Izvodi iz žutih memoara

Cijeli svoj radni vijek od 35 godina i 29 dana proveo sam u Pošti. Nakon povratka iz vojske kanio sam završiti studij političkih nauka - zapeo sam na trećoj godini - i zatom potražiti kakav posao u struci, po mogućnosti kao novinar. Alli me otac svečano izvijestio da me više neće nositi na grbači i da idem raditi, a usput neka studiram koliko me volja (studij sam završio uz rad). Pa nisam dugo krao Bogu dane, već nakon mjesec i pol - bilo je to 2. prosinca/decembra 1974. - uslijedio je moj prvi radni dan u Pošti.
Zašto ''žuti'' memoari? Ta boja je zaštitni znak većine poštanskih uprava, a ranije je bila i JPTT. Dakle i moja. Pa krenimo malo u povijest.
 
Osoblje pošte 41090 Zagreb-Susedgrad u naselju Gajnice, ožujak/mart 1976. Moja malenkost je prva slijeva u prvom redu:

 
Poneka o poštarima (dostavljačima)
 
Eh, poštari…. Koliko ima viceva i legendi o tim vječitim putnicima na kratke staze, neumornim hodočasnicima koji nam u domove donose dobre i ponekad loše vijesti, poneki novac i poneku ovrhu, počesto radost i poneku tugu. Ja sam uvažavao te ljude, većinom priproste ali radišne i gledao sam ih sa simpatijom. Često sam se s njima družio, a kao mladi službenik na šalteru neko vrijeme i radio.
Pošta ima rigorozne propise i pravila u obavljanju službe. Točno je zapisano tko, što, kada, kako, kome, u kojem roku i na koji način. Od stotina i stotina poštonoša koje sam u radnom vijeku sreo ne znam ni za jednog koji je svoj posao radio striktno po propisima. Na što ih ponekad navode i sâmi građani - korisnici poštanskih usluga. Pa ću navesti neke primjere i anegdote o tim zanimljivim ljudima.
 
Ovdje milicija, dođite si po poštara
 
U pošti 41020 Zagreb (Novi Zagreb) - tako se tada zvao ured u Super Andriji u Sigetu - radio je kao poštar neki Drago V. rodom iz Bosne. Bio je teški alkoholičar, taj se valjda pijan rodio. A uvijek je govorio: - U mene su oči crvene jer su mi bolesne, a ne od pića.
Jednog dana, rano prijepodne, zazvoni telefon naše pravnice Blaženke (bila je u istoj sobi, stol do mojega). Čujem ja nju: - Tko? Da, da… da, da, odmah ćemo nekoga poslati.
Pa nam kaže: - Zvala je milicijska stanica Novi Zagreb i javljaju da si dođemo po poštara. U birtiji u selu tom i tom leži na stolu mrtav-pijan, a uz njega otvorena torba s gomilom novaca. Miliciji je javio vlasnik birtije.
Bio je to Drago V. koji je pošao na teren podijeliti mirovine. Kako se uspio nalokati tako rano nikada nije objašnjeno. Kako pijane i Bog čuva, u torbi nije manjkao ni jedan jedini dinar. Drago V. je dobio uvjetni otkaz uz odgodu izvršenja na godinu dana, te uz obavezno liječenje od alkoholizma.
Sretao sam ga do zadnjih dana svog rada u Pošti, radio je u Branimirovoj na pripremi za dostavu.
 
Sretan Božić pred Uskrs
 
Na takozvanom širem dostavnom području, čitaj po selima i zabitima, zadatak pražnjenja uložnica za pisma - to su oni sandučići na ulici ili uz cestu - pripada poštaru (u pravilu motorist). A poštari kao poštari, tko će ići u neku vukoj.binu izvan ruke po dva-tri pisma… Pa je pošta kasnila. Nadležni u PTT-u odlučili su doskočiti tom nemaru i izmislili su žetone od kojih se po jedan stavljao u svaku uložnicu. Poštar je bio dužan pokupiti sve žetone i predočiti ih voditelju ureda kao dokaz da je sve ispraznio. Ali to nije funkcioniralo jer je žetone u uložnice vraćao jedan od poštara, pa bi samo prišapnuo kolegi: žetoni su ti tu i tu. Onda je iskušana druga metoda. S unutarnje strane svake uložnice stavljeni su žigovi od kojih je poštar morao uzeti otisak kao dokaz da je ispraznio kovčežić. Pa su poštari i tome doskočili, na način da su dali izraditi iste takve žigove. Pa kada im je volja isprazne, a kada nije otisnu krivotvorinu/falsifikat žiga i svi zadovoljni.
Jedan poštar, koji je radio u pošti Lučko, ispričao mi je da dugo vremena nije praznio uložnicu u nekoj zabiti. Jednostavno mu je bila izvan ruke i nije mu se dalo ići tamo. Jednog dana ipak se zaputio do uložnice i pokupio brdo pisama i čestitki. Kaže on meni: - Da znaš kako me bilo sram, na čestitkama piše ''sretan Božić'' a već je bilo vrijeme Uskrsa.
 
Kaj gnjavite dečka, to je moj potpis!
 
Potpisivanje primitka knjižene (preporučene, vrijednosne) pošiljke ili isplate novčane doznake regulirano je propisima. Točno se zna tko može ili mora što potpisati, ali propis je jedno dok je praksa drugo. S time da na praksu obilato utječu i sâmi građani - korisnici poštanskih usluga.
Jednog dana, negdje krajem sedamdesetih, moj prijatelj Vlado, kontrolor dostave u pošti 41090 Zagreb-Susedgrad, krene na rajon poštara Franceka. Zaviri on u neku od uličica i vidi Franceka kako potpisuje primatelja u dostavnu knjižicu, a primatelj je bila žena koja je upravo okopavala vrt. Vjerojatno joj se nije dalo prati ruke i napuštati posao, pa je rekla poštaru neka je potpiše sâm.
Dakle, poštar je zatečen in flagranti. I onda slijedi zabavna scena. Vlado strogo pita: - Zašto vi Francek potpisujete stranku kada je to protupropisno? - Francek se ukipio, ne zna kud bi sa sobom, a onda se javi baba: - Tko ste vi i kaj gnjavite dečka, to sam ja potpisala! - Vlado ne može k sebi od čuda, pa vidio je sve vlastitim očima, ali baba se ne da: - To je moj potpis i točka!
Vladi nije preostalo drugo nego da kapitulira. Naravno samo privremeno, jer je Francek po povratku s dostave priznao ono što je bilo očigledno - da je sâm potpisao primatelja. Bio je zamoljen, a naučio je da ljudima na rajonu valja ugađati. Poslušna glavica - sita guzica.
 
Najte šefe otvarati, bu vas kokotiček
 
U pošti 41020 Zagreb (Novi Zagreb) radio je kao poštar i neki Kolman. Bio je niš' koristi - šlampavac i teški cuger, pa je ubrzo dobio otkaz, a kasnije se pronio glas da se objesio.
Šef pošte u to vrijeme bio je čovjek kome su poštari dali nadimak Kriger, po gestapovcu Krügeru iz TV serije Otpisani. Ne sasvim bez razloga, jer je taj uživao u hvatanju poštara u njihovim opačinama i najprije je pucao pa onda pitao.
Jednog dana, već potkraj svog radnog vremena, poželi Kriger da uhvati kakvog prijestupnika. Dođe on u prostoriju obračunskih radnika gdje se poštari zadužuju i razdužuju i pita: - Jesu se svi vratili? - A obračunska radnica kaže: - Svi osim Kolmana. - Aha, miriše na žrtvu! Pa kaže Kriger: - Čim se vrati neka dođe k meni u ured.
Dođe Kolman, debelo kasno i debelo pripit, pa s torbom do Krigera: - Šefe, kaj ste me trebali?
- Gdje si do sada?
- Imal sam puno posla.
- Daj torbu!
- Ne dam!
- Šta, šta?
- Ne dam torbu!
Onda Kriger nekako otme torbu i krene je otvarati, a Kolman zavapi: - Najte šefe, bu vas kokotiček!
Otvori Kriger torbu, a u njoj živi pijetao.
 
Znate li da ste ga protupravno lišili slobode?
 
Ovaj događaj ispričao mi je sâm Kriger, a zbio se negdje početkom devedesetih. Tada je već bio glavni referent za dostavu u Centru pošta Zagreb.
Za nekog poštara na području Samobora sumnjalo se da nešto mulja i trebalo ga je uhvatiti in flagranti. tj. na djelu. Pa sjedne jedno jutro Kriger u službeni auto i pravac samoborsko područje - na rajon sumnjivca. Zatekne poštara na terenu, obavi pretres torbe i nađe dokazni materijal (ne pamtim o čemu se točno radilo osim da je bila riječ o kaznenom djelu). Otvori vrata automobila i kaže poštaru: - Upadaj! - Kam idemo? - U Samobor na policiju.
Dođu oni u policijsku postaju Samobor i jave se dežurnom. Kriger počne objašnjavati zašto je doveo poštara, a policajac ga prekine:
- Tko ste vi?
- Ja sam Taj i Taj iz tog i tog…
- I vi ste doveli ovog čovjeka?
- Da.
- Je li dragovoljno pošao s vama?
- Pa sad, ovaj…
(Policajac poštaru): - Jeste li vi dragovoljno pošli s njim?
- Gospodin mi je naredio da uđem u auto.
(Policajac Krigeru): - Znate li da ste ovog čovjeka protupravno lišili slobode i da je to kazneno djelo po članku X točka Y?
Kriger je zinuo od čuda pa se upitao tko je ovdje zapravo osumnjičeni. Naravno, ništa mu se nije dogodilo osim što je dobio lekciju iz lijepog ponašanja, dok je poštar zaradio i otkaz i kaznenu prijavu.
 
Terra incognita - napojnica (''tringelt'')
 
Unutar firme poštonoše su najveća gunđala. Uvijek su sebe smatrali ''potlačenom klasom'', uspoređivali se sa šalterskim radnicima i tražili da se i njima prizna srednja stručna sprema kao interna kvalifikacija. To što su u životu prištedjeli, čitaj izbjegli, četiri dodatne godine školovanja za njih nije nikakav protuargument.
A ti vječni bundžije imali su u prosjeku viši socijalni status od većine radnika srednje stručne spreme. Imali su ne kuće nego kućerine, mnogi i podosta zemlje, vozili su dobre automobile, među prvima su nakupovali televizore u boji… i da ne nabrajam dalje. Ne od plaće, iako je bila sasvim solidna za naše prilike, već od napojnice ili ''tringelta'' (iskrivljenica od njemačkog trinkgeld).
Jedan od njih je u jednom mjesecu (prosinac/decembar) na tringeltu natukao još četiri svoje plaće. U jednom mjesecu pet poštarskih plaća! Prosinac je i inače bio izdašan za poštare jer je tringelt curio kao iz pipe (dvije isplate mirovina, božićni i novogodišnji praznici). I najgori poštar na najgorem rajonu navukao je bar jednu dodatnu plaću.
Poštari su bili iznimno osjetljivi na taj dodatni prihod. Smatrali su to svojom privatnom stvari koja se nikoga ne tiče (zapravo se itekako ticalo firme jer je dobar dio napojnica proistekao iz kršenja propisa, ali im se gledalo kroz prste). Prodali bi rođenu majku za poneki dodatni bod u pravilniku o plaćama, ali kada bi se spomenuo tringelt skočili bi kao opareni. Ipak se manje-više sve znalo. Osobno sam se dosta kretao među poštarima - radio sam dugo u kadrovskoj službi - i sa mnogima se družio. Jedan od njih, Aleksa J. iz pošte u Dubravi, pri piću mi je povjerio da u prosjeku svakog mjeseca od tringelta navuče još dvije plaće.
Pa ni mojem nekadašnjem kućnom poštaru nije bilo loše. Samo našoj obitelji donosio je tri mirovine - ocu, mami i baki. I od svakog je dobio po nešto. Pri čemu je najveći škrtac bio onaj s najvećom mirovinom (stari), a najviše mu je davala baka. U svakom slučaju, samo u našoj zgradi sa 104 stana i stotinjak penzionera taj se dobro pomogao. A gdje su još ostali na dostavnom rajonu…
Dobrim rajonom poštari su smatrali područje s puno umirovljenika srednjeg socijalnog statusa, jer ti su davali najviše. Javna je tajna i da je bilo kupovanja rajona (i do 3.000 DEM), a ''prodavači'' su bili pojedini voditelji poštanskih ureda ili dostave u Branimirovoj.
Na kraju, bilo je čestih slučajeva da poštar u vrijeme poljskih radova uzme lažno bolovanje. Za jednoga od njih (Petar P. iz pošte Zagreb-Susedgrad, poznavao sam ga osobno jer smo neko vrijeme radili u istom uredu) znalo se da se ''razboli'' svake godine u vrijeme žetve. Čovjek je jedini u dijelu Zagorja gdje je živio imao kombajn, pa je onako ''bolestan'' mlatio lovu skupljajući žito po poljima svojih klijenata. Ali bi u pet dana isplata mirovina naprasno ''prizdravio'' tj. prekinuo bolovanje kako bi podijelio mirovine i pokupio tringelt. Njemu lova od penzića u džep, a siromahu koji ga je zamjenjivao za vrijeme bolovanja preostala su pisma obična, pisma od suda, razglednice, tiskanice, mali paketi i novine. Svi su za to znali, svi su to smatrali nepoštenim, ali u ono vrijeme tako je bilo - i nije se moglo promijeniti baš ništa.
 
Dogovor zlata vrijedi
 
Jedan od starijih poštara slovio je kao uzor drugima. Po naravi miran, staložen, uljudan, pravi gospodin. I na glasu da sve radi prema propisima. Onda smo saznali da svakog jutra po izlasku na dostavu ide najprije na tržnicu i u dućan, te nekoj gospođi nosi namirnice. I za to dobiva lijepu mjesečnu nagradu. A mirovinu za neku ženu koja živi negdje na moru svaki mjesec isplaćuje rodbini u Zagrebu iako nemaju propisanu punomoć. Po dogovoru koji funkcionira godinama i nitko se ne buni.
Danas su druga vremena. Poštari praktično više i ne nose mirovine ni bilo koje druge novčane doznake, od pošiljaka prevladavaju računi i poneka opomena ili ovrha, a torba je sve teža od reklamnih materijala i drugih tiskanica. Zlatna vremena za poštare su definitivno prošla.
 
Kako sam bio sponzor liječenom alkoholičaru
 
Jednog dana pita mene pravnica Blaženka: - Biste li bili voljni porazgovarati s poštarom Dragom L., onako kao muškarac s muškarcem? Imam osjećaj da bi čovjeka trebalo spasiti.
Taj Drago L. je bio prijavljen za neoprostivi prijestup - pronevjerio je novac od mirovina. Bolje rečeno zapio, jer je bio teški alkoholičar.
Pristao sam. U ono vrijeme činili smo sve da ljude spasimo ako su vrijedni spasa, a ne da ih šutnemo još dublje u ponor. Pa sam porazgovarao u četiri oka s tim čovjekom. Ispovijedio mi se kao da sam svećenik i istresao iz sebe sve svoje jade: smrt majke jako ga je potresla i izbacila iz ravnoteže, žena i kćer su ga napustile… uglavnom tužna priča. Raspitao sam se o njemu i čuo da je inače miran i povučen čovjek, a na njegov rad do sada nije bilo ni jedne primjedbe.
Bilo mi ga je žao i osjetio sam da mu treba pružiti ruku i oslonac. Sa šeficom, direktorom i disciplinskom komisijom sve je dogovoreno - dobiti će samo uvjetni otkaz (odgoda izvršenja na razdoblje od godinu dana), novac će vratiti u ratama, neće biti kaznene prijave, ali mora obavezno na liječenje.
Obavezu je prihvatio vrlo rado, dapače kao da je i očekivao da ga netko tamo uputi jer se sâm nije usudio. Pa sam ga jednog jutra odveo u bolnicu u Vinogradsku. Objasnio sam liječniku o čemu je riječ i dao mu popratno pismo iz Pošte. Ostao je još samo jedan sitni problem: bolesnik mora imati sponzora tj. neku vrstu nadzornika koji će se brinuti i jamčiti za njega i s kojim će liječnici kontaktirati. Pita me liječnik da li se prihvaćam te obaveze. Naravno da sam pristao, potpisao potrebne papire, a zatim otpratio Dragu na odjel. Na rastanku sam mu čvrsto stegnuo ruku i rekao: - Sada sve ovisi o vama, želim vam sve najbolje.
Prošlo je mjesec dana i zovu me iz Vinogradske da dođem kao sponzor na svečanost otpuštanja izliječenih bolesnika. Drago i ja srdačno smo se pozdravili, liječnik je rekao da je terapija bila uspješna i da naravno pripazimo na njega.
Vratio se na staro radno mjesto i postupno vraćao novac (korisnike je već ranije obeštetila Pošta). Nakon puno mjeseci sreo sam ga u pothodniku kod Glavnog kolodvora u društvu supruge i kćeri koje su mu se vratile. Sav je sijao od radosti i ponosa, jednostavno preporođen čovjek. Predstavio me svojima kao čovjeka koji ga je spasio.
Ta sitna epizoda ostala mi je do danas u pamćenju kao jedna od najljepših u čitavoj poštanskoj karijeri.
 
Rješenje o suspenziji i prigovor na rješenje
 
Jednog jutra nazove pomoćnika direktora šef velike zagrebačke dostavne pošte i javlja da šalje poštara koga treba suspendirati (to se onda zvalo privremeno udaljenje s radnog mjesta). Čovjeku je trebalo napisati i uručiti rješenje o suspenziji. To su radili pravnici. Pa zove mene pomoćnik direktora i kaže: - Čuj, došao je Dobrica D. napravio je to i to pa treba sastaviti rješenje o suspenziji. Obje pravnice su nam vani, jel bi ti to mogao napraviti?
Jel bi mogao? A jest mi neka mudrost. Sjednem ja za pisaći stroj i sastavim rješenje, dam na potpis i na kraju ga uručim Dobrici uz potpis. Kopiju uložim u spis i stavim ga pravnici na stol - gotov posao.
Koji sat kasnije dođe mi šefica (po struci pravnica) i kaže: - Čujte, došao mi je Dobrica D. i traži pomoć u sastavljanju prigovora na rješenje. Na to ima zakonsko pravo, ali ja to ne smijem raditi. Blaženke nema pa mu to napravite vi. - Ja? Pa ja sam sastavio rješenje, kako ću pobijati sâm sebe? - Vi ste snalažljivi, smislite nešto.
Nema mi druge, pozovem Dobricu i sastavim prigovor. Za rješenje napišem da je glupost, da je optužba obična insinuacija, a za djelo za koje ga se tereti nema dokaza. Potpiše on to, ja uložim u spis i poslije se smijuljim sâm sebi.
Otkaz je ipak dobio jer su ga zatekli pri neoprostivom prekršaju - orobljavanju pisma iz inozemstva. Zadržao se dugo u WC-u, a čovjek koji je ušao poslije njega našao je ostatke omotnice ''par avion'' s adresom iz njegovog rajona.
 
Vi ste fulali profesiju, trebali stre ići u odvjetnike
 
Dobar kolega i prijatelj iz moje generacije Mladen H. bio je osamdesetih godina voditelj poštanskog ureda na zagrebačkom Gornjem gradu. Nešto se bio opustio pa je imao češće bavljenje u birtiji ''Pod starim krovovima'' nego na poslu. I kada je došla kontrola nastao je lom - umjesto uredne i propisane dokumentacije našli su kupus i salatu, a i poneko zakašnjenje od nekoliko mjeseci. Danas bi za tako nešto odmah dobio izvanredni otkaz ugovora o radu, no u ono vrijeme prolazilo se s javnom opomenom.
Mladen je bio svjestan svoje krivice, ali mu je bila neugodna pomisao da mu se ime povlači po oglasnim pločama. Pita on mene: - Kaj da delam? - A meni ga bilo žao pa mu predložim, više reda radi: - Ak hoćeš ja bum te branil pred disciplinskom komisijom (u ona vremena okrivljeni je imao pravo uzeti branitelja koji nije morao biti odvjetnik). Bumo zboksali najblažu kaznu, internu opomenu koja se ne objavljuje.
Mladen je prihvatio i koji dan kasnije sjednemo nas dvojica preko puta stola gdje zasjeda disciplinska komisija. Mladenu sam rekao da drži jezik za zubima i da sve prepusti meni. Kada je došao red na obranu ja sam izveo takvu tiradu prema kojoj su oni iz američkih TV serija pravi amateri.
Zatim smo izašli i čekali pred vratima da nas pozovu i priopće odluku. Potrajalo je podulje, skupilo se tu već i drugih ''pacijenata'', a onda su nas pozvali u sobu i obznanili opomenu koja se ne objavljuje (internu opomenu).
Dakle, to smo riješili. Vratim se ja u svoj ured i nastavim s poslom. U jednom trenutku otvore se vrata i upadne mi Ankica D., predsjednica disciplinske komisije - sva kipi od bijesa. Pa odmah na mene: - Stanko, kako ste mogli!? - Ja se pravim blesav: - Kako to mislite? - Kako ste mogli onako govoriti, smutili ste mi cijelu komisiju!? - Pa naravno da ću tako govoriti, pa zato sam i bio tamo. - Ajde recite jel bi vi onako radili kao Mladen? - Ja? Ni slučajno, pa to je stvarno vrhunski šlamperaj. - Pa zašto ste ga onda onako branili? Cijelu komisiju ste mi izblesirali, čak su ga htjeli osloboditi! - Ankice, branio sam ga zato jer me prijateljski zamolio da ga branim. A kako ću ga braniti nego da vas blesiram? - Tu je kapitulirala pred neoborivim argumentom i na kraju rekla: - Vi ste fulali profesiju, trebali ste ići u odvjetnike!
Branio sam još neke ljude po prijateljskoj i kolegijalnoj liniji, uvijek uspješno. I naravno besplatno i bez ikakve protuusluge (danas smo u kapitalizmu pa bih i rođenoj majci naplatio). Dobar glas daleko se čuje pa se tako pročulo da sam vješt u obranama pred disciplinskom komisijom, vulgo fiškal za preporučiti. Ta vrsta popularnosti mi baš nije išla u apetit jer su me počeli opsjedati i likovi kojima bih prvi dao nogom u tur. Tako je ruku spasa od mene zatražio preko posrednika i poštar Antun H. iz Dubrave, koga su uhvatili da je prisvojio mirovinu neke stare bake (kasnije je dobio otkaz). Posrednik - isto poštar, moj dobar znanac - mi je došao u ured u Jurišićevoj i pitao me da li bih se prihvatio obrane Antuna H. Odgovorio sam otprilike ovim riječima: - Poruči mu da ću rado braniti ljude koji naprave neki sitni šlamperaj, ali lopovi neka mi ne dolaze pred oči.

Crtice o ljudima sa druge strane šaltera
 
Totmajster i Bosanci
 
Svoj radni vijek u Pošti započeo sam na šalteru, najprije kao pripravnik a zatim kao službenik srednje stručne spreme. Na poslu šalterskog radnika i voditelja malih pošta (u zamjeni) proveo sam dvije i pol godine. Promijenio sam osam poštanskih ureda, a najdulje sam bio u pošti 41150 Zagreb-Aeroport u Zračnoj luci Zagreb.
Tada je pošta izgledala kao kiosk, drvena konstrukcija dva puta dva metra. Prostora toliko da ne udaramo laktovima kolegicu ili kolegu, a prazne vreće i dio arhive bili su nam pod nogama. Telefonskih kabina nije bilo, a aparati dviju linija za međugradske i međunarodne razgovore nalazili su se na pultu s druge strane stakla. Toliko o zajamčenoj tajnosti telefonskih razgovora. A cure sa Aerodroma su našu poštu zvale karaulom.
U pošti je tada radilo troje ljudi, a radno vrijeme je bilo specifično i prilagođeno radnom vremenu osoblja na aerodromu: dva tjedna svaki drugi dan po čitav dan tj. od 7 do 20 sati (s pauzom od jedan sat za ručak), a treći tjedan u popodnevnoj smjeni od 13 do 20 sati. Popodne je dolazio još jedan radnik jer je bilo više posla. Radilo se petkom i svetkom, nedjeljama i blagdanima, pa sam 1. siječnja/januara 1977. došao na posao izravno sa dočeka Nove godine. Nama je takav raspored radnog vremena odgovarao, a nije nam bio problem raditi ni u neradne dane jer se to posebno plaćalo - i to dobro.
Svoj prvi dan u pošti Zagreb-Aeroport pamtiti ću dok sam živ. Bio je početak svibnja/maja 1976., došao sam u popodnevnu smjenu i pridružio se kolegici Mariji koja je radila čitav dan. Sjeo sam za šalter za telefonske i telegrafske usluge i odmah shvatio da sam došao ne u poštu već u ludu kuću. Posla k'o svrabljivi, ali je sve teklo kao po špagi - ta bio sam u mladim godinama, ništa mi nije bilo teško, a u radu sam bio uvježban vojnički rečeno do automatizma.
Prošlo je malo vremena kako sam sjeo za šalter kad mi dođe neki Nijemac mlađe dobi i zatraži međugradski razgovor. Sjećam mu se i prezimena: Totmajster (vjerojatno se piše Todtmeister). Tražio je nekog budžovana iz tvornice u Bosni, koliko se sjećam bila je ''Una'' Bosanski Novi. Ujedno me pitao znam li gdje je to i kako tamo doći. Obojica smo govorili engleski i lako smo se sporazumjevali. Objasnio mi je da je došao radi ranije zakazanog poslovnog sastanka i da su ga trebali dočekati na aerodromu, ali ih nema.
Nevolja je bila u tome što nije imao nikakav telefonski broj. Ali starom izviđaču nije bio problem snaći se. U telefonskom imeniku našao sam broj tvornice. Jest da im je radno vrijeme već isteklo, ali se javio portir i dao mi kućni broj tog čovjeka. Zvao sam ga kući, javi se njegova hanuma i kaže da nije kod kuće. Pa malo čekanja i zovi ponovo. I opet ga nema, a žena mi je rekla da je vjerojatno zaglavio u mehani toj i toj ili onoj i onoj. Pa opet imenik u ruke i traži.
Da ne duljim, obavio sam za Totmajstera nekih desetak telefonskih razgovora. On je u međuvremenu šetao po zgradi i povremeno navraćao da čuje ''šta ima''. Za svaki razgovor dobio je uredno ispisan račun, a svaki od njih je - kao i vraćeni sitniš - njemačkom pedantnošću provjerio.
Na kraju sam našao onog Bošnju u jednoj od birtija. Čudom se čudio tko ga zove u mehanu i to iz Zagreba, a kad sam se predstavio i rekao mu da ga čeka Nijemac koji se zove Totmajster prva reakcija je bila tipična za blaženo nam podneblje: - Bog ga j.bo, pa šta radi tamo? - Koliko sam primijetio čeka na vâs i to podugo, a jedva sam vas našao. - Pa mi smo ga očekivali sutra, ćaća ga švapski. - Ne znam kada ste ga očekivali, ali čovjek mi već dva sata dolazi na šalter i raspituje se što je s vama. I što sad da mu kažem, da vas čeka ili da ide u hotel? - Reci ti njemu da sjedne gore u restoran, naruči jelo i piće na naš račun i ne mrda, a ja sjedam u mečku i dolazim po njega.
I tako smo se Totmajster i ja riješili jedan drugoga. Nakon posljednjeg računa ostavio mi je poveću napojnicu, ja lijepo zahvalim i on ode. Kad evo njega za desetak-petnaest minuta natrag. Nosi u ruci neki paketić, lijepo umotan u celofan s vrpcom. Pruža mi i kaže: - To je za vašu ljubaznost (that's for your kindness). - Ja gledam u čudu i pitam se šta mu je, a on kaže: - Otvorite (open it). - Otvorim paketić, a u njemu kutija i prekrasan upaljač za cigarete. Meni već neugodno i kažem da to ne mogu primiti, da je to zbilja previše i da samo radim svoj posao, a on meni: - Ne, ne, vi ste za mene napravili nešto što nije vaš posao. U Njemačkoj nikada nisam sreo tako strpljivog i susretljivog čovjeka u pošti kao što ste vi.
Taj upaljač (plinski na punjenje) služio me još puno godina.
Na napojnice i naročito poklone nisam bio naviknut. Bilo bi me pomalo i sram kada bi mi netko ostavio kakav novac. Ali mi je Marija već u startu objasnila: - Pripremi se da ćeš dobivati puno tringelta i da ćeš ga morati uzeti. A ako nećeš daj meni, hehe.
A procurilo je kao iz pipe već prvog dana. Sjećam se kao da je jučer bilo - nakupilo se 17 DEM, 6 USD i hrpa dinara. Marija me gledala u čudu i rekla mi: - Ajme Stane, ti si potukao sve rekorde. Nitko od nas nije dobio toliko tringelta u tjedan dana koliko ti u jedno popodne.
 
Magla turopoljska
 
Dane kada bi se nad Aerodrom spustila magla pamtim kao najzaguljenije, jer su letovi masovno otkazivani ili odlagani. A to je izazivalo trku na poštu i telefone jer tada nije bilo današnjih kuksuza poput mobitela - čak nije bilo ni međugradskih telefonskih govornica. Sve se obavljalo u pošti. A onda bi nastupila ne ludnica već povodanj ljudi na šalteru.
Jednog tako blagoslovljenog, čitaj maglovitog, prijepodneva uobičajena slika: ja sâm, a predamnom gomila ljudi. Skači s jednog na drugi šalter, primaj uplate, primaj pisma, prodaj poštanske marke, primaj brzojave, otpravljaj brzojave, bilježi telefonske razgovore, piši potvrde o naplati… za skočiti na luster. Čak sam morao ljude moliti da si sâmi biraju brojeve za međugradske razgovore kako bi se dobilo na vremenu iako je bila riječ o kršenju internih propisa. Ali to nije bilo ništa novo, čista rutina za posadu naše karaule uz ovakve meteorološke uvjete.
Među ljudima koji su čekali u gomili pred šalterom primijetio sam i nekog lika s naočalama koji je zavirivao preko i između drugih čas ovamo - čas onamo. Nisam na njega obraćao pažnju kad mi netko zakuca na vrata. Otvorim, a ispred mene onaj očalinko. I čovjek se uljudno predstavi: - Dobar dan kolega, ja sam Martin K., direktor OOUR Telegraf i telefon. Je li slobodno ući k vama?
Objasnio mi je da je krenuo na sjednicu skupštine ZJPTT u Beograd, ali je let otkazan zbog magle. Pa me pita smije li upotrijebiti telefon da se javi gdje i kome treba. Naravno da sam mu pružio telefon čim je prvi bio slobodan. Obavi on svoje, a onda me pita: - Kolega, vama stranke sâme biraju brojeve? - Inače ne, ali vidite koliko je ljudi a ja sam do 13 sati sâm pa im dajem da brže očistimo gužvu.
Vidi direktor situaciju i ne prigovara ništa (inače je bio blag i ugodan čovjek, upoznali smo se kasnije puno bolje u drugim okolnostima). Onda primijeti pet-šest brzojava pripremljenih za otpravljanje na 96. Nekima je već bio istekao rok za slanje. Onda me pita smije li ih on poslati umjesto mene. - Kako da ne, samo izvolite, dapače hvala vam na pomoći - kažem mu ja i u sebi se smijuljim jer znam što će poslije biti.
Nazove direktor 96 i kaže (otprilike): - Zagreb-Aeroport, dva loko i četiri prolaza. - Pa izdiktira brzojave, kaže u potpisu ''K.'' i zapiše tko je primio. Ode on, ja mu zahvalim na pomoći, on meni također i tako se prijateljski rastanemo. A onda počne zvonjava telefona. Najprije se javi teleprinteristica koja je primila brzojave: - Aeroport, koja si ti faca da ti moj direktor otpravlja brzojave? - Ja objasnim, spustim slušalicu kad opet zvoni: - Aeroport, ovdje kontrolorka brzojava ta i ta. Kako to da ti moj direktor…?
Općenito su otkazivanja ili odlaganja letova, zbog magle ili drugih razloga, donosila posebnu navalu na poštu (točnije telefone). Više puta se to znalo događati i nakon isteka radnog vremena. Naime, iza 20 sati bila su još tri večernja leta (koliko se sjećam za Split, Sarajevo i Dubrovnik). Ako bi letovi bili otkazani u zadnji čas ubogi putnici bi pohrlili u poštu javiti se svojima, a radno vrijeme je isteklo ili upravo istječe.
Tipična scena bi izgledala ovako: ja pospremam poštu i spremam se navući zavjesu preko šaltera; onda se preko zvučnika čuje da su letovi otkazani; onda k meni nahrupi stampedo. A meni je vrijeme ići na autobus i kući u Zagreb.
Nikada nisam ostavljao te ljude na cjedilu. Ustao bih da me svi vide, pljesnuo rukama da se utišaju i onda rekao: - Radno vrijeme pošte je isteklo, ali ćete svi biti usluženi. Samo vas prije toga molim dvije stvari. Prvo da se postavite u red i drugo da u razgovoru budete kratki jer je ovo moje slobodno vrijeme i žuri mi se na autobus.
Za čas bi sve poteklo kao po špagi - ljudi bi se dok si rek'o uš svrstali u red, a razgovori bi trajali 10-20 sekundi. Po cjeniku sam naplatio svakome započetu minutu - treća zona = 5 dinara. Većina bi dala novčanicu od 10 dinara i ne bi čekala ostatak. Laku noć i hvala vam - laku noć, hvala i vama. I svi zadovoljni.
 
Baka Amerikanka i ''zahvalna'' rodbina
 
Bila je nedjelja ili neki praznik jer sam bio u pošti na aerodromu sâm, večer pred završetak radnog vremena. Dnevni zaključak je napravljen, otprema pošte je već otišla i ja čekam da dođe 20 sati i da zatvorim dućan, pa trk na ZET-ov bus u 20.10.
Već ranije sam primijetio da se po dvorani aerodromske zgrade mota neka stara žena i vuče za sobom dva teška kofera. Činila mi se nekako izgubljenom, ali nisam obraćao previše pažnje - takvi ljudi su briga aerodromskog osoblja.
Odjednom evo bake k meni. Gleda me nekako ispitivački i plaho, pa je pitam: - Izvolite, vi nešto trebate?
A ona mi ispriča svoju priču. Stigla je iz Kalifornije i trebala je letjeti u Zadar, ali je zadrijemala i propustila avion. I sad ne zna što će ni sa sobom ni sa prtljagom. Pitao sam je li se obratila aerodromskom osoblju, a ona kaže da jest i da su joj rekli kako joj ne mogu pomoći.
I što sad? Ne mogu joj pomoći ni ja. A nisam ni dužan, žurim kući, poštar sam a ne gerijatrija. Uostalom, što me briga što je neka baba prespavala let? Tako glasi teorija, a u praksi sam se sažalio nad bakom i odlučio joj pomoći. Vidio sam da je sva zbunjena i da jedva natuca hrvatski, a na aerodromu je nitko ne doživljava.
Pa sam je pustio u poštu (što u pravilu ne bih smio, ali…), posjeo je za stolac, stavio koferčine vani pre vrata i krenuo u akciju. Jedino što je baka znala je da je čeka neki rođak na aerodromu u Zadru. Nazvao sam zadarski aerodrom, objasnio situaciju i zamolio da preko razglasa pozovu tog rođaka na telefon. Pokazalo se da nitko ne reagira (valjda je taj otišao kad je vidio da bake nema). Ne sjećam se više svih detalja, ali me tada zanimalo jedino što da radim s bakom. Ako ne nađem nikoga od njezinih, odlučio sam, uzimam taksi i vodim je u hotel pa neka se dalje snalazi.
Uporno sam ispitivao baku može li se prisjetiti kakvog traga, kakvog prezimena ili adrese rodbine ili znanaca u Zadru i Zagrebu. Nekih se prisjetila pa sam krenuo u potragu uz pomoć telefonskog imenika. Bilo je tu mnoštvo poziva prema Zadru i Zagrebu, bilo je i krivih adresa, bio je i poneki ''pas mater'' (krivi spoj), da bih na kraju dobio neku obitelj u Zagrebu. Javio se muški glas i odmah je počeo u bezobraznom tonu: - Tko ste vi i što ona radi kod vas? - Objasnio sam mu sve, a on zapovjednim tonom: - Stižemo odmah taksijem. A vi budite s njom i budite joj na usluzi!
Ma nemoj, mislim si ja, ali s olakšanjem jer sam riješio bakin - a bogami i svoj - problem. Dok smo čekali da ovi dođu lijepo smo se napričali, pa mi je između ostalog rekla da joj je sin služio ''na erkraft kerijeru'' a to je ''oni veliki brod odaklen poliću eroplani''.
Sve razgovore osim onih za Zagreb sam joj naplatio i uredno izdao potvrde, a bio ih je čitav snop. Rekao sam joj da ih čuva i pokaže svojima. Ponuđenu napojnicu sam odbio. Negdje iza 22 sata pojavio se bračni par srednjih godina. Izljubili su se s bakom, a mene su gledali s neskrivenom sumnjom da sam opelješio babu za poneku stoticu dolara. Na pamet im nije palo da me pitaju gdje stanujem i imam li prijevoz do kuće, a u taksiju je bilo mjesta i za mene.
Odoše oni, a ode i meni zadnji autobus za Zagreb. Ima još jedan, onaj aerodromski, ali tek u ponoć. Pa mi nije preostalo drugo već otići na kat u restoran i naručiti kriglu piva. Gledam tako sebe u ogledalu i pitam se jesam li samo dobar ili sam lud - a obojica su istog ćaće sinovi.
 
Jugošvabe i slične pričice
 
Tako smo ih svi zvali u ono doba, a riječ je o ''radnicima na privremenom radu u inozemstvu'' - vulgo gastarbajterima. Većinom ih se moglo prepoznati na kilometar po kombinaciji odjeće i fizionomije.
Dođe mi jedan dan na šalter pošte Zagreb-Aeroport mlađa ženska osoba i pita (citiram doslovce): - Kan ih nah Menšen telefoniren?
A ja vidim odmah da je naše gore list i to negdje ''iz gorika'' pa joj ljubazno kažem: - Znate što, uslugu možete dobiti i ako je tražite na materinjem jeziku. A sada mi recite broj koji trebate. - Nije rekla nikakav broj već se okrenula i otišla. Valjda vježbati njemački.
Jedne večeri - isto je bila nedjelja - sjedim za šalterom i čekam kraj radnog vremena. Društvo mi je pravio prijatelj i kolega iz druge pošte Milan (došao mi je praviti društvo i vidjeti kako to izgleda na aerodromu). Onda se spustio avion iz Frankfurta i prema pošti se uputi neki lik sa šubarom na glavi i u bundi žućkasto-smeđe boje. Kako bi opisao Ciano u svom dnevniku ''nešto između onog što su 1908. nosili šoferi i onog u čemu bolja prostitutka ide u operu''. Šubaru nakrivio, a u ruci načeta boca viskija Johnnie Walker. I onda ga prepoznam - glavom, bundom, šubarom i viskijem Meho Puzić, poznati pjevač narodnjaka. Vraćao se sa turneje ''Zvuci rodnog kraja'', a vidjelo se sa Neptuna da je malo pri piću.
Dođe on na šalter, tresne bocom o pult i kaže: - Dobarveče momci! - Dobro veče i vama, izvolite. - Možel'se telefonom do Bosne? - Kako da ne, recite broj. - Ali prije toga da mi trgnemo po jednu! - I da ne duljim, sredili smo nas trojica tu bocu i do sita se napričali s veselim Mehom koji je poslije odletio u svoje Sarajevo.
Kad smo već kod poznatih Sarajlija, bilo ih je još na mom šalteru. Jedne večeri odgođen let za Sarajevo i dođe mi Vlado Pravdić, orguljaš Bijelog Dugmeta. Pa se nekome tuži preko telefona: - Ako ne bude leta ostaću da spavam u hotelu. Kakav voz, ja to neću da preživim. - A ja si kao ljubitelj željeznice mislim svoje.
Jednom mi je došao Hajrudin Saračević, tadašnji centarhalf NK Željezničar iz Sarajeva. Nije trebao nikakvu uslugu nego je tražio svoje momčadske kolege koji su se negdje izgubili. I to kako: - Jeste li gdje vidjeli one moje ubice? (nogometaši Želje bili su poznati kao kostolomci)
 
Kako cura nije mogla dobiti Sarajevo
 
Jednog popodneva u pošti 41150 Zagreb-Aeroport sjedimo ja i šef pošte Božidar S., od milja Šefidar ili skraćeno Šefi, i pričamo. Vladalo je zatišje i nije bilo posla, pa smo dosadu kratili brbljanjem.
Na vanjskoj strani naše ''karaule'' bili su postavljeni automati za prodaju poštanskih vrijednosnica. Korisnik bi ubacio odgovarajuće kovanice, zavrtio ručicu i izašlo bi plaćeno pismo ili dopisnica. Toga dana automat nije radio jer još bio namješten na nove tarife (cijene su u međuvremenu povećane). A automat je ionako rijetko tko koristio.
Odjednom se s one strane pregrade začuje buka, netko bjesomučno vrti ručicu. Nikako da prestane, pa ja izvalim:
- Šefi, opet nam netko siluje automat.
- Čujem. Ak ne prestane bum izašel.
U jednom trenutku buka prestane i pred nama se stvori mladi curetak, odokativno 20-22 godine. Pa kaže:
- Izvinite, onaj automat vam ne radi?
- Ne, nije još namješten na novu tarifu.
- Aha! Znači zbog toga ne mogu da dobijem Sarajevo.
- Hoćete reći da ste tamo pokušali telefonirati?
- Pa da. Zar to nije telefon?
Božo i ja jedva susprežemo smijeh, pa curi objasnimo čemu služi onaj uređaj. A ona razrogači oči i kaže: - Pa i meni je bilo malo čudno kako izgleda, ali rekoh idem da probam…
 
Malo selo kraj Londona
 
Jednog dana, negdje ljeti ili rane jeseni 1976., dođe mi na šalter TT prometa u pošti 41150 Zagreb-Aeroport čovjek srednjih godina. Po izgledu priprost, uljudan i pomalo zbunjen. Pa mi kaže da treba međunarodni telefonski razgovor za London i dâ mi broj.
U ono vrijeme još nije bilo javnog automatskog međunarodnog telefonskog prometa (iako su tehnički preduvjeti već postojali), nego se veza uspostavljala preko međunarodne centrale na broju 901.
Nazovem ja 901, očitam broj i čekam kolegicu da mi donese vezu. Nakon minutu-dvije zazvoni telefon i ženska mi kaže:
- Aeroport, nešto ti ne štima s brojem. To nije London.
Pitam ja čovjeka: - Jeste vi sigurni da je taj broj u Londonu?
- Da, to je London.
Pa ja kolegici:
- Stranka mi kaže da je sigurno London, daj probaj ponovo.
- Dobro, budem.
Za manje od minute opet zvoni telefon, opet ista ženska s 901:
- Aeroport, ne može biti London. Broj ne odgovara. Daj pitaj stranku što zapravo hoće.
Kažem ja čovjeku da ne može biti London i neka se prisjeti o kojem se mjestu točno radi, a on meni:
- To vam je London. Tamo mi radi brat, već sam ga zvao par puta.
Ne preostaje mi drugo već ponovo nazvati 901 i uvjeriti žensku da pokuša ponovo. Bio sam dovoljno mlad i dovoljno glup da tvrdo stanem u obranu ''svog'' korisnika. Jedva sam namolio kolegicu da pokuša još jednom dobiti taj nesretni London, kad mi se ona ponovo javi i otvori paljbu:
- Aeroport, koga ti zajebavaš? Taj broj ti nije London, to je Birmingham!
Sada ja malo podignem glas na onog nesretnika:
- Dobro čovječe što je vama, zar ne znate gdje se nalazi broj koji tražite!? To nije London, to je B-I-R-M-I-N-G-H-A-M!
- Pa to vam je jedno malo selo kraj Londona.
- Kakvo vražje malo selo!? To je milijunski grad, drugi po veličini u Velikoj Britaniji, a od Londona je udaljen bar 200 kilometara! To je isto kao da kažete da je Zagreb malo selo kraj Beograda!
- Je, ja vam to nisam znal!
Djelovao je tako prostodušno i iskreno da sam mu odmah sve oprostio.
 
Mon chéri Pascale ili kako sam počinio kazneno djelo
 
Opet pošta 41150 Zagreb-Aeroport, mjesto svih mogućih i nemogućih zbivanja. Bilo je prijepodne, ja u cjelodnevnoj službi. U neko doba dođe mi na šalter mlada ženska osoba. Govori hrvatski, ali s primjetnim stranim naglaskom pa sam zaključio da bi mogla biti studentica slavistike.
Obavi ona nekoliko duljih međunarodnih telefonskih razgovora, uglavnom na francuskom pa su se moje pretpostavke potvrdile. Pamtim i ukupno zaduženje: oko 360 dinara ili blizu 10% moje tadašnje plaće.
Preda ona meni i neke zapakirane knjige kao poštansku pošiljku. Napisala je i ime pošiljatelja: Pascale Delpecy. I primatelj je imao isto ime, pa sam zaključio da knjige šalje na vlastitu adresu (valjda joj se nije dalo nositi).
Preda ona, plati poštansku pošiljku (ne i telefonske razgovore!) i ode. I nema je više. Ispočetka sam se ponadao da će se vratiti, jer je dolazila i odlazila u više navrata. Prolazi vrijeme, ja se već vrpoljim i slutim da to neće na dobro izaći, a kad se preko razglasa začuje poziv putnicima na letu za Pariz postaje jasno da ta nema namjeru platiti (ili je naprosto zaboravila, ali moj džep ne pita za razloge). Preostala mi je još samo jedna nada - pogranična milicija. Nazovem ja njih i tražim da je zaustave i vrate u poštu, a murjak mi kaže: - Pascale Delpecy? Zakasnio si, upravo je prošla kontrolu.
Gotovo, možeš joj staviti soli na rep. Uplatio sam novac u kasu iz svog džepa i u sebi toj Pascale psovao nemilo svu bližu i dalju rodbinu, a korio sam i sebe jer joj nisam odmah naplaćivao svaki pojedini razgovor. I onda sam odlučio osvetiti se. Jesi me oderala, ali ću i ja tebi bar malo napakostiti.
Pošiljka koju je predala nije bila knjižena, dakle nigdje se ne zapisuje i nema joj traga. Pa ja odlučim napraviti svoje u životu jedino i trostruko kazneno djelo - prvi put, zadnji put i nikad više. A kazneno djelo je orobljavanje pošiljke. Majku ti tvoju, uzela si mi desetinu plaće i ovo nećeš dobiti!
Uvrebao sam trenutak kada nikoga nije bilo u blizini i razderao omot, izvadio knjige i spremio ih u ormar, omot razderao na molekule da se ne vidi trag i ostatke pobacao u koš. Knjige sam kasnije poklonio kolegici Mariji jer me nisu zanimale.
Ovaj slučaj je imao i svoju pozitivnu stranu - podučio me da svaku obavljenu uslugu smjesta naplatim. Nema ''doći ću ja opet'' ni ''vraćam se odmah''. Dolazi i odlazi koliko te volja, ali uslugu koju dobiješ odmah plati. Za nekima koji su se pravili mutavi trčao sam sve do restorana na katu, vadio sam ih iz zahoda i free-shopa, ali više ne praštam jedan jedini dinar.
 
Vidija san da si ti naš, ća se stidiš reć
 
Jednog dana ja sâm u pošti 41150 Zagreb-Aeroport (bio je vikend ili praznik). Posla malo, tu i tamo netko navrati. Dođe mi na šalter jedan Dalmatinac, nekih tridesetak godina. Obavi on što je trebao, pa me pita: - Oli si i ti iz Dalmacije?
Moram napomenuti da su me često smatrali za Dalmatinca zbog brzog govora, a pomalo i zbog izgleda. Na to sam već navikao, a kažem mu:
- Ne, ja sam vam iz Zagreba.
- Ti iz Zagreba?
- Da.
- Ma ne bi reka. A odakle su ti stari?
- Mama iz Ivanić Grada, otac iz Like.
- Ma nemoj ti mene muljat! Oli te sram ća si Dalmatinac?
I navali on na mene - priznaj, priznaj… Onda se odlučim poigrati s njim, kad si već navalio neka ti bude. A sjetio sam se na brzinu i jednog dalmatinskog prezimena - koji dan ranije bio je na TV kvizu neki Darko Kazija iz Prvić Luke i taj mi je dobro došao. A i otok Prvić sam koliko-toliko poznavao jer sam tamo bio na taboru s izviđačima. Pa fol kapituliram:
- Dobro, dobro, jesam Dalmatinac.
- A odakle si?
- Iz Prvić Luke.
- Aha. Znan neke od doli. A kako ti je ime?
- Ante Kazija.
- Kazija kažeš? Znan ti ja Kazije, a jesi od Stipe ili od Jere?
- Od Stipe.
- E takvog te volin! Vidija san ja odmah da si ti naš. Ća se stidiš reć, oli bi ti neki nešto učinija ako rečeš da si Dalmatinac?
Već sam se prepao da me ne počne ispitivati o bližoj i daljoj rodbini tih Kazija, a daljih muka po Dalmatincu spasio me poziv putnicima za avion.
 
Lažeš, svinjo jedna!
 
Epizodu koja slijedi rekonstruiram otprilike i po sjećanju.
Jednog dana u pošti 41150 Zagreb-Aeroport zazvoni telefon i ja se javim:
- Halo?
Ženski glas, po sluhu mlađe dobi, po zvuku živčan, bez ''dobar dan'' i bilo kakvog uvoda: - Gdje si bio sinoć!?
Ja (ne znajući tko me zove): - Jel ja? Pa doma.
- Lažeš, svinjo jedna!
- Čekaj, to je neki nesporazum…
- Nikakav nesporazum. Zvala sam te doma i tvoji su rekli da si izašao. Hajde priznaj s kim si bio, sigurno s onom kurvom XY!
Sada mi je bilo jasno da je ženskica okrenula krivi broj, ali me spika počela zabavljati. A kako je bila napadno drska odlučio sam je malo blesirati.
- Ma kakvom XY, to se tebi nekaj zmešalo, znaš i sama da smo odavno prekinuli.
- Drek ste prekinuli, misliš da ne vidim kako se gledate i da ne znam kako se potajno sastajete.
- Ma nisam bio s XY, majke mi.
- A gdje si onda bio?
- Pa rekao sam ti doma.
- Opet lažeš! Đubre jedno, ja te čekam a ti se vucaraš s kurvom! Opet ste se spetljali, ha?!
Da ne duljim, razgovor je potrajao u sličnom tonu uz međusobno nadmudrivanje. U jednom trenutku kokoš je konačno shvatila da ja nisam onaj ''kurviš'' koga je tražila, pa se sjetila pitati:
- Tko je to?!
- Ja sam Stanko, drago mi je, a vi?
Usljedila je kratka stanka, a zatim nova salva uvreda na moj račun od kojih su najblaže zvučale ''manijak'', ''idiot''… A ja sam svoje odšutio i poklopio slušalicu.
 
Problemi s konfliktnim ljudima
 
Rad na šalteru s građanima-korisnicima (riječ stranka zvuči previše formalno i birokratski), naročito u Pošti, nije preporučljiv za svakoga. Osim dobre izučenosti, okretnosti i brzine u radu, a uz to i koncentracije da se nešto krivo ne napravi, treba uz dobar kućni odgoj imati dobre živce, puno strpljenja, vještinu komunikacije i visoki prag tolerancije. Jer s druge strane može naići sve i svašta.
Osobno s korisnicima nisam imao nikakvih problema. Dapače, volio sam raditi s ljudima. Stoga sam već drugog dana svog pripravničkog staža u pošti 41103 Zagreb na Gornjem gradu istjerao kolegicu koja me podučavala i sjeo za šalter, a ona je umjesto mene lijepila marke na pisma.
U mojem iskustvu sa šaltera golema većina korisnika su bili normalni i pristojni ljudi. Naročito je ugodno bilo raditi sa susjedima iz kvarta, stalnim korisnicima kojima smo već na neki način postali dio obitelji. Iznimke su bile vrlo rijetke, ali ih je bilo pa ću ponešto od toga spomenuti.
 
EPIZODA 1
 
Šaterskim radnicima, kao i općenito poštaricama i poštarima, strogo je zabranjeno upuštati se u konflikte s korisnicima. To je teža povreda radne obveze. Mi na šalteru imali smo krilaticu: ako te korisnik ošamari po jednom obrazu ne nudi mu drugi obraz, već ponudi šefa ili kontrolora.
Ja sam imao vlastiti recept za rješavanje konfliktnih situacija s likovima koji su bili bahati i bezobrazni, pa ću navesti jedan primjer.
Radio sam kao pripravnik u popodnevnoj smjeni na šalteru novčanog poslovanja pošte 41090 Zagreb-Susedgrad (tada je bila u Gajnicama). Radi samo jedan šalter, očajna gužva, repina ili bolje rečeno zmijurina od mog šaltera do prozora, pa u dva pregiba sve do ulaznih vrata. Meni to nije bio neki problem, navikao sam na takve situacije, a radio sam brzo i već s punom vještinom. Po završetku radnog vremena kaže mi kontrolorica Mila K.: - Stanček, naj se srditi ali moram ti reći da si me nasmijal. Onakav red i gužva, a ti svakome ''dobro veče, izvolite, hvala, do viđenja''. Drugi bi na tvom mestu poludel.
Usred te gužve dođe mi na red nekakav lik srednje dobi i baci na šalter uplatnice i hrpu poluzgužvanih novčanica u stanju kupusa. Pa mu ja kažem: - Budite ljubazni i složite novčanice po apoenima i popišite ih, pa mi dođite preko reda. - To je tvoj posao! - Oprostite, nije moj posao nego tako kažu propisi. - Gdje to piše? - Piše vam na naljepnici na šalteru, a piše vam i na oglasnoj ploči uz koju ste maloprije stajali i u koju ste gledali. - Nemoj ti meni tu soliti pamet nego radi! - Vidim ja da ovaj nema namjeru prestati srati pa idem na plan B. A plan je jednostavan i dokazano efikasan: nahuškati ljude u repu na njega. Lijepo ustanem da me svi vide i glasno kažem: - Ispričavam se zbog zastoja, ali zadržava vas ovaj gospodin pa mu objasnite da se mora pridržavati istih pravila kao i vi. - I onda počne bujica riječi kakve bih i ja rado izrekao, ali ne smijem: - Idiote! - Kaj se preseravaš, daj se makni!? - Kaj gnjaviš dečka, vidiš kak fino i brzo radi - Bedak jedan! - Kaj nas zadržavaš, daj odi van!... Epilog: taj se pokupio i otišao.
 
EPIZODA 2
 
Svakome tko bi došao na šalter rekao bih: - Dobar dan, izvolite. - To su uostalom nepisana pravila ophođenja s korisnicima za svakoga tko radi u javnoj službi (moram priznati da se dosta mojih kolegica i kolega nije baš pretrglo od uljudnosti, naletim i danas u pošti na mumiju koja ne zna ni odgovoriti na ''dobar dan'', ali to ne spada u ovu priču). Ljudi s druge strane šaltera također su većinom pokazivali elementarnu građansku pristojnost, ali je dakako bilo i iznimaka.
Jednog dana u pošti 41150 Zagreb-Aeroport dođe mi na šalter neki lik srednjih godina. Stane on pred šalter i lista neku knjižicu, valjda adresar. Ja njemu uobičajeno ''dobar dan, izvolite'', a on promrmlja: - Daćeš mi… (pa lista dalje i mrmlja) daćeš mi…
Vidim ja s kakvim profilom imam posla - takve sam posebno ''obožavao'' - pa mu kažem: - Oprostite, ako već ne znate odgovoriti na pozdrav budite ljubazni i kažite mi otkada smo nas dvojica na ti.
Lik me pogleda preko naočala s izrazom lica kao da sam zatražio na posudbu 500 maraka, pa izdiktira telefonski broj.
Obavio je svoje, platio i otišao. Nije imao potrebu reći ''doviđenja''. A bogami nisam ni ja.
 
EPIZODA 3
 
Svaki čovjek ima određeni prag tolerancije. Moj je vrlo visok, to će reći svi koji me poznaju. Ali se svakome prije ili kasnije dogodi da ga netko ili nešto navede da se prelije preko tog praga, a onda izbije bujica.
Bila je subota ili nedjelja, uglavnom ja sâm u cjelodnevnoj službi u pošti 41150 Zagreb-Aeroport. Pošta radi od 7 do 20, s pauzom od 13 do 14 sati za ručak. Vikendom je i inače bio slabiji promet, pa posla nije bilo puno. Ja sam zatvarao poštu samo toliko da pojedem svoj poveći sendvič i bacim oko na novine, ili pak pojedem nešto u restoranu za aerodromsko osoblje koji su zvali ''kod Borgie''.
Dođe 13 sati, ja navučem zavjesu i prihvatim se jela. Žvačem sendvič i čujem galamu i psovanje negdje u blizini. Onda vidim da mi netko petlja po zavjesi i hoće je silom otvoriti. Otvorim je ja i vidim čovjeka u stanju, blago rečeno, potpunog gubitka samokontrole. Psovao je najprije carinike (u ruci je držao uplatnicu za carinske pristojbe), a onda i mene jer sam navukao zavjesu.
Bilo mi je jasno da je živčan jer su ga oderali na carini. Možda su mu našli i švercanu robu, tko zna? Ali to se mene ne tiče. Da je bio pristojan vjerojatno bih ostavio sendvič, primio uplatu unatoč tome što nije radno vrijeme, oprao ruke i nastavio jesti. Ali ga je divljački nastup diskvalificirao za bilo kakvu susretljivost: - Pošta ne radi, piše na pločici pred vama kakvo je radno vrijeme, izvolite doći u 14 sati.
Tada je usljedila nova bujica psovki na moj račun. A psovao je kao da ga je netko navio, tako grozno i tako odvratno da je prelio čašu mog strpljenja. Pogledao sam lijevo i desno (ispred nas je bio kiosk JAT-a za prodaju karata koji je sužavao vidik), uvjerio se da nas nitko ne gleda i opalio ga lijevim direktom posred pjevalice. Pa sam mu rekao: - Ti ćeš meni psovati mater, stoko jedna, marš dok ti nisam izašao van! A sada odi na miliciju pa me tuži. - Navukao sam zavjesu i nastavio jesti. Od njega više ni traga ni glasa i nitko nikada nije saznao za ovu epizodu.
Na koju nisam ni malo ponosan, ali svatko od nas je krvav ispod kože...

Pastoralna idila u Bedenici (o rezervi, kokošima i još koječemu)
 
Ovo je pričica o rezervi. Riječ je o poštanskoj populaciji - većinom mlade životne dobi - koja u ono vrijeme nije imala stalni raspored u nekoj pošti već je slana okolo po terenu kao privremena zakrpa za kadrovske rupe. A rupe su nastajale kada bi lokalni voditelj ureda otišao na godišnji odmor ili bolovanje, ili žensko čeljade na porodiljni dopust. U ono doba popuna je slana izravno iz Zagreba (danas o tome brinu lokalna središta). A područje je bilo veliko - od Jastrebarskog i Buševca na jugu do Zeline i Bedenice na sjeveru i od Gorice Svetojanske i Dubravice na zapadu do Brckovljana na istoku.
Postojala je mala ekipa momaka koja je uvijek bila pri ruci za odlazak na teren. Dečkima je to odgovaralo, prije svega iz materijalnih razloga jer se za svako izaslanje izvan Zagreba dobivalo pola dnevnice, a kod dvije pošte (Bedenica i Orle) i pune dnevnice.
Jednog dana u ožujku 1976. pozove me šef pošte u kojoj sam radio (Zagreb-Susedgrad) k sebi u ured i kaže mi: - Javili su iz kadrovske da se u ponedjeljak morate javiti u poštu 41381 Bedenica. Tak vam i treba kad niste htjeli tražiti stalni raspored kod nas. Uostalom kaj bu vam falilo, bute nekaj novoga naučili. Mladi kadrovi se moraju razvijati, kaj ne?
Dobro će biti, mislim si ja, budem li se tamo razvijao. Biti će loše budem li zavijao, od samoće ili bijesa - svejedno. Nisam tada ni znao gdje je ta Bedenica pa sam je potražio na karti i našao je na cesti Zelina - Konjščina.
 
Bedenica, fotografija sa interneta:

 
Kolega, a kaj tu čubite?
 
Naravno da sam se raspitao kod kolega koji su tamo već bili i saznao sve što me zanimalo. Ujedno su mi dali upute o proceduri koja već godinama funkcionira besprijekorno. A stvari su izgledale privlačno. Kao prvo, to je jedina pošta u našem OOUR PTT Zagreb 1 koja radi samo četiri sata (8-12). Kao drugo, nema poštara (dolazi motorist iz Zeline). Kao treće, tamošnji voditelj ureda je homo duplex tj. pola radnog vremena radi u pošti i drugu polovicu (12-16) kao voditelj mjesnog ureda. Zamjena radi samo u pošti i ne brine za mjesni ured, dakle radno vrijeme je 4 sata. Kao četvrto, zbog loših autobusnih veza čovjek na izaslanju mora tamo noćiti i za to dobiva punu dnevnicu.
Tako piše na papiru, no u praksi izgleda drugačije. Dođeš jutarnjim busom iz Zagreba u Zelinu i oko 7.30 staneš na pločnik blizu pošte. Pri tome paziš da te ne vidi šefica pošte Irena, koja je na glasu kao stroga. Tu čekaš poštanski furgon na liniji Zagreb - Zelina - Konjščina. Kad izađe iz dvorišta pošte na ulicu upadneš unutra. Vozač je sâm, bez pratnika. Trojica se smjenjuju na liniji i svi će te primiti, jedino ćeš u Bedenici svakome platiti piće. Za povratak je priča malo zaguljenija - furgon dolazi iz Konjščine tek u 14 sati, a posljednji bus za Zelinu ide već u 13. Ali postoji rješenje: ostaviš vreće i popise razmjene kod cura u dućanu, tu ih vozač preuzme i potpisane papire ujutro uzmeš od njih. Pa onda na bus i u Zagrebu si već u 15 sati. Kada završi izaslanje voditelj pošte Bedenica ti napiše potvrdu da si spavao kod njega, odeš u računovodstvo i pokupiš dnevnice. I to funkcionira već godinama kao švicarski sat.
Unatoč lijepoj količini prekršaja i muljaže prihvatio sam taj sistem. Zašto bih bio gluplji od drugih? A i ona ''strašna'' Irena je bila sve prije nego vještica. Prvih nekoliko dana čekao sam na ulici, a ona bi svakog jutra prolazila mimo mene idući na posao. Nismo se poznavali ali smo se međusobno odmah nanjušili. I jedno jutro prođe ona mimo mene pa zastane, okrene se i kaže mi: - Kolega! A kaj tu čubite i smrzavate se, ojte k nam, bute kavu popili i tam bute dočekali auto.
Prvog radnog dana na posao me odvezao otac. Voditelj ureda je bio Mijo Mahnet, skraćeno Miško ili po domaći Miške (ubrzo sam spoznao da su tamo svi Mahneti, a ako nije Mahnet onda je Bićak). Očito je nešto u komunikaciji zaštekalo jer je upravo od mene saznao da je umoran i da ide na odmor. Koji je kasnije produžio bolovanjem (imao je radove na krovu kuće u selu Turkovčina), pa sam ja u Bedenici umjesto dva tjedna proveo 37 dana.
I to vrlo lijepih dana. Već prvi dan mi je postalo jasno da ovo nije izaslanje nego utočište, prava idila. O nekom poslu bi bilo smiješno govoriti. Recimo, blagajnički maksimum za pomoćnu blagajnu iznosio je 100 dinara ili, usporedbe radi, današnjih tridesetak eura, a ni glavna blagajna nije bila impresivna. Takozvani suvišak (novčani iznos koji premašuje blagajnički maksimum) morao sam otpremati u čitavo to vrijeme dva-tri puta i to kada bi cure iz trgovine donijele neki veći utržak. Dnevni promet bio bi nekoliko pisama, poneka uplata ili telegram veterinaru da dođe po novorođeno tele. Zapravo sam najviše vremena trošio na cijepanje drva i ugljena, čišćenje i loženje peći, te pometanje prostorije. A i Miško mi je lijepo pripremio teren - mještane je dresirao da mu ne dolaze prije 9 i poslije 11 sati. U tih dva do dva i pol sata obavio bi sve poslove i za poštu i za mjesni ured. Ujedno mi je osigurao besplatan obrok u seoskoj školi.
 
Mi bi se venčali
 
Ja sam svakog jutra uredno otvarao poštu u 8 sati. Znalo se dogoditi da ponetko navrati i prije 9. Onda bi počela uobičajena priča: - Dobro jutro. - Dobro jutro i vama, izvolite. - Jel to pošta? (zbunili bi se kad bi vidjeli mene) - Jest, izvolite. - A di je Miške? (klasično pitanje). - Miške vam je na godišnjem, ja ga zamjenjujem. - A kaj vi već delate? - Naravno, radno vrijeme je od 8 do 12. - Em Miške ni dolazil predi devet… - Uživao sam u susretima s tim ljudima i u njihovom tvrdom kajkavskom govoru, kakav još nisam čuo. I naravno, bilo je i svakakvih zanimljiv susreta i dogodovština.
Jednog dana dođe mi u poštu mladi par, curica i dečec od nekih 18-20 godina. Baš su bili slatki, drže se za ruke, stanu kod vrata i gledaju me nekako zbunjeno i smeteno. Onda počne pričica:
- Dobar dan.
- Dobar dan i vama, izvolite.
- A di je Miške?
- Miške je na godišnjem, ja sam mu zamjena. Izvolite.
Nešto se došaptavaju, a onda dečec procijedi:
- Mi bi se venčali.
- O, pa to je lijepo.
Onda i dalje gledaju u mene, pogledavaju se međusobno, pa dečko opet kaže:
- Mi bi se venčali.
- Fino, baš ste lijepi par. Neka vam je sretno.
Oni se opet pogledavaju, vrpolje se, pa dečec izusti zašto su došli:
- Kaj bi nas zapisali.
Tek tada mi je sinulo da deca ne traže poštara nego matičara. Objasnio sam im da sam samo poštar, a da je Miške doma u Turkovčini i neka ga tamo potraže.
 
Baba i pernata živina
 
Od mojih kod kuće dobio sam strogu zapovjed da u Bedenici potražim jaja i druge seoske namirnice. Mora biti jeftinije, a u svakako je kvalitetnije jer je domaće.
S jajima nisam imao sreće jer ih nitko nije prodavao. Oni koji su imali višak proizvodnje nosili su jaja na tržnice. Ali sam se ipak domogao kokoši, žive živcate, podeblje i ratoborne.
Jednog dana dođe mi u poštu neka baba, poširoka u gabaritima i jedva se provukla kroz vrata. Nakon objašnjenja da je Miške na godišnjem rekla je pošto je došla. Imao sam dosta muke da je razumijem jer se teško izražavala, ali sam shvatio da od mene traži nešto što ne smijem učiniti - da nazovem inspekciju u Zelini i tužim njenog susjeda da gradi ''stanje'' (neku građevinu), a to ''stanje'' će joj bacati sjenu na vrt.
Rekao sam babi da bi takav postupak bio protiv propisa. Jedino što mogu učiniti je da nazovem broj inspekcije, a razgovor prepustim njoj. Ali je i dalje navaljivala, pa sam joj odrezao da ne dolazi u obzir i točka.
No babe se nikako riješiti. Umjesto da ode sjela je na stolicu u prostoru za korisnike i fiksirala me. Ja sam nastavio čitati knjigu, kao ne doživljavam je, a ona i dalje sjedi i ne da se van. Odjednom razveze drugu priču:
- Znate kaj se po seli priča?
- Kaj?
- Da se naša M. zagledala u vas!
- Molim!?
- Je, zagledala se u vas.
Pa nije ni bedasta, mislim si, poštar i to gradski čovjek je prilika - taj uz učitelja i popa čini seosku elitu. Primijetio sam već ranije da me ta M. nekako posebno gleda, ali je nisam doživljavao - u licu bundeva, a sveukupno nekih 20-25 kg previše.
- Pa kaj se ona vama ne dopada?
Opa, sad su već počeli i snuboki. Bilo mi je dosta i babe i njenih priča, pa sam odlučio riješiti problem. Napravio sam kompromis - nazvao sam inspektora i rekao da se kod mene nalazi ženska osoba koja želi prijaviti susjeda zbog bespravne gradnje, pa sam onda uvalio slušalicu babi neka dalje objašnjava.
Taj problem smo dakle riješili. No palo mi je na pamet nešto drugo - kad je baba već tu pitam je: - Znate li nekoga u selu tko prodaje kokoši? - A ona: - Bum vam ja donesla. - Ode baba i začas se vrati s kokoši. Pitam koliko košta, a ona: - Nikaj. - Ne dolazi u obzir, morate uzeti novce! - Jedva je nekako pristala primiti simboličnih 20 dinara (kokoš stoji mnogo više). Ode ona, meni savjest mirna jer sam ipak nešto platio, babe sam se konačno riješio, kad evo nje natrag. Nosi dvije boce piva, a svaka košta 5 dinara: - To je za vas kaj ste mi pomogli. - Blažena Bedenica!
S kokoši nisam htio u autobus, pa je po nju došao buraz svojim autom. Poslije mi je rekao: - Benti, di si nabavil onu beštiju, ta mi je sve ruke iskljucala kad sam je metal u gepek.
Seoskoj idili došao je kraj i stigla je nova zapovjed iz kadrovske: u ponedjeljak iza 1. svibnja u 13 sati javiti se u poštu 41150 Zagreb-Aeroport. A dalje su priče bile sasvim drugačije.
 
Čuvaj se poštanske ruke (tko će kome nego svoj svome ili kako sam se jedva dokopao plaće)
 
Godine 1976. dobio sam tri tjedna godišnjeg odmora u srpnju/julu pa sam odlučio otići na more. Kako nije bilo pametnijih solucija prihvatio sam poziv starog prijatelja Dalibora da mu se pridružim na izviđačkom taboru na otoku Obonjan kod Šibenika. Nisam išao kao izviđač već više kao turist, premda sam reda radi nosio bluzu i maramu, tako da ovu epizodu i ne računam u svoj izviđački staž.
Obonjan me nije ni malo impresionirao. Prije svega to nije otok nego malo veći školj. Kako bi rekao Mile Vrbica iz TV serije ''Kuda idu divlje svinje'': čovjek s dobrim pišom to prepiša iz cuga. A vegetacija je više ličila na makiju - prosječni bor bio je jedva u visini moje brade. Na taj školj protjerali su izviđače sa stalnih taborskih terena na otocima Zlarin i Kakan, kao i sa nekih drugih lokacija na Jadranu. Zov komercijalnog turizma bio je prejak, a zveket novca previše primamljiv, da bi im onako lijepe borove šume zaposjela neka dekintirana balavurdija (što je od kojekakvih grandioznih projekata zaista ostvareno priča je za sebe). Odmah po dolasku bilo mi je jasno da Obonjan nije izviđački taborski teren već pretrpani ferijalni kamp, u kojem nisi mogao proći deset koraka a da ne zapneš o konopac od šatora. Ipak, za moje aspiracije - kupanje, sunčanje i opuštanje - bilo je podnošljivo.
 
Obonjan (sredina slike), tografija sa interneta:

 
Na otoku su mi se pridružili izviđački prijatelji Dudo i Grunf. Pri samom kraju tabora (i mog godišnjeg) ostali smo sva trojica dekintirani. Stoga sam odlučio poći u Šibenik i zatražiti od šefa moje pošte Zagreb-Aeroport Božidara da mi pošalje brzojavnom uputnicom dio plaće koja je u međuvremenu sjela na štednu knjižicu. Dudo i Grunf pravili su mi društvo, sjeli smo na jutarnji brod i otplovili u Šibenik. U pošti sam nazvao Božu i rekao mu: - Šefi, podigni mi s knjižice pola plaće i pošalji brzojavnom uputnicom na telegraf restante Šibenik. Ispuni listić i potpiši me sâm. - Dogovoreno, šaljem!
I tu je počela naša kalvarija.
Očekivao sam da uputnica stigne u roku od najdulje dva sata. Nikakva mudrost, prijenos ide telefonom na Telegraf Zagreb (96), pa teleprinterom na Telegraf Šibenik. Ali vraga - prolaze sati, a uputnici ni traga. Stoga sam opet nazvao Božu: - Šefi, nema uputnice. Jesi ti to poslao? – Naravno da sam poslao, čim smo završili razgovor.
Dvojica mojih kompića su se opružila po klupama u parku nedaleko pošte i čekala rasplet. Pri tome je na njih ova zavrzlama djelovala vrlo inspirativno u smislu sarkastičnih primjedbi na račun PTT-a. Što je bilo najgore, sva trojica smo bili gladni i praznih džepova. Ono malo preostalog sitniša čuvao sam za plaćanje eventualnih novih telefonskih razgovora.
Ne znam više koliko puta sam hodočastio u poštu, a tamo su me već upoznali svi iz obje smjene. Znali su da sam kolega pa su me gledali sažaljivo, ali mi nisu mogli pomoći. Negdje oko 17 sati opet sam došao u poštu, uputnice naravno nema, a kolegica na šalteru mi kaže: - Oli ste vi sigurni da van je to šef posla? Da vas on ne zavitlaje?
Nisam vjerovao da me Božo ''zavitlaje'', ali sam mu ponovo telefonirao (radio je u cjelodnevnoj smjeni) i dramatično mu poručio: - Šefi, ništa od one uputnice, podigni ostatak plaće i šalji novu!
Potkraj radnog vremena ponovo sam došao u poštu, sada već napola pomiren s time da ću prazna želuca prespavati u parku. I onda me skoro strefio šlag kad sam čuo: - Šjor kolega, stigla van je uputnica!
Stigla je u rekordno brzom roku - i to ona druga. Preuzeo sam novac i odmah odveo moje dečke u restoran, gdje smo se nakrkali morskih delicija i obrok zalili dobrim crnim vinom.
Preostao je još samo jedan sitni problem - trebalo se vratiti na Obonjan. A već je bila kasna večer i posljednji brod Jadrolinije odavno je otplovio. Ali mi smo bili stari izviđači pa smo se snašli. Od konobara smo saznali adresu neke babe koja ima barku i bavi se prijevozom na crno. Potražili smo tu Posejdonovu nezakonitu kćer i započeli cjenkanje nadvikujući se preko skalina. Uspjeli smo početnu ponudu od 500 dinara spustiti na podnošljivim 350 pa smo se ubrzo našli u čamcu.
Noćna plovidba do Obonjana bila je vrhunac užitka. Naročito impresivna je bila vožnja kroz kanal Svetog Ante, a otvoreno more mirno kao ulje. Ja sam kao astronom-amater dodatno uživao i u čarima zvjezdanog neba. Pristajanjem uz molo i svađom s dežurnima koji su nas htjeli otjerati završena je priča pod naslovom Čuvaj se poštanske ruke ili Slučaj brzojavne uputnice.
Idućeg jutra krenuli smo Dudo, Grunf i ja preko Šibenika na slapove Krke. Usput sam svratio u poštu i saznao da je ujutro stigla i ona prva uputnica. Imala je takozvanu RQ noticu, što je označavalo telegrafsku potražnicu. Bez oklijevanja sam podigao i taj novac, da mi na eventualnom povratku ne završi opet u nekom tunelu na Ličkoj pruzi.

O nekim zanimljivim likovima iz Pošte i oko nje
 
Iljko
 
Taj je u Pošti bio legenda. Svi su ga znali, a stvarno je bio jedinstven i neponovljiv lik. Zvao se Ilija L., a predstavljao se kao Iljko. Radio je kao poštar, a kako je uopće dospio k nama - jer bi već u prvom ozbiljnom razgovoru bio eliminiran kao kandidat - ne bih znao reći. Vjerojatno se javio na oglas ljeti kada je ponuda radne snage bila izrazito slaba, a kadrovske rupe je trebalo popuniti pa se primalo i s kolca i s konopca.
Čim je započeo s radom taj je činio čuda po terenu i začas je nakupio hrpu disciplinskih prijava. Ne znam je li me ikada išta u životu tako nasmijalo kao čitanje zapisnika sa jednog saslušanja tog čovjeka. Naprosto sam urlao od smijeha, pa sam zarazio i kolegice u sobi koje su se skupa sa mnom smijale do suza iako su zapisnik već ranije pročitale. Pamtim gotovo od riječi do riječi jednu njegovu izjavu u zapisniku: ''Vratim se ja u poštu kad me tamo dočeka drug H. u ratnom stanju i kaže da se javim šefu. Odem ja kod šefa i tamo me dočeka drug F. u niskom gardu, zakolutavši pritom očima kao da me hoće hipnotizirati, na što mu ja odgovorim da je on lud i da se njegova bolest može liječiti ambulantno, a također i hospitalno''.
I inače je imao osebujan način izražavanja. Za njega se radno vrijeme zvalo ''radna situacija'', pa je tu ''situaciju'' određivao kako bi mu se prohtjelo. Jednom je izašao na teren i vratio se već za sat-dva. Pita ga šef: - Što vi L. radite u pošti i zašto niste na terenu? - A ovaj mu odgovara: - U mene je radna situacija završena!
Jednom je došao tražiti dva-tri dana plaćenog dopusta zbog privatne obaveze. Pita ga pravnica koji je razlog, a on kaže: - Moram u Postojnu na sudište.
- A zašto?
- Radio sam na stanici u Postojni i dali su mi otkaz. A bez razloga, pa sam ih tužio.
- Za što vas terete?
- Ma za ništa. Ja radio kao premikač (manevrist na željeznici, op.p.). O'šlo pola teretnjaka u Pivku, a pola ostalo u stanici. To i nije neki prekršaj, a oni odma' otkaz. Pa sam ih tužio sudištu.
No - i ti su se pomogli s takvim premikačem, mislim si u sebi. Dopust je dobio, ''sudište'' naravno izgubio.
Tražio je više puta i plaćeni dopust za polaganje ispita u srednjoj školi (Centar za upravu i pravosuđe, ranije moja Prva gimnazija, op.p.). Kada je prvi put podnio zahtjev nazvao sam tajništvo CUP-a da provjerim je li uopće upisan jer smo već imali iskustava s muljažama. - Ilija L.? - pita ženski glas s druge strane žice, a po njezinom smijehu zaključio sam da je i tamo već stekao odgovarajuću reputaciju. - Da, upisan je preklani i položio je čak dva ispita. Ima li pravo na nastavak školovanja? Za sada još ima. - I što sad da radimo s njim? Dali smo mu dva dana dopusta, a dokaz da je položio nismo ni tražili - samo da nam se ne pojavljuje pred očima.
Dani su mu ionako bili odbrojani. Nakon nekoliko mjeseci gnjavaže dobio je otkaz tj. disciplinsku mjeru prestanka radnog odnosa. Međutim, ako je bio udaren u glavu L. nije nipošto bio glup. Potražio je pomoć pravobranitelja samoupravljanja i žalio se radničkom savjetu. Tu je svašta nadrobio, a doveo je i pravobraniteljicu samoupravljanja koja je rekla da je mjera prestroga za prvi put.
Prigovor je odbijen, pa se žalio Sudu udruženog rada koji ga je vratio na posao. Obrazloženje: prestroga mjera za prvi disciplinski postupak. Naše komentare o takvom ''sudovanju'' bolje je ne spominjati. Onda se pojavio kod nas u Jurišićevoj i slavodobitno se šepurio po uredima, kao ''nećete vi samnom tako''. A i inače je bio prilično degutantna pojava: visok, koščat, malo pognut, guste crne kosurine i pogleda iz kojeg se naslućuje da nije sasvim čist - kao da je izašao iz Lombrozove knjige. Pokupio je sve zaostale plaće i vratio se na posao u Novi Zagreb.
Pojavio se problem što i kamo s njim. Za redovitu dostavu nije bio - ni pola poštara, a vreća nevolja. Stoga ga je voditelj ureda postavio kao ispomoć dostavljačima brzojava - raznosio je brzojave pješice po okolnim naseljima. Pitao sam jednom voditelja ureda kako mu je L., pa mi kaže: - Uruči u smjeni tri telegrama, ali sve po propisu, hehe. - A način na koji je obavljao uručenje brzojava bio je originalan (vidio ga je kontrolor dostave). Nije mu padalo na pamet tražiti primatelje po stanovima zgrada kako je propisano, već bi sjeo pred ulaz i pitao svakoga tko bi ulazio ili izlazio: - Ej, ovdje piše da telegram prima neki XY. Jesi li to ti?
Ubrzo je opet nešto zabrljao pa smo ga se konačno riješili.
 
Kriger
 
Taj čovjek je već spomenut, ali ima o njemu još.
Za svoj nadimak saznao je od jedne građanke - korisnice usluga koja je došla u poštu žaliti se na bezobraznog poštara (opet onaj Kolman). Dođe ona na šalter kontrolora i kaže: - Dobar dan, ja bi trebala gospodina Krigera. - Koga? - Gospodina Krigera. - Nema vam ovdje takvoga. - Kako nema, rekao mi je poštar da idem u poštu Siget žaliti se šefu Krigeru. - A Kriger stoji iza kontrolorice i sve sluša, pa skoči kao oparen: - Šta, šta!?
Krigera, koji se inače zvao Miroslav F., poznavao sam od početka do kraja radnog vijeka. Bili smo dobri kolege i često smo se sretali u različitim okolnostima. Inače je bio malo uvrnut i s njim je trebalo znati postupati. Bio je vrhunski stručnjak za PTT poslovanje i imao je sve u malom prstu, ali mu narav nije bila u skladu s profesionalnom reputacijom. Slabo je kontrolirao vlastito ponašanje i to ga je spriječilo da ostvari i puno bolju karijeru u Pošti, što bi po znanju i sposobnostima zaslužio.
S njim sam imao sukob samo jednom. Tada je bio referent za dostavu u Jurišićevoj ulici, a ja sam bio tri sobe dalje. Dođe on k meni i pita mi može li posuditi moj pisaći stroj na kraće vrijeme. - Kako ne, zemi ga i kad budeš gotov vrati.
Prolazi vrijeme, a on ne vraća moju Olympiu Monicu. Potkraj radnog vremena zvrcnem ja njega na kućni telefon i kažem mu: - Miro, ako si gotov s poslom vrati mi mašinu. - A on: - Dođi si po nju. - Miro, nećemo tako, ti si je uzeo, ti je i vrati. - Još smo se malo natezali i onda je prevršio mjeru: - Znaš šta, operi ruke i povuci me za k.rac.
E bogami, samnom nećeš tako razgovarati. Uđem ja u sobu referenata za PTT promet, a tamo Kriger stoji iznad šefa i nešto raspravljaju. Tu je bilo i nekoliko drugih referenata. Ja ravno Krigeru i kažem mu mirnim glasom: - Znaš što Miro? Ovo ti je prvi i zadnji put da samnom razgovaraš na takav način. Izvoli uzeti moju mašinu i vratiti je gdje si je našao. A ako ti se još jednom ponovi ono što si jučer napravio u Savskom Marofu imati ćeš gadnih neprilika. - Kriger je pocrvenio kao rak i ispetljao nešto kao ''dobro, dobro'', uzeo mašinu i vratio je u moju sobu. A njegov šef podigne pogled i strogo pita: - Što je bilo u Savskom Marofu? - Ništa, Joža, ništa, Miro zna o čemu govorim.
Nisam ga htio cinkati, a napravio je zaista gadnu svinjariju. Tog istog dana kada smo se natezali oko pisaćeg stroja nazvao sam voditeljicu pošte Savski Marof po nekom drugom poslu, a ona mi kaže: - Da vas nešto pitam. Smije li referent za dostavu istjerati stranke van, zaključati poštu u radno vrijeme i pregledavati moje šaltersko poslovanje? - Onda se sirota još i rasplakala i izjadala mi se da ju je Miroslav F. propisno izmaltretirao. Našao sam se u maloj dilemi, da li preporučiti da prijavi Krigera direktoru ili…? Nisam htio čovjeku praviti neprilike, ipak smo dugogodišnje kolege, pa sam joj rekao da ga idući put ako prekorači ovlaštenja istjera iz pošte i nazove direktora.
Sukob oko pisaćeg stroja brzo smo obojica zaboravili, ali sam dobio još jednu lekciju kako s njim postupati - pusti ga da se izlaje, a onda ga poklopi dvostrukom porcijom i biti će miran kao bubica.
Praktična primjena naučene lekcije usljedila je godinu-dvije kasnije. Kriger i ja imenovani smo u istu komisiju za inventuru, a s nama je bio i treći kolega Boris R. Dobili smo poveliko područje, nešto u gradu ali većinom po seoskim poštama. Sjednemo mi u službenog Fiću - Kriger za volan, ja kao suvozač, a Boris otraga. Čim smo sjeli u auto Kriger izvali: - Da se zna, od sada sam ja gazda ove komisije! - Ja ga pogledam mrtvo-hladno i kažem mu: - Znaš kaj Miro, šipu racku. - A Boris odostraga: - I usput navrati u p.m. - Šta, šta, šta!? - Nemoj ti nama šta-šta-šta, nismo ti mi poštari iz Sigeta. Vozi i ne seri. Bumo se putem dogovarali.
Naravno da je Kriger postao pitom kao janje. Stradali su jedino poštari koje bi slučajno zatekli na putu. Krigeru bi se uvijek ''žurilo'', no čim bi pretekli plijen (čitaj poštara na motoru) zaustavio bi Fićeka, rekao ''samo čas'', izašao van i čekao žrtvu. A Boris i ja smo znali što slijedi: - Sad će on ''halt!'' i ''daj torbu''.
Potkraj radnog vijeka postao je zamjenik upravitelja Središta pošta Zagreb. Pročuo se po hodanju okolo s ''dregerom'', čitaj uređajem za mjerenje stupnja alkoholiziranosti. Jednom je u hodniku drugog kata Branimirove zaskočio nekog Josu B., za koga su svi znali da već prije posla trgne 2-3 mirogojca. Ide Joso hodnikom pijan k'o Sveti Krišpin, kad se stvori Kriger i tutne mu dreger pod nos: - Puhni! - Joso puhne… i ništa. Kriger kaže svom pratitelju: - Ovaj ne valja, daj drugi. - A Joso kaže: - E ne može. Jesi me tražil da pušem? Jesi. Jesam puhal? Jesam. Pa si videl da nisam pijan. Sad puši ti!
 
Moja ličkulja Dragica
 
Dragica K. i ja smo zajedno bili pripravnici, radili u pošti Zagreb-Susedgrad u Gajnicama šalter do šaltera, učili zajedno za stručni ispit i sretali se kasnije u različitim okolnostima.
Bila je zanimljiva osoba - kao cura ne baš privlačna (iako sam je znao ponekad uhvatiti za ženske atribute, a ona se nije bunila), vickasta, pomalo smotana i priprosta. Poštapalica joj je bila ''bog ga jebâ''. Pravi primjerak iz sredine sa zadnjom poštom Klanac-Pazarište.
Jedne subote u popodnevnoj smjeni sjedimo za šalterima u pošti u Gajnicama, ona na PTT poslovanju i ja na novčanom. Posla vrlo malo, pa me ona pita: - Jel b' mogâ pripaz't na moj šalter, oš'lab' na frizuru, imam sudar s Iv'com? - Naravno, samo ti idi.
Vrati se ona s novom frizurom, a ja joj reda radi izvalim kompliment: - Ooooo, kako smo lijepi. - Odgovor: - Ma lup'ću te žigom!
Početkom 1977. bio sam na zamjeni u pošti Bregana. Voditeljica je otišla na porodiljni dopust. Posla za poludit, a opremljenost ureda nikakva. Primjerice, nije bilo ni običnog stroja za zbrajanje pa sam morao od kuće ponijeti kalkulator. Na posao i s posla putovao sam uskotračnim Samoborčekom, a ulazio sam i izlazio na stajalištu u Selskoj jer mi je bilo blizu zgrade gdje sam tada stanovao. Mjesec siječanj, ciča zima, pa se nikada nisam toliko radovao Srebrnoj strijeli kao tih dana jer je unutra bilo toplo.
Život su mi olakšavala tri čovjeka. Jedan je bio susjed slastičar, neki ljubazni Albanac koji je svakog jutra u 7 sati donosio besplatnu crnu kavu - dugogodišnja praksa u ovoj pošti. Drugi je bio vozač furgona Filip, koji je u Bregani imao krajnju stanicu pa mi je pomagao u pripremi otpreme - vezao je pisma u svežnjeve i punio vreće, čak mi je ispisivao karte i popise razmjene. Treći je bio Francek, poštar-motorist koji je dolazio iz Samobora i živio je u nekom selu iznad Bregane pa nas je često častio domaćim delicijama.
U Bregani sam proveo mjesec dana, a onda mi je bilo dosta. Prepao sam se da ću tu zaglaviti čitavu godinu dana dok se voditeljica ne vrati, pa sam se obratio kadrovskoj i zavapio: - Izvucite me odavde! - Napisao sam molbu za stalni raspored u pošti 41150 Zagreb-Aeroport gdje sam već bio, kvragu i poludnevnice samo da se skrasim tamo gdje mi prija.
I jave mi da dana tog i tog stiže zamjena - Dragica K. Upadne ona i slijedi komentar: - Stanko, bog ga jebâ, da mi je samo znat ko me tu poslâ,
Stjecajem okolnosti ja sam dva mjeseca kasnije već dospio u birokraciju, vulgo Zajedničke službe u Jurišićevoj. Dragica je ubrzo postala stalna voditeljica jedne male pošte u podsljemenskoj zoni. Znala je navratiti u Jurišićevu pa smo popričali. Pitam kako joj je na novom radnom mjestu, a ona mi kaže: - Bog ga jebâ, uživam. Posla skoro ništa, više sam u kuglani nego u pošti. Dogodi se da neko naiđe, vidi zatvoreno i dođe u kuglanu pa mi kaže ''izvinite što vam smetam, trebam to i to''.
Dragičina poštanska idila prekinuta je negdje početkom osamdesetih i to, nažalost, vrlo neslavno. Jednog dana počeli su u pravnu službu - u istoj sobi sam bio i ja - hodočastiti građani s potvrdama o uplati računa za Elektru. Svi računi iz iste pošte - Dragičine. Računi uredno plaćeni, a Elektra šalje opomene i prijeti isključenjem struje. Pokrenuta je interna istraga, a nalaz je bio pronevjera u golemom iznosu. Usljedio je otkaz, kaznena prijava, suđenje i godina dana zatvora koji je odslužila. Otada o njoj nisam ništa čuo.
Devedesetih godina slučajno sam pročitao u novinama da u stručnoj službi grada Zagreba, na visokopozicioniranom šefovskom mjestu, sjedi osoba s istim imenom, prezimenom i kvalifikacijama. Nisam imao potrebu istraživati je li riječ o mojoj ličkulji (pošteno govoreći - ne bi me čudilo).
 
Tko je bio? Priznaj, znam sve!
 
Jedno jutro, bilo je to 1986. ili početkom 1987., ja taman sjednem za stol na početku radnog vremena kad uleti u sobu direktor. Bijesan k'o furija i odmah na mene: - Tko je bio? Tko je bio? Priznaj, bio si s njima! Tko je bio? Priznaj, znam sve!
Ja ga gledam zblenuto i nemam predstavu što hoće od mene i čemu ta bujica riječi od kojih ništa ne razumijem. Pa mu kažem: - Direktore, pojma nemam o čemu govoriš (bili smo odavno na ''ti'').
- Ne laži! Priznaj, bio si s njima, rekli su mi da su te vidjeli. Priznaj tko se jučer popodne ispovraćao na tepih u mojoj sobi!
To mi je zaista bio prvi glas da je netko zagadio direktorovu sobu, premda sam slutio tko bi taj mogao biti - vjerojatno Marin M. zvani Mravac. Ali mi nije padalo na pamet da tu slutnju podijelim s dišom. Ostao sam pri tvrdnji da ne znam o čemu priča, na što je on otišao tresnuvši vratima.
Moje sobne kolegice i šefica (pili smo zajedno jutarnju kavu) pogledavaju se međusobno i gledaju u mene, pa me pitaju što bi direktoru da tako galami, a kako pred njima nisam imao tajni ispričam im ukratko što se jučer događalo.
Negdje u rano popodne - u radno vrijeme - okupilo se poštarsko društvo u Checkpoint Charlie, vulgo u birtiji na uglu Jurišićeve i Petrinjske (danas je tamo neki dućan). Bilo nas je sedam-osam, među nama i taj Mravac. Došao je iz Samobora gdje je bio kontrolor dostave. Taj Mravac je inače bio zadrti antialkoholičar i uvijek smo ga viđali da pije samo sokove. Međutim, tog dana procurila mu je pipa i navalio na čisto crno vino - čaša od dva deci, runda za rundom.
I ja sam volio popiti s društvom, što da krijem, ali samo pivo i samo ako sam dobro pojeo. I do granice, za razliku od nekih mojih kolega koji su znali zaružiti preko mjere i izlaziti iz birtije u ne baš dostojanstvenom stanju. U jednom trenutku Mravcu navalila potreba za eliminacijom suvišne tekućine i ode on u podrum na WC. Prije toga je naručio dva deci crnjaka. A poštarčine kao poštarčine, odlučimo Mravca natočiti do kraja. Rekli smo šankerici Mari da u vino umiješa konjak, rakiju i gorki pelinkovac, a ja sam mu dodatno dotočio i malo piva. Na što je ličila njegova čaša bolje je ne spominjati. Vrati se on, pogleda čašu i isfrflja: - Aha dečki, to ste vi meni dobro izmešali. - Pa uzme čašu i iskapi je na eks, a mi ga zapanjeno gledamo.
Ja sam u međuvremeno navraćao u ured da vidim ima li kakvog posla i je li me tko tražio. Kada sam vidio da je Mravac prekardašio svaku mjeru rekao sam kolegicama da se neću vraćati jer moram kolegu otpratiti kući. Stanovali smo obojica na Trešnjevci, relativno blizu jedan drugom, pa ga nisam htio ostaviti samoga u takvom stanju. Rekao sam mu: - Mravac, dosta ti je, idemo doma. - Pristao je bez otpora, a ostatak društva nastavio je piti.
Krenemo ni prema Trgu republike i tramvaju, kad ispred kina u Jurišićevoj naletimo na neke njegove znance: - Pa di si, pa kak si, ajmo si mi nekaj popit! - Meni je već bilo dosta svega i razmišljao da li da odem ili ne, ali je prevagnula briga za kolegu. Pa hajde, pravit ću im društvo i pripaziti na Mravca. Nije dugo trajalo, ja sam popio dvije kave, a Mravac dvije nove čaše crnjaka. U jednom trenutku mi je stvarno bilo dosta i rekao sam Mravcu: - Idemo!
Izađemo mi iz birtije, Mravac tetura i zafrflja: - Z-znaš kaj, ne id-idem ja doma nego na en-engleski (u Jurišićevoj su popodne održavani tečajevi stranih jezika za poštare pred Univerzijadu, a na nastavi je trebao biti i on). - Kakav engleski, si ti normalan!? Jedva stojiš na nogama! Ajmo doma! - Ali on ni čuti, pa sam ga konačno pustio neka ide kamo ga volja, ta nisam mu ja dadilja.
I tu je završila moja veza s društvom ''priznaj, bio si s njima!''
Kasnije sam čuo što se poslije događalo. Mravac je doteturao u zgradu pošte i do prostorije pomoćnika direktora gdje se održavala nastava. Profesorica engleskog smjesta ga je otjerala. Tada je osjetio mučninu i htio se olakšati s gornje strane probavnog trakta, a kako se najbliži WC nalazio u službenom prostoru poštanskog ureda počeo je lupati po vratima da ga puste unutra. Nikoga nije bio blizu da otključa vrata, pa je oteturao u najbližu slobodnu prostoriju...
 
Diplomac
 
Nekada je zagrebačkim Sveučilištem kružila krilatica da postoje tri vrste fakulteta: teški, laki i prometni.
Bez uvrede onima koji studiraju ili su završili FPZ. Ne znam kako je danas, ali da je u ono vrijeme zaista bilo tako (bar što se tiče poštanskog smjera) uvjerio sam se i osobno radeći u kadrovskoj službi. Kada je FPZ sredinom osamdesetih godina uveo VII. stupanj obrazovanja - četverogodišnji studij - za poštu, veliki broj ljudi sa završenom višom školom (uglavnom višom PTT) nahrupio je na doškolovanje uz rad. Studij su plaćala PTT poduzeća.
Po opisu mog radnog mjesta pratio sam te ljude i povremeno sastavljao izvještaje o njihovom napredovanju. Napričao sam se s njima i naravno saznao pregršt pikanterija - i to od samih pojedinih studenata. Neki su mi otvoreno ispričali kako su samo prošetali kroz ''studij'' i pod kakvim okolnostima. Što tu sve nije radilo - pršuti, demejane, a neki profesori razgovarali su samo na njemačkom (čitaj: tražili su DEM). Naravno da su radile i veze i stara poznanstva (''pa neće mi valjda direktor Taj i Taj pod stare dane polagati ispite''). Neki su završili studij a da ih nitko nikada nije vidio na fakultetu. Koliko sam čuo bio je samo jedan profesor koji je zaista tražio znanje i nije se dao podmititi, pa je nemilice rušio neznalice i zbog njega su neki odustali od studija.
Ali ih je većina stekla titulu diplomiranog inžinjera i usrećila Poštu za idućih dvadesetak godina. To je bio prvi val ''stručnjaka'', a drugi je nastupio početkom devedesetih po hadezeovskoj liniji. Kada sam vidio tko se sve kiti akademskom titulom došlo mi je da svoju fakultetsku diplomu posolim, zalijem je octom i uljem i pojedem bez kruha. O kakvom je profilu ''stručnjaka'' riječ govori i bizarna anegdota iz sredine devedesetih, gdje se jedan od tih ''diplomiranih inžinjera'' iščuđavao kada sam mu objasnio da su Atlantski ocean i Atlantik jedno te isto. A to se uči u osmogodišnjoj školi.
Razlog ovako opširnog uvoda je u činjenici da sam i ja na tom ubogom kvazi-studiju diplomirao. Na posredan način, jer sam jednom kolegi sastavio diplomski rad.
Jednog dana dođe k meni (kod kuće) kolega Miro D. Poznavali smo se odranije, relativno površno, a kasnije su nam kćeri krenule u istu školu i u isti razred pa smo se i obiteljski nekako zbližili.
Sjedne Miro u fotelju i odmah in medias res: da li bih bio voljan izraditi mu diplomski rad, a on će mi platiti 3.000 DEM. Rekordnom brzinom sam pristao pomoći i još brže sam ga poslao u neko mjesto, jer otkud mu ideja da ću mu to naplatiti - pa kolege smo, kakav novac. Danas bih mu naravno naplatio - ako smo i braća kese nam nisu sestre, ali u ono vrijeme razmišljalo se na drugi način.
Diplomski rad radili smo u njegovom stanu. I to kako! Sjedimo za stolom, ja grickam šunku, kobasice, sir i ostale delicije koje je pripremila njegova supruga, sve usput zalijevam pivom, te mu diktiram i on piše. Sve u diplomskom radu izdiktirao sam mu od riječi do riječi - svaku točku i dvotočku, svaki zarez, svako veliko i malo slovo od naslova do popisa literature. Poslije mi je pričao kako je kćer skoro istukao jer ga je zadirkivala: ''točka, novi red, veliko slovo, s obzirom na povećani promet, zarez…''.
Tema diplomskog rada bila je reorganizacija dostave u jednoj velikoj zagrebačkoj pošti. Ukinuli smo dva pješačka rajona i uveli tri motoristička, pa oko toga razvezli priču od četrdesetak kucanih stranica. Osigurao sam mu i čovjeka da izradi potrebne ilustracije i grafikone. Pokojni dr. Mato Perak nije izmijenio ni zareza i dao mu je čistu peticu.
Moram dodati da je taj X bio među rijetkima koji je studij završio isključivo znanjem, bez mita i protekcije, a truditi se baš i nije morao puno jer su kriteriji bili mizerno niski. Ubrzo nakon diplomiranja dobio je radno mjesto referenta u stručnoj službi Poduzeća PTT Zagreb.
Jednog dana pozove on mene na piće poslije posla u kafiću, u Končarevoj kod kina Triglav. On je radio u Branimirovoj, ja u Jurišićevoj, pa smo se brzo sreli. Bili smo relativno bliski susjedi i mjesto nam je obojici odgovaralo. Naruči on piće, pa otvori aktovku i izvuče dva-tri spisa (koje je inače zabranjeno iznositi iz Pošte, ali nužda zakone mijenja). Kaže mi da ima neke reklamacije na poštanske usluge i da mora sutra ujutro predati šefu koncept dopisa-odgovora, a ne zna kako bi to sastavio. Pregledam ja reklamacije, pitam ga za neke pojedinosti i izdiktiram odgovore jedan za drugim.
Zvao me na piće i kasnije, a meni je odmah bilo jasno da opet nosi neke spise. Ta praksa mi nije baš bila po volji pa sam mu morao dati do znanja, onako izokola i s puno takta, da on ima veću plaću od mene i ne kanim raditi njegove poslove, pa me prestao gnjaviti.
 
Aco, di ste do sada i kak to zgledate?
 
Aleksandar B. poznatiji kao Aco, danas pokojni, bio je jedna od legendi OOUR PTT Zagreb 1. A naročito se znalo da voli popiti i ni jedna cuga nije prolazila bez njega. U početku je bio voditelj malih poštanskih ureda, a onda je premješten na poslove referenta za ONO i DSZ.
Jednog dana početkom osamdesetih tražio ga je direktor zbog nekog predmeta. Ali Ace nema pa nema. Pojavio se tek potkraj radnog vremena. Kaže mu tajnica da ga direktor traži cijeli dan. Uđe Aco u sobu direktoru, a ovaj na njega paljbu:
- Di ste vi do sada?
- Pa tu sam, znate bil sam...
- Dobro, dobro. Nego kak to zgledate?
- A kak?
- Dajte odite u zahod i pogledajte se u špigl!
Ode Aco u zahod i primijeti da mu je jedna polovica lica potamnjela, a druga je imala uobičajenu boju. Bio je cijelo prijepodne s nekim društvom na terasi birtije u Vlaškoj. Lijep i sunčan dan, sjedio je čitavo vrijeme na istom mjestu pa mu je jednu stranu lica opržilo sunce, dok je druga zadržala staru boju. Poslije je danima bio meta zadirkivanja: - Aco, kak to zgledaš?
Jednog dana početkom osamdesetih zakazana godišnja skupština sindikalne podružnice OOUR PTT Zagreb 1 za dan taj i taj po završetku radnog vremena Zajedničkih službi. Trebali su doći delegati iz svih radnih jedinica. Glavnu ulogu trebali su imali Boris i Aco. A njima procurila pipa - visjeli su u Checkpoint Charlie i ja sam naslutio da to neće izaći na dobro. Dolazio sam k njima u više navrata i stalno ih upozoravao: - Dečki, usporite malo, danas je skupština.
Dođe kraj radnog vremena. Delegata s terena premalo, ali su direktor i moja šefica zaključili da nema smisla ponavljati taj cirkus od skupštine pa su našli rješenje - ostaju svi radnici Zajedničkih službi. Mene zaduže da nađem i privedem onu dvojicu. Odem ja po tko zna koji put u birtiju, a oni i dalje loču. Pa im kažem: - Da ste se za pet minuta nacrtali u dvorani za sastanke, već se ljudi okupljaju. - Bumo, reci im da odmah dolazimo.
''Odmah'' se pokazalo relativnim pojmom. Svi već sjede i vrpolje se, a onoj dvojici ni traga. Pa mi šefica kaže: - Dajte ih već jednom dovedite, ovo stvarno nema smisla! - Odem ja u Checkpoint Charlie i opsujem im familiju nemilo: - P.zda vam materina, kaj bum ja jel govna za vas!? Ajde odma gore u dvoranu! - A veli Aco: - Kaj nas već čekaju? Pa kaj nisi rekel? - Ja nisam rekel? Pa već dva sata vas hoću izvući iz birtije, a vi ne trzate! - Što sam sve još nadrobio nema smisla citirati.
Privedem ja njih konačno u dvoranu, sjednu oni za stol predsjedavajućih i započne show. Ne znaš koji gore frflja. Ja se sav stisnuo, neću da me povezuju s njima. Prvi uzme riječ Boris, prozove pozvane delegate, vidi da odaziv ne štima i izvali: - Ja znam da će Stanko reći da je to protuustavno, ali ja vas sve proglašavam kvorumom! - A ja si mislim: mene si našel još i ti, daj šuti i završi to čim prije…
Boris je još kako-tako izverglao svoje, no kada je riječ uzeo Aco tu se ništa nije moglo razumjeti. Ispred mene je sjedio šef računovodstva Miroslav K. Okrene se prema meni i pita me s izrazom lica koje je odavalo očito gađenje: - Da nije on nešto popio?
Ajme ljudi, pustite me na miru…
 
Poštanska Olimpijača
 
Ivan. K. bio je po porijeklu iz Supetra na Braču, a po karakteru jebivetar prve kategorije - ali u pozitivnom smislu. Došao je k nama kao pripravnik i odmah se vidjelo da se razlikuje od drugih. Dođe on meni u ured nakon nekih tri-četiri mjeseca staža (pripravnički staž je trajao 10-12 mjeseci) i kaže da bi odmah polagao stručni ispit. Ne želi više biti pripravnik, sve zna o poslu, uostalom otac mu je bio šef pošte u Supetru i on je već kao mali pomagao u uredu, pa čak i obavljao razmjenu dnevnih zaključaka na ''vaporu''.
Češkam se ja po glavi, takav slučaj još nisam imao. Većina pripravnika se plaši stručnog ispita, a ovaj navalio preko reda - i mimo internih propisa. Moram priznati da mi se dopao, onako samouvjeren i podosta brbljav, vidi se da je u pošti od malih nogu kuhan i pečen. Kažem mu da ću prenijeti njegovu želju nadređenima i da ću mu javiti.
Prenesem ja to šefici, ona nema ništa protiv - neka mu bude kad je već navalio. A nema ni direktor. Raspitali smo se o njemu i čuli sve najbolje - marljiv, okretan, sposoban, bolji od mnogih ''gotovih'' radnika. Pa mu je odobreno polaganje stručnog ispita nakon isteka šest mjeseci staža (kraće nije moglo). Javim ja njemu da si dođe po ispitna pitanja i literaturu, organiziram komisiju samo za njega, a on u jednom danu odvali stručni ispit malim prstom lijeve ruke.
Kasnije smo se nas dvojica podosta družili, sprijateljili i prešli na ''ti''. Čak smo se i obiteljski posjećivali i kod njega u dvorištu pravili roštiljijade. U tadašnjem OOUR PTT Zagreb 1 bio je poznat kao radnik koji mjesečno najviše natuče na plaći po kriteriju takozvane proizvodnosti. Potukao je sve rekorde, zbog njega se čak razmišljalo da se taj dodatak ograniči. A recept mu je bio specifičan - za svako pismo koje je primao na šalteru, pa i ono najobičnije za kojim nitko neće plakati ako se izgubi, uvjerio je korisnika da ga pošalje kao vrijednosno. A to je nosilo najviše norma-minuta. Kako je posjedovao takvu sposobnost uvjeravanja da bi i rimskog Papu preveo na pravoslavlje, ljudi su pristajali na svaku uslugu koju bi im ponudio bez obzira na dodatnu cijenu.
Napisao sam podulji uvod o Ivanu K. (koji je u međuvremenu završio onaj ''šumski'' fakultet i danas je, kako čujem, inspektor unutarnje kontrole) da bih u nastavku opisao kako smo nâs dvojica preveslali dvije uboge žrtve iz redova naših kolega.
Bilo je to potkraj 1983. godine. Spremala se zimska Olimpijada u Sarajevu, a u organizaciji te goleme sportske manifestacije pomagala su sva PTT poduzeća u bivšoj Jugoslaviji, kadrovima i opremom. Nazove me Ivan telefonom i pita možemo li se u XY sati vidjeti na piću. Može, zašto ne.
Sastanemo se Ivan i ja u Checkpoint Charlie pa mi kaže: - Doći će svakog časa Šeki, a ti mu reci to i to. - Taj Šeki je bio bivši poštar (radili smo kraće vrijeme zajedno u Gajnicama), a u ono vrijeme manipulant u pošti na Kvatriću. ''To i to'' je značilo da bih Šekija trebao ljubazno zamoliti da mi bude od pomoći na Olimpijadi u Sarajevu(!).
Ivanov plan je bio jednostavan: ja bih trebao reći Šekiju da me šalju na Olimpijadu u Sarajevo kao kadrovsku ispomoć, sa sobom moram povesti i nekoliko ljudi po vlastitom izboru, između ostalog i jednog manipulanta, htio bih njega jer se najbolje razumije u posao i molim ga da pristane. Kategorički sam odbio, gdje ću ja praviti sprdnje s kolegom i još čovjekom koji je stariji od mene. A Ivan mi kaže: - Gotovo je, već smo mu rekli da ga zoveš na razgovor i on danas ne dolazi zbog mene nego zbog tebe.
Nakon kraćeg natezanja - a stavio me praktično pred gotov čin - ja nevoljko pristanem. Dođe Šeki, ja ga na brzinu smuljam, on popuši foru i zbog neočekivane počasti zove rundu, pa kao čujemo se.
Sa Šekijem još kako-tako, nije se baš mogao dičiti prevelikom inteligencijom, a poslije mi nije ništa zamjerio. Ali kod kolege Stjepana Š. već je bilo ozbiljnije. Šeki je Šeki, ali Stjepan je ozbiljan čovjek (otprilike mojih godina, možda koju godinu stariji). Njega sam poznavao tek površno, radio je kao šalterski radnik i uvijek je na posao dolazio u odijelu s kravatom.
Bagra s Kvatrića, a Ivan je naravno bio idejni začetnik i spiritus movens te lakrdije, odlučila je nasaditi i njega. Sastanemo se Ivan i ja u Checkpoint Charlie i kaže mi: - Sutra ti u XY sati ovamo dolazi Stjepan Š. i smuljaj ga da ga vodiš sa sobom u Sarajevo kao osobnog pomoćnika. I nemoj reći ''ne'', već smo mu rekli da ga čekaš.
- Kaj je vama, jeste vi normalni!? Ja da zajebavam čovjeka koga jedva poznajem!? To je već previše, ne dolazi u obzir! - Ali Ivan je bio uporan, ispričao mi neke stvari o Stjepanu Š. koje nisu bile baš najpovoljnije, pa sam pristao samo da me prestane umarati brbljanjem.
Sastanemo se Stjepan Š. i ja u dogovoreno vrijeme u Checkpoint Charlie i ja započnem priču. Nisam ni sanjao da imam takvu sposobnost i uvjerljivost u laganju. Smrtno ozbiljno povjerim mu da sam dobio odgovornu zadaću na Olimpijadi u Sarajevu takvu i takvu, da će biti puno ljudi i da trebam odgovarajuću osobu za pomoćnika jer neću stići o svemu voditi brigu. Za njega sam čuo da je savjestan pa ga ljubazno molim da prihvati zadaću prvog čovjeka do mene.
Sluša me razjapljenih usta i kaže:
- Znate, kada su mi oni jebivetri rekli da me trebate mislio sam da me zajebavaju, ali vi ste ozbiljan čovjek i vama vjerujem. Naravno da pristajem, samo recite što trebam raditi.
Gledam ga i slušam, neugodno mi da bih u zemlju propao, ali kada je igra već započeta neka bude odigrana do kraja. Zahvalim ja njemu na susretljivosti, kažem da ćemo se čuti telefonom, a na izlasku iz birtije pitam se što mi bi da budem takav gad.
Idućeg jutra nazovem Ivana i kažem mu da je Stjepan Š. popušio, ali mi je dosta njihovih neslanih šala i neka mu sve lijepo priznaju. Ali on ni čuti: - Šuti, pusti ga, reći ćemo mu dan prije početka Olimpijade.
To je za mene bilo stvarno previše. Idućeg dana nazvao sam Stjepana., s nadom da se nije već počeo pakirati, sve sam mu ispripovijedao i ispričao se zbog vlastitog sudjelovanja u ''zavjeri''. U slušalici najprije muk, a onda kratki komentar: - Aha! Tako…
Ni on mi nije zamjerio premda sam ga zaista opako nasadio. Idućih godina često smo se sretali i pričali kao dugogodišnje kolege, a otišli smo u mirovinu otprilike u isto vrijeme.
 
Moj udvarač
 
Moj stav o homoseksualcima danas je liberalan i dobrohotan - dao bih im sva prava koja imaju i drugi jer je seksualna orijentacija intimna stvar svakog čovjeka. I oni su ljudi kao i mi, a to što imaju drugačije sklonosti ne diskvalificira ih kao ljudska bića i ne čini ih ''abnormalnima'', zlima ili nepoželjnima. Uostalom mnogi znameniti ljudi su bili gay - od Michelangela preko Somerseta Maughama do Freddie Mercuryja. Ali sam u mladosti razmišljao drugačije, tim prije jer sam nekolicini bio na meti. Što mogu, za mene su se u mladim danima lijepili komadi obiju spolova.
Među vozačima autobusa JAT-a kojima sam se svakodnevno vozio na posao u zračnu luku, a najčešće i sa posla, bio je i Viktor Š. Taj Viktor me jednom pozvao na piće u aerodromskom restoranu. Imao sam dosta vremena do popodnevne smjene i prihvatio sam, zašto ne bih - ta već smo se poznavali jer me često vozio, a ako baš hoće neka časti. Popijemo mi piće, ja u poštu i on svojim poslom.
Dan kasnije opet on mene pozove da popijemo nešto, a meni već sviće da tu nešto ne štima i pristojno odbijem.
Isto popodne pitam ja kolegicu Mariju: - Znaš li ti nešto o Viktoru Š., ti si ovdje već godinama? Kakav je to čovjek? - Sasvim okej, jedino dečki pričaju za njega da je peder.
Tu smo! Sada je sve jasno. Pa ispričam Mariji kako me zvao na piće, a ona hihi-haha i nisam baš siguran da vjeruje kako me taj naciljao.
Pod večer istog dana dođe Viktor uplatiti dnevni utržak od prodanih karata. Uplatu je primala Marija. Ja sjedim na svom šalteru i ne doživljavam ga, ali perifernim vidom spoznam da me fiksira. Gurnuo Mariji pod nos uplatnicu, a glava okrenuta prema meni. Šteta je što nitko nije snimio taj prizor. Ode Viktor, a Marija prasne u takav smijeh da se cijela pošta tresla: - Ajme Stane, da si ga vidio kako te gleda. Jadan čovjek, pa taj je zaljubljen do ušiju! Isuse, a šta ćeš sad!?
A što bi? Njegov problem. Jest da nisam bio najsretniji kada bih naletio na njega u autobusu, ili bi on došao u poštu, ali tu pomoći nema. Pa neću valjda zbog nekakvog Viktora tražiti premještaj u drugi ured. Neka pati kada mu se pati, ja s njim strogo službeno. A na piće me više nije zvao, shvatio je da kod mene ''nema kruha''.
Nekoliko mjeseci kasnije dobio sam premještaj u administraciju kao tajnik organa upravljanja (to mogu zahvaliti svojoj suradnji u poštanskim časopisima, trebao im je pismen čovjek). Dolazio sam kasnije u više navrata na Aerodrom da posjetim staro društvo, a kada bih vidio V. da se mota po zgradi odmah bih se uklonio sa vidika. Kolega Zlatko bi me znao zezati: - Pazi, ide ti dečko!
 
To je meni Sveznajući točil
 
Moj sada već pokojni kolega Ivan L. bio je ugledan stari poštar. Bio je voditelj pošte 41020 Zagreb (Novi Zagreb) dok se još nalazila u Trnskom, a nakon preseljenja pošte u Siget 1978. godine premješten je - zapravo promaknut - u Zajedničke službe u Jurišićevoj kao referent za dostavu, iako je imao završenu samo osmogodišnju školu i interno priznatu srednju stručnu spremu.
U to vrijeme već sam radio u Jurišićevoj kao tajnik organa upravljanja i urednik internog kupusnog lista. Ubrzo sam bio na glasu kao vješt na peru pa su mi počeli hodočastiti kolegice i kolege referenti za PTT promet. Njihov posao bio je, između ostalog, odgovarati na reklamacije korisnika. Tu je bilo svega i svačega, a kako ubogi ljudi nisu bili baš pismeni ni vješti u izražavanju direktor bi im često iskrižao dopise i napisao ''ponovo''. I tako su čupali kosu i patili se k'o Kristuš na križu nad komadom papira dok se jedna kolegica nije sjetila potražiti pomoć od mene. Rekao sam neka mi donese spis i za pola sata dođe po koncept odgovora.
I to je bio početak procesije u mojem uredu. Nisu dolazili baš za svaki dopis, ali za one delikatnije - recimo gdje je krivica za neki incident bila podijeljena između radnika Pošte i korisnika - molili su mene da to nekako zakukuljim i zamumuljim u diplomatskom stilu. Između ostalih dolazio je i Ivan L. On mi je tada dao nadimak Sveznajući (s dugačkim ''u'') i tako me zvao sve do njegovog odlaska u mirovinu.
Jednog dana direktor je došao k nama u ured na uobičajenu jutarnju kavu. Pričalo se o svemu i svačemu, pa je moja šefica spomenula između ostalog da referenti dolaze k meni po usluge pisanja. A direktor se nasmijao i rekao: - Ahaaa, a ja se baš čudim kak se stari L. u zadnje vreme tak opismenil!
Ako se pitate kakvu sam nagradu dobivao za ispomoć tim ljudima odgovor je dvojak. Najprije su mudro zaključili da ''to Stanku dobro ide'' pa su tražili da se kompletan posao odgovaranja na reklamacije uvali meni. Kategorički sam odbio i upozorio da je to po sistematizaciji njihov posao, da imaju veću plaću od mene i neka budu sretni ako još koji put nekome od njih pomognem. Drugu ''nagradu'' dobio sam početkom devedesetih, kada su mnogi trčali da se uvale u autobus na novoj liniji, pa je većina tih nepismenjaka bez odgovarajuće naobrazbe dospjela na šefovska ili savjetnička mjesta, dok je meni kategorija plaće smanjena. Tu se na neki način potvrdila ona stara poslovica da su dobar i lud istog ćaće sinovi…
Nego, vratimo se Ivanu L. Bio je na glasu kao zadrti antialkoholičar, ali smo ga jednom prilikom propisno udesili. Bilo je to u lipnju 1979. kada smo dvije kolegice ispraćali u mirovinu. Kolega Aco, koji je samom Vragu iz torbe ispao (spominjao sam ga već ranije), šapne mi na uho: - Čuj Dugi, ajmo natočiti starog L. - Ma ne bi, nema smisla. A to je ionako nemoguće, znaš da ne pije. - Bez brige, ti mu samo toči, a ja bum se pobrinul da pije.
Društvo se već opustilo, pojeo se ručak i navalilo na vino, pala je i pjesma, a onda je Aco započeo show. Ustao je s čašom gemišta i najavio zdravicu za kolegice koje nas napuštaju. Ali da svi napune čaše. Ivan L. je imao pred sobom pola čaše crnog vina i to je cuclao gutljaj po gutljaj, a ja mu dotočim do vrha. I onda Aco zapovijedi ''na eks''. Pa je i stari L. nekako ispraznio svojih dva deci.
To je bio tek početak. Aco je svako malo ustajao i nazdravljao ovome i onome, a ja sam ubogom Ivanu L. iza leđa punio čašu. Kada je došao kraj fešte ustao je, ne baš siguran na nogama, da bi izvalio: - Sad znam, to je meni celo vreme Sveznajući točil!
Da je ostalo samo na tome ni pola jada. No, neposredno nakon fešte direktor, njegov pomoćnik Miško J. i Ivan L. trebali su otići na sastanak s predstavnicima lokalnih vlasti vezano uz neku poštu u podsljemenskoj zoni (Gračani ili Markuševac). Direktor je preporučio L.-u da ode doma spavati, ali je on navalio da ide na sastanak. Tamo je napravio pravu predstavu, frfljao je kojekakve nerazumljive riječi, pa mu je direktor na povratku u automobilu očitao lekciju: - L., kad ste već znali da ste pijani mogli ste bar šutit, a ne onak frfljat i sramotit nas! Kaj se niste ugledali na Miška, on je samo žmirkal al je barem bil kuš!
To nam je ispričao sâm direktor uz jutarnju kavu, a ja sam nakon toga otišao do Ivana L. i ispričao se zbog svog sudjelovanja u zavjeri da ga natočimo. Rekao mi je: - Niš ne brini Sveznajući, nisi ti kriv, znam da je to sve zmislil onaj jebivetar Aco. Al bum ja njemu vrnul kad-tad…
 
Moj šef Franjo
 
U životu mi se nad glavom nadvilo toliko šefova i šefica da mi za nabrajanje ne bi dostajalo ni svih dvadeset prstiju. Od svih najradije pamtim Franju P., koji mi je bio prvi šef u Službi realizacije razvoja Centra pošta Zagreb. Poznavali smo se otprije, dugo godina bio je predavač i ispitivač na stručnim ispitima za moje pripravnike iz predmeta ''statistika''. Sretali smo se kroz godine i u različitim drugim prilikama.
Bio je visok, stasit i uspravan kao svijeća. Dostojanstven u držanju i ophođenju. Prvog dana kada smo se okupili u službi poručio nam je da o mnogim stvarima znamo više od njega i da imamo relativno slobodne ruke, ali od nas očekuje korektan odnos prema poslu i odgovarajuće rezultate. Kratko, jasno i svaka na mjestu.
U mene je imao posebno povjerenje. Valjda me dovoljno upoznao prijašnjih godina. Kada bi otišao na godišnji odmor ili neki dopust ostavljao bi mene da ga zamjenjujem. U mojim početnim koracima u službi, a zalomila se prvih dana i poneka nespretnost, čvrsto je stao uz mene i zagovarao me pred višim rukovoditeljima. A ja sam se svojski trudio da što prije naučim ono što nisam znao i opravdam njegovo povjerenje. Stekao sam dojam da se zajedno samnom veseli svakom uspješno obavljenom poslu.
Jednog dana, a to je bilo na Tri Kralja 1992. (tada još nije bio službeni praznik), dođe on u naš ured. Nâs dvojica sami. Ode on prema prozoru, stavi ruke na leđa, zagleda se negdje u daljinu i kaže:
- Stanko, ja ću vas nešto pitati, a vi se nemojte uvrijediti.
- Samo pitajte, što bih se uvrijedio.
- Znate… khm… sutra određeni radnici imaju po zakonu… khm… pravo na slobodni dan. Pa sam vas došao… khm… pitati je li biste vi… khm…
Sada mi je postalo jasno što me želi pitati: bih li koristio slobodni dan za pravoslavni Božić. Jer na popisu ''određenih radnika'' (koji nije bio samo zbog Božića) bilo je i moje ime. Pa sam odgovorio:
- Šefe, ja vam to nikada nisam slavio, a uostalom uopće nisam vjernik. Prema tome vidimo se sutra na poslu.
- Ma mislio sam ja da je tako, ali pravo je pravo i moja dužnost je da vas pitam.
Na otvaranjima novih ili preuređenih poštanskih ureda u ime Centra pošta Zagreb govorio je on. Kratko, tečno i razgovjetno. A upravitelj Zlatko B. stoji pokraj njega. Tu ću napraviti malu digresiju i opisati epizodu koja dotiče prije svega upravitelja. Malo je sočnija zbog vokabulara, ali valjda neće biti zamjerki.
Na otvaranju neke pošte, mislim da je to bilo u Kupljenovu, moj Franjo drži govor a upravitelj Zlatko stoji pokraj njega kao sfinga. Šapne meni kolega Boris: - Zašto govori Franjo, a ne Zlatko? - A meni odmah navali inspiracija: - Kakav Zlatko, hoćeš da ti imitiram kako bi izgledao njegov govor? - Ajde! - Dame i gospodo, j.bo vam Isus mater, mi smo se u qrac danas sastali da otvorimo ovu j.benu poštu! (Zlatko je inače bio po poznat po tome što mu je svaka treća riječ bila koliko-toliko pristojna) Obojica smo se toliko cerekali da smo se morali povući u stranu kako ne bi remetili svečanost.
Moj šef Franjo nekada je radio u Glavnom poštansko-prometnom centru Zagreb 2, pa je svakoga dana svraćao kod svog bivšeg direktora i starog prijatelja Ivana V. na čašicu razgovora i čašicu-dvije domaće loze. Jednog jutra kaže nam šef: - U 14 sati sastanak u vezi otvaranja pošte Brestovec Orehovički. - Primljeno, vidimo se.
U 14 sati okupimo se svi kod šefa, a pošta Brestovec Orehovički naprasno postane Orehovec Brestovički. I lupa on po Orehovcu Brestovičkom, a kolega mi šapne: - Kaj je njemu danas? - Ništa, očito je bio malo dulje kod V.!

Mistâ, vi â truk drojvr's ili dva Engleza u neprilici
 
Postoji standardni engleski jezik, a postoji i takozvani cockney govor - iskrivljeni engleski jezik. Nešto kao kad kajkavac iz Bednje dođe na Brač i nitko ga živ ne razumije. Tipičan primjer takvog govora mogli smo vidjeti u nekim TV serijama BBC-a.
Često sam se na šalteru sretao s takvima i obično bih zavapio: - Can you please speak an ordinary english? - Pa bih dobio odgovor tipa ''of kors aj spajk ajngliš'' ili tako nekako. Sjećam se jednog sredovječnog Engleza koji je sa zagrebačkog aerodroma zvao suprugu u Split: - A'm sori dorlin am lajt. A' misd mi plajn, so ajl kom tu Split tunojit.
No najzanimljiviji susret s koknijima imao sam u Jurišićevoj. Dođe mi u ured kolega Zlatko B. (radili smo zajedno na aerodromu, tada je bio kontrolor na listovnom odjelu pošte 41101 Zagreb, a u Bespuću povijesne zbiljnosti devedesetih postao je Direktor Koji Ne Drži Govore) i kaže: - Daj pomozi, imam tu vani dva tipa koji tvrde da su Englezi ali ih niš ne razmem.
Da vidimo te koji se predstavljaju kao Englezi, a Zlatko nema pojma o čemu pričaju. Izađem ja i vidim pred šalterom dva visoka i krupna čovjeka srednjih tridesetih godina. Jedan je imao prijazno lice i pomalo je asocirao na seoskog učitelja, a drugi je imao upravo razbojničku facu - kao da je vođa neke opake navijačke skupine. Ja im priđem i započnem razgovor. Svoje riječi pisati ću onako kako se pišu na engleskom, a njihove prema pamćenju izgovora.
- Can I help you? - pitam.
- Mistâ, vi â truk drojvr's!
- I see - kažem ja i objasnim Zlatku da su dečki vozači kamiona. - What can we do for you? - Onda onaj s licem seoskog učitelja objasni što ih muči, a ja to prevodim mom kolegi. Ostali su bez kinte, zapravo su imali kod sebe samo gomilu grčkih drahmi. Pa su htjeli poslati teleks svom poslodavcu. Morao sam im objasniti da je to nažalost nemoguće jer teleks ne postoji kao javna služba i da mogu poslati brzojav. Bio sam spreman platiti račun za brzojav, a oni će mi već vratiti. Ali im to nije odgovaralo jer bi zahtijevalo previše vremena, a oni su u škripcu.
Valjalo je potražiti drugo rješenje. Problem Engleza je bio novac. Rekao sam Zlatku neka nazove Gradsku štedionicu na Trgu Republike (danas Zagrebačka banka) i pita mijenjaju li drahme. Ode on, vrati se i kaže: - Mijenjaju.
Kažem ja Englezima da je tu u blizini banka i da se mogu riješiti grčke valute, a oni se odmah razvedre. Da ne bi bez potrebe lutali povedem ih osobno do banke. Putem smo malo razgovarali, zapravo je govorljiv bio samo onaj s licem seoskog učitelja dok me onaj s razbojničkom facom cijelo vrijeme ignorirao. Dođemo mi u banku, odmah smo na redu na šalteru mjenjačnice, Englez izvadi drahme i ženska kaže da joj je žao - mijenjaju samo banknote u nominalnoj vrijednosti toj i toj. A moji dečki imaju krive novčanice. I što sad?
Srećom sam već imao na umu plan B. U blizini Trgača, u Ilici, nalazi se konzulat Velike Britanije. Pa sam im predložio da ih odvedem u konzulat  jer će tamo valjda riješiti svoje probleme. Oni prihvate, a što bi im drugo i preostalo.
Idemo mi preko Trgača, a onaj s razbojničkom facom počne gunđati: - Bladi komjuniz'm, bladi kontri… - Mislim si u sebi: bladi ti jer si glup i nisi promijenuo drahme u Gevgeliji nego sada tu seruckaš. - Onom drugom vidim neugodno, pa kaže svom brbljavom kolegi: - Šut up, ju'l got 'restid! - Ja bi se narjadije smijao, ali nema smisla - ljudi su u nevolji. Rekao sam pričljivom Englezu da nema bojazni od hapšenja, ali neka preporuči kolegi s dugačkim jezikom da za svaki slučaj malo smanji doživljaj.
Dođemo mi u konzulat, popnemo se na kat i pozvonimo. Najprije nas je netko proučavao kroz špijunku, a onda otvori vrata neki mlađi čovjek i pita na hrvatskom što želimo. Objasnio sam mu muku dvojice Engleza i, kao, nema drugog rješenja nego da ih dovedem ovamo. On ih odmah pozove da uđu.
Tu je završilo moje druženje s egzotičnim ''klijentima''. Onaj s licem seoskog učitelja okrene se prema meni, pruži mi ruku i kaže: - Tenk ja mistâ, muč oblojđd. - Odgovorim mu da mi je drago ako sam im bar malo pomogao. Onaj s razbojničkom facom me nije udostojio ni pogleda, a kamo li pozdrava ili nedajbože zahvale. Nisam to doživio kao neki veliki gubitak.

Zapisi iz Službe realizacije razvoja
 
Da čovjek koji je po obrazovanju diplomirani politolog, a po radnom iskustvu i sklonostima pripadnik kadrovske službe, dospije među inžinjere, arhitekte i informatičare moguće je valjda samo u Pošti. U Službi realizacije razvoja Centra pošta Zagreb proveo sam 11 godina i nekoliko mjeseci.
U službu sam raspoređen krajem kolovoza 1991. Rat se već bio razbuktao i bilo je jasno da će biti sve gadnije. Dio naših kolega otišao je na bojišta, a mi ostali smo dobili rješenja o radnoj obvezi u Pošti. Veliki dio voznog parka mobiliziran je za ratne potrebe.
Kako sam se uopće našao u službi razvoja priča je za sebe, ali nema smisla ulaziti u detalje. Mogu samo reći da je to za mene bio novi i veliki izazov, a snašao sam se odmah i po ocjeni nadređenih, kao i kolegica i kolega s kojima sam radio, više nego dobro. Kako nisam bio ni inženjer, ni arhitekt ni informatičar povjerili su mi posao organizacijske naravi - brigu o telekomunikacijskim linijama i uređajima u poštanskim uredima.
 
Ne pucati odmah nego provjeriti
 
Jednog dana potkraj 1991. dođe mi šef i kaže: - Imamo jedan problem s telefonskim računom TK centra Zagreb. Pošta Bobovac ima golemu razliku između utrošenih impulsa i naplaćenih prihoda. Kolegica Ana M. podnijela je prijavu protiv voditelja ureda i predlaže da ga se tereti razlikom. Što vi mislite?
Ta Ana M. je inače bila iznimno odvratna osoba, vještica na kubus. O onome što je meni radila i podmetala mogao bih napisati poveću priču, ali neću isključivo iz razloga jer je u međuvremenu preminula.
- Šefe, ja bih to ipak provjerio. Predlažem da od TK centra zatražimo ispis svih telefonskih razgovora za navedeno razdoblje.
Slutio sam kako je razlika mogla nastati. Bobovac je selo uz desnu obalu Save gdje se tada nalazila linija fronte. U selu i u šumi nedaleko sela bili su položaji ZNG. Bobovac je bio povezan sa Sunjom telefonskim zračnim vodom.
Moje slutnje su se potvrdile. Na ispisu su se lijepo vidjeli telefonski pozivi: Australija, Kanada, USA, Njemačka, one bliže da ne nabrajam, a sve izvan radnog vremena pošte - popodne ili noću. Dečki-vezisti su jednostavno nabacili takozvane vilice na zračni vod i otvorili javnu govornicu. Iznos kojim je luda baba teretila voditelja ureda odmah je otpisan.
 
Zavrzlame s telefonskim aparatima
 
Jednog dana u siječnju, bio je početak devedesetih, zovu mene da se javim kod pomoćnika upravitelja Centra pošta Zagreb. A tamo me čeka elitno društvo - pomoćnik upravitelja, šef računovodstva, predsjednik glavne komisije za popis imovine i neki referenti iz knjigovodstva. Ponude me da sjednem, pa šef računovodstva Josip P. pita:
- Kolega Stanko, da li vi dužite telefonske aparate?
- Da.
- Možete li objasniti zašto u inventuri nedostaje 100 telefonskih aparata?
- Ravno 100?
- Ravno 100.
- Mogu. Inventurne komisije nisu dobro popisale sitni inventar. Za svaki pojedini telefon koji sam zadužio postoji zapisnik o promjeni lokacije. Primjerak svakog zapisnika dobilo je knjigovodstvo, a ja duplikate za sve imam kod sebe.
- Želite li vi reći da inventurne komisije nisu savjesno obavile svoj posao?
- Ne. Ja samo želim reći da za svaki pojedini aparat koji je prošao kroz moje ruke imam zapisnik o promjeni lokacije i da zapisnike ima i knjigovodstvo. Tako da ne bih znao reći gdje je tih 100 telefonskih aparata.
A znao sam itekako odakle manjak 100 telefona - jednostavno nisu bili popisani. Znao sam jako dobro kako radi većina inventurnih komisija - dođu u poštu, pred voditeljem čitaju popis osnovnih sredstava i sitnog inventara i pitaju ''imaš li?''; ''imam''; kvačica; pa opet ''imaš li?''… Ne pada im na pamet obaviti provjeru jer im se žuri u birtiju, a tko je vidio da se komisija zavlači pod stolove i očitava brojeve s inventurnih pločica. Suprotno, komisije poput onih u kojima sam bio i ja prevrnule bi poštu od podruma do tavana. Nalazili smo svašta, neću reći mrtve štakore ali skoro da je bilo tako, a i sijaset stvari za koje ni voditelj nije znao da ih ima.
Nego, vratimo se nastavku pričice o telefonima, a nastavak je već bio komičan. Iduće godine opet sastanak, opet isti sastav, a isti šef Josip P. kaže mi:
- Kolega, možete li objasniti odakle u inventuri višak od 101 telefonskog aparata?
- Mogu. Sto aparata su onaj manjak od lani, telefoni koji su sada očito popisani, a za onaj jedan viška nemam pojma odakle se stvorio. Vjerojatno nije bio ni zaveden u knjigovodstvo.
Opako sam se zabavljao dok su me blesavo gledali, a više me nisu zamarali takvim glupostima.
 
Vozni park
 
Mi u Službi realizacije razvoja učestalo smo bili po terenu i pri tome koristili službena vozila iz voznog parka CP Zagreb u Harambašićevoj ulici. Vozilo se moralo naručiti dan ranije preko faksa, a garaža je morala potvrditi da je vozilo na raspolaganju.
Čega se sve nisam navozio! Uglavnom krševa - stari Stojadini, Lade i ponekad Fićo. Za mene je bio praznik kada bih dobio kombi Renault Traffic, taj je bar bio pouzdan. Na posao i na teren uvijek sam nosio odijelo i kravatu, no kada mi je jednom preko novog odijela, kravate i bijele košulje ostao trag prljavog pojasa prešao sam na ležernije odijevanje.
Često se događalo da dođem u garažu, a naručeno vozilo nije na raspolaganju jer je naredbom ''s višeg mjesta'' dano nekome drugom. I što sad? Više puta sam se našao u gadnoj neprilici - sve je dogovoreno, čekaju me dečki iz TKC - Odjela izgradnje da ih pokupim, čekaju me u poštanskom uredu, dolaze monteri za telefonske linije… a vozila nema. U takvim situacijama nije mi preostalo drugo već da pođem na teren svojim automobilom i o svom trošku (bonovi za gorivo nisu se smjeli davati za privatne automobile).. Šef mi je ne jednom rekao: - Stanko, nemojte to raditi, nitko vam neće reći hvala. - Naravno da mi nitko nije rekao hvala, nisam to ni očekivao, ali sam se uvijek upućivao na teren kako je planirano i dogovoreno.
Jednom su mi uvalili nekog crvenog Stojadina, olupinu koja koji mi je na putu dvaput krepala. A krenuo sam u Donju Lomnicu gdje smo upravo pripremali otvaranje pošte i čekali su me monteri. Prvi put je crkao na najgorem mogućem mjestu - na raskrižju Držićeve i Vukovarske. Jednostavno se ugasio i ne trza. Uz pomoć drugih ljudi odgurao sam ga na pješački otok, otišao do pošte na Autobusnom kolodvoru i nazvao dispečera. Pa mi on kaže: - To se već događalo. Otvori prtljažnik, uzmi četku i očisti kleme na akumulatoru. - Ma nemoj, imaš li i kakvu muzičku želju? Pošalji mi odmah mehaničara ili drugo vozilo, žuri mi se. - Dođe neki lik, očisti kleme i krntja proradi. Odem ja u Lomnicu, obavim posao i na povratku opet nevolja. Na velikogoričkoj cesti oko Velike Mlake ručica mjenjača jednostavno mi propadne u prazno. Pokušavam mijenjati brzine, nema teorije. Dokotrljam se nekako do jednog raskrižja i stanem po strani, odem na telefon do obližnje birtije i opet zovem dispečera. Što sam mu sve izgovorio bolje je ne spominjati. Nakon poduljeg čekanja dođe mehaničar, fiksira mjenjač u trećoj brzini i kaže: - A sada zamnom do garaže.
U voznom parku najviše je bilo Lada. Uglavnom stare i prljave, ali je za posao bilo bitno da se nešto kreće. U jednoj od tih Lada imao sam zgodan doživljaj - stisnem kvačilo, ne reagira (blokirano), stanem sa strane i imam što vidjeti - ispod papučice zaglavljena prazna pivska boca. Valjda se odnekud dokotrljala pri kočenju. Blažene moje poštarčine…
Samo jedna od tih Lada bila mi je po volji - Lada Riva u kojoj se nekada vozio moj direktor, a bila je ne samo najjača već i najnovija. Nju sam uvijek žicao od dispečera i ponekad bih je i dobio. Jedno popodne vozio sam u Rivi čovjeka iz Tvornice računskih strojeva da otkloni kvar na telefonskom kabinskom posredniku u Sisku, a na povratku sam nagazio po plinu. U selu Vukojevac zaskočila me policija (skoro sam pregazio policajca koji je istrčao pred mene s lopatom). Ograničenje brzine na 60 km/h, a radar registrirao 104. Pošteno govoreći nisam ni doživio da sam u nekom selu - cesta ravna, vrijeme lijepo, nigdje nikoga, kuće s obje strane daleko od ceste, mjesta da se može spustiti Jumbo Jet. Ali milosti nema, dobio sam kasnije kaznu oduzimanja vozačke dozvole (godina dana, uvjetno na dvije godine).
Jednom sam morao ići na teren u subotu, iako je bio neradni dan. Kada sam naručio vozilo kaže mi dispečer: - E, sutra možeš birati što ti je po volji. Hoćeš Argentu? - Daj! - FIAT Argenta bila je svojedobno pojam luksuznog i brzog automobila, a u njoj se ranije vozio jedan od visokopozicioniranih direktora PTT Zagreb. Ne da sam joj mast izvadio… Najprije u poštu Križ kod Ivanić Grada, a zatim u Klanjec i još nekoliko zagorskih pošta. Od Križa do Klanjca trebalo mi je 50 minuta (većinom autocesta, a ta je bila praktično prazna pa nisam štedio gorivo).
 
Zabavni politički miting u Kupljenovu
 
Početkom devedesetih otvaralo se nove pošte i gdje treba i gdje ne treba, pa je tako stanoviti Jujar B. - koji je tada drmao širim područjem Splita po hadezeovskoj liniji - pootvarao raskošne objekte gdje god je imao sestričnu svoje strine ili potomstvo očevog pokojnog pradjeda. Gradnja je bila po sistemu drž' vodu dok majstori odu, pa sam neke od tih novogradnji desetak godina kasnije osobno vidio u jadnom stanju. Neke od njih su danas zatvorene jer naprosto nema opravdanja za njihovo postojanje.
Nove urede otvarali smo i mi, još u ratnom razdoblju, tamo gdje se moglo i gdje su to tražile mjesne vlasti. Pa je tako na red došlo i zagorsko selo Kupljenovo.
Dan prije svečanog otvaranja došao sam s kolegom Borisom R. u novu poštu da postavim telefonske aparate, provjerim linije i upišem parametre u kabinski posrednik. Boris je pak, kao nadzorni organ, provjeravao kojekakve sitnice u izvedbi radova. Bili smo brzo gotovi s poslom i spremali smo se polako krenuti, a Boris je odlučio riješiti problem prazne ambalaže na svoj način. Malo se poigrao palikuće pa je mojim upaljačem zapalio prazne kutije od telefona iza zgrade. Uživa on tako u plamičcima, ja stojim pokraj njega, kad se odjednom stvori neki lik mlađe dobi i pomalo egzotičnog izgleda (sako me neodoljivo asocirao na pidžamu):
- Dobar dan gospodo.
- Dobar dan i vama.
- Vi ste iz Pošte?
- Jesmo.
- Drago mi je, ja sam G., tajnik općine. A gdje su ostala gospoda?
- Koja?
- Pa iz Pošte i ostali.
- Nema nikoga osim nas.
- Nisu valjda već otišli? Ja sam malo zakasnio na otvaranje pošte, a nisam znao da će biti tako brzo gotovo.
Boris i ja se pogledavamo, pa mu kažemo: - Gospodine G., otvaranje je sutra.
- Sutra? Pa zar nije trebalo biti danas?
- Sutra u deset nula nula, gospodine.
- Pa tajnica mi je rekla… moram je ukoriti.
Ode on, nas dvojica prasnemo u smijeh, a ja komentiram: - Benti, koji bedak.
- A što si ti očekivao od jednog G.?
To se odnosilo na regionalno porijeklo koje se dalo razabrati iz prezimena (razumljivo je da ga ne navodim u cijelosti), a potjecalo je iz poznatog kraja s juga, malo podalje od obale. U to vrijeme Zagreb i dio Hrvatske sjeverno od Save bili su preplavljeni takvom populacijom i to na svim imalo važnijim položajima. Ni Boris ni ja nikada nismo dijelili predrasude o ljudima po regionalnom ili bilo kojem drugom porijeklu, ta imali smo obojica dobre prijatelje i ''iz gorîka'', ali takvih poput G. - sve nekakvi predsjednici, tajnici, šefovi - je u ono vrijeme bilo toliko da su bili malte ne elementarna nepogoda.
Odemo mi prije povratka u birc preko puta pošte na kavu i usput tračamo jadnog G., taj ubogi čovjek se valjda napola udavio od štucanja. Uđemo unutra, zauzmemo jedan pult (pilo se stojeći) i naručimo piće. U bircu na okupu neko poveće društvo, sve ljudi u ozbiljnim godinama. Vidimo da bacaju poglede prema nama i očito nas prisluškuju, ali ih ne doživljavamo i lagano pijuckamo kavu. U nekom trenutku jedan od njih ustane i priđe nam:
- Dobar dan gospodo.
- Dobar dan i vama.
- Gospoda su iz Pošte? (Očito je vidio službeni automobil parkiran pred poštom)
- Da.
- A jel bi vas smel nekaj pitati?
- Dapače, samo izvolite.
- Jel se vi kaj razmete u telefone?
- Podosta. A što vas zanima?
- Al bute si predi nekaj popili!
- Joj nemojte, ne treba. Imamo svoje kave.
- Ma bute enu rundu.
- Dobro kad već želite…
Naruči on piće i razveze pregršt jeremijada i filipika jer im je lokalno područje slabo pokriveno telefonskim priključcima. - Zakaj oni tam u Jakovlju imaju se kaj im treba, dobro tam su komunisti pa su dobili se kaj su šteli, ali sad su druga vremena i zakaj sad pri nami ljudi ne bi imali telefone? - Ja upravo da izustim kako se sutra u Kupljenovu otvara i novi RSS (takozvani udaljeni pretplatnički stupanj, zdravoseljački podcentrala) pa će ih još moliti da uzmu telefon, kad Boris izvali: - Tako će vam biti sve dok vam je tajnik općine nekakav G.!
I nas dvojica jebivetara u trenutku započnemo show. Sasvim spontano, a s posebnim užitkom. Vidimo da nas pažljivo slušaju i ostali iz onog društva, a dolazi od njih i nova runda. Boris i ja dobili smo inspiraciju u trenutku i započeli pravi politički miting.
U toj komediji trenutka izvrsno smo dopunjavali jedan drugoga. Dok je Boris galamio i glasno nabrajao grijehe aktualne vlasti ja sam preuzeo zadaću kulturno-povijesnog prosvjećivanja ex cathedra. Mirno i staloženo drobio sam sve što mi je tog časa palo na pamet: - Gospodine, recite zar nije sramota da Zagorjem koje je dalo jednog Augustinčića, jednog Ljudevita Gaja, Antu Kovačića, Đalskog… u kojem su stolovale slavne plemićke obitelji Erdödy, Draškovići, Konjski, Bedekovići, Zaboki… drmaju nekakvi dotepenci? Više se ni kod vas ne može čuti lijepi naš kaj, gdje god dođeš samo aaaa, eeee! Ali to ste si, bez zamjere molim, sami izabrali.
Jadnik je zinuo kao som i samo slušao našu tiradu. Nakon što smo ispucali svoje streljivo izustio je:
- Je gospodo, da znate da imate praf! I kaj sad da mi delamo, da osnujemo stranku ili kaj?
- A kaj će vam nova stranka, ta već ih imamo preko osamdeset. Glavno je da imate izbor i da možete sami ocijeniti koja vam najbolje paše. Pa nisu ovi današnji za vječna vremena, kad budu izbori promislite i ne dajte se strašiti ni muljati. Pa bar ste vi Zagorci poznati kao puntari, kaj bu vas neko tlačil, kaj ne?
Prepričavanje te epizode dugo je zabavljalo naše kolegice i kolege. Idućeg dana bili smo na svečanom otvaranju i posljedičnom krkanju u nekom restoranu. Među uzvanicima je bio i ubogi G., koji nas je lijepo pozdravio kao znance. E moj čovječe, da si znao…
 
Mini komedija - zabrana vožnje
 
Jednog dana vratim se potkraj radnog vremena sa terena, a u uredu svi ostali kolege iz moje sobe. Nešto se došaptavaju, pa mi Boris P. (nije onaj iz Kupljenova) kaže:
- Čuj, nâs trojica smo odlučili tražiti dodatne bodove na plaću za vožnju automobila po terenu. I za fizički rad jer se moramo zavlačiti pod stolove i koješta drugo. Buš i ti potpisal?
- Dečki, odmah vam velim da od toga ne bu niš. Samo bumo si nakopali vraga na vrat. Ja sam protiv toga. Pišite kaj oćete, a ja bum potpisal samo da ne bi ispalo da sam p.zda.
Moram napomenuti da je u međuvremenu došlo do promjena u rukovodstvu Centra pošta Zagreb. Rukovodeće položaje zaposjeli su likovi iz bivšeg GPPC Zagreb 2, za šefove i podšefove postavili su svoje pouzdanike, prijatelje, rođake i ljubavnice. U znanju su bili ograničeni, o našem poslu nisu imali pojma jer su se bavili isključivo prometom pošte i mi smo ih ''od milja'' zvali menadžerima peronskih kolica. Ali im samouvjerenosti i bahatosti nije nedostajalo.
Piše taj Boris zahtjev i stalno me zapitkuje: - Čuj, kak da napišem ovo, kak da napišem ono? - U jednom trenutku mi je bilo dosta pa sam mu rekao da ga se riješim: - Daj sim to kaj si napisal, budem ja sastavil. - Otvorim novi fajl u kompu, napišem zahtjev, isprintam i dam dečkima na potpis. Sebe potpišem zadnjeg. P. to odnese u pisarnicu da se zaprimi i uvede u urudžbeni zapisnik.
Srećom, tih dana sam imao puno posla po terenu i vraćao sam se tek potkraj radnog vremena. Stoga sam izbjegao jednu od najglupljih epizoda za svog radnog vijeka u Pošti.
Dva-tri dana poslije predavanja zahtjeva vratim se ja s terena i zateknem dečke u stanju kiselih krastavaca. Pitam što je bilo, a jedan od njih mi kaže: - Bolje ne pitaj, imali smo ribanje, sreća tvoja da nisi bio s nama. - Pa su mi ispričali što je bilo. Pozvali su ih k uptravitelju Centra, a tamo ih je uz njega dočekala cijela njegova svita - zamjenik, pomoćnici, šefovi. Ispalo je da su malte ne podigli pobunu protiv firme. Prema onome što sam čuo od kolega boguhvala što nisam bio na sastanku jer bih svašta izlajao.
Prava komedija tek je usljedila. Nekoliko dana kasnije uruče nam svakom pojedinačno odluku upravitelja, a u njoj je pisalo (rekonstruirano otprilike):
1. Zaposlenicima… (slijede imena) zabranjuje se upravljanje službenim vozilima (na popisu je bio i Miroslav Š., koji uopće nije imao vozačku dozvolu i uvijek su ga vozili drugi). U slučaju potrebe zaposlenicima se ima osigurati službeno vozilo s vozačem.
2. Zaposlenicima… se ima izdati zaštitna odjeća za rad na terenu.
Ja sam naprosto cvao od zadovoljstva - i gluposti imaju svoje dobre strane. A jesu me zeznuli! Nema više odlaska u Garažu po auto, sada on lijepo dolazi po mene gdje mu ja kažem. I nema više vraćanja vozila u garažu, nema ni papirologije. Po povratku sa terena vozači su me uglavnom ostavljali pred kućnim vratima, najčešće obilato prije isteka radnog vremena. Jednom me u Žumberak vozio osobno dispečer jer nije bilo vozača na raspolaganju. Blažena Pošta i njezin ''menadžment''!
Po točci 2 izdali su nam zaštitne kombinezone koji su nabavljeni specijalno za nas četvoricu. U njima smo izgledali kao astronauti ili bar piloti MiG 25, to mora da je bilo vraški skupo. Kada su nam prvi put stigli obukli smo ih i zajedno iz vica prošetali hodnicima Branimirove, a svi su nas gledali kao osmo svjetsko čudo. Svake druge godine dobivali smo nove. Meni to nije trebalo pa sam svoje kombinezone poklonio dečkima iz TKC Zagreb - Odjel izgradnje s kojima sam godinama lijepo surađivao.
I za kraj: glupi i ograničeni kakvi su bili, ti kvazimenadžeri su inicijativu za ovu ''pobunu'' pripisali nikome drugome nego meni - jedinom koji se u početku usprotivio. Imao sam kasnije zbog toga gadnih neprilika - sitne i krupne pakosti, uskrata povećanja plaće koje mi je pripadalo po Pravilniku o plaćama, kao i kojekakva šikaniranja. Nije im padalo na pamet pitati me ikada bilo što o tome, jednostavno su ''strijeljali za primjer''. Naravno da im nisam ostao dužan. U sindikalnom časopisu koji sam upravo počeo uređivati tako sam se nasprdao s njima - naravno da su se prepoznali, a prepoznali su ih i čitatelji - da su vjerojatno od muke visjeli na lusteru. A mogli su mi ''punt perja nametat'' jer sam zakonom bio zaštićen kao sindikalni povjerenik.
 
Sunja i Bobovac 1992.
 
Jednog dana u proljeće 1992. bilo mi je poći u Bobovac, selo na desnoj obali Save u tadašnjoj općini Sunja. Zadatak je bio prevesti u tamošnju poštu i montirati školjku za telefonsku govornicu, te montirati brojač impulsa. Za to sam angažirao dvojicu momaka iz TKC Zagreb - Odjel izgradnje na Radničkoj cesti.
Sve je bilo dogovoreno, kombi naručen i ja ujutro krenem do garaže po vozilo. Kad tamo neugodno iznenađenje - dispečer mi kaže da nema ni jednog Traffica i da biram između Lade i Renault Mastera.
Što će mi Lada, gdje da smjestim školjku, a Master… pa to je mrcina, nikada to nisam vozio. Gabariti puno veći od Traffica, a preglednost slaba - otraga ne vidim ništa osim preko bočnih ogledala. Ali izbora nije bilo, daj što daš i morao sam ga uzeti. Dispečer mi je objasnio neke pojedinosti i rekao: - Samo polako dok se ne navikneš, a onda će ići bez problema.
Krenem ja iz garaže, vidim da je lijen u odnosu na Traffica, ali ionako ne kanim voziti trke. Glavno je da obavimo posao i vratimo se živi i zdravi. Pa dođem u Radničku ulicu, pokupim tamo školjku i upadnu mi dečki - Mika i Lima.
Već do dionice iza Velike Gorice upoznao sam osobine vozila i odvažio se na prvo pretjecanje nekog sporovoznog kamiona. Dalje je sve teklo kao po špagi, a u ludovanja po cesti se naravno nisam upuštao.
Do Bobovca nam je valjalo proći kroz Sunju. Bila je na glasu po opakim borbama i teško je stradala u granatiranju, ali smo se uzdali u primirje koje je već nadzirao UNPROFOR. Što nije sprečavalu Miku i mene da se cijelo vrijeme zabavljamo strašenjem Lime, koji nam je već pri polasku nagovijestio da mu se tresu gaće otkako je čuo kamo idemo i kojim putem.
Prema Sunji smo išli cestom niz lijevu obalu Save, a rijeku smo morali prijeći skelom kod sela Kratečko. Bilo je to prvi put da uopće idem bilo kakvim autom na skelu, a sada još i mrcina od Mastera, ali sam se uspio bez problema namjestiti na plovilo.
Prošli smo kroz Sunju, stigli cestom kroz šumu u Bobovac, obavili posao i hajd' natrag. Bilo je već popodne. U Sunji smo prošli ulicom uz željeznički kolodvor i vidjeli onu garnituru teretnog vlaka koja je prevozila žito iz Vojvodine u Sloveniju, a zaglavila je u Sunji i postala linija fronte. Cijelo mjesto je izgledalo stravično - ruševine, izbušene fasade, a jedva koja živa duša. Sreli smo na ulici kolegu koga sam dobro poznavao iz vremena dok je radio u Zagrebu. Pozvao nas je svojoj kući na okrijepu i poziv smo prihvatili. Tu smo upoznali njegovu suprugu, također zaposlenu u Pošti.
Na putu prema skeli imali smo zanimljiv doživljaj - upali smo u veliko stado krava koje su se lijeno vukle cestom prema svojim stajama. Moje trubljenje ih nije impresioniralo, a da se maknu s puta nije bilo teorije. Trubljenje nije doživljavala ni pastirica, neka mlada cura koja je hodala stazom uz cestu, na ušima je imala slušalice i u ruci walkman. I tako smo se u prvoj i povremeno drugoj brzini nekako dovukli do skele.
Stigli smo u Zagreb živi, zdravi i puni dojmova, a Limi se vratila boja u lice pa nas je počastio pićem.
 
Svećenik u Pregradi
 
Kolegica, kolega i ja svratili smo sredinom devedesetih u poštu Pregrada i pala mi je na pamet jedna ideja. U Pregradi sam ranije bio tek kao planinar. S dva prijatelja znao sam poći na obiteljski izlet na Kunagoru, brdo iznad Pregrade, a uspon do planinarskog doma je lagan i odgovarao je za našu tada malu dječicu.
Kad smo već u Pregradi, mislim si ja, vrijedilo bi poći u crkvu. Ne zbog vjerskih potreba jer nisam vjernik, ali sam poželio pogledati sliku Uznesenja Blažene Djevice Marije koja se prvobitno nalazila u zagrebačkoj Prvostolnici. Izrađena je 1830. po narudžbi biskupa Aleksandra Alagovića, a 1846. godine otkupila ju je od Kaptola župa u Pregradi za tadašnjih 600 forinti.
S mojom idejom složili su se i suputnici, pa smo pitali voditeljicu pošte je li crkva otvorena. U to vrijeme nije bila, ali je kolegica nazvala župnika i rekla mu da su došli Zagrepčani koji bi htjeli razgledati crkvu. Župnik je susretljivo pristao i dočekao nas u crkvi. Odmah se vidjelo da imamo posla s vrlo zanimljivim čovjekom. Širokog osmjeha krenuo nam je u susret i pritom se spotaknuo i zamalo pao. Velečasni je strpljivo udovoljio našoj znatiželji, a onda nam je prepričao svoj nedavni susret s kardinalom Kuharićem. Njegovu pričicu rekonstruiram prema sjećanju.
Spremala se proslava 900-godišnjice zagrebačke katedrale. Nadbiskupija je odlučila tim povodom izložiti i slike koje su nekada bile u katedrali, a u međuvremenu su poklonjene ili prodane lokalnim župnim crkvama. Pa je tako zatražena i slika Marijina Uznesenja iz Pregrade. A župnik je odgovorio: ne dam! Smjesta su ga pozvali na ''raport'' kardinalu koji je inzistirao na slici, ali župnik je ostao tvrdoglav: - Ne dam, jer ak je dam više je nikada ne bum videl u Pregradi!
Kardinal je i dalje inzistirao, pomalo i zaprijetio kaznom zbog neposluha, na što je župnik rekao: - Ak dojdete po nju ja bum skinul mantiju, stal pred vrata crkve i rekel župljanima - ak neko dojde po sliku ubijte ga! - Kardinal se zgrozio: - Jezuš, kaj to brbljate!? - To kaj sam rekel, a vi delajte po svom!
Epilog: slika je ostala u Pregradi.
 
Djelatna akcija u Kratečkom
 
Devedesetih godina učinilo se dosta na poboljšanju kvalitete poštanske mreže i poštanskih ureda. Otvarali smo nove poštanske urede i obnavljali postojeće, te postavljali novu suvremenu opremu poput računala i telefonskih kabinskih posrednika. Također smo uvodili nove telefonske linije gdje je bilo potrebno.
Između ostalog uspristojili smo i pošticu u selu Kratečko na lijevoj obali Save, nizvodno od Siska. Nalazi se u zgradi na kat koja je očito nekada građena kao zadružni dom. Taj posao je bio čista egzotika, gotovo bi se reklo ladanje. Moj posao oko telefona bio je završen rekordno brzo, a i nije se imalo bogzna što raditi - postaviti novu telefonsku školjku, srediti instalacije i ukopčati nove aparate, komada dva.
Dok su moji dečki radili ja sam šetao po selu, a što bi drugo, kad naiđem na veliki hrast i na njemu rukom pisani plakat - poziv mještanima na ''djelatnu akciju čišćenja šumskog puta''. Gledam ja to i mislim si svoje. Pa dobrohotno zaključim da je i rad neka vrsta djelovanja, a mještani su ukopčali da je radna akcija nepoćudna kategorija koja vonja na ''bivši režim'', pa za svaki slučaj… Blažene devedesete, tu je zaista bilo svega.
 
Kažnjenička soba u Branimirovoj
 
U Branimirovoj sam radio bez prekida od 1990. do 2003. godine. U početku u Službi realizacije razvoja gdje je bilo zanimljivo i dinamično, premda za mene nešto potpuno novo. U toj službi sam nominalno tj. na papiru ostao sve do odlaska iz Branimirove.
Dolaskom ''menadžera peronskih kolica'' iz bivšeg GPPC Zagreb 2 na čelo Središta pošta Zagreb sve je okrenuto naopako. Forsirali su svoje ljude (pisao sam nešto ranije o tome) i potiskivali one koji su znali posao pa je nastala lijepa zbrka. Moje poslove su dali drugima i neformalno zabranili da se petljam u ono za što me plaćaju, te sam uglavnom kratio vrijeme igranjem igrica na računalu.
Jednom me neki od tih novokomponiranih šefića (inače po struci autolakirer, bespućima poštanske zbiljnosti šef diplomiranim inžinjerima, po stručnim referencama rođak gospodina XY) diskretno zamolio da mu pomognem raspetljati neki problem oko telefonskih instalacija jer se potpuno izgubio u prostoru i vremenu. Odgovorio sam mu: - Stari, jesmo znanci i dobri kolege ali ja sam službeno glup i zabranjeno mi je miješati se u svoj bivši posao. - Ma daj nemoj zajebavati, reci kaj da delam. - Ne! Nije da neću nego ne smijem. A i da smijem ne bih ti rekao. Tvoja plaća je veća od moje s fakultetom i ti bi morao znati više od mene. Molim bez ljutnje, tako su odlučili drugi. - Taj me bijelo gledao i otišao kao pokisla kokoš. A ja si mislim: sunce vam peronsko i lakirersko, mene ste našli?
Neko vrijeme - i to podosta dugo - nisam radio baš ništa osim što sam na kompu rušio avione. Jednog dana primijetim da se moje društvo iz sobe pakira i nekamo seli svoje stvari. Pita me jedan od njih: - Kaj se ti ne spremaš za selidbu? - A ja mu odgovorim: - To mi je prvi glas da trebam seliti iz ove sobe. I ne mičem se odavde dok mi netko službeno ne kaže da moram ići i kamo.
Ostanem ja tako sâm u sobi dan-dva. Letim na F-19 i napadam Libiju kad se na vratima ukaže jedna od novokomponiranih šefica (inače moja bivša pripravnica):
- Što vi radite tu?
- A što bih radio? Sjedim u svojoj sobi.
- Vi ste već morali iseliti.
- Ja? A kamo?
- Ne znam. Idite i pitajte kamo trebate ići, ali brzo jer moji useljavaju.
Jedva sam se suzdržao da ne eksplodiram jer mi je tog kaosa i tih bedastoća odavno bila puna kapa. Podigao sam glas i rekao: - Ja da idem okolo hvatati ljude za rukav i pitati što namjeravaju samnom!? Što je vama!? I vi sebe zovete menadžmentom? Ja nemam pojma što se ovdje uopće događa. Valjda mi je netko trebao nešto unaprijed reći. Ne idem nikamo dok mi se ne kaže kamo moram seliti!
Ona zakoluta očima i ode, kad se za nekoliko minuta pojavi pomoćnik upravitelja i kaže mi uljudno: - Imamo reorganizaciju, ti ideš u sobu tu i tu. - Okay, spremam se za selidbu odmah.
U novoj sobi sam zatekao trojicu kolega koje sam poznavao iz viđenja, a za koje sam odmah shvatio da su poput mene u nemilosti. Jedan je bio sasvim O.K. (održavamo vezu i danas), dok su ostala dvojica bili, hajmo reći, egzotični likovi. Jedan je bio na rubu da ga se nazove psihopatom, a drugi je bio - bokmigreheprosti - glup kao stup (to je lik koji je ''završio'' FPZ i stekao akademsku titulu po hadezeovskoj liniji, a koji se iščuđavao dok sam mu objašnjavao da su Atlantik i Atlantski ocean jedno te isto).
Našu sobu kolege s istog kata ubrzo su prozvale ''kažnjeničkom sobom''.
Iako nije bilo nikakvog razloga ni povoda za takav odnos prema meni prihvatio sam to kao nešto normalno u abnormalnom okruženju. Stoga sam svoj novi status podnosio više nego dobro. Ne radim ništa, plaća ide - i to za naše prilike sasvim solidna. Nitko nas nije dirao, nitko ništa pitao, a dobivanje kakvog radnog zadatka nije bila rutina nego gotovo incident. Posla za manje od 1% radnog vremena, mogli smo dolaziti i odlaziti kada i kamo smo htjeli. Da nas nije bilo čitav tjedan nitko ne bi ništa pitao. A i gluposti imaju svojih dobrih strana - ja bih obično pročitao sve dnevne i tjedne novine i časopise, ponekad navratio u obližnju sobu za neisporučive pošiljke i pokupio literaturu koja bi me zanimala uključivo naslove na engleskom, a nakon što bih sve to prožvakao jednostavno bih otišao doma. Prije toga bih se reda radi javio šefu Službe realizacije razvoja u susjednoj sobi, koji je također bio u nemilosti i bila mu je jasna ta marsijanska atmosfera. Pa mu kažem ''šefe, idem ja u sindikat'', a on ''no, no, samo odite, vidimo se sutra''. Jednom sam došao kući već u 10 sati!
Za vrijeme staža u ''kažnjeničkoj sobi'' imao sam samo jedan bliski susret s top-menadžmentom Središta pošta Zagreb i to sasvim slučajno. A malo je nedostajalo da ne eksplodiram i izbrojim tim budalašima sve što ih ide.
Jednog dana nazove me kolega iz TK Centra Zagreb (poznavali smo se od ranije jer smo godinama uspješno surađivali oko telefonskih linija). Pa mi kaže da će se tokom noći obaviti privremeno i kratkotrajno iskopčanje svih TT linija u zgradi u Branimirovoj, uključivo telegraf, radi prebacivanja na novu centralu i nove brojeve: - Ne brini, neće dugo potrajati.
Rekao sam mu da više ne radim na tim poslovima, ali mi nije povjerovao (''a tko će drugi ako ne ti''). Upozorio sam ga da nazove izravno upravitelja jer se radi o krupnom zahvatu i prekidu TT prometa, a ja nisam ovlašten odlučivati o tome. Također sam mu rekao da odmah pošalje faks na ruke upravitelja i da tamo napiše sve što je meni ispričao.
Za koju minutu dolazi ženskica iz pisarnice i donosi traženi faks, ali naslovljen na moje ime. Ja već njušim u zraku problem i zovem tajnicu upravitelja tražeći da me on odmah primi. Kažem i razlog.
Ubrzo me nazove tajnica i kaže da me upravitelj čeka. Uđem ja u sobu i zateknem prizor kakav sam otprilike i očekivao. Upravitelj mrkog lica, a uz njega s druge strane stola kolega iz Službe realizacije razvoja Ante Š. (on je jedini od nas ostao ''u milosti'' jer je bio dipl.inž. elektrotehnike i bez njega nisu mogli). Ante je također dobio poziv iako nije imao pojma zašto je pozvan.
Tadašnji upravitelj bio je stanoviti Marijan B., relativno mlad čovjek koji je uspon u karijeri mogao zahvaliti vezama i vezicama. Poznavali smo se odranije, čak sam jednom od njega uzeo izjavu za naš poštanski list. Najveća mana bila mu je bahatost kojom je prikrivao vlastite slabosti, a koju je mogao prodavati samo naivnima. Mi u razvoju zvali smo ga Balki, po onom liku iz TV serije ''Potpuni stranci''.
Sjednem ja za stol i Balki me odmah ošine pogledom bjelouške koja fiksira žabu. Ali ja nisam žaba i kod mene takvi štosevi ne prolaze, pa se počnem vrpoljiti jer znam što slijedi i upozoravam sebe da moram ostati pribran. Počne Balki paljbu: - O čemu se radi? Kakve su to gluposti, kakav prekid prometa? Ne dolazi u obzir! I kako je to, zaboga, uopće dospjelo k vama!?
Tu je i bio ključ cijele priče: kako je to ''zaboga'' uopće dospjelo k meni? I sad ti objasni budali da su se ljudi obratili izravno meni jer me poznaju, jer znaju da je to na papiru moj posao, jer smo godinama uspješno surađivali i jer su znali da će ono što ja organiziram teći kao po špagi. Vidim ja da me Balki pozvao samo da mi odglumi neki nadnaravni autoritet i već sam bio na rubu da mu svašta izdijelim, kada me Ante diskretno lupio cipelom ispod stola u cjevanicu - vidio je izražaj mog lica i podsjetio me da je pametnije šutjeti.
Naravno da mi nije bilo dopušteno išta objasniti, a i sâm sam odustao od jalovog posla i čekao da se riješim ove mučne situacije. Sastanak je završio mojim otpuštanjem i zabranom da se u bilo što miješam. Odmah po povratku u ured nazvao sam kolegu u TKC, objasnio mu situaciju i zamolio ga da odmah dođe u Branimirovu k upravitelju i s njim riješi ta prekopčanja, a ja s tim nemam ništa.
Potkraj radnog vremena nazove me Balki na kućni telefon i kaže mi glasom koji nije bio za prepoznati - sasvim normalnim i gotovo umiljatim: - Bio je kod mene kolega iz TKC, sve je jasno, oni će obaviti svoje a vi im budite na raspolaganju ako bude trebalo. - U redu upravitelju - kažem ja, a u sebi si mislim: - Ma goni se u p.zdu materinu.
To mrcvarenje trajalo je negdje do početka 2003. godine. Tada je menadžmentu peronskih kolica došlo iz guzice u glavu da nâs dvojica (onaj ''Atlantik'' je u međuvremenu umirovljen, a onaj s blagim duševnim problemima je postao inspektor unutarnje kontrole) krademo Bogu dane i beremo dobre plaće nizašto pa su nam uvalili uvjerljivo najgluplji posao koji sam u poštanskoj karijeri radio - kontrolu mjenjačke službe za račun Hrvatske poštanske banke. Podijelili smo teren, a posao nam je bio provjeriti jesu li svježe tečajne liste HPB uredno oglašene na šalterima i je li evidencija uredno vođena.
Posao koji bi mnogi poželjeli raditi do mirovine! U ono vrijeme stranu valutu je u Pošti mijenjao samo luđak, ili onaj koji nije imao drugog izbora tj. neku mjenjačnicu u blizini. U mnogim poštama nije danima pa ni tjednima bilo nikakve zamjene valute. Jer HPB je tada jedina naplaćivala proviziju, tečaj nije bio baš najpovoljniji, a onima koji bi u poštama mijenjali valutu samo što nismo vadili krvnu sliku.
Ta komična ''radna zadaća'' je imala i svojih prednosti. Sâmi smo si određivali raspored i tempo odlazaka na teren, nitko nas nije pitao ni gdje smo, ni kada, ni zašto… jedino smo morali na kraju mjeseca predati papire za lokacije koje smo obišli. A obilazak bi se u uređenom sustavu obavio za najviše pet radnih dana. Taj komforni ''posao'' prihvatili smo kao još jednu glupost poslodavca i obilato ga koristili za vlastiti užitak. Recimo, ja sam jednog lijepog proljetnog dana uzeo službenog Golfa (vratili su mi dopuštenje za vožnju službenog vozila) i uputio se u kontrolu mjenjačke službe u Krašić. Nakon posla koji je trajao desetak minuta uputio sam se na izlet kroz Žumberak, lijepo se nauživao svježeg zraka i prekrasnog kraja, spustio se preko Bregane do autoceste i vratio Golfa u garažu, a kod kuće sam bio već oko 14 sati.
U dane kada nisam bio na terenu dosađivao sam se u našem uredu. Na posao sam dolazio uvijek na vrijeme, ali sam odlazio sve ranije. Kada mi je postalo jasno da ću jednog dana sresti sâm sebe na stubištu odlučio sam prihvatiti poziv da se angažiram kao profesionalac u sindikatu i konačno se riješim lude kuće u Branimirovoj.

Poneka crtica iz sindikata
 
Kraj svog radnog vijeka dočekao sam kao profesionalac u sindikatu koji se zove Hrvatski sindikat pošte. Tamo sam otišao da dočekam kraj tog poštanskog mrcvarenja u sredini koja ne da je najbolja nego je najmanje luda. I bila je upravo takva - na svoj način uvrnuta, ali manje od Branimirove i time podnošljivija. Pozvali su me da budem urednik internih glasila i web stranice, a također i da sastavljam dopise, izvještaje, programe i druge pisane materijale.
Sebe nikada nisam smatrao sindikalcem i nije mi bilo drago čuti da me tako zovu. Dapače, u nekim normalnim okolnostima prije bih sebe vidio s druge strane pregovaračkog stola. Jednako tako se nisam smatrao ni novinarom - za mene je novinarstvo bilo zabava i dodatni izvor prihoda, iako se u toj profesiji nipošto ne bih izgubio. Ali me profesionalni afinitet vodio prema kadrovskoj službi ili onome što se zove personell management.
Teren sam si pripremio unaprijed. Inzistirao sam na čistim računima i na tome da mi se nitko ne petlja u stručni dio posla. Nema hipoteze da mi nepismene poštarčine-sindikalci sole pamet kako je ovaj naslov presitan ili ova slika prevelika (a takvih pokušaja je bilo), da je ovo ili ono trebalo ovako ili onako. Također sam zatražio da me nadležni organ (predsjedništvo) službeno imenuje urednikom informativnih izdanja. To je učinjeno, a u posao mi je osim časopisa Sindikalni glasnik spadalo uređivanje tjednog biltena i web stranice, izrada prezentacija, pisanje dopisa na razne adrese (od direktora u Pošti do predsjednika vlade), pisanje izvještaja, propagandnih letaka, parola za štrajk i javne proteste… zapravo svega što je tražilo ruku pismenog čovjeka, a toga je bilo jako puno. Jednom sam čak sastavio odgovore na pitanja za ''dopisni'' intervju moje predsjednice. To je objavljeno u časopisu Arena i nisu mi izmijenili ni zareza.
Usput sam pomagao kolegicama i kolegama u njihovim poslovima. Sjedio sam u sobi s poslovnom tajnicom, inače vrlo korektnom ženom ali pomalo nervoznom. I često sam se javljao na telefon, pa kad bi ljudi s terena prepoznali moj glas obično bih čuo: - Hvala Bogu da ste se vi javili. - To ti najbolje govori o mojem odnosu prema ljudima, ali i o tome kako su mene doživljavali kao sugovornika i kao kolegu.
Rad u sindikatu me, hajmo reći, digao iz polumrtvih jer sam konačno znao da nekog vraga i koristim nekome ili nečemu. Naravno da ni tu nije bilo idilično, jer kojekakve gluposti nisu bile rezervirane samo za menadžment. Ali tu je bilo sve na nižoj i benignijoj razini, pa sam mogao i odbrusiti kada je trebalo. Dogodilo se nekoliko puta da ozbiljno razmišljam o povratku na radno mjesto, recimo kada bi predsjednica dobila akutni napad novinarstva i pokušala mi soliti pamet tipa ''ovo ovako, a ne onako''. U takvim situacijama ja bi joj rekao: - Nema problema, evo ti materijali i radi kako ti je volja, a ja se vraćam u Branimirovu. - Taj protuotrov bi uvijek upalio i baba bi se smirila i prestala tupiti.
Bilo bi zaista egzotično kada bi me osoba koja kravatu zove ''krvata'', a Pandorinu kutiju ''Pandurina'', ničim izazvana podučavala kako treba raditi časopis.
 
Gdje vam je metla?
 
Prvi radni dan mi je bio 2. srpnja 2003. U početku sam se osjetio preporođenim - ne moram više gledati one bilmeze u Branimirovoj, dočekali su me kao kralja, uostalom bili su svjesni koliko im znači moje znanje, pismenost i sposobnost komunikacije. Uz to sam uz pravnicu bio jedini čovjek u profesionalnoj ekipi (desetak ljudi) s visokom stručnom spremom. I na kraju, ali ne i posljednje, konačno sam dobio priliku raditi neki koristan posao. Sve u svemu, ugodna promjena u odnosu na prijašnju sredinu. Ipak, u dva-tri navrata ozbiljno sam pomišljao da se vratim u Branimirovu. O tome više u nastavku.
Da ni u sindikatu nisu imuni na propuste i šlamperaje spoznao sam već prvih mjeseci. Početkom listopada/oktobra 2003. u Solarisu kod Šibenika održavali su se sportski susreti radnika Hrvatske pošte. Rečeno je da idu svi profesionalci, osim blagajnice koja ostaje dežurati u tajništvu. Meni se baš nije išlo, ali kad se mora… Idućih godina odbijao sam ići jer su mi takve lumperajke bile dosadne.
Jednog dana stignu u sindikat veliki paketi, a u njima nove trenerke i majice s logotipom sindikata. Rekoše mi da je to za profesionalce koji idu na susrete. Lijepo, samo ne vidim gdje je moja trenerka. Tajnica mi kaže da me nema na popisu. Tri mjeseca sam tu, a nema me na popisu? Halo! Jel netko primijetio da sam i ja ovdje? Dobro, nema me na popisu, nemam prikladnu trenerku pa kupujem novu. O vlastitom trošku. Kasnije na susretima pita me predsjednica: - Kakvu to trenerku imaš? - Onakvu kakvu si mi kupila!
Zbunjola je bila i na dan pred putovanje. Većina ide privatnim automobilima, a jedan autobusom sa zagrebačkom ekipom. Ja čekam da mi kažu tko me vozi i kada se kreće, ali nitko ni beknuti. A ja iz principa ne kanim pitati, valjda postoji neka organizacija. I već sam odlučio da ne idem, kada se pojavio jedan kolega - poznavali smo se od ranije - i pita tko bi mu mogao praviti društvo da ne ide sam u svom autu. Pa sam se uvalio kod njega i nabrao sam nešto novih sijedih vlasi jer je po dalmatinskim seoskim cestama prašio i do 140 km/h.
Moja cimerica u sobi bila je Gordana, poslovna tajnica sindikata. Sposobna, radišna, okretna, duhovita, dobra duša ali pomalo kolerični tip i bez dlake na jeziku. Meni je bilo zabavno nadmudrivati se s njom, po potrebi se i prepirati, a ponekad bogami i ''spustiti'' joj nešto za hlađenje.
Nakon selidbe iz Doma grafičara u Radićevu (2006.) trebalo je posložiti ured, a to znači pospajati telefone i računala, rasporediti ostalu opremu, premetati kojekakve kutije, natrpati ormare… To smo obavili Gordana i ja poslije radnog vremena. Ona je bila po običaju živčana pa sam cijelo vrijeme trpio blagu torturu tipa ''vidi njega al' se vuče ko prebijena kokoš'', ''dajte to brže'', ''nisam rekla tu policu nego onu ispod, jeste li gluhi?''… Šutim ja i trpim, od prepirke nema koristi, derati se neću jer nema smisla - ona je jednostavno takva.
Završimo mi posao i ja upriličim mâlo osvetničko finale. Pa joj kažem mirnim glasom:
- Gdje vam je metla?
Znao sam da će usljediti erupcija: - Šta!? Da ne bi još i pometala, zašto imamo čistačicu, šta je vama!?
- Ma nisam mislio na pometanje, nego da je uzjašete i vratite se na Klek!
Sutradan me tužila (u šali) predsjednici da sam je nazvao vješticom.
 
Bilo mi je čudno da tebe niko nije spominija
 
U okviru svog osnovnog posla uređivao sam časopis Sindikalni glasnik (7.000 primjeraka). U njemu sam bio doslovce sve - urednik, novinar-reporter, grafički urednik, lektor i daktilograf. Sve u jednom čovjeku! Forme radi kao odgovorna (pred zakonom) urednica pisala se predsjednica, a ja sam prisvojio titulu urednika. Tiskara je od mene dobivala gotov list na CD-u. Kao novinar puno sam putovao po cijeloj Hrvatskoj - od Baranje preko Istre do Dubrovnika, najčešće vlakom a ponekad automobilom i avionom. List sam uređivao od prvog broja 1994., u početku za honorar i kasnije kao profesionalac u sindikatu.
Negdje početkom jeseni 2004. imao sam intervju s jednim radnikom unutrašnje službe u Branimirovoj, koji se amaterski bavio slikarstvom. Dobar i simpatičan čovjek, kaže mi da ih ima još nekoliko u istoj zgradi koji imaju istu strast - slikanje - i da bi voljeli da im netko organizira izložbu, ali nema tko. A meni ideja sine u trenutku - organizirat će je moj sindikat i to ćemo spojiti s proslavom 10-godišnjice našeg (čitaj mojeg) Sindikalnog glasnika. Meni, starom izviđaču, organizirati tako nešto je više zabava nego ozbiljan posao.
Odem ja predsjednici i ispričam joj svoju zamisao, a ona pristane. Dalje je bilo moja briga.
Okupim ja te naše umjetnike-amatere, bilo ih je desetak i mogu reći (osobni dojam) da su im radovi bili izvanredno kvalitetni za takvu razinu populacije, pa se dogovorimo o detaljima. Gledali su u mene kao u Boga! - konačno se pojavio netko tko će im omogućiti da svoje radove predstave publici, pa makar i poštarčinama u dvorani restorana.
Ja sam kao urednik mog časopisa dao izraditi zahvalnice najvernijim suradnicima (bilo ih je tridesetak, ja sam sastavio popis) i to smo dali štampati u tiskari koja je inače štampala i Glasnik. Tekst sam naravno osmislio ja, a u njemu je između ostalog pisalo ''…čime je obogatio-la i oplemenio-la sadržaj našeg glasila''. Sebe, naravno, nisam uvrstio među one koji će dobiti zahvalnice - što će to meni, dajte mi radije novčanu nagradu (i dali su mi, ali tek nakon što sam je diskretno užicao).
Dođe dan otvaranja izložbe. Taj prizor se ne zaboravlja - stoji predsjednica i drži uvodni govor, a ja uz nju i držim u ruci diktafon da to snimim. Onda ona podijeli zahvalnice. Onda joj uruče golemi buket cvijeća kao ''odgovornoj urednici'' časopisa u povodu… bla-bla. I onda ona otvori izložbu. I gotovo. Mene nitko i ne spominje, ispada da tamo stojim kao neki ađutant ili osobni tajnik Prve dame. U normalnim okolnostima i u normalnoj sredini to bi bilo skandalozno, valjda ti idioti znaju tko im već deset godina radi časopis, ali nitko ni da zucne. Ma ne trebaju meni vaši komplimenti, diplome, cvijeće, ali je nečuveno da me nitko ne spomene! U tom trenutku došlo mi je da im glasno kažem ''gonite se u p.zdu materinu'', izađem iz prostorije, odem na prvi komp i napišem zahtjev za vraćanje na staro radno mjesto. Zasigurno bih to i napravio da se nisam sažalio nad našim slikarima, oni su siroti bili toliko sretni što sam im organizirao tu izložbu i nisam imao srca kvariti im veselje skandalom.
Nakon tog ''svečanog dijela'' otišli smo u restoran na ručak. Prišlo mi je za stol dvoje ljudi, najprije Mira, psihologinja u penziji koja nam je pisala stručne članke. Izrazila mi je zgražanje što me nitko nije spomenuo. Prije toga je otišla za stol ''glavonja'' i pitala ih kako to da su me ignorirali, a dobila je odgovor ''Stanko se opredijelio za novčanu nagradu''. Njima je bilo normalno da tamo stojim kao idiot i da me nitko i ne spomene. Za Mirom je došao kolega iz sindikata Ratko, koji je također bio zbunjen i pitao me nešto kao ''zakaj je to tak ispalo, nije u redu''. Stoga je taj Ratko danas jedan od rijetkih iz sindikata s kojim održavam kontakte, povremeno se nađemo na piću, a pomogao sam mu u izradi i lektoriranju diplomskog rada na fakultetu.
Ostali su bili ili su se pravili mutavi. Dan kasnije imao sam telefonski razgovor s kolegicom iz Šibenika koja je tamo bila glavna povjerenica. Nije mi dao vrag mira pa sam je pitao: - Reci ti meni je li tebi na onoj proslavi nešto bilo čudno? - Ona odmah: - Pa je, bilo mi je čudno jer tebe niko nije spominija. - A ja si mislim u sebi: pa jel te neko sprečavao da tamo pitaš zašto nitko nije ''spominija'' čovjeka koji vam radi časopis, j.bem li vas tupoglave poštarčine i uvlakače u guzicu predsjednice? Ali od populacije tog ranga i mentalnog sklopa nije se drugo ni moglo očekivati.
I sad dolazi veliko finale cijele priče, kruna gluposti uboge sredine u kojoj sam se našao. Dan nakon one ''proslave'' nisam bio previše raspoložen za komunikaciju ni za bilo kakav posao. Veći dio radnog vremena proveo sam sjedeći okrenut sobnoj kolegici Gordani bočno i buljeći kroz prozor. Neprekidno sam razmišljao: pa što sam ja Bogu skrivio, zar nema neka treća opcija da se riješim ovog zla, ovih glupih poštarčina? Nisam li pogriješio što sam otišao iz Branimirove? I tako ja buljim zabavljen svojim mislima, ne sluteći što mi spremaju. A na koju su blistavu ideju došli... Dali su tiskati posebno za mene istu onakvu zahvalnicu, s istim onim tekstom koji sam ja napisao za suradnike. Tiskanje jednog papira u jednom primjerku, to mora da je koštalo ko svetog Petra kajgana. I onda su u mojoj kancelariji upriličili ''svečano uručenje'' na koje su pozvali sve profesionalce, a došla je samo jedna kolegica (ljudima je bilo jasno da je riječ o farsi). I onda mi predsjednica to ''svečano uruči'', kao ''evo, sada imaš i ti''. Reći im da ja nisam nigdje surađivao i ništa oplemenjivao nego sam to stvorio i stvaram bilo bi suvišno pokretanje jezika i usta. A meni na pameti samo jedna misao: pretrpi, pretrpi, neće još dugo trajati, još pet godina i penzija. Naravno, ta besmislena i skupo plaćena ''zahvalnica'' je na putu kući završila u prvom košu za smeće.
Iza cijele te epizode, koliko bizarne toliko glupe, ostalo je samo jedno žaljenje. Imao sam plan kako napraviti izložbe i u drugim većim gradovima - Splitu, Rijeci, Osijeku… Bilo bi to dobra propaganda za sindikat i velika sreća za naše skromne i vrijedne umjetnike. To bih izveo malim prstom lijeve ruke i to na trošak Pošte, ali sam nakon ove svinjarije odustao. Zar ja da ulažem svoju sposobnost, a da nekakva kokoš pokupi za to sav kredit i ja ispadnem malte ne kao privatna radna snaga? Ma gonite se u…
Bilo mi je malo mučno reći onim simpatičnim kolegicama i kolegama, koji su se veselili kao pile glisti jer se našao netko tko će im umjetničke radove predstaviti publici, da od toga nema više ništa. Natuknuo sam im o čemu je riječ i oni su me razumjeli.
 
Susjedov pas
 
Susjed iz potkrovlja zgrade u Radićevoj imao je neku psinu nedefinirane pasmine ali poveliku. A taj - mislim na psa - je imao nezgodan običaj da se uneredi po stubištu.
Jednog dana vraćam se ja s terena i vidim na platou ispred ulaznih vrata sindikata gomilu psećih fekalija. Nekako se provučem kroz tu raskoš od izmeta, uđem u sindikat i tamo svi uzbuđeni. Dolaze nam svaki čas članovi i drugi posjetitelji, a pred vratima ih dočeka onakvo ''minsko polje''… Nema nam druge nego napisati upozorenje i staviti ga na glavna ulazna vrata u dvorištu. Što je naravno zapalo mene. I ja napišem: ''Mole se uvaženi susjedi da počiste drek koji njihovi kućni ljubimci ostavljaju pred našim vratima'''… Hvala na razumijevanju, a ako ga ne bude zovemo inspekciju… itd.
Nije prošlo dugo kada netko zazvoni i zalupa na vrata. Susjed iz potkrovlja, bijesan kao ris, pa počne prijetiti - znamo li mi tko je on, da je on dragovoljac Domovinskog rata, bla-bla, neće njemu nitko prijetiti, on će nas sve redom pobiti… sve ljepše od ljepšega. Već smo se spremali zvati policiju, ali ga je kolega Slaven uspio smiriti i za koju minutu pseći tragovi su bili očišćeni.
 
I za kraj...
 
Kada podvučem crtu ispod tih šest i pol godina rada u sindikatu ipak mogu reći da sam dogurao do kraja poštanske ''karijere'' u relativno ležernom i pristojnom ambijentu, a na ljude s kojima sam tih godina surađivao summa summarum ne mogu se potužiti. Oni su jednostavno takvi kakvi jesu - po obrazovanju, po navikama i po dugogodišnjem utjecaju poštanske sredine. Znali su biti dragi, simpatični i srdačni, a greške u koracima bile su posljedica toga što su ipak po individualnim kapacitetima bili limitirani.
Ispratili su me u mirovinu kako dolikuje. Na žalost, nisam siguran da bi to učinili da ih nisam sâm podsjetio. Negdje početkom moje zadnje radne godine (2009.) kaže mi u prolazu predsjednica: - Netko će morati napisati nešto o tebi kad budeš odlazio u mirovinu. - A ja sam odgovorio: - Ne, vi ćete se od mene oprostiti kak Bog zapoveda. Kupićeš mi umjetničku sliku i to ćeš mi svečano uručiti na ovogodišnjem saboru. - Najprije me čudno pogledala, a onda je rekla nešto kao ''imaš ti pravo''. Umjesto slike opredijelio sam se za fotoaparat, a na oproštajnoj fešti u prosincu 2009. obdarili su me skupocjenim ručnim satom.
Od svih tih oproštaja, od kojih većinu i danas vidim kao puku formu, dojmio me se samo jedan - od mog dugogodišnjeg kolege s posla, osobnog prijatelja i karikaturista našeg Glasnika Bože zvanog Brnči. Surađivali smo još od 1978. godine, od tadašnjeg poštanskog časopisa koji sam uređivao i gdje je direktorima vadio mast svojim karikaturama. Na piću poslije mog odlaska u mirovinu rekao mi je: - Znaš, sada kad ti ideš kao da odlazi jedan dio mene. - To je najljepši kompliment koji sam mogao dobiti.
I za kraj ovih mojih prisjećanja na poštanske dane jedna napomena, da ne mislite kako je forumaški ex-poštarčina nekakvo gunđalo kome su ''svi idioti i kreteni''. Naprotiv, većina ljudi obaju spolova s kojima sam svih tih 35 godina bio u doticaju bili su sjajni ljudi, vrsni radnici, pravi profesionalci i vrhunske kolege. Među njima i mnogi moji neposredni ili viši rukovodioci. Njih se sjećam s poštovanjem i toplinom, a s nekima kontaktiram i danas.
Nakon odlaska u mirovinu zatvorio sam za sobom sva vrata, zaključao ih i bacio ključeve. U Poštu ne idem, ne idem ni u sindikat (povremeno nekima šaljem slike moje unučice i razmjenjujemo čestitke za praznike). S nekim bivšim kolegama povremeno se sastanem na piću. U udrugu umirovljenika se nisam upisao niti imam namjeru. Ima tamo jako puno dragih žena i muškaraca koje uvijek rado sretnem, ali ima i gadova koje ne želim vidjeti ni na slici, a kamo li da ih srećem uživo. Da pred njima pravim ljubazno lice i pretvaram se da ne znam što su o meni govorili i što su mi radili devedesetih godina? Koješta. Pa sam sebi rekao: zbogom Pošto, do neviđenja, ne zanimaš me više, ne pada mi na pamet razmišljati o tome kakva si danas (a čujem da je sve gore od gorega) ni što će biti s tobom sutra. Pamte se samo lijepi dani i dobri ljudi, ostalo ide na svoje mjesto - u Recycle Bin.

Osvrt na žute minute, sate, dane i godine okončavam fotografijama koje su ostale sačuvane iz mojih poštanskih vremena.
 
Moja jedina fotografija sa šaltera, pošta 41150 Zagreb - Aeroport, kolovoz/august 1976. Iznad mene stoji voditelj ureda Božidar, od milja Šefi:

 
Sindikalni izlet u Bosnu, rujan/septembar 1975. Moja malenkost je na slici krajnja desno:

 
Od prvih dana rada u Pošti pisao sam reportaže i druge tekstove za interne kupusne listove (uz pristojan honorar). Ovo je snimljeno na željezničkom kolodvoru Medak u Lici početkom osamdesetih godina, gdje su naše zagrebačke kolege pomagale u otklanjanju šteta na telekomunikacijskim linijama nastalih uslijed zaleđivanja:

 
Ja i moja Olympia Monica u uredu u Jurišićevoj, sredina osamdesetih godina:

 
Moje sobne kolegice i ja u uredu u Jurišićevoj, sredina osamdesetih godina:

 
Proslava stotog broj internog glasila OOUR PTT Zagreb 1 koji sam uređivao u restoranu ''Kutjevo'' u Tomićevoj ulici, 1988. godina:

Uredništvo internog lista OOUR PTT Zagreb 1, 1988. godina:

 
Sa puta na sabor Hrvatskog sindikata pošte na Koločepu, 2004. godina:

 
Moj nasljednik na radnom mjestu u sindikatu Tomica i ja, Čepin 2009. godine:

 
Zadnji radni dan u Pošti, moja sobna kolegica Gordana i ja, prosinac/decembar 2009. godine:

 
Ispraćaj u mirovinu, prosinac 2009. godine. Kolegica Megi kao najmlađa uručuje mi poklon -ručni sat:

 
Megi nije izdržala, a prijalo je i meni. Detalj ove slike danas je na mom avataru:

 
Jedan od bivših kolega koje u mirovini često srećem je Boris, moj partner u izluđivanju lokalaca u Kupljenovu. Ovo je susret u ''Pivnici 50'' u Petrinjskoj ulici 2015. godine:

Nije gotovo kad je gotovo nego je gotovo kad ja kažem da je gotovo, pa evo još jednog doživljaja iz moje poštarsko-novinarske karijere.
Uvijek sam volio putovati, u pravilu vlakom, a dodatno mi je prilike pružala stalna suradnja s internim listovima moje radne organizacije. Na razini PTT poduzeća Zagreb izlazio je mjesečnik ''PTT radnik'' za koji sam napravio, između ostalog, na desetke reportaža sa terena. Naročito sam volio zaviriti u manje poštanske urede i popričati s tamošnjim zaposlenicima te prenijeti njihova iskustva, doživljaje, nevolje, primjedbe i prijedloge. Tako mi se u siječnju/januaru 1978. pružila prilika putovati u poštanskom vagonu, a naslov reportaže je glasio ''Noć u putujućoj pošti 41640 Zagreb - Beograd''.
 
Predstava u poštanskom vagonu
 
Nakon obavljenog posla u putujućoj pošti 41640 Zagreb - Beograd, odmora u konačištu PTT Zagreb u Takovskoj ulici i šetnje gradom vratio sam se noćnom putujućom poštom 41650 Beograd - Zagreb, sada samo kao putnik. Na povratku u Zagreb napravili smo pravi cirkus, u koji sam ja upao s ne baš puno volje i više iz solidarnosti prema dečkima iz ekipe.
Napominjem da dijaloge rekonstruiram otprilike.
Kad sam se ukrcao u vagon primijetio sam da su u posadi samo trojica na broju, a trebala su biti četvorica. Pitao sam dečke gdje im je taj četvrti.
- Pustili smo ga na putovanju iz Zagreba da ode svojima u Osijek. Ući će u Vinkovcima - rekao mi je šef. Taj čovjek je inače bio pravi veseljak, a i ostatak ekipe je bio raspoložen za šalu. I onda su odlučili podvaliti onom četvrtom…
- Kad uđe u Vinkovcima reći ćemo da ste inspektor. On vam je veliki strašljivac, a vi ga malo isprepadajte - rekao mi je šef.
U početku nisam htio ni čuti. Gdje ću ja zajebavati starijeg čovjeka i još k tome nepoznatog? Međutim, ona trojica su toliko navalila da sam na kraju popustio. I ne samo popustio već se tako uživio u svoju ulogu da sam ispao uvjerljiviji nego li sam mogao pretpostaviti.
U Vinkovcima, već na ulaznim vratima, jedan od obješenjaka rekao je pridošlom kolegi: - Sad si najebo, imamo inspektora u vagonu!
Jadan čovjek se na to zabio u manipulativni dio i tamo prevrtao vreće, kao ne doživljava ostale, dok su se ona trojica zlobno cerekala. - Zovite ga, zovite ga - podbadao me šef, na što sam kapitulirao i izvalio malo povišenim tonom: - Kolega, hoćete li biti ljubazni i doći u kancelariju?
Onom jadniku ni traga ni glasa, pa sam još glasnije ponovio: - Kolega, budite ljubazni i dođite u kancelariju!
Griješnik opet nije reagirao. Ona trojica su se već držala za trbuhe od prigušenog smijeha, a ja sam se definitivno uživio u svoju ulogu:
- Kolega, vi koji se tamo skrivate, vama govorim! Budite ljubazni i dođite ovamo!
Ni taj poziv nije urodio plodom, pa sam ja - sada već krajnje bezobrazni suučesnik u torturi nad jadnim čovjekom - otišao do njega i autoritativno se predstavio:
- Kolega, ja sam S.B., inspektor pripravnik (čuj: inspektor ''pripravnik''!). Treba li vama pismena molba da dođete u kancelariju? Hoćete li bar objasniti zašto vas nisam zatekao na radnom mjestu i gdje ste bili kad ste ušli u Vinkovcima?
Nesretnik je samo piljio u mene, ni živ ni mrtav i ukočen kao žaba pred bjelouškom. Vidio sam da se od njega ne može iscijediti ni riječ, pa sam digao ruke od razgovora rekavši nešto u smislu da ga ''nažalost moram prijaviti''.
Ona trojica su navalila da nastavimo igrokaz, no meni je postalo neugodno. Stoga sam otišao do kolege, rekao da sam obično poštansko piskaralo na putu kući i ispričao se zbog neumjesne šale. I sad dolazi ono što sam najmanje očekivao: čovjek nije vjerovao mojim isprikama i mislio je i dalje da sam inspektor! S tim njegovim uvjerenjem smo se i razišli na Glavnom kolodvoru u Zagrebu.
Igrom slučaja sreo sam ga još jednom, u jesen iste godine i to na željezničkom kolodvoru u Splitu. Pozdravio sam ga i pitao: - Kolega, jel' se vi mene sjećate? - Kako da ne, nitko me nije tako preplašio kao vi! - Pa ja sam vam se ispričao i rekao tko sam, rekao sam da su sve zakuhali oni vaši jebivjetri, a vi kao da mi niste vjerovali. - I nisam. Mislio sam i dalje da ste inspektor i da sam nastradao…