Agnostoička rasprava

Zamislio sam da u ovoj temi argumenovano i agnostici i ateisti, kažu svoje mišljenje, stavove i ubjeđenja, bez upornosti u nametanju svog stava i s poštovanjem religijskih osjećanja vjernika, Isto tako i obrnuto, ako se vjernici uključe u diskusiju.
Lično mislim da su agnostici potencijalni vjernici.

@PORUCNIK (citat):

Lično mislim da su agnostici potencijalni vjernici.

Morali bi najprije definirati što je vjernik.
Ti misliš da je agnostik u nekoj međufazi kao u čistilištu, pa se premišlja, ali putuje u 'stado'.
Baš mislim suprotno, on je već odabrao, odnosno stalno prebire i odabire.
On je (i) mislilac, filozof, analitičar...
Bitno je reći da agnostik nije militantni (naporni, dosadni...   ) ateist, već prvenstveno karakterno staložen i razuman kao osoba.
Redovito i dobro i kvalitetno obrazovan.
Za njega možda postoji 'nešto' nadnaravno, ali mu nisu prihvatljive dogme i slijepa vjerovanja.
Ne želi cijeli paket, već ga je otvorio i uzima što mu treba ili smatra ispravnim.

@PORUCNIK (citat):

Lično mislim da su agnostici potencijalni vjernici.

Na primjer ovako... ili kako?

@Max Blitz (citat):

@PORUCNIK (citat):

Lično mislim da su agnostici potencijalni vjernici.

Na primjer ovako... ili kako?  

Stvar je preraspodjele sredstava. Političari sigurno ne propadaju...

@PORUCNIK (citat):

Stvar je preraspodjele sredstava. Političari sigurno ne propadaju...

Jel' to kao opet treba nešto dijeliti narodu?

Birokracija u BiH je zastrašujuća, ali da nije tako zemlja ne bi opstala, jedino tamo bi se svi ti pusti vjernici poklali i noževima, ne treba njima ni vojska, neko naoružanje i skupa logistika.

@Max Blitz (citat):

Jel' to kao opet treba nešto dijeliti narodu?

Birokracija u BiH je zastrašujuća, ali da nije tako zemlja ne bi opstala, jedino tamo bi se svi ti pusti vjernici poklali i noževima, ne treba njima ni vojska, neko naoružanje i skupa logistika.

Ne, no otimati dok išta ima...
Ne pratim puno zbivanja, ali imam utisak da političari opstaju podhranjujući strah i netrpeljivost među narodima, a i vjera se zloupotrebljava po malo...

@PORUCNIK (citat):

Ne pratim puno zbivanja, ali imam utisak da političari opstaju podhranjujući strah i netrpeljivost među narodima, a i vjera se zloupotrebljava po malo...

Vjerojatrno točno, no onda je i točno da je vjernika svega cca 20%, a ja mislim i manje.

Vjernik bi trebao slušati (ne karikiram) poruke mira i ljubavi od svog vjerskog službenika (ima li i s koje strane i drugačijih poruka?), a ne bjesomučnost političara.

Ja se baš ne razumem dovoljno u temu. Prvo da raščistimo, da li je ateista i agnostik jedno te isto ili ima razlike. Što se tiče ateista, to su osobe komunisti i ne veruju u boga. Agnostik ima vid verovanja. Takva osoba, agnostik, traži naučno utemeljenje za neku pojavu i ne odbacuje apriore u startu. Moglo bi se reći da je agnostik, neka vrsta vernika koji traži naučni dokaz za neku tvrdnju.
Ne zamerite ako sam pogrešio, ali me zanima, pa tu smo, uostalom.

Agnostik se ne zadovoljava odgovorima na razna pitanja da je to 'tako i točka'.
Npr. ja sam svoju bivšu suprugu vjeroučiteljicu, znači školovanog teologa, znao tu i tamo nešto priupitati u vezi tematike, da mi objasni, pa bih dobio odgovore:
- To je tako.
- To je jednostavno tako.
- To je tako i mi ne možemo ništa i sl.

'Aloooo?

Pa, nije egzaktna znanost gdje je nešto stvarno 'tako'.

Pa, da. Agnostik traži da mu se to i dokaže što se tvrdi.

Agnostici nekako sjede na dvije stolice. Dopuštaju mogućnost, ali samo ako bude onako kako oni smatraju da bi trebalo biti. Nešto bitno se ne razlikuju od ateista, s tim da su ateisti iskreniji prema sebi.

No, ni ateizam, ni agnosticizam ni išta na ovome svijetu nas ne može odvojiti od ljubavi Božje. Ma u što vjerovali ili ne vjerovali osudjeni smo na vječnost i ljubav Božju.

Osobno mislim da nitko ne treba vjerovat tko u sebi ne nosi saznanje božanske nazočnosti.
Puno bolje je bit ateist, nego lažni vjernik, vjernik na struju, agnostik ili šta već još...

Posebna skupina su oni koji traže čuda, pa onda uzvjeruju. A, najveća čuda su već data, i posvud oko nas. Onda oni zbog nekih mali čuda kao povjeruju, ali to je mala vjera ako se temelji na malim čudima. A, ako je vjera mala onda je i pogibelj velika da se istroši i sasuši.

Dakle, ili vjerujte ili nemojte - ali ne budite dvolični.

@VBČ (citat):

No, ni ateizam, ni agnosticizam ni išta na ovome svijetu nas ne može odvojiti od ljubavi Božje. Ma u što vjerovali ili ne vjerovali osudjeni smo na vječnost i ljubav Božju.

Osobno mislim da nitko ne treba vjerovat tko u sebi ne nosi saznanje božanske nazočnosti.
Puno bolje je bit ateist, nego lažni vjernik, vjernik na struju, agnostik ili šta već još...

Hmmm, tako bi rekao univerzalni, načelni vjernik, što nije tako daleko od agnostika.

O kojoj religiji, konfesiji se radi?

Vjernik pripadnik neke konfesije za onog drugog smatra da je nevjernik i da je u zabludi.
Iz pristojnosti može reći da, ok, ali u sebi neće.

A pored toliko različith učenja i tumačenja, netko mora bit u zabludi i u krivu.

@Max Blitz (citat):

@VBČ (citat):

No, ni ateizam, ni agnosticizam ni išta na ovome svijetu nas ne može odvojiti od ljubavi Božje. Ma u što vjerovali ili ne vjerovali osudjeni smo na vječnost i ljubav Božju.

Osobno mislim da nitko ne treba vjerovat tko u sebi ne nosi saznanje božanske nazočnosti.
Puno bolje je bit ateist, nego lažni vjernik, vjernik na struju, agnostik ili šta već još...

Hmmm, tako bi rekao univerzalni, načelni vjernik, što nije tako daleko od agnostika.

O kojoj religiji, konfesiji se radi?

Vjernik pripadnik neke konfesije za onog drugog smatra da je nevjernik i da je u zabludi.
Iz pristojnosti može reći da, ok, ali u sebi neće.

A pored toliko različith učenja i tumačenja, netko mora bit u zabludi i u krivu.

To je kao nebo i zemlja od agnostika. Jer su agnostici u konačnici licemjerni, oni u biti ne vjeruju ali za svaki slučaj imaju kao Boga u pričuvi, za nedajbože. Svi oni tobožnji vjernici koji druge vjernike sude da su nevjernici su već sami sebe osudili.

Meni logika nalaže da je stav da svi mogući vjernici ispravni samo učtivost u cilju održanja 'mira u kući'.
Što je opet razumljiva nužnost.

@Max Blitz (citat):

Meni logika nalaže da je stav da svi mogući vjernici ispravni samo učtivost u cilju održanja 'mira u kući'.
Što je opet razumljiva nužnost.

Ne mogu biti svi u pravu, jer se teološke dogme i prakse toliko razlikuju. Ako se ide logikom onda
može biti samo jedna sljedba u pravu.

Nema tu prijateljstva izmedju dva coveka koji razlicito misle, sve je to prazna prica....

@VBČ (citat):

@Max Blitz (citat):

Hmmm, tako bi rekao univerzalni, načelni vjernik, što nije tako daleko od agnostika.

To je kao nebo i zemlja od agnostika. Jer su agnostici u konačnici licemjerni, oni u biti ne vjeruju ali za svaki slučaj imaju kao Boga u pričuvi, za nedajbože. Svi oni tobožnji vjernici koji druge vjernike sude da su nevjernici su već sami sebe osudili.

Ok, zadovoljen je prvi korak, vjera u Boga.
A što dalje?
Razne religije imaju i bogati 'nastavak' u koji treba također vjerovati, pa za onoga tko se tu premišlja vidim elemente agnosticizma.
Tko nije zadovoljan ni sa čime ponuđenim može osnovati svoju sljedbu, nije nešto što se ne događa.

Također smatram da je agnostik ili onaj u kojeg je 'osnovna' vjera slabija, te u kako možda nespretno kažem 'nastavak', tolerantniji i iskrenije prihvaća drugačije. Nije ni loše da je za nešto čovjeku pomalo 'svejedno'.
Čvrstog vjernika u cjelokupni servirani mu paket, može smetati postojanje dugačijeg jer ga lagano podsjeća i kljucka da njegovo nije možda ispravno, te može poželjeti da tog drugog nema, da ga ne uznemirava. Ili da ga preobrati na svoje. To je prilično ljudski.

U tom smislu mi je nepoznato da su agnostici ikada ikoga napadali i/ili ugrožavali za razliku od vjerskih ekstremista (čak ne ni osobitih ekstremista) i ateista (primjeri u socijalističkim i komunističkim društvima), a kako si rekao ispadaju najgori.
Suvremeni građanski ateizam je u naravi također nenasilan.

@Max Blitz (citat):

Ok, zadovoljen je prvi korak, vjera u Boga.

Sama vjera u Boga je ništa. U Novom zavjetu je stoga rečeno: i gjavoli vjeruju...

Hoće li agnostik malo vjerovati ili ne, nebitno je. No, čini mi se da si u agnostike pomješao
mnošvo slobodnovjerujućih, koji itekako vjeruju ali se ne osjećaju privučeno od bilo koje konfesije,
pa su tako vankonfesionalni vjerujući. Oni ne spadaju uopće u agnostike.

@Brkakougar (citat):

Nema tu prijateljstva izmedju dva coveka koji razlicito misle, sve je to prazna prica....

Mislim da mogu biti iskreni prijatelji, iako nemaju iste stavove i razmišljanja.
Kad se ja sa kumom posvađam, njegov sin  nas obavijeti da nas je čuo na trećem spratu, pri povratku iz grada. On stanuje na petom...
A posvađamo se, najčešće, oko religije. On je ateista, ili naginje ka agnosticizmu. Bar je počeo da farba jaja ua Vaskrs i ide na slave, madaa on tvrdi da to radi iz tradicionalnih, a ne vjerskih razloga.

@VBČ (citat):

No, čini mi se da si u agnostike pomješao
mnošvo slobodnovjerujućih, koji itekako vjeruju ali se ne osjećaju privučeno od bilo koje konfesije,
pa su tako vankonfesionalni vjerujući. Oni ne spadaju uopće u agnostike.

Ok, otprilike razumijem.
Otpada li onda crkva (objekt) i vjerski službenici ili se može ići simo-tamo kako kad?
Što isto može biti zanimljivo.
Ok, nije zabranjen sam ulaz u objekte, nego malo ozbiljnije?
Što s 'Božićima', 'Uskrsima' i dr. gdje se jede i pije, posjećuje i zabavlja, kao i drugim segmentima običaja i kulture?
No, ipak je to moguće u demokratskim društvima, nisu rijetka mjesta, a možemo pretpostaviti i koja, gdje je takav pristup hereza opasna po život.

Vankonfesonalni vjerujući u pravilu i u ogromnom broju slučajeva nemaju potrebe za Crkvom/instititucijom
niti posrednicima u vidu svećenstva, pastora ili imama.
Pa opet sve je to individualno. Konkretno sam i sam vankonfesionalni vjerujući,
ali s potrebom povezanosti (makar i neslužbene) s jednom konfesijom koju smatram
jedinim izvornim vjerovanjem: Asirskom Crkvom bagdatskoga Patrijarhata.

Budući da bez guganja ne znam ništa o tome, mogu samo reći - Cool!  
Tj. takav mi je dojam.

@PORUCNIK (citat):

Lično mislim da su agnostici potencijalni vjernici.

Agnosticizam doslovno znači ne-znanje. Filozofski, to znači da čovek ne može dokazati ni da Bog postoji, ni da ne postoji. To je u stvari naučna pozicija - budući da su Bog i duhovnost oblast metafizike, a nauka se bavi samo fizikom, onda je sve ono što je izvan domena nauke nešto što ne može biti naučno dokazano, niti da jeste niti da nije.

Ako ostavimo po strani ove akademske sfere, u praksi obično znači da je agnostik onaj ko ne zna niti da Bog postoji ni da ne postoji, niti ga zanima da to otkrije.

A ako odemo malo u šegu, možemo reći i da su 90% vernika agnostici, jer ni oni nemaju nikakvo lično iskustvo duhovnosti, nego samo veruju da Boga ima ili da "nečeg ima", a bave se ritualima, tradicijom, folklorom pa čak i magijom, smatrajući da je to sve što im od religije treba, a da su ozbiljnije stvari nešto što je rezervisano samo za monahe.

Ne samo agnostik, svako je potencijalni vernik, ako se steknu pravi uslovi. Dešava se da osoba doživi saobraćajku i kliničku smrt, pa vidi sebe kako napušta telo i tako to... To je jedna od prilika kada se drastično mogu promeniti stavovi po pitanju verovanja.

@6795 (citat):

@PORUCNIK (citat):

Lično mislim da su agnostici potencijalni vjernici.

Ako ostavimo po strani ove akademske sfere, u praksi obično znači da je agnostik onaj ko ne zna niti da Bog postoji ni da ne postoji, niti ga zanima da to otkrije.

Ne odbacuje veru, ali ipak agnostik traži naučni dokaz o postojanju boga i verovanja.

U  biblijsko-kršćanskoj predaji  nema mjesta agnostičkomu poimanju stvarnostijer u  njoj, zaista, vjerom prihvaćena Božja objava pretpostavlja da je razum sposoban doći do spoznaje opstojnosti Boga i njegovih savršenstava, a također prepoznati da je čin, kojim se Bog objavljuje, od Njega samoga.Poslanice Rimljanima i mnoge druge biblijske poruke   kažu da   se ,,svjetlom naravnog ljudskog razuma, iz stvorenih stvari, sigurno može spoznati Bog, početak i cilj sviju stvari.«U svemu oko nas i u svakome atomu našega fizičkoga bića vidi se rad velikoga graditelja.Mi smo  kao smrtna  fizička bića  darovani sebi samima,tj našoj besmrtnoj duši koja nas oživljava.Kažu danas  da su agnostici uglavnom bivši atesti koji su to prije  bili iz političkih razloga  mada ni sami nisu vjerovali  tim  svojim uvjerenjima.Malo su iskreni(agnostici  su i neki  deklarirani vjernici jer je ljudski tražiti dokaze i ne vidjeti te dokaze u sebi samome)a malo ipak sračunati.