FORUM БИВШИХ PRIPADNIKA НЕКАДАШЊЕ JNA 22.12.1941 - 18.07.1991
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

FORUM БИВШИХ PRIPADNIKA НЕКАДАШЊЕ JNA 22.12.1941 - 18.07.1991

Sva(t)ko ima pravo na sjećanja - Свако има право на сећања - Vsak ima pravico na spomine - Секој има право на сеќавање - Gjith kush ka të drejt për kujtime - Mindenkinek joga van az emlekeihez - Everyone has the right to memories
 
HomeEventsRegistracijaLogin

 

 Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku

Go down 
+8
mirko bratuš
Milan48
ljubasav
challenger
puc(f)lek
Max Blitz
Sloba1
Vojnik Graničar
12 posters
Idi na stranicu : Previous  1, 2, 3
AutorPoruka
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Icon_minitime17.05.19 15:19

Carlo Buscaglia, zračno-torpedni as u Drugom svjetskom ratu

Talijani se u Drugom svjetskom ratu nisu baš proslavili, ali su imali i nešto od kvalitetnog oružja. Jedno od njih je bio bombarder Savoia-Marchetti SM.79, koji se posebno istakao u ulozi torpednog aviona u ratu na Sredozemlju. Najuspješniji pilot talijanskog torpednog zrakoplovstva je bio major (maggiore) Carlo Emanuele Buscaglia (1915.-1944.).

Carlo Emanuele Buscaglia:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Savoia-Marchetti SM.79:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Buscaglia je 1934. završio zrakoplovnu vojnu akademiju (Accademia Aeronautica) i kvalificirao se za pilota bombardera. U vrijeme ulaska Italije u Drugi svjetski rat 10. lipnja 1940. nalazio se u 5. bombarderskoj diviziji, no već 26. srpnja prijavio se kao dobrovoljac u specijalni odred torpednih bombardera (Reparto Speciale Aerosiluranti) s bazom u Libiji.
Buscaglia se odmah istakao kao vrhunski torpedno-bombarderski pilot. Svoj prvi uspjeh postigao je noću 17. na 18. rujna 1940. kada je u visini Bardije pogodio torpedom britansku krstaricu HMS Kent u krmu. Krstarica je teško oštećena i jedva se dovukla do Aleksandrije.
Novi uspjeh postigao je 3. prosinca 1940. kada je na sidrištu zaljeva Soudha na Kreti pogodio s dva torpeda krstaricu HMS Glasgow. Unatoč teškim oštećenjima krstarica je uspjela otploviti u Aleksandriju.

Krstarica HMS Kent:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Krstarica HMS Glasgow:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U nastavku rata na Sredozemlju Buscaglia je sudjelovao u brojnim napadima na britanske konvoje za Maltu i potopio nekoliko trgovačkih brodova. Posredno je sudjelovao i u poznatoj pomorskoj bici kod Matapana 28. ožujka 1941. gdje je - čistim slučajem - mogao odigrati vrlo važnu ulogu. Zapravo je on i obavio svoj dio zadaće, no važniji od njega nisu.
Poslije borbe kod otoka Gaudosa, kada su Britanci započeli progon talijanske eskadre, Buscaglia je u 12h 15min s nekoliko aviona SM.79 izveo torpedni napad na nosač aviona HMS Formidable i bojni brod HMS Barham koji su nešto zaostali iza glavnine Sredozemne flote (jer je nosač morao okrenuti protiv vjetra radi uzlijetanja aviona). Nije postignut ni jedan pogodak, ali je Buscaglia odmah izvijestio o napadu. Smjer plovidbe i brzinu britanskih brodova je doduše dojavio pogrešno, ali je precizno označio poziciju - 70 nm jugoistočno od talijanske flote. Unatoč tome admiral Iachino je i dalje vjerovao da su Britanci udaljeni 170 nm - 100 milja dalje - što je doprinijelo katastrofi talijanskih brodova tokom noći 28. na 29. ožujka.
Dne 12. studenog 1942., za vrijeme napada na savezničke brodove tokom operacije Torch u Sjevernoj Africi, njegov avion je srušen od britanskog lovca Spitfire. Buscaglia je službeno proglašen mrtvim, međutim je preživio pad aviona i dospio je u zarobljeništvo. Prebačen je u logor za ratne zarobljenike u Fort Meade u USA, gdje je dočekao kapitulaciju Italije.
Poslije talijanske kapitulacije Buscaglia je prihvatio poziv da se pridruži novoformiranim zračnim snagama koje su djelovale na strani Saveznika (Aviazione Cobelligerante Italiana). Dne 15. srpnja 1944. postavljen je za zapovjednika 28. bombarderske grupe (28º Gruppo), smještene u zračnoj bazi Campo Vesuvio kod Napulja i opremljene bombarderima Martin Baltimore.

Martin Baltimore:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dne 23. kolovoza 1944., za vrijeme obuke na novim avionima, Buscaglia je krenuo na trenažni let bez instruktora. Avion se pri pokušaju polijetanja razbio, a Buscaglia je umro od zadobivenih ozljeda idućeg dana u bolnici u Napulju.
Godine 1984. 3. zrakoplovna regimenta (3º Stormo) talijanskog ratnog zrakoplovstva, smještena u zračnoj bazi Villafranca di Verona, dobila je ime Carlo Emanuele Buscaglia. Regimenta je bila opremljena izviđačkim avionima RF-104 Starfighter i jurišnim avionima AMX, te je između ostalog sudjelovala u zračnim operacijama iznad područja bivše Jugoslavije devedesetih godina.
Na vrh Go down
ljubasav
Gušter
Gušter



BROJ POSTOVA: : 13
ČLAN OD: : 2016-12-27
DOB : 68
M(j)esto Niš

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Icon_minitime17.05.19 16:31

Nekoliko reči o još jednoj vazdušnoj borbi u kojoj je učestvovao pakistanski F-104A

Dana 21. septembra 1965.godine, Squadron Leader Jamal A Khan, presreo je “Canberu” indijskog vazduhoplovstvo na oko 10.000 m i oborio je sa raketom Sidewinder AIM-9B u blizini grada Fazile, na teritoriji Pakistana. Pilot bombardera, Flight Lieutenant Manmohan Lowe, katapultirao se i sleteo na teritoriju Pakistana, gde je i zarobljen. Međutim, njegov navigator, Flying Officer A K Kapor, nije se mogao izvući iz aviona i poginuo je u toj akciji. Britanci koji su napravili Canberru, za razliku od američkih kolega koji su je proizvodili kao Martin B-57, nisu ugrađivali katapultirajuće sedište za navigatora. Ovo je ujedno bilo prvo obaranje koje je ostvario F-104A u noćnim uslovima, a nakon niza promašaja koje su pratile borbenu upotrebu ovog aviona.


[You must be registered and logged in to see this image.]


Da prikažemo i rezultat te vazdušne pobede, kojom je prisiljen indijski lovac Gnat da se prinudno spusti na teritoriju Pakistana


[You must be registered and logged in to see this image.]

Malo podsećanje na tu raketu AIM-9B

Sidewinder AIM-9B je nosio fragmentisanu BG sa 4,5Kg brizantnog eksploziva. Upaljač je bio kontaktni i blizinski, a osiguravano je ubitačno polje dejstva po neprijateljevoj letilici do 9 m. Raketa je mogla da podnese opterećenje od 12“g“. Polje vida GSN 4 stepena, a praćenje ciljeva do ugaone brzine od 11 m/s. Raketni motor na čvrsto gorivo Thikol I MK.17 za oko 2 sekunde obezbeđivao je brzinu raketi od 1,7Mach iznad lansirne brzine. Veoma je osetljiva na sekundarne izvore IC zračenja, kao i na sunce i druge parazitne izvore. Mogla je da se lansira samo iz zadnje polusfere.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Inače Pakistan, koji je postao važan saveznik Sjedinjenih Država tokom hladnog rata, bila je prva zemlja koja nije članica NATO-a i opremila je svoje vazduhoplovstvo sa F-104 Starfighter. Verzije F-104 A i B koje su dostavljene Pakistanskim vazduhoplovnim snagama (PAF) u okviru Programa za uzajamnu pomoć (US Mutual Defence Assistance Programme) SAD-a ušli su u službu 1961. godine i nastavili leteti do 1972. godine, kada je smanjena logistička podrška uticala na njihovo ubrzano (rano) penzionisanje.


Kao veliki zaljubljenik u ovaj aviona (ne tvrdeći istovremeno da je bio najbolji u svojoj klasi), baš sam se potrudio da ga izučim u "sitna crevca". O njemu sam pisao na više mesta, a ovde samo da istaknem neke njegove vrednosti, koje se retko spominju, a sadržane su u jednom od tih članaka:


"Ipak smo dužni istaći i neke pojedinosti koje su vezane za sam avion, a koje u velikoj meri podgrevaju ovu aferu.
 
Keli Džonson je u projektovanju ovog aviona, kao nikad do tada konsultovao pre svega pilote veterane Koreskog rata, te je iz njihovih zahteva nastao avion kojeg smo predstavili u ovoj reportaži. "Pomračenje slave" ovaj avion je zapravo stekao u SAD, kada je zbog nepouzdanosti rada motora J79-GE-7 – nastalo četrdeset ozbiljnih nezgoda u toku petogodišnjeg perioda, sa uništenih 24 aviona i pogibijom 9 pilota.

Proizvodnja u Lockheed i proizvodnja kod saveznika dala je u konačnom cifru od 1.554 izrađenih aviona “Super Starfajtera” u raznim verzijama.
Kako je afera najviše pogodila Nemačku da se kroz faktografiju osvrnemo na nabavku za njene potrebe:
 
Vazdušne snage Nemačke su imale 700 aviona F-104 “Super Starfighter”, od toga:
- 210 iz sopstvene proizvodnje,
- 255 iz Holandije,
- 89 iz Belgije,
- 50 iz Italije, i
- 96 iz Amerike
Ukupno 700 aviona
Dakle Nemci su izgubili u udesima 270 Super Starfighter. To je oko 30 procenata od ukupnog broja. Svakako da je pogibija 110 pilota najstrašnija brojka u ovim incidentima. Međutim, stopa gubitaka kod Nemaca nije veća u odnosu na druga vazduhoplovstva, uključujući i United States Air Force. Recimo, Kanada je imala gubitak od 50 posto aparata od 200 svojih jednosedih CF-104. Ali je to javnosti vešto prikrivanao.
To i dalje znači da je ovaj avion nesiguran. Ako se prisetimo da je Luftwaffe imala gubitke od 36 procenata u korišćenju Republic F-84F Thunderstreak, koga je Starfighter nasledio u zadacima, nešto u toj matematici ne štima.
 
Druga strana medalje:
Royal Norwegian Air Force je tokom perioda korišćenja svojih F-104G imao svega šest incidenata na 56.000 letačkih časova, a Spanish Air Force nije izgubio niti jednu letilicu u letačkim aktivnostima.
 
Pa da li je to bio loš avion sa stanovišta prezentovanih gubitaka u Nemačkoj?"
[You must be registered and logged in to see this image.]

Љуба
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Icon_minitime21.05.19 14:06

Najveći zračni asovi u povijest: Gerhard Barkhorn

[You must be registered and logged in to see this image.]

Najveći zračni as u povijesti zrakoplovstva je pilot Luftwaffe Erich Hartmann s 352 priznate zračne pobjede. Drugi do njega, ujedno i jedini uz Hartmanna s preko 300 zračnih pobjeda, je Gerhard Barkhorn (1919.-1983.) s 301 zračnom pobjedom.
Nakon završenog školovanja u gimnaziji Barkhorn se 1937. godine pridružio Luftwaffe i upisao se u pilotsku školu kao kadet (fahnenjunker). Po izbijanju Drugog svjetskog rata upućen je na obuku za pilota-lovca. Zanimljivo je da mu je instruktor letenja bio Franz Stiegler, također budući zračni as koji se pročuo po nevjerojatnom primjeru viteškog ponašanja u zračnom ratu.
Karijera pilota-lovca nije mu započela uspješno. U zračnom ratu iznad Belgije, Francuske i Velike Britanije nije srušio ni jedan avion, dok su njega jednom srušili lovci RAF-a. Svoju prvu žrtvu, sovjetski bombarder DB-3, srušio je 2. srpnja 1941. Do studenog je ostvario 10 zračnih pobjeda, a niz je nastavio 1942. godine. Na dan 19. srpnja 1942. srušio je 6 aviona i tako postao ''as u jednom danu'' (ace-in-a-day). U studenom 1943. postigao je 200. zračnu pobjedu, a u veljači 1944. 250. Dne 31. svibnja 1944. bio je srušen od sovjetskog lovca P-39 Aircobra i uspio je prisilno sletjeti iza njemačkih linija, ali je zbog teških ozljeda proveo 4 mjeseca u bolnici. Nakon fizičkog oporavka bio je neko vrijeme pod stresom i strahom, ali se povratio i nastavio s borbenim letovima. Svoju 301. i posljednju žrtvu srušio je 5. siječnja 1945.
Barkhorn je početkom 1945. na kratko zapovijedao 6. lovačkom regimentom (Jagdgeschwader 6), a zatim se pridružio 44. lovačkoj grupi (Jagdverband 44) opremljenoj mlaznim lovcima Messerschmitt Me-262. Do kraja rata nije postigao ni jednu zračnu pobjedu, a u posljednjoj misiji 21. travnja 1945. njegov avion srušili su pri spuštanju lovci P-51 Mustang. Kraj rata je dočekao u bolnici.
Gerhard Barkhorn je postigao 301 zračnu pobjedu u 1.104 borbene misije. Među njegovim žrtvama bio je i Lev Šestakov, najveći sovjetski zračni as Španjolskog građanskog rata koji je do pogibije 1944. ostvario ukupno 65 zračnih pobjeda. Sâm Barkhorn je bio srušen 9 puta, od čega je 8 puta prisilno sletio i jednom je morao iskočiti. Dne 2. ožujka 1944. odlikovan je Viteškim križem reda željeznog križa s hrastovim lišćem i mačevima (Ritterkreuz des Eisernen Kreuzes mit Eichenlaub und Schwertern).

Barkhornov avion Messerschmitt Bf-109G:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Viteški križ reda željeznog križa s hrastovim lišćem i mačevima:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Poslije rata Barkhorn se zaposlio u automobilskoj industriji. Nakon osnivanja nove zapadnonjemačke Luftwaffe pridružio se 1956. godine zračnim snagama i od 1957. do 1962. godine zapovijedao 31. taktičkom zrakoplovnom regimentom (Taktisches Luftwaffengeschwader 31) opremljenom lovcima-bombarderima Republic F-84F Thunderstreak. Kao general-major obavljao je dužnost načelnika štaba 2. taktičke zračne armije NATO (Second Allied Tactical Air Force). Iz aktivne vojne službe povukao se u rujnu 1975. Poginuo je 1983. u prometnoj nesreći kod Kölna.

Gerhard Barkhorn kao pukovnik zapadnonjemačke Luftwaffe:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Republic F-84F Thunderstreak:

[You must be registered and logged in to see this image.]
Na vrh Go down
mirko bratuš
Kapetan
Kapetan



Orden Narodne Armije sa srebrnom zvijezdom (III.) NA
Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima VZ
JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 3737
ČLAN OD: : 2012-04-15
DOB : 76

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Icon_minitime04.06.19 14:27

[You must be registered and logged in to see this image.]
Raketiranje Idrije aprila 45.
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Icon_minitime29.06.19 12:26

Zračne snage na Guadalcanalu 1942. - Cactus Air Force (CAF)

Nakon zaustavljanja japanske ekspanzije na Pacifiku, pobjedom u bici kod Midwaya u lipnju 1942., američki vojni vrh planirao je protufenzivu i to na području južnog Pacifika. Konačlni cilj je bio Rabaul na otoku New Britain, a operacija je dobila ime Watchtower.
U planiranoj američkoj kampanji otok Guadalcanal uopće nije uzet u razmatranje - ciljevi prve amfibijske operacije bili bi otočje Santa Cruz i otok Tulagi. Međutim, u srpnju je jedan izviđački avion B-17 primijetio i snimio radove na uzletno-sletnoj stazi kod rta Lunga. Kada bude dovršen ovaj aerodrom će biti izravna prijetnja komunikaciji između USA i Australije, stoga je Guadalcanal dobio apsolutni prioritet.
Japanci su namjeravali koristiti zračne snage na Guadalcanalu za zaštitu prilaza Rabaulu i srednjim Solomonovim otocima, ali i kao uporište za planirane napade na otočja Fiji i Samoa te za napade na pomorsku rutu USA - Australija. Predviđeno je da na aerodromu bude bazirano 45 lovaca i 60 bombardera.

Japanski aerodrom u izgradnji, srpanj 1942.:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Počeci CAF-a

Američki desant na Guadalcanal izveden je 7. kolovoza 1942. Već idućeg dana zauzet je aerodrom koji je bio gotovo dovršen. Japanska posada od oko 3.000 ljudi, većinom korejskih radnika i 200 japanskih vojnika, povukla se niz obalu iza rijeke Matanikau ostavljajući zalihe i inženjerijsku opremu.
Jedna od prvih zadaća američkih marinaca bila je završetak radova na aerodromu. S obzirom da su se desantni i transportni brodovi povukli nakon poraza američko-australske flote u bici kod otoka Savo i sa sobom odnijeli neiskrcanu inžinjerijsku opremu, za radove su korišteni zaplijenjeni japanski strojevi.

Japanski valjak zaplijenjen na Guadalcanalu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Radovi na aerodromu su okončani 18. kolovoza, a 20. kolovoza eskortni nosač aviona USS Long Island je dopremio prve avione iz sastava USMC - United States Marine Corps, 19 lovaca Grumman F-4-F Wildcat i 12 bombardera za obrušavanje Douglas SBD Dauntless. Aerodromu su dali ime Henderson Field po Loftonu Hendersonu, marinskom avijatičaru koji je poginuo u napadu na japanske brodove u bici kod Midwaya.
Zračne snage na Henderson Fieldu su dobile ime Cactus Air Force (CAF) po kodnom nazivu otoka Guadalcanal (Cactus). Do kraja kolovoza broj aviona povećao se na 64, a zapovjedništvo CAF-a preuzeo je 3. rujna brigadni general USMC Roy Geiger. Zapovjedno mjesto CAF-a nalazilo se na brežuljku iznad Henderson Fielda u građevini zvanoj Pagoda.

Douglas SBD Dauntless:

[You must be registered and logged in to see this image.]

General Roy Geiger:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Amerikanci su odlučili proširiti kapacitet Henderson Fielda pa je mornarički inženjerijski bataljon (6th Naval Construction Battalion) 9. rujna otvorio novu uzletno-sletnu stazu duljine 1.400 m. Tako su lovci imali na raspolaganju jednu, a bombarderi drugu pistu. Obje uzletno-sletne staze su s vremenom jačane i učvršćivane kako bi omogućile svakodnevne zračne operacije.
Također su stalno popunjavane i jačane zračne snage CAF-a. USAAF je poslalo nekoliko lovaca Bell P-400 Aircobra, koji su zbog taktičko-tehničkih osobina uglavnom korišteni za napade na ciljeve na zemlji.

Lovci F4F na aerodromu Henderson Field 1942.:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Mizerni uvjeti

Uvjeti življenja na Guadalcanalu letačkog i zemaljskog osoblja CAF-a nisu se puno razlikovali od onih kojima su bili izloženi marinci-pješaci. Dapače, u mnogočemu su bili još gori jer su bili glavna meta gotovo svakodnevnih napada japanskih zračnih snaga i brodske artiljerije. Naročito neugodan je bio noćni Tokyo Express - nakon što bi iskrcali trupe japanski razarači i povremeno krstarice bi usput bombardirali aerodrom Henderson Field.
Jedan od najtežih trenutaka za Cactus Air Force zbio se u ranim satima 14. listopada 1942. kada su japanski bojni brodovi Kongo i Haruna gotovo sat i pol bombardirali Henderson Field. Ispaljene su ukupno 973 granate kalibra 356 mm, svaka težine preko 650 kg. Bombardiranje je teško oštetilo obje uzletno-sletne staze, uništilo 48 od 90 aviona i zapalilo gotovo čitavu zalihu avionskog goriva. Poginuo je 41 Amerikanac, među njima i 6 pilota CAF-a.
Unatoč golemoj šteti osoblje Henderson Fielda dovelo je obje piste u operativno stanje u roku od nekoliko sati. Iz Espiritu Santa je odmah prebačeno na Guadalcanal 20 lovaca Wildcat i 17 Bombardera SBD Dauntless, a također je transportnim avionima dopremljena nova količina goriva.
Uz japanska bombardiranja veliki problem su bili i tropski vremenski uvjeti. Iz poslijeratnih zapisa vidljivo je kako su se piloti borili s upravo nezamislivim teškoćama pri uzlijetanju i slijetanju - piste su bile neravne i dok je na jednom kraju bilo blato na drugom je bila gusta prašina.
Osim toga piloti CAF-a su imali kao protivnike iskusne i vrsne japanske pilote iz zračnih baza u Rabaulu i na okolnim otocima.

Japanski zračni asovi - zrakoplovna grupa Tainan (Tainan Kaigun Kōkūtai). U srednjem redu drugi slijeva Saburo Sakai, u trećem redu prvi slijeva Hiroshi Nishizawa:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Odlučujući doprinos pobjedi

Svoju prvu borbenu akciju CAF je imao već 21. kolovoza 1942. - jedan dan nakon dolaska prvih aviona na Henderson Field - u bici na rijeci Tenaru gdje je pomogao uništenju grupe Ichiki. Idućih tjedana i mjeseci avioni CAF-a napadali su i uništavali japanske pomorske transporte i ratne brodove, te napadali japanske položaje, trupe i opskrbu na Guadalcanalu. Između ostalog istakli su se u potapanju bojnog broda Hiei 13. studenog, te u uništenju konvoja s 38. divizijom 14. studenog. U odlučujućoj pomorskoj bici kod Guadalcanala 12.-15. studenog 1942. aerodrom Henderson Field također je poslužio za operacije mornaričkog zrakoplovstva s nosača aviona USS Enterprise, kojem je prednji lift bio u kvaru.
Aerodrom Henderson Field i njegove zračne snage bili su ključ američke pobjede u bici za Guadalcanal. Lokalna premoć Amerikanaca u zraku u širem području južnih Solomonovih otoka natjerala je Japance da se odreknu ofenzivnih namjera i napuste Guadalcanal u veljači 1943. godine
Čak 6 pilota CAF-a dobilo je najviše američko odlikovanje - Medalju časti. Jedan od njih je bio Joe Foss, zračni as koji je srušio 26 japanskih aviona po čemu je prvi među pilotima USMC - United States Marine Corps.

Joe Foss:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Zračne snage na aerodromu Henderson Field neprekidno su pojačavane tako da je krajem prosinca 1942. bio baziran već 161 avion različitih tipova. Dne 1. siječnja 1943. Cactus Air Force je promijenila ime u u Commander, Aircraft, Solomons (AirSols) i nastavila djelovanje u području Solomonovih otoka.
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Icon_minitime17.07.19 10:59

Operacija Drvena noga - izraelski zračni napad na sjedište PLO u Tunisu

Za Izrael je poznato da ne prašta terorističke akcije protiv svojih državljana i da s teroristima ne pregovara nego im se osvećuje. Jednu od najspektakularnijih akcija izvelo je izraelsko ratno zrakoplovstvo 1. listopada/oktobra 1985. godine napadom na sjedište Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) u Tunisu, udaljenom od Izraela 2.000 km.

Povod

Dne 25. rujna 1985. trojica naoružanih muškaraca upala su kod Larnace na Cipru na jahtu pod izraelskom zastavom i ubila troje ljudi. Prema saznanjima izraelske obavještajne službe Mossad napadači su bili pripadnici palestinskog Odreda 17.
Odred 17 (Force 17, Al-amn ar-riasa) je bio specijalna jedinica vojnog krila PLO, a formirao ga je početkom sedamdesetih godina Ali Hassan Salameh u svrhu provođenja specijalnih zadataka. Salameh je ubijen u Beirutu 1979. godine od strane agenata Mossada kao jedan od vođa terorističkog pokreta Crni rujan (Black september, Munaẓẓamat Aylūl al-aswad) i jedan od organizatora masakra izraelskih sportaša na Olimpijskim igrama u Münchenu. Odred 17 je kasnije uključen u jedinicu osobnog osiguranja predsjednika PLO Yassera Arafata.

Ali Hassan Salameh, osnivač Odreda 17:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Izraelska vlada je odmah odlučila kazniti taj čin i zatražila je na zračni napad na sjedište PLO, koje se od završetka Libanonskog rata 1982. nalazilo u Tunisu. Operacija je dobila naziv Drvena noga (Mivtza Regel Etz).
Palestinci i ostali arapski svijet znali su da slijedi izraelska osveta zbog ubojstva troje ljudi na jahti. Bilo je predviđanja da bi moglo biti napadnuto i sjedište PLO u Tunisu, pa je tuniska vlada neposredno pred izraelsku akciju izrazila bojazan Sjedinjenim Američkim Državama radi moguće povrede svog teritorija.

Napad

U 7.00 sati 1.listopada iz zračne baze Tel Nof uzletjelo je u napad 8 aviona McDonnell Douglas F-15 Eagle natovarenih bombama s preciznim navođenjem. Operacija je bila dobro pripremljena - s obzirom da je do cilja trebalo preletjeti 2.060 km i isto toliko u povratku iznad Sredozemnog mora je kružio leteći tanker Boeing KC-135, a duž rute su bili raspoređeni brodovi s helikopterima radi eventualnog spašavanja srušenih pilota.

Izraelski avion McDonnell Douglas F-15 Eagle:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Popuna aviona F-15 gorivom iz tankera KC-135:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Izraelski avioni su letjeli nisko iznad Sredozemnog mora kako bi izbjegli radarsku detekciju, u letu popunili gorivo, stigli nad cilj i odbacili bombe na izabrane objekte. Nije bilo nikakvih uzbuna i nikakve intervencije zračnih snaga i PZO. Svi avioni su se neoštećeni i bez incidenata vratili u bazu.

Snimka pogotka bombe na jedan od ciljeva:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Epilog

Sjedište PLO je potpuno razoreno. Poginulo je 56 Palestinaca, među kojima i neki od istaknuti vođa PLO. Sâm Yasser Arafat je u trenutku napada bio na drugoj lokaciji. Smrtno je stradalo i 15 Tunižana, a stotinjak ljudi je ranjeno. Napad je izazvao bijes kod Tunižana, a iskalili su ga na tamošnjoj maloj židovskoj zajednici. Židovi su tjednima bili izloženi javnom vrijeđanju, gađali su ih kamenjem, a jedan policajac - koji je izgubio brata u zračnom napadu - upao je u sinagogu za vrijeme bogoslužja i ubio troje ljudi.
Vijeće sigurnosti UN je rezolucijom broj 573 osudilo izraelski napad i konstatiralo da Tunis ima pravo na odštetu. Predstavnik USA je bio suzdržan pri glasanju.
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Icon_minitime26.07.19 17:51

Zračni asovi: Stanley ''Swede'' Vejtasa

U jednoj zračnoj borbi za vrijeme bitke u Koraljnom moru srušio je bombarderom SBD Dauntless 3 lovca Zero, a u bici kod otoka Santa Cruz srušio je u jednom danu 7 japanskih aviona

[You must be registered and logged in to see this image.]

Stanley Vejtasa (1914.-2013.) poznat po nadimku Swede (Šveđanin) pridružio se US Navy 1937. godine, a 1939. se kvalificirao za mornaričkog pilota. Raspoređen je u eskadrilu Scouting Squadron 5 na nosaču aviona USS Yorktown opremljenu bombarderima za obrušavanje Douglas SBD Dauntless.
Priliku za isticanje letačkih sposobnosti dobio je u bici u Koraljnom moru 7. svibnja 1942., gdje je bio jedan od pilota koji su pogodili bombom i potopili japanski nosač aviona Shoho. No pravu dramu je doživio idućeg dana. Zbog malog broja raspoloživih lovaca zapovjednik Yorktowna uputio je 4 bombardera Dauntless da spriječe napad japanskih torpednih aviona. Iako Dauntlessi nisu bili predviđeni za zračnu borbu bili su naoružani s 2 teška mitraljeza 12,7 mm i mogli su poslužiti za rušenje sporih torpednih bombardera. Međutim, umjesto torpednih aviona pojavili su se lovci Mitsubishi A6M Zero. Vejtasa je shvatio da je jedini izlaz prihvatiti borbu i signalizirao je ostalim pilotima zaokret ulijevo. Oni ga ili nisu razumjeli ili su ignorirali i sva tri Dauntlessa su odmah srušena.
Vejtasa je oštrim zaokretom ulijevo izbjegao japanski napad, ali je njegova drama tek počela. Primijetio je da ga slijedi jedan japanski Zero. Japanac je bio puni brži, okretniji i puno bolje naoružan i Vejtasa je shvatio da mu je jedina šansa borba u susretu. Da ne dopusti Japancu ulazak u stražnju polusferu izvodio je oštre zaokrete s opterećenjem 9 g, što je njegov čvrsti avion mogao izdržati. Zero je izveo nekoliko napada u prolazu, ali bez uspjeha. No Vejtasin položaj se još više pogoršao kada se pojavio drugi, a zatim i treći Zero. Vejtasa je oštrim manevrima izbjegavao japanske rafale, ali je bio već toliko tjelesno iscrpljen da je znao kako neće moći još dugo izdržati manevre pod takvim opterećenjima. Uvrebao je trenutke neopreza japanskih pilota i srušio dva Zeroa. Tada mu se treći pilot, vjerojatno iznerviran neuspjelim napadima, zaletio ususret s očitom namjerom da se zabije u Dauntless u stilu kamikaze. Vejtasa je u zadnjem trenutku okrenuo avion na bok i zakačio krilo Japanca vrhom svog krila. Dauntless je izdržao udarac dok se Zero raspao u zraku.

Douglas SBD Dauntless:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Mitsubishi A6M Zero:

[You must be registered and logged in to see this image.]

S obzirom na pokazanu vještinu u zračnoj borbi Vejtasa je premješten u lovačku eskadrilu (Fighting Squadron 10) na nosaču aviona USS Enterprise, opremljenu lovcima Grumman F4F Wildcat. U bici kod otoka Santa Cruz srušio je 26. listopada 1942. 7 japanskih aviona - 2 bombardera za obrušavanje Aichi D3A Val i 5 torpednih bombardera Nakajima B5N Kate. Time je broj svojih zračnih pobjeda zaokružio na 10, a konačni skor od 10,25 pobjeda ostvario je sudjelovanjem u rušenju četveromotornog hidroaviona Kawanishi H6K Mavis. U svibnju 1943. premješten je u USA i postavljen za instruktora letenja u Naval Air Station Atlantic City, gdje je dočekao završetak Drugog svjetskog rata.

Vejtasa u lovcu Grumman F4F Wildcat:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U mornaričkom zrakoplovstvu ostao je i poslije rata. U Korejskom ratu služio je kao zrakoplovni oficir na nosaču aviona USS Essex, a zatim je zapovijedao brodom za prijevoz municije USS Firedrake i nosačem aviona USS Constellation. Vojničku karijeru je okončao 1970. godine u činu kapetana bojnog broda.
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Icon_minitime26.07.19 17:55

Zračni asovi: Junichi Sasai, ''Richthofen of Rabaul''

[You must be registered and logged in to see this image.]

Junichi Sasai (1918. - 1942.) završio je 1939. godine obuku u mornaričkoj oficirskoj školi (Kaigun Heigakkō) na otoku Eta Jima kod Hiroshime i promoviran je u čin zastavnika, a zatim je upućen u pilotsku školu i u studenom 1941. kvalificirao se za pilota lovca. Dne 10. prosinca 1941. pridružio se mornaričkoj lovačkoj grupi Tainan (Tainan Kaigun Kōkūtai) koja je dala neke od najvećih japanskih zračnih asova Drugog svjetskog rata kao što su Hiroyoshi Nishizawa, Saburō Sakai, Watari Handa, Masaaki Shimakawa i Toshio Ōta. Grupa je početkom rata bila opremljena s 46 lovaca Mitsubishi A6M Zero i Mitsubishi A5M. Sâm Sasai postigao je u ratu 27 zračnih pobjeda (po nekim izvorima 54).

Sasai uz srušeni avion Curtiss P-40 Warhawk:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Svoju prvu zračnu pobjedu Sasai je postigao 2. veljače 1942. iznad Jave rušenjem nizozemskog lovca Brewster Buffalo, a 16 dana kasnije srušio je Curtiss P-40 Warhawk.  Tainan Kōkūtai je u ožujku 1942.premještena u Lae na Novoj Gvineji, a Sasai je postavljen za zapovjednika eskadrile eskadrile (Chutai). Jedan od njegovih potčinjenih bio je i Saburō Sakai, iskusni pilot lovac koji je letio još u Japansko-kineskom ratu 1938. i 1939. godine. Od njega je Sasai puno naučio o zračnoj borbi i vještinama pilota.
Status zračnog asa Sasai je stekao 4.svibnja 1942. kada je u samo 20 sekundi srušio tri aviona Bell P-39 Aircobra. Tri tjedna kasnije srušio je i bombarder North American B-25 Mitchell, no susret s letećim tvrđavama Boeing B-17 iznad Port Morsebyja nije završio dobro po Japance. Sasai je s 12 lovaca Zero napao skupinu od 6 B-17 ali nisu srušili ni jednog, dok je jedan Zero stradao od obrambene paljbe bombardera. Sasai je 2. kolovoza 1942.uspio srušiti jednog B-17 napadom sa čela, gdje je obrambena paljba bila slabija.
Od 3. kolovoza 1942. Tainan Kōkūtai se nalazio na aerodromu Lakunai kod Rabaula. Četiri dana kasnije američki marinci su se iskrcali na Guadalcanal i Tulagi, na što su Japanci odmah reagirali upućivanjem u napad 27 bombardera Mitsubishi G4M Betty u pratnji 17 lovaca Zero. U zračnoj borbi s lovcima Grumman F4F Wildcat sa nosača aviona USS Saratoga, USS Enterprise i USS Wasp Sasai je srušio 5 Wildcata i stekao nadimak ''Richthofen of Rabaul''
Svoj posljednji let Sasai je imao 26. kolovoza 1942. u svojoj 76. borbenoj misiji s grupom Tainan Kōkūtai. Predvodio je grupu od 8 Zeroa u pratnji bombardera G4M Betty koji su letjeli u napad na aerodrom Henderson Field na Gudalacanalu.

Aerodrom Henderson Field:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Japansku formaciju presreli su marinski lovci Wildcat i Sasai je iznad aerodroma napao jednog Wildcata. Amerikanac je u niskom letu nadletio aerodrom da bi dobio zaštitu PZO artiljerije, a zatim se vratio u zračnu borbu. Sasai je pokušao napasti odozgora, no Wildcat je skrenuo u okomiti let i ispalio rafal iz svih 6 mitraljeza 12,7 mm. Pogođeni Zero se zapalio i eksplodirao, a dijelovi aviona rasuli su se po plaži pred očima nekoliko stotina marinaca. Srušio ga je kapetan USMC Marion Carl, marinski as s 18,5 zračnih pobjeda.
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Icon_minitime16.08.19 15:56

''Molotovljeve košare za kruh''

Prvog dana Sovjetsko-finskog rata, 30. studenog/novembra 1939., sovjetsko ratno zrakoplovstvo je bombardiralo Helsinki, Viipuri i druge finske gradove. Helsinki je tokom ovog rata bombardiran osam puta pri čemu je na sâm grad palo oko 350 bombi. Poginulo je 97 i ranjeno 260 stanovnika, a srušeno je 55 zgrada.

Bombardiranje Helsinkija 30. studenog 1939.:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na kritiku međunarodne javnosti sovjetski predsjednik vlade Vjaćeslav Molotov odgovorio je da sovjetsko zrakoplovstvo ''ne bombardira finske gradove nego baca košare s kruhom izgladnjelom finskom stanovništvu''. Finci su bombe iz sovjetskih aviona podrugljivo nazvali ''Molotovljeve košare za kruh'' (Molotovin leipäkori). Tako je Molotov, osim zapaljivoj flaši kao protutenkovskom oružju, svoje ime posudio i zrakoplovnoj bombi.
Cinični Molotov je morao priznati da sovjetski bombarderi ne izbacuju samo ''košare za kruh'' nego istresu i nešto eksploziva, ali po njegovoj tvrdnji ''samo na aerodrome''. Na zahtjev predsjednika USA Franklina Roosevelta da smjesta prestane bombardiranje finskih gradova Molotov je odgovorio da ''on ne može vidjeti što se događa sa udaljenosti od 8.000 kilometara''.

Vjaćeslav Molotov:

[You must be registered and logged in to see this image.]

''Molotovljeva košara za kruh'' u stvarnosti je bila aviobomba RRAB (ротативно-рассеивающая авиационная бомба) koja je rađena u tri verzije - RRAB-1, RRAB-2 i RRAB-3, težine 250, 500 i 1.000 kg. Riječ je o rasprskavajućoj (disperzionoj) bombi koja je izbacivala manje bombice s eksplozivnim, zapaljivim ili kemijskim punjenjem.

Bomba RRAB-3:

[You must be registered and logged in to see this image.]
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Icon_minitime19.08.19 15:05

Žilava zmajeva čeljust

Most Thanh Hóa preko rijeke Sông Mã u Vijetnamu izdržao je u sedam godina nekoliko stotina zračnih napada

U sjevernom dijelu Vijetnama nalazi se most Thanh Hóa preko rijeke Sông Mã. Vijetnamci ga zovu Hàm Rồng (zmajeva čeljust).

Most Thanh Hóa:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Lokacija mosta označena crvenim krugom:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Strateško značenje i napadi USAF i US Navy

U Vijetnamskom ratu 1965.-1972. most je imao izniman strateški značaj jer su preko njega prevožene trupe i opskrba za bojište u Južnom Vijetnamu. Stoga je bio na popisu prioritetnih ciljeva zračnih napada USAF i zrakoplovstva US Navy. Za vrijeme zračne ofenzive protiv Sjevernog Vijetnama pod nazivom Rolling Thunder (1965.-1968.) Amerikanci su izveli preko 800 borbenih letova s ciljem uništenja mosta - bez rezultata.

Most Thanh Hóa je bio snažno branjen PZ artiljerijom:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Već na početku operacije Rolling Thunder Amerikanci su namjeravali razoriti sjevernovijetnamsku željezničku mrežu, uključivo most Thanh Hóa. Prvi i ujedno najmasovniji napad pod nazivom 9-Alpha izveden je 3. travnja 1965. U formaciji je bilo čak 79 aviona, od kojih 46 F-105 Thunderchief kao glavna napadačka grupa. Lovačku zaštitu su pružali F-100 Super Sabre i F-8 Crusader sa nosača aviona USS Hancock. Napad je predvodio veteran rata u Koreji pukovnik Robinson Risner.

Republic F-105 Thunderchief:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Svi avioni F-105 Thunderchief su izbacili bombe na cilj, ali na mostu nije bilo nikakvih vidljivih oštećenja.
Ova akcija je ostala značajna po tome što je u njoj došlo do prve zračne borbe u Vijetnamskom ratu. Sjevernovijetnamsko ratno zrakoplovstvo je iz zračne baze Phúc Yên podiglo 8 lovaca MiG-17 i pilot Phạm Ngọc Lan je postao prvi Sjevernovijetnamac koji je u zračnoj borbi srušio američki avion, ujedno i prvi pilot koji je srušio protivnički avion u Vijetnamskom ratu. U početku se mislilo da je riječ o lovcu F-8 Crusader, međutim je taj avion bio samo oštećen i uspio se vratiti na nosač, tako da je prva žrtva vjerojatno bio A-4 Skyhawk.
Već idućeg dana Amerikanci su ponovili napad na most Thanh Hóa, pri čemu je sjevernovijetnamski pilot Trần Hanh na MiG-17 srušio tehnološki puno naprednijeg lovca-bombardera F-105 Thunderchief.

Grupa sjevernovijetnamskih pilota i lovac MiG-17:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Sjevernovijetnamci su tvrdili da su 3. i 4. travnja 1965. srušili iz zraka i sa zemlje 47 američkih aviona, što je izrazito pretjerana brojka. U svakom slučaju stoji da su Amerikanci izbacili golemu količinu bombi na most Thanh Hóa, ali je on ostao i dalje upotrebljiv. A iskustva iz prvih zračnih borbi Amerikanaca sa sjevernovijetnamskim MiG-17 pokazala su da se i zastarjeli avion može efikasno koristiti na pravi način i u pravom trenutku.

Zračna snimka jednog od napada na most Thanh Hóa:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Rušenje mosta 3. listopada 1972.

Operacija Rolling Thunder okončana je 2. studenog 1968. godine. U napadima na most Thanh Hóa Amerikanci su, po vlastitoj evidenciji, u 1965. godini izgubili 11 aviona.
Uslijedile su četiri godine predaha od bombardiranja Sjevernog Vijetnama, da bi ga Amerikanci obnovili u proljeće 1972. godine u operaciji Linebacker. Jedan od glavnih ciljeva je ponovo bio most Thanh Hóa. Dne 27. travnja 1972. most je napalo je 12 aviona F-4 Phantom koristeći laserski navođene bombe. Poslije napada je primijećeno da je konstrukcija izbačena iz ležišta i da je most neupotrebljiv.
Završni udarac zadala su 3. listopada 1972. četiri jurišna aviona LTV A-7 Corsair koristeći TV-navođene bombe AGM-62 Walleye težine 907 kg. Poslije ovog napada dio konstrukcije se srušio u rijeku.

AGM-62 Walleye:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Most Thanh Hóa poslije zračnog napada 3. listopada 1972.:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Most je obnovljen 1973. godine te i danas služi za promet.
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Icon_minitime21.08.19 7:26

Ratni zločini u zračnom ratu 1939.-1945.

Jest da tema nije ugodna za čitanje, ali se nadovezuje na epizodu o linčovanju i zaokružuje priču o opasnostima s kojima su se suočavali avijatičari ratnog zrakoplovstva u Drugom svjetskom ratu - kako na nebu tako i na zemlji.

Pucanje na avijatičare koji se spuštaju padobranom

Slučajevi pucanja iz vatrenog oružja, iz aviona ili sa zemlje, na avijatičara koji visi o padobranu zabilježeni su ne samo u Drugom svjetskom ratu nego i u gotovo svim lokalnim ratovima kasnijih godina. Takvi slučajevi zbivali su se i u nedavnim ratovima na prostoru bivše Jugoslavije. Između ostalog snimljeno je pucanje iz kalašnjikova na pilota koji se padobranom spušta na zemlju negdje u BiH i ta snimka je prikazana u središnjem dnevniku HTV-a. Posljednja zabilježena žrtva paljbe sa zemlje je bio ruski pilot Oleg Pješkov 2015. godine u Siriji.
Avijatičar koji visi o padobranu je borac izvan bitke. Pucanje u njega je po Ženevskoj konvenciji zabranjeno, osim ako on sâm ne djeluje borbeno. Što je u njegovoj situaciji teško zamislivo. Dopuštena je jedino paljba na padobranski desant dok je pucanje u bespomoćnog čovjeka koji je padobranom napustio srušeni avion definirano kao ratni zločin.
Slučajevi pucanja na avijatičara pod padobranom u II. S.R. zabilježeni su već u njemačkom napadu na Poljsku 1939. godine, gdje su neki njemački piloti-lovci gađali srušene Poljake u zraku. Jednom lovcu Bf-110 je takav ''lov'' prisjeo, jer dok je pokušavao naciljati pilota Aleksandera Gabszewicza ispod padobrana zašao mu je u rep Jan Malinowski na zastarjelom lovcu Pz-7 i srušio ga. Nijemci su gađali oborene pilote o padobranu i u Aprilskom/Travanjskom ratu 1941., te naročito iznad Istočne fronte. S druge strane, takvi slučajevi na zapadnom ratištu bili su više iznimke nego pravilo - i njemački i britanski piloti-lovci su smatrali sebe ''vitezovima neba'' koji ratuju po striktnim pravilima i uz poštivanje protivnika.
I na britanskoj i na njemačkoj strani bilo je razmišljanja da se pucanje na pilote koji se spuštaju padobranom uvede u praksu. Tako je u jeku Bitke za Britaniju 1940. godine zrakoplovni maršal Hugh Dowding predložio premijeru Churchillu da se dopusti gađanje njemačkih pilota koji se spuštaju na teritorij pod njemačkim nadzorom, jer je riječ o ''ljudima koji će se vratiti u borbu''. Churchilla je zgrozila takva sugestija i kategorički je odbio rekavši: - Pucanje u oborenog pilota je isto što i utapanje mornara koji je u vodi.
Sličnih rasprava je bilo i na njemačkoj strani. Zapovjednik Luftwaffre Hermann Göring je jednom prilikom upitao zračnog asa Adolfa Gallanda što misli o pucanju na oborene pilote i dobio je kategoričan odgovor: - Za mene je to ubojstvo i učiniti ću sve što je u mojoj moći da se takva zapovjed ne poštuje.

Adolf Galland:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ipak je bilo slučajeva pucanja u oborene avijatičare ispod padobrana tokom rata na obje strane. U Bici za Britaniju to su naročito činili Poljaci i Česi u sastavu RAF-a, koji su posebno mrzili Nijemce zbog okupacije i njemačkih zlodjela u njihovoj domovini. Prema povjesničaru Adamu Zamoyskom Poljaci nisu pucali u Nijemce nego bi proletjeli tik iznad padobrana i zračna struja bi ga smotala, pa bi čovjek pao na zemlju poput kamena.
Pucanja na padobrance - i to na obje strane - bilo je i u bombarderskoj ofenzivi USAAF na Njemačku, naročito u ljeto i jesen 1944. Navodno su neki zapovjednici lovačkih eskadrila USAAF izdavali usmene naredbe da se puca na oborene njemačke pilote-lovce kako bi se smanjili gubici bombardera. Neki su piloti to i činili ili pokušavali, dok je većina odbijala izvršiti te zapovjedi.
Osim toga je pucanje u padobranca bilo rizično i za samog pilota-lovca, jer dok bi nastojao naciljati svoju žrtvu izložio bi se napadu protivničkog lovca. Jedan takav slučaj je opisao pilot P-51 Richard Peterson. Primijetio je da njemački pilot na Bf-109 puca na posadu srušenog B-17 koja se spuštala padobranima, srušio je Nijemca i zatim ga izrešetao dok je sâm visio o padobranu.
Dok su se piloti-lovci zaraćenih strana u zapadnoj Europi većinom suzdržavali od ubojstava bespomoćnih ljudi, Japanci nisu imali nikakvih skrupula - njihovi su piloti redovito gađali srušenog protivnika o padobranu, na zemlji ili u moru. Jedan takav slučaj je posebno zanimljiv, a zbio se 31. ožujka 1943. u Burmi. Posadu srušenog bombardera B-24 dok se spuštala padobranima gađali su japanski lovci, pri čemu su dvojica ubijena. Pilot Owen Baggett je bio ranjen i nakon doskoka se ispružio po zemlji čekajući da lovci odu. Jedan Japanac je nastavio kružiti oko njega, vjerojatno kako bi se uvjerio da je mrtav, na što je Baggett izvadio pištolj Browning M1911 i pucao u avion. Na njegovo iznenađenje avion se srušio i kasnije se pokazalo da je dobio samo jedan pogodak - pilotu u glavu. To je jedini poznati slučaj da je avion srušen hicem iz pištolja.

Ubojstva u koncentracionim i zarobljeničkim logorima

Već je spomenuto da su Nijemci u postupku prema zarobljenim angloameričkim avijatičarima uglavnom poštivali Ženevsku konvenciju, iako su uvjeti u zarobljeničkim logorima bili raznoliki - od relativno dobrih do jedva podnošljivih.
Mnogi saveznički avijatičari bili su, umjesto u zarobljenički logor, prebačeni u koncentracione logore gdje su podvrgavani različitim oblicima maltretiranja pa i umorstava. Početkom 1944. godine Hitler je izdao takozvanu ''Direktivu metak'' (Kugel Erlass) po kojoj su ratni zarobljenici ranga oficira, koji su pokušali bijeg i bili uhvaćeni, morali biti upućeni u konclogor i tamo podvrgnuti postupku Stufe III - ubijanju ili maltretiranju do smrti. Zarobljeni avijatičari su zabilježeni u Buchenwaldu, Mauthausenu i Sachsenhausenu. Kugel Erlass je prvi put primijenjena u proljeće 1944. nad 80 britanskih, francuskih, grčkih, norveških, poljskih, belgijskih i čeških avijatičara koji su pobjegli iz zarobljeničkog logora Sagan u Šleziji i kasnije pohvatani.

Koncentracioni logor Buchenwald:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Jedan od najdrastičnijih slučajeva masovnog umorstva zarobljenih avijatičara zbio se u rujnu 1944. u Mauthausenu, kada je 47 savezničkih zrakoplovnih oficira natjerano na nošenje kamenih blokova težine 25-30 kg uz veliku strminu, pri čemu su ih stražari SS neprekidno tukli. Polovica ih je pomrla za vrijeme uspona, a druga polovica idućeg dana od posljedica napora i maltretiranja.

Nošenje kamenih blokova u koncentracionom logoru Mauthausen:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U kolovozu 1944. je skupina od 168 savezničkih avijatičara odvezena u koncentracioni logor Buchenwald, gdje su proveli dva mjeseca. Dvojica su umrla od posljedica zlostavljanja, dok su ostali preživjeli zahvaljujući squadron leaderu (majoru) Philu Lamasonu, pilotu novozelandskog ratnog zrakoplovstva (RNZAF). Kao najstariji po činu održavao je disciplinu među zarobljenim avijatičarima i poticao ih da izdrže, dok je u više navrata intervenirao kod zapovjednika logora SS oberführera Hermanna Pistera tražeći da budu premješteni u logor za ratne zarobljenike i tretirani po Ženevskoj konvenciji. Pister nije htio ni čuti i zaprijetio je avijatičarima strijeljanjem ako i dalje budu odbijali ići na prinudni rad.

Phil Lamason:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Hermann Pister u zatvoru nakon rata:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U listopadu 1944. Lamasonu je uspjelo preko logorske žice stupiti u kontakt i razgovarati s generalom Johannesom Trauloftom, koji je kao inspektor dnevnih lovaca (Inspekteur der Tagjäger) došao izvidjeti štetu nakon savezničkog bombardiranja. Trauloft se odmah obratio Göringu i upozorio ga da se u Buchenwaldu nalaze zarobljeni saveznički avijatičari, na što je šef Luftwaffe zapovijedio da se smjesta premjeste u logor za ratne zarobljenike. U posljednji čas, jer su 26. listopada trebali biti postrijeljani.

Johannes Trauloft:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Zarobljeni saveznički avijatičari su bili najsigurniji u logorima za ratne zarobljenike, iako je i tamo bilo slučajeva loših uvjeta za život, maltretiranja pa i ubijanja. Ipak, od 94.000 Amerikanaca svih rodova vojske koji su dospjeli u njemačko zarobljeništvo pomrlo ih je samo 1%, od čega većina od rana zadobijenih u borbi. 
Najgori odnos prema ratnim zarobljenicima, uključivo avijatičare, imali su Japanci. Sâm Japan nije bio potpisnik Ženevske konvencije, a u njiegovoj ratničkoj tradiciji čin predaje smatran je nedostojnim i sramotnim. Uhvaćene posade bombardera nisu smatrali ratnim zarobljenicima nego ''teroristima'' i ''ratnim zločincima'' pa su mnogi smaknuti - neki i sabljama. Tako je od 570 savezničkih avijatičara koji su uhvaćeni u Japanu otprilike polovica ubijena ili pomrla od bolesti i maltretiranja, pri čemu je manji dio stradao i od takozvane ''prijateljske paljbe'' u zračnim napadima.
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Icon_minitime06.09.19 14:51

Marion Carl, prvi zračni as USMC - United States Marine Corps

[You must be registered and logged in to see this image.]

U zrakoplovstvu Marinskog korpusa u Drugom svjetskom ratu status zračnog asa s 5 ili više zračnih pobjeda steklo je ukupno 120 pilota lovaca. Prvi pilot koji je stekao status asa bio je Marion Carl (1915.-1998.), sedmi na listi asova USMC s 18,5 zračnih pobjeda.
Carl se pridružio zrakoplovstvu USMC u prosincu 1939. godine. U početku je bio raspoređen u lovački skvadron VMF-1 u bazi Quantico, Virginia, a na dan izbijanja rata s Japanom bio je u skvadronu VMF-221 u San Diegu, California. Skvadron je bio ukrcan na nosač aviona USS Saratoga kako bi pojačao obranu otoka Wake, no njegovim padom u ruke Japanaca preusmjeren je na Midway. Skvadron je 4. lipnja 1942. uzletio u presretanje formacije aviona sa japanskih nosača koji su letjeli na Midway i u zračnoj bici pretrpio katastrofu - od 25 lovaca srušeno ih je 15. To je bio najteži poraz američkog zrakoplovstva u čitavom ratu. Među desetoricom pilota koji su se vratili iz zračne bitke bio je i Carl, koji je u svojem prvom borbenom letu srušio prvu žrtvu - lovca Mitsubishi A6M Zero.
Nakon kraćeg odmora Carl je dodijeljen skvadronu VMF-223 kojim je zapovijedao major John Smith, prvoj lovačkoj jedinici koja se spustila na tek dovršeni aerodrom Henderson Field na Guadalcanalu 20. kolovoza 1942. U pomorsko-zračnoj bici kod Istočnih Solomonovih otoka 24. kolovoza Carl je srušio dva torpedna aviona i jednog lovca. Svoju petu pobjedu kojom je stekao status zračnog asa - prvog među pilotima USMC - postigao je 26. kolovoza kada je iznad aerodroma Henderson Field srušio lovca Zero. Žrtva je bio čuveni japanski zračni as Junichi Sasai.

Aerodrom Henderson Field na Guadalcanalu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Grumman F-4F Wildcat:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U zračnoj bici 9. rujna Carl je bio primoran iskočiti iz oštećenog aviona i pao je u more, a izvadili su ga prijateljski nastrojeni domoroci među kojima je proveo pet dana. Kada se vratio na aerodrom zapovjednik zračnih snaga na Guadalcanalu general Roy Geiger obavijesto ga je da je njegov rival major Smith upravo postigao 16. zračnu pobjedu (Carl je do tada imao 12) upitao ga je: ''Što da učinimo u vezi toga (What are we going to do about that)?''. Carl je odgovorio: ''Dovraga generale, prizemljite ga na pet dana (Goddammit, general, ground him for five days)!''.
Dne 1. listopada admiral Chester Nimitz dodijelio je Carlu, Smithu i Robertu Galleru Mornarički križ (Navy Cross), drugo po rangu odlikovanje nakon Medalje časti.
Tokom rata Carl je postigao ukupno 18,5 zračnih pobjeda (jednu je podijelio s drugim pilotom). Od srušenih aviona 9 su bili lovci Mitsubishi A6M Zero, 6,5 bombarderi Mitsubishi G4M Betty, 2 bombarderi Nakajima B5N Kate i 1 lovac Kawasaki Ki-61 Tony. Od toga je 16.5 pobjeda postigao na lovcu Grumman F-4F Wildcat i 2 na lovcu Vought F-4U Corsair.
Poslije rata Carl je bio probni pilot i između ostalog prvi pilot USMC koji je letio na mlaznom avionu Lockheed F-80 Shooting Star. Sudjelovao je u ratu u Vijetnamu kao pilot helikoptera i mlaznih aviona. Službu u zrakoplovstvu USMC okončao je u činu general-majora. 

Carl ispred mlaznog aviona Douglas D-558-I Skystreak:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ironično, život ratnog heroja koji je prošao kroz tolika iskušenja nasilno je prekinula neka propalica, provalnik koji ga je ubio u njegovoj kući u Roseburgu, Oregon.
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Icon_minitime18.09.19 17:25

Zračni asovi: Francis Gabreski

[You must be registered and logged in to see this image.]

Francis Stanley "Gabby" Gabreski (1919.-2002.), sin poljskih imigranata i pravim imenom Franciszek Gabryszewski, bio je jedan od najslavnijih američkih pilota-lovaca i jedan od samo sedmorice američkih avijatičara koji su postali zračni asovi u dva rata.
U Drugom svjetskom ratu Gabreski je bio četvrti američki as po broju zračnih pobjeda (28), a prvi na europskom ratištu (ETO - European Theatre of Operations). Proslavio se i u Korejskom ratu, gdje je ostvario 6 individualnih zračnih pobjeda i jednu podijeljenu.
Iako je najviše poznat kao zračni as koji je srušio 34 protivnička lovca, Gabreski je također bio jedan od najcjenjenijih zapovjednika-lidera u USAF. U borbenim operacijama dvaput je vodio lovačku eskadrilu, te šest puta grupu i wing (zrakoplovnu regimentu).
Njegov otac Stanley Gabreski, pravim imenom Stanislaw Gabryszewski, emigrirao je iz Poljske prvih godina XX. stoljeća te se nastanio u Oil City, Pennsylvania, gdje je otvorio skromnu trgovinu. Roditelji su maštali o boljem životu za svog sina, te su ga 1938. upisali u poznato sveučilište Notre Dame University. Već iste godine Francis je pokazao interes za zrakoplovstvo i upisao se u pilotsku školu Taylor Cub, gdje je nakupio šest sati letenja. Zanimljivo je da mu je instruktor Homer Stockert rekao kako on "nema onaj osjećaj koji je potreban za pilota".
Na drugoj godini studija kampus je posjetio oficir US Army Air Corps, sa zadaćom da regrutira nove pilote. Francis Gabreski se prijavio i u srpnju 1940. pridružio se oružanim snagama USA. Nakon završene letačke obuke postao je kvalificirani pilot-lovac s činom potporučnika. Raspoređen je na Havaje, u 45. lovačku eskadrilu (45th pursuit squadron) u zračnoj bazi Wheeler Field.
Gabreski je pozorno pratio Bitku za Britaniju. Primijetio je uspjehe koje je postizala 303. Poljska lovačka eskadrila RAF-a i to mu je dalo ideju: budući da se Poljska eskadrila dokazala sposobnom u zračnim operacijama, a sâm je bio poljskog podrijetla i govorio je poljski, ponudio se da služi kao oficir za vezu u 303. eskadrili i da njena iskustava prenese na američke pilote. Njegova ideja je prihvaćena i u rujnu 1942. otputovao je sa Havaja u Washington DC, gdje je promaknut u čin kapetana.
U Britaniju je stigao u listopadu 1942. Želja da se pridruži 303. eskadrili nije mu se ispunila, ali je bio uvršten u 315. eskadrilu RAF-a, također popunjenu poljskim pilotima. Ukupno je Gabreski s Poljacima letio na lovcu Spitfire Mark IX u 20 misija, pri čemu je samo jednom sudjelovao u zračnoj borbi (bez rezultata).
U veljači 1943. Gabreski se pridružio 56. lovačkoj grupi (56th Fighter Group) USAAF, opremljenoj lovcima Republic P-47 Thunderbolt. Promaknut u čin majora, u lipnju je postao zapovjednik 61. lovačke eskadrile (61th Fighter Squadron).

Republic P-47D Thunderbolt:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Svoju prvu zračnu pobjedu Gabreski je postigao je 24. kolovoza 1943., oborivši Focke Wulf FW-190 iznad Dreuxa u Francuskoj. Dana 5. srpnja 1944. srušio je 28. i posljednju žrtvu u Drugom svjetskom ratu, Messerschmidt Me-109, iznad Évreuxa također u Francuskoj.

Gabreski u svom P-47, na trupu je 28 ''svastika'':

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dana 20. srpnja 1944. Gabreski je dosegao limit za pilote-lovce od 300 sati borbenih letova i čekao je avion koji će ga prevesti natrag u USA, na odmor i novi raspored. Svojoj zaručnici Kay Cochran već je poručio da pripremi vjenčanje, a njegov rodni Oil City namjenio je svotu od 2.000 USD kao poklon mladom paru.
Međutim, Gabreski je saznao da je za isto jutro planirana lovačka pratnja bombardera koji će napasti Russelheim u Njemačkoj. Umjesto da se ukrca u transportni avion za USA, zatražio je da ''leti još samo jednom''. Na povratku iz ove misije primijetio je na aerodromu Bassenheim parkirani bombarder Heinkel He-111. U napadu na ovaj avion bio je pogođen protuzračnom paljbom sa zemlje i morao je prisilno sletjeti. Nakon pet dana skrivanja u šumi uhvaćen je i odveden u zarobljeništvo. Oslobodili su ga sovjetski vojnici u travnju 1945.
Poslije rata Gabreski je nastavio vojnu karijeru. U svibnju 1950. promaknut je u čin pukovnika. Iste godine, 25. lipnja, izbio je rat u Koreji. Dana 8. srpnja 1951., u svojoj petoj borbenoj misiji na lovcu North American F-86 Sabre, oborio je jedan MiG-15, a iduće žrtve uslijedile su 2. rujna i 2. listopada. Do kraja rata imao je 6 individualnih zračnih pobjeda i jednu zajedničku (podijeljenu između dva pilota).
Francis Gabreski napustio je vojnu službu 1. studenog 1967. Prema njegovoj službenoj biografiji (USAF) imao je više od 5.000 sati letenja, od čega 4.000 u mlaznim avionima. Nekadašnja Suffolk Air Force Base u Westhampton Beach, New York, dobila je 1991. ime Francis S. Gabreski Airport, a 1978. ovaj znameniti letač uvršten je u National Aviation Hall of Fame.
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Icon_minitime19.09.19 13:48

Richard Bong, američki Ace of Aces

S ukupno 40 srušenih aviona najveći je američki zračni as u povijesti, a sve pobjede je postigao na lovcu Lockheed P-38 Lightning

[You must be registered and logged in to see this image.]

Richard Ira Bong (1920.-1945.) bio je porijeklom iz obitelji švedskih imigranata iz Poplara, savezna država Wisconsin, USA. Još tokom školovanja na Superior State Teachers College pohađao je privatno pilotsku školu, a u svibnju 1941. prijavio se u program USAAF za školovanje borbenih pilota. Jedan od instruktora bio mu je kasniji senator i kandidat republikanaca na predsjedničkim izborima 1964. Barry Goldwater.
Školovanje je završio 19. siječnja 1942. i postao kvalificirani borbeni pilot u činu potporučnika. Poslije nekoliko mjeseci službe kao instruktor u gađanju raspoređen je u 14. lovačku grupu (14th Fighter Group) opremljenu lovcima Lockheed P-38 Lightning.

Lockheed P-38 Lightning:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Zbog nedopuštenih akrobacija, između ostalog i leta ispod mosta Golden Gate u San Franciscu, dobio je privremenu zabranu leta. Kako je 14. lovačka grupa u međuvremenu poslana na europsko ratište Bong je raspoređen u 49. lovačku grupu (49th Fighter Group) u Darwinu, Australija. Svoje prve žrtve, Mitsubishi A6M Zero i Nakajima Ki-43 Oscar, srušio je 27. prosinca 1942. iznad Bune na Novoj Gvineji. Do 5. studenog 1943. srušio je 21 japanski avion, nakon čega je bio na dvomjesečnom dopustu u USA.
Bong je po povratku na ratište dodijeljen zapovjedništvu lovaca 5. zračne armije (Fifth Air Force Fighter Command HQ), ali mu je dopušteno da i dalje leti u borbenim misijama. Do 12. travnja srušio je još 7 aviona i time premašio rekord Eddie Rickenbackera iz Prvog svjetskog rata. Od svibnja do srpnja 1944. bio je ponovo u USA, ovaj put na turneji po američkim gradovima. Po povratku se ponovo uključio u borbene misije i 17. prosinca srušio svoju posljednju žrtvu, lovca Ki-43. U prosincu 1944. dobio je iz ruku generala McArthura najviše američko odlikovanje za podvige u ratu, Medalju časti (Medal of Honor).
Sve svoje zračne pobjede Bong je postigao na lovcu P-38 Lightning, čime je potvrđena reputacija ovog izvrsnog borbenog stroja koji je srušio najviše japanskih aviona na pacifičkom ratištu. Među njegovim žrtvama bili su lovci Mitsubishi A6M Zero, Nakajima Ki-43 Oscar, Nakajima Ki-44 Tojo i Kawasaki Ki-61 Tony, bombarderi Mitsubishi G4M Betty i Mitsubishi Ki-21 Sally te izviđački avioni Mitsubishi Ki-46 Dinah i Nakajima J1N Irving.
Zanimljivo je da je Bong sebe smatrao lošim strijelcem, stoga je protivnike gađao sa minimalne daljine i ne jednom uletio među krhotine raspadnute žrtve.

Richard Bong u svom Lightningu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

S 40 zračnih pobjeda Richard Bong je postao najveći zračni as (ace of aces) u povijesti ratnog zrakoplovstva USA. Iza njega su Thomas McGuire s 38 i Francis Gabreski s 34 (od kojih 6 u Korejskom ratu).
Thomas McGuire je pod svaku cijenu htio srušiti Bongov rekord i 7. siječnja 1945. poletio je s četvorkom Lightninga u slobodan lov iznad otoka Negros na Filipinima. Tu ih je iznenadio jedan japanski lovac Ki-43 i u manevru izbjegavanja napada McGuire se srušio na zemlju i poginuo.

Thomas McGuire:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U siječnju 1945. zapovjednik zračnih snaga Dalekog Istoka (Far East Air Force) general George Kenney poslao je Bonga definitivno u USA gdje je neko vrijeme sudjelovao u kampanji prodaje ratnih obveznica. Nakon toga je postao pokusni pilot u kompaniji Lockheed u Burbanku, California, gdje je testirao najnoviji mlazni lovac P-80 Shooting Star. Poginuo u zračnom udesu 6. kolovoza 1945., neposredno pred završetak Drugog svjetskog rata i točno na dan napada atomskom bombom na Hiroshimu. Stradao je na pokusnom letu lovca P-80 zbog kvara na pumpi za gorivo - uspio je iskočiti ali mu se zbog male visine padobran nije stigao otvoriti.

Lockheed P-80 Shooting Star:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Pogibija Richarda Bonga bila je jedna od udarnih vijesti u američkim medijima:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Pedesetih godina novoizgrađena zračna baza kod Brightona u saveznoj državi Wisconsin dobila je ime Richard I. Bong Air Force Base. Ubrzo je napuštena i pretvorena u zaštićeno područje pod imenom Richard Bong State Recreation Area, gdje se na površini od 1.800 ha odvijaju različite rekreativne aktivnosti (biciklizam, plivanje, jahanje, lov, letovi u lakim letjelicama i slično). A civilna zračna luka kod grada Superior, Wisconsin, nosi ime Richard I. Bong Airport.

Richard Bong State Recreation Area, Brighton, Wisconsin:

[You must be registered and logged in to see this image.]
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Icon_minitime19.09.19 14:11

Zračni asovi: Otto Kittel

S 267 zračnih pobjeda bio je četvrti na ljestvici najuspješnijih pilota-lovaca u povijesti, a glave mu je došao mitraljezac na jurišniku Iljušin Il-2

[You must be registered and logged in to see this image.]

Četvrti na ljestvici najuspješnijih pilota-asova u povijesti je Otto Kittel (1917.-1945.) s 267 zračnih pobjeda. Ispred njega su samo Erich Hartmann (352), Gerhard Barkhorn (301) i Günther Rall (275). Ujedno je as sa najviše zračnih pobjeda među onima koji nisu preživjeli rat. Također je bio najuspješniji as na lovcu Focke-Wulf Fw 190. Sve pobjede je ostvario na Istočnoj fronti u 583 borbene misije.
Kittel je bio porijeklom iz Sudetske Šlezije, u vrijeme njegovog rođenja dijela Austro-Ugarske. Po zanimanju automehaničar pridružio se 1939. Luftwaffe i završio obuku za pilota-lovca. Prvi put je sudjelovao u borbenoj akciji u travnju 1941. prilikom napada na Jugoslaviju i bio je u sastavu lovačke pratnje bombardera koji su napadali Beograd. Prve dvije zračne pobjede postigao je na Istočnoj fronti 24. lipnja 1941. rušenjem dva bombardera Tupoljev SB-2. Stotu zračnu pobjedu obilježio je 14. rujna 1943. rušenjem lovca Jakovljev Jak-9. U studenom 1944. odlikovan je Viteškim križem s hrastovim lišćem i mačevima.

Focke-Wulf Fw 190:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kittel na Istočnoj fronti nepoznate godine:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kittel nije preživio rat. Čovjek koji je srušio 267 aviona i to većinom lovaca stradao je od obrambenog mitraljeza jurišnog aviona Iljušin Il-2 Šturmovik. Dne 14. veljače 1945., u napadu na formaciju Il-2 iznad Kurlandije u blizini Džūkste, dok je progonio svoju ciljanu žrtvu srušio ga je stražnji strijelac iz drugog Il-2. Zbog premale visine Kittel nije uspio iskočiti.

Jurišni avion Iljušin Il-2 i pozicija stražnjeg strijelca:

[You must be registered and logged in to see this image.]
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Icon_minitime24.09.19 8:19

George Beurling - Malteški Sokol

Kanađanin George Beurling (Montreal 1921. - kod Rima 1948.) je jedan od najpoznatijih zračnih asova Drugog svjetskog rata i smatra se najvećim ratnim herojem Kanade. Zbog svojih letaćkih podviga dobio je nadimke Malteški Sokol (The Falcon of Malta) i Malteški Vitez (Knight of Malta), a među pilotima je bio poznat po nadimku Screwball. U razdoblju od 1. svibnja 1942. do 30. prosinca 1943. Beurling je srušio 31 avion - 15 Messerschmitt Bf-109, 8 Macchi C.202, 4 Focke-Wulf Fw-190, 3 Junkers Ju-88 i 1 Reggiane Re-2001 - od čega sa Malte 27. Također je oštetio dodatnih 9 aviona - 4 Messerschmitt Bf-109, 3 Junkers Ju-88, 1 Macchi C.202 i 1 Cant Z.1007. Po broju zračnih pobjeda među pilotima Antihitlerovske koalicije je šesnaesti, a na strani zapadnih Saveznika deveti.

George Beurling:

[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

Beurling je još kao dječak pokazao zanimanje za zrakoplovstvo, a prvi samostalni let je imao kao 17-godišnjak 1938. godine. Izbijanjem Drugog svjetskog rata prijavio se u kanadske zračne snage (Royal Canadian Air Force), ali su ga odbili. Zatim je namjeravao pridružiti se zračnim snagama Finske u Sovjetsko-finskom ratu, no roditelji mu to nisu dopustili. Na kraju se u rujnu 1940. uspio pridružiti britanskom RAF-u. Kao pilot 41. squadrona u Sussexu postigao je dvije zračne pobjede - 1. i 3. svibnja 1942. srušio je po jednog Focke-Wulf Fw-190.
Prava borba u zraku započela je iznad Malte u Sredozemlju. Ovaj mali komadić kopna bio je najviše bombardirano područje u Drugom svjetskom ratu i zvan je ''rajem lovaca'' zbog učestalih zračnih napada njemačkih i talijanskih bombardera sa Sicilije. Beurling je stigao na otok 9. lipnja 1942. preletjevši sa nosača aviona HMS Eagle.

Priprema bombardera Savoia-Marchetti SM-79 za napad na Maltu u zračnoj bazi na Siciliji:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dvije fotografije posljedica zračnih napada na Maltu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na Malti je Beurling letio na lovcu Supermarine Spitfire Vc. Svoje prve zračne pobjede iznad Malte postigao je 6. srpnja, kada je srušio 2 lovca Macchi C.202 i jednog Messerschmitt Bf-109 i time stekao status zračnog asa. Istog dana je oštetio bombarder Cant Z.1007. Najuspješniji dan mu je bio 27. srpnja kada je srušio 2 Macchi C.202 i 2 BF-109, a još 2 Bf-109 oštetio. Do 14. listopada 1942. Beurling je iznad Malte srušio 27 aviona, čime je postao najuspješniji pilot lovac na otoku. Pobjede ipak nije postigao jeftino - sâm je bio srušen četiri puta pa je zbog ozljeda bio neko vrijeme hospitaliziran.

Ostaci srušenog bombardera Junkers Ju-87 na Malti:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Beurling je povučen sa Malte 31. listopada 1942. Bombarder B-24 kojim je putovao u Britaniju srušio se u more nedaleko Gibraltara i Beurling je bio među samo trojicom preživjelih. Iz Britanije je upućen u Kanadu gdje je kao celebrity sudjelovao u kampanji za prodaju ratnih obveznica, što mu baš nije prijalo jer je htio natrag na ratište. To mu se ostvarilo 1. rujna 1943., kada se pridružio kanadskim zračnim snagama i kao pilot 403. skvadrona RCAF srušio još 2 Focke-Wulf Fw-190.
Iz vojske je časno otpušten u travnju 1944. u činu Squadron leadera (odgovara činu majora). Nakon toga se pokušao pridružiti zrakoplovstvu USAAF, ali bez uspjeha - njegova ratna karijera je bila završena.
U svom životu Beurling je doživio deset zrakoplovnih nesreća. Devet ih je preživio, ali desetu nije - poginuo je 20. svibnja 1948. kada se avionom Noorduyn Norseman srušio na prilazu aerodromu Aeroporto dell'Urbe kod Rima (putovao je s namjerom da prebaci avion P-51 Mustang u Izrael). Okolnosti nesreće nisu do kraja razjašnjene, a mnogi smatraju da se radilo o sabotaži jer je riječ o iskusnom i vještom pilotu.
Beurling je sahranjen u Izraelu, na vojničkom groblju pod brdom Carmell (Har ha Karmell) kod Haife. Slavni pilot danas se smatra ratnim herojem jednako u Kanadi i Izraelu.
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Icon_minitime21.11.19 12:35

Proslavljeni avioni: Douglas A-1 Skyraider

Istakao se u Korejskom i Vijetnamskom ratu i bio je posljednja letjelica na klipni pogon koja je srušila mlazni avion

[You must be registered and logged in to see this image.]

U toku Drugog svjetskog rata US Navy je tražila novi jurišni avion jednosjed koji će biti baziran na nosačima aviona, a zamijeniti će obrušavajući bombarder Curtiss SB2C Helldiver i torpedni avion Grumman TBF Avenger. Kompanija Douglas Aircraft je ponudila prototip XBT2D-1, koji je prvi put uzletio 18. ožujka 1945. Avion je zatim upućen na evaluaciju u Naval Air Test Center u Marylandu i nakon što je zadovoljio postavljene specifikacije prvi serijski proizvedeni primjerci isporučeni su u prosincu 1946.godine pod imenom AD-1 Skyraider.
U varijanti A-1H Skyraider je imao maksimalnu uzletnu težinu od 11.340 kg, a motor Wright R-3350-26W2 Duplex-Cyclone snage 2.700 ks davao mu je maksimalnu brzinu od 518 km/h i brzinu krstarenja od 320 km/h. Naoružanje su činila 4 topa AN/M3 kalibra 20 mm, a na 15 podvjesnih točaka pod trupom i krilima mogao je nositi bombe, torpeda i nevođene rakete zrak-zemlja do težine od 3.600 kg. U razdoblju od 1945. do 1957. godine proizvedeno je 3.180 primjeraka ovog aviona, a osim US Navy i US Marine Corps koristile su ga Centralnoafrička Republika, Čad, Francuska, Gabon, Južni Vijetnam, Kambodža, Švedska, Tajland i Velika Britanija.
Skyraider je imao više nadimaka od kojih je najčešći bio ''Spad'' (aluzija na poznati francuski avion iz Prvog svjetskog rata), a zvali su ga još ''Able Dog'', ''The Destroyer'', ''Hobo'', ''Firefly'', ''Zorro'', ''The Big Gun'', ''Old Faithful'', ''Old Miscellaneous'', ''Fat Face'', ''Guppy'', ''Q-Bird'', ''Flying Dumptruck'', ''Sandy'' i ''Crazy Water Buffalo''.

Douglas A-1 Skyraider, opći izgled:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Skyraider je zakasnio na sudjelovanje u Drugom svjetskom ratu, ali je u ratu u Koreji bio glavni jurišni avion US Navy in US Marine Corps. Prvi borbeni let Skyraideri su imali već 3. srpnja 1950. sa nosača aviona USS Valley Forge, a do kraja rata pružali su efikasnu vatrenu potporu jedinicama na zemlji i napadali ciljeve na teritoriju Sjeverne Koreje. Dne 16. lipnja 1953. major George Linnemeier srušio je laki avion Polikarpov Po-2, što je bila jedina zračna pobjeda Skyraidera u Korejskom ratu.
Skyraider je masovno korišten i u prvim godinama Vijetnamskog rata. U prvom napadu na teritorij Sjevernog Vijetnama 5. kolovoza 1964. Skyraideri sa nosača aviona USS Constellation i USS Ticonderoga napali su skladište goriva kod Vinha pri čemu je jedan od njih srušen. Skyraideri su korišteni za napade na ciljeve na zemlji sve dok potkraj šezdesetih godina nisu zamijenjeni mlaznim avionima Grumman A-6 Intruder i LTV A-7 Corsair II.
U Vijetnamskom ratu Skyraider je neočekivano postigao i dvije zračne pobjede nad sjevernovijetnamskim mlaznim lovcima, a prvi takav slučaj zbio se 20. lipnja 1965. Dva Skyraidera iz 25. jurišnog skvadrona (Strike Squadron 25) sa nosača aviona USS Midway, kojima su pilotirali poručnici Charles Hartman i Clinton Johnson, letjela su u misiji spašavanja srušenog pilota USAF u sjeverozapadnom dijelu Sjevernog Vijetnama kada su ih napala dva lovca MiG-17. Sjevernovijetnamci su otvorili paljbu i promašili, a Amerikancima nije preostalo drugo nego da prihvate borbu. S obzirom na razliku u brzini jedini način bila je borba u susretu - Hartman i Johnson su čekali manevar jednog MiG-17 da im zađe u stražnju polusferu, zatim su se okrenuli prema njemu i zasuli ga paljbom iz svih topova 20 mm. Dobro su se vidjeli pogoci u krilo, trup i pilotsku kabinu. MiG nije uzvratio paljbu - proletio između njih, prevrnuo se, udario u brežuljak i eksplodirao. Zračnu pobjedu podijelila su oba pilota.
Drugi slučaj zbio se 9. listopada 1966. kada su četiri Skyraidera iz 176.jurišnog skvadrona (Strike Squadron 176) sa nosača aviona USS Intrepid napadnuta od četiri MiG-17. Amerikanci su srušili jedan MiG, drugi je bio ''vjerojatno srušen'' i još jedan oštećen. Zračnu pobjedu je postigao poručnik William Patton. To je ujedno bila i posljednja pobjeda aviona na klipni pogon nad mlaznim avionom.

Skyraider na nosaču aviona USS Princeton, Korejski rat 1953. godine:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Južnovijetnamski Skyraider u zračnoj bazi Da Nang 1967. godine:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Iz aktivne službe USA Skyraideri su povučeni sedamdesetih godina, a posljednji su letjeli u ratnom zrakoplovstvu Gabona 1985. godine.
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Icon_minitime21.11.19 12:59

Nadam se da će ovaj prilog potaknuti i druge forumaše da se uključe u temu:

Najljepši i najružniji vojni avion

Estetika je, dakako, individualna stvar i o ukusima se ne raspravlja. Priča o ljepoti i ružnoći aviona koji su namijenjeni da ruše i ubijaju, ili da prevoze teret (kargo) s istom namjenom, približava se granici neumjesnog. Ali i te belaj ptice ostavljaju kakav-takav estetski dojam pa svatko od poznavatelja vojnog zrakoplovstva vjerojatno ima nekog svog favorita. Ja za početak iznosim svoje.

Od lijepih aviona na vrh stavljam Boeing B-17 Flying Fortress, bombarder skladnih i elegantnih linija:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Najružniji mi je definitivno ovaj leteći šišmiš, Lockheed F-117 Nighthawk:

[You must be registered and logged in to see this image.]
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Icon_minitime26.03.20 10:18

Jest da u ovom slučaju nije bilo nikakvog ratovanja u zraku (zapravo nije bilo nikakvog ratovanja), no riječ je o zračnom desantu tokom Drugog svjetskog rata pa prilog spada ovdje.

Zračni desant na Gran Sasso d'Italia i otmica Benita Mussolinija

Benito Amilcare Andrea Mussolini (1883.-1945.) je bio vođa (Duce) talijanskog fašističkog pokreta i diktator Italije, na vlasti od 1922. do 1943. godine. Uvukao je svoju zemlju u Drugi svjetski rat na strani Hitlerove Njemačke sanjajući o obnovi Velikog Rimskog carstva. Ubrzo se pokazalo da Italija nema ni resurse za vođenje rata, ni oružane snage koje bi bile sposobne ostvariti viziju svog Ducea, ni raspoloženje naroda da podupre ratnu avanturu.

Benito Mussolini:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nakon poraza Osovine u Tunisu bilo je jasno da je Italija iduća na redu, a iskrcavanje Saveznika na Siciliji 10. srpnja 1943. to je i potvrdilo. Uz to su počele velike demonstracije u Milanu, Torinu i drugim talijanskim industrijskim gradovima. Neki Mussolinijevi bliski suradnici shvatili su da se bliži kraj i odlučili su se na pobunu protiv Ducea. Istodobno su konspiraciju vodili maršal Pietro Badoglio i neki generali, a o svemu je bio obaviješten i suglasan i kralj Vittorio Emanuele III.
Vođa urote protiv Mussolinija u fašističkom vrhu bio je Dino Grandi, a među vođama urote bili su Mussolinijev zet Galeazzo Ciano i Giuseppe Bottai. Zatražili su sazivanje sjednice Velikog fašističkog vijeća (koje se nije sastajalo još od prije rata) kako bi se raspravilo stanje u kojem se našla Italija. Sjednica je održana u Rimu 26.srpnja 1943. i na njoj je izglasano nepovjerenje Duceu omjerom glasova 18:9.
Mussolinija rezultat glasanja nije previše zabrinuo. U Italiji odluke nije donosilo nikakvo vijeće nego Duce. Ipak se uputio kralju da ga izvijesti o odluci Velikog fašističkog vijeća i da od njega zatraži povjerenje i suglasnost za dalji nastavak vladavine. Nije slutio da ide prema kraju svoje karijere. Kralj Vittorio Emanuele III. mu je rekao ''u ovom trenutku vi ste najomraženiji čovjek u Italiji'' i priopćio mu da je smijenjen sa vlasti. Mussolini nije znao da ga u hodniku kraljeve palače već čekaju karabinjeri, koje je organizirao general Castellano, da ga uhapse.
Bahati utemeljitelj fašizma, koji je ispod nabusite pojave bio sazdan uglavnom od piljevine, otišao je sa vlasti na ponižavajući način - strpan je u ambulantni automobil i odvezen u pratnji karabinjera u internaciju. Ni jedan metak nije bio ispaljen za njegovo spašavanje, a jednakom se brzinom i bez krvi raspao i njegov fašistički režim.
Mussolini je najprije sklonjen na otok Ponza, a zatim u La Maddalenu na Sardiniji. Njegov pad je izazvao konsternaciju u Njemačkoj i Hitler je osobno zapovijedio da ga se mora pronaći i osloboditi. Vlada maršala Badoglia bila je svjesna da će Nijemci pokušati dočepati se Mussolinija i na kraju su ga premjestili u hotel Campo imperatore u podnožju Gran Sassa, najvišeg vrha Apenina.

Gran Sasso d'Italija, lokacija:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Hotel Campo imperatore:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nijemci su nastojali saznati gdje je Mussolini zatočen. Prisluškivanjem radio poruka locirali su ga već u La Maddaleni, a nakon toga su saznali da je premješten na Gran Sasso. Hitler je zapovijedio SS hauptsturmführeru Ottu Skorzenyju da organizira njegovo oslobađanje.

Otto Skorzeny:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Do Gran Sassa nije bilo nikakve ceste i hotel je bio povezan s podnožjem samo žičarom. Stoga je bilo nužno naći drugo rješenje, a nađeno je u zračnom desantu. Padobranski major Harald Mors isplanirao je detalje operacije u kojoj će se 74 padobranca i 16 pripadnika Waffen SS iskrcati iz jedrilica na planinskoj zaravni nedaleko hotela. Istodobno će glavnina Morsovog bataljona osigurati donju stanicu žičare.
Sudionici napada spustili su se 12. rujna 1943. jedrilicama DFS 230 u neposrednoj blizini hotela Campo imperatore. Hotel je čuvalo 200 talijanskih karabinjera koji su se odmah predali. Nijemci su izveli Mussolinija iz zatočeništva, ukrcali ga u laki avion Fieseler Fi 156 Storch i odvezli ga na aerodrom Pratica di Mare.

Jedna od njemačkih jedrilica poslije spuštanja na Gran Sasso:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Njemački padobranci izvode Mussolinija iz hotela...

[You must be registered and logged in to see this image.]

... i ukrcavaju ga u Fieseler Storch:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nijemci su u Pratica di Mare Mussolinija odmah ukrcali u avion Heinkel 111 i odvezli ga u Beč. Idućeg dana je prevezen u München, a 14. rujna u Wolfsschanze u Rastenburgu gdje se sastao sa starim prijateljem Hitlerom.

Susret Hitlera i Mussolinija u Rastenburgu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Jedanaest dana nakon oslobađanja iz zatočeništva Mussolini se vratio u sjevernu Italiju koja je bila pod njemačkim nadzorom i utemeljio takozvanu Talijansku socijalnu republiku (Repubblica Sociale Italiana) ili Salò republiku (Salò Repubblica) nazvanu po gradiću Salò gdje se bio smjestio. Tu je obnovio fašistički režim, ali je faktičnu vlast imao njemački Gestapo. Potkraj rata Mussolini je namjeravao pobjeći preko Švicarske u Španjolsku, ali su ga 25. travnja 1945. uhvatili u bijegu i strijeljali talijanski partizani zajedno s ljubavnicom Clarom Petacci.
Na vrh Go down
Brkakougar
Podporučnik
Podporučnik



Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1556
ČLAN OD: : 2015-01-15

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Icon_minitime26.03.20 13:34

Nigde bez ljubavnice, pa i u smrt sa njom....
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Icon_minitime31.03.20 8:57

Nepoderivi veteran ne pomišlja na penziju - Boeing B-52 Stratofortress

[You must be registered and logged in to see this image.]

Jedan od najpoznatijih aviona u povijesti ratnog zrakoplovstva je teški bombarder Boeing B-52 Stratofortress. Njegovi začeci datiraju još od 23. studenog/novembra 1945. kada je američka Air Materiel Command izdala ''poželjne specifikacije za novi strateški bombarder'' koji će imati borbeni radijus od 8.000 km i neće biti ovisan o međuetapama i zračnim bazama drugih država. Također se tražila sposobnost nošenja nuklearnih bombi. Rezultat je bio bombarder Convair B-36 Peacemaker, uveden u naoružanje USAF 1948. godine.
Dok je B-36 imao pogon na elise tvrtka Boeing je radila na teškom bombarderu isključivo na mlazni pogon. Prvi rezultat je bio B-47 Stratojet s 6 turbomlaznih motora General Electric J47, a uslijedio je prototip YB52 s 8 turbomlaznih motora Pratt & Whitney J57. Prvi let YB-52 imao je 15. travnja(aprila 1952. Prvi produkcioni model B-52A proizveden je samo u 3 primjerka i uslijedio je B-52B kojih je proizvedeno 50. U razdoblju od 1952. do 1962. godine proizvedena su 744 primjerka bombardera B-52 u 8 različitih verzija, a najviše u varijanti G (193), D (170) i H (102). Avion je prema tradiciji Boeinga dobio ime Stratofortress (stratotvrđava), dok su mu avijatičari dali nadimak BUFF (Big Ugly Fat Fucker/Fella - Veliki ružni debeli j.bač/momak).

Prototip YB-52 u letu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Slijede neki taktičko-tehnički podaci, koji se odnose na moderniziranu varijantu B-52H:
- posada 5 ljudi (pilot, kopilot, WSO (Weapons system officer), navigator, operater elektroničkih uređaja)
- maksimalna uzletna težina 220.000 kg
- pogon 8 mlaznih motora Pratt & Whitney TF33-P-3/103 turbofan
- maksimalna brzina 1.047 km/h
- brzina krstarenja 844 km/h
- maksimalni dolet 16.230 km
- borbeni radijus 7.210 km
- maksimalna visina leta 15.000 m
- maksimalna težina ubojnog tereta (bombe, projektili i mine) 31.500 kg

Boeing B-52 u tri projekcije:

[You must be registered and logged in to see this image.]

B-52H i varijante ubojnog tereta:

[You must be registered and logged in to see this image.]

B-52 je uveden u naoružanje USAF Strategic Air Command (SAC) kao dio nuklearne prijetnje prema SSSR-u. Punih 39 godina, sve do 1991., B-52 je letio u patrolama, naoružan nuklearnim bombama, kao jedan od simbola Hladnog rata. Nakon rušenja aviona U-2 protuzračnom raketom iznad SSSR-a 1960. godine B-52 su opremljeni dalekometnim projektilima AGM-28 Hound Dog dometa 1.260 km s nuklearnom bojnom glavom.
Veći broj B-52 izgubljen je u udesima, od kojih su posebno opasni bili oni vezani uz nuklearno oružje. Najpoznatiji takav incident zbio se 17. siječnja/januara 1966. iznad Palomaresa u Španjolskoj, kada su se u zraku sudarili bombarder B-52G i leteća cisterna Boeing KC-135 Stratotanker. Tom prilikom je poginulo 7 članova posada, dok su iz bombardera ispale 4 termonuklearne bombe B-28 FI snage 1,5 megatona. Srećom nije došlo do nuklearne eksplozije, ali je područje na tlu i danas zagađeno radijacijom. Sličan događaj zbio se 15. listopada/oktobra 1959. kada se B-52 sudario u zraku s tankerom KC-135 iznad Hardinsburga u saveznoj državi Kentucky. Poginulo je 8 članova posada, a jedna nuklearna bomba je bila oštećena plamenom i srećom nije detonirala. Dne 24. siječnja 1961. Jedan B-52G se srušio nedaleko Goldsboroa u saveznoj državi North Carolina, pri čemu je izbacio dvije nuklearne bombe koje srećom nisu eksplodirale. Poginula su trojica članova posade.

Punjenje gorivom B-52D u zraku iz aviona KC-135 Stratotanker:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Prvu stvarnu borbenu upotrebu B-52 su po prvi put imali u Vijetnamskom ratu i to u sasvim novoj ulozi - umjesto bombardiranja strateških ciljeva nuklearnim oružjem sa velikih visina tražilo se konvencionalno bombardiranje koncentracija protivničkih trupa sa srednjih i manjih visina (operacija Arc Light). Za takve zadaće adaptirani su avioni verzija B-52F, B-52D i B-52G, kojima su dodani potkrilni nosači za bombe čime je kapacitet ubojnog tereta dosegao 30.000 kg. B-52 su često korišteni za neposrednu potporu trupama u borbi, a avioni su bili navođeni od radarske kontrole sa zemlje.

B-52 u operaciji Arc Light:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Osim iznad oba Vijetnama B-52 su korišteni i za bombardiranje Ho-Ši-Minovog puta u području Laosa i Kambodže. Naročito su poznati po operaciji Linebacker II, vođenoj od 18. do 29. prosinca/decembra 1972. Riječ je o takozvanom ''božićnom bombardiranju'' kojim se htjelo natjerati Sjevernovijetnamce da se vrate za pregovarački stol. U navedenom razdoblju B-52 su izveli 729 borbenih letova i izbacili 15.237 tona bombi na Hanoi, Haiphong i druge ciljeve u okolici.
U Vijetnamskom ratu je USAF izgubio 31 B-52. Od tog broja, po američkim podacima, 17 ih je izgubljeno u borbi, 2 su otpisana zbog oštećenja u borbi, dok ih je 12 stradalo u udesima. U stvarnosti su gubici u borbi bili veći jer su Amerikanci neke srušene bombardere prikazali kao ''stradale u udesima''. Poznat je najmanje jedan slučaj takvog prikrivanja, kada se B-52 uslijed oštećenja od PZO rakete razbio pri slijetanju u Tajlandu.
Najviše bombardera B-52 stradalo je u operaciji Linebacker II, kada ih je prema američkim podacima izgubljeno 15 (prema tvrdnjama Sjevernovijetnamaca 34). Svi su srušeni PZO raketama S-75 Dvina (SA-2 Guideline), iako Sjevernovijetnamci tvrde da je jedan srušen lovcem MiG-21. Navodno je zračnu pobjedu ostvario pilot Phạm Tuân. U istoj operaciji zabilježen je još jedan povijesni događaj - posljednje rušenje lovaca streljačkom paljbom bombardera u povijesti ratnog zrakoplovstva. Dva sjevernovijetnamska MiG-21 stradala su od repnog 6-cijevnog topa Gatling Vulcan kalibra 20 mm, a zračne pobjede ostvarili su narednici Louis Le Blanc i Clarence Chute. Rušenja nisu izvedena na onakav ''herojski'' način kao u Drugom svjetskom ratu jer posade bombardera nisu ni vidjele lovce - operateri topa primijetili su na radarskom ekranu mrlju na poziciji ''šest sati'' i opalili. Posade nisu vidjele ni rušenja nego su za njih saznale od drugih bombardera.

Ostaci srušenog B-52 u B-52 Victory Museum u Hanoju (Hanoi or Bảo Tàng Chiến Thắng B.52):

[You must be registered and logged in to see this image.]

B-52 su korišteni i u Zaljevskom ratu 1991. godine. Dana 16. siječnja 1991. sedam B-52G poletjelo je iz zračne baze Barksdale AFB u Louisiani, bombardiralo ciljeve u Iraku i vratilo se - let od 35 sati i 23.000 km, što je rekordno dug borbeni let u povijesti zrakoplovstva. Drugi B-52 su koristili zračne baze King Abdullah u Jeddahu u Saudijskoj Arabiji, RAF Fairford u Velikoj Britaniji, Morón u Španjolskoj i na otoku Diego Garcia. Bombarderi su letjeli na velikoj visini u formaciji po tri i izbacivali 150 bombi težine 340 kg na područje 2,4 x 1,6 km. Udari B-52 su imali razoran učinak na moral iračkih trupa koje su se masovno predavale. Tokom rata B-52G su izveli 1.620 borbenih letova i izbacili 40% od ukupne težine ubojnih sredstava koje su bacili avioni koalicijskih snaga.
Tokom rata irački piloti su prijavili nekoliko uspjeha u zraku protiv B-52, no u stvarnosti nije izgubljen ni jedan. Tako je pilot Khudai Hijab tvrdio da je oštetio B-52 raketom iz aviona MiG-29, no bila je riječ o takozvanom ''prijateljskom incidentu'' - avion je bio greškom pogođen proturadarskom raketom AGM-88 HARM, koja se samonavodila na izvor radarskog zračenja repnog topa bombardera. Avion se vratio u bazu i dobio je novo ime In HARM's Way. Ovaj incident je bio povod da se u listopadu 1991. sa B-52 repni topovi poskidaju.
U proljeće 1999. B-52 su sudjelovali u bombardiranju Savezne republike Jugoslavije (operacija Allied Force). U bici za Košare i operaciji ''Strijela'' udari B-52 nanijeli su najviše gubitaka jedinicama 549 motorizirane brigade Vojske Jugoslavije, ali nisu uspjeli slomiti obranu. Jednom su greškom bombardirali položaje UÇK - Ushtria Çlirimtare e Kosovës i pobili njih 67.
B-52 su borbeno djelovali iznad Afganistana počevši od 2001. godine (operacija Enduring Freedom) Također su sudjelovali u invaziji Iraka 2003. godine (operacija Iraqi Freedom), gdje su samo noću 21. ožujka/marta 2003. lansirali najmanje 100 raketnih projektila AGM-86C CALCM na ciljeve u Iraku.
Danas je u aktivnoj službi 58 bombardera B-52H plus još 18 u rezervi i 12 u dugotrajnom skladištenju. U okviru Air Force Global Strike Command raspoređeni su u 2d Bomb Wing - Barksdale AFB, Louisiana i 5th Bomb Wing - Minot AFB, North Dakota, te u Air Force Reserve Command u 307th Bomb Wing - Barksdale AFB, Louisiana. Očekuje se da će B-52H ostati u službi do 2050. godine. Za usporedbu, njegovi prethodnici su imali puno kraći vijek trajanja - Boeing B-17 Flying Fortress 10 godina, Boeing B-29 Superfortress 16 godina, Convair B-36 Peacemaker 11 godina i Boeing B-47 Stratojet 18 godina. Ovi podaci govore s jedne strane o napretku zrakoplovne tehnologije, a s druge strane o kvaliteti B-52 čija će aktivna služba trajati gotovo čitavo stoljeće od leta prvog prototipa.

Žilavi starac se ne da - polijetanje B-52H iz zračne baze Andersen na otoku Guam:

[You must be registered and logged in to see this image.]
Na vrh Go down
mirko bratuš
Kapetan
Kapetan



Orden Narodne Armije sa srebrnom zvijezdom (III.) NA
Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima VZ
JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 3737
ČLAN OD: : 2012-04-15
DOB : 76

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Icon_minitime31.03.20 9:10

[You must be registered and logged in to see this image.]
Camp 2011-ega isti izgled.

Zoran I voli ovaj upis

Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Icon_minitime02.04.20 21:34

Još jedan dugovječni veteran: Tupoljev Tu-95 Bear

Poslije II. SR sovjetsko strategijsko zrakoplovstvo, u njihovoj terminologiji zvano zrakoplovstvo za udaljena djelovanja (Дальняя Авиация), bilo je u početku naoružano bombarderima Tupoljev Tu-4. U stvarnosti je riječ o kopiji američkog bombardera Boeing B-29 Superfortress.

Tupoljev Tu-4 (NATO oznaka Bull):

[You must be registered and logged in to see this image.]

Razvojem tehnologije mlaznog pogona Tu-4 je ubrzo zamijenjen modernim i vrlo uspjelim bombarderom Tu-16 koji je proizveden u preko 1.500 primjeraka i izvezen u više zemalja, a ratna zrakoplovstva ex-SSSR imala su ga u naoružanju sve do 1993. godine. Ratno zrakoplovstvo Kine ga ima i danas u varijanti iz vlastite proizvodnje kao Xian H-6.

Tupoljev Tu-16 (NATO oznaka Badger):

[You must be registered and logged in to see this image.]

Amerikanci nisu dugo zadržali monopol u posjedovanju atomskog oružja. SSSR je već 1949. godine izveo prvi pokus nuklearne bombe, a 1953. i termonuklearne (hidrogenske) bombe. Problem pred kojim se SSSR našao bio je kako dopremiti bombu do USA, za što je Tu-16 imao premali dolet.
U ono vrijeme još nije bilo balističkih projektila ni strateških nuklearnih podmornica pa je bombu bilo moguće dopremiti jedino avionom. Staljin je osobno početkom pedesetih godina zapovijedio da se konstruira mlazni bombarder koji će doseći teritorij USA. Na natječaju je pobijedio konstrukcioni biro Mjasiščev, koji je konstruirao teški bombarder M-4 Molot (Молот = čekić).

Mjasiščev M-4 (NATO oznaka Bison):

[You must be registered and logged in to see this image.]

M-4 se pokazao kao razočaranje - nije imao ni približno dovoljan dolet da dosegne USA. Stoga je tih bombardera proizvedeno samo u devedesetak primjeraka.
U međuvremenu je konstrukcioni biro Tupoljeva radio na potpuno novom i vrlo neobičnom dizajnu - četveromotornom bombarderu s turboelisnim pogonom i strelastim krilima. U vrijeme mlaznog pogona avion s elisama djelovao je pomalo zastarjelo, no to je bio samo privid.
Tupoljev je avion opremio turboelisnim motorima Kuznjecov NK-12, svaki snage 15.000 ks. Svaki motor ima po dvije četverokrake elise koje se okreću u suprotnim smjerovima. Zbog vrlo širokog raspona elisa avion je morao biti opremljen visokim stajnim trapom. S maksimalnom brzinom od 920 km/h Tu-95 je najbrži ikada izrađeni avion s pogonom na elise.

Tupoljev Tu-95 (NATO oznaka Bear):

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kako su turboelisni motori puno ekonomičniji od tadašnjih mlaznih motora Tu-95 ima dolet od čak 15.000 km, a s usputnim punjenjem goriva u zraku i mnogo više. Time je SSSR konačno dobio bombarder koji je u stanju preko Sjevernog pola doseći bilo koju točku u USA.
Proizvedeno je preko 500 ovih aviona u različitim varijantama. Uz bombardersku najpoznatije su mornarička inačica Tu-142 i leteća radarska stanica Tu-126. Osim Rusije jedini korisnik Tu-95 (u varijanti Tu-142) je Indija.
Tu-95 nikada nije borbeno djelovao, a najpoznatiji je kao bombarder koji je 30. listopada/oktobra 1961. godine iznad otoka Novaja Zemlja ispustio takozvanu Car-bombu (Царь-бо́мба) snage 58 megatona, najjače nuklearno oružje ikada izrađeno.
Glavne karakteristike aviona (varijanta Tu-95MS):
- posada 6 ljudi (pilot, kopilot, inženjer leta, navigator, operater komunikacija i repni strijelac)
- maksimalna uzletna težina 171.000 kg
- maksimalna brzina 920 km/h
- brzina krstarenja 550 km/h
- dolet 15.000 km
- maksimalna visina leta 13.700 m
- naoružanje 1-2 repna topa kalibra 23 mm i do 15.000 kg bombi i raketnih projektila

Eksplozija Car-bombe 30. listopada 1961.:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Tu-142 mornaričkog zrakoplovstva Indije:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Tupoljev Tu-95 i danas leti u sastavu ratnog i mornaričkog zrakoplovstva Ruske federacije, a završetak službe još se ne nazire. Iako je Hladni rat odavno okončan raspadom SSSR veliki leteći medvjed još uvijek zalazi u blizinu zračnog prostora USA i drugih zemalja NATO, kao podsjećanje na stara vremena ali i na činjenicu da prst na okidaču ne drži samo jedna strana.

Tu-95 u pratnji lovca US Navy F-14 Tomcat:

[You must be registered and logged in to see this image.]

SSSR je u međuvremenu uveo u naoružanje brojne suvremenije i brže tipove bombardera poput Tupoljeva Tu-160 NATO oznake Blackjack, ali se zaslužni veteran još uvijek dobro drži pa mu valja poželjeti sreću u njegovim časnim godinama. Po mogućnosti što dalje od nas i samo na manevrima i aeromitinzima.
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Icon_minitime04.04.20 17:10

Žilavi starčić koji se ne da - bombarder Iljušin Il-28 Beagle

Avion je bio uveden u naoružanje ratnih zrakoplovstava 25 zemalja, a Sjeverna Koreja još uvijek koristi oko 80 primjeraka u aktivnoj službi

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ovdje je već pisano o dva divovska veterana koja su još daleko od mirovine, a riječ je o bombarderu USAF Boeing B-52 uvedenom u službu 1955. i ruskom bombarderu Tupoljev Tu-95 uvedenom u službu 1956. godine. Ali ih po dosadašnjem stažu premašuje njihov manji rođak - laki bombarder Iljušin Il-28, NATO kodnog imena Beagle, koji se u operativnoj upotrebi nalazi još od 1950. godine.
Prvih godina poslije Drugog svjetskog rata nastupilo je doba zrakoplovstva na mlazni pogon, pa su velike sile razvijale i mlazne bombardere. Sovjetsko ratno zrakoplovstvo je raspisalo natječaj za novi taktički mlazni bombarder, u kojem je konstrukcijski biro Iljušin projektom Il-28 nadmašio konkurentski Tupoljev Tu-14. Prototip je koristio dva originalna britanska motora Rolls-Royce Nene, koji su u serijskoj produkciji zamijenjeni sovjetskom kopijom Klimov VK-1. Avion maksimalne uzletne težine 21.000 kg ima 3 člana posade - pilota, navigatora-bombardera i repnog strijelca. Dva turbomlazna motora Klimov VK-1A daju mu maksimalnu brzinu od 902 km/h i brzinu krstarenja od 770 km/h, a dolet mu je 2.180 km. Avion je naoružan s 4 topa NR-23 kalibra 23 mm, od kojih po 2 u nosu i u repu. Maksimalna nosivost bombi je 3.000 kg.

Iljušin Il-28 u tri projekcije:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Mlazni motor Klimov VK-1, sovjetska kopija Rolls-Royce Nene:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Topovi NR-23 kalibra 23 mm u repu Il-28:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Pokusni let prototipa izveo je 8. srpnja 1948. pilot Vladimir Kokinaki. Pokazalo se da avion zadovoljava sve tražene performanse i da je lagan za upravljanje, stoga je prihvaćen za serijsku proizvodnju. Osim u SSSR Il-28 je serijski proizvođen i u tvornici Avia u Čehoslovačkoj, te u Kini kao Harbin H-5. Osim kao taktički bombarder avion je proizveden i kao torpedni bombarder i minopolagač, izviđački avion, trenažni avion i avion za elektroničko ometanje, a nenaoružanu varijantu koristila je i civilna kompanija Aeroflot. Ukupno je proizvedeno preko 6.600 primjeraka Il-28, a osim SSSR i Kine avion je uveden u naoružanje ratnih zrakoplovstava Afganistana, Albanije, Alžira, Bugarske, Čehoslovačke, Egipta, Finske, Indonezije, Iraka, Istočne Njemačke, Južnog Jemena, Kube, Mađarske, Maroka, Nigerije, Pakistana, Poljske, Rumunjske, Sirije, Sjeverne Koreje, Sjevernog Jemena, Sjevernog Vijetnama i Somalije.

Trenažna varijanta Il-28U:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kineska verzija Harbin H-5:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Il-28 ratnog zrakoplovstva SSSR na stajanci:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Il-28 je korišten u nekoliko lokalnih ratova poslije Drugog svjetskog rata. Prva zemlja izvan Europe koja je uvela u naoružanje ovaj bombarder bio je Egipat, koji je 1956. primio 70 primjeraka proizvedenih u Čehoslovačkoj. Jedan dio je uništen na tlu u Izraelsko-britansko-francuskom napadu na Egipat 1956. godine. Pred izbijanje Trećeg izraelsko-arapskog rata (Lipanjski/junski rat ili Šestodnevni rat) 1967. godine najveća briga Izraelaca bili su egipatski bombarderi - 30 Tu-16 i 40 Il-28 - koji su bili prijetnja izraelskim gradovima. Stoga su baze ovih bombardera bile ciljevi prvog vala zračnih napada 5. lipnja 1967. i izraelski avioni su na tlu uništili sve Tu-16 i 27 od 40 Il-28. Preostali su u ograničenoj mjeri sudjelovali u Ratu iscrpljivanja 1967-1970. i u Listopadskom/oktobarskom ratu 1973. godine.

Il-28 u napadu na izraelske položaje na Sinaju u vrijeme Rata iscrpljivanja:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Il-28 su koristile federalne snage Nigerije u građanskom ratu 1967.-1970., te obje strane u građanskom ratu u Jemenu. Zanimljivo je da je već zastarjeli avion koristio i SSSR u ratu u Afganistanu osamdesetih godina. Lovci-bombarderi Su-17 i MiG-23BN su često bili žrtve prijenosnih projektila zemlja-zrak koje su mudžahedini lansirali nakon preleta aviona, stoga su Sovjeti za bombarderske misije neko vrijeme koristili Il-28 jer je imao repnog strijelca.
U vrijeme Kubanske raketne krize 1962. godine SSSR je dopremio na Kubu i određeni broj bombardera Il-28, sposobnih za nošenje nuklearnog oružja. Amerikanci su ove avione procijenili kao prijetnju i Sovjeti su ih po sporazumu morali ukloniti.
Većina zemalja povukla je Il-28 iz naoružanja do kraja XX. stoljeća, ali su ponegdje zadržani sve do 2010. godine. Jedna zemlja ih još uvijek koristi, Sjeverna Koreja koja još ima u naoružanju oko 80 primjeraka kineske verzije H-5.
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Icon_minitime03.07.20 5:41

Znameniti zračni asovi: Adolf Galland
 
Na Göringovo pitanje što misli o pucanju na britanske pilote koji su iskočili iz aviona Galland je odgovorio: ''Za mene bi to bilo ubojstvo i učinio bih sve što je u mojoj moći da se takva zapovjed ne izvršava''
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Adolf Galland (1912.-1996.) bio je pilot od karijere i general Luftwaffe. Letjeti je počeo kao 19-godišnjak na jedrilici u Gelsenkirchen Luftsportverein, a 1932. se upisao u pilotsku školu Deutsche Verkehrsfliegerschule koja je trenirala buduće pilote za nacionalnu aviokompaniju Lufthansa. Početkom 1933. poslan je u Warnemünde na obuku za pilota hidroaviona, a nakon 26 sati letova upućen je na razgovor u Zentrale der Verkehrsflieger Schule gdje je njegova grupa dočekana od vojnih osoba u civilnim odijelima. Galland je zajedno s ostalima prihvatio poziv da se pridruži budućoj Luftwaffe i počeo je s obukom na avionima visokih performansi. U srpnju 1933. poslan je u Italiju na obuku koju je za Nijemce organizirala Regia Aeronautica. Galland se službeno pridružio Luftwaffe u prosincu 1933.
U nesreći na avionu Arado 68 u listopadu 1935. Galland je pretrpio ozljedu oka i proglašen je nesposobnim za letenje, ali je uspio nekako uvjeriti liječničku komisiju da je sposoban za aktivnu službu. Ratnu karijeru započeo je 1937.godine u Španjolskom građanskom ratu kao zapovjednik eskadrile (staffelkapitän) u Jagdgruppe 88 Legije Kondor (Legion Condor). Tokom 300 borbenih misija na jurišnom avionu Heinkel He-51 Galland je koncipirao nove tehnike napada na ciljeve na zemlji i proslijedio svoje prijedloge zapovjedništvu Luftwaffe. Pred odlazak sa španjolskog ratišta imao je priliku obaviti desetak letova na novom lovcu Messerschmitt Bf-109. Bio je impresioniran letjelicom i definitivno se odlučio za prelazak u lovačko zrakoplovstvo.
Gallandove preporuke za upotrebu jurišnog zrakoplovstva nisu mu donijele sreću jer je pred njemački napad na Poljsku, umjesto u lovačku jedinicu, raspoređen u 2. jurišnu regimentu (Lehrgeschwader 2) opremljenu avionima Henshel Hs-123, takozvanim ''dvokrilnim Štukama''. Za vrijeme borbi u Poljskoj letio je u 87 misija i 13. rujna 1939. odlikovan je Željeznim križem II. reda.
 
Heinkel He-51:
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Henshel Hs-123:
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Nakon završetka kampanje u Poljskoj Galland se tužio da je obolio od reumatizma i to je pripisao letenju u avionu s otvorenom kabinom. Predložio je da bude upućen u avion s zatvorenom kabinom, a liječnička komisija je to preporučila. Premješten je 10. veljače 1940. u 27. lovačku regimentu (Jagdgeschwader 27) kao ađutant, uz zabranu letenja. Za dalju letačku karijeru presudan je bio susret sa starim prijateljem iz Španjolskog građanskog rata i već istaknutim zračnim asom Wernerom Möldersom, koji mu je omogućio da razvije metode borbene upotrebe lovca Messerschmitt Bf-109E. Svoja iskustva prenio je u Jagdgeschwader 27, gdje mu je ponovo omogućeno letenje.
 
Werner Mölders:
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Messerschmitt Bf-109E:
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Svoje prve žrtve, dva lovca Hawker Hurricane britanskog RAF-a, Galland je srušio trećeg dana bitke za Francusku, 12. svibnja 1940., nedaleko Liegea. Do kraja operacija u Francuskoj srušio je ukupno 14 britanskih i francuskih aviona, od kojih 3 Hawker Hurricane, 3 Bristol Blenheim, 3 Potez 63, 2 Supermarine Spitfire, 1 Morane 406, 1 Curtiss Hawk 75 i 1 Fairey Battle. U srpnju 1940. promaknut je u čin majora i sudjelovao je u Bici za Britaniju kao zapovjednik lovačke grupe (gruppenkommandeur). Do 18. studenog 1941. Galland je postigao 96 zračnih pobjeda. Poslije 40. zračne pobjede odlikovan je Viteškim križem s hrastovim lišćem (Ritterkreuz des Eisernen Kreuzes mit Eichenlaub) kao treći pripadnik oružanih snaga koji je dobio to odlikovanje.
U jednom od razgovora tokom Bitke za Britaniju zapovjednik Luftwaffe reichsmarschall Hermann Göring upitao je Gallanda što misli o pucanju na srušene britanske pilote dok vise o padobranu. Galland je odgovorio: ''Za mene bi to bilo ubojstvo i učinio bih sve što je u mojoj moći da se takva zapovjed ne izvršava''. Na to je Göring rekao: ''Upravo takav odgovor sam od vas očekivao''.
U studenom 1941. Galland je na osobno inzistiranje Göringa imenovan na položaj zapovjednika lovačkih snaga (General der Jagdflieger) kao najmlađi general u oružanim snagama. Na tom mjestu je zamijenio Möldersa koji je poginuo 22. studenog u zrakoplovnoj nesreći. To promaknuće mu nije prijalo jer je sebe vidio u ulozi operativnog zapovjednika, ali nije imao izbora.
Kao čvrsti pristalica dnevnih lovaca Galland se svim silama trudio učvrstiti poziciju Jagdwaffe. Nakon njemačke objave rata USA 11. prosinca 1941. ispravno je prognozirao da će pritisak zračnih snaga protivničke strane jačati i da se za to treba pripremiti, iako ni on nije bio svjestan s kakvom silom će se Njemačka suočiti. Dapače, podcjenjivao je opasnost od američkih teških bombardera, a glavnim zračnim bojištem u 1943. godini smatrao je Mediteran. No, kada su se bombarderi USAAF pojavili 1943. nad Njemačkom u stotinama, a 1944. u tisućama, bio je svjestan vlastite pogrešne procjene i uporno se zalagao za jačanje lovačke obrane. Od zapovjednika Luftwaffe Göringa nije imao puno koristi, a podržavali su ga među ostalima feldmaršal Erhard Milch, general Günther Korten, ministar ratne proizvodnje Albert Speer pa i sâm Adolf Hitler.
 
Galland i reichsminister Albert Speer:
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Gallandova upozorenja dovela su ga u rastući konflikt s Göringom. Nakon upozorenja da će Amerikanci ubrzo osigurati lovačku zaštitu bombarderima na velikoj dubini Göring je nazvao Gallanda ''iscrpljenim defetistom''. Prepirali su se oko taktičkih pitanja i oko naoružanja lovačkih aviona koji će napadati bombarderske formacije. Na jednom sastanku Göring je pilote lovce Luftwaffe, a naročito njihove zapovjednike, nazvao ''kukavicama'' na što je Galland izjavio da daje ostavku na položaj i traži premještaj u operativnu jedinicu. Ipak je ostao na položaju General der Jagdflieger.
Teški gubici njemačkih lovaca i pilota početkom 1944., naročito u savezničkoj zračnoj operaciji Argument ili Big Week krajem veljače, naveli su Gallanda da zatraži urgentnu popunu uvježbanim pilotima i mehaničarima iz bombarderskih i jurišnih jedinica, a naročito oficirima koji bi bili podesni za zapovjedne dužnosti. No nikakve mjere nisu mogle pomoći jer je Luftwaffe naprosto kopnila pod strahovitim pritiskom savezničkog zrakoplovstva. Samo u travnju 1944. Luftflotte Reich izgubila je 489 pilota dok je u istom razdoblju iz centara za obuku stiglo samo 396 novih pilota. Da spasi što se može spasiti Galland je tražio da se u operativne jedinice pošalju iskusni piloti lovci koji su bili u štabnoj službi, da se u dnevne lovce rasporedi dio pilota noćnih lovaca, da se dvije lovačke grupe premjeste sa Istočne fronte za obranu Reicha i da se u Luftflotte Reich premjeste svi piloti jurišnog zrakoplovstva koji imaju 5 ili više zračnih pobjeda.
Kako ni jedna od mjera nije donijela rezultat Galland je poklonio vjeru u tehnološku superiornost, točnije u nove reaktivne lovce Messerschmitt Me-262 i Messerschmitt Me-163. No zbog Hitlerovog inzistiranja da novi mlazni avion Me-262 bude korišten za napade na Britaniju kao bombarder prva lovačka jedinica opremljena s Me-262, Jagdgeschwader Nowotny, postala je operativna tek 3. listopada 1944. Da bi teško opterećenim lovcima Luftflotte Reich i njemačkoj ratnoj industriji omogućio bar kraći predah Galland je isplanirao zračnu operaciju pod imenom Veliki udarac (Großer Schlag) u kojoj bi koncentriranjem 2.000 lovaca bilo srušeno između 400 i 500 američkih teških bombardera, a vlastiti prihvatljivi gubici bi bili oko 400 lovaca i 100 do 150 pilota. Operacija nikada nije izvedena, a Galland je stjecao sve više neprijatelja u establishmentu Luftwaffe da bi bio smijenjen sa dužnosti 13. siječnja 1945. Nakon toga je bio zadužen za formiranje lovačke jedinice Jagdverband 44, a zatim je imenovan zapovjednikom eskadrile u lovačkoj regimenti Jagdgeschwader 54. Nastavio je letjeti u borbenim misijama, a svoju 104. i posljednju po redu žrtvu, bombarder Martin B-26 Marauder USAAF, srušio je 26. travnja 1945. nedaleko Münchena.
Poslije rata Galland je s obitelji neko vrijeme preživljavao kao drvosječa i lovac, a zatim je emigrirao u Argentinu gdje je služio kao instruktor tamošnjim zračnim snagama.
Zanimljivo je da su oba Gallandova mlađa brata također bili piloti lovci i zračni asovi. Paul Galland je ostvario 17 zračnih pobjeda, a srušen je i poginuo 31. listopada 1942. zapadno od Calaisa. Srušio ga je Sputfire kojim je pilotirao Jean Maridor. Drugi brat, Wilhelm-Ferdinand Galland, postigao je 55 zračnih pobjeda i također nije doživio kraj rata - poginuo je 17. kolovoza 1943. zapadno od Maastrichta u zračnoj bici s lovcima USAAF Republic P-47 Thunderbolt koji su štitili bombardere B-17 u napadu na Schweinfurt i Regensburg. Srušio ga je američki zračni as Walker Mahurin.


Stanko1: komentar modifikovan dana: 17.07.21 7:03; prepravljeno ukupno 1 puta
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Icon_minitime03.07.20 16:29

Operacija Opera, izraelski zračni napad na irački nuklearni reaktor kod Baghdada 7. lipnja/juna 1981.
 
Irak je još šezdesetih godina prošlog stoljeća pokrenuo svoj nuklearni program, a sredinom sedamdesetih iračka vlada je odlučila nabaviti nuklearni reaktor. Uspjeli su s francuskom vladom 1975.godine zaključiti ugovor u kupnji reaktora klase Osiris. Ugovor je također uključivao isporuku 72 kg obogaćenog urana. Radovi na konstrukciji započeli su 1979. godine u nuklearnom centru Al Tuwaitha nedaleko Baghdada. Francuzi su reaktoru dali ime Osirak (Osiraq) po kombinaciji imena Osiris i Irak.
 
Osirak:
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Izraelci su pažljivo pratili razvoj iračkog nuklearnog programa. Saznanje da bi jedna od neprijateljski nastrojenih arapskih država mogla razviti nuklearno oružje izazvala je veliku zabrinutost, naročito nakon što je vlast preuzeo okrutni i bezobzirni diktator Saddam Hussein. Izraelci su pokušali podmititi Yahiu al-Mashada, egipatskog nukearnog stručnjaka koji je radio za irački projekt, kako bi im odao ključne obavještajne podatke. Al-Mashad je odbio suradnju i 14. ipnja 1980. pronađen je mrtav u hotelskoj sobi u Parizu, a ubojstvo se pripisuje izraelskoj tajnoj službi Mossad. Nakon što diplomatske intervencije u Francuskoj nisu urodile plodom izraelski premijer Menachem Begin počeo je razmišljati o vojnoj opciji. Zapovijedio je da se izgradi vjerna maketa Osiraka i da izraelski piloti počnu s uvježbavanjem zračnog napada. Izraelska obavještajna služba javila je da će reaktor biti spreman za rad u lipnju 1981., što su potvrdile i snimke američkog špijunskog satelita. Pojedinci u izraelskoj vladi protivili su se napadu, ali je prevladalo mišljenje da je bolje napasti dok još ne postoji opasnost po stanovništvo od nuklearnog zračenja. Na sjednici održanoj u listopadu 1980. izraelska vlada je omjerom glasova 10:6 donijela odluku o zračnom napadu na Osirak.
 
Menachem Begin:
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Izraelsko ratno zrakoplovstvo počelo je s planiranjem napada na Osirak, a operacija je dobila ime Opera (hebrejski מבצע אופרה‎‎‎). Teškoće su bile goleme jer je udaljenost od baze do cilja iznosila preko 1.600 km, a uz to je trebalo letjeti kroz zračni prostor Jordana i Saudijske Arabije. Odlučeno je da se za napad na reaktor upotrijebi 8 novonabavljenih lovaca-bomardera General Dynamics F-16 Fighting Falcon, od kojih će svaki nositi po 2 bombe Mark-84 težine po 925 kg. S obzirom na nemogućnost dopune u zraku avioni će biti nakrcani maksimalno mogućom količinom goriva i biti će rasterećeni sve opreme osim najnužnije. Zračnu zaštitu pružati će 6 lovaca McDonnell Douglas F-15 Eagle. Za pilote F-16 odabrani su najiskusniji avijatičari i većinom potvrđeni zračni asovi iz izraelsko-arapskih ratova - Ze'ev Raz, Amos Yadlin, Dobbi Yaffe, Hagai Katz, Amir Nachumi, Iftach Spector, Relik Shafir i Ilan Ramon. Zanimljivo, Ramon je kasnije postao prvi izraelski astronaut i poginuo je 1. veljače 2003. u katastrofi svemirskog broda Columbia.
 
General Dynamics F-16 Fighting Falcon:
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Ilan Ramon:
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Za izvođenje napada odabran je datum 7. lipnja 1981. Bila je nedjelja, koju su Izraelci odabrali kako bi se izbjegle civilne žrtve i naročito stradanje francuskih stručnjaka. U 15:55 sati po lokalnom vremenu 7. lipnja 1981. avioni su poletjeli iz zračne baze Etzion.
Operacija nije počela dobro za izraelske avione jer su iznad Akabskog zaljeva preletjeli točno iznad jahte na kojoj se nalazio jordanski kralj Hussein. Kralj je prepoznao oznake na avionima i po naoružanju predvidio da Izraelci kane napasti Osirak. Smjesta je kontaktirao svoju vladu i zapovijedio da se upozore Iračani, no srećom po Izraelce nikakva obavijest nije stigla u Baghdad.
Iznad pustinje Jordana i saudijske Arabije avioni su letjeli na visini od samo 100 stopa ili 30 metara kako bi se izbjegla radarska detekcija. Iračani su tada bili do guše zapetljani u rat s Iranom i nije bilo nikakvih zračnih patrola, a napad iz područja Saudijske Arabije nije se ni očekivao. U 18:35 sati po lokalnom vremenu izraelski avioni stigli su na 20 km od Osiraka, popeli se na visinu od 2.100 metara i obrušili se na cilj. Na visini od 1.100 metara otkvačili su bombe s intervalom od 5 sekundi. Najmanje osam od izbačenih šesnaest bombi palo je unutar kruga reaktora. Protuavionska paljba iračke PZO bila je slaba i zakašnjela te su se svi izraelski avioni sigurno vratili u bazu.
Operacija Opera bila je izvedena kirurški precizno i ostvarila je svoj cilj - irački nuklearni program bio je okončan. U bombardiranju je poginulo 10 iračkih vojnika i jedan francuski civil.
 
Posljedice izraelskog zračnog napada:
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Operacija Opera, grafički prikaz:
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Jedan od F-16 koji su sudjelovali u napadu na Osirak (trokutasta oznaka misije na nosu aviona):
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Vijeće sigurnosti UN je Rezolucijom broj 487 od 19. lipnja 1981. osudilo izraelski napad kao ''jasno kršenje Povelje UN i normi međunarodnih odnosa'' i pozvalo Izrael da se ''suzdrži od takvih napada u budućnosti''. Istom rezolucijom je Iraku priznato ''pravo da razvija program korištenja nuklearne energije''. Dodatno, Generalna skupština UN je Rezolucijom broj 36/27 od 13. studenog 1981. izrazila ''duboku zabrinutost'' i osudila Izrael zbog ''smišljenog akta agresije bez presedana''.
Premda je velika većina zemalja u svijetu osudila napad na Osirak Izraelci se nisu puno uzbuđivali. Oni su svoj cilj ispunili - uništili su potencijalnu prijetnju samom opstanku svoje države.

Vojnik Graničar and Doktor Živago vole ovaj upis

Na vrh Go down
Vojnik Graničar
Pukovnik
Pukovnik
Vojnik Graničar


Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima VZ
Medalja za Vojne Zasluge VZ
JM10 JM
Jubilarna Medalja "Prva Petol(j)etka JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 8112
ČLAN OD: : 2011-09-05
DOB : 54
M(j)esto Split

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Icon_minitime03.07.20 20:13

Stanko1 (citat):

 
Izraelsko ratno zrakoplovstvo počelo je s planiranjem napada na Osirak, a operacija je dobila ime Opera (hebrejski מבצע אופרה‎‎‎).
Teškoće su bile goleme jer je udaljenost od baze do cilja iznosila preko 1.600 km, a uz to je trebalo letjeti kroz zračni prostor Jordana i Saudijske Arabije.
Odlučeno je da se za napad na reaktor upotrijebi 8 novonabavljenih lovaca-bomardera General Dynamics F-16 Fighting Falcon, od kojih će svaki nositi po 2 bombe Mark-84 težine po 925 kg.
S obzirom na nemogućnost dopune u zraku avioni će biti nakrcani maksimalno mogućom količinom goriva i biti će rasterećeni sve opreme osim najnužnije.

Operacija Opera, grafički prikaz:
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

Šteta što ne piše koliko im je ostalo goriva kad su se vratili nazad.
Na vrh Go down
http://www.liveleak.com/
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Icon_minitime22.10.20 14:44

Kako je nestao Antoine de Saint-Exupéry?
 
Antoine de Saint-Exupéry (1900.-1944.) bio je poznati francuski književnik, autor više romana, a najviše se proslavio romanom ''Mali princ''.
 
Antoine de Saint-Exupéry:
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Roman koji ga je učinio poznatim širom svijeta:
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
De Saint-Exupéry bio je avijatičar, jedan od pionira u međunarodnim poštanskim letovima. Kao pilot izviđačkog aviona sudjelovao je u kratkotrajnom ratu u Francuskoj 1940., a kasnije se pridružio zrakoplovstvu Slobodne Francuske i letio kao pilot u avionu F-5, izviđačkoj varijanti aviona Lockheed P-38 Lightning.
 
Dvije fotografije Antoine de Saint-Exupéryja kao pilota izviđačkog aviona F-5:
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Na svoj posljednji let de Saint-Exupéry je poletio 31. srpnja 1944. sa Korzike i sa tog leta se nije vratio. Njegova sudbina ostala je obavijena velom misterija sve do 1998. godine, kada je francuski ribar Jean Cloude Bianco na svojoj udici pronašao srebrnu pločicu s imenima Antoine i Consuelo. Dvije godine kasnije podmorski istraživač Luc Varnell pronašao je olupinu F-5 nedaleko obale Sredozemnog mora, oko 80 km od Marseillea. Ujedno su pronađeni različiti predmeti koji su dokazali da je riječ upravo o avionu de Saint-Exupéryja.
 
Jedan od predmeta iz olupine aviona:
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Priča o nestanku de Saint-Exupéryja dobila je neočekivani nastavak 2008. godine, kada se javio 85-godišnji bivši pilot-lovac Luftwaffe Horst Rippert i ustvrdio da je upravo on srušio F-5 kojim je pilotirao slavni pisac. Također je dao detaljni opis događaja i ujedno izjavio kako to nikada ne bi učinio da je znao tko upravlja avionom.
 
Horst Rippert kao pilot Luftwaffe:
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Rippertovu tvrdnju, međutim, osporili su neki publicisti navodeći da toga dana nije bilo nikakvih službenih zapisa o rušenju F-5 od njegove strane. Ali je rušenje F-5 prijavio drugi pilot - Robert Herschele - koji nije preživio rat.
Posmrtni ostaci Antoine de Saint-Exupéryja nikada nisu pronađeni, što je bio povod za različite spekulacije o njegovoj stvarnoj sudbini. Čak se pojavila i teza da je namjerno napustio avion i povukao se u neki samostan, no to već spada u uobičajene fantazije koje se pojavljuju uz slavne osobe i ovakve događaje.


Stanko1: komentar modifikovan dana: 07.02.21 6:22; prepravljeno ukupno 1 puta

Vojnik Graničar voli ovaj upis

Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Icon_minitime10.01.21 14:11

Neke epizode iz savezničkog bombardiranja teritorija Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu
 
U vrijeme Drugog svjetskog rata ratna zrakoplovstva Saveznika nisu bombardirala samo Njemačku nego i strateške ciljeve na teritorijama okupiranih zemalja - ratnu industriju, prometnice i veće koncentracije njemačkih i satelitskih vojnih snaga. Tako je bombardirana i Jugoslavija ''od Vardara do Triglava''. U ovom prilogu slijedi osvrt na bombardiranje područja Srbije i Crne Gore od strane United States Army Air Force (USAAF) i Royal Air Force (RAF). Bombardiranja ciljeva na području Srbije i Crne Gore započela su 20. listopada 1943. i trajala su do 18. rujna 1944. godine. Zračni napadi su između ostalog bili usmjereni u svrhu potpore jugoslavenskim partizanima u operacijama u svibnju i lipnju 1944., te na prometnu infrastrukturu u vrijeme povlačenja njemačke Grupe armija E iz Grčke.
Bombardiranja su često dovodila do velikog stradanja civilnog stanovništva. Naročito je stradao grad Niš koji je bombardiran čak 15 puta, a samo u prvom napadu 20. listopada 1943. poginulo je 250 stanovnika dok su njemačke vojne snage u gradu pretrpjele neznatne gubitke.
 
Bombardiranje Beograda na Uskrs 1944.
 
Jedan od najkontroverznijih događaja u zračnoj kampanji iznad Jugoslavije je bombardiranje Beograda na pravoslavni Uskrs 16. i 17. travnja 1944.godine. Iz baza u okolici Foggie 16. travnja poletjelo je 600 teških bombardera B-17 Flying Fortress i B-24 Liberator 15. zračne armije USAAF (15th Air Force), a kao glavni ciljevi određeni su željeznički čvor s mostom preko Save, aerodrom u Zemunu, tvornice aviona Rogožarski i Ikarus, tvornice Danubijus, Zmaj i Teleoptik te njemačka skladišta municije.
 
Bombarderi B-24 Liberator u letu prema Beogradu 16. travnja 1944.:
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Bombarderi su na Beograd izbacili 1.500 tona bombi. Gađanje je bilo vrlo loše uz veliko rasipanje pogodaka tako da je stradalo veliko područje grada. Naročito su teško pogođeni Terazije, palača Albanija, Narodno pozorište, Krunski Venac, Bajlonova i Kalenića tržnica te dijelovi Dorćola, Vračara, Pašinog brda i Dušanovca. Između ostalog pogođeno je i nekoliko bolnica, uključivo rodilište gdje su izginula i novorođena djeca s njihovim majkama. Poginulo je 1.160 stanovnika Beograda i oko 5.000 ih je ranjeno, s stradala su i 343 njemačkai 96 talijanskih vojnika. Ukupna šteta procijenjena je na 4 milijuna US dolara po vrijednosti iz 1939. godine.
 
Dvije fotografije bombardiranja Beograda 16. travnja 1944.:
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Područje koncentracije bombi:
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Posljedice bombardiranja:
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
U sklopu zračne kampanje poznate kao ''Uskršnji napad'' (Easter Raid) bombardirani su i ciljevi na području Crne Gore i Hercegovine, između ostalih Cetinje, Žabljak, Šavnik, Kolašin, Andrijevica, Gacko i Bileća.
Beograd je do rujna 1944. bombardiran još 11 puta. Također su bombardirani i drugi gradovi, uključivo Kraljevo (6 puta), Zemun (4 puta), Alibunar (4 puta), Novi Sad (3 puta), Smederevo (2 puta), Ćuprija (2 puta), Popovac (2 puta), Leskovac, Kragujevac, Kruševac, Smederevska Palanka, Gornji Milanovac, Sremska Mitrovica, Ruma, Veliki Bečkerek, Peć, Kovin, Pančevo, Velika Plana, Prijepolje, Kuršumlija, Prokuplje, Vučje, Lebane, Grdelica, Podujevo, Raška, Stalać, Kosovska Mitrovica i Priština.
 
Operacija Ratweek (tjedan štakora)
 
Prvog rujna 1944. Saveznici za započeli operaciju pod imenom Ratweek (tjedan štakora), seriju zračnih i kopnnih napada na njemačke komunikacije na području Balkana. Prijedlog za izvođenje ove operacije dao je brigadir Fitzroy Maclean, britanski predstavnik u Vrhovnom štabu NOV i POJ Jugoslavije, a u njoj su sudjelovale jedinice jugoslavenskih partizana, britanski komandosti (uz jadransku obalu i u Sloveniji), 15. zračna armija USAAF i Balkan Air Force britanskog RAF-a.
 
Fitzroy Maclean:
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Jurišni avion Bristol Beaufighter južnoafričkog SAAF iz sastava Balkan Air Force:
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Operacija Ratweek je obuhvatila prometnice na teritoriju čitave Jugoslavije, s najvećim intenzitetom u području moravsko-vardarskog koridora. Akcije su bile koordinirane između jugoslavenskih partizana i savezničkog zrakoplovstva, tako da su partizanski diverzanti rušili mostove i druge manje željezničke objekte dok je zrakoplovstvo bombardiralo željezničke čvorove i mostove preko Dunava i Save. Dne 6. rujna 1944. 50 letećih tvrđava B-17 teško je bombardiralo Leskovac uz velika stradanja civilnog stanovništva.
 
Bombardiranje Leskovca 6. rujna 1944.:
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Glavna željeznička komunikacija Solun - Beograd potpuno je izbačena iz prometa, stoga je njemačka Grupa armija E iz Grčke bila primorana na povlačenje kopnenim putem kroz planinske predjele. Povlačenje je teklo vrlo sporo zbog oskudice goriva i stalnih napada sa kopna i iz zraka. Računa se da je u zračnim napadima i diverzijama tokom operacije Ratweek uništeno preko 100 lokomotiva i veliki broj željezničkih vagona. U povlačenju Grupe armija E samo iz zraka je uništeno oko 300 vojnih kamiona, a još veći broj u napadima partizana.
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Icon_minitime07.02.21 6:20

Malo poznati avijatičari: Robert Williams
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Nesporno je da su piloti lovci, naročito zračni asovi, glavne zvijezde svakog ratovanja u zraku. Uloga bombardera i njihovih avijatičara stavlja se u drugi plan, iako je upravo strategijsko bombardiranje dalo izniman doprinos pobjedi Saveznika u Drugom svjetskom ratu. Jedan od ljudi u sjeni bio je i Robert Williams (Albany, Texas 1901. - San Antonio, Texas 1977.), general USAAF koji je predvodio krupne bombarderske snage u zračnoj ofenzivi na Njemačku od 1943. do 1944. godine.
Robert Williams je bio zrakoplovac od karijere. Nakon završetrka studija na Texas Agricultural and Mechanical College with a Bachelor of Science 1923.godine pridružio se zračnim snagama i postao potporučnik, a idućih godina bio je na različitim dužnostima u USAAF. U lipnju 1937. postavljen je za operativnog oficira 2. bombarderske grupe (2nd Bombardment Group) koja je upravo primila prve avione Boeing B-17 Flying Fortress, a iduće godine je imenovan za zapovjednika 49. bombarderske eskadrile (49th Bombardment Squadron) u zračnoj bazi Langley Field. U ožujku 1940. unaprijeđen je u čin majora.
Od rujna 1940. do siječnja 1941. Williams je boravio u Velikoj Britaniji i pratio njemačku zračnu ofenzivu. Za vrijeme zračnih napada na London nije odlazio u sklonište već je promatrao bombardiranje sa krova zgrade. U jednom napadu bio je ranjen i izgubio jedno oko. Po povratku u USA ponovo je preuzeo dužnost u 2. bombarderskoj grupi da bi nakon japanskog napada na Pearl Harbor 10. prosinca 1941. bio raspoređen na štabnu dužnost u 1. zračnoj armiji (First Air Force) u zračnoj bazi Mitchel Field. U rujnu 1942. unaprijeđen je u čin brigadnog generala, a od kapetana do generala napredovao je u samo 31 mjesec.
U srpnju 1943., nakon što je zapovjednik 1. bombarderskog winga (1st Bomb Wing) brigadni general Frank Armstrong bio ozlijeđen u požaru, Williams je upućen u Veliku Britaniju na njegovo mjesto. Kao zapovjednik 1. bombarderskog winga Williams je osobno predvodio napad na tvornice kugličnih ležajeva u Schweinfurtu 17. kolovoza 1943. Toga dana Amerikanci su izveli dvostruki napad na ciljeve u Njemačkoj poznat kao Schweinfurt-Regensburg mission. Grupa za Schweinfurt brojala je 230 bombardera Boeing B-17 raspoređenih u 4 provizorna borbena winga (provisional combat wing), a grupa za Regensburg koju je predvodio pukovnik Curtiss LeMay 146 bombardera B-17 u 3 provizorna borbena winga. Williams je letio kao kopilot u letećoj tvrđavi B-17 u čelnom combat boxu.
 
Bombarderi B-17 u letu prema Schweinfurtu 17. kolovoza 1943.:
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Bombarderi B-17 iznad Schweinfurta 17. kolovoza 1943.:
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Schweinfurt-Regensburg mission, grafički prikaz:
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Tokom leta grupu za Schweinfurt napalo je u valovima preko 300 njemačkih lovaca. Iz ove grupe srušeno je 36 bombardera, a ukupno se iz obje grupe nije vratilo 60 od 376 B-17. U zračnoj bici Williams je osobno pucao na njemačke lovce iz mitraljeza 12,7 mm u nosu aviona sve dok se cijev nije užarila. To je bio jedini poznati slučaj da general izravno sudjeluje u zračnoj borbi pucanjem iz bombardera.
Dne 16. rujna 1943. Williams je postavljen za zapovjednika novoformirane 1. bombarderske divizije (1st Bombardment Division) koju je vodio u veliki napad na Berlin 6. ožujka 1944. U listopadu iste godine premješten je u USA gdje je u činu general-majora postavljen za zapovjednika 2. zračne armije (Second Air Force) u Colorado Springsu i upravljao obukom posada bombardera B-29 koji će napadati Japan. Na toj dužnosti je ostao do studenog 1945., a umirovljen je 1. srpnja 1946.
General Haywood Hansell napisao je poslije rata o Williamsu između ostalog: ''Postignuća Boba Williamsa su malo poznata, ali je njegova figura ostala velika u očima njegovih ljudi i suradnika. Nitko nije više od njih iskusio više zapovjedanje i kontrolu za vrijeme misija, a to je rezultat višemjesečnog treninga kao i nadahnuća od strane zapovjednika. A njegovo prisustvo u misijama puno je značilo posadama da bolje izvrše svoje zadatke''. A general Nathan Twining rekao je za njega: ''Divan čovjek. Čvrst i smiren, jakog karaktera. Sposoban, velik pilot i velik vođa. Jedan od najboljih.''

pera84 voli ovaj upis

Na vrh Go down
vladimir
Podpukovnik
Podpukovnik



Orden Narodne Armije sa srebrnom zvijezdom (III.) NA
Medalja za Vojne Zasluge VZ
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 6132
ČLAN OD: : 2011-01-25

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Icon_minitime07.02.21 8:56

od saveznickog bombardovanja Beograda poginulo je vise civila i naneta veca materijalna steta nego od nacistickog bombardovanja.
Na vrh Go down
vladimir
Podpukovnik
Podpukovnik



Orden Narodne Armije sa srebrnom zvijezdom (III.) NA
Medalja za Vojne Zasluge VZ
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 6132
ČLAN OD: : 2011-01-25

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Icon_minitime07.02.21 9:00

[size=30]Bitka "jakova" i "munja" – jedini sukob Sovjeta i Amerikanaca u istoriji dogodio se iznad Niša[/size]
Jedini sukob američkih i sovjetskih snaga u istoriji dogodio se u vreme njihovog savezništva – 7. novembra 1944. godine, iznad Niša. Prvo su američki avioni greškom napali kolonu jedinica Crvene armije, a zatim su ruski lovci poleteli sa niškog aerodroma i odgovorili. Bitka se odigrala iznad zaprepašćenih građana i zvaničnika koji se se okupili na svečanosti u centru grada. Posle sukoba vladala je napetost između SSSR-a i SAD
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Icon_minitime27.03.21 6:53

Leteća bomba s pilotom samoubojicom - Yokosuka MXY-7  Ōka
 
Amerikanci su ovo oružje zvali ''Baka'', što na japanskom znači budala/idiot
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Gubeći rat na Pacifiku Japanci su posegnuli za očajničkim oružjem - pilotima samoubojicama. Zvali su ih kamikaze što znači ''božanski vjetar'', u znak sjećanja na velike oluje koje su potopile moćne flote mongolskog vođe Kublaj-kana dok je pokušao izvesti invaziju Japana 1274. I 1281. godine. Pilot bi usmjerio avion natovaren bombom na neki američki brod, najčešće nosač aviona, i upravljao njim do udara u cilj. Za napade kamikaza, koji su započeli 25. listopada 1944., Japanci su najčešće koristili lovačke avione Mitsubishi A6M Zero, a koristili su još i avione Aichi D3A Val, Nakajima B5N Kate, Nakajima B6N Jill i Yokosuka D4Y3 Judy. Avioni su obično nosili po jednu bombu težIne 250 kg.
Pokazalo se da udari kamikaza ne nanose štetu kakva se očekivala pa se razmišljalo o ubojitijoj letjelici. Rješenje je donio zastavnik (Kaigun-shōi) Mitsuo Ohta, koji je u suradnji sa studentima sveučilišta u Tokiu osmislio leteću bombu na raketni pogon. Koncept je predočen ratnoj mornarici koja je prihvatila ideju i izrađeni su nacrti za letjelicu koja je dobila oznaku Yokosuka MXY-7 i ime Ōka, što znači ''trešnjin cvijet''. Letjelica je izrađena u više varijanti, od kojih je operativno upotrijebljena samo varijanta 11. Proizvedeno ih je ukupno 755, od kojih 155 u Yokosuki i 600 u mornaričkom arsenalu Kasumigaura.
Amerikanci su ovom oružju dali podrugljivo ime ''Baka'', što na japanskom označava budalu, idiota, slaboumnog čovjeka.
 
Yokosuka MXY-7 Ōka:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Ōka varijante 11 imao je krila izrađena od drveta, tri raketna motora na čvrsto gorivo i u nosnom dijelu 1.200 kg eksploziva. S obzirom na ograničeni domet morao ga je nositi drugi avion i ispustiti ga na maksimalno 37 km od cilja. Pilot bi upravljao bombom poput jedrilice dok ne bi izabrao cilj, a tada bi uključio raketne motore i ustremio se na protivnika brzinom od preko 900 km/h.
 
Kao avion-nosač korišten je bombarder Mitsubishi G4M2 Betty:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Prikaz odvajanja Ōke od bombardera-nosača:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Ōke su prvi put korištene 1. travnja 1945. u bici za Okinawu. Toga dana je jedna Ōka pogodila topovsku kulu 406 mm na bojnom brodu USS West Virginia i prouzročila manju štetu. Desantni brodovi USS Alpine, USS Achernar i USS Tyrrell također su bili pogođeni u napadima kamikaza, a ostalo je nerazjašnjeno da li je bilo pogodaka od Ōke. Prvi brod koji je bio potopljen od ovog oružja bio je razarač USS Mannert L. Abele, koji je 12. travnja bio pogođen po sredini i prepolovljen. Istog dana dvije Ōke pogodile su razarač USS Stanly pri čemu je jedna probila trup, izašla na drugu stranu i eksplodirala u moru. Razarač USS Jeffers je srušio Ōku protuavionskom paljbom na udaljenosti od samo 45 m pri čemu je oštećen krhotinama i morao se povući.
 
Razarač USS Mannert L. Abele:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Pogodak Ōke u razarač USS Stanly:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Amerikanci su odmah prepoznali opasnost od novog samoubilačkog oružja i proširili zonu lovačke obrane flote, tako da su avioni-nosači Ōka bili gotovo svi srušeni prije nego su se uopće približili ciljevima. Sve u svemu ovo japansko oružje nije postiglo spomena vrijedne rezultate - potopilo je ili nepopravljivo oštetilo samo tri broda i još tri teže oštetilo. Kapitalne ciljeve poput nosača aviona Ōke nisu uspjele ni napasti.
 
Trenažna varijanta Ōke, USA National Museum of Air Force:
[You must be registered and logged in to see this image.]

pera84 and Zoran I vole ovaj upis

Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Icon_minitime08.05.21 6:34

Proslavljeni avioni - Consolidated B-24 Liberator
 
S 18.188 primjeraka Liberator je najmasovnije proizveden bombarderski avion u povijesti
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Zrakoplovni korpus kopnene vojske USA (United States Army Air Corps - USAAC) zatražio je 1938. godine od kompanije Consolidated Aircraft iz San Diega da sudjeluje u proizvodnji bombardera Boeing B-17 Flying Fortress. Umjesto toga vodstvo kompanije odlučilo se na dizajn vlastitog teškog bombardera koji će biti moderniji i imati bolje performanse od B-17. U siječnju 1939. USAAC je kompaniji predao specifikaciju pod oznakom C-212 kojom je pozvao Consolidated da projektira avion koji će imati veći borbeni dolet, veću brzinu i veću visinu leta od B-17. Stoga je avion dobio tzv. Davisovo krilo koje je stvaralo manji otpor zraka. Prototip je poletio 29. prosinca 1939., a uvođenje u sastav USAAF započelo je 1941. godine. Do 1945. godine u tvornicama Consolidated Aircraft i Ford Motor Company proizvedeno je 18.188 primjeraka, po čemu je Liberator najmasovnije proizveden bombarderski avion u povijesti.
U varijanti B-24J avion je imao maksimalnu uzletnu težinu 25.000 kg, a četiri motora Pratt & Whitney R-1830-35 Twin Wasp snage po 890 kW (1.200 ks) davala su mu maksimalnu brzinu od 480 km/h i krstareću brzinu od 350 km/h. Borbeni dolet mu je iznosio 2.480 km i dolet u preletu 6.000 km. Bio je naoružan s 10 teških mitraljeza kalibra 12,7 mm, a teret bombi iznosio je od 1.200 do 3.600 kg ovisno od udaljenosti do cilja. Imao je 11 članova posade - dva pilota, navigatora, ciljatelja bombi, radio operatera, strijelca u nosnoj kupoli, strijelca u repnoj kupoli, strijelca u leđnoj kupoli, strijelca u trbušnoj kupoli i dva pojasna strijelca.
 
Consolidated B-24 Liberator u tri projekcije:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Proizvodnja Liberatora u Fordovoj tvornici Willow Run:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
U Drugom svjetskom ratu Liberatore je prva koristila Velika Britanija. Poslije pada Francuske 1940. godine Britanci su preuzeli francusku narudžbu za ove avione i koristili ih prvenstveno za patroliranje iznad Atlantika i protupodmorničku borbu. Neke Liberatore je koristila i kompanija British Overseas Airways Corporation (BOAC), a jedan je preuređen za potrebe premijera Winstona Churchilla i dobio je ime Commando. Churchill ga je između ostalog koristio za letove u Moskvu, Casablancu i Teheran.
 
Liberator britanske Coastal Command:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Detalj unutrašnjosti Churchillovog aviona Commando:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Ratno zrakoplovstvo USA (USAAF) primilo je svoje prve Liberatore sredinom 1941. godine. Zbog velikog borbenog radijusa bili su naročito podesni za akcije na Pacifičkom i Dalekoistočnom ratištu gdje su postupno zamijenili bombardere B-17. Prvi napad izvelo je sredinom siječnja 1942. godine 12 Liberatora iz baze na Javi, a do kraja rata B-24 su masovno napadali japanska uporišta, kopneni i pomorski promet i izvore sirovina.
Liberatori su bili prvi avioni USAAF koji su izveli napad na europski kontinent. Dne 12. lipnja 1942. formacija od 13 bombardera iz baze Fayid kod Kaira bombardirala je rafineriju nafte u rumunjskom gradu Ploești. Napad na Ploești ponovljen je 1.kolovoza 1943. (operacija Tidal Wave) i u njemu su Amerikanci loše prošli - od 178 bombardera nije ih se vratilo 53. U sastav 8. zračne armije (8th Air Force) u Velikoj Britaniji Liberatori su počeli ulaziti u drugoj polovici 1942. godine. Dok je generalštab USAAF forsirao B-24 zbog većeg doleta bombarderske posade su preferirale robusniji i otporniji na pogotke B-17. Od tri bombarderske divizije 8. zračne armije Prva i Treća su bile opremljene s B-17, a Druga s B-24. No Liberatori su činili većinu snage 15. zračne armije u Italiji - od 21 bombarderske grupe 15 ih je bilo s B-24. Liberatori su zajedno s B-17 činili okosnicu bombarderske kampanje protiv ciljeva u Europi u Drugom svjetskom ratu.
 
Bombardiranje ciljeva u rumunjskom gradu Ploești sa male visine 1. kolovoza 1943.:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Liberatori u bombardiranju cilja kod Padove u Italiji:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Jedan od Liberatora iznad Kine:
[You must be registered and logged in to see this image.]
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Icon_minitime08.05.21 6:37

Iskustva u zračnim borbama s njemačkim lovcima koji su izvodili čeone napade pokazala su da je obrambeno oružje u nosu aviona izrazito slabo. Stoga su posade počele samoinicijativno tražiti rješenja, a obično su zahtijevale od mehaničara da skidaju repne kupole sa otpisanih aviona i montiraju ih u nos njihovih bombardera. Tu ideju je prihvatio i Consolidated pa su kupole ugrađivane u serijski proizvedene primjerke. To je još više nagrdilo ionako nelijep avion i pridonijelo reputaciji Liberatora kao jedne od najružnijih letjelica Drugog svjetskog rata. Ali je efikasnost u ratu važnija od estetskog dojma.
 
Liberator B-24J s ugrađenom nosnom kupolom:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Osim u bombarderskoj varijanti Liberator je proizveden i u drugim verzijama, a jedna od njih je mornarički patrolni avion Consolidated PB4Y-2 Privateer. Dok su bombarderi povučeni iz naoružanja USAAF odmah po okončanju Drugog svjetskog rata Privateer je korišten i u Korejskom ratu. Druga najpoznatija verzija Liberatora je transportni avion C-87.
Iz Liberatora je izveden i teški bombarder B-32 Dominator, koji je dizajniran kao rezervno rješenje za slučaj da ne uspije projekt Boeing B-29. Dominator je bio posljednji saveznički avion koji je ušao u službu u Drugom svjetskom ratu, a prvu bombardersku misiju imao je 29. svibnja 1945. na japanski opskrbni depo u Antatetu na Filipinima. Svi B-32 su otpisani odmah po okončanju rata.
 
Consolidated PB4Y-2 Privateer:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
C-87:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
B-32 Dominator:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Osim USA bombardere B-24 Liberator koristile su i zračne snage Australije, Čehoslovačke (u egzilu), Indije, Južnoafričke Republike, Kanade, Kine, Nikaragve, Nizozemske, Novog Zelanda, Poljske (u egzilu), Portugala, SSSR i Velike Britanije. Neutralna Turska zaplijenila je 11 Liberatora koji su se prisilno spustili na njen teritorij nakon napada USAAF na Ploești 1. kolovoza 1943. Nekoliko zaplijenjenih primjeraka koristile su i njemačka Luftwaffe, talijanska Regia Aeronautica i rumjunjska Forţele Aeriene Regale ale României. Posljednji Liberatori lejeli su u ratnom zrakoplovstvu Indije sve do 1968.godine.
 
B-24 ratnog zrakoplovstva Indije:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
U Drugom svjetskom ratu na Liberatoru je letjelo puno poznatih ljudi, među njima filmski režiser Robert Altman, glumac James Stewart i kandidat na predsjedničkim izborima 1968. George McGovern kao piloti te pisac Hal Clement kao pojasni strijelac.
 
Robert Altman:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
George McGovern:
[You must be registered and logged in to see this image.]
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Icon_minitime11.05.21 13:35

Zračni asovi: Jevgenij Pepeljajev
 
Službeno mu je priznato 19 zračnih pobjeda, Amerikanci mu potvrđuju 16, a po njegovoj evidenciji bilo ih je 23. Bez obzira na stvarni broj zračnih pobjeda Pepeljajev se može smatrati najvećim zračnim asom mlazne ere
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
O zračnom ratu iznad Koreje pisano je na ovom forumu u više navrata, a ovom prilikom slijedi osvrt na najvećeg zračnog asa iz tog sukoba i vjerojatno najvećeg asa u eri aviona na mlazni pogon.
Izravno sudjelovanje zračnih snaga bivšeg SSSR-a u Korejskom ratu držano je desetljećima u tajnosti, iako su američki avijatičari tvrdili da su imali posla s pilotima ''koji govore ruski''. Sovjetski Savez se izravno uključio u rat nakon što su vojne snage Ujedinjenih naroda (United Nations Command - UNC) izbile na rijeku Yalu i zaprijetile okupacijom čitave Sjeverne Koreje. Sovjeti su iz 324. lovačke divizije naoružane mlaznim lovcima MiG-15 izdvojili 176. gardijsku lovačku regimentu i 196. lovačku regimentu te ih objedinili u provizorni 64. lovački korpus i poslali u Kinu. Zapovjednik 196. lovačke regimente bio je pukovnik Jevgenij Pepeljajev, a korpusa general-lajtnant Ivan Belov. U korpusu je bio i proslavljeni zračni as iz Drugog svjetskog rata pukovnik Ivan Kožedub kao instruktor. Korpus je bio baziran u Mandžuriji na aerodromima kod grada Antunga. Oznake na avionima prebojane su u kineske, a pilotima je izlazak iz baze bio dopušten samo u civilnim odijelima.
 
Mikojan-Gurevič MiG-15:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Priprema za let aviona MiG-15 na aerodromu u Antungu:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Pepeljajev u Antungu u civilnoj odjeći 15. kolovoza 1951.:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Jevgenij Pepeljajev (1918.-2013.) pridružio se ratnom zrakoplovstvu SSSR-a i 1938. godine završio pilotsku školu, nakon čega je raspoređen na Daleki Istok. Nakon napada Njemačke na SSSR tražio je u više navrata da bude upućen na frontu, ali mu je to uspjelo tek potkraj rata. Letio je u desetak borbenih misija na lovcu Jakovljev Jak-7 ali nije srušio ni jedan njemački avion. U kolovozu 1945. sudjelovao je u kampanji protiv Japana u Mandžuriji gdje je avionom Jak-9 izveo nekoliko napada na ciljeve na zemlji.
 
Jevgenij Pepeljajev u vrijeme Drugog svjetskog rata:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Jakovljev Jak-7:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Po okončanju Drugog svjetskog rata 300. lovačka regimenta u kojoj je bio Pepeljajev bila je raspoređena u Koreju gdje je nadgledala razmještanje američkih trupa, a u SSSR se vratila 1946. godine. Pepeljajev je 1947. premješten u 196. lovačku regimentu koja je 1949. primila nove mlazne lovce MiG-15. U siječnju 1951. godine 176. i 196. lovačka regimenta stigle su u Mandžuriju, a operativno sposobne su bile do kraja ožujka. Prve zračne borbe nisu bile obećavajuće - 3. travnja izgubljena su tri MiG-15 dok je zauzvrat srušen jedan Sabre. Glavni uzrok bila je neshvatljiva zapovjed da piloti u zraku moraju komunicirati isključivo na kineskom ili korejskom jeziku. Pepeljajev je kasnije komentirao: - Bilo je psihološki nemoguće usred bitke komunicirati na jeziku koji jedva poznaješ. Stoga smo nakon tjedan-dva počeli ignorirati naredbu. Iz vrha ratnog zrakoplovstva počeli su prigovarati, a ja sam im rekao ''idite i borite se vi''. - Ignoriranje sulude zapovjedi podržao je i Kožedub, a kako je riječ o ratnom heroju, vrhunskom asu i Staljinovom miljeniku sve je prošlo bez posljedica.
I odmah su se pokazali rezultati. MiG-15 je bio itekako ravnopravan protivnik Sabreu, a podaci dobiveni od zarobljenog američkog pilota o slabim stranama F-86 pomogli su da se razvije taktika zračne borbe u kojoj će piloti MiG-ova najbolje iskoristiti prednosti svog aviona. U svakom slučaju piloti na strani UNC namjerili su se na opasnog protivnika i nisu više uživali apsolutnu premoć u zraku. Područje intenzivnog djelovanja sovjetskih lovaca nazvano je ''Aleja Migova'' (Mig Alley).
 
Aleja Migova, područje označeno kružnicom:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Podaci o gubicima obiju strana u zračnim borbama iznad Koreje su još uvijek nedovoljno poznati, a tvrdnje su naravno proturječne. Po službenim podacima USAF srušena su 792 MiG-15 uz gubitak 78 Sabrea što čini omjer 10:1. Ovi podaci su izrazito pretjerani, a američki podaci su nepouzdani. Poznat je običaj Amerikanaca da neke gubitke u zračnim borbama pripisuju PZO paljbi sa zemlje ili mehaničkim kvarovima, a neki ''srušeni'' MiG-ovi su se vratili u baze. Primjerice, najveći američki as Korejskog rata Joseph McConnell ima 16 priznatih zračnih pobjeda dok je stvarni broj 13 - tri njegove navodne žrtve su sletjele u Antungu. U novije vrijeme neki autori daju realniju sliku o omjeru gubitaka - 1,8:1 u korist F-86 Sabre, a protiv sovjetskih pilota 1,3:1. Osim Sovjeta na MiG-15 su letjeli i kineski i sjevernokorejski piloti čiji su rezultati bili slabiji.
Sovjetski podaci su još uvijek nepoznanica, a po nekim izvorima omjer je od 1,2:1 u korist MiG-15. I ovaj podatak treba uzeti s rezervom jer ni sovjetskim pilotima nisu bila strana ''pretjerivanja u dobroj vjeri'' (overclaims in good faith). Valja naglasiti da su sovjetski piloti letjeli bez anti-g odijela što njihove uspjehe čini još vrijednijima.
 
North American F-86 Sabre:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Svoju prvu zračnu pobjedu Pepeljajev je zabilježio 20. svibnja 1951. rušenjem F-86 Sabre kojim je pilotirao poručnik Milton Nelson. U stvarnosti se oštećeni Sabre uspio vratiti u bazu gdje je nakon slijetanja otpisan. Svoju najpoznatiju zračnu bitku Pepeljajev je vodio 6. listopada 1951. kada se 10 MiG-15 sukobilo sa 16 F-86 Sabre. Tada je paljbom iz topa 37 mm srušio dva Sabrea. Jedna od njegovih žrtava, avion kojim je pilotirao kapetan Bill Garrett, prisilno se spustio na kineski teritorij i tako su se Sovjeti domogli relativno očuvanog američkog lovca.
Svoju posljednju zračnu pobjedu Pepeljajev je ostvario 7. siječnja 1952. rušenjem F-86 Sabre kojim je pilotirao Charles Stahl. Amerikanac je iskočio i pao u zarobljeništvo. Još jednu pobjedu zabilježio je 11. siječnja, ali je u ovom slučaju bila riječ o ''pretjerivanju u dobroj vjeri''. Četiri dana kasnije izveo je svoj posljednji borbeni let u Koreji i vratio se u SSSR.
Službena statistika Pepeljajeva je impresivna - 109 borbenih letova, 38 zračnih borbi i 19 srušenih aviona, od kojih 14 North American F-86 Sabre, 2 Republic F-84 Thunderjet, 1 Lockheed F-80 Shooting Star i 2 Lockheed F-94 Starfire (vjerojatno je riječ o avionima Grumman F-9 Panther). Po vlastitoj evidenciji srušio je 12 F-86 Sabre, 5 F-80 Shooting Star, 4 F-84 Thunderjet i 2 F-94 Starfire. Amerikanci su mu potvrdili 16 zračnih pobjeda i po njihovoj statistici Pepeljajev je najveći zračni as Korejskog rata. Valja dodati i da je nekoliko vlastitih zračnih pobjeda ''poklonio'' odnosno pripisao svojim drugovima, drugim pilotima.
Bez obzira na stvarni broj zračnih pobjeda - 16, 19 ili 23 - Jevgenij Pepeljajev se može smatrati najvećim zračnim asom mlazne ere. Danas tu titulu nosi Izraelac Giora Epstein s 19 potvrđenih zračnih pobjeda, no treba imati na umu jednu važnu činjenicu - Epstein je rušio inferiorne arapske pilote od kojih su neki čak izbjegavali borbu, dok se Pepeljajev nosio s vrhunskim američkim profesionalcima i veteranima Drugog svjetskog rata.
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Icon_minitime22.05.21 9:25

Posljednjih dana puno se govori o ovom avionu pa je red zabilježiti i pričicu o njemu:
 
Višenamjenski borbeni avion Dassault Rafale
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Sredinom sedamdesetih godina francusko ratno zrakoplovstvo (Armée de l'Air et de l'Espace) i ratna mornarica (Marine nationale) iskazale su interes za nabavku novog višenamjenskog borbenog aviona visokih sposobnosti. Godine 1979. kompanija Dassault Aviation pridružila se zajedničkom projektu ''European Combat Aircraft'', u kojem su osim Francuske sudjelovale još i Italija, Španjolska, Zapadna Njemačka i Velika Britanija. Kako je Francuska tražila i mornaričku verziju novog aviona povukla se iz projekta i razvila vlastiti borbeni avion pod imenom Rafale. Avion je trebao dopuniti također novi i lakši borbeni avion Dassault Mirage 2000. Prvi let prototipa izveden je 4. srpnja 1986. godine, a u uvođenje u naoružanje počelo jhe 2002. godine.
Avion ima maksimalnu poletnu težinu od 24.500 kg, a dva motora Snecma M88-4e daju mu maksimalnu brzinu od 1.912 km/h (1.8 Macha) na velikoj visini i 1.390 km/h (Mach 1.1) na maloj visini. Borbeni radijus s 3 dopunska spremnika goriva iznosi 1.850 km, a dolet u preletu 3.700 km. Naoružanje čine automatski top GIAT 30/M791 kalibra 30 mm, te na 14 podvjesnih točaka 9.500 kg borbenog tereta (oružja i/ili dopunskog goriva). Naoružanje uključuje raketne projaktile zrak-zrak Magic II, MBDA MICA i MBDA Meteor, raketne projektile zrak-zemlja MBDA Apache, MBDA Storm Shadow i AASM-Hammer te bombe Mark 82, GBU-12 Paveway II, GBU-16 Paveway II, GBU-22 Paveway III, GBU-24 Paveway III i GBU-49 Enhanced Paveway II. U mornaričkoj verziji može nositi protubrodske projektile Exocet. Također može nositi do 5 dopunskih spremnika goriva.
 
Shematski prikaz aviona:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Rafale s prednje strane:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Kombinacije podvjesnog tereta:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Francuske oružane snage koriste 144 aviona Rafale, od kojih 102 u ratnom zrakoplovstvu (Armée de l'Air et de l'Espace) i 42 u mornaričkom zrakoplovstvu (Aéronavale). Osim Francuske Rafale u naoružanju imaju ili će imati i ratna zrakoplovstva Egipta (54 primjerka), Indije (36), Qatara (36) i Grčke (18 naručenih). Zanimanje za nabavku ovih aviona pokazale su još Hrvatska (12 primjeraka), Finska (64), Indonezija (48), Malezija (36-40), Ujedinjeni Arapski Emirati (60), Španjolska (68-72), Švicarska (22), Irak i Ukrajina.
Francuska ratna mornarica odabrala je Rafale kao zamjenu za već zastarjele palubne avione Dassault Étendard IV, Vought F-8P Crusader i Dassault Super Étendard. Rafale je prvi put operativno raspoređen na nosač aviona Charles de Gaulle u ožujku 2002. godine. Također je avion uspješno testiran na nosačima aviona US Navy, a neki francuski piloti su stekli kvalifikaciju za djelovanje sa američkih nosača.
 
Rafale na nosaču aviona Charles de Gaulle...
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
... i USS Harry S. Truman:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Rafale je u obje verzije uspješno korišten u borbenim operacijama u Afganistanu, Libiji, Maliju, Iraku i Siriji.
 
Rafale u bombarderskoj misiji iznad Afganistana:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Danas se Rafale, kao višenamjenski borbeni avion generacije 4++, smatra jednom od najsuvremenijih i najboljih letjelica tog tipa u svijetu. Ali mu se već sprema i zamjena - zajednički francusko-španjolski projekt pod imenom ''Budući borbeni zračni sustav'' (Système de combat aérien du futur, Futuro Sistema Aéreo de Combate), u kojem sudjeluju kompanije Airbus, Thales Group, Indra Sistemas i Dassault Aviation.

goran9030 and Doktor Živago vole ovaj upis

Na vrh Go down
vladimir
Podpukovnik
Podpukovnik



Orden Narodne Armije sa srebrnom zvijezdom (III.) NA
Medalja za Vojne Zasluge VZ
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 6132
ČLAN OD: : 2011-01-25

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Icon_minitime22.05.21 22:18

glavno pitanje je koliko kosta sat naleta ovim tipom aviona? kad je jedna Indija odustala od rafala zbog cene i borbenih mogucnosti.
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Icon_minitime10.06.21 16:41

Fijasko USAF u ''Bici kod Palmdalea''
 
Dva lovca Northrop F-89 Scorpion lansirala su 208 raketa Mighty Mouse i nisu uspjela srušiti odbjegli dron. Na zemlji je spaljeno 400 hektara, a požare je dva dana gasilo 500 vatrogasaca.
 
U zrakoplovstvu se svašta događa, a ponekad i tragikomične situacije. Jedna od takvih bila je događaj koji Amerikanci zovu Battle of Palmdale, a zbio se 16. kolovoza 1956. godine iznad Kalifornije (posljedično i na njoj). Nije bila riječ o nikakvoj zračnoj bici nego o ganjanju drona koji se oteo kontroli.
Sredinom pedesetih godina ratna mornarica USA izvodila je eksperimente s različitim raketnim projektilima za protuzračnu obranu flote, između ostalih s AIM-7 Sparrow i Bendix AAM-N-10 Eagle. Za testiranje efikasnosti projektila korištene su različite bespilotne letjelice navođene sa zemlje putem radija, a jedna od njih bio je i zastarjeli mornarički lovac iz Drugog svjetskog rata Grumman F6F-5K Hellcat.
 
Bespilotna letjelica Grumman F6F-5K Hellcat:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Ujutro 16. kolovoza 1956. sa uzletišta mornaričke zračne baze Point Mugu poletio je dron F6F-5K Hellcat, obojen u crveno radi lakšeg opažanja. Zemaljski kontrolori usmjerili su letjelicu prema području iznad Pacifičkog oceana gdje je bila zona ispitivanja. No dron je ubrzo otkazao poslušnost i prestao reagirati na komande sa zemlje. Kontrolori su gledali kako ''bjegunac'' pravi elegantan zaokret i kreće na jugoistok prema Los Angelesu.
Kako US Navy nije imala lovačke avione u blizini kontrolori su se obratili USAF-u u obližnjoj Oxnard Air Force Base pozivom na intervenciju. Odmah su podignuta dva lovca Northrop F-89 Scorpion iz 437. presretačkog skvadrona (437th Fighter-Interceptor Squadron) sa zadaćom da sruše dron. U prvom avionu bili su pilot poručnik Einstein i rukovatelj radara poručnik Murray, a u drugom pilot poručnik Hurliman i rukovatelj radara poručnik Hal. Sustigli su dron sjeveroistočno od Los Angelesa na visini od 9.000 m. Tvrdoglava letjelica skrenula je prema jugozapadu, nadletjela Los Angeles i zatim skrenula prema sjeveroistoku. Nakon toga je neko vrijeme kružila iznad naselja Santa Paula, a piloti Scorpiona su čekali da odleti prema nenastanjenom području kako bi je srušili. Svaki Scorpion je nosio puni borbeni komplet od 104 nevođene rakete zrak-zrak Mk 4/Mk 40 Mighty Mouse, a pogodak jedne rakete bio bi dovoljan da sruši i teški bombarder.
 
Northrop F-89 Scorpion:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Raketa zrak-zrak Mk 4/Mk 40 Mighty Mouse:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Nakon što je dron skrenuo prema nenastanjenoj dolini Antelope piloti su nekoliko puta pokušali srušiti letjelicu koristeći automatski mod paljbe, ali je sustav otkazao i rakete nisu bile lansirane. Onda se dron nastavio šaliti s progoniteljima i ponovo je skrenuo prema Los Angelesu. Piloti Einstein i Hurliman prebacili su sustav na ručni mod. Oba pilota ispalila su jedan za drugim salvu od po 42 rakete i sve su promašile cilj. Iznad Newhalla ponovo su lansirali svaki po salvu od 32 rakete i još jednom su sve rakete promašile. Treće i posljednje salve Scorpioni su ispalili kada se dron uputio na sjeveroistok u smjeru Palmdalea i ponovo su sve rakete promašile cilj. Ostavši bez naoružanja i bez goriva lovci su se vratili u bazu. Bez goriva je ostao i dron, koji se u laganoj spirali spuštao prema pustinji 13 km istočno od regionalnog aerodroma Palmdale. Prije pada oštetio je električne vodove kompanije Southern California Edison, a zatim je tresnuo o zemlju i raspao se.
Istraga je utvrdila da je uzrok nekontroliranog leta drona bio kvar u radio uređajima.
Ako nisu uspjele srušiti dron rakete Mighty Mouse napravile su pravi rusvaj na zemlji. Od 208 projektila samo 15 ih je pronađeno neeksplodirano. Prvi set raketa spalio je 60 hektara vegetacije 11 km sjeveroistočno od Castaica, a neke od raketa drugog seta zapalile su park kod grada Newhall i spremnike nafte kompanije Indian Oli Co. Požar se približio tvornici eksploziva Bermite Powder na samo 90 metara. Preostale rakete spalile su više od 140 hektara vegetacije nedaleko Soledad Canyona. Od trećeg seta mnoge rakete su pale na grad Palmdale, po riječima stanovnika ''poput pljuska''. Krhotina jedne rakete razbila je prozor kućanice Edne Carlson, probila pregradni zid i završila u kuhinji u sudoperu. Jedna je pak raketa pala ispred automobila koji je vozio ulicom Tenth Street West i propisno ga izbušila krhotinama, a jedna je pogodila kamion u kojem su dva čovjeka upravo jela obrok. U Palmdaleu i okolici izbilo je više manjih požara.
Tako se nesuđena vježba US Navy protiv napada iz zraka pretvorila u vježbu pilota u rušenju letjelice koja se ne brani, a rezultat nije bio ni malo slavan za USAF. Na zemlji je spaljeno ukupno 400 hektara, a požare je dva dana gasilo 500 vatrogasaca. Srećom nije stradao nitko od ljudi.

goran9030 voli ovaj upis

Na vrh Go down
goran9030
Podpukovnik
Podpukovnik
goran9030


Orden Narodne Armije sa srebrnom zvijezdom (III.) NA
Medalja za Vojne Zasluge VZ
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 7506
ČLAN OD: : 2015-03-20
DOB : 58
M(j)esto Đakovo

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Icon_minitime11.06.21 11:20

lol! lol! lol! lol!
Šta bi tek bilo da su naišli na ratobornog vrapca umjesto drona koji se ne brani?
Vrabac bi vjerojatno srušio oba lovca dok bi trepnuli
 padobranac padobranac
Nije navedeno, ali me baš zanima: što se desilo sa navedenim pilotima? Jesu li unaprijeđeni ili samo odlikovani za ovu zračnu bitku?
Možda njihovi nasljednici i dan danas otplaćuju kredit za potrošene rakete. Štetu na civilnim metama su sigurno proglasili napadom NLO-a ili nekog fanatika koji je radi toga doletio iz SSSR-a.

_________________
In medias (t)res...
Na vrh Go down
https://sked.com.hr/shop/
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Icon_minitime22.07.21 18:49

Zračni asovi: Werner Mölders
 
Bio je prvi pilot lovac u povijesti koji je postigao 100 zračnih pobjeda, a ukupno mu je priznato 115
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Werner Mölders (1913.-1941.) rođen je u Gelsenkirchenu kao treći od četvero djece u obitelji učitelja. Nakon završene srednje škole pridružio se 1931. godine Reichswehru i raspoređen je u Preußisches Infanterieregiment Nr. 2. Dvije godine kasnije završio je vojnu akademiju (Kriegsschule) u Dresdenu i promoviran u čin zastavnika (Fähnrich). Kako ga je zanimalo zrakoplovstvo 1934. je upisan u Školu za transportnu avijaciju (Deutsche Verkehrsfliegerschule) i u činu poručnika (Leutnant) primljen je u novoosnovanu Luftwaffe. Iako je u početku letačkog treninga patio od mučnine završio je obuku kao prvi u rangu, a 30. lipnja 1935. završio je Školu za pilote lovce (Jagdfliegerschule) u Schleißheimu nedaleko Münchena i raspoređen je u Fliegergruppe Schwerin.
Nakon izbijanja Španjolskog građanskog rata Njemačka je poslala Frankistima pomoć u obliku zrakoplovne Legije Kondor (Legion Condor). Mölders se javio kao dobrovoljac i raspoređen je u 3. eskadrilu (3. Staffel) Jagdgruppe 88. U početku je letio na lovcu Heinkel He-51, a zatim na lovcu Messerschmitt Bf-109B. U svibnju 1938. preuzeo je zapovjedništvo nad eskadrilom.
 
Piloti iz Legije Condor na svečanosti dodjele odlikovanja, četvrti slijeva Werner Mölders:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Svoju prvu zračnu pobjedu Mölders je postigao 15. srpnja 1938. rušenjem lovca Polikarpov I-15 nedaleko Algara. Do 3. studenog iste godine zabilježio je 14 zračnih pobjeda, a njegove žrtve su bile 11 lovaca Polikarpov I-16, 2 Polikarpov I-15 i jedan bombarder Tupoljev SB. Temeljem iskustva u Španjolskoj Mölders i njegov kolega pilot Günther Lützow razvili su taktiku zvanu ''četiri prsta'' (Vierfingerschwarm, Four finger). Formacija izgleda kao asimetrično slovo V, s time da vođa skupine leti na čelu.
 
Formacija Vierfingerschwarm:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
U listopadu 1938. Mölders je unaprijeđen u čin kapetana (Hauptmann), a u prosincu se vratio u Njemačku gdje je neko vrijeme radio na taktici zračne borbe. U ožujku 1939. dobio je zapovjedništvo nad 1. eskadrilom u Jagdgeschwaderu 53 Pik As. U vrijeme izbijanja Drugog svjetskog rata Möldersova eskadrila je bila stacionirana na zapadu i štitila je područje Mosel - Saar - Pfalz. Dne 20. rujna 1939. postigao je prvu zračnu pobjedu u Drugom svjetskom ratu rušenjem francuskog lovca Curtiss P-36 Hawk. Dne 22. prosinca Mölders i njegov kolega Hans von Hahn postali su prvi piloti koji su srušili lovce Hawker Hurricane. Do okončanja takozvanog ''lažnog rata'' (Sitzkrieg) Mölders je broj zračnih pobjeda povećao na 9, a žrtve su bile 4 Hawker Hurricane, 2 Curtiss P-36 Hawk, 2 Morane-Saulnier M.S.406 i jedan Bristol Blenheim. Tokom napada Njemačke na Francusku 14. svibnja 1940. bio je srušen iznad Sedana i spustio se padobranom među njemačke položaje. Broj njegovih žrtava je 27.  svibnja dosegao 20 i postao je prvi pilot lovac koji je dobio Viteški križ (Ritterkreuz des Eisernen Kreuzes). Ratna sreća ga je privremeno napustila 5. lipnja kada ga je srušio francuski pilot René Pomier Layrargues na lovcu Dewoitine D.520 iznad Compiègnea i pao je u zarobljeništvo, ali je nakon kapitulacije Francuske oslobođen.
Po povratku u Njemačku Mölders je 19. srpnja unaprijeđen u čin majora i postavljen za zapovjednika 51. lovačke regimente (Jagdgeschwader 51). U prvoj borbenoj misiji u Bici za Britaniju bio je ranjen u zračnoj borbi - napao ga je Supermarine Spitfire kojim je pilotirao John Terence Webster - i morao se prisilno spustiti kod Wissanta u Francuskoj. U rujnu 1940. postigao je svoju 40. zračnu pobjedu kao prvi pilot koji je dosegao tu brojku, te je odlikovan Viteškim križem s hrastovim lišćem (Ritterkreuz des Eisernen Kreuzes mit Eichenlaub). Odlikovanje mu je uručio osobno Hitler 23. rujna u Reichskancelariji u Berlinu. Dne 1.prosinca postigao je svoju 55. i posljednju zračnu pobjedu u 1940. godini. Od toga je 25 pobjeda postigao u Bici za Francusku i 30 u Bici za Britaniju, a žrtve su mu bile lovci Curtiss P-36 Hawk, Morane-Saulnier M.S.406, Bloch MB152, Potez 63, Hawker Hurricane i Supermarine Spitfire te bombarder Bristol Blenheim. Nakon poduljeg odmora Mölders se 10. veljače 1941. vratio na bojište i do premještanja Jagdgeschwadera 51 na istok povećao je broj zračnih pobjeda na 68.
 
Mölders u društvu generalfeldmarschalla Wilhelma Keitela, Adolfa Hitlera i reischmarschalla Hermanna Göringa:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Na početku operacije Barbarossa Mölders je već prvog dana, 22. lipnja 1941., srušio 3 bombardera Tupoljev SB i jednog lovca, nakon čega je odlikovan Viteškim križem s hrastovim lišćem i mačevima (Ritterkreuz des Eisernen Kreuzes mit Eichenlaub und Schwertern). Dne 30. lipnja srušio je 5 sovjetskih bombardera i broj svojih zračnih pobjeda povećao na 82, čime je premašio rekord Manfreda von Richthofena iz Prvog svjetskog rata i postao pilot s najvećim brojem zračnih pobjeda u povijesti. Dne 15. srpnja srušio je 100. i 101. žrtvu te postao prvi pilot sa 100 i više zračnih pobjeda. Idućeg dana odlikovan je Viteškim križem s hrastovim lišćem, mačevima i dijamantima (Ritterkreuz des Eisernen Kreuzes mit Goldenem Eichenlaub, Schwertern und Brillanten) kao prvi od samo 27 Nijemaca koji će dobiti to odlikovanje.
Početkom kolovoza 1941. Mölders je imenovan za inspektora lovaca i istog mjeseca unaprijeđen je u čin pukovnika, u dobi od samo 28 godina. U rujnu se vratio u SSSR i nastavio ''neslužbeno'' letjeti u borbenim misijama. Smatra se da je srušio još oko 30 sovjetskih aviona, ali mu nisu službeno priznate zračne pobjede.
 
Lovac Messerschmitt Bf-109F kojim je letio Mölders na Istočnoj fronti:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Mölders i general Heinz Guderian u Ukrajini 1941. godine:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Mölders nije život okončao u zračnoj borbi nego kao bespomoćan putnik u avionu Heinkel He-111 dok je letio sa Krima u Njemačku da prisustvuje pogrebu generala Luftwaffe Ernsta Udeta 22. studenog 1941. Avion se srušio dok se pokušavao spustiti na aerodrom Breslau (Wroclaw) usred olujnog nevremena. Uz njega su poginuli pilot oberleutnant Kolbe i navigator oberfeldwebel Hobbie, dok su dvojica putnika preživjela.
Šezdesetih godina zapadnonjemačka Bundesmarine nabavila je u USA tri raketna razarača klase Charles Adams koji su dobili imena po trojici istaknutih njemačkih oficira iz Drugog svjetskog rata, a koji nisu bili smatrani nacistima - po jednom iz svakog oblika oružanih snaga. Brodovi su dobili imena Lütjens, po admiralu Güntheru Lütjensu), Mölders i Rommel, po feldmaršalu Erwinu Rommelu. Imenovanja su izazvala puno kontroverzi u javnosti i u zapadnonjemačkoj vladi, ali su na kraju prihvaćena. Sva tri broda su uvrštena u 1. divizion razarača (1. Zerstörergeschwader) s bazom u Kielu. Iz flote su povučeni 2003.godine, a očuvan je jedino Mölders koji je usidren u Deutsches Marinemuseumu u Wilhelmshavenu.
 
Razarač Mölders:
[You must be registered and logged in to see this image.]

Sloba1, goran9030 and Doktor Živago vole ovaj upis

Na vrh Go down
Sloba1
Podpukovnik
Podpukovnik
Sloba1


Medalja za Vojne Zasluge VZ
Jubilarna Medalja 10 godina JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 6021
ČLAN OD: : 2014-12-21
DOB : 60
M(j)esto Petrovaradin

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Icon_minitime23.07.21 11:35

Letiš, boriš se i na kraju skončaš u letelici ali baš bespomoćan.
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Icon_minitime24.01.22 12:10

Zračni asovi: Ahmed-kan Sultan
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Među sovjetskim pilotima-lovcima na šestom mjestu po broju zračnih pobjeda u Drugom svjetskom ratu bio je Ahmed-kan Sultan (1920.-1971.) s 49 pobjeda, od kojih 30 pojedinačnih i 19 podijeljenih s drugim pilotima. Ispred njega su samo Grigorij Rečkalov (65 zračnih pobjeda), Ivan Kožedub (64), Nikolaj Guljajev (60), Kiril Jevstignjejev (56) i Dmitrij Glinka (50), dok daleko poznatiji Aleksandar Pokriškin (49) dijeli s njim šesto mjesto. Među avionima koje je pojedinačno srušio bilo je 13 aviona Messerschmitt Bf 109, 6 Focke-Wulf Fw 190, 4 Heinkel He 111, 3 Junkers Ju 88, 3 Junkers Ju 87 i 1 Junkers Ju 52.
Ahmed-kan Sultan bio je etničkim porijeklom krimski Tatarin, ali je zbog zasluga u ratu uspio spasiti svoju obitelj od deportacije 1944. godine. Nakon završene srednje škole upisao se u strukovnu školu za željezničare u Simferopolju i neko vrijeme radio na željeznici, a usput je vježbao letenje u lokalnom aeroklubu. U veljači 1939. stupio je na služenje vojnog roka i iduće godine završio školovanje u pilotskoj školi u Kači kod Sevastopolja (Качинское высшее военное авиационное училище лётчиков).
U vrijeme napada Njemačke na SSSR Ahmed-kan Sultan bio je u 4. lovačkoj regimenti i letio je na zastarjelom lovcu Polikarpov I-153 Čajka. Početkom 1942. godine regimenta je primila britanske lovce Hawker Hurricane, a svoju prvu zračnu pobjedu Ahmed-kan Sultan postigao je 31. svibnja 1942. - nakon što je ostao bez municije zaletio se u bombarder Junkers Ju-88 i nakon toga iskočio iz svog zapaljenog aviona. Tokom ljeta iznad šireg područja Voronježa srušio je novih 9 žrtava, a u kolovozu je premješten u područje Staljingrada gdje je letio na lovcu Jakovljev Jak-7 i nizao zračne pobjede. U listopadu je premješten u elitnu 9. gardijsku lovačku regimentu u kojoj su između ostalih letjeli zračni asovi Mihail Baranov i Lidija Litvjak.
 
Polikarpov I-153:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Hawker Hurricane:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Jakovljev Jak-7:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Ahmed-kan Sultan pokraj svog aviona Jak-7 u vrijeme bitke kod Staljingrada:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Godine 1943. Ahmed-kan Sultan prešao je na lovački avion Bell P-39 Aircobra, dobiven od USA po zakonu Lend-Lease. Borio se u žestokim zračnim bitkama iznad Kubana, Rostova na Donu, Taganroga, Melitopolja i Krima. Dne 24. kolovoza 1943. dobio je svoje prvo odlikovanje Heroja Sovjetskog Saveza. Nakon toga je sudjelovao u borbama u širem području Brjanska, Moldavije, južne Ukrajine, Istočne Prusije i Berlina, a u završnom razdoblju rata letio je na lovcu Lavočkin La-7. Svoju posljednju zračnu pobjedu postigao je 29. travnja 1945. rušenjem lovca Focke-Wulf Fw 190 iznad aerodroma Tempelhof u Berlinu.
Tokom Drugog svjetskog rata Ahmed-kan Sultan letio je u 603 borbena leta i sudjelovao u 150 zračnih borbi.
 
Bell P-39 Aircobra:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Lavočkin La-7:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Poslije rata, u veljači 1947., Ahmed-kan Sultan je postao pokusni pilot u Letno-istraživačkom institutu (Лётно-исследовательский институт имени М. М. Громова) na aerodromu Žukovskij nedaleko Moskve. Između ostalog bio je prvi pilot koji je testirao mlazni avion Mikojan-Gurevič I-320 i prvi koji je iz aviona lansirao prototip protubrodskog projektila KS-1 Komet. Testirao je izbaciva pilotska sjedišta za avione Suhoj Su-7 i Su-9, a od 1958. do 1960. upravljao je avionom Tupoljev Tu-104 u kojem su budući sovjetski astronauti uvježbavali ponašanje u bestežinskom stanju. Ukupno je kao pokusni pilot testirao 96 tipova aviona i proveo u zraku 4.237 sati. Za svoj rad dobio je državnu nagradu Medalja zaslužnog pokusnog pilota (Заслуженный лётчик-испытатель СССР).
 
Medalja zaslužnog pokusnog pilota:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Ahmed-kan Sultan poginuo je u zrakoplovnoj nesreći 1. veljače 1971. godine dok je upravljao bombarderom Tupoljev Tu-16 na kojem su bili testirani novi motori. Istraga je utvrdila da su flapsovi na krilima nakon polijetanja ostali u spuštenom položaju kao za slijetanje, zbog čega se avion srušio pri brzini od 500 km/h i svih 5 članova posade je poginulo. Ahmed-kan Sultan sahranjen je uz vojne počasti na Novodjevičjem groblju u Moskvi.

goran9030 voli ovaj upis

Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Icon_minitime22.07.22 8:32

Zračni asovi: Nikolaj Sutjagin
 
Sa 22 priznate zračne pobjede službeno je najveći zračni as Korejskog rata, iako mu Amerikanci potvrđuju samo 12. Bez obzira na kontroverze jedan je od najvećih zračnih asova mlazne ere
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Nikolaj Sutjagin (1923.-1986.) je još kao maloljetnik pristupio organizaciji DOSAAF (ДОСААФ, Добровольное Общество Содействия Армии, Авиации и Флоту), dobrovoljnom društvu za suradnju s kopnenom vojskom, zrakoplovstvom i ratnom mornaricom. Tu je stekao prvo letačko iskustvo na avionu Polikarpov Po-2. U ožujku/martu 1941. godine regrutiran je u Crvenu armiju i odmah je premješten u ratno zrakoplovstvo. Nakon završenog pilotskog školovanja 1942. upućen je u 5. lovačku regimentu na Dalekom Istoku. Tu je proveo ostatak rata i sudjelovao u zračnim operacijama protiv Japana u kolovozu/augustu 1945. Neposredno poslije rata letio je na američkom avionu  Bell P-63 Kingcobra i bio instruktor drugim pilotima.
U travnju/aprilu 1947. Sutjagin je raspoređen u 17. lovačku regimentu, koja je 1950. uvrštena u sastav novoosnovane 303. lovačke divizije. Cjelokupna divizija je bila opremljena novim mlaznim lovcima Mikojan-Gurevič MiG-15. Na ovom lovcu je obavio 54 trenažna leta dok divizija nije upućena u ''tajnu misiju'' i raspoređena u Mukden u Mandžuriji, a avioni smješteni na aerodromima Myaogao i Antung nedaleko korejske granice. Zadatak divizije bio je da se suprotstavi ratnom zrakoplovstvu UNCOM koje je vladalo nebom u toj fazi Korejskog rata.
 
Mikojan-Gurevič MiG-15:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Kapetan Sutjagin imao je prvi borbeni let u travnju 1951., a prvu zračnu pobjedu ostvario je 19. lipnja/juna rušenjem lovca F-86 Sabre kojim je pilotirao Robert Laier. Pet dana kasnije srušio je F-86 Sabre kojim je upravljao zapovjednik američke 4. lovačke regimente (4th Fighter Interceptor Wing) pukovnik Glenn Eagleston. Tu epizodu opisao je potpukovnik Bruce Hinton, koji je sudjelovao u zračnoj bici:
''Pilot MiG-a bio je dobar, vrlo dobar. On je vrebao gore, iznad bitke između MiG-ova i F-86 Sabrea. To je bila poznata taktika koju je obično izvodio jedan pilot MiG-a u poziciji koju smo zvali 'Casey Jones'. Naš 'Casey' bio je izvrstan pilot i definitivno nije bio Istočnjak. Njegov uobičajeni postupak bio je da se obruši na Sabre koji je u bici bio izoliran, vrlo slično taktici koju je koristio von Richthofen u Velikom ratu''. Taj 'Casey Jones' je bio Sutjagin.
Dne 26. lipnja postigao je petu zračnu pobjedu rušenjem lovca-bombardera F-80 Shooting Star s pilotom Robertom Lauterbachom i time službeno stekao status zračnog asa. Svoju 22. i posljednju pobjedu postigao je 11. siječnja/januara 1952. rušenjem lovca F-86 Sabre kojim je pilotirao Thiel Reeves. Dne 10. listopada/oktobra 1951. odlikovan je ordenom Heroja Sovjetskog Saveza, a ujedno je unaprijeđen u čin majora.
U Korejskom ratu Sutjagin je letio u 149 borbenih misija, sudjelovao u 66 zračnih borbi i srušio 22 aviona. Službeno mu je priznato rušenje 15 North American F-86 Sabre, 3 Republic F-84 Thunderjet, 2 Lockheed F-80 Shooting Star i 2 Gloster Meteor.
 
MiG-15bis s brojem 22 na kojem je letio Nikolaj Sutjagin:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
North American F-86 Sabre:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Republic F-84 Thunderjet:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Lockheed F-80 Shooting Star:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Gloster Meteor:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Broj zračnih pobjeda koje su priznate Sutjaginu je sasvim sigurno pretjeran. Amerikanci mu potvrđuju tek 12 pobjeda, a stvarni broj nije ustanovljen. Riječ je o fenomenu poznatom kao ''pretjerivanja u dobroj vjeri'' (overclaims in good faith), pojavi koja nije strana avijatičarima otkako postoje zračne borbe. U slučaju sovjetskih pilota u Korejskom ratu glavni razlog je u tome što su njihove kamere koje bilježe pogotke bile relativno primitivne i stoga nepouzdane. Pretjerivanja je bilo i na strani Amerikanaca, primjerice njihovom najvećem asu Josephu McConnelu priznato je 16 zračnih pobjeda iako su se najmanje tri njegove navodne žrtve vratile na aerodrom u Antungu. Isto tako Amerikanci su znali skrivati stvarni uzrok pada aviona (rušenja od strane lovca lažno su pripisivali PZO paljbi sa zemlje). Po svemu sudeći najveći zračni as Korejskog rata bio je pukovnik Jevgenij Pepeljajev kome su Amerikanci potvrdili 16 od priznatih 19 zračnih pobjeda.
Bez obzira koja je brojka točna Nikolaj Sutjagin je ostao upamćen kao jedan od najvećih zračnih asova ere mlaznih aviona.
 
F-86 Sabre i MiG-15 u usporednom letu:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Poslije Korejskog rata Sutjagin je postao instruktor letenja i dosegao čin general-majora. Od 1970. do 1972. godine bio je glavni instruktor pilota Sjevernog Vijetnama i podučavao ih borbenoj taktici na lovcima MiG-21PF i MiG-17. Umirovljen je u svibnju/maju 1978.
Na vrh Go down
Stanko1
Podporučnik
Podporučnik
Stanko1


JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1880
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 74
M(j)esto Zagreb

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Icon_minitime06.09.22 5:40

Najveći zračni as svih vremena - Erich Hartmann
 
Srušio je ukupno 352 aviona i uz Gerharda Barkhorna (301) jedini je pilot u povijesti koji je premašio brojku od 300 zračnih pobjeda. Bio je jedan od samo 27 Nijemaca koji je dobio najviše odlikovanje za podvige u ratu, Viteški križ sa zlatnim hrastovim lišćem, mačevima i dijamantima
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Erich Hartmann (1922.-1993.) je prvo iskustvo u letenju stekao kao dječak na jedrilici, a 1937. godine dobio je licencu pilota na motornim avionima. Trening u Luftwaffe započeo je 1940. i u studenom/novembru 1941. u pilotskoj školi u Lachen-Speyerdorfu učio je tehniku zračne borbe. Od ožujka/marta do kolovoza/augusta 1942. bio je u Jagdfliegerschule 2 i naučio je letjeti na lovcu Messerschmitt Bf 109.
Ratna karijera mu je počela loše. U listopadu/oktobru 1942. dodijeljen je 52. lovačkoj pukovniji (Jagdgeschwader 52) baziranoj u Majkopu u Sovjetskom Savezu, opremljenoj lovcima Messerschmitt Bf 109G. Prvi zadatak mu je bio da, zajedno s nekoliko drugih pilota, preveze bombardere Ju-87 Stuka u Mariupolj. Zbog mehaničkog kvara avion je morao prisilno sletjeti. Hartmann je dodijeljen III. grupi u Jagdgeschwader 52 koju je vodio oberfeldwebel Edmund Roßmann i u kojoj je bilo više iskusnih pilota. Ocijenjeno je da Hartmann mora još puno naučiti o taktici zračne borbe, ali da je riječ o ''nadarenom pilotu''. Postavljen je za pratioca Roßmanna koji mu je bio učitelj i od koga je prihvatio geslo ''vidi - odluči - naciljaj - povuci se''. Hartmann je tada usvojio taktiku pronalaženja cilja koji ne izvodi manevre izbjegavanja i gađanja protivnika sa male udaljenosti.
Svoj prvi borbeni let Hartmann je imao 14. listopada 1942. kao Roßmannov pratilac. U trenutku kada su primijetili 10 sovjetskih aviona ispod sebe nestrpljivi Hartmann je napustio vođu i sjurio se na odabranu žrtvu, ali nije postigao ni jedan pogodak. Nakon što je zamalo izbjegao sudar sa sovjetskim avionom ostao je bez goriva i prisilno sletio. Prekršio je gotovo sva pravila zračne borbe i kažnjen je trodnevnim radom sa zemaljskim osobljem. Nakon toga je Roßmann odbio letjeti s njim i postavljen je za pratioca pilotu Alfredu Grislawskom.
Svoju prvu zračnu pobjedu Hartmann je ostvario 5. studenog 1942. rušenjem jurišnog aviona Il-2. Status zračnog asa stekao je 24. ožujka 1943. rušenjem lakog izviđačkog aviona U-2. Broj zračnih pobjeda polako je rastao, a Hartmannove vještine u zračnoj borbi naročito su došle do izražaja u bici kod Kurska. Prvog dana bitke, 5. Srpnja/jula 1943., srušio je 4 sovjetska aviona, a 7. srpnja po prvi put je postao ''zračni as u jednom danu'' (ace in a day) rušenjem 7 aviona. Idućeg dana srušio je još 4 aviona.
 
Erich Hartmann kraj svog aviona Messerschmitt Bf 109G:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Messerschmitt Bf 109G Ericha Hartmanna, Zaporožje, listopad 1943. godine:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Početkom kolovoza Hartmannov skor popeo se na 42 zračne pobjede, a do kraja mjeseca je bio više nego udvostručen. U četiri navrata, 1., 4., 5. i 7. kolovoza, ponovo je postao ace in a day rušenjem po 5 protivničkih aviona, a 24. kolovoza postao je double ace in a day rušenjem 11 aviona. Do 20. kolovoza broj zračnih pobjeda popeo se na 90. Istog dana avion mu je bio oštećen krhotinama jurišnika Il-2 kojeg je srušio i morao je prisilno sletjeti iza sovjetskih linija. Pred sovjetskim vojnicima pretvarao se da je teško ranjen i tražio je nosila, a kasnije je uspio pobjeći.
Dne 20. rujna/septembra 1943. Hartmann je srušio svoju stotu žrtvu, lovca P-39 Aircobra, a 29. listopada dobio je odlikovanje Viteški križ (Ritterkreuz des Eisernen Kreuzes). Godinu 1943. završio je skorom od 159 zračnih pobjeda. Brojku od 300 zračnih pobjeda dosegao je i premašio 24. kolovoza 1944. kada je postigao i 301. zračnu pobjedu. Nakon toga je pozvan u Hitlerov glavni stan u Rastenburgu u Istočnoj Prusiji gdje mu je uručeno odlikovanje Viteški križ s zlatnom hrastovim lišćem, mačevima i dijamantima (Ritterkreuz des Eisernen Kreuzes mit Goldenem Eichenlaub, Schwertern und Brillanten), čime je postao jedan od samo 27 Nijemaca koji su primili najviše priznanje za uspjehe u ratu.
 
Ritterkreuz des Eisernen Kreuzes mit Goldenem Eichenlaub, Schwertern und Brillanten:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Nakon primitka odlikovanja Hartmann je imao pravo na dopust od 10 dana. Na putu je sreo Generala der Jagdflieger Adolfa Gallanda koji ga je pozvao da pristupi obuci za mlazni lovac Messerschmitt Me 262, no Hartmann je odbio. Dopust je iskoristio za vjenčanje sa svojom djevojkom Ursulom Paetsch. Nakon toga se vratio na frontu i nastavio letjeti kao pilot lovac. Svoju posljednju zračnu pobjedu ostvario je posljednjeg dana rata, 8. svibnja/maja 1945., rušenjem sovjetskog lovca Jak-9 iznad Brna u Čehoslovačkoj. Time je broj zračnih pobjeda zaokružio na 352, a među njegovim žrtvama bili su lovci Polikarpov I-16, Lavočkin-Gorbunov-Gudkov LaGG-3, Lavočkijn La-5 i La-7, Mikojan-Gurevič MiG-1, Jakovljev Jak-3, Jak-7 i Jak-9, Bell P-39 Aircobra i North American P-51 Mustang, jurišni avioni Iljušin Il-2, bombarderi Petljakov Pe-2, Douglas A-20 Boston i North American B-25 Mitchell te laki izviđački avion Polikarpov U-2.
Hartmann je završio u sovjetskom zarobljeništvu. Sovjeti su znali koga imaju u rukama i pokušali su ga nagovoriti da prihvati komunizam i da se pridruži budućim zračnim snagama Istočne Njemačke, ali je odbio. Nakon toga su ga izveli pred sud, optužili za ''ratne zločine'' i osudili na 25 godina prisilnog rada. Hartmann je odbijao ići na rad i bio je više puta zatvaran u samicu. Oslobođen je i repatriran u Zapadnu Njemačku 1955. godine.
Po povratku iz zarobljeništva pristupio je Bundesluftwaffe i 1959. godine postao zapovjednikom lovačke pukovnije Jagdgeschwader 71, prve zapadnonjemačke zrakoplovne jedinice koja je bila potpuno opremljena mlaznim avionima. U početku su to bili Canadair Sabre (kanadska varijanta lovca North American F-86 Sabre), a zatim Lockheed F-104 Starfighter.
 
Hartmann kao oficir Bundesluftwaffe:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Hartmann je više puta boravio u USA i upoznao se s američkim mlaznim borbenim avionima. Već tada je upozoravao da je Starfighter loš i nesiguran avion i žestoko se protivio njegovom uvođenju u naoružanje Bundesluftwaffe. Kasniji događaji pokazali su da je bio u pravu - Njemačka je u udesima izgubila 269 Starfightera i 116 poginulih pilota - ali su ga njegovi prigovori učinili nepopularnim kod nadređenih zapovjednika i 1970. je otjeran u mirovinu. Nakon toga je nekoliko godina bio instruktor letenja u Hangelaru kod Bonna.
 
Lockheed F-104 Starfighter:
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Erich Hartmann 1981. godine:
[You must be registered and logged in to see this image.]

goran9030 voli ovaj upis

Na vrh Go down
Sponsored content





Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku - Page 3 Icon_minitime

Na vrh Go down
 
Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku
Na vrh 
Stranica 3/3Idi na stranicu : Previous  1, 2, 3
 Similar topics
-
» Zapisi o ratnim brodovima i ratovanju na vodi
» Zapisi o oklopnim vozilima i ratovanju oklopnih snaga
» Aerodrom Željava (Klek) 117 LaPuk
» Zapisi sa mojih putovanja
» NEOBIČNI pronađeni predmeti u ex-vojnim zonama

Permissions in this forum:Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
FORUM БИВШИХ PRIPADNIKA НЕКАДАШЊЕ JNA 22.12.1941 - 18.07.1991 :: VOJNA PLATFORMA :: Vojna Historija / Vojna Povijest / Војна историја-
Idi na: