/89 kuhari 3.čete Kapetana Đorđievski Živka komandanta voda Drlje Maria (sada predsjednik uduruge pacijenata Hrvatske), ako koji puta kapetan Živko (za vrijeme mojeg služenja dobiva čin majora) čita pozdrav od Dare iz zagreba.

141 I.N.B, dobrodosao na forum! Nista nisi napisao o kojoj jedinici ili kasarni se radi? Mozda malo vise podataka da bi se, eventualno, klasici javili.

141 I.N.B (citat):

Ima li koga iz klase mart 88/89 kuhari 3.čete Kapetana Đorđievski Živka komandanta voda Drlje Marioa (sada predsjednik uduruge pacijenata Hrvatske), ako koji puta kapetan Živko (za vrijeme mojg služenja dobiva čin majora) ovo čita pozdrav od Dareta iz zagreba.

Kasarna Maršal Tito,kuhari klasa mart 88/89 Ljubljana

Kasarna se je imenovala Dušan Kveder na Ptuju. Bili smo 1. baterija ARJ-PVO. Moram najti vojno knjižico, da pogledam vp. ampak smo bili slash/6.

U naslovu teme lepo piše 141.InNb. Koje sad veze ima sa time kadetnica i Ptuj?
InNb je, ako se ne varam, bio VP 2250 Ljubljana i bio je smešten u Kasarni Maršal Tito u Ljubljani.
Voleo bih da se jave kuvari koji su odatle išli u prekomandu u Velike Bloke.

FOSIL (citat):

Neka mi se javi netko iz aprilske klase '84.MARŠAL TITO-VP 22,65.KAPETAN ČETE BOGDANOVIĆ MILE.ZAPOVJEDNIK VODA-ĐORĐOVSKI VELE!

Stazirao sam tamo 1984. godine. Bilo nas je nekoliko pitomaca iz intendantske VA. Mislim da je Djordjevski bio komandir cete.

141 I.N.B (citat):

Ima li koga iz klase mart 88/89 kuhari  3.čete Kapetana Đorđievski Živka komandanta voda Drlje Maria (sada predsjednik uduruge pacijenata Hrvatske), ako koji puta kapetan Živko (za vrijeme mojeg služenja dobiva čin majora)  čita pozdrav od Dare iz zagreba.  

Drlje Mario je moj klasic sa akademije...

Mladi kolega dobro došao na forum.

East&West (citat):

Mladi kolega dobro došao na forum.

Hvala, kolega   Jos bolje vas nasao 

@Fosil: Ja sam dosao samo par meseci posle tebe u istu kasarnu (od 05 avgusta 1984 do 13/09/1985). Kapetan isto Mile Bogdanovic, ako si posle obuke ostao u Ljubljani onda se verovatno i znamo.

Ja iz tvojih postova ne vidim gde si zavrsio posle obuke (a ona je kao sto znamo jako kratka za kuvare, bese osamdesetak dana, zar ne?)

Pozdrav, Krle i dobrodosao!

ja sam bio u marsalku mart 90 do septembra maricic bio kapetan a brzikom zales brkica makedonac bio porucnik kuvar 2265 .volio bi da se cujem sa nekima iz voda cete pavlovic slavisa iz srebrenice,kamenjas hajrudin)najveci lik sto sam ga u zivotu sreo,ne mogu da se sjetim imena dok slike ne nadjem.isli smo u grad skoro svaki dan mislim bjezali ali najvise mi je ostala ona gospodja sto je radila u kiosku do kantine kojoj sam se svakodnevno udvarao ali nista konkretno.pune su nam kasete bile zenskih gacica iz internata preko puta svaku noc striptiz smo gledali pa ko bi bio u krevet kad mogu transportne da spavaju umesto nas.niz oluke smo se spustali ako nijesmo mogli preko zice.cak ję i desetar pitao nas posle 2 mjeseca da li moze sa nama u grad.mijo iz niksica