FORUM BIVŠIH PRIPADNIKA NEKADAŠNJE JNA 22.12.1941 - 18.07.1991

Sva(t)ko ima pravo na sjećanja - Свако има право на сећања - Vsak ima pravico na spomine - Секој има право на сеќавање - Gjith kush ka të drejt për kujtime - Mindenkinek joga van az emlekeihez
 
HomeEventsRegistracijaLogin

Share
 

 Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi

Go down 
Idi na stranicu : 1, 2, 3, 4, 5  Next
AutorPoruka
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1302
REPUTACIJA : 108
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Empty
KomentarNaslov komentara: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Icon_minitime25.05.19 14:38

Kad smo već zaratili na kopnu i u zraku možemo se osvrnuti i na neke epizode iz ratovanja na vodi, kako na moru tako i na rijekama. U temi ''Dogodilo se na današnji dan'' opisana je sudbina njemačkog bojnog broda Bismarck, no on nije bio jedina ploveća napast koja je mučila Saveznike u Drugom svjetskom ratu.

Noćna mora Britanaca - bojni brod Tirpitz

Britanci su se 27. svibnja 1941. teškom mukom riješili Bismarcka i za to platili veliku cijenu - izgubili su preko 1.400 mornara i oficira, svoj najpoznatiji ratni brod HMS Hood i jednog od svojih najboljih stručnjaka za brodsku artiljeriju viceadmirala Lancelota Hollanda. Uništenjem Bismarcka su riješili samo pola problema, jer se na Baltiku već pripremala druga napast - njegov blizanac Tirpitz.
Bojni brod Tirpitz primljen je u flotu 25. veljače 1941. godine. Admiral Lütjens priželjkivao ga je u operaciji Rheinübung u društvu s Bismarckom, međutim je zapovjedništvo Kriegsmarine zaključilo da obuka posade još nije do kraja izvedena. Ova odluka je pomalo kontroverzna, naročito kada se zna da su Britanci bez oklijevanja poslali u borbu još ''siroviji'' HMS Prince of Wales koji je na neki način i presudio Bismarcku.
Tirpitz je imao neznatno veću standardnu istisninu od Bismarcka (42.000 t.) dok su ostale karakteristike - glavno naoružanje 8 x 381 mm, brzina 30 čv. - bile praktično iste. Tirpitzu je tokom karijere pojačana protuzračna obrana.

Bojni brod Tirpitz:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi TE5Vt24

Od Baltika do Norveške

Tirpitz je bio stacioniran u Kielu kada je započeo napad na SSSR. Tada su Nijemci formirali borbenu eskadru pod zapovjedništvom viceadmirala Otta Ciliaxa, u kojoj su osim Tirpitza bili teška krstarica (ranije džepni bojni brod) Admiral Scheer, lake krstarice Köln, Nürnberg, Leipzig i Emden, te određeni broj razarača i minolovaca. Zadaća ove eskadre bila je spriječiti prodor sovjetske Baltičke flote iz Finskog zaljeva na otvoreno more, no Sovjeti tako nešto nisu ni pokušali.

Admiral Otto Ciliax:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi VGzJUtw

Zapovjednik Kriegsmarine admiral Erich Raeder predložio je Hitleru 13. studenog 1941. da se Tirpitz premjesti u Norvešku, odakle bi mogao napadati savezničke konvoje koji su prevozili pomoć za SSSR, a ujedno bi kao potencijalna opasnost (fleet in being) vezivao britansku flotu za Scapa Flow i također odvraćao Britance od eventualnog desanta na norvešku obalu. Hitler je odobrio premještanje i sredinom siječnja 1942. Tirpitz se usidrio u Trondheimu.
Prvi izlazak Tirpitza u ofenzivnu akciju zbio se u ožujku 1942. u namjeri napada na savezničke arktičke konvoje PQ 12 i QP 8 (operacija Sportpalast). Britanci su preko sustava Ultra saznali za njemačku namjeru i admiral sir John Tovey, zapovjednik Domovinske flote (Home Fleet), pripremio se za borbu s Tirpitzom. Za to je imao dovoljno snaga - u sastavu neposredne pratnje konvoja PQ 12 bili su bojni brod HMS Duke of York i bojni krstaš HMS Renown, dok je Tovey vodio skupinu za posredno osiguranje s bojnim brodom HMS King George V. Do sukoba ipak nije došlo jer je admiral Ciliax na kraju odustao od akcije.
Valja napomenuti da su pokreti njemačkih ratnih brodova u Norveškoj bili ograničeni stalnom oskudicom goriva.

Tirpitz i uništenje konvoja PQ 17

Iduća akcija protiv arktičkih konvoja u kojoj je sudjelovao Tirpitz bila je operacija Rösselsprung - napad na konvoj PQ 17 u srpnju 1942. koji je rezultirao katastrofom po Saveznike. Iako Tirpitz nije izravno sudjelovao u napadu, sâmom svojom pojavom na moru imao je izravni utjecaj na rezultat operacije.
Za napad na konvoj PQ 17 Nijemci su odredili praktično sve raspoložive površinske snage, raspoređene u dvije eskadre. Glavninu pod zapovjedništvom admirala Otta Schniewinda činili su Tirpitz, teška krstarica Admiral Hipper i 6 razarača, a pomoćnu skupinu pod zapovjedništvom viceadmirala Oskara Kummetza teške krstarice Admiral Scheer i Lützov i 6 razarača.

Admiral Otto Schniewind:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi E93QUy6

Konvoj PQ 17 imao je vrlo jaku pratnju. Osim bliskog osiguranja konvoj je posredno štitila Domovinska flota s bojnim brodovima HMS Duke of York i USS Washington, nosačem aviona HMS Victorious i skupinom krstarica i razarača.
Admiral Tovey (na bojnom brodu Duke of York) bio je obaviješten o isplovljavanju njemačke eskadre na čelu s Tirpitzom i bio je spreman Nijemcima nametnuti bitku. Valja podsjetiti da je Tovey već potopio Tirpitzovog blizanca Bismarcka. No tada je prvi pomorski lord admiral sir Dudley Pound iz Londona poslao zapovjed da se cjelokupna pratnja konvoja povuče i da se teretni brodovi rasprše.
Admiral Tovey prosvjedovao je protiv odluke koja je bila posve suprotna britanskoj pomorskoj tradiciji, ali je zapovjed morao izvršiti. Ipak nije propustio napasti Tirpitza torpednim avionima s nosača Victorious, ali bez rezultata.

Admiral sir John Tovey:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi C3Couba

Faksimil zapovjedi admirala Punda da se konvoj PQ 17 rasprši (Convoy is to scatter):

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi TVdATBc

Tu vrijedi napraviti malu digresiju. Admirali Pound i Tovey gledali su se poprijeko još odranije. Nakon potapanja Bismarcka, početkom lipnja 1941., admiral Pound je neočekivano zapovijedio da se pod istragu stave dvojica visokih oficira koji su sudjelovali u potjeri za Bismarckom - kapetan John Leach i kontraadmiral Frederic Wake-Walker. Prvi iz razloga jer je kao zapovjednik HMS Prince of Wales prekinuo borbu s Bismarckom u Danskom prolazu, a drugi jer je tu odluku odobrio. Obaviješten o tome admiral Tovey, nadređen obojici oficira, žestoko je prosvjedovao tvrdeći da bi u istim okolnostima i sâm jednako postupio. Kako Pound nije kanio odustati Tovey je zaprijetio da će podnijeti ostavku na dužnost zapovjednika Domovinske flote i staviti se na raspolaganje obrani. Nakon toga nitko više nije spominjao nikakvu istragu.
Ostalo je nerazjašnjeno zašto je Pound izdao zapovjed koja je teško kompromitirala Royal Navy i izravno utjecala na katastrofu konvoja PQ 17. Jedno od objašnjenja je da se uplašio eventualnih gubitaka američkih brodova pod britanskim zapovjedništvom. Drugi pak tu odluku pripisuju smanjenoj sposobnosti prosuđivanja uslijed bolesti (admiral Pound bolovao je od tumora na mozgu u terminalnoj fazi i iduće godine je umro).
Od napada površinskim brodovima odustali su i Nijemci. Uništenje konvoja prepušteno je avionima Luftwaffe i podmornicama. Raspršeni teretni brodovi, ostavši bez ikakve zaštite, bili su sitting ducks pa su od 34 broda potopljena 23, a samo 11 ih je stiglo do sovjetskih luka.
Ova epizoda zorno potvrđuje ulogu Tirpitza kao potencijalne mornaričke sile (fleet in being), vulgo strašila koje je samom pojavom na moru izazivalo strah kod Britanaca.

Grafički prikaz kretanja konvoja PQ 17 i približne pozicije potopljenih brodova:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi SYUNhsx

Tirpitz u Norveškoj

Poslije katastrofe konvoja PQ 17 Saveznici su privremeno obustavili dopremu pomoći SSSR-u sjevernim putem. Tirpitz je premješten u Bogenfjord kod Narvika, a zatim vraćen u Trondheim radi održavanja i sitnih popravaka. Tirpitzu se u međuvremenu pridružio bojni brod Scharnhorst, a zapovjedništvo nad svim brodovima Kriegsmarine u Norveškoj preuzeo je viceadmiral Oskar Kummetz.
Na dan 8. rujna 1943. Tirpitz je prvi i jedini put otvorio paljbu na jedan protivnički cilj. Naime, toga dana su Nijemci izveli napad na Spitzbergen u otočju Svalbard, gdje su Britanci držali meteorološku stanicu i bazu za opskrbu gorivom (Operation Zitronella, također poznata kao Operation Sizilien). Tom prilikom je Tirpitz ispalio 134 granate iz topova 381 mm i 150 mm.

Tirpitz, paljba iz glavnih topova kalibra 381 mm:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Thutvz9
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1302
REPUTACIJA : 108
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Icon_minitime25.05.19 14:43

Poslije napada na Spitzbergen Tirpitz, Scharnhorst i teška krstarica Lützow bazirani su u Kåfjordu na sjeveru Norveške. Kako su bili izvan dosega aviona RAF-a Britanci su ih odlučili napasti pomorskim diverzantima odnosno džepnim podmornicama. Podmornice su bile klase X (X-class), a svaka je nosila po dvije mine težine 2 tone koje su se postavljale pod korito broda.
U operaciju pod nazivom Source, izvedenu 22. rujna 1943., prvobitno je uključeno 10 džepnih podmornica, tegljenih do Norveške konvencionalniim podmornicama, ali ih je pred ulaz u fjord stiglo samo 6. Tri su imale napasti Tirpitz, dvije Scharnhorst i jedna Lützow. Scharnhorst je bio u plovidbi radi vježbe, Lützow nije bio napadnut (neke podmornice su putem izgubljene) dok su X-6 i X-7 uspjele postaviti mine pod korito Tirpitza. Od eksplozija mina Tirpitz je pretrpio teška oštećenja uz prodor više od 1.400 tona vode i zaglavljivanje topovske kule Dora zbog oštećenih ležajeva. Sidrište u Kåfjordu nije mogao napustiti sve do travnja 1944.

Džepna podmornica klase X, muzejski primjerak:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi IA3E2SU

Maskiranje Tirpitza u Kåfjordu:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi GFxqkpA

Britanci su u operaciji Source imali 9 poginulih i 6 zarobljenih. Dvojica sudionika operacije, poručnici Donald Cameron i Basil Place, dobili su najviše britansko odličje za podvige u ratu - Viktorijin križ (Victoria Cross, ekvivalent njemačkom Viteškom križu i USA Medalji časti).

Zračni napadi Fleet Air Arm i RAF

Britancima je Tirpitz bio previše opasan da bi ga ostavili na miru. Tokom 1944. godine napali su ga ili planirali napasti iz zraka ukupno devet puta, od čega šest puta avionima Royal Navy (Fleet Air Arm) i tri puta avionima RAF-a. Napadi s nosača aviona poznati su kao operacije Tungsten, Planet, Brawn, Tiger Claw, Mascot i Goodwood.
Potkraj ožujka 1944. Britanci su saznali da je Tirpitz blizu operativne sposobnosti, pa su odlučili napasti ga iz zraka. Kako je bio izvan dosega bombardera RAF-a napali su ga mornaričkim zrakoplovstvom. Dne 3. travnja izveli su operaciju pod nazivom Tungsten, u kojoj su sudjelovali flotni nosači aviona HMS Victorious i HMS Furious, te eskortni nosači HMS Emperor, HMS Fencer, HMS Pursuer i HMS Searcher, uz jaku pratnju brodova Home Fleet.
Napad je izvelo 40 bombardera za obrušavanje Fairey Baracuda, svaki naoružan s po jednom probojnom bombom težine 730 kg, uz jaku lovačku pratnju. Napad je iznenadio Nijemce pa su Baracude postigle 15 punih pogodaka i dva bliska promašaja. Tirpitz je pretrpio ozbiljna oštećenja, a poginula su 132 člana posade dok ih je 270 ranjeno.

Nosač aviona HMS Victorious:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi TpEj8IC

Fairey Baracuda:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi RN7ZeRe

Tirpitz za vrijeme napada 3. travnja 1944.:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi VmawK05

Tirpitz je potom sklonjen u Altenfjord, gdje su ga Britanci ponovo napali iz zraka. Planirane operacije pod nazivom Planet, Brawn, Tiger Claw i Mascot prekinute su ili otkazane zbog lošeg vremena, dok je potkraj kolovoza izvedena serija napada pod nazivom Goodwood. U operaciji su sudjelovali flotni nosači aviona HMS Furious, HMS Formidable i HMS Indefatigable te eskortni nosači HMS Nabob i HMS Trumpeter. Operacija je bila neuspješna - u sva četiri napada Tirpitz je pogođen samo jednom bombom od 230 kg koja je prouzročila minimalnu štetu.
Relativni neuspjeh napada Fleet Air Arm naveo je Britance da koriste bombardere RAF-a s kopnenih aerodroma pa su ujesen izveli zračne operacije pod nazivima Paravane i Obviate. U operaciji Paravane 15. rujna s uzletišta Jagodnik u SSSR-u poletjela su 23 bombardera Avro Lancastrer, od kojih je 17 nosilo po jednu bombu nazvanu Tallboy težine 5.400 kg a preostalih 6 po dvije mine tipa JW. Postignut je jedan pogodak u pramac, koji je bomba probila i eksplodirala ispod broda. Zbog teških strukturalnih oštećenja Tirpitz je otpisan kao prekomorska borbena jedinica i stacioniran kod otoka Håkøya u fjordu Tromsø kao plivajuća obalna baterija.
Premještanjem u fjord Tromsø Tirpitz se našao u krajnjem dometu bombardera s britanskih kopnenih aerodroma. Dne 29. listopada RAF je izveo operaciju Obviate snagom od 32 bombardera Lancaster. Zbog lošeg vremena i slabe vidljivosti postignut je samo jedan bliski promašaj.

Kraj Tirpitza

Dne 12. studenog 1944. RAF je izveo zračnu operaciju pod nazivom Catechism. U napad na Tirpitz poletjelo je 30 bombardera Avro Lancaster iz 9. i 617. skvadrona teških bombardera. Svaki Lancaster je nosio po jednu bombu Tallboy.

Avro Lancaster s bombom Tallboy:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi BABi4mR

Uvjeti za napad bili su idealni - lijepo vrijeme, njemačkih lovaca nije bilo, a Nijemci su prekasno shvatili da će biti napadnuti pa je izostalo postavljanje dimne zavjese. Tirpitz je izravno pogođen s dvije bombe, dok je treća eksplodirala neposredno uz trup. Pogoci su prouzročili sekundarnu eksploziju od koje se brod prevrnuo i zabio se jarbolima u dno. Poginulo je oko tisuću mornara i oficira, među njima zapovjednik i kompletno osoblje na mostu (oklopna vrata ostala su blokirana eksplozijom pa nije bilo moguće izaći iz zapovjednog tornja). Britancima je od protuzračne paljbe oštećen jedan Lancaster koji se morao prisilno spustiti, a posada se uspjela skloniti u neutralnu Švedsku.

Prevrnuti trup Tirpitza nakon zračnog napada 12. studenog 1944.:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi 5SlfhF8

Epilog

Za gubitak Tirpitza Nijemci su odmah našli ''žrtvenog jarca'', a to je bio major Luftwaffe Heinrich Ehrler. Bio je zapovjednik 9. Staffela u Jagdgeschwaderu 5 smještenom u Bardufossu. Inače je bio jedan od vrhunskih asova Luftwaffe koji je do pogibije nakupio 208 zračnih pobjeda. Na raspolaganju je imao 12 lovaca Focke Wulf 190, sasvim dovoljno za trome i slabo zaštićene Lancastere. Ehrlherova eskadrila je uzletjela radi presretanja, međutim dobivala je kontradiktorne vijesti o ciljevima britanskih bombardera. Najprije se spominjala Alta, a zatim Bodø. Kada je postalo jasno da je cilj Tirpitz bilo je prekasno za intervenciju lovaca.
Ehrler je izveden pred vojni sud, smijenjen s dužnosti, lišen čina, skinut s popisa za dodjelu Viteškog križa s hrastovim lišćem i dijamantima, te osuđen na tri godine zatvora. Tada je intervenirao njegov potčinjeni Walter Shuck i to kod sâmog Göringa, koji je zapovijedio novu istragu. Pokazalo se da njemački piloti uopće nisu znali da je Tirpitz nedavno pomaknut na novu poziciju i da je glavni uzrok neuspjelog presretanja bombardera bila loša komunikacija između Kriegsmarine i Luftwaffe. Ehrler je rehabilitiran i premješten u Njemačku, gdje je raspoređen u Jagdgeschwader 7 opremljen mlaznim lovcima Me-262. Poginuo je 4. travnja 1945. u napadu na bombardersku formaciju USAAF.
Uništenjem Tirpitza nestala je posljednja prijetnja njemačkih površinskih ratnih brodova britanskim pomorskim komunikacijama. Ta je prijetnja doduše bila samo hipotetska jer Tirpitz više nije bio sposoban za pomorske operacije i služio je za obranu obale, no Britanci se nisu osjećali sigurnima dok ga nisu potopili.
Pune tri i pol godine Tirpitz je strašio Britance sâmim svojim postojanjem (fleet in being) pa je Royal Navy morala držati u pripremi u Scapa Flowu 2-3 svoja najmodernija bojna broda i 2 nosača aviona, koji su mogli biti iskorišteni na drugom mjestu. Nestankom Tirpitza Britanci su mogli uputiti praktično sve svoje teške brodove na pacifičko ratište.
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1302
REPUTACIJA : 108
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Icon_minitime25.05.19 15:02

Jason Robards - dva opaka iskustva s Japancima

U Drugom svjetskom ratu borili su se i mnogi slavni ljudi, ili će slavu steći kasnije. Neki od njih su bili u ratnoj mornarici, a među njima je bio i kasnije poznati filmski glumac i dvostruki oskarovac Jason Robards.

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi MiAgqWx

Jason Robards (1922.-2000.) je bio poznati američki kazališni i filmski glumac i dvostruki dobitnik nagrade Oscar, oba puta za sporednu ulogu. Prvog Oscara je dobio za film ''Svi predsjednikovi ljudi'' (1976.), a drugog za film ''Julia'' (1977.).
Kod Robardsa je glumačka slava usljedila tek nakon ratnog iskustva. Otac (Jason Robards stariji) je također bio glumac, a sin je o glumačkom pozivu počeo razmišljati tek za vrijeme rata kao mornar US Navy.
Glumačka karijera tekla je sporo, a započela je kazališnim ulogama. Prvi film snimio je 1959. godine. Naša publika najviše ga pamti po ulogama u filmovima ''Svi predsjednikovi ljudi'', ''Pat Garrett & Billy the Kid'' i ''Dan poslije''.

James Coburn i Jason Robards u filmu ''Pat Garrett & Billy the Kid'':

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi ZslVUdp

Poslije završetka srednje škole (1940.) prijavio se kao dobrovoljac u ratnu mornaricu. Iduće godine ukrcao se na tešku krstaricu USS Northampton kao radio-operater (radioman 3rd class). Krstarica je upućena u južni Pacifik gdje je sudjelovala u pomorsko-zračnoj bici kod otoka Santa Kruz. Zatim je sudjelovala u bici kod Tassafaronge noću 30. studenog 1942., gdje je pogođena s dva japanska ''Long Lance'' torpeda i potopljena.
Robards je bio među preživjelima, ali je plivao nekoliko sati u vodi dok ga nije pokupio jedan razarač.

Krstarica USS Northampton:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi PrC3TPu

Dvije godine kasnije Robards je dodijeljen lakoj krstarici USS Nashville kao radio-operater. Prilikom američke invazije Filipina, 13. prosinca 1944., na krstaricu se srušio jedan kamikaze. Od eksplozije aviona i bombi koje je nosio poginula su 133 mornara, a 190 ih je ranjeno. Robards je prošao bez ozljeda.

Krstarica USS Nashville nakon pogotka kamikaze kod filipinskog otoka Mindoro:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Ttjr5fw

Službu u US Navy Robards je napustio 1947. godine i posvetio se glumačkoj karijeri.
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1302
REPUTACIJA : 108
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Icon_minitime26.05.19 8:33

Konvoji za Maltu 1940.-1942.

Izbijanjem rata na Sredozemlju britanski Komitet načelnika generalštabova (Chiefs of Staff Committee), najviše vojno zapovjedno tijelo, izrazio je mišljenje da je Malta s obzirom na zemljopisni položaj indefensible tj. da se ne može obraniti. Premijer Churchill je takvo mišljenje otklonio i zapovijedio da se obrana otoka smjesta pojača novim lovačkim avionima.
To je bio početak vjerojatno najslavnije epizode u pomorskom ratu na Sredozemlju 1940.-1945., koji je u Britaniji poznat kao Opsada Malte (Siege of Malta). Skupina od tri mala otoka bila je gotovo tri godine izložena zračnim napadima, oskudici i nedaćama svake vrste, ali je izdržala i dočekala pobjedu Saveznika kojoj je dala iznimno važan doprinos.
Kralj George VI dodijelio je 15. travnja 1942. Malti jedno od najvećih odličja britanske imperije George Cross, u znak priznanja za junačko držanje tokom opsade.

George Cross u muzeju u La Valetti:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Hj5CWKC

Jedini način da se Malta održi, a k tome iskoristi i kao baza za ofenzivne akcije, bio je doprema opskrbe i oružja morskim putem. Teškoće su bile ogromne. Najbliže britanske baze bile su u Gibraltaru i Aleksandriji, a pomorski put do Malte bio je izložen djelovanju pomorskih i zračnih snaga Osovine koje su imale povoljno smještene baze na talijanskom kopnu, Siciliji i Sardiniji. Najkritičnije područje je bio Sicilijanski prolaz, gdje su Talijani imali i istaknutu bazu na otoku Pantelleria.

Sicilijanski prolaz, Malta i Pantelleria:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi 1c3WIkm

Unatoč golemim teškoćama i rizicima Britanci su redovito opskrbljivali Maltu ratnim materijalom, oružjem, municijom, gorivom i hranom za vojnike i civilno stanovništvo. U razdoblju od 10. lipnja 1940. do 31. prosinca 1942. u svrhu opskrbe Malte ukupno su izveli 35 većih operacija, pri čemu je na otok stiglo ukupno 77 transportnih brodova.
U kritičnim trenucima za opskrbu najpotrebnijim ratnim materijalom korištene su podmornice, kao i brzi minopolagači HMS Abdiel, HMS Manxman i HMS Welshman koji su plovili brzinom od 39 čvorova.

Minopolagač HMS Abdiel:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi RI8Jzvv

Tokom 1940. i većeg dijela 1941. godine gubici u transportnim brodovima bili su relativno mali, no pravo iskušenje za Maltu došlo je 1942. godine kada je pritisak Luftwaffe i Regia Aeronautica doveo otok na rub izdržljivosti. Guverner Malte William Dobie bio je fizički i psihički toliko iscrpljen da ga je u svibnju 1942. zamijenio lord John Gort, a zapovjedništvo zračnih operacija u lipnju je preuzeo zrakoplovni maršal Keith Park koji se proslavio u Bici za Britaniju.
Opskrbu Malte Britanci su izvodili iz dva smjera - iz Aleksandrije i iz Britanije preko Gibraltara. Pratnju su osiguravale Mediterranean Fleet i Force H. Pokretanje konvoja za Maltu ponekad je dovodilo do pomorskih bitaka s talijanskom Regia Navale, a naročito opasni su bili napadi iz zraka i akcije podmornica.

Jedan od konvoja za Maltu pod zračnim napadom:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi QWONYYE

Operacije Harpoon i Vigorous

U lipnju 1942. stanje na Malti je bilo kritično i Britanci su istovremeno pokrenuli dva konvoja sa dvije strane - sa Bliskog istoka i iz Gibraltara.
Konvoj pod nazivom Vigorous sastojao se od 11 transportnih brodova koji su isplovili iz Haife i Port Saida, a zaštitu je pružala Mediterranean Fleet pod zapovjedništvom kontraadmirala Philipa Viana. Snage zaštite činile su lake krstarice HMS Newcastle, HMS Birmingham, HMS Cleopatra, HMS Dido, HMS Hermione, HMS Euryalus, HMS Arethusa i HMS Coventry, te 36 razarača, 4 korvete i 2 minolovca.

Admiral Philip Vian:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi VePZklX

Put ovog konvoja bio je osobito težak jer je morao proći kroz ''aleju bombi'' (Bomb Alley) između Krete i afričke obale. Zračni i podmornički napadi započeli su praktično odmah po isplovljavanju. Glavni ciljevi bili su u početku ratni brodovi pratnje, da bi se kasnije napadi koncentrirali na transportne brodove. U napadima koji su trajali puna četiri dana potopljeni su krstarica Hermione, 3 razarača i 2 transportna broda.
U međuvremenu je iz Taranta isplovila jaka talijanska bojna eskadra sa zadaćom da presretne i uništi ono što ostane od konvoja. Eskadru pod zapovjedništvom admirala Angela Iachina činili su bojni brodovi Littorio i Vittorio Veneto, teške krstarice Gorizia i Trento, laka krstarica Emanuele Filiberto Duca d'Aosta i 12 razarača.

Bojni brod Littorio:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Grc0oTA

Nakon primitka vijesti o pojavi jakih talijanskih pomorskih snaga admiralu Vianu nije preostalo drugo već da prekine operaciju i vrati preživjele brodove u Egipat, jer nije bilo nikakve šanse da i jedan brod iz konvoja stigne do Malte. Talijanima se pak isplovljavanje bojne eskadre nije previše isplatilo. Poslužila je doduše kao potencijalna prijetnja i sredstvo odvraćanja, ali je sâma pretrpjela gubitke. Torpedni avioni sa Malte oštetili su bojni brod Littorio i krstaricu Trento, koja je ostala nepokretna pa ju je potopila podmornica HMS Umbra.

Operacija Vigorous, grafički prikaz:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi 17jGBeB

Konvoj Harpoon koji je isplovio iz Gibraltara sastojao se od šest transportnih brodova i imao je vrlo jaku pratnju, pod zapovjedništvom viceadmirala Albana Curteisa - bojni brod HMS Malaya, nosači aviona HMS Eagle i HMS Argus, lake krstarice HMS Cairo, HMS Kenya, HMS Liverpool i HMS Charybdis, 17 razarača, minopolagač Welshman i 4 minolovca.
Zračni napadi Regia Aeronautica torpednim bombarderima Savoia Marchetti 79 sa Sardinije počeli su već prvog dana, pri čemu je krstarica Liverpool oštećena i morala se vratiti u Gibraltar. Dolaskom u blizinu Sicilijanskog prolaza glavnina snaga osiguranja konvoja također se morala vratiti, dok su transportni brodovi nastavili plovidbu uz pratnju brodova neposrednog osiguranja.
U zoru 15. lipnja konvoj se našao pod koordiniranim napadom zrakoplovstva i eskadre Regia Navale pod zapovjedništvom kontraadmirala Alberta da Zare s lakim krstaricama Eugenio di Savoia i Raimondo Montecuccoli te 4 razarača. U sukobu koji je poznat kao Bitka kod Pantellerie Talijani su postigli svoju jedinu pomorsku pobjedu u Drugom svjetskom ratu jer su potopili jedan razarač i nekoliko drugih brodova oštetili. Također su potopili i 4 transportna broda, tako da su na Maltu stigli samo Orari i Troilus.
Od 17 transportnih brodova oba konvoja na odredište su dakle stigla samo 2, ali je 14.000 tona iskrcanog materijala produljilo život Malti za iduća tri mjeseca.
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1302
REPUTACIJA : 108
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Icon_minitime26.05.19 8:38

Operacija Pedestal

Teret dopremljen brodovima konvoja Harpoon značio je tek privremeno olakšanje jer je Malta i dalje oskudijevala u municiji, hrani, gorivu i drugim potrebama. Stoga su Britanci u kolovozu 1942. pripremili novi konvoj od 14 transportnih brodova, koji je isplovio iz ušća rijeke Clyde u Škotskoj 2. kolovoza. Najdragocjeniji brod u konvoju bio je SS Ohio, američki tanker s britanskom posadom, koji je prevozio 11.500 tona kerozina i dizel goriva.
Zaštita konvoja kojom je zapovijedao viceadmiral Edward Neville Syfret bila je iznimno jaka - bojni brodovi HMS Nelson i HMS Rodney, nosači aviona HMS Victorious, HMS Indomitable, HMS Eagle i HMS Furious (prevozio 38 lovaca Spitfire za Maltu), lake krstarice HMS Phoebe, HMS Sirius, HMS Charybdis, HMS Nigeria, HMS Kenya, HMS Manchester i HMS Cairo i 21 razarač.

Admiral Edward Neville Syfret:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi P9v0tEr

Bojni brod HMS Nelson:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi EIUgVnx

Žestoki napadi podmornica i zrakoplovstva Luftwaffe i Regia Aeronautica počeli su već 11. kolovoza, nakon što je konvoj ušao u Sredozemno more. Napadi su trajali sve do 15. kolovoza i konvoj je pretrpio velike gubitke - podmornice su potopile nosač aviona Eagle i krstaricu Cairo, te oštetile nosač aviona Indomitable. Torpedni čamci s otoka Pantelleria potopili su krstaricu Manchester. Također su potopljeni jedan razarač i 9 transportnih brodova, a 2 krstarice su oštećene.

Krstarica HMS Manchester:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi SddurHG

Na Maltu je ipak stiglo 5 transportnih brodova, od kojih su 4 dopremila 32.000 tona tereta - dovoljno da održi Maltu kao bazu za ofanzivne operacije idućih nekoliko mjeseci.

Transportni brod Brisbane Star iz konvoja Pedestal uplovljava u Grand Harbour u La Valetti:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi QZ6HWdu

Najdragocjeniji teret - 11.500 tona goriva - dopremio je tanker Ohio i to nakon prave kalvarije koju je pretrpio na putu.
Već 11. kolovoza bio je torpediran od talijanske podmornice Axum. Zatim je bio pod uzastopnim i višednevnim zračnim napadima. Nakon što je dodatno oštećen krhotinama i tlakom od bliskih promašaja na njega se srušio oboreni Junkers Ju-87 i eksplodirao (bombe se srećom nisu aktivirale). Zatim je ponovo pogođen s nekoliko bombi i zaustavljen. Posada je napustila brod koji je izgledao izgubljen, no kasnije se vratila i uspjela ga održati na vodi pa je uzet u tegalj.

Tanker Ohio uz potporu razarača HMS Penn i HMS Ledbury na putu prema Malti:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi T2NPLpD

Olakšanje je stiglo kada je brod došao u doseg lovačke zaštite sa Malte. Lovci Spitfire otjerali su bombardere Luftwaffe pa se Ohio uspio dovući do luke u La Valetti. Britanci su uspjeli isckrcati sve gorivo prije nego je usljedio zračni napad u kojem se brod prepolovio i potonuo.

Operacija Pedestal, grafički prikaz:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi FvtGrnN

Sprovođenje konvoja Pedestal, poznat na katoličkoj Malti kao Konvoj ta' Santa Marija (jer je posljednji brod uplovio u la Valettu na blagdan Velike Gospe), unatoč velikim ljudskim i materijalnim gubicima smatra se jednom od najvećih strategijskih pobjeda Velike Britanije u Drugom svjetskom ratu.
Nakon britanske pobjede kod El Alameina i savezničkog iskrcavanja u Francuskoj Sjevernoj Africi Malta se konačno našla izvan opasnosti.

Operacije Club Run

Na dan ulaska Italije u rat (10. lipnja 1940.) jedinu lovačku obranu činila je mala skupina naziva Hal Far Fighter Flight s nekoliko zastarjelih aviona Gloster Sea Gladiator. Legenda kaže da ih je bilo samo tri i da su dobili imena Faith, Hope i Charity - tako su ih prozvali Maltežani - ali ih je u stvarnosti bilo više. Neki su služili kao izvor rezervnih dijelova.
U svakom slučaju lovačka obrana Malte nije zadovoljavala ni brojem ni kvalitetom lovaca. Napadi bombardera Regia Aeronautica na Maltu počeli su već 11. lipnja 1940. i trajali su s različitim intenzitetom gotovo tri godine, a početkom 1941. pridružio se i njemački Fliegerkorps X smješten na Siciliji. Stoga je Churchill zapovijedio da se u najkraćem roku na Maltu pošalju novi lovci.
U kolovozu 1940. nosač aviona HMS Argus dopremio je prvi kontingent od 12 lovaca Hawker Hurricane. To je bio početak operacija pod imenom Club Run, kojima je Royal Navy dostavljala Malti nove lovačke avione Hurricane i Spitfire te torpedne bombardere Fairy Albacore. Za dostavu su korišteni nosači aviona HMS Ark Royal, HMS Victorious, HMS Furious, HMS Eagle i HMS Argus. Nosači bi dopremili avione do pozicije odakle su mogli uzletjeti i stići do Malte.
Velika većina aviona uspjela je doletjeti do Malte, ali se događalo da putem bude i gubitaka. Primjerice, u studenom 1940. od 12 Hurricanea koji su uzletjeli s nosača Argus 8 ih je izgubljeno zbog pogreške u navigaciji i posljedičnog nedostatka goriva. U lipnju 1942. od 32 Spitfirea 4 su putem srušili lovci Osovine. U najtežim trenucima za Maltu, 1942. godine, događalo se da svi dopremljeni lovci budu uništeni na zemlji prije nego uspiju uzletjeti.
Nakon potapanja nosača aviona Ark Royal u studenom 1941. u pomoć su pristigli Amerikanci, koji su privremeno ustupili nosač aviona USS Wasp. Ovaj nosač dopremio je na Maltu lovce Spitfire u dva navrata - u travnju i u svibnju 1942. godine.

Nosač aviona USS Wasp:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi QtHQsGG

Nakon gubitaka nosača aviona USS Lexington i USS Yorktown Amerikanci su povukli Wasp iz Sredozemlja jer im je bio potreban za operacije kod Solomonovih otoka, no Britanci su već imali spreman novi nosač aviona HMS Indomitable.
U razdoblju od kolovoza 1940. do listopada 1942. izvedeno je ukupno 28 operacija Club Run, tokom kojih je na Maltu dostavljeno ukupno 798 aviona. Operacija je obustavljena kada su lovci Spitfire Mk Vc osposobljeni za samostalni let od Gibraltara do Malte (1.800 km).

Noi tutti affogare

Zahvaljujući opskrbi morskim putem Malta je održana ne samo kao obrambeni položaj pod britanskim suverenitetom već i kao iznimno važna baza za ofenzivna djelovanja protiv pomorskih komunikacija Osovine. Povjesničari su jednodušni u zaključku da je prvorazredna strategijska pogreška sila Osovine u tome što nisu zauzeli Maltu. To se prije svega odnosi na Italiju, koja je desantnu operaciju mogla izvesti u samom početku rata kada je obrana otoka bila vrlo slaba, a talijanska premoć golema. No Talijani su bili uvjereni kako će neutralizirati Maltu zračnim napadima i pomorskom blokadom, što se pokazalo teškom zabludom.
Kritične 1942. godine Osovina je planirala zauzimanje Malte zračno-pomorskim desantom. Nijemci su planiranu akciju nazvali Operation Herkules, a Talijani Operazione C3. Za operaciju su pripremljene i odgovarajuće snage. Desant iz zraka je trebalo izvesti 29.000 vojnika njemačke 1. padobranske divizije (1. Fallschirmjägerdivision), talijanske padobranske divizije Folgore (185ª Divisione Paracadutisti Folgore) i pješadijske divizije La Spezia izvježbane za zračni desant (80ª Divisione fanteria La Spezia). Desant sa mora imao je izvesti talijanski XXX. korpus s pješadijskim divizijama Friuli i Livorno, kao i neke manje specijalizirane jedinice.
Od operacije se odustalo, a dio snaga je prebačen na Sjevernoafričko ratište. Talijanska divizija Folgore i njemačka padobranska brigada Ramcke (Fallschirmjäger-Brigade Ramcke) uništene su u bici kod el Alameina, dok je divizija La Spezia smještena u Tripolitaniju i kasnije sudjelovala u borbama u Tunisu.
Talijanima, valja reći na kraju, nije baš teško palo odustajanje od napada na Maltu. Njihovi vojnici su u vrijeme priprema strašljivo govorili noi tutti affogare (svi ćemo se utopiti). Što i ne bi bilo daleko od istine.
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1302
REPUTACIJA : 108
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Icon_minitime26.05.19 15:06

Noćna mora Talijana - Force K na Malti

U središtu Sredozemnog mora, 80 km južno od Sicilije i 284 km istočno os Tunisa, nalazi se mala otočna država (316 km2) Malta. Sastoji se od tri otoka: Malta, Comino i Gozo. Mala zemlja bogate povijesti bila je od 1813. godine dio Britanskog imperija kao tzv. krunska kolonija (Crown Colony), a od 1964. je nezavisna država.

Malta:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi TdBRCHb

Trn u peti Osovine

Zbog svog centralnog položaja i dominiranja nad pomorskim komunikacijama u Sredozemlju Malta je bila idealna vojna baza. Do 1940. godine u njoj je bila stacionirana britanska Sredozemna flota (Mediterranean Fleet), koja je pred izbijanje rata s Italijom 1940. povučena u Aleksandriju. Ipak je Malta za čitavo vrijeme ratnih operacija na Sredozemlju predstavljala važnu pomorsku i zračnu bazu, čija je efikasnost bitno pridonijela pobjedi Saveznika. Naročito važnu ulogu je imala u ometanju pomorskih komunikacija Osovine između Italije i Libije.
Unatoč izloženom položaju i udaljenosti od Aleksandrije i Gibraltara Britanci su Maltu odlučili ne samo zadržati već i iskoristiti kao platformu za ofenzivne operacije. Na Malti su se nalazila četiri aerodroma - Hal Far, Luqa, Ta' Qali i Safi - na koje su Britanci s vremenom rasporedili lovce Hawker Hurricane, Supermarine Spitfire i Bristol Beaufighter, bombardere Vickers Wellington i Bristol Blenheim, torpedne avione Bristol Beaufort i Bristol Bisley, kao i izviđačke avione Martin Maryland i Short Sunderland. Izviđački avioni su bili opremljeni radarima što je omogućavalo noćne napade na brodove u plovidbi, a podatke o pokretanju talijanskih konvoja za libijske luke Britanci su dobivali preko sustava za dešifriranje radio poruka Ultra.

Torpedni avion Bristol Beaufort južnoafričkih zračnih snaga (SAAF) iznad Malte:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi K8QNV1z

Sa Malte su također djelovale i britanske podmornice, a njihovi napadi udruženi sa zračnima uzimali su veliki danak među talijanskim brodovljem. Zrakoplovstvu i podmornicama pridružene su i površinske flotne snage kada je na Malti stacionirana 14. flotila razarača pod zapovjedništvom kapetana Philipa Macka, s razaračima HMS Jervis, HMS Janus, HMS Nubian i HMS Mohawk. U svojoj najpoznatijoj akciji, koja se zbila noću 15. na 16. travnja 1941. nedaleko Sfaxa, britanski razarači potopili su svih 5 transportnih brodova u konvoju koji je prevozio njemačke vojnike i municiju, a također su potopili dva talijanska razarača i jednog teže oštetili. Ljudski gubici procjenjuju se na 350-1.800. Britanci su izgubili razarač Mohawk.
To je bila tek najava onoga što će usljediti kasnije. Nakon povlačenja glavnine njemačkog zrakoplovstva (Fliegerkorps X) sa Sicilije na Istočnu frontu, uz stalno jačanje PZ obrane Malte, opasnost od napada iz zraka je značajno smanjena pa su Britanci odlučili uputiti novu i jaču skupinu brodova u ovu pomorsku bazu.
Borbena skupina poznata kao Force K utemeljena je 21. listopada 1941. U svom sastavu imala je lake krstarice HMS Aurora i HMS Penelope, te razarače HMS Lance i HMS Lively. U studenom je pojačana krstaricama HMS Ajax i HMS Neptune, te razaračima HMS Kandahar i HMS Jaguar.

Force K vodio je kapetan William Gladstone Agnew, zapovjednik krstarice HMS Aurora:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi WVaWqIb

Krstarica HMS Aurora:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Gg5XmjT

Masakr konvoja ''Duisburg''

Najspektakularniji uspjeh Force K postigla je noću 8. na 9. studenog 1941. uništenjem čitavog konvoja koji je imao kodni naziv ''Duisburg''. U konvoju je bilo sedam transportnih brodova - njemački Duisburg i San Marco, te talijanski Maria, Rina Corrado, Sagitta, Minatitlan i Conte di Misurata. Brodovi su prevozili 13.290 tona ratnog materijala, 1.579 tona municije, 17.281 tonu goriva, 359 vozila, 145 talijanskih i 78 njemačkih vojnika.
Konvoj je imao vrlo jaku pratnju. Skupinu za neposrednu zaštitu, kojom je zapovijedao kapetan Ugo Bisciani, činili su razarači Maestrale, Fulmine, Euro, Grecale, Libeccio i Oriani. Snagama posredne zaštite zapovijedao je kontraadmiral (contrammiraglio) Bruno Brivonesi, a u sastavu je imao teške krstarice Trieste i Trento te razarače Granatiere, Fuciliere, Bersagliere i Alpino. Konvoj je plovio rutom istočno od Malte.

Contrammiraglio Bruno Brivonesi:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi JrJVLHX

Britanci su saznali za pokretanje konvoja preko sustava Ultra, a izviđački avion Martin Maryland otkrio ga je popodne 8. studenog. Force K isplovila je u 17.30 h i vizualno indentificirala konvoj 9. studenog u 00.39 h. Kapetan Agnew manevrirao je svojim sastavom na način da konvoj bude vidljiv na mjesečini, a njegovi brodovi skriveni u mraku. Sa brodova neposredne zaštite primijetili su Britance, ali su zaključili da je riječ o krstaricama admirala Brivonesija.

Krstarica Trento:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi YVxrVk8

Napad je započeo u 00.57 h i bio je brz i razoran. Britanci su otvorili paljbu uz pomoć radara sa udaljenosti između 3.300 i 5.500 jardi, a gađanje je bilo iznimno precizno. Talijani nisu bili svjesni što ih je snašlo, dapače vjerovali su da su pod zračnim napadom i stoga nisu izvodili nikakve manevre, a oni koji su vidjeli britanske krstarice mislili su da su to Trieste i Trento.
Admiral Brivonesi pokušao se snaći u toj zbrci i zapovijedio je da se otvori paljba na Britance, ali je nespretnim manevriranjem zašao u područje slabe vidljivosti, s konvojem između svojih i britanskih brodova. Za to vrijeme Britanci su završili posao - topovima i torpedima su potopili svih sedam transportnih brodova i razarač Fulmine, dok je još nekoliko razarača pretrpjelo oštećenja. Nakon što je napravila ovaj pokolj Force K se bez gubitaka povukla na Maltu. Bila je to jedna od jedna od najpotpunijih i najefektnijih pobjeda na moru u Drugom svjetskom ratu.
Nakon ove katastrofe Talijani su bili konsternirani, a njihovi vojni vrhovi i bijesni. Brivonesi i Bisciani su odmah smijenjeni s dužnosti (Brivonesiju je kasnije vraćeno zapovjedništvo), a Supermarina je pokušala ''sanirati štetu'' u propagandnom ratu. Te tragikomične pokušaje najbolje je opisao u svom dnevniku grof Galeazzo Ciano, tada ministar vanjskih poslova. Ciano je bez sumnje bio krupan zločinac, ali mu se ne može osporiti duhovitost pa i cinizam na račun - između ostalih - i Talijana.
Netko je u Supermarini, piše Ciano, došao na ideju da se objavi kako je podmornica Malaspina potopila na Atlantiku dva britanska broda od po 10.000 tona. Na to je šef pomorskih operacija admiral Luigi Sansonetti prekrižio cifru i napisao 30.000 tona jer ''to bolje pali''. Ciano je bio dovoljno pametan da se zgrozi nad takvim glupostima, pa je u dnevniku zapisao: ''Od svega se čini istinitim samo to da je potopljena sâma Malaspina, jer se već tjednima ne javlja u bazu''.
Netko je od admirala rekao da je jedna britanska krstarica za vrijeme bitke teško oštećena, jer je snimljena na Malti usidrena blizu doka. A Ciano je u dnevniku komentirao: ''To znači da je stanoviti čovjek vjerojatno već napola mrtav jer se nastanio blizu groblja''.

Preokret ratne sreće i teški gubici Sredozemne flote

Ratna sreća na moru okrenula se krajem 1941. godine, kada je Sredozemna flota pretrpjela neočekivane i iznimno teške gubitke. Udarci su padali iz busije - 25. studenog podmornica U-331 potopila je bojni brod HMS Barham, 14. prosinca podmornica U-557 potopila je krstaricu HMS Galatea, a 19. prosinca talijanski diverzanti onesposobili su u luci Aleksandrija bojne brodove HMS Queen Elizabeth i HMS Valiant.
Žalostan kraj zadesio je i Force K. Progoneći talijanski konvoj za Tripolis brodovi su upali u novo, tek postavljeno, minsko polje. Bilo je to 19. prosinca 1941., koji je očito bio crni dan za Britance. Krstarica Neptune se nakon udara u četvrtu minu tako brzo prevrnula da je od 767 članova posade isplivalo samo 30, od kojih je preživio tek jedan jedini čovjek koga je nakon četiri dana spasila talijanska torpiljarka. Teško su oštećeni krstarica Aurora i razarač Kandahar.

Krstarica HMS Neptune:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi 6K3uEBM

S obzirom na gubitke i pojačano bombardiranje iz zraka ostatak Force K napustio je Maltu. Ostala je samo krstarica Penelope jer je bila previše oštećena za plovidbu. U bombardiranjima je pretrpjela nova oštećenja pa su je Britanci - spremni za šalu i u najtežim trenucima - ''prekrstili'' u HMS Pepperpot (bočica za papar). U travnju 1942. uspjeli su je osposobiti da otplovi sa Malte.
Force K je ponovo obnovljena i vraćena na Maltu u studenom 1942., s krstaricama HMS Dido i HMS Euryalus te 14. flotilom razarača. No, nakon pobjede Britanaca kod El Alameina strategijska situacija na Sredozemlju je bila potpuno drukčija.
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1302
REPUTACIJA : 108
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Icon_minitime26.05.19 15:32

Ratna flotila na Volgi u obrani Staljingrada

U ovoj temi pisano je o ratnim operacijama na morima, ali ne i na rijekama koje su specifične po tome što se vode uzduž i/ili poprijeko plovnih puteva koji se razlikuju od morskog prostranstva. Jedna od prigoda gdje je riječna flotila naročito došla do izražaja je čuvena Staljingradska bitka, u kojoj je aktivno sudjelovala i sovjetska Volška ratna flotila.
Volška ratna flotila (Волжская военная флотилия), kao sastavni dio ratne mornarice SSSR, formirana je u listopadu 1941. godine u cilju zaštite plovidbe Volgom i po potrebi sudjelovanja u ratnim operacijama. Baza flotile bila je u Uljanovsku, a zapovjednik je bio kontraadmiral Dmitrij Rogačev. Brodovi flotile bili su raspoređeni u tri skupine:
- 1. brigada riječnih brodova (zapovjednik kontraadmiral Novikov)
- 2. brigada riječnih brodova (zapovjednik kontraadmiral Vorobjev)
- brigada minolovaca (zapovjednik kapetan bojnog broda Smirnov)

Admiral Dmitrij Rogačev:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi 1yISjdB

U srpnju 1942. flotila je u svom sastavu imala 7 topovnjača, 14 oklopnih čamaca, 33 minolovca, 2 ploveće PZO baterije, jednu željezničku bateriju i 2 bataljona mornaričke pješadije.

Dva tipa sovjetskih oklopnih čamaca:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi WqdzIgm

Mornarički pješaci Volške ratne flotile u Staljingradu 1942.:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi HQbteZy

Volška ratna flotila je za vrijeme Staljingradske bitke, u razdoblju od srpnja 1942. do veljače 1943., izvodila borbene operacije čišćenjem mina od Saratova do Astrahana, davanjem paljbene podrške trupama u gradu, osiguravanjem transporta vojnika i materijala u Staljingrad, iskrcavanjem desanata i protuzračnom obranom volškog plovnog puta.
Za vrijeme Staljingradske bitke flotila je obavila 35.000 plovidbi i prevezla preko Volge 135.000 vojnika, 14.000 tona materijala, 276 tenkova i 479 kamiona. Tokom bitke izgubila je od zračnih napada, topničke paljbe i mina 5 oklopnih čamaca i 16 minolovaca, uz veliki broj rekviriranih civilnih plovila.

Kamioni čekaju prijevoz preko Volge u Staljingrad, kolovoz 1942.:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi 1TE7kvF

Bombardiranje pristaništa na Volgi 1942.:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi I1M7k9g

Snimka spašavanja sovjetskih vojnika sa potopljenog broda:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi UAxMdfA

U 1943. i 1944. godini Volška ratna flotila čistila je plovni put Volge od mina. Deaktivirana je u lipnju 1944. i brodovi su predani drugim riječnim ratnim flotilama sukladno napredovanju sovjetske vojske prema zapadu.
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1302
REPUTACIJA : 108
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Icon_minitime27.05.19 9:30

Jedan od rijetkih sukoba bojnih brodova u Drugom svjetskom ratu - bitka kod rta Stilo (Battaglia di punta Stilo, Battle of Calabria)

Nakon stupanja Italije u Drugi svjetski rat (10. lipnja 1940.) pokazala se potreba za pojačanjem i dodatnom opskrbom trupa u Libiji. Stoga su Talijani 6. srpnja uputili iz Napulja za Benghazi konvoj od pet trgovačkih brodova - Esperia, Calitea, Pisani, Foscarini i Barbaro - koji su prevozili 2.200 vojnika, 72 tenka, 232 vozila, 5.700 tona goriva i maziva i 10.500 tona različitog drugog tereta.

Prvi cilj: zaštita konvoja

Neposrednu zaštitu konvoja činilo je 8 razarača i 4 torpiljarke, a dalju zaštitu teške krstarice Pola, Fiume, Gorizia, Zara, Trento i Bolzano.
Talijani su organizirali i takozvanu opću zaštitu konvoja bojnom skupinom koja je bila vrlo jaka - bojni brodovi Giulio Cesare i Conte di Cavour, lake krstarice Alberico da Barbiano, Alberto di Giussano, Duca degli Abruzzi, Giuseppe Garibaldi, Muzio Attendolo, Raimondo Montecuccoli, Duca d'Aosta i Eugenio di Savoia, te 16 razarača. Skupinom je zapovijedao admiral Inigo Campioni na bojnom brodu Giulio Cesare.

Ammiraglio di Squadra Inigo Campioni:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi VGzN4zo

Bojni brod Conte di Cavour:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Vdq8pwJ

Istodobno su i Britanci pripremili dva konvoja sa Malte za Aleksandriju - takozvani brzi konvoj (13 čv) od tri teretna broda i spori (9 čv) od četiri broda. Konvoji su prevozili civile - obitelji vojnih osoba - i različiti materijal za Sredozemnu flotu s obzirom da je ona prebazirana sa Malte u Egipat.
Zapovjednik Sredozemne flote admiral Andrew Cunningham osigurao je konvojima jaku zaštitu, pri čemu nije isključio mogućnost sukoba s jakim talijanskim snagama ''ako bude prilike'' (if the occasion arises).

Admiral Andrew Cunningham:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi MX9jusP

Britanski brodovi bili su po običaju podijeljeni u skupine. U sastavu Force A bile su lake krstarice HMS Gloucester, HMS Liverpool, HMS Neptune, HMS Orion i HMAS Sydney. U Force B nalazio se bojni brod HMS Warspite (zastavni brod admirala Cunninghama) u pratnji 5 razarača. U Force C bili su bojni brodovi HMS Malaya i HMS Royal Sovereign, nosač aviona HMS Eagle i 11 razarača.

Bojni brod HMS Royal Sovereign:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi SI6okFd

Obje strane otkrile su jedna drugu 8. srpnja. Admiral Campioni krenuo je s glavninom flote u presretanje britanskih snaga kako bi zaštitio konvoj, no iz zapovjedništva Supermarine dobio je nalog da izbjegava noćni sukob. Talijani su umjesto toga napali Sredozemnu flotu iz zraka, bombarderima s kopnenih aerodroma. Nosač aviona Eagle imao je vrlo malo aviona, a od lovaca samo 4 zastarjela Gloster Sea Gladiator koji nisu uspjeli spriječiti bombardiranje flote.
Talijani nisu imali bombardere za obrušavanje i napadali su sa velike visine, ali su ipak uspjeli postići jedan pogodak. Bomba je pala na zapovjedni most krstarice Gloucester i ubila zapovjednika i još 17 oficira i mornara. Unatoč tome brod je zadržao borbenu sposobnost.

Krstarica HMS Gloucester:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi HDFk3za

U 15h 10min 8. srpnja admiral Cunningham zapovijedio je plovidbu u smjeru baze Taranto, kako bi talijanskoj floti odsjekao odstupnicu. Tokom noći smjer plovidbe je mijenjan da bi se zavarali talijanski izviđački avioni. Talijani nisu bili sigurni gdje se nalazi britanska flota, da bi izviđanjem iz zraka utvrdili kako je puno bliže nego se pretpostavljalo.
U podne 9. srpnja međusobna udaljenost je bila samo 90 milja. Kako su bojni brodovi Malaya i Royal Sovereign bili prespori Cunningham je odlučio Talijanima nametnuti bitku svojim admiralskim brodom Warspite, a ostala dva bojna broda će se kasnije priključiti.
U međuvremenu su torpedni avioni sa nosača Eagle napali talijanske teške krstarice. Nije postignut ni jedan pogodak, ali ovaj napad ima poseban značaj - to je bio prvi u povijesti napad torpednim avionima na brodove na otvorenom moru.

Bojni brod HMS Warspite:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi AdIO6aq
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1302
REPUTACIJA : 108
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Icon_minitime27.05.19 9:33

Nosač aviona HMS Eagle:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi ZYL6o0F

Dvoboj teških topova

Borbu su prve započele krstarice, ali u razmjeni paljbe na velikoj udaljenosti nije postignut ni jedan izravni pogodak. Za to vrijeme se Warspite približio talijanskoj glavnini.
Talijani su prvi preuzeli inicijativu i admiral Campioni zapovijedio je napad na britanske bojne brodove. Admiralski brod brod Giulio Cesare otvorio je paljbu na Warspite u 15:52 h sa udaljenosti od preko 26.000 m, dok je Conte di Cavour čekao da mu se Malaya približi na domet. Warspite je odmah odgovorio, dok je Malaya otvorio paljbu u 15:54 h unatoč tome što su ciljevi bili podalje izvan dometa topova.

Giulio Cesare ispaljuje salvu na Warspite, snimka sa bojnog broda Conte di Cavour:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi StUAkH2

U 15:59 h jedna granata sa bojnog broda Warspite pogodila je palubu bojnog broda Giulio Cesare na poziciji PZO topova 37 mm. Kako je ventilacijski sistem uvukao dim u strojarnicu neki prostori su morali biti napušteni, pa je brzina broda pala na 18 čvorova. Pogodak je pao sa udaljenosti od preko 24.000 m, što je jedna od najvećih daljina artiljerijskog pogotka u povijesti ratova na moru.

Oštećenja na bojnom brodu Giulio Cesare:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi MxxUBaw

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi 36Wo2Tl

Cesare i Cavour nisu postigli ni jedan pogodak, ali je nekoliko salvi palo vrlo blizu britanskih brodova i krhotine su nanijele manja oštećenja na razaračima koji su pratili Warspite.
U 16:01 h talijanski razarači položili su dimnu zavjesu da prekriju bojne brodove. U međuvremenu je Warspite prekinuo borbeni dodir kako bi pričekao Malayu da se pridruži. S obzirom da se približavao i Royal Sovereign admiral Campioni je shvatio da je suočen s premoćnom silom i odlučio je povući Cesare i Cavoura u Messinu.
Bitka još nije bila završena. Talijanske teške krstarice otvorile su paljbu na britanske krstarice. U kratkotrajnoj borbi krstarica Bolzano pogođena je s tri granate kalibra 152 mm sa krstarice Neptune. Bitka je okončana u 16:50 h povlačenjem obiju strana.

Krstarica Bolzano:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi SCDZRYJ

Epilog

Bitka se odvijala u relativnoj blizini talijanskih kopnenih aerodroma, praktično pred nosom Regia Aeronautica, pa je zrakoplovstvo moglo odigrati važnu ulogu. Međutim, ta uloga je bila potpuno beznačajna i to iz dva razloga: napadi su došli prekasno i bili su neefikasni. Talijanski bombarderi napadali su sa velikih visina kako bi izbjegli paljbu PZO topova, a osim toga pedesetak bombardera izbacilo je bombe na vlastite brodove. To je bila posljedica rivalstva pa i svojevrsne netrpeljivosti Regia Aeronautica i Regia Navale, zbog čega prije rata nisu izvođene nikakve zajedničke vježbe ni bilo kakve pripreme za suradnju između flote i zrakoplovstva.
Bitka kod rta Stilo bila je prvi veliki sukob između talijanske i britanske flote na Sredozemnom moru u II. SR. Također je bila i jedan od rijetkih međusobnih sukoba između bojnih brodova u ratu, a jedini te vrste u Sredozemlju.

Grafički prikaz bitke kod rta Stilo:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Vp2Jklg

Zanimljivo je da su obje strane kasnije prikazivale bitku kod rta Stilo kao svoju taktičku pobjedu. Svakako bi Britanci imali više prava na takvu tvrdnju jer su gonili talijansku flotu na domaku matične obale i doslovce pred nosom talijanskih aerodroma, no u stvarnosti je rezultat bio šahovski rečeno remi. Obje strane ispunile su svoje glavne zadatke, sprovođenje i zaštitu konvoja, pri čemu nisu izgubile ni jedan brod.
Ovaj pomorski sukob donio je dva iskustva koja će biti karakteristična i za nastavak pomorskog rata na Mediteranu - Britanci su pokazali izrazitu taktičku agresivnost, dok su Talijani neuspješno pokušavali organizirati suradnju flote i zrakoplovstva.
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1302
REPUTACIJA : 108
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Icon_minitime29.05.19 15:27

Posljednji sukob bojnih brodova u povijesti - bitka u prolazu Surigao

U Drugom svjetskom ratu ulogu kapitalnih brodova (Capital Ships) preuzeli su nosači aviona, dok su bojni brodovi dobili pomoćne uloge - zaštita nosača aviona i potpora kopnenim desantima. Ipak, bilo je trenutaka kada su njihovi topovi dobro došli i za obračun s protivničkim bojnim brodovima, a posljednji takav slučaj zabilježen je 25. listopada 1944. godine u bici u prolazu Surigao - sastavnom dijelu čuvene bitke kod zaljeva Leyte.

Američko iskrcavanje na Filipine i bitka kod zaljeva Leyte

Bitka kod zaljeva Leyte (Battle of Leyte Gulf), vođena od 23. do 26. listopada 1944., bila je najveća pomorska bitka u povijesti ratova na moru. U njoj je na obje strane sudjelovalo preko 800 brodova i oko 200.000 mornara i mornaričkih avijatičara, od kojih 143.000 na strani US Navy - brojke koje nikada više neće biti dosegnute. A povod za bitku bilo je američko iskrcavanje na Filipine u zaljevu Leyte 20. listopada 1944.
Za operaciju oslobađanja Filipina Amerikanci su angažirali goleme flotne snage u dvije glavne skupine - 7. floti pod zapovjedništvom admirala Thomasa Kinkaida, koja je imala izvesti desant na otok Leyte i neposredno zaštititi desantni prostor i brodovlje, te 3. floti admirala Williama Halseya koja je imala zadaću pružiti takozvanu opću potporu desantu, odnosno spriječiti očekivani japanski pokušaj protunapada.
Američko zapovjedništvo u ovoj operaciji nije bilo jedinstveno - admiral Halsey bio je neposredno podređen zapovjedniku Pacifičke flote admiralu Chesteru Nimitzu u Pearl Harboru, dok je Kinkaid bio pod zapovjedništvom generala Douglasa McArthura. Ova podijeljenost u zapovjednom lancu donijeti će loše posljedice i za malo pretvoriti operaciju napada na Filipine u katastrofu.

Admiral Chester Nimitz:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi 0TYUjTv

Admiral Thomas Kinkaid:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi 1bxyNtk

Detaljniji opis svih faza bitke kod zaljeva Leyte prelazi okvire ovog teksta, stoga će o čitavoj bici usljediti samo opće napomene.
Japanci su imali pripremljen ratni plan za slučaj američkog napada na Filipine. Plan je nosio oznaku ''Pobjednički plan 1'' (Shō-Gō 1) i predviđao je odlučujući obračun s američkom Pacifičkom flotom. Nakon američkog iskrcavanja u zaljevu Leyte zapovjednik Kombinirane flote (Rengo Kantai) admiral Soemu Toyoda izdao je nalog za njegovo provođenje.

Admiral Soemu Toyoda:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi FXByxjD

Plan je predviđao ulazak u borbu svih snaga kojima je Japan tada raspolagao - zračnih i pomorskih. S obzirom na opći odnos snaga (ali i pogrešan izvještaj da je većina američkih nosača aviona onesposobljena u zračnim napadima) Japanci su odlučili da glavni udar bude izveden bojnim brodovima i krstaricama, koji su imali zadaću uništiti invazionu flotu. Te snage su bile podijeljene u dvije skupine - Grupu A ili središnju skupinu viceadmirala Takeo Kurite, koja je imala stići do Leyte kroz prolaz San Bernardino, te Grupu C ili južnu skupinu viceadmirala Shoji Nishimure i Kiyohide Shime koja se trebala probiti do područja desanta kroz prolaz Surigao.
Da bi osigurali nesmetan prolaz svojoj bojnoj floti Japanci su pripremili mamac - sjevernu skupinu viceadmirala Jisaburo Ozawe s nosačima aviona. Ova skupina je predstavljala ostatke ostataka nekada moćnog japanskog mornaričkog zrakoplovstva i imala je u svom sastavu nosače aviona Zuikaku, Zuiho, Chitose i Chiyoda, te bojne brodove prerađene u hibridne nosače aviona Hiyuga i Ise. Na svim brodovima bilo je samo 180 aviona. Zadaća ove eskadre bila je odvući američke nosače aviona i bojne brodove prema sjeveru, kako bi se osigurao nesmetani prilaz središnjoj i južnoj skupini prema zaljevu Leyte. Grupa A imala je proći kroz tjesnac San Bernardino, a Grupa C kroz tjesnac Surigao. Na taj način bi Amerikanci bili stisnuti u ''kliješta'' odnosno napadnuti sa dvije strane.
Na američkoj strani odgovornost za čuvanje prolaza San Bernardino pripala je 3. floti admirala Halseya odnosno 34. operativnoj eskadri (Task Force 34) viceadmirala Willisa Leea s novim bojnim brodovima, a nadzor nad prolazom Surigao bio je u nadležnosti 7. flote admirala Kinkaida.
Avioni s američkih nosača napali su Grupu A admirala Kurite u Sibuyanskom moru i potopili bojni brod Mushashi, a nekoliko drugih oštetili. Nakon toga je Kurita okrenuo u protukurs kao da kreće u povlačenje. Prevaren ovim manevrom i uvjeren da je uništio glavninu japanske eskadre admiral Halsey je uputio sve brodove 3. flote, uključivo bojne brodove, na sjever u potjeru za nosačima aviona admirala Ozawe, ostavljajući prolaz San Bernardino nebranjenim.
Povlačenje admirala Kurite bio je samo privid. Kroz San Bernardino su prema desantnom prostoru krenuli bojni brodovi Yamato, Nagato, Kongo i Haruna, 10 teških i 2 lake krstarice i 15 razarača. Sve što im je stajalo na putu bila je borbena grupa (Task Unit) 77.4.3 kojom je zapovijedao kontraadmiral Clifton Sprague, a sastojala se od eskortnih nosača aviona i razarača.
Nakon vijesti o pojavi japanske bojne flote admiral Kinkaid je uputio poruku Halseyu: - Brzi bojni brodovi su žurno potrebni, odmah, u zaljevu Leyte (Fast Battleships are Urgently Needed Immediately at Leyte Gulf!). - Međutim, admiral Lee je bio predaleko da na vrijeme stigne u pomoć.
Usljedila je jedna od najslavnijih epizoda u povijesti US Navy, poznata kao bitka kod Samara. Unatoč nemjerljivom odnosu snaga Amerikanci su napali brodove admirala Kurite svime što su imali na raspolaganju. Njihovi avioni i razarači potopili su tri japanske teške krstarice, a oštetili još tri krstarice i jedan razarač. Na američkoj strani su potopljena dva eskortna nosača aviona i dva razarača. Impresioniran američkim otporom admiral Kurita odlučio se za prekid napada i povratak u baze. Time je propustio priliku da obavi zadaću zbog koje je Japan stavio na kocku cjelokupnu svoju ratnu mornaricu.
Nosači aviona 38. operativne eskadre (Task force 38) u međuvremenu su u bici kod rta Engano dokrajčili ostatke ostataka japanskih nosača aviona.
U bici kod zaljeva Leyte Amerikanci su se izvukli za dlaku iz goleme nevolje, zahvaljujući neodlučnosti admirala Kurite i hrabrosti i umješnosti slabašnih snaga osiguranja desanta. Admiral Halsey je nakon bitke bio podvrgnut žestokoj kritici, sasvim opravdano, no zahvaljujući moćnim zaštitnicima prošao je bez posljedica.

Bitka kod Leyte, opći prikaz. U sklopu jedinstvene operacije zbile su se četiri velike bitke - kod rta Engano (gornji dio slike), u Sibuyanskom moru (sredina), kod Samara i u prolazu Surigao (sasvim dolje):

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi WVwHbUU

Surigao - stupica za Japance

Grupa C ili južna skupina bila je zapravo sastavljena od dva dijela. Jedan je činila eskadra iz sastava 2. flote iz Singapura pod zapovijedništvom viceadmirala Nishimure s bojnim brodovima Yamashiro i Fuso, teškom krstaricom Mogami i 4 razarača.

Admiral Shoji Nishimura:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Wq0D30E

Sastavni dio Grupe C bila je i 5. flota iz Japana. Zapovjednik je bio viceadmiral Shima, a flotu su činile teške krstarice Nachi i Ashigara, laka krstarica Abukuma i 4 razarača.

Admiral Kiyohide Shima:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi LN5zZnR

Obje eskadre trebale su se sastati i ploviti kao jedinstvena Grupa C prema prolazu Surigao. Međutim, to se nije dogodilo - Shima je plovio oko 25 nm iza Nishimure. Razlozi za ovo odvajanje nisu nikada razjašnjeni, a postoje bar dva tumačenja. Po povjesničaru Samuelu Morrisonu između dva admirala vladalo je rivalstvo, a kako su obojica imali isti čin ni jedan se nije htio podrediti onom drugom. Po drugoj verziji razlog je bio prozaičniji - zbog striktne radio-šutnje nisu mogli uspostaviti međusobnu vezu i uskladiti pokrete.
Bez obzira koji je razlog u pitanju, Shima je prošao daleko bolje od Nishimure.
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1302
REPUTACIJA : 108
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Icon_minitime29.05.19 15:30

U 2:00 h 25. listopada skupina admirala Nishimure uplovila je u tjesnac Surigao i ušla ravno u propast. Naime, Amerikanci su očekivali japanski pokušaj prodora ovim prolazom i pripremili su stupicu koju je izvela taktička grupa (Task group) 77.2 kontraadmirala Jesse Oldendorfa. Admiral Oldendorf rasporedio je duž prolaza razarače i torpedne čamce, a na izlazu je Japance čekala borbena linija s bojnim brodovima USS West Virginia, USS Maryland, USS Mississippi, USS Tennessee, USS California i USS Pennsylvania, 4 teške i 4 lake krstarice i većim brojem razarača.
Svi navedeni bojni brodovi osim Mississippi bili su preživjele žrtve japanskog napada na Pearl Harbor 7. prosinca 1941. U međuvremenu su ne samo popravljeni već i modernizirani, a sada im se neočekivano pružila prilika za revanš.

Admiral Jesse Oldendorf:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi UcHx1E7

Eskadru admirala Nishimure primijetio je ispred ulaza u tjesnac torpedni čamac PT-131 u 22:36 h i o tome odmah poslao izvještaj.
Japance su prvi napali torpedni čamci, ali nisu postigli ni jedan pogodak. Zatim je uslijedio napad razarača, koji su torpedirali oba japanska bojna broda. Dok je Yamashiro zadržao plovnost i nastavio plovidbu prema sjeveru, pogodak s razarača USS Melvin na bojnom brodu Fuso izazvao je sekundarnu eksploziju od koje se brod prepolovio. Obje polovice plutale su neko vrijeme da bi potonule do 3:50 h. Od oko 1.800 ljudi posade preživjelo je tek nekoliko desetaka, ali ih se u Japan vratilo samo 10 - ostale preživjele pobili su Filipinci čim su izašli na obalu.

Bojni brod Fuso:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi TQDbqlq

Razarač USS Melvine:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi B7nvZKw

Ostatak Nishimurine eskadre s bojnim brodom Yamashiro nastavio je beznadno napredovanje prema izlazu iz tjesnaca, gdje je čekala linija američkih bojnih brodova. Bio je to ulazak u klasično križanje T, koje se nije moglo izbjeći jer su sa obje strane bile obale.
U 3:16 h radar s bojnog broda West Virginia registrirao je japanske brodove na udaljenosti od 38.000 m. U 3:53 h, kada je udaljenost pala na 20.000 m, West Virginia je otvorio paljbu, a zatim su se pridružili i ostali američki bojni brodovi (osim bojnog broda Pennsylvania koji nije mogao pronaći ciljeve). Ukupno su američki bojni brodovi ispalili 141 granatu kalibra 406 mm i 144 granate 356 mm. U paljbi su također sudjelovale američke 4 teške i 4 lake krstarice s topovima kalibra 203 i 152 mm.
Bojni brod Yamashiro pretvoren je u zapaljenu ruševinu i potonuo je u 4:20 h, a s njim i admiral Nishimura. Oštećena krstarica Mogami pokušala se povući, ali je kasnije stradala u zračnom napadu. Od čitave skupine admirala Nishimure preživio je samo razarač Shigure.

Bojni brod Yamashiro:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi 7tmZvud

U međuvremenu se eskadra admirala Shime, koja je sada zaostala oko 35 nm iza Nishimure, približavala prolazu Surigao. Na ulazu u tjesnac američki torpedni čamci pogodili su krstaricu Abukuma, koja je onesposobljena za plovidbu i sutradan potopljena u zračnom napadu. Tada se Shima susreo s ostacima Nishimurine eskadre - krstaricom Mogami i razaračem Shigure. Shvativši da je pokušaj napada propao Shima se odlučio na povlačenje. Njegov zapovjedni brod krstarica Nachi sudario se s krstaricom Mogami, koja je zaostala iza formacije i kasnije je potopljena od američkih aviona.

Bitka u prolazu Surigao, grafički prikaz:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi ZSr1trY

Bitka u prolazu Surigao bila je druga od samo dvije bitke između bojnih brodova na pacifičkom ratištu (prva se zbila u bici kod Guadalcanala 15. studenog 1942.). Ujedno je bila posljednja bitka u povijesti gdje su se ovi golemi ratni strojevi međusobno sukobili - njihova era je bila završena.

Povjesnu posljednju salvu sa bojnog broda na drugi bojni brod ispalio je USS Mississippi:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi VgJnFCo
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1302
REPUTACIJA : 108
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Icon_minitime29.05.19 15:55

Zapis o bojnim brodovima klase Nelson

Bojni brodovi klase Nelson bili su prvi britanski bojni brodovi građeni nakon Prvog svjetskog rata i prvi bojni brodovi u svijetu koji su građeni prema odredbama Washingtonskog ugovora o ograničenju pomorskog naoružanja. Bili su po mnogo čemu jedinstveni i Britanci su na njima primijenili mnoga nova tehnološka i konceptualna rješenja.
Standardna istisnina iznosila je 34.000 tona, a vršna brzina 23 čvora. Debljina oklopnog pojasa iznosila je do 356 mm, palubnog oklopa 171 mm, topovskih kula 406 mm i zapovjednog tornja 343 mm.
Glavno naoružanje bojnih brodova klase Nelson činilo je 9 topova BL 16 inch Mk I kalibra 406 mm u tri trocjevne kule. Ovi topovi su projektirani 1920. godine za planirane bojne krstaše klase G-3, koji nisu građeni zbog ograničenja Washingtonskog ugovora, a u usavršenoj varijanti BL 16 inch Mk II trebali su biti ugrađeni u nove bojne brodove klase Lion - nasljednike klase King George V - koji također nisu izgrađeni.
Topovi BL 16 inch Mk I imali su granatu težine 930 kg, najveći domet od 36.400 m i brzinu paljbe od 1,5 granate po cijevi u minuti.

Topovi BL 16 inch Mk I kalibra 406 mm na bojnom brodu Rodney:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Tga3th9

Brodovi su imali specifičan raspored naoružanja, kakav je na bojnim brodovima koristila samo Francuska i na nekim krstaricama Japan. Glavno naoružanje je smješteno na pramčanom dijelu, a nadgrađe i pomoćno naoružanje na krmenom. Ovakav raspored topovskih kula imao je svojih prednosti, ali i nedostataka. Prednost je bila u boljoj koncentraciji paljbe na cilju, a mana u mogućnosti da se s dva-tri pogotka izbace iz borbe sve tri glavne kule.
Pomoćno naoružanje činilo je 12 topova BL 6 inch Mk XXII kalibra 152 mm, 6 PZO topova QF 4.7 inch Mk VIII kalibra 120 mm, 48 PZO topova QF 2-pounder kalibra 40 mm i 2 torpedne cijevi kalibra 622 mm.

Topovi BL 6 inch Mk XXII kalibra 152 mm na bojnom brodu Rodney:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi JH3UIgM

Izgrađena su dva broda ove klase - HMS Nelson, uvršten u flotu 15. kolovoza 1927., te HMS Rodney, uvršten u flotu 7. prosinca 1927. godine.
Ono čime se brodovi klase Nelson zasigurno nisu mogli pohvaliti bila je ljepota i elegancija. Dapače, riječ je o jednima od najružnijih bojnih brodova u povijesti. Kako su izdaleka podsjećali na tankere Britanci su im dali podrugljive nadimke Nelsol i Rodnol.
Ružni ili ne, brodovi klase Nelson su u trenutku uvođenja u flotu bili najjači bojni brodovi u svijetu, a njihova snaga se i te kako pokazala u Drugom svjetskom ratu.

Bojni brodovi klase Nelson u tri projekcije:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi N6SZiMl

HMS NELSON je dobio ime po admiralu Horatiu Nelsonu (1758.-1805.), pobjedniku u pomorskim bitkama s Francuzima kod Nila i Trafalgara.

HMS Nelson:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi JS1E56Q

Admiral Horatio Nelson, 1st Viscount Nelson:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi PiFMoD4

Bojni brod Nelson bio je u početnom razdoblju II. S.R. uglavnom na dužnostima pratnje konvoja na Atlantiku i zaštite od očekivane njemačke iznvazije britanskog otočja. Dne 30. listopada 1939. pogođen je s tri torpeda podmornice U-56, ali ni jedan nije eksplodirao. Sredinom 1941. premješten je u Gibraltar odakle je pratio konvoje za Maltu. Dne 27. rujna 1941. oštećen je torpedom iz talijanskog aviona. Sudjelovao je u savezničkim invazijama na Sjevernu Afriku i Siciliju, a na njegovoj palubi su 29. rujna 1943. general Eisenhower i maršal Badoglio potpisali akt o kapitulaciji Italije. U zaštiti invazije na Normandiju oštećen je s dvije mine, a nakon popravka u Philadelphiji sudjelovao je u završnim operacijama protiv Japana u Indijskom oceanu. Poslije rata je služio kao školski brod, a 1948. je otpisan i razrezan.
HMS RODNEY je dobio ime po admiralu Georgey Rodneyu (1718.-1792.) koji se istakao u pomorskim operacijama u vrijeme Američkog rata za nezavisnost.

HMS Rodney pri gađanju ciljeva na kopnu, Normandija 1944.:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi LQwIf82

Admiral George Brydges Rodney, 1st Baron Rodney:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi WcTWlif

Bojni brod Rodney bio je u početnom razdoblju II. S.R. uglavnom na dužnostima pratnje konvoja na Atlantiku, a sudjelovao je i u neuspjelom lovu na njemačke bojne brodove Scharnhorst i Gneisenau. Proslavio se u najuzbudljivijoj epizodi rata na Atlantiku, lovu na njemački bojni brod Bismarck - i to zapravo slučajno.
Rodney je u svibnju 1941. isplovio zajedno s 4 razarača u pratnju putničkog broda Brittanic, preuređenog za transport trupa, za Halifax u Kanadi. Sâm Rodney je nakon toga trebao otploviti u Boston na veliki remont, koji bi potrajao dvije godine. Stoga je na brodu osim posade bilo i putnika, a također je prevozio i neke rezervne dijelove koji će se koristiti tokom remonta. Nakon bitke u Danskom prolazu 24. svibnja u pratnji Brittanica ostavljen je samo razarač HMS Eskimo, dok su Rodney i razarači HMS Somali, HMS Tartar i HMS Mashona uključeni u potjeru za Bismarckom.
Dne 27. svibnja Rodney je zajedno s bojnim brodom HMS King George V sudjelovao u završnoj bici s Bismarckom, gdje su upravo njegovi topovi kalibra 406 mm odigrali odlučujuću ulogu u uništenju njemačkog broda (procjenjuje se da je između 100 i 130 granata pogodilo cilj).
Nakon remonta u Bostonu (koji je trajao kraće od planiranog) Rodney je uvršten u Force H u Gibraltaru, odakle je pratio konvoje za Maltu. Sudjelovao je u savezničkim invazijama na Sjevernu Afriku, Siciliju i Salerno. Godine 1944. bio je dio invazijske flote i bombardirao njemačke položaje u Normandiji. Nakon toga je ostao neaktivan u Scapa Flowu, a 1948. je otpisan i razrezan.
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1302
REPUTACIJA : 108
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Icon_minitime29.05.19 16:34

Zapis o bojnim brodovima klase King George V

U toku Drugog svjetskog rata Velika Britanija je uvela u flotu seriju bojnih brodova klase King George V, nazvanu po prvom brodu u nizu. Brodovi su bili HMS King George V (u službi od 1940.), HMS Prince of Wales (1941.), HMS Duke of York (1941.), HMS Howe (1942.) i HMS Anson (1942.).
Brodovi su projektirani i građeni u skladu s Washingtonskim (1922.) i Londonskim (1930.) ugovorom o ograničenju naoružanja na moru - za bojne brodove bila je određena maksimalna standardna istisnina od 35.000 t i kalibar topova na 406 mm.

Kontroverze i sporovi oko dizajna

Ni jedna zemlja potpisnica nije se pridržavala ograničenja iz Washingtonskog i Londonskog ugovora i svi su malo ''lažirali'' istisninu. Tako je ona kod klase King George V iznosila 36.700 t umjesto propisanih 35.000 t.
Veći problem za Britance bio je kalibar i broj topova. Britanski političari nametnuli su vlastitoj mornarici kalibar od 14 palaca ili 356 mm, pozivajući ostale zemlje potpisnice ugovora da učine to isto - naravno bez uspjeha jer su se Talijani i Francuzi odlučili za kalibar 381 mm, Amerikanci za 406 mm i Japanci za 457 mm. Tako je Britanija sâmu sebe ograničila u odnosu na ostale pomorske sile, a uz to je nove topove tek trebalo projektirati jer je Royal Navy tada koristila kalibre 381 i 406 mm.

Topovi BL-14 kalibra 356 mm:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi QrfU1dI

U početku je planirano na brodove klase King George V postaviti 12 topova 356 mm u tri četverocijevne kule. Međutim, proračuni su pokazali da bi to značajno povećalo istisninu, pa je učinjen kompromis - pramčana nadvišena kula je dobila samo dva topa umjesto četiri.
U britanskoj stručnoj javnosti vodila se velika polemika oko dizajna novih bojnih brodova. Jedan od najžešćih kritičara bio je Winston Churchill, tada političar bez većeg utjecaja, koji je u svojim memoarima detaljno opisao ''žalosnu povijest treće kule'' na brodovima klase King George V.
Dizajn bojnih brodova klase King George V opsjedao je Churchilla i kao predsjednika vlade za vrijeme rata. Tako je 22. rujna 1941. uputio pismo prvom pomorskom lordu (First Sea Lord) i lordu kontroloru (Third Sea Lord and Controller of the Navy) u kojem je tražio usporedbu bojnih brodova klase King George V i američke klase North Carolina. Churchill nije mogao prežaliti problem treće kule na britanskom brodu, prigovarao je zbog napuštanja provjerenih topova 381 mm u korist manjeg kalibra i napisao je da je ''stvar od akademskog značaja i nepopravljiva'', ali je upozorio da se iste pogreške ne smiju ponoviti na bojnim brodovima klase Lion koji su se trebali izgraditi.
Churchill je također prigovarao ''izgradnji aerodroma u sredini broda'' (mislio je na hangar za hidroavione) što je po njemu značilo ''trošenje 1.500 tona oklopa na pogrešnom mjestu''. Admiralitet je odgovorio da taj oklop štiti i pogonske strojeve. No jedna Churchillova primjedba čini se opravdanom - postavljanje pomoćnih topova kalibra 133 mm koji su bili inferiorni u odnosu na američke topove dvostruke namjene 127 mm.

Pomoćni topovi QF 5.25 kalibra 133 mm na bojnom brodu klase King George V:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi XfLKn9W

Bez obzira na primjedbe oko dizajna bojni brodovi klase King George V odigrali su zapaženu ulogu u Drugom svjetskom ratu.

Imena

HMS KING GEORGE V je dobio ime po Georgeu V., kralju Velike Britanije od 1911. do 1936. Izvorno je trebao dobiti ime King George VI. po tadašnjem kralju, jer je britanska tradicija bila da jedan od velikih brodova Royal Navy nosi ime aktualnog vladara, no George VI. je inzistirao da se brod imenuje po njegovom ocu koji je vodio zemlju u Prvom svjetskom ratu.

Kralj George V:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi 5sUR1kg

HMS King George V:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi M8kPPqe

HMS King George V je bio tri godine zapovjedni brod Domovinske flote (Home Fleet), a posebno se istakao u potapanju njemačkog bojnog broda Bismarck.

HMS PRINCE OF WALES nije dobio ime po određenoj osobi već po plemićkoj tituli koju tradicionalno nosi britanski prijestolonasljednik - najstariji sin kralja ili kraljice.

Princ Charles, današnji Prince of Wales:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi C7CIz8E

HMS Prince of Wales:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi PQVncxB

HMS Prince of Wales je bio jedini bojni brod iz klase koji je izgubljen u ratu, potopljen od japanskih aviona uz obalu Malaje. U kratkoj ratnoj karijeri najzapaženija mu je bila uloga u pomorskoj bici s Bismarckom u Danskom prolazu, kada je postigao tri pogotka i primorao admirala Lütjensa da potraži utočište u Francuskoj - do koje nikada nije stigao.


Stanko1: komentar modifikovan dana: 29.05.19 16:38; prepravljeno ukupno 1 puta
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1302
REPUTACIJA : 108
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Icon_minitime29.05.19 16:37

HMS DUKE OF YORK također nije dobio ime po određenoj osobi već po plemićkoj tituli koju tradicionalno nosi mlađi brat britanskog prijestolonasljednika - drugi po starosti sin kralja ili kraljice.

Princ Andrew, današnji Duke of York:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi YXdWF35

HMS Duke of York:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi UC94ZYH

HMS Duke of York je bio neko vrijeme zapovjedni brod Domovinske flote, a istakao se potapanjem njemačkog bojnog broda Scharnhorst u bici kod Sjevernog rta.

HMS HOWE je dobio ime po admiralu Richardu Howeu (1726.-1799.) koji se posebno istakao u Američkom revolucionarnom ratu i Francuskim revolucionarnim ratovima.

Admiral Richard Howe:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi VbVYWKc

HMS Howe:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi RvNYoHn

HMS ANSON je dobio ime po admiralu Georgeu Ansonu (1697.-1762.), prvom lordu Admiraliteta koji se posebno istaknuo u Ratu za austrijsko nasljeđe i u Sedmogodišnjem ratu.

Admiral George Anson:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi HK2Nl0e

HMS Anson:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi T43JdND

Bojni brodovi Howe i Anson uvršteni su u flotu prekasno da bi sudjelovali u nekoj pomorskoj bici. Sudjelovali su kao pratnja nosača aviona u napadima na njemački bojni brod Tirpitz, u zaštiti arktičkih konvoja za SSSR i u pomorskim akcijama u Sredozemlju, a potkraj rata su bili dio Dalekoistočne flote (Far East Fleet) u Indijskom oceanu i na Pacifiku.
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1302
REPUTACIJA : 108
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Icon_minitime29.05.19 17:04

Zapis o bojnim brodovima klase Littorio

Talijanska ratna mornarica se u Drugom svjetskom ratu nije baš proslavila, a uzroci tome su mnogostruki i složeni pa izlaze iz okvira ove teme. Ipak su Talijani imali i brodove koji su bili pri vrhu kvalitete u svojoj klasi, a među njima su i bojni brodovi tipa Littorio.

Koncept

Washingtonskim ugovorom o ograničenju pomorskih snaga iz 1922. godine Italiji i Francuskoj je dopuštena izgradnja dodatnih 70.000 tona brodovlja u razdoblju od 1927. do 1929.
Talijani su namjeravali ustrojiti mornaricu koja bi bila ravna po snazi britanskoj i francuskoj sredozemnoj floti. Tako su temeljito rekonstruirali i modernizirali stare bojne brodove iz Prvog svjetskog rata klasa Conte di Cavour i Andrea Doria, ali i pristupili izgradnji nove klase takozvanih superdrednota. Pri tome su se vodili namjerom da novi brodovi budu jači od francuske klase Dunkerque.
Razmatrano je više projekata da bi na kraju bio izabran dizajn bojnog broda standardne istisnine 40.000 t naoružanog s 9 topova kalibra 381 mm u tri trocjevne kule. Topove je projektirala i izgradila tvornica Ansaldo pod oznakom Cannone da 381/50 Ansaldo M1934.

Topovi Cannone da 381/50 Ansaldo M1934 na bojnom brodu Roma:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi 8I1fJeR

Osim glavnih topova brodovi su naoružani s 12 pomoćnih topova kalibra 152 mm, a od PZO oružja s 12 topova 90 mm, 20 od 37 mm i 16 od 20 mm. Pogonski strojevi od 128.000 ks davali su vršnu brzinu od 30 čvorova.
Oklopna zaštita je također bila zadovoljavajuća. Debljina oklopnog pojasa iznosila je 356 mm, oklopa palube 162 mm i topovskih kula 356 mm.
Gradnja brodova trajala je od 1934. do 1942. godine.

Bojni brodovi klase Littorio u dvije projekcije:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi JwJnRxI

Brodovi u klasi

U klasi su bila četiri broda - Littorio (uvršten u flotu 1940. godine), Vittorio Veneto (1940.), Roma (1942.) i Impero (nedovršen).

LITTORIO, poslije pada Mussolinija preimenovan u ITALIA, dobio je ime po liktoru iz antičkog Rima. Liktori su bili pratitelji visokih dužnosnika i svećenika, a u ruci su nosili fasces - svežanj pruća sa sjekirom u sredini kao simbol vrhovne vlasti. Taj amblem je preuzeo pokret Benita Mussolinija pa otuda naziv fašizam.

Littorio:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi MBhFRIg

Liktor:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi OwjBwXi

Na početku rata sudjelovao je u bezuspješnim operacijama protiv britanskih konvoja za Maltu. U napadu na Taranto 10./11. studenog 1940. pogođen je s tri torpeda i teže oštećen. U flotu se vratio 11. ožujka 1941. i ponovo sudjelovao u akcijama protiv britanskih konvoja za Maltu. U pokušaju napada na konvoj Vigorous 14. lipnja 1942. pogođen je bombom iz aviona B-24 Liberator i torpedom iz aviona Wellington. Nakon popravka je ostao neaktivan u bazama Taranto i La Spezia, kao i ostatak talijanske bojne flote, zbog oskudice goriva. U La Speziji je 19. lipnja 1943. pogođen s tri bombe iz aviona USAAF. Poslije kapitulacije Italije, u plovidbi prema Malti, pogođen je navođenom bombom Fritz-X njemačke Luftwaffe. Poslije rata je pripao USA kao ratni plijen, ali nikada nije preuzet već je 1948. razrezan u La Speziji.

VITTORIO VENETO je dobio ime po bici kod Vittorio Veneta vođenoj od 24. studenog do 3. prosinca 1918., kojom je Italija postigla odlučujuću pobjedu nad Austro-Ugarskom u Prvom svjetskom ratu.

Vittorio Veneto:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi YCUeNLb

Na početku rata sudjelovao je u bezuspješnim operacijama protiv britanskih konvoja za Maltu. U napadu na Taranto 10./11. studenog 1940. ostao je neoštećen. Sudjelovao je u bici kod Matapana 28. ožujka 1941. kada je pogođen torpedom iz aviona Albacore. Nakon popravka se vratio u flotu i u prosincu 1941. ponovo je pogođen torpedom iz podmornice HMS Urge. Sudjelovao je u akcijama protiv britanskih konvoja za Maltu 1942. godine, a zatim je ostao neaktivan u bazama Taranto i La Spezia zbog oskudice goriva. Poslije kapitulacije Italije otplovio je na Maltu i poslije rata je pripao Velikoj Britaniji kao ratni plijen, ali nije preuzet već je prodan i razrezan.
I jedna zanimljivost - 12 topova kalibra 90 mm sa Vittorio Veneta preuzela je JNA i koristila ih u obalnoj bateriji na otoku Žirje u Šibenskom arhipelagu.

Top 90 mm sa Vittorio Veneta u obalnoj bateriji Žirje:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi O4bXrVy

ROMA je dobio ime po Rimu, ''vječnom gradu'' i prijestolnici ujedinjene Italije.

Roma:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi H2Onbqx

Roma nikada nije isplovio u borbenu misiju zbog oskudice goriva. U lipnju 1943. u dva napada je oštećen od bombardera USAAF. Nakon kapitulacije Italije isplovio je kao admiralski brod prema Malti, ali je u prolazu Bonifacio potopljen navođenim bombama Fritz-X sa bombardera Do-217.

IMPERO je dobio ime po talijanskoj imperiji koja je u to vrijeme obuhvaćala Italiju, Dodekanez, Libiju, Etiopiju i Talijansku Somaliju.

Impero u brodogradilištu:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi QXzplEy

Kao što se ''imperija'' na staklenim nogama raspala tako ni Impero nikada nije zaplovio. U more je porinut u studenom 1939. godine. Nakon ulaska Italije u rat oskudni resursi su preusmjereni u gradnju eskortnih brodova tako da je opremanje Impera obustavljeno. Poslije kapitulacije Italije nedovršeni brod su zaplijenili Nijemci u Trstu i koristili ga za vježbe gađanja. Potopljen je u veljači 1945. od savezničkih bombardera, a poslije rata je podignut i razrezan u Veneciji.
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1302
REPUTACIJA : 108
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Icon_minitime30.05.19 8:45

Francuski bojni brodovi klasa Dunkerque i Richelieu

Francuska je između dva svjetska rata smatrana jednom od pomorskih velesila iako je po mnogo čemu zaostajala za Velikom Britanijom, USA, Japanom i Italijom. Naročito se to odnosi na bojnu flotu koja se oslanjala na pet zastarjelih bojnih brodova klasa Bretagne i Courbet. Tek potkraj tridesetih godina francuska ratna mornarica je uvela u flotu dva nova bojna broda klase Dunkerque i započela gradnju tri bojna broda klase Richelieu, od kojih su u more porinuta samo dva.

Klasa Dunkerque

Bojni brodovi klase Dunkerque su bili izravni francusku odgovor na njemačke džepne bojne brodove (Panzerschiff) klase Deutschland. Stoga su bili manji, lakše naoružani i slabije oklopljeni od bojnih brodova koje su istodobno gradile ili planirale druge pomorske velesile (britanska klasa King George V, USA North Carolina, talijanska Littorio i japanska Yamato), ali su bili brži pa su najčešće svrstavani u kategoriju bojnih krstaša.
Brodovi klase Dunkerque imali su standardnu istisninu od 27.000 tona i vršnu brzinu od 31 čvora. Debljina glavnog oklopnog pojasa iznosila je 225-283 mm, oklopa palube do 127 mm, topovskih kula do 360 mm i zapovjednog tornja 270 mm.

Bojni brodovi klase Dunkerque u dvije projekcije:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi ZRUFj87

Naoružanje je bilo raspoređeno po uzoru na britanske bojne brodove klase Nelson - topovi glavne artiljerije u pramčanom dijelu, a pomoćne artiljerije na krmenom. Glavno naoružanje je činilo 8 topova 330 mm/50 Modèle 1931 u 2 četverocijevne kule, a pomoćno 10 topova 130 mm/45 DP Mle 1931 u dvije četverocijevne i jednoj dvocijevnoj kuli, 10 PZO topova 37 mm/50 CAD Mle 1933 i 8 PZO mitraljeza 13.2 mm/76 CAQ Mle 1929.

Pancirna granata za top 330 mm/50 Modèle 1931:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi 7q8JSSn

Izgrađena su dva bojna broda ove klase, koji su dobili imena po francuskim gradovima. Zajedno su formirali takozvanu Prvu linijsku diviziju (1ère Division de Ligne). Oba su sudjelovala u pomorskim operacijama prve faze Drugog svjetskog rata.

DUNKERQUE je u flotu uvršten 1. svibnja 1937. godine. Početkom II. S.R. bio je baziran u Brestu i sudjelovao je u potjeri za njemačkim džepnim bojnim brodom Admiral Graf Spee i bojnim brodovima Scharnhorst i Gneisenau.

Bojni brod Dunkerque:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi P27lGw6

Poslije francuske kapitulacije u Compiègneu 22. lipnja 1940. Dunkerque je zajedno s glavninom francuske flote premješten u pomorsku bazu Mers El Kébir u Alžiru. U napadu britanske flote 3. srpnja 1940. (operacija Catapult) oštećen je i nasukan. Francuzi su od njemačke Komisije za nadzor primirja (njem. Waffenstillstandskommission - WAKO, franc. La Commission allemande d'armistice) 1941. godine dobili dopuštenje za premještanje broda u Toulon radi popravka. Tome su se energično usprotivili Britanci koji su se bojali da brod ne padne Nijemcima u ruke, pa su zatražili posredovanje predsjednika USA. Dunkerque je ipak premješten u Toulon, ali nikada više nije zaplovio - prilikom njemačkog napada na Toulon 27. studenog 1942. miniran je i onesposobljen u suhom doku.

STRASBOURG je u flotu uvršten 24. travnja 1939. godine. Početkom II. S.R. bio je baziran u luci Dakar i sudjelovao je u potjeri za njemačkim džepnim bojnim brodom Admiral Graf Spee. Zatim je na kratko bio u Sredozemlju i u Brestu, odakle je u travnju 1940. premješten u pomorsku bazu Mers El Kébir u Alžiru.

Bojni brod Strasbourg:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi ZlL1XRZ

U napadu britanske flote 3. srpnja 1940. Strasbourg je lakše oštećen krhotinama od bliskih promašaja. Uspio se izvući sa sidrišta, izmaći britanskoj potjeri i uploviti u Toulon. Nikada više nije sudjelovao u borbenoj akciji, a prilikom njemačkog napada na Toulon 27. studenog 1942. potopljen je odlukom admirala Jeana de Labordea zajedno s ostatkom francuske flote.

Klasa Richelieu

Pojava bojnih brodova klase Dunkerque izravno je potakla novu utrku u pomorskom naoružanju između susjednih velesila i potencijalnih protivnika u budućem ratu. Njemačka je odgovorila izgradnjom dva bojna broda klase Scharnhorst, a Italija izgradnjom četiri bojna broda klase Littorio. Dok njemački brodovi nisu smatrani realnom prijetnjom klasi Dunkerque talijanski bojni brodovi su bili veći, bolje oklopljeni i naoružani, a jednaki po brzini. Stoga su Francuzi 1935. godine položili kobilice za tri nova bojna broda klase Richelieu koji bi mogli parirati klasi Littorio, od kojih su u more porinuta samo dva. Brodovi su dobili imena po istaknutim osobama iz francuske povijesti.
Bojni brodovi klase Richelieu imali su standardnu istisninu od 35.000 tona i vršnu brzinu od 30 čvorova. Debljina glavnog oklopnog pojasa iznosila je 330 mm, oklopa palube do 170 mm, topovskih kula do 430 mm i zapovjednog tornja 340 mm.

Bojni brodovi klase Richelieu u dvije projekcije:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi IwU46X2

Glavno naoružanje se, kao kod brodova klase Dunkerque, nalazilo na pramcu i sastojalo se od 8 topova 380mm/45 Modèle 1935 u dvije četverocijevne kule.

Top 380mm/45 Modèle 1935 sa bojnog broda Richelieu u pomorskoj bazi Brest:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi FdBgJZf
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1302
REPUTACIJA : 108
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Icon_minitime30.05.19 8:48

Pomoćno naoružanje bilo je smješteno na krmi. U početku je glavni kalibar pomoćnih topova bio 152 mm (9 topova u 3 trocijevne kule) da bi bio zamijenjen s 12 topova dvostruke namjene 100 mm Modèle 1931.
Protuzračno oružje se izvorno sastojalo od 16 topova 37 mm Modèle 1933 i 28 mitraljeza 13.2 mm Hotchkiss Modèle 1929. Jean Bart je kod poslijeratne rekonstrukcije (1953.) dobio 24 topa dvostruke namjene 100 mm Modèle 1946 i 28 PZO topova 57 mm Bofors Modèle 1948.
U trenutku izbijanja Drugog svjetskog rata oba broda su još bila u fazi opremanja i tek simbolično sposobna za borbu. Stoga su po njemačkom napadu na Francusku sklonjeni u Dakar i Casablancu.

RICHELIEU je dobio ime po kardinalu Armandu Jeanu du Plessis de Richelieu (1686.-1642.), ministru u vladi Francuske i glavnom savjetniku kralja Louisa XIII.

Armand Jean du Plessis de Richelieu:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi L1Mh28y

Bojni brod Richelieu:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi T0nbQYn

Richelieu je 27. lipnja 1940. uplovio u Dakar gdje je u dva navrata izložen napadu Britanaca. Nakon prelaska francuske flote na stranu Saveznika upućen je u USA gdje je potkraj 1943. dovršen i opremljen radarskim uređajima, kao i novim PZO topovima Bofors kalibra 40 mm i Oerlikon kalibra 20 mm. Početkom 1944. pridružen je britanskoj Dalekoistočnoj floti (Far East Fleet) i sudjelovao je u završnim operacijama protiv Japana.

Richelieu u New Yorku 1943. godine:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi MTGZcYB

Poslije rata je neko vrijeme bio zastavni brod francuske Force d'Intervention, da bi 1952. bio preklasificiran u trenažni brod za artiljeriju. Godine 1958. stavljen je u rezervu, a 1968. izbrisan iz flotne liste i razrezan.

JEAN BART je dobio ime po Jeanu Bartu (1650.-1702.), francuskom pomorskom zapovjedniku i licenciranom gusaru.

Jean Bart:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi U5G9T3H

Bojni brod Jean Bart:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi GBwros6

Po njemačkom napadu na Francusku Jean Bart je premješten iz baze St. Nazaire u Casablancu. Tu je dočekao iskrcavanje Amerikanaca u studenom 1942. i otvorio paljbu na napadače iz jedina raspoloživa 4 topa kalibra 381 mm. Na to je napadnut i oštećen avionima sa nosača USS Ranger, a zatim je onesposobljen topovima sa bojnog broda USS Massachussetts. Jedna granata je probila palubni oklop i eksplodirala u skladištu municije za pomoćne topove 152 mm, no kako su skladišta bila prazna i topovi nisu bili instalirani nije došlo do katastrofalne eksplozije koja bi uništila brod.

Oštećeni Jean Bart u luci Casablanca:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi AToVJjJ

Za razliku od svog blizanca Jean Bart poslije prelaska na stranu Saveznika nije sudjelovao u ratu. Topovske cijevi 381 mm su skinute i prevezene u USA kako bi se kompletirao Richelieu, a razmatrane su kombinacije da se Jean Bart pretvori u hibridni nosač aviona. Radovi na dovršenju broda protegnuli su se sve do 1957. godine, iako je u međuvremenu (1956.) sudjelovao u Anglo-francusko-izraelskom napadu na Egipat. U toj operaciji mogao je pucati iz samo 2 topovske cijevi kule broj 2.
Već 1957. je stavljen u rezervu, a iz flotne liste je izbrisan 1968. godine i razrezan.
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1302
REPUTACIJA : 108
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Icon_minitime30.05.19 13:24

Talijanski bojni brodovi klasa Cavour i Duilio

Neposredno pred Drugi svjetski rat talijanska ratna mornarica je imala na raspolaganju četiri aktivna bojna broda klasa Conte di Cavour i Caio Duilio, koji su bili vrlo slični po dizajnu. Riječ je o brodovima koji su u flotu uvršteni još prije ili za vrijeme Prvog svjetskog rata, ali su tridesetih godina tako temeljito rekonstruirani i modernizirani da se može govoriti o gotovo novim brodovima. Trupovi brodova su produljeni s povećanom istisninom, promijenjena su pogonska postrojenja i naoružanje i pojačan je oklop, a od stare strukture zadržano je tek 40%.
Između ostalog stari topovi kalibra 305 mm zamijenjeni su novima kalibra 320 mm OTO/Ansaldo 320/44 Modello 1934.

Topovi OTO/Ansaldo 320/44 Modello 1934 na bojnom brodu Giulio Cesare:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi UvtEbAt

Standardna istisnina brodova nakon rekonstrukcije povećana je od 23.000 t na 29.000 t, a brzina od 21,5 na 27 čvorova. Uz 10 topova 320 mm u 2 trocijevne i 2 dvocijevne kule brodovi su nosili po 12 pomoćnih topova kalibra 120 mm i 8 od 100 mm. Oklopna zaštita nije bila impresivna - glavni pojas 250 mm, paluba 135-166 mm i kule 230 mm.

Klasa Conte di Cavour

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi N1FoFfC

U klasi su bila tri broda - Conte di Cavour, Giulio Cesare i Leonardo da Vinci.

CONTE DI CAVOUR je dobio ime po Camillu Bensu grofu Cavouru, predsjedniku vlade Pijemonta i vrhovnom vođi Risorgimenta - ujedinjenja Italije pod savojskom dinastijom.

Camillo Benso conte di Cavour:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi IJSVdx2

Conte di Cavour:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi CLU3IeW

Ratna karijera broda u II. S.R. trajala je relativno kratko. Sudjelovao je u pomorskoj bici kod rta Stilo, a u napadu Britanaca na Taranto je torpediran i potopljen. Popravak se oduljio i brod je poslije kapitulacije Italije pao u ruke Nijemaca i pretvoren u hulk (plutajući trup broda nesposoban za plovidbu, koji služi za različite pomoćne namjene). Potopljen je u zračnom napadu USAAF u veljači 1945., a 1946. je podignut i razrezan.

GIULIO CESARE je dobio ime po rimskom vojskovođi i državniku Gaju Juliju Cezaru.

Gaj Julije Cezar:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi QWlBLOj

Giulio Cesare:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi DjbPsqu

Giulio Cesare je kao zapovjedni brod admirala Campionija sudjelovao u bici kod rta Stilo, kojom prilikom je oštećen pogocima sa bojnog broda HMS Warspite. Kasnije je sudjelovao u neuspješnim akcijama protiv britanskih konvoja. Godine 1942. pretvoren je u brod za obuku, a poslije kapitulacije Italije prebjegao je na Maltu. Poslije rata je pripao kao ratni plijen SSSR-u gdje je pod imenom Novorosijsk služio do 1955. godine.

LEONARDO DA VINCI je dobio ime po glasovitom umjetniku i izumitelju Leonardu da Vinciju. Potonuo je 2. kolovoza 1916. nakon eksplozije magazina s municijom i poslije rata je izvađen i razrezan.
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1302
REPUTACIJA : 108
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Icon_minitime30.05.19 13:27

Klasa Caio Duilio

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi 3W3tiWM

CAIO DUILIO je dobio ime po rimskom političaru i admiralu Gaju Duiliju koji se istakao u Prvom punskom ratu.

Trijumf Gaja Duilija u Rimu, grafika:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi SA3CFmI

Caio Duilio:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi VgBxrSg

Caio Duilio je u II. S.R. sudjelovao u pratnji nekoliko konvoja za Libiju i u neuspjelim akcijama protiv britanske Mediterranean Fleet. Poslije kapitulacije Italije je prebjegao na Maltu i ostavljen je na raspolaganje talijanskoj ratnoj mornarici, gdje je služio do 1953. godine.

ANDREA DORIA je dobio ime po đenovskom kondotijeru (condottiero), admiralu i državniku Andrei Doriji koji se istakao u pomorskom ratu protiv Turaka u XVI. stoljeću.

Condottiero Andrea Doria:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Eemqcyp

Andrea Doria:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi T3yPwmt

Andrea Doria u II. S.R. nije vidio puno akcije - 1941. i 1942. sudjelovao je u pratnji nekoliko konvoja za Libiju. Poslije kapitulacije Italije je prebjegao na Maltu i ostavljen je na raspolaganje talijanskoj ratnoj mornarici, gdje je kao školski brod služio do 1956. godine.
Neka imena opisanih bojnih brodova Marina Militare Italiana zadržala je i poslije II. S.R. U razdoblju 1958.-1992. u službi su bile krstarice - nosači helikoptera Andrea Doria i Caio Duilio naoružane između ostalog PZO projektilima RIM-2 Terrier.

Najveći brod Marina Militare Italiana danas je nosač aviona Conte di Cavour:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi ZASj5Pz
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1302
REPUTACIJA : 108
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Icon_minitime30.05.19 14:07

Prodor brodova Kriegsmarine kroz La Manche 1942.

''Viceadmiralu Ciliaxu uspjelo je ono što nije postigao vojvoda Medina-Sidonia. Još od sedamnaestog stoljeća nismo imali manje razloga da se ponosimo svojom pomorskom moći… To je kraj legende da u ratno doba ni jedna neprijateljska bojna flota ne može proći kroz ono što ponosno zovemo Engleski kanal.'' (londonski The Times)

Plan

Nakon uspješnog dvomjesečnog krstarenja Atlantikom (operacija Berlin), u kojem su potopili ili zaplijenili 22 trgovačka broda, njemački bojni brodovi Scharnhorst i Gneisenau usidrili su se 22. ožujka 1941. u francuskoj pomorskoj bazi Brest. Dne 1. lipnja pridružila im se teška krstarica Prinz Eugen koja je preživjela potjeru za Bismarckom.

Bojni brod Gneisenau:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi 5QUINT8

Britanci su odmah započeli zračne napade na njemačke brodove u Brestu. Unatoč vrlo jakoj PZ obrani i velikim gubicima uspjeli su u nekoliko navrata pogoditi i oštetiti oba njemačka bojna broda, tako da se nisu mogli pridružiti Bismarcku u operaciji Rheinübung.
Poslije propasti bojnog broda Bismarck Nijemci su odustali od vođenja krstaričkog rata na Atlantiku velikim ratnim brodovima, kako zbog gubitka opskrbnih brodova tako i zbog općenite sumnje u uspjeh. Stoga je Adolf Hitler osobno zapovijedio da se brodovi iz Bresta vrate u domaće luke.
Zapovjedništvo Kriegsmarine favoriziralo je povratak u Njemačku kroz Danski prolaz, ali je razmatralo i mogućnost prodora najkraćim putem - kroz kanal La Manche. Na kraju je Hitler zapovijedio da se brodovi vrate kroz La Manche. Operacija će dobiti ime Unternehmen Cerberus (= kerber, mitološki troglavi pas) i biti će jedan od najsmjelijih podviga u povijesti pomorskog ratovanja.
Za planiranje operacije Cerberus bio je odgovoran admiral Alfred Saalwächter, zapovjednik mornaričke skupine Zapad (Marinegruppenkommando West), dok će eskadru voditi viceadmiral Otto Ciliax na bojnom brodu Scharnhorst.
Operacija je pripremljena vrlo pažljivo i detaljno. Za osiguranje teških brodova dodijeljeni su razarači, torpiljarke, minolovci i torpedni čamci, dok je Luftwaffe pripremila 250 lovaca za zračnu zaštitu. Također su poduzete različite mjere da se postigne iznenađenje, od ometanja britanskih radarskih stanica do podjele posadama tropskih odijela i šljemova kako bi se prevarili britanski agenti u Brestu. Najveće iznenađenje prirediti će tajming operacije - brodovi će iz Bresta isploviti noću, a kroz najopasniji dio rute, Doverski tjesnac, ploviti će usred dana.
Britanci su La Manche držali pod nadzorom i gotovo svakodnevno vodili borbe s njemačkim lakim pomorskim snagama. Iako nisu otklonili mogućnost da se njemački brodovi iz Bresta pokušaju probiti kroz La Manche, takvu soluciju smatrali su malo vjerojatnom. Uz to su pretpostavljali da će Nijemci, ako pokušaju prodor, isploviti danju kako bi kroz Doverski tjesnac prošli noću i da će biti na vrijeme otkriveni. Britanskim snagama u La Mancheu zapovijedao je viceadmiral Bertram Ramsay, koji je raspolagao s 6 razarača u Harwichu, 32 torpedna čamca i oko 450 aviona.

Prodor

Njemački brodovi isplovili su iz Bresta 11. veljače 1942. u 22:45 h. Otkrio ih je tek idućeg dana u 11:45 h jedan Spitfire u zračnoj patroli, ali pilot zbog striktne radio šutnje nije izvijestio o tome sve dok nije sletio.

Scharnhorst i Gneisenau za vrijeme operacije Cerberus, snimka sa krstarice Prinz Eugen:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi NcKi22j

Reagiranje Britanaca bilo je zakašnjelo, tromo i neefikasno. Oko podne 12. veljače njemački brodovi prošli su kroz najopasnije područje, Doverski tjesnac, gdje su ih Britanci gađali dalekometnim obalnim baterijama. Zbog loše vidljivosti i radarskih smetnji nisu postigli ni jedan pogodak.

Britanski obalni top ''Winnie'' kalibra 356 mm kod sela St. Margaret's at Cliffe u grofoviji Kent:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi XDv1kGY

Nakon izlaska iz Doverskog tjesnaca njemačke brodove napali su britanski torpedni čamci, ali bez uspjeha. Jednako neefikasan bio je i kasniji napad razaračima.
U međuvremenu, u 12:45 h, brodove je napalo 6 torpednih aviona Fairey Swordfish kojima je zapovijedao kapetan korvete Eugene Esmonde, veteran potjere za Bismarckom. Hrabrost pilota zastarjelih i sporih aviona zadivila je i samog admirala Ciliaxa. Svih šest aviona je srušeno, a da nisu postigli ni jedan pogodak. Među poginulima je bio i Esmonde, čiji Swordfish je dobio izravni pogodak granatom 105 mm.

Napad Swordfisha na njemačke brodove, umjetnički prikaz:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi YvW8XVV

Eugene Esmonde:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi 4uBEFH5

Posljednji pokušaj da zaustave njemačke brodove učinili su bombarderi RAF-a ispred obale Nizozemske iza 16 sati, ali bez uspjeha. Najveću opasnost za Nijemce predstavljale su morske mine u koje je Scharnhorst udario dvaput, a Gneisenau jednom. Poslije drugog naleta Scharnhorsta na minu admiral Ciliax prekrcao se na razarač Z-29.
Noću 13. veljače njemački brodovi uplovili su u baze - Scharnhorst u Wilhelmshaven, a Gneisenau i Prinz Eugen u Brunsbüttel.

Operacija Cerberus, grafički prikaz:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi SzwFnXm

Epilog

Prodor njemačkih brodova kroz La Manche, Britancima doslovce ispred nosa, značio je za Veliku Britaniju ne samo taktički poraz već i veliko poniženje. Londonski list The Times napisao je: ''Viceadmiralu Ciliaxu uspjelo je ono što nije postigao vojvoda Medina-Sidonia. Još od sedamnaestog stoljeća nismo imali manje razloga da se ponosimo svojom pomorskom moći… To je kraj legende da u ratno doba ni jedna neprijateljska bojna flota ne može proći kroz ono što s ponosom zovemo Engleski kanal. (Vice Admiral Ciliax has succeeded where the Duke of Medina-Sidonia failed. Nothing more mortifying to the pride of our seapower has happened since the seventeenth century… It spelled the end of the Royal Navy legend that in wartime no enemy battle fleet could pass through what we proudly call the English Channel)''.
Operacija Cerberus bila je veliki taktički uspjeh Nijemaca, ali u konačnici - po mišljenju njemačkog admiraliteta - strategijski poraz. Povlačenjem iz Bresta onemogućen je neometani izlazak tri moćna ratna broda na Atlantik, pa su prestali biti realnom prijetnjom savezničkom pomorskom prometu.
Bojni brod Scharnhorst je popravljen u roku od tri mjeseca, a zatim je upućen u Norvešku radi obrane te okupirane zemlje i napada na savezničke arktičke konvoje. U bici kod Sjevernog rta 26. prosinca 1943. potopio ga je bojni brod HMS Duke of York.
Bojni brod Gneisenau više nikada nije postao operativan. U veljači 1942. teško je oštećen u zračnom napadu na Wilhelmshaven i raspremljen je početkom 1943. godine. Topovi su mu demontirani i iskorišteni za obalsku obranu u području Trondheima, dok je trup otegljen u Gottenhaven (Gdinya) gdje je dočekao kraj rata neslavno - kao potopljeni blokadni brod.

Trup bojnog broda Gneisenau u luci Gdinya:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi 3n409w3

Najsretnije je prošla krstarica Prinz Eugen. U operaciji Cerberus nije zadobila nikakva oštećenja. Preživjela je rat i korištena je u dva američka nuklearna pokusa 1946. godine - Able i Baker. Nakon pokusa Baker potonula je 22. prosinca 1946. kod atola Kwajalein.

Usputnica

I za kraj: tko je bio Medina-Sidonia i zašto usporedba s njim?
U vrijeme Anglo-španjolskog rata, u ljeto 1588. godine, španjolski kralj Filip II. poslao je golemu flotu zvanu Velika armada (la Gran Armada ili la Armada de Inglaterra) s namjerom da zauzme Englesku. Napadu su se trebale pridružiti trupe iz Flandrije kojima je zapovijedao Alejandro Farnesio, vojvoda od Parme.
Armada je imala ukupno 130 naoružanih brodova, od čega 22 velika galijuna iz Kastilje i Portugala. Velikom armadom zapovijedao je Alonso Pérez de Guzmán y de Zúñiga-Sotomayor, sedmi vojvoda od Medina-Sidonije.

Alonso Pérez de Guzmán y de Zúñiga-Sotomayor de Medina-Sidonia:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Da6pN67

Engleska flota bila je u to vrijeme slabija, ali su njezini brodovi imali veću manevarsku sposobnost. Do odlučujuće bitke došlo je 28. srpnja 1588. blizu flandrijske luke Graveline. Englezi su prema Armadi poslali 8 brodova natovarenih zapaljivim materijalom, koji su svjesno žrtvovani kako bi se razbila španjolska formacija. Brodovi Armade su se rasuli i nisu mogli doći u povoljni borbeni položaj zbog jakog vjetra, dok su Englezi puno lakše manevrirali i pucali iz topova dok nisu potrošili svu municiju (na kraju su iz topova ispucavali sve čega su se dohvatili, čak i lance). Potopili su ili zaplijenili 5 brodova, dok su poraženu Armadu vjetrovi otpuhali daleko u Sjeverno more. Medina-Sidonia je neko vrijeme kružio oko Škotske i Irske boreći se s ćudljivim vjetrovima koji su mu potopili ili nasukali podosta brodova, da bi se na kraju vratio u Španjolsku samo s polovicom nekadašnje Velike armade.
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1302
REPUTACIJA : 108
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Icon_minitime04.06.19 7:24

Osveta Amerikanaca za Pearl Harbor - Midway 1942.

Doolittle Raid kao povod za japansku akciju

Dne 18. travnja 1942. Amerikanci su izveli jedan od najpoznatijih podviga u Drugom svjetskom ratu - zračni napad na teritorij Japana poznat kao Doolittle Raid. Glavni cilj bio je Tokyo, a napadnuti su još Yokohama, Yokosuka, Nagoya i Kobe. Za napad su korišteni srednji bombarderi North American B-25 Mitchell iz sastava USAAF, koji su prvi i jedini put u povijesti poletjeli sa nosača aviona.

Bombarder North American B-25 Mitchell u polijetanju s nosača aviona USS Hornet:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi 8hb0ZoH

Zbog malog broja angažiranih aviona (16) napad je nanio zanemarivu materijalnu štetu, ali je imao iznimno psihološko značenje. Amerikancima je podigao moral nakon katastrofe u Pearl Harboru, dok su Japanci bili šokirani bombardiranjem njihovog teritorija. Zapovjednik Kombinirane flote (Rengo Kantai) admiral Isoroku Yamamoto dobio je ono što je tražio - povod da ostvari svoje zamisli o konačnom obračunu s američkom Pacifičkom flotom. Za to je bilo potrebno osigurati prikladnu bazu u blizini Havajskog otočja i Pearl Harbora, a takva baza mogao je biti Midway.
Midway je mali atol u sjevernom Tihom oceanu ukupne površine 6,2 km2. Nalazi se otprilike na sredini puta između Sjeverne Amerike i Japana, otuda mu i ime. Pripada arhipelagu Havajskih otoka i nalazi se na njegovom krajnjem sjeverozapadnom dijelu. Na atolu su Amerikanci imali malu kopnenu, zrakoplovnu i mornaričku bazu.

Havajski arhipelag, lijevo gore Midway:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi KqzrXJl

Najveći otok na atolu Midway - Western Island:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi M7kuVqv

Obostrani planovi i snage

Japanski operativni plan pod imenom Mi predviđao je napad u dva smjera - glavni na Midway i pomoćni ili diverzioni na zapadne Aleute. Smatralo se da će Amerikanci prepoznati Aleute kao glavni cilj i tamo će uputiti glavninu svoje flote. Nakon što shvate da je glavni cilj bio već zauzeti Midway Pacifička flota će se uputiti prema jugu i biti će uništena.
Amerikanci su dešifriranjem radio poruka spoznali da se priprema veliki japanski napad, ali nisu bili sigurni gdje će biti izveden jer su Japanci spominjali neki ''objekt''. Sumnjalo se na Midway, ali je to tek trebalo potvrditi. Stoga je mornaričkoj radiostanici na atolu upućena poruka da prijavi nešifriranom radio porukom kvar na uređaju za desalinizaciju morske vode. Kada je dešifrirana japanska radio poruka da ''objekt'' ima teškoća u opskrbi vodom cilj je bio definitivno potvrđen.
Zapovjednik Pacifičke flote admiral Chester Nimitz odlučio je Japancima namjestiti stupicu - američki brodovi biti će raspoređeni sjeveroistočno od Midwaya i tamo dočekati japanske brodove.
Za operaciju Mi Japan je pripremio goleme flotne snage od 11 bojnih brodova, 4 teška i 2 laka nosača aviona, 3 nosača hidroaviona, 10 teških i 4 lake krstarice, 46 razarača, 16 podmornica i veći broj desantnih i pomoćnih brodova. Brodovi su bili raspoređeni u nekoliko skupina:

1. FLOTA

- Glavne bojne snage pod neposrednim zapovjedništvom admirala Yamamota - bojni brodovi Yamato, Mutsu i Nagato, laki nosač aviona Hosho, nosači hidroaviona Chiyoda i Nisshin, laka krstarica Sendai i 9 razarača
- Udarna skupina nosača aviona pod zapovjedništvom viceadmirala Chuichi Naguma - flotni nosači Akagi, Kaga, Hiryu i Soryu, bojni brodovi Haruna i Kirishima, teške krstarice Tone i Chikuma, laka krstarica Nagara i 12 razarača. Na nosačima su bila ukupno 222 aviona - 69 A6M Zero, 81 B5N1 Kate i 72 D3A1 Val.

2. FLOTA (SKUPINA ZA INVAZIJU NA MIDWAY)

- Glavne snage za potporu desanta pod zapovjedništvom viceadmirala Nobutake Kondoa - bojni brodovi Kongo i Hiei, laki nosač aviona Zuiho, teške krstarice Atago, Chokai, Myoko i Haguro, laka krstarica Yura i 8 razarača
- Desantne snage pod zapovjedništvom kontraadmirala Raiza Tanake - laka krstarica Jintsu, nosači hidroaviona Chitose i Kamikawa Maru, 10 razarača i 12 transportnih brodova s 5.000 vojnika
- Snage neposredne potpore desanta pod zapovjedništvom viceadmirala Takeo Kurite - teške krstarice Kumano, Suzuya, Mogami i Mikuma i 2 razarača

5. FLOTA (SKUPINA ZA NAPAD NA ALEUTE)

- Glavne snage sjevernog područja pod zapovjedništvom viceadmirala Boshira Hosogaye - bojni brodovi Hyuga, Ise, Fuso i Yamashiro, laki nosači aviona Ryujo i Junyo, teške krstarice Nachi, Takao i Maya, lake krstarice Kitakami i Oi, te 17 razarača
- Invaziona skupina za Attu - laka krstarica Abukuma, 4 razarača i 1 transportni brod s 1.200 vojnika
- Invaziona skupina za Kisku - lake krstarice Kiso i Tama, 3 razarača i 2 transportna broda s 1.250 vojnika

Osim navedenih snaga Japanci su raspolagali brojnim minolovcima, minopolagačima i pomoćnim brodovima, te zrakoplovstvom sa otoka Wake, Jaluit, Kwajalein, Aur i Wotje.

Smjerovi pokreta snaga obiju strana pred bitku:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi HLVoGoO

Na američkoj strani admiral Nimitz nije raspolagao ni približno tolikom snagom. Procijenio je da će odlučujuću ulogu imati zračne snage i nosači aviona, pa je bojne brodove poslao u San Diego.
Za suprotstavljanje Japancima Pacifička flota je imala na raspolaganju dva nosača aviona - USS Enterprise i USS Hornet. Oštećeni USS Yorktown je nakon suludog 72-satnog remonta također osposobljen za akciju, čime je zrakoplovna snaga na nosačima aviona povećana za 50%. Brodovi su bili podijeljeni u dvije operativne eskadre:

- Task Force 16 pod zapovjedništvom viceadmirala Williama Halseya - nosači aviona Enterprise i Hornet, teške krstarice USS Minneapolis, USS New Orleans, USS Northampton, USS Pensacola i USS Vincennes, laka krstarica USS Atlanta i 9 razarača

- Task Force 17 pod zapovjedništvom viceadmirala Franka Fletchera - nosač aviona Yorktown, teške krstarice USS Astoria i USS Portland i 6 razarača.

Ukupno su Amerikanci na nosačima imali 232 aviona - 79 F-4F Wildcat, 109 SBD-3 Dountless i 44 TBD-1 Devastator. Također su mogli računati i na zrakoplovstvo iz sastava US Navy, USAAF i USMC bazirano na atolu Midway, ukupno 99 aviona - 7 F-4F Wildcat, 21 F-2A Buffalo, 6 TBF-1 Avenger, 4 B-26 Marauder, 17 B-17 Flying Fortress, 27 SBD-2 Dountless i 17 SB2U Vindicator.

Bombarder za obrušavanje Chance-Vought SB2U Vindicator:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi OuBP2xl

Dva dana prije isplovljavanja iz Pearl Harbora Amerikance je zadesila nevolja - zapovjednik Task Force 16 viceadmiral Halsey razbolio se od teškog oblika dermatitisa i morao je biti hospitaliziran u mornaričkoj bolnici u Pearl Harboru. Gubitak iskusnog i agresivnog zapovjednika bio je težak udarac, ali tu nije bilo pomoći - zamjena se morala naći odmah, a Izbor je prepušten samom Halseyu. Na opće iznenađenje Halsey je zaobišao nekolicinu admirala koji su imali iskustva s nosačima aviona i odredio je da ga zamijeni kontraadmiral Raymond Spruance, zapovjednik divizije krstarica (Cruiser Division Five) iz sastava Task Force 16.

Admiral Raymond Spruance:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi BaeJLXB

Opće zapovjedništvo nad obje operativne eskadre bilo je u rukama viceadmirala Fletchera kao starijeg po činu, međutim on je Spruanceu dao punu slobodu akcije.

Bitka 4.-7. lipnja

Japanske brodove (iz sastava desantnih snaga) otkrio je 3. lipnja izviđački avion PBY Catalina na udaljenosti od oko 500 milja zapadno od Midwaya. Odmah su u napad upućeni bombarderi B-17 sa Midwaya, koji nisu pričinili nikakvu štetu. Noću su napad ponovili PBY Catalina torpedima i pogodili jedan tanker. To je ujedno bio jedini uspješan američki torpedni napad iz zraka u toku čitave bitke.
Japanci su u oba slučaja bili iznenađeni jer nisu očekivali da će biti napadnuti tako daleko od cilja.

Consolidated PBY Catalina:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi HGs3HZE
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1302
REPUTACIJA : 108
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Icon_minitime04.06.19 7:29

U 4:30 h ujutro 4. lipnja admiral Nagumo uputio je skupinu od 108 aviona u napad na Midway. Formacija je otkrivena radarom i upućeni su lovci da presretnu napadača. U zračnoj bici Amerikanci su pretrpjeli teške gubitke - samo 2 od 28 lovaca su ostala sposobna za akciju. Gubitke su pretrpjeli i Japanci, u zračnim borbama i od djelovanja PZO topova.
Zračni napad na Midway postigao je tek djelomičan uspjeh - uzletište nije onesposobljeno - pa se admiral Nagumo odlučio za ponavljanje napada na kopnene ciljeve. Ova odluka će se pokazati sudbonosnom za Japance.
U 5:34 h Amerikanci su otkrili japanske nosače aviona i primijetili da su letne palube prazne. Fletcher i Spruance su odmah uputili u napad jake zračne snage - torpedne avione TBD-1 Devastator i bombardere SBD-3 Dountless. Prije toga su japanske brodove napali torpedima avioni TBF Avenger i B-26 Marauder sa Midwaya, ali bez rezultata.
U međuvremenu je Nagumo zapovijedio da se bombarderi B5N Kate, koji su bili naoružani torpedima i čuvani kao rezerva za eventualni napad na američke brodove (ako budu otkriveni), preoružaju bombama za novi napad na Midway. No oko 8 sati dobio je vijest da je hidroavion s krstarice Tone otkrio američki nosač aviona, pa je nakon poduljeg razmišljanja zapovijedio da se bombe uklone i torpeda vrate.
Avioni za napad na američke brodove nisu mogli odmah uzletjeti jer su palube nosača morale biti slobodne za povratak aviona iz napada na Midway. Upravo s time su Amerikanci i računali - njihov je cilj bio da udare prvi i to prije nego japanski avioni uopće polete u napad na njihove brodove. Admiral Spruance poslao je u napad sve raspoložive avione sa nosača Enterprise i Hornet, bez obzira što radi različite brzine nisu mogli stvoriti kompaktnu formaciju. Bili su razdvojeni u nekoliko skupina i time ranjivi na napade lovaca, tim prije jer praktično nisu imali lovačku zaštitu (avioni F-4F Wildcat morali su se vratiti zbog nedovoljnog akcionog radijusa), ali je to bio rizik koji je Spruance svjesno prihvatio.

Nosač aviona USS Enterprise:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Wffkcfz

Japanske brodove prvi je pronašao skvadron od 15 torpednih bombardera Devastator sa nosača Enterprise u 9;20 h i krenuo u napad. Bez lovačke zaštite svih 15 aviona je srušeno, a od svih posada preživio je samo jedan čovjek - zastavnik George Gay. Nije puno bolje prošao ni skvadron Devastatora sa nosača Yorktown, jer su japanski lovci srušili 10 od 14 aviona pri čemu nije postignut ni jedan pogodak na japanskim brodovima.
Dok su Japanci masakrirali torpedne avione približavala im se puno veća opasnost, koje nisu bili svjesni jer nisu imali radarski uređaj. U 10:25 h iznad njihovih brodova pojavilo se 37 bombardera za obrušavanje Dountless sa nosača Enterprise. Uvjeti za napad su bili idealni - avioni nisu primijećeni i nije bilo PZO paljbe, japanski lovci su bili na malim visinama zauzeti torpednim avionima, a palube nosača su bile krcate avionima koji su se vratili iz napada na Midway. Zapovjednik skupine kapetan fregate Wade McClusky rasporedio je ciljeve i naredio napad.

Kapetan Wade McClusky:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi 89ihluA

Trebalo je samo šest minuta da tri japanska nosača aviona budu pretvorena u zapaljene ruševine. Kaga je pogođen s 4 do 5 bombi koje su izazvale više velikih požara, dok je Akagi dobio samo jedan pogodak no bomba je eksplodirala u hangaru među avionima napunjenim gorivom i oružjem. Ubrzo nakon toga bombarderi Dountless sa nosača Yorktown pogodili su nosač Soryu s najmanje tri bombe. Sva tri broda su morala biti napuštena, a Naguma su navodno silom odvukli sa nosača Akagi.

Nosač aviona Kaga:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi WsbHdH9

Japancima je ostao neoštećen samo jedan nosač aviona - Hiryu kojeg je od napada zaklonio tropski pljusak. Zapovjednik 2. divizije nosača aviona (Hiryu i Soryu) kontraadmiral Tamon Yamaguchi nije oklijevao s protunapadom. U 12:05 h prva skupina od 18 bombardera za obrušavanje Val napala je Yorktown i pogodila ga s 3 bombe. Sat vremena kasnije skupina od 10 torpednih bombardera Kate izvela je novi napad i pogodila Yorktown s 2 torpeda. Admiral Fletcher prenio je zapovjedni znak na krstaricu Astoria.
Amerikanci su pokušali spasiti Yorktown i vjerojatno bi u tome uspjeli da ga idućeg dana nije torpedirala japanska podmornica I-168. Tom prilikom potopljen je i razarač USS Hammann.
Nije trebalo dugo čekati na američki protuudar. U 13:30 h 24 bombardera Dountless napala su Hiryu i pogodila ga s 4 do 5 bombi. Japanci su se nadali da mogu spasiti jedini preostali nosač, ali je idućeg dana i on potonuo.

Nosač aviona Hiryu:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi OkXz1Lr

Nakon napuštanja Yorktowna, budući da nije mogao efikasno zapovijedati sa krstarice, admiral Fletcher je prenio sve zapovjedne ovlasti na admirala Spruancea. Iako je već bio svjestan velike pobjede Spruance je zapovijedio povlačenje prema istoku kako bi izbjegao eventualni japanski noćni napad površinskom flotom, da bi iza ponoći ponovo okrenuo u suprotnom smjeru. Yamamoto je zaista namjeravao napasti Amerikance bojnim brodovima, ali nije mogao uspostaviti kontakt.

Borba nosača aviona 4. lipnja, grafički prikaz:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Boifj2m

Dne 5. lipnja japanska flota krenula je u opće povlačenje prema bazama, odustavši od desanta na Midway. Yamamoto je jedino zapovijedio admiralu Kuriti da svojim krstaricama bombardira atol, ali ni to nije bilo moguće izvesti - prilikom manevra došlo je do sudara i oštećenja krstarica Mogami i Mikuma. Obje krstarice napadnute su 7. lipnja iz zraka pri čemu je Mikuma potopljena, a Mogami teže oštećena.

Uništenje krstarice Mikuma:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi UH8En0j

Epilog

U bici za Midway Japanci su izgubili četiri od šest svojih najvećih nosača aviona i jednu tešku krstaricu. Također su izgubili 248 aviona i 3.057 poginulih mornara i avijatičara. Među poginulima je bio i admiral Yamaguchi, koji je stradao na nosaču Hiryu. Gubitak ovog sposobnog admirala bio je težak udarac za Japance jer je smatran budućim nasljednikom samog Yamamota. Ipak, najgori je bio gubitak iskusnih i najbolje uvježbanih mornaričkih avijatičara koji su sudjelovali, između ostalog, u napadu na Pearl Harbor.

Admiral Tamon Yamaguchi:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi PnqViDc

U bici za Midway Japanci su pretrpjeli tako strašan poraz da o njemu javnost nije obaviještena do kraja rata, a tajio se i pred imperatorom Hirohitom. Čak je bilo zabranjeno spominjanje i samog imena Midway.
Amerikanci su izgubili nosač aviona Yorktown, jedan razarač, 150 aviona US Navy, USAAF i USMC i 307 poginulih - mala cijena za postignuti strategijski uspjeh. Također su dobili novog istaknutog mornaričkog zapovjednika. Admiral Raymond Spruance je bio čovjek topova i prije rata je bio zapovjednik bojnog broda USS Mississippi, no u bici kod Midwaya je izvrsno obavio svoj zadatak. Kasnije je postao zapovjednikom 5. flote s kojom je uspješno izveo operacije zauzimanja Gilbertovih, Marshallovih i Marijanskih otoka, te Okinawe.
Bitka za Midway označila je kraj japanske ekspanzije na Tihom oceanu. Nastavili su još ofenzivne operacije na Novoj Gvineji, ali se ubrzo pojavilo novo ključno ratište - Guadalcanal gdje su Amerikanci izveli svoju prvu protuofenzivu na Pacifiku.
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1302
REPUTACIJA : 108
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Icon_minitime04.06.19 15:42

Bojni brodovi klase North Carolina

Nakon potpisivanja Drugog londonskog ugovora o pomorskom naoružanju 1938. godine USA su započela gradnju novih bojnih brodova u okviru ugovorenih ograničenja. Poput Velike Britanije (klasa King George V) i Amerikanci su premašili zadanu standardnu istisninu od 35.000 tona.
Standardna istisnina nove klase North Carolina iznosila je 37.000 tona a vršna brzina 28 čvorova. Debljina oklopnog pojasa iznosila je 305 mm, oklopa palube 180 mm, topovskih kula 406 mm i zapovjednog tornja 406 mm.

Bojni brod klase North Carolina u dvije projekcije:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi 64BZhI3

Glavno naoružanje činilo je 9 topova 16"/45 caliber Mark 6 kalibra 406 mm u tri trocjevne kule. Težina pancirne granate je iznosila 1.200 kg, domet 37.000 m, a brzina paljbe 2 granate u minuti po cijevi.

Topovi 16"/45 caliber Mark 6 kalibra 406 mm na bojnom brodu USS South Dakota:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi QcAxxxZ

Presjek topovske kule 406 mm:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi LnfH8Jp

Pomoćno naoružanje činilo je 20 topova dvostruke namjene Mark 12 5"/38 kalibra 127 mm u 10 dvocjevnih kula, te nekoliko desetaka PZO topova (broj je varirao po brodu)  Bofors MK 12 kalibra 40 mm i Oerlikon 20 mm cannon kalibra 20 mm.

Topovi dvostruke namjene Mark 12 5"/38 kalibra 127 mm na bojnom brodu USS New Jersey:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi PUIdEE8

Izgrađena su dva broda u klasi - USS North Carolina i USS Washington, oba uvrštena u flotu 1941. godine.

USS NORTH CAROLINA je 1942. godine sudjelovao u osiguranju desanta na Guadalcanal i Tulagi, te u pomorsko-zračnoj bici kod Istočnih Solomonovih otoka gdje je njegova PZO artiljerija srušila 14 japanskih aviona. Dne 15. rujna u pratnji konvoja za Guadalcanal pogođen je torpedom iz japanske podmornice, a nakon popravka u Pearl Harboru nastavio je djelovati u širem području Solomonovih otoka. Kasnije je sudjelovao u operacijama zauzimanja pacifičkih otoka i završnim operacijama protiv Japana.
North Carolina je 1947. godine preveden u rezervu, a 1. lipnja 1960. izbrisan je iz flotne liste. Brod je izbjegao sudbinu većine drugih bojnih brodova koji su razrezani - u kolovozu 1961. je prodan saveznoj državi North Carolina za 250.000 USD. Izložen je u Wilmingtonu kao brod-muzej i spomenik građanima North Caroline koji su poginuli u Drugom svjetskom ratu. Zaveden je u National Register of Historic Places (nacionalni registar povjesnih mjesta) i upisan kao National Historic Landmark (nacionalno povjesno obilježje). Brigu o njegovom održavanju vodi udruga USS North Carolina Battleship Commission.

USS North Carolina kao brod-muzej i spomenik u Wilmingtonu, North Carolina:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Ga6iJR0

USS WASHINGTON je u proljeće 1942. zajedno s nosačem aviona USS Wasp, 2 krstarice i razaračima pridružen kao pojačanje britanskoj Home Fleet u Scapa Flowu. Zajedno s bojnim brodom HMS Duke of York bio je u zaštiti zlosretnog konvoja PQ-17, ali nije borbeno djelovao zbog odluke admirala Pounda da se pratnja povuče. U srpnju je povučen iz Britanije i uvršten u flotu Južnog Pacifika.
Washington se naročito istakao u pomorskoj bici kod Guadalcanala u studenom 1942., kada je potopio japanski bojni brod Kirishima. Do kraja rata je sudjelovao u operacijama zauzimanja pacifičkih otoka i završnim operacijama protiv Japana.
Godine 1947. preveden je u rezervu, a 1. lipnja 1960. izbrisan je iz flotne liste i iduće godine razrezan.

USS Washington:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi OmvB7jE
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1302
REPUTACIJA : 108
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Icon_minitime04.06.19 16:06

Bojni brodovi klase South Dakota

Gradnja bojnih brodova klase North Carolina planirana je u fiskalnoj godini 1937., a za fiskalnu 1939. godinu planirana je izgradnja četiri broda klase South Dakota. U to vrijeme već su postojali planovi za izgradnju nove klase Iowa od 45.000 tona, ali je Kongres USA tada inzistirao na pridržavanju ograničenja iz Drugog londonskog ugovora. Brodovi su bili vrlo slični ranijoj klasi North Carolina, s tim da su uklonjeni neki nedostaci poput preslabe podvodne zaštite.
Brodovi su kao obično dobili imena po saveznim državama USA - USS South Dakota, USS Indiana, USS Massachussetts i USS Alabama. Svi su u flotu uvršteni 1942. godine.
Standardna istisnina brodova klase South Dakota iznosila je 36.000 tona a vršna brzina 28 čvorova. Debljina oklopnog pojasa iznosila je 310 mm, oklopa palube 152 mm, topovskih kula 406 mm i zapovjednog tornja 406 mm.

Bojni brodovi klase South Dakota u dvije projekcije:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi HLxVwZI

Glavno naoružanje činilo je 9 topova 16"/45 caliber Mark 6 kalibra 406 mm u tri trocjevne kule. Težina pancirne granate je iznosila 1.200 kg, domet 37.000 m, a brzina paljbe 2 granate u minuti po cijevi. Pomoćno naoružanje činilo je 20 topova dvostruke namjene Mark 12 5"/38 kalibra 127 mm u 10 dvocjevnih kula, do 48 PZO topova Bofors MK 12 kalibra 40 mm i do 52 PZO topa Oerlikon 20 mm cannon kalibra 20 mm.

USS SOUTH DAKOTA je nakon pokusnih plovidbi i uvježbavanja posade uvršten u flotu Južnog Pacifika. Prvi put je sudjelovao u borbenoj akciji krajem listopada 1942. u pomorsko-zračnoj bici kod otoka Santa Cruz gdje je pogođen bombom u topovsku kulu broj 2, ali bez posljedica. U bici se istakao brojem srušenih japanskih aviona - službeno priznatih 26 dok je posada prijavila 32.
South Dakota je zajedno s bojnim brodom USS Washington sudjelovao u pomorskoj bici kod Guadalcanala 14.-15. studenog, gdje je pretrpio teža oštećenja nadgrađa u sukobu s japanskim bojnim brodom Kirishima i teškim krstaricama Atago i Takao.

USS South Dakota:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi KEtTt84

Fotografija borbenih oštećenja na bojnom brodu South Dakota:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi P6Dp0IM

Nakon popravka sudjelovao je u napadima na pacifička otočja i u završnim operacijama protiv Japana. Godine 1947. preveden je u rezervu, a iz flotne liste je izbrisan 1962. godine i kasnije razrezan.

USS INDIANA je u floti Južnog Pacifika u studenom 1942. zamijenio South Dakotu koji je morao na popravak u brodogradilište. Sudjelovao je u napadima na pacifička otočja i u završnim operacijama protiv Japana. Godine 1947. preveden je u rezervu, a iz flotne liste je izbrisan 1962. godine i kasnije razrezan.

USS Indiana:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi DOySsoF

USS MASSACHUSSETTS je uvršten u Atlantsku flotu i sudjelovao je u invaziji na Sjevernu Afriku u studenom 1942. (operacija Torch) pri čemu je onesposobio nedovršeni francuski bojni brod Jean Bart u luci Casablanca. Nakon toga je prebačen na Pacifik gdje je sudjelovao u napadima na otočja pod japanskom okupacijom i u završnim operacijama protiv Japana. Godine 1947. preveden je u rezervu, a iz flotne liste je izbrisan 1962. godine.
Massachussetts je izbjegao sudbinu prethodna dva broda jer je nakon otpisa ustupljen udruzi Massachussetts Memorial Comitee kao muzejski brod na rijeci Fall, na lokaciji koja nosi ime Battleship Cove.

Battleship Cove i USS Massachussetts:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi 1QutDAQ

USS ALABAMA je početkom 1943. pridružen britanskoj Home Fleet s kojom je štitio konvoje za SSSR. U kolovozu iste godine je prebačen na Pacifik gdje je sudjelovao u napadima na otočja pod japanskom okupacijom i u završnim operacijama protiv Japana. Godine 1947. preveden je u rezervu, a iz flotne liste je izbrisan 1962. godine.
Alabama je također spašen od rezališta - ustupljen je udruzi USS Alabama Battleship Comission i otegljen u Mobile, Alabama, gdje je usidren kao brod-muzej i glavna atrakcija Battleship Memorial Park.

USS Alabama u Battleship Memorial Park, Mobile, Alabama:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi DEOaiBE
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1302
REPUTACIJA : 108
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Icon_minitime04.06.19 17:01

Indo-pakistanski rat 1971. - Operacija Trident

Najmanje poznato, a u biti najzanimljivije i po posljedicama najznačajnije, je djelovanje raketnih čamaca ratne mornarice Indije u Trećem Indo-pakistanskom ratu 1971. godine. Rat je trajao od 3. do 16. prosinca 1971., a završio je porazom Pakistanaca i odvajanjem Istočnog Pakistana koji je postao nezavisna država Bangladesh.
Na relativno kratko trajanje rata i njegov brzi završetak značajno je utjecala indijska ratna mornarica, koja je ostvarila premoć na moru i kontrolirala komunikaciju između zapadnog i istočnog Pakistana, čime je spriječila eventualnu dopremu pojačanja u Bengalski zaljev. Ujedno je potpuno blokirala glavnu pakistansku luku Karachi i time spriječila dopremanje bilo kakve pomoći iz drugih zemalja, kao i dopremu nafte i drugih potreba od strateške važnosti.

Glavni zapovjednik RM Indije u Indo-pakistanskom ratu 1971. admiral Sardarilal Mathradas Nanda:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Q0KihmN

Zračne i pomorske operacije u III. Indo-pakistanskom ratu, grafički prikaz:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi HExXSwA

Protudbrodski projektili prvi put su operativno korišteni u III. Izraelsko-arapskom ratu 21. listopada 1967. godine. Tada su dva egipatska raketna čamca sovjetske klase Komar lansirala četiri projektila tipa P-15 Termit (NATO oznaka SS-N-2 Styx) i potopila izraelski razarač Eilat.

Protubrodski projektil P-15 Termit ili SS-N-2 Styx (težina 2.300 kg, bojna glava s 450 kg eksploziva, mlazni pogon, brzina leta 0,9 macha):

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi PSV1vf3

RM Indije imala je u svojoj floti 8 raketnih čamaca klase Vidyut, neznatno modificirane sovjetske klase Osa I. Svaki čamac imao je standardni deplasman od 170 t brzinu od 38 čv, a nosio je četiri lansera s raketama P-15 (10 takvih čamaca imala je u svom sastavu i ex JRM).
Ratna mornarica Pakistana u to vrijeme nije imala plovila naoružana protubrodskim projektilima.

Indijski raketni čamac klase Vidyut (SSSR Osa I):

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi U2q5ohG

Odmah po izbijanju rata RM Indije izvela je ofenzivnu operaciju pod nazivom Trident (Trozub). Cilj je bila glavna pakistanska luka Karachi, odnosno pakistanski brodovi koji su patrolirali Arapskim morem ispred luke ili su plovili prema luci.
Operacija je izvedena 4. prosinca 1971. Indijci su odlučili upotrijebiti svoje tada najsuvremenije pomorsko oružje - raketne čamce. U sastav napadne skupine uvršteni su čamci INS Nipat, INS Nirghat i INS Veer, a za njihovu pratnju i zaštitu dodijeljene su dvije fregate sovjetske klase Petya - INS Kiltan INS Katchall. Za popunu goriva pridružen je tanker INS Poshak. Skupinom je zapovijedao kapetan fregate Babru Bhan Yadav na INS Nipat.

Fregata klase Petya:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi WBmROp7

S obzirom na veliku udaljenost od baze u Bombayu do Karachija i mali operativni domet raketni čamci su neko vrijeme bili u teglju kako bi se uštedjelo gorivo za povratak.
Preko dana indijska skupina zadržala se na udaljenosti od 250 nm (460 km) južno od Karachija kako bi ostala izvan dosega pakistanskog zrakoplovstva. Padom mraka započelo je približavanje i traženje ciljeva. Fregata Kiltan i sva tri raketna čamca približila su se na 70 nm od Karachija, a u 22 h 30 m detektirali su dva cilja - jedan 45 nm sjeverozapadno i drugi 42 nm sjeveroistočno.
Nirghat se približio sjeverozapadnom cilju, pakistanskom razaraču PNS Khaibar (bivši britanski HMS Cadiz), te lansirao jedan Styx, Na razaraču su primijetili svjetleći mlaz i zaključili da je riječ o avionu, te su otvorili paljbu iz topova bofors 40 mm. Projektil je udario u brod u 22:45 h, eksplodirao i izazvao požar. Kako Khaibar nije odmah potonuo Nirghat je u 22:49 h lansirao drugi Styx koji je potopio brod.

Razarač PNS Khaibar kao HMS Cadiz:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Q09VyVF

U 23 h Nipat je lansirao dva projektila na dva cilja koja su plovila prema Karachiju. Jedan je bio teretni brod Venus Challenger koji je od pogotka eksplodirao (po indijskim tvrdnjama prevozio je municiju iz Saigona u Karachi), a drugi razarač PNS Shah Jahan, ex HMS Charity, koji nije potopljen ali je zbog prevelikog oštećenja naknadno otpisan.

Razarač PNS Shah Jahan kao HMS Charity:

Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Tq8aeWs

U 23:20 h Veer je naciljao pakistanski minolovac PNS Muhafiz koji je od udara Styxa doslovce dezintegriran. Istodobno, Nipat se približio se na 14 nm od luke Karachi i lansirao dva Styxa na spremnike goriva. Jedan je promašio, dok je drugi pogodio cilj i izazvao veliki požar i značajan gubitak goriva.
Operacija Trident bila je vrlo dobro isplanirana i perfektno izvedena. Svi indijski brodovi vratili su se u Bombay bez oštećenja i bez i jedne žrtve. Dan 4. prosinca danas se slavi kao dan RM Indije.
Indijska RM kasnije je izvela raketni napad i na sâmu luku Karachi (operacija Python). Djelovanje RM Indije imalo je strategijski značaj i dalo je iznimno važan doprinos ukupnoj pobjedi Indije u ratu.
Na vrh Go down
Sponsored content




Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi   Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi Icon_minitime

Na vrh Go down
 
Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi
Na vrh 
Stranica 1/5Idi na stranicu : 1, 2, 3, 4, 5  Next

Permissions in this forum:Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
FORUM BIVŠIH PRIPADNIKA NEKADAŠNJE JNA 22.12.1941 - 18.07.1991 :: VOJNA PLATFORMA :: Vojna Historija / Vojna Povijest / Vojna Istorija-
Idi na: