FORUM BIVŠIH PRIPADNIKA NEKADAŠNJE JNA 22.12.1941 - 18.07.1991

Sva(t)ko ima pravo na sjećanja - Свако има право на сећања - Vsak ima pravico na spomine - Секој има право на сеќавање - Gjith kush ka të drejt për kujtime - Mindenkinek joga van az emlekeihez
 
HomeEventsRegistracijaLogin

Share
 

 Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku

Go down 
Idi na stranicu : 1, 2, 3, 4, 5  Next
AutorPoruka
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1303
REPUTACIJA : 109
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Empty
KomentarNaslov komentara: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Icon_minitime20.04.19 19:35

Otvaram ovu temu s uvjerenjem da će mnogima biti zanimljiva, a ujedno se nadam da će je svojim prilozima obogatiti i drugi forumaši.
Jedan od fascinantnih segmenata Drugog svjetskog rata bila je zračna ofenziva Saveznika protiv Njemačke. Posade teških bombardera USAAF i RAF izvršavale su svoje zadatke u najgorim mogućim okolnostima - na visinama od 6.000 do 8.000 metara, uz hladnoću koja je dosezala -50°C, bez rova i zaklona gdje bi se mogli zaštititi od bijesnih napada njemačkih lovaca i PZO artiljerije. U svojim memoarima (svezak V) Winston Churchill je objavio i poglavlje pod naslovom ''Zračna ofenziva u porastu'', a završetak poglavlja posvetio je posadama bombardera, reklo bi se s nekom posebnom ratničkom toplinom (citat je nešto skraćen):
Ne bi bilo umjesno završiti ovo poglavlje, a ne odati priznanje puno poštovanja i divljenja oficirima i vojnicima koji su se borili i izginuli u ovoj strahovitoj zračnoj bici za kakvu se prije toga ne samo nije znalo već kakva se ni približno nije zamišljala. Moralni ispiti kojima je podvrgavana posada jednog bombardera dostizali su krajnje granice ljudske srčanosti i požrtvovnosti… Većina onih koji su se približavali svom tridesetom neustrašivom pothvatu osjećali su da im sreća sve više okreće leđa. Jer kako da čovjek bude sretan trideset puta uzastopce u svijetu prosjeka i mašine? Viši detektiv McSwiney, jedan od inspektora Scotland Yarda koji se brinuo o meni u početnom razdoblju rata, donio je odluku da se bori u jednom od bombardera. Viđao sam ga više puta za vrijeme obuke i vršenja dužnosti. Jednog dana, veseo i živahan kao i obično ali zamišljena izraza na licu, rekao je: ''Idući let biti će mi dvadeset i deveti''. Bio mu je posljednji. Ne samo da moramo pokloniti svoja srca i svoje divljenje ovim herojima čije ih je osjećanje dužnosti prema vlastitoj zemlji i svom zadatku nadahnjivalo da izdrže nadljudske muke, već i one svoje misli koje do srži prodiru u ova strašna iskušenja…
U američkim letećim tvrđavama nalazila se posada od deset ljudi, a u britanskim noćnim bombarderima bilo ih je sedam. To znači svaki put za jedan sat gubili smo šest do sedam stotina ovih sposobnih i visoko izučenih ratnika. Bio je to u pravom smislu ogled nevinosti vatrom… U razdoblju obuhvaćenom ovim poglavljem (1943.-1944., op. St) Britanci i Amerikanci su izgubili više avijatičara nego što je izginulo ili ranjeno vojnika u velikoj operaciji iskrcavanja u Normandiji. Nijednom ovi ljudi nisu ustuknuli ni pokleknuli. Njihovoj požrtvovnosti i u te kako velikoj mjeri dugujemo svoju pobjedu. Stoga se poklonimo njihovim sjenama.
U svom prvom prilogu iznosim jednu epizodu iz zračnog rata protiv Trećeg Reicha.

Dvanaest sati, visoko (Twelve o'clock high)

Na konferenciji zapadnih saveznika u marokanskom gradu Casablanca početkom 1943. donijeta je i odluka o pokretanju kombinirane bombarderske ofenzive protiv strateških ciljeva u Njemačkoj pod nazivom Operation Pointblank. Prema planu britanski bombarderi napadali bi izabrane ciljeve noću, a američki danju jer su bili opremljeni izvrsnom ciljničkom spravom tipa Norden koja je omogućavala precizne napade s velikih visina.
Amerikanci su se uzdali u svoje bombardere Boeing B-17 Flying Fortress (leteća tvrđava), koji su bili dizajnirani za duboke prodore bez lovačke pratnje i stoga opremljeni velikim brojem teških strojnica za samoobranu. Osim toga uveli su i posebni borbeni poredak koji su nazvali Combat Box, gdje su se bombarderi štitili uzajamno i time višestruko povećavali učinak obrambene paljbe.
U tom razdoblju američki teški bombarderi bili su objedinjeni u 8. zračnoj armiji (8th Air Force) stacioniranoj u Velikoj Britaniji, u kompleksu zračnih baza na području Istočne Anglije.

Boeing B-17 Flying Fortress:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku PiWtfwf

Tipičan Combat Box 8. zračne armije iz 1943. godine:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku 7ZQV8GK

Zapovjednik američke 8. zračne armije general Ira Eaker:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Gv2LKDw

Pojava novog protivnika na nebu iznad Europe zatekla je Nijemce nespremne. Ubrzo se pokazalo da američki bombarderi, premda malobrojniji i s manjim teretom bombi u odnosu na britanske, nanose puno više štete jer napadaju danju točno određene objekte i za ono doba vrlo precizno. Također se pokazalo da su teško naoružane leteće tvrđave opasan protivnik za lovce koji ih napadaju. Stoga su Nijemci bili primorani na radikalne mjere - sa ostalih frontova (većinom iz SSSR) povukli su glavninu svojih lovačkih snaga i koncentrirali ih za obranu Reicha. Ujedno su morali pronaći i odgovarajuću taktiku napada na leteće tvrđave. Stoga su počeli napadati bombarderske formacije s čela jer su primijetili da je obrambena paljba iz tog sektora najslabija. Tvorci ove taktike bili su zračni asovi Egon Mayer i Georg Peter Eder.
Kako se povećavao broj lovaca Luftwaffe, uz primjenu taktike čeonih napada, tako su rasli i gubici letećih tvrđava kod dubokih prodora bez lovačke pratnje. Naročito velike gubitke Amerikanci su pretrpjeli 17. kolovoza 1943. u dvostrukom napadu na Schweinfurt i Regensburg.

Misija broj 84 (Schweinfurt-Regensburg Mission)

Toga dana iz Britanije je poletio do tada najveći broj letećih tvrđava, ukupno 376. Prva bombarderska divizija s 4 bombarderska winga i 230 bombardera koju je predvodio brigadni general Robert Williams imala je za cilj tvornice kugličnih ležajeva u Schweinfurtu, dok je Treća bombarderska divizija s 3 bombarderska winga i 146 bombardera koju je predvodio pukovnik Curtis LeMay imala napasti tvornicu Bayerische Flugzeugwerke u Regensburgu koja je proizvodila lovce Messerschmitt.
Riječ je o ciljevima duboko unutar njemačkog teritorija i o do tada najdubljem prodoru u njemački zračni prostor. S obzirom da je lovačka pratnja tada imala doseg samo do belgijsko-njemačke granice, to je značilo da će najopasniji dio rute - onaj iznad Njemačke - bombarderi letjeti bez lovačke pratnje. Stoga su Amerikanci izradili posebni plan ove operacije kako bi sveli gubitke na podnošljivu mjeru i ujedno postigli iznenađenje u pogledu ciljeva.
Prema planu prva je trebala krenuti Treća bombarderska divizija odnosno skupina za Regensburg. Nakon bombardiranja svog cilja ova skupina neće se vraćati u Britaniju nego će skrenuti prema jugu, preletjeti Alpe i Sredozemno more i spustiti se u Alžiru. Na povratku u Britaniju bombardirati će usput jedan cilj u Francuskoj.
Istom rutom, u vremenskom razmaku od deset minuta, letjeti će Prva bombarderska divizija odnosno skupina za Schweinfurt koja će iznad Wormsa skrenuti sa zajedničke rute i uputiti se prema svojem cilju, dolazeći iz smjera sunca kako bi se protuzračnoj artiljeriji otežalo ciljanje. Na taj način oba cilja bila bi bombardirana otprilike u isto vrijeme. Poslije napada skupina za Schweinfurt vratiti će se u Britaniju.
Prema tom planu glavni udar njemačkih lovaca primila bi na sebe Treća bombarderska divizija u dolasku, a Prva bombarderska divizija u povratku. Ili, kako su to Amerikanci sažeto prikazali: ''The plan was brutally simple - LeMay would fight his way in and Williams would fight his way out."
Oba visoka zapovjednika letjela su kao kopiloti u čelnim letećim tvrđavama svojih bombarderskih divizija.

Prikaz napada na Schweinfurt i Regensburg 17. kolovoza 1943.:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku ZNNjVtk

Robert Williams:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku JE8XA3G

Curtis LeMay kao general USAF:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku H7elfAW
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1303
REPUTACIJA : 109
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Icon_minitime20.04.19 19:39

Tako je bilo predviđeno planom, međutim Amerikancima je od početka krenulo naopako. Skupina za Regensburg krenula je na vrijeme, no skupina za Schweinfurt zbog magle na dijelu uzletišta kasnila je više od četiri sata. To je dalo njemačkim lovcima dovoljno vremena da najprije napadnu skupinu za Regensburg, zatim se spuste, popune gorivom i municijom i napadnu skupinu za Schweinfurt. Osim toga Amerikanci su otkriveni vrlo rano, još izvan dosega radarskog sustava. Jedan njemački patrolni brod primijetio je bombardersku formaciju iznad Sjevernog mora i odmah dojavio visinu i smjer leta. Nijemci su podigli preko 300 - po nekim izvorima čak 400 - lovaca da dočekaju der dicken hund (debelog psa) kako su nazivali velike bombarderske formacije.

Bombarderi B-17 iz skupine za Regensburg 17. kolovoza 1943.:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku J4gqG3G

Golemi gubici

Prvi val lovaca pojavio se iznad Eupena na belgijsko-njemačkoj granici i napadi su slijedili u valovima sve do ciljeva, a kod skupine za Schweinfurt i u povratku. Kao rezultat iznimno jake njemačke protuzračne obrane od 376 letećih tvrđava koliko ih je poletjelo u napad njih 60 nije se vratilo, a od onih koje su se vratile više od polovice je bilo oštećeno. Jedan dio bombardera poslije slijetanja je otpisan jer je popravak bio nemoguć ili neisplativ.

Oštećena leteća tvrđava poslije slijetanja:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku O1TXrX9

Od 60 bomardera koji se nisu vratili većinu su srušili njemački lovci. Dva je srušila protuzračna artiljerija iznad Schweinfurta, četiri su se prisilno spustila u neutralnoj Švicarskoj, jedan u Italiji, pet u Sredozemno more i tri u kanal La Manche. Američki avijatičari prijavili su rušenje 288 njemačkih lovaca što je izrazito pretjerana brojka - sâmi Nijemci priznali su gubitak 27 lovaca.

Lovac Focke Wulf Fw 190:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku OKMdabv

Amerikanci su se pitali je li postignuti rezultat bio vrijedan tolikih gubitaka. Podaci zračnog izviđanja pokazali su da su tvornice kugličnih ležajeva u Schweinfurtu pretrpjele tek polovičnu štetu, dok je napad na Regensburg postigao puni uspjeh - tvornica Bayerishe Flugzeugwerke pretrpjela je velika razaranja i uništen je veliki broj već proizvedenih lovaca.

Snimka razaranja tvornice Kugelfischer u Schweinfurtu:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku WqVOqkr

Tvornica Bayerishe Flugzeugwerke u Regensburgu poslije napada:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku HyayVZ0

Unatoč iskustvu od 17. kolovoza Amerikanci su nastavili svoje - kako ih je Churchill nazvao - ''viteške i skupe'' napade na velikim udaljenostima bez lovačke pratnje, pa su se gubici gomilali da bi dosegnuli vrhunac na takozvani ''crni četvrtak'' (Black Thursday) 14. listopada 1943. u drugom napadu na Schweinfurt - od 291 leteće tvrđave 60 ih se nije vratilo, a dodatnih 17 je otpisano poslije slijetanja. Tada su Amerikanci privremeno obustavili napade na velikoj dubini dok nisu osigurali dovoljan broj i odgovarajuće tipove lovaca za daleku pratnju.
U jednoj od letećih tvrđava u skupini za Regensburg 17. kolovoza 1943. letio je kao kopilot Bernie Lay, kasnije poznati publicist. Po njegovom scenariju, a u sjećanje na misiju Schweinfurt-Regensburg, snimljen je film ''Twelve o'clock high'' (dvanaest sati, visoko - tako bi uzviknuo prvi član posade koji bi primijetio lovce da označi njihov položaj) s Gregory Peckom u glavnoj ulozi.

Film koji se temelji na istinitom događaju - misiji broj 84 (Schweinfurt-Regensburg Mission):

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku N1mybrS
Na vrh Go down
Vojnik Graničar
Major
Major
Vojnik Graničar

Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima VZ
Medalja za Vojne Zasluge VZ
JM10 JM
Jubilarna Medalja "Prva Petol(j)etka JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 5687
REPUTACIJA : 254
ČLAN OD: : 2011-09-05
DOB : 49
M(j)esto Split

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Icon_minitime20.04.19 20:58

@Stanko1 (citat):

Od 60 bomardera koji se nisu vratili većinu su srušili njemački lovci.
Dva je srušila protuzračna artiljerija iznad Schweinfurta, četiri su se prisilno spustila u neutralnoj Švicarskoj, jedan u Italiji, pet u Sredozemno more i tri u kanal La Manche.
Američki avijatičari prijavili su rušenje 288 njemačkih lovaca što je izrazito pretjerana brojka - sâmi Nijemci priznali su gubitak 27 lovaca.
Ne kaže se bez veze lažeš ko Amerikanac.  Very Happy
Amerikanci su poznati po tom uveličavanju - laganju u svakom ratu kojeg su vodili.
Mislim da nema vojske koja to ne radi, ali oni su posebni.
Na vrh Go down
http://www.liveleak.com/
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1303
REPUTACIJA : 109
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Icon_minitime20.04.19 21:30

Ne bih bio tako strog prema posadama američkih bombardera jer se radi o fenomenu poznatom kao overclaims in good faith (pretjerivanja u dobroj vjeri). To postoji otkako je borbenih aviona i nije strano pilotima ni iz jedne zemlje.
Pretjerivanje u prijavljenom broju srušenih njemačkih lovaca imalo je jednostavan uzrok - često je jedan te isti lovac bio prijavljen kao žrtva više posada koje su pucale u njega sa svih strana iz gusto zbijene formacije, pa se nije moglo znati tko ga je zapravo dokrajčio.
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1303
REPUTACIJA : 109
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Icon_minitime21.04.19 7:21

Zračni asovi iznad Vijetnama 1965. - 1972.

U zračnom ratu iznad Sjevernog Vijetnama (1965.-1972.) Amerikancima se suprotstavilo slabašno zrakoplovstvo napadnute države. U samom početku ratno zrakoplovstvo Sjevernog Vijetnama imalo je samo jednu lovačku regimentu sa 36 zastarjelih lovaca MiG 17 i isto toliko pilota. Tokom rata formirano je još nekoliko lovačkih regimenti opremljenih lovcima MiG 19 i MiG 21. Sjevernovijetnamski piloti su obučavani u SSSR-u i Kini.
Zrakoplovstvo Sjevernog Vijetnama imalo je 16 zračnih asova sa 5 ili više priznatih zračnih pobjeda. U tom popisu vjerojatno je bilo i pretjerivanja, a po podacima koju je potvrdio popis gubitaka USAF i US Navy nesumnjivo je da su asovi bili:
- Nguyễn Văn Cốc - 7 potvrđenih pobjeda (2 F-4D, 1 F-4B, 2 F-105F, 1 F-105D i 1 F-102A)
- Nguyễn Đức Soát, Vũ Ngọc Đỉnh i Nguyễn Văn Bảy - svaki po 5 potvrđenih pobjeda.
Zasigurno ih je bilo još, ali su podaci neprovjereni ili nepotvrđeni.
Valja spomenuti i legendu koja je među Amerikancima bila poznata kao pukovnik Tomb, također Nguyen Toon ili Nguyen Tuan. Amerikanci su tu legendu zvali još i Red Baron (Crveni Barun) kao asocijaciju na čuvenog Manfreda von Richthofena iz Prvog svjetskog rata, a Red još asocira i na komuniste. Pripisivali su mu 13 zračnih pobjeda. Po američkim podacima poginuo je 10. svibnja 1972., a srušili su ga Randall Cunningham i William Driscoll.
U stvarnosti pukovnik Tomb, Nguyen Toon ili Nguyen Tuan nije postojao. Amerikance je prevarilo to što su na jednom MiG 21 vidjeli hrpu nacrtanih zvjezdica (znak za oboreni avion), ne znajući da je na istom avionu letjelo više sjevernovijetnamskih pilota.

Pravi Red Baron - sjevernovijetnamski pilot Nguyễn Văn Cốc, najveći zračni as Vijetnamskog rata:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku 2IDgY8l

Nguyễn Đức Soát kao general Vijetnamskog ratnog zrakoplovstva:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku OIrZneT

MiG 21 iz Vijetnamskog rata kao spomenik u Hanoiu:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku FSKChYu

Amerikanci (USAF i US Navy) su imali ukupno 5 zračnih asova: Charles DeBellevue, Randall Cunningham, William Driscoll, Stephen Ritchie i Jeffrey Feinstein. Najveći as je bio Charles DeBellevue sa 6 zračnih pobjeda, dok su ostali imali po 5. Pri tome valja spomenuti dvije zanimljivosti:
- Najveći američki as Charles DeBellevue uopće nije bio pilot već takozvani RIO (Radar Intercept Officer), a to je čovjek koji je u lovcu F-4 Phantom sjedio iza pilota i rukovao radarom i raketama dugog dometa AIM-7 Sparrow. Kod aviona dvosjeda Amerikanci su zračne pobjede pripisivali obojici članova posade. DeBellevue je svoje pobjede ostvario s dva različita pilota.
- Među pet američkih asova samo dvojica su bili piloti - Cunningham i Ritchie. Driscoll i Feinstein također su bili RIO (zvani još i WSO - Weapon Systems Officer).

Charles DeBellevue:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku CruSx2f

Randall Cunningham i William Driscoll:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku I1bPe8m

Stephen Ritchie:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku JPAfo3T

Jeffrey Feinstein:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku RIAkSmb

Ponekad se čuju pitanja kako to da je najveći zračni as bio Sjevernovijetnamac, a njihovo zrakoplovstvo nije se moglo ni po čemu usporediti s USAF i US Navy. Razloga je bilo više:
- U zračnom prostoru Sjevernog Vijetnama Amerikanci su se nalazili u okruženju koje je bilo siromašno metama u zraku (target poor). Veliki broj američkih pilota nije ni imao prilike sresti se sa sjevernovijetnamskim lovcima. Suprotno, Sjevernovijetnamci su djelovali u okruženju bogatom metama (target rich) i birali su vrijeme i način kada i kako će napasti.
- Američki piloti imali su, kao i u II. SR, takozvane ture ili kvotu borbenih letova koju su morali ispuniti. Nakon toga su povučeni u USA. Suprotno, sjevernovijetnamski piloti borili su se do kraja rata ili do pogibije, a nisu morali ići kućama jer su ionako bili kod kuće. Samo nekoliko najistaknutijih asova povučeno je iz borbe kako bi svoje iskustvo prenosili novim pilotima, a djelomice i iz propagandnih razloga.
- Sjevernovijetnamski piloti koristili su taktiku ''udari i bježi'' (hit and run), koja se pokazala vrlo uspješnom. Pri tome bi lovci MiG 21 angažirali lovačku pratnju, dok bi sporiji ali puno okretniji MiG 17 i MiG 19 napadali bespomoćne lovce-bombardere natovarene oružjem protiv zemaljskih ciljeva.
Valja dodati i to da su Sjevernovijetnamci u stvarnosti postigli - na posredan način - i puno veći broj zračnih pobjeda nego im se stvarno pripisuje. Naime, da bi izbjegli lovce američki avioni natovareni bombama često bi izvodili preoštre manevre i srušili bi se na zemlju. Na takav način, primjerice, Amerikanci su izgubili čak 72 F-4 Phantom, a to je pripisano nesretnim okolnostima i nije se ubrajalo među gubitke u zračnim borbama.
Iskustvo zračnog rata u Vijetnamu pokazalo je da američkim pilotima nedostaje vještine u zračnim borbama (dogfight) i da se previše oslanjaju na elektroniku i projektile zrak-zrak, pa su Amerikanci osnovali specijalnu školu za trening zračne borbe (Top Gun) i opremili lovce F-4 Phantom gatling-topovima 20 mm.
Na kraju, američki piloti imali su još jedan problem - nisu smjeli napadati cilj u zraku ako ga nisu prethodno identificirali vizualno, pa bi u međuvremenu izgubili taktičku prednost. Općenito su imali toliko nametnutih ograničenja da je jedan pilot Phantoma zavapio: - I didn't need a RIO on back seat, I needed a lawyer! (Nije mi trebao RIO na sjedalu iza mene, trebao mi je advokat).
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1303
REPUTACIJA : 109
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Icon_minitime21.04.19 7:51

Korejski rat i Aleja Migova

Najveći zračni as bio je pilot iz zemlje koja formalno nije bila u ratu

U Korejskom ratu 1950.-1953. sudjelovali su s jedne strane Sjeverna Koreja i Kina, a s druge strane Južna Koreja i zemlje pod zastavom UN na čelu s USA.
SSSR formalno nije sudjelovao u Korejskom ratu, premda je upućivao obilatu materijalnu pomoć sjevernoj strani.
Aktivno vojno angažiranje SSSR u ratu ostalo je desetljećima pod velom tajnovitosti, iako su američki piloti tvrdili da su imali posla s pilotima koji ''govore ruski''.
U tom zračnom ratu među pilotima suparničkih strana nije bilo onakve mržnje kao u Drugom svjetskom ratu. To se naročito odnosi na sovjetsku stranu, čiji su piloti kasnije govorili kako im je bilo na neki način žao što se bore protiv dojučerašnjih saveznika. A sâm rat su shvaćali više kao neku vrstu natjecanja s američkim kolegama, za koje su rekli da su bili vrlo dobri piloti i ozbiljni suparnici.
Kod Amerikanaca je bilo nešto drugačije. SSSR su doživljavali kao prijetnju American Way of Life i smatrali su Sovjete jednako opasnim neprijateljima kao nedavno Nijemce i Japance. Stoga se ne jednom dogodilo da su gađali mitraljezima pilota koji je iskočio i visio o padobranu.
Nakon protuofanzive snaga UN i prijetnje da potpuno okupiraju Sjevernu Koreju, krajem 1950., politički vrh SSSR odlučio je aktivno pomoći Sjevernokorejcima vojnom silom. U tu svrhu na kopnu su poslužili Kinezi, dok su na premoć UN u zračnom prostoru odlučili parirati slanjem jedne zrakoplovne lovačke divizije opremljene tada najnovijim lovcima MiG-15.
Sovjetski lovci bazirani su kod grada Antunga u Mandžuriji. Oznake na avionima prebojane su u kineske, piloti su se izvan baza smjeli kretati samo u civilnim odijelima, a za potrebe borbenih letova zapovjeđeno im je da komuniciraju samo na kineskom jeziku. U tu svrhu organizirani su im i kratki tečajevi.
Ubrzo se pokazalo da to s kineskim jezikom ne funkcionira i da je zbog takvog komuniciranja izgubljeno nekoliko aviona i pilota. A Amerikanci su pak registrirali razgovore u zraku gdje piloti pričaju na kineskom i psuju na ruskom. Stoga su sovjetski piloti samoinicijativno poslali zapovjed ''u čortovu mater'' i međusobno razgovarali na ruskom.

MiG-15:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku IPJVVee

Pojava MiG-15 iznad Sjeverne Koreje zatekla je saveznike s juga nespremnima. Njihovi mlažnjaci F-80 Shooting Star, F-84 Thunderjet i britanski Gloster Meteor pokazali su se nedoraslima u zračnoj borbi s MiG-15, a i bombarderi B-29 Superfortress postali su žrtvama čudnih aviona sa strelastim krilima. Stoga su Amerikanci u najvećoj žurbi premjestili iz USA na aerodrom Kimpo kod Seoula svoj 4. lovački ving (zrakoplova regimenta) s tada najmodernijim lovcima F-86 Sabre.

F-86 Sabre:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku LrEncm6

Kasnije su obje strane obilato pojačale svoje lovačke snage. SSSR je opskrbio Kinu i Sjevernu Koreju lovcima MiG-15, a svoje vlastite snage pojačao je na čitav lovački korpus. Amerikanci su pak dopremili još nekoliko vingova F-86 Sabre.
Područje intenzivnog djelovanja lovaca MiG-15 Amerikanci su nazvali Aleja Migova (MiG Alley). Riječ je o području na sjeverozapadu Sjeverne Koreje.

Korejski poluotok i Aleja Migova:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku JeqRQ3q

Zračni asovi i pretjerivanja u dobroj vjeri (overclaims in good faith)

Odgovor na pitanje tko je bio najveći zračni as Korejskog rata dugo vremena je bio nepoznanica. Sve do raspada SSSR Sovjeti su tajili svoje sudjelovanje u Korejskom ratu. Imali su, dakako, svoju vlastitu evidenciju i po njoj je najveći as bio Nikolaj Sutjagin s 22 priznate zračne pobjede (21 pojedinačna i 2 podijeljene s drugim pilotom).
Na američkoj strani (ili na strani snaga UN) najveći as je bio Joseph McConnell s 16 priznatih zračnih pobjeda.

Nikolaj Sutjagin:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku RyVgfe2

Danas, kada su pristupačni i poznati podaci obiju strana o stvarnim gubicima, statistika izgleda nešto drugačije. Najveći zračni as Korejskog rata bio je Jevgenij Pepeljajev s 16 zračnih pobjeda koje je potvrdila druga strana.

Jevgenij Pepeljajev:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku OEkPKuZ
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1303
REPUTACIJA : 109
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Icon_minitime21.04.19 7:55

Na američkoj strani najvećim asom i danas se smatra McConnell. Međutim, u međuvremenu se pokazalo da su se tri njegove navodne žrtve uspjele vratiti na aerodrom u Antungu tako da je stvarni broj njegovih zračnih pobjeda 13. Isto toliko Amerikanci su potvrdili i Sutjaginu.
Najveći američki as stoga bi mogao biti James Jabara s 15 zračnih pobjeda.

James Jabara:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku 2NFs6xD

Razliku između službenih podataka i stvarnih činjenica nije teško protumačiti. U mnogim slučajevima radilo se o ''pretjerivanju u dobroj vjeri'' (overclaims in good faith). To nije strano pilotima-lovcima otkako postoje zračne borbe. Naročito je pretjerivanja bilo na sovjetskoj strani, jer su njihove kamere koje bilježe pogotke bile relativno primitivne i stoga nepouzdane. Od pogrešaka nisu bili imuni ni Amerikanci, što je već spomenuto u slučaju McConnella. A neke slučajeve rušenja od strane lovaca Amerikanci su pogrešno pripisali protuzračnoj paljbi sa zemlje.

Dva asa i uzajamno rušenje

Dan 12. travnja 1953. ostao je zapamćen po tome što su dva zračna asa - Semjon Fedorec (7 priznatih zračnih pobjeda) i Joseph McConnell (16 priznatih pobjeda) - u zračnoj bici srušili jedan drugoga.
McConnell je vodio sekciju od četiri F-86 u napad na sovjetske lovce. Zašli su za leđa skupini MiG-ova i krenuli u napad. I upali u stupicu. Naime, iza njih i na otprilike 1.000 m većoj visini nalazio se sovjetski pilot Semjon Fedorec i njegov pratitelj, u poziciji ''Casey Jones'' (aluzija na legendarnog američkog strojovođu koji je upravljao lokomotivom na način da se popeo na krov i s njega promatrao prugu ispred sebe). Obrušili su se za Amerikancima, a Fedorec je naciljao upravo Sabre McConnella. Pogodio ga je s nekoliko topovskih granata i teško ga oštetio (u korijenu desnog krila bila je rupa površine kvadratnog metra). Tada je McConnell izveo majstorski potez - unatoč opasnosti da mu se avion raspadne izveo je takozvani valjak, propustio Fedoreca pred sebe i zasuo ga paljbom iz mitraljeza.
Zbog blokiranih površina za upravljanje Fedorec je morao iskočiti. U bazu se nije vratio ni McConnell, jer s avionom u onakvom stanju ne bi mogao sletjeti. Osim toga bio je na minimalnoj količini goriva. Stoga se u pratnji još nekoliko Sabrea uputio prema Žutom moru gdje je iskočio. Služba za spašavanje već je bila spremna i proveo je u vodi tek koju minutu dok ga nije izvukao helikopter. Poslije se šalio: - Jedva sam se dospio smočiti (I barely got wet).

Semjon Fedorec:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku PHqJOV5

Joseph McConnell:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Qlaqunm

I za kraj

Zračni rat iznad Koreje i danas intrigira povjesničare, stručnjake za zrakoplovstvo i širu publiku. Internet je preplavljen tekstovima, slikama i filmovima na ovu temu. I mnoge ugledne TV kuće posvetile su joj brojne priloge.

Jevgenij Pepeljajev na History Channel:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku ZwBrJmm

Sâm Pepeljajev bio je pozvan u USA kao gost USAF. Obišao je neke zračne baze i obavio brojne razgovore sa znatiželjnim Amerima. Svugdje su ga dočekali srdačno (naročito piloti USAF) i kao živu legendu. U jednoj prilici sučelice za stolom mu je sjeo Robinson Risner, također zračni as iz Korejskog rata (8 srušenih MiG-15).

Robinson Risner:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku VQwE6ST

Risner je bio sudionik i rata u Vijetnamu, gdje je njegov avion bio srušen i završio je u zarobljeničkom logoru (Hilton Hanoi). Za razliku od ostalih Risner nije bio ugodan sugovornik, očito su mu se ''redsi'' gadno zamjerili, pa je zamalo isprovocirao tučnjavu.
Na vrh Go down
Sloba1
Poručnik
Poručnik
Sloba1

Medalja za Vojne Zasluge VZ
Jubilarna Medalja 10 godina JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 2649
REPUTACIJA : 89
ČLAN OD: : 2014-12-21
DOB : 56
M(j)esto Petrovaradin

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Icon_minitime21.04.19 11:29

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku 57294110
Naše gore list, što bi se reklo Smile
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1303
REPUTACIJA : 109
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Icon_minitime21.04.19 20:04

Operacija Argument ili Big Week - početak kraja Luftflotte Reich

Nakon Crnog četvrtka (Black Thursday) 14. listopada 1943., kada je USAAF u napadu na Schweinfurt izgubila 60 od 291 bombardera B-17 (21%), Amerikanci su privremeno obustavili zračne operacije na velikoj dubini. Pokazalo se da njihove teško naoružane leteće tvrđave, premda su uvijek izborile put do cilja i srušile velik broj njemačkih lovaca, ne mogu izvršavati svoje zadatke bez prevelike razine gubitaka.
Prva mjera bila je poboljšanje obrambene snage sâme leteće tvrđave. Već u ljeto 1943. započela je proizvodnja nove, sedme po redu, posljednje i najmasovnije proizvedene varijante B-17G koja se od ranijih varijanti razlikovala već na prvi pogled po takozvanom ''podbratku'' s 2 teška mitraljeza Colt-Browning kalibra 12,7 mm. Time je značajno poboljšana obrana od čeonih napada lovaca, a ukupni broj mitraljeza povećan je na 13.

Boeing B-17G:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku LYUXo6N

Ta mjera nije riješila problem prevelikih gubitaka. Jedino rješenje bilo je u lovačkoj zaštiti čitavim putem do cilja i natrag. Stoga su Amerikanci neprekidno usavršavali postojeće tipove lovaca i povećavali im domet dodavanjem dopunskih odbacivih spremnika za gorivo.
Za takozvanu daleku pratnju bombardera Amerikanci su koristili tri tipa lovačkih aviona, pa je prilika reći nešto ukratko o njima.
Jedan od lovaca za daleku pratnju bio je Lockheed P-38 Lightning. Nijemci su ga zvali Der Gabelschwanz Teufel (vrag s račvastim repom). Bio je vrlo brz i vrlo dobro naoružan - u nosu pilotske gondole nosio je top Hispano kalibra 20 mm i 4 teška mitraljeza Colt-Browning kalibra 12,7 mm. S dodatnim odbacivim spremnicima za gorivo mogao je pratiti bombardere iz Britanije otprilike do češke granice.

Lockheed P-38 Lightning:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku 7QzlhVU

Drugi lovac za daleku pratnju bio je Republic P-47 Thunderbolt, najteži jednomotorni lovac II. SR. Iako se ne doima previše elegantno vrlo jaki motor davao mu je veliku brzinu, također je imao dobre manevarske sposobnosti, a Nijemci su ga posebno respektirali zbog guste paljbe iz 8 teških mitraljeza Colt-Browning 12,7 mm. S dodatnim spremnicima za gorivo mogao je pratiti bombardere otprilike do u visini Frankfurta. Najveći američki as na europskom ratištu Francis Gabreski svih 28 pobjeda postigao je na Thunderboltu.

Republic P-47 Thunderbolt:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku EoFJhrK

Problem praćenja bombarderskih formacija i kod najdubljih prodora definitivno je riješen početkom 1944. uvođenjem u borbu vjerojatno najboljeg klipnog lovca II. SR, a to je bio North American P-51 Mustang. Imao je 6 teških mitraljeza Colt-Browning 12,7 mm, a s dodatnim spremnicima za gorivo mogao je pratiti bombardere iz Britanije otprilike do u visini Praga. O kakvom je avionu riječ govori i činjenica da je korišten kao lovac-bombarder od prvog do posljednjeg dana Korejskog rata (1950.-1953.), a neke zemlje Latinske Amerike imale su ga u naoružanju sve do osamdesetih godina XX. stoljeća.
Neki izvori spominju zanimljivu pričicu. Kada je prvi put vidio Mustange nad Berlinom Hermann Göring, zapovjednik Luftwaffe, rekao je svom ađutantu: - Gotovo je, izgubili smo rat.

North American P-51 Mustang:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku MCBpUyE

Borba za prevlast u zraku iznad Europe

Prvi zadatak angloameričkog zrakoplovstva u 1944. godini bio je osigurati apsolutnu prevlast u zraku iznad zapadne Europe, jer je to bio preduvjet bez kojeg je kopneni napad na kontinent bio nezamisliv. Stoga su Saveznici, čim su vremenske prilike dopustile, počeli žestoki pritisak na njemačku Luftwaffe.
Glavni protivnik bili su lovci koji su branili Njemačku i zapadnu Europu, a koji su početkom veljače 1944. objedinjeni u jedinstveno zapovjedništvo pod nazivom Luftflotte Reich.
Prijelom se dogodio u savezničkoj šestodnevnoj zračnoj operaciji pod kodnim nazivom Argument, a koju su Amerikanci kasnije nazvali Big Week (veliki tjedan). Temeljna zamisao operacije bila je da se višednevnim uzastopnim zračnim napadima, američkim bombarderima danju i britanskima noću, poruši 12 najvećih tvorničkih kompleksa koji su radili za proizvodnju lovačkih aviona. Određeni su i brojni drugi sporedni ciljevi, između ostalih i zračne baze njemačkih lovaca. U operaciji su imale sudjelovati 8. i 15. zračna armija USAAF, britanska Bomber Command i 9. taktička zračna armija USAAF.

Zapovjednik 8. zračne armije USAAF general James Doolittle:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Ycrs6ya

Zapovjednik RAF Bomber Command zrakoplovni maršal Sir Arthur Harris:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku 9QbNxH8

Druga zamisao operacije bila je da se postojeći njemački lovci izazovu na borbu i da se uništavaju u zraku. Bombarderima je po prvi put osigurana lovačka zaštita sve do ciljeva i u povratku.
Operacija je izvedena od 20. do 25. veljače 1944. U tom razdoblju teški bombarderi USAAF (B-17 i B-24) imali su oko 3.800 polijetanja, lovačka pratnja oko 2.680 polijetanja i bombarderi RAF oko 2.300 polijetanja. Između ostalih ciljeva napadnuti su Leipzig, Brunswick, Gotha, Regensburg, Schweinfurt, Augsburg, Stuttgart i Steyr.

Mapa operacije Argument s označenim glavnim ciljevima:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku OPRSOV8

Za vrijeme operacije Argument ili Big Week vođene su vjerojatno najžešće zračne bitke u II. SR. Amerikanci su izgubili 226 bombardera ili oko 6% u odnosu na broj polijetanja, što se smatralo prihvatljivom razinom gubitaka s obzirom na intenzitet naprezanja i zračnih borbi. Također su izgubili 28 lovaca ili oko 1% u odnosu na broj polijetanja. Britanci su izgubili 131 bombarder ili oko 6% u odnosu na broj polijetanja.
Smatra se da je operacija Argument postigla svoj cilj. Većina napadnutih objekata pretrpjela je teška razaranja i uništen je jedan dio proizvedenih lovaca. Doduše, uspjeh u rušenju zrakoplovne industrije bio je kratkog dosega jer su Nijemci brzo obnavljali proizvodnju, pa je pravi uspjeh postignut u borbi s postojećim snagama Luftfotte Reich. Saveznički avijatičari prijavili su rušenje 416 njemačkih lovaca, uz 286 uništenih na zemlji, što bi značilo da su Nijemci izgubili preko 700 lovaca.
I te su brojke pretjerane. Sâmi Nijemci priznali su gubitak 355 lovaca. Međutim i to je vrlo visoka brojka za razdoblje od samo šest dana, tim prije jer su Nijemci imali i gotovo stotinu poginulih avijatičara ili 17% od ukupnog broja u Luftflotte Reich. Naročito su stradali dvomotorni lovci Bf-110, koji su bili opasni za bombardere ali su bili lagani plijen za lovačku pratnju. Pojedini staffeli (eskadrile) bili su gotovo zbrisani.
Poneseni ovim uspjehom Amerikanci su odlučili izazvati na borbu i preostale njemačke lovce, naročito one u sjevernom dijelu zemlje, pa su upravo u tu svrhu izveli 4. ožujka 1944. svoj prvi napad na Berlin snagom od 730 bombardera i 644 lovca. Toga dana američki avijatičari prijavili su rušenje još gotovo 200 njemačkih lovaca. I to je pretjerana brojka, sâmi Nijemci priznali su gubitak od 64 lovca.
Napadi USAAF na Berlin ponovljeni su 6. i 8. ožujka 1944. sa sličnim rezultatom. Berlin je bio najjače branjeni cilj u čitavoj Europi pa su Amerikanci samo 6. ožujka izgubili 69 bombardera ili 10% od ukupnog broja, ali su svoje gubitke mogli nadoknaditi. Luftwaffe više nije mogla.

Epilog

Operacija Argument ili Big Week, zajedno s napadima USAAF na Berlin početkom ožujka, označila je početak kraja njemačkih dnevnih lovaca. General Luftwaffe Hans Jürgen Stumpf, u to vrijeme zapovjednik Luftflotte Reich, izjavio je poslije rata: ''Što se nas tiče, počevši od ožujka 1944. godine Amerikanci više nisu morali skrivati ciljeve svojih napada ni izvoditi manevre zavaravanja jer mi ih nismo imali čime napasti''.

General Hans Jürgen Stumpf:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku IYT9jcF

Gubitke u avionima Nijemci su mogli nadoknaditi. Unatoč svim razaranjima zrakoplovne industrije i povremenim zastojima Nijemci su ne samo obnavljali proizvodnju lovaca već su je i povećavali, zahvaljujući disperziji proizvodnih pogona i angažiranju kapaciteta u okupiranim i satelitskim zemljama. Primjerice, rekordna mjesečna proizvodnja lovca Messerschmitt Me-109 dosegnuta je u rujnu 1944. godine. Međutim, nikada više do kraja rata Nijemci nisu mogli nadoknaditi ono drugo i važnije, a to su stotine i stotine njihovih najiskusnijih i najbolje uvježbanih pilota-lovaca koji su izginuli u zračnim bitkama. Samo u razdoblju od prva četiri mjeseca 1944. godine Luftflotte Reich imala je oko tisuću poginulih pilota, a mjesečni gubici dosezali su i 50%.
Gubitke su dakako imali i Saveznici, ali su ih oni - za razliku od Njemačke - mogli ne samo nadoknaditi već su mogli i neprekidno povećavati svoju zračnu snagu.
Tako se Njemačka našla u kroničnoj oskudici izučenih pilota-lovaca. Žive sile nije manjkalo, no pojavio se problem letačke obuke. Za razliku od Angloamerikanaca, koji su neprekidno usavršavali program obuke pilota i povećavali broj sati trenažnih letova, Nijemci su zbog oskudice goriva i stalne potrebe za popunom gubitaka svoj program obuke morali skraćivati. U ljeto 1944. godine izdana je zapovjed da se u lovačke jedinice premjesti jedan dio pilota bombardera, pa su oni nakon vrlo kratke preobuke na lovcima odmah slani u borbu. Ta mjera nije donijela nikakve rezultate.
U jesen 1944. Nijemci su se našli u tako očajnoj situaciji da su regrutirali doslovce svakoga tko je imao bilo kakvo iskustvo u civilnom zrakoplovstvu, pa su te ljude nakon vrlo kratke obuke slali u napad na bombarderske formacije. Rezultat je bio katastrofa. Na svoj najcrnji dan, 26. studenog 1944., Luftflotte Reich imala je 119 izgubljenih aviona, 60 poginulih i 32 ranjena pilota, dok su za uzvrat srušili 25 lovaca i samo 6 bombardera.
Smanjena opasnost od njemačkih lovaca omogućila je Amerikancima da već od ljeta 1944. smanjuju broj članova posada teških bombardera, na način da su izostavljali po jednog od bočnih strijelaca. Ali potrebe za tim bilo je sve manje, njemački lovci praktično su prestali biti prijetnja i glavna opasnost po bombardere USAAF postala je PZO artiljerija.
U svojim lovačkim jedinicama Nijemci su odlučili nadomjestiti kvantitetu kvalitetom, pa su se okrenuli prema avionima s reaktivnim pogonom. Izrađeno je više tipova lovaca na mlazni i raketni pogon, ali je u stvarno operativnoj upotrebi u zamjetnijem broju bio samo jedan - Messerschmitt Me-262.

Messerschmitt Me-262:


Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku QR6LuZ2

Unatoč svojoj zastrašujućoj reputaciji Me-262 nije bio ni izbliza takva prijetnja savezničkoj bombarderskoj kampanji, kako se može u prvi mah pomisliti. Prije svega, avion je uveden u borbu prekasno da bi utjecao na rezultat zračnog rata. Drugo, premda ih je proizvedeno preko 1.400, tih aviona u stvarno operativnom statusu nikada nije bio zamjetniji broj - zbog oskudice mlaznog goriva i nedostatka izučenih pilota. Prva zrakoplovna regimenta Me-262 u punom sastavu, Jagdgeschwader 7 Nowotny, formirana je tek potkraj 1944. godine. I treće, Saveznici su brzo našli način kako se boriti s mlažnjacima. Ako se nisu mogli mjeriti s njima u zraku, jer je Me-262 bio za 200 km/h brži od najbržeg savezničkog lovca, pobrinuli su se da se malo koji digne sa zemlje. Nije bilo teško otkriti izviđanjem iz zraka njihove aerodrome s posebnim produljenim betonskim pistama. Također su ih vrebali u fazi kada su bili najosjetljiviji, pri polijetanju i slijetanju. Neki saveznički piloti srušili su Me-262 i u zračnoj borbi.
Mnogi se pitaju što bi bilo da su Nijemci uveli Me-262 u borbu ranije, a mogli bi već 1943. da Hitler nije insistirao da se taj lovac pretvori u brzi bombarder (blitzbomber) za napade na Britaniju. Rat bi možda bio produljen za koji mjesec, ali bi rezultat bio isti. Jer nisu Nijemci bili jedini koji su imali mlazne lovce - Britanci su već 1944. uveli u upotrebu svoj Gloster Meteor, a Amerikanci su potkraj rata dopremili na talijansko bojište svoj prvi mlazni lovac Lockheed P-80 Shooting Star.
No, avioni na reaktivni pogon i njihovo korištenje u II. SR su priča za sebe.
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1303
REPUTACIJA : 109
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Icon_minitime23.04.19 7:33

Giora Epstein - najveći zračni as poslije Drugog svjetskog rata

Najveći zračni as poslije Drugog svjetskog rata je izraelski pilot Giora Epstein sa 17 potvrđenih zračnih pobjeda.
Zrakoplovstvu se pridružio kao 18-godišnjak 1956. godine, ali ga nisu primili kao pilota već kao padobranca jer su mu pronašli srčanu manu. Među pilote uspio se uvrstiti 1963. godine. Zvali su ga Sokolovo oko jer je imao nevjerojatno oštar vid - mogao je uočiti avion na udaljenosti od preko 40 km ili tri puta dalje od prosječnog pilota.

Giora Epstein:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku D3YgUf6

Prvu zračnu pobjedu postigao je u tzv. Šestodnevnom ratu (Six Day War) 6. lipnja 1967. rušenjem egipatskog Su-7 iznad El Ariša. Za vrijeme takozvanog Rata iscrpljivanja (War of Attrition) 1969.-1970. srušio je MiG-17, Su-7 i dva MiG-21, čime se uvrstio u red zračnih asova. Za vrijeme Listopadskog ili Jompkipurskog rata (Yom Kippur War) 1973. srušio je dva Su-7, dva Su-20, sedam MiG-21 i jedan helikopter Mi-8.
Osam pobjeda postigao je na lovcu Mirage III, a devet na lovcu IAI Nesher (izraelska varijanta Mirage V).

IAI Nesher:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku OffFsux

Zanimljivo je da je od svojih 17 pobjeda Epstein samo 5 postigao projektilima zrak-zrak, a sve ostale topovima.
U ratnom zrakoplovstvu proveo je 34 godine (1963. - 1997.), da bi nakon umirovljenja nastavio letjeti kao pilot nacionalne zrakoplovne kompanije El Al.
Statistika kaže da je Epstein sa 17 potvrđenih pobjeda najveći zračni as među pilotima koji su se borili u zraku u ratovima poslije Drugog svjetskog rata. Međutim, statistika je ponekad varljiva. Protivnici izraelskih pilota su bili uglavnom ''glineni golubovi'', loše uvježbani i plašljivi arapski piloti (čast izuzecima), dok su npr. Jevgenij Pepeljajev i James Jabara u Korejskom ratu odmjerili snage s vrhunskim pilotima druge strane. Ali ostaje zapisano da je Giora Epstein postigao najveći broj potvrđenih zračnih pobjeda.
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1303
REPUTACIJA : 109
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Icon_minitime23.04.19 14:03

RAF operacija Millennium - prvi napadi sa tisuću bombardera

They sowed the wind, and now they are going to reap the whirlwind (maršal Arthur Harris)

U veljači 1942. dužnost zapovjednika RAF Bomber Command preuzeo je zrakoplovni maršal Arthur Harris, poznat pod nadimkom Bomber (bombaš).

Arthur Bomber Harris:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku SeTMzun

U svojoj čuvenoj izjavi s početka 1943. godine Harris je rekao: ''Nacisti su ušli u rat s prilično djetinjastom iluzijom da će oni bombardirati druge, a njih neće bombardirati nitko. U Rotterdamu, Londonu, Varšavi i pedeset drugih mjesta primijenili su tu svoju prilično naivnu teoriju. Oni su sijali vjetar, a sada će požnjeti buru'' (The Nazis entered this war under the rather childish delusion that they were going to bomb everybody else, and nobody was going to bomb them. At Rotterdam, London, Warsaw and half a hundred other places, they put their rather naive theory into operation. They sowed the wind, and now they are going to reap the whirlwind.)
Prve udare bure Nijemci su osjetili već 1941. godine kada je RAF upućivao u napade po 200-300 bombardera i bacao razorne i zapaljive bombe na njemačke gradove. Naročito su stradali stari hanzeatski gradovi Rostock i Lübeck u kojima je većina zgrada bila izgrađena od drveta. No pravi užas njemačko stanovništvo osjetiti će krajem proljeća i početkom ljeta 1942. kada započnu napadi golemim masama bombardera.
U proljeće 1942. Harris je već planirao napade u snazi od po tisuću bombardera. Kako RAF još uvijek nije imao dovoljnu snagu u napade će biti uključeni i bombarderi iz sastava obalske obrane (Coastal Command) kao i iz trenažnih jedinica. Taj plan je dobio naziv Millennium. Cilj operacije bio je da se izazovu takva razaranja da se Njemačka natjera na kapitulaciju, ili da se bar zada fatalni udarac moralu njemačkog naroda.
Prvi napad u okviru plana Millennium izveden je noću 30. na 31. svibnja 1942. na grad Köln (rezervni cilj bio je Hamburg). U napad je poletjelo 338 četveromotornih i 708 dvomotornih bombardera, ukupno 1.046, a nad Köln ih je stiglo 898. U napadu koji je trajao 90 minuta bombarderi RAF-a izbacili su 1.455 tona bombi, od kojih dvije trećine zapaljivih. Srušeno je ili teško oštećeno 13.000 zgrada, a poginulo je preko 400 civila i 58 njemačkih vojnika.
Ovi napadi nisu natjerali Nijemce na kapitulaciju niti su slomili moral njemačkog naroda, ali su najavili što čeka Njemačku u iduće tri godine rata.

Snimka iz bombardera za vrijeme napada na Köln 30./31. svibnja 1942.:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku UGlM1Hm

Posade 106. skvadrona RAF-a po povratku iz napada na Köln:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku VFegItN

Zračna snimka Kölna dan poslije napada:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku DeUwvaq

U okviru plana Millenium izvedena su još dva napada - noću 1. na 2. lipnja na Essen (956 bombardera) i noću 25. na 26. lipnja na Bremen (1.067 bombardera).
U vrijeme napada Millenium RAF Bomber Command još je posjedovala vrlo šaroliki sastav aviona. Uz starije lake i srednje bombardere Bristol Blenheim, Vickers Wellington, Armstrong Whitworth Whitley i Handley Page Hampden korišteni su novi teški bombarderi Short Stirling, Handley Page Hallifax i Avro Manchester, te američki Douglas A-20 Havoc (Britanci su ih zvali Boston) i novi De Havilland Mosquito, a iz Coastal Commanda Lockheed Hudson.

Avro Manchester:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku CJQT1Vg

U kasnijem razdoblju rata RAF Bomber Command će osjetno pojačati svoju snagu i poboljšati i unificirati svoj avio-park. Umjesto neuspjelog bombardera Manchester u naoružanje će se uvesti Avro Lancaster, jedan od najpoznatijih i najkvalitetnijih bombardera u II. S.R., koji će činiti i glavnu udarnu snagu RAF-a do kraja rata.
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1303
REPUTACIJA : 109
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Icon_minitime23.04.19 14:09

Požarna oluja - najpogubniji učinak bombardiranja

Požarna oluja je fenomen koji se u prirodi pojavljuje kod velikih šumskih požara. Zbog vrućine uzrokovane vatrom topli zrak se diže uvis, a u ispražnjeni prostor velikom brzinom i olujnom snagom ubacuje se hladna zračna masa sa većih visina. Topla zračna masa u podizanju formira oblak koji se zove pyrocumulonimbus.

Požarna oluja, grafički prikaz; 1 = vatra; 2 = dizanje toplog zraka uvis; 3 = udar hladne zračne mase u prazan prostor; A = pyrocumulonimbus:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku U1JnqOj

Požarne oluje bile su izazvane i umjetno - ljudskom rukom, prilikom bombardiranja većom količinom zapaljivih bombi i uz odgovarajuće vremenske uvjete. Također se požarni val javlja i pri eksploziji nuklearne bombe, ali to je pojava za sebe.
Učinak požarne oluje po stanovništvo bombardiranih gradova bio je stravičan i prouzročio je najviše žrtava. Veliki broj tih nesretnika olujni vjetar je jednostavno podigao sa ulica i otpuhao u samo središte požara. Najveći broj ljudi se ugušio od skloništima zbog nedostatka kisika i prodora ugljičnog monoksida, da bi ih vatra pretvorila u pepeo.
Požarna oluja kao fenomen kod bombardiranja prvi put se pojavila u Hamburgu, u britanskom zračnom napadu noću 27. na 28. srpnja 1943.

Gomora u Hamburgu 1943.

Ljeti 1943. RAF Bomber Command izvelo je jednu od najspektakularnijih zračnih operacija - uzastopno masovno bombardiranje Hamburga razornim i zapaljivim bombama. Operacija je dobila ime Gomora (Gomorrah), započela je 24. srpnja i trajala punih 8 dana i 7 noći. U napadima su sudjelovali teški bombarderi RAF Avro Lancaster i Handley Page Hallifax, laki bombarderi De Havilland Mosquito i bombarderi USAAF Boeing B-17.

Avro Lancaster:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku M3CkTpm

RAF je tokom operacije izveo četiri masovna noćna napada: 24./25. srpnja sa 791 bombarderom, 27./28. srpnja sa 787 bombardera i 29./30. srpnja sa 777 bombardera. Posljednji napad je izveden noću 2. na 3. kolovoza sa 740 bombardera, s namjerom da se poruši netaknuti dio grada, ali je zbog lošeg vremena samo mali broj bombardera dosegao Hamburg - ostali su napali alternativne ciljeve.
U tom razdoblju su Amerikanci izveli dva dnevna napada na Hamburg - prvi 25. srpnja snagom od 90 bombardera B-17, a drugi 26. srpnja sa 121 B-17. U oba navrata cilj je bilo brodogradilište Blohm&Voss. U noćima kada nije bilo napada velikim snagama male skupine lakih bombardera Mosquito izvodile su tzv. napade za uznemiravanje. Valja napomenuti da su 24. srpnja Britanci po prvi put upotrijebili sredstvo koje su zvali window, a riječ je ispuštanju staniolskih traka kako bi se zavarali njemački radari.
Za Hamburg je najstrašniji napad bio onaj noću 27. na 28. srpnja. Neuobičajeno vruće i suho vrijeme, koncentriranje bombi na ograničeno područje i otežano gašenje požara zbog razorene vodovodne mreže stvorili su uvjete za razvoj požarne oluje. Na zahvaćenom području površine 21 km2 temperatura je dosegla 800°C, plameni vjetar dosegao je brzinu od 240 km/h, a zapalio se čak i asfalt na ulicama. Te noći smrtno je stradalo najviše ljudi.
Broj poginulih u zračnim napadima operacije Gomora procjenjuje se na 43.000. Oko 1.200.000 stanovnika je poslije bombardiranja ostalo bez domova i napustilo je grad. Ovaj događaj Nijemci su nazvali Die Kastastrophe.

Zračna snimka razorenog Hamburga:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku RZlbIPA

Spomenik žrtvama bombardiranja u operaciji Gomora:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku T5Rt1zc

Požarne oluje kao posljedice bombardiranja pojavile su se u nešto manjem opsegu i u Kasselu (22. listopada 1943., 9.000 poginulih) i Darmstadtu (11. rujna 1944., 8.000 poginulih).

Stradanje Dresdena 1945.

Dresden je veliki grad na Elbi, na krajnjem istoku Njemačke, a zbog svoje ljepote prozvan je ''Sjevernom Firenzom''. U II. SR, zbog velike udaljenosti od Britanije, bio je uglavnom pošteđen zračnih napada - sve do veljače 1945. godine.
U razdoblju od 13. do 15. veljače RAF i USAAF su izvele tri velika zračna napada na Dresden, u kojima je sudjelovalo 722 britanska i 527 američkih bombardera. Broj stanovnika grada u to vrijeme se udvostručio zbog navale izbjeglica sa istoka. Svi su se osjećali relativno sigurnima, dapače u gradu se osjećala karnevalska atmosfera, kada se s neba sručio pakao. Na Dresden je bačeno ukupno 2.431 tona razornih i 1.458 tona zapaljivih bombi, a već prvi napad RAF-a izazvao je požarnu oluju.

Ruševine Dresdena 1945.:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku 56ZAzDL

Broj smrtno stradalih u početku je procijenjen na oko 135.000. Danas se ta brojka smatra pretjeranom i navode se podaci o 25.000 do 35.000 poginulih - vojnika i civila. Desno orijentirani publicisti navode brojku od čak 500.000 poginulih. Bez obzira na točne brojke bombardiranje Dresdena smatra se jednom od najvećih tragedija u povijesti zračnog rata.
Zračni napad na Dresden u veljači 1945. ostao je jedna od najvećih kontroverzi II. svjetskog rata. Dapače, povjesničari-revizionisti koriste taj događaj kako bi izjednačili obje zaraćene strane u zločinačkom postupanju (što je naravno besmislica). Zašto je tako brutalno porušen jedan od najljepših europskih gradova čiji je vojno-strateški značaj bio pomalo upitan? Najćešće se navode dva objašnjenja:
- Napad je imao vojničko opravdanje jer je izveden kako bi se pomoglo sovjetskoj vojsci u nastupanju. U njemu je bila značajna koncentracija njemačke vojske, imao je i nešto ratne industrije, a dresdenski željeznički čvor je jedan od najvećih u Njemačkoj.
- Napad je izveden zbog SSSR, ali ne kao pomoć u nastupanju već kao upozorenje na razornu snagu angloameričke zračne sile - za slučaj poslijeratnih komplikacija u Europi. Stoga se i tražio grad koji ranije nije stradao u zračnim napadima, ili je stradao vrlo malo.
Zapovjednik RAF Bomber Command maršal Arthur Harris izjavio je poslije rata: ''Ljudi važniji od mene rekli su da je napad na Dresden vojna nužnost''.

Najsmrtonosniji zračni napad u povijesti - Tokio 1945.

Ako se promatra ukupni broj žrtava zračnih napada, uključivo one koji su naknadno umrli od posljedica radijacije, najveći broj ljudi je stradao u napadima nuklearnim bombama na Hiroshimu i Nagasaki. No, najveći broj neposrednih žrtava bio je posljedica zračnog napada USAAF na Tokio noću 9. na 10. ožujka 1945. (Operation Meetinghouse). Taj događaj se smatra najrazornijim i najsmrtonosnijim zračnim napadom u povijesti.
Početkom 1945. godine glavnina strateških bombardera USAAF Boeing B-29 bila je koncentrirana u okviru XXI Bomber Command, stacionirane na Marijanskom otočju. Zračne baze su bile izgrađene na otocima Guam, Saipan i Tinian. Zapovjedništvo nad XXI Bomber Command početkom 1945. je preuzeo general Curtis LeMay.

Bombarderi B-29 izbacuju zapaljive bombe na cilj u Japanu:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku YxT659h

Dotadašnja iskustva pokazala su da bombardiranja ciljeva u Japanu s velikih visina, unatoč izvrsnoj ciljničkoj spravi Norden, ne donose željene efekte zbog vrlo jakih (tzv. mlaznih) vjetrova koji dovode do velikog rasipanja bombi. Stoga se general LeMay odlučio na noćne napade s manjih visina i to zapaljivim bombama, koje nanose najveću štetu s obzirom da je većina stambenih zgrada u Japanu građena od drveta.
Efikasnost takvih napada dokazana je noću 9. na 10. ožujka 1945., kada su 334 bombardera B-29 napala Tokio i zapaljivim bombama - uz pojavu požarne oluje - uništila 267.000 zgrada ili 25% ukupne površine grada.

Središte Tokija poslije napada:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Pe7zXGk

Broj poginulih stanovnika Tokija u ovom zračnom napadu procjenjuje se na 83.000 do 100.000.
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1303
REPUTACIJA : 109
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Icon_minitime23.04.19 14:36

Linč zarobljenih avijatičara u Drugom svjetskom ratu

Već je pisano o opasnostima s kojima su se susretali saveznički avijatičari, naročito posade bombardera, u zračnom ratu iznad Europe. Ali nisu bili sigurni ni na zemlji ako bi se spustili na neprijateljski teritorij.

Međunarodne konvencije i nasilja nad zarobljenicima

Ženevska konvencija o ratnim zarobljenicima iz 1929. godine, u članku 2, izričito navodi: Ratni zarobljenici su u vlasti neprijateljske sile, a ne pojedinaca ili skupina koji su ih zarobili. Oni moraju biti cijelo vrijeme humano tretirani i zaštićeni, naročito protiv djela nasilja, vrijeđanja i javne znatiželje. Mjere odmazde prema njima su zabranjene.
U Haškoj konvenciji iz 1907. godine, u članku 23, navodi se: Dodatno zabranama koje su propisane posebnim konvencijama posebno se zabranjuje… ubijanje ili ranjavanje neprijatelja koji je položio oružje ili više nema sredstava da se bori.
Njemačka se službeno pridržavala međunarodnih konvencija koje je bila potpisala, iako selektivno. Za razliku od sovjetskih vojnika, kojih je u zarobljeništvu pomrlo ili ubijeno 3,3 milijuna, odnos prema zarobljenom vojnom osoblju zapadnih Saveznika bio je uglavnom u skladu s Ženevskom i Haškom konvencijom - premda je bilo i suprotnih slučajeva.

Zarobljeni britanski avijatičari u logoru u Njemačkoj:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Y2zDvhc

Sve jače savezničko bombardiranje Njemačke proizvodilo je sve više bijesa i mržnje, no službena politika prema zarobljenim posadama RAF i USAAF morala je ostati u skladu s konvencijama. Ali se njemačko političko vodstvo dosjetilo opake metode odmazde - putem propagande poticalo je civilno stanovništvo na linč zarobljenih avijatičara.
Do ljeta 1944. godine slučajevi vješanja, strijeljanja i premlaćivanja avijatičara do smrti od strane razjarenih gomila i lokalnih policajaca dosegli su takve razmjere da je vlada USA preko Švicarske upozorila Nijemce da ti zločini moraju prestati. Odgovor Nijemaca bio je da su te priče preuveličane i da se u svim slučajevima radilo o samoobrani.
U rujnu 1944. zapovjedništvo 8. zračne armije izdalo je naredbu da svaki član posada bombardera ubuduće mora sa sobom nositi pištolj.

Skupina zarobljenih avijatičara USAAF:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku JvOTUss

Masakr u Rüsselheimu

Jedan od najpoznatijih slučajeva linča zarobljenih avijatičara - ujedno i prvi koji je dobio epilog na sudu - zbio se 26. kolovoza 1944. u Rüsselheimu na Maini i poznat je kao Rüsselheim massacre.
Popodne 24. kolovoza 1944. bombarder B-24 Liberator imena Wham! Bam! Thank You Ma'am, kojim je pilotirao potporučnik Norman Rogers, na povratku iz bombardiranja Berlina srušen je od njemačke protuzračne artiljerije, a svih 9 članova posade uspjelo je iskočiti. Jednog, koji je bio teže ranjen, Nijemci su otpremili u bolnicu dok su ostali ukrcani u vlak s namjerom da bude prevezeni u zarobljenički logor Dulag Luft kod Oberursela.

Logor Dulag Luft:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku EFzEyGr

Noću 25. na 26. kolovoza RAF je bombardirao tvornicu Opel u Rüsselheimu pri čemu je stradao i grad. U ovom zračnom napadu prekinut je i željeznički promet, pa su zarobljeni Amerikanci morali pješačiti do Rüsselheima kako bi tamo bili ukrcani u drugi vlak. Pratila su ih dvojica njemačkih vojnika.

Tvornica Opel u Rüsselheimu nakon napada RAF noću 25. na 26. kolovoza 1944:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku AF5BarA

U Rüsselheimu ih je dočekala bijesna gomila, a dvije žene - Margerte Witzler i Katerine Reinherdt - povikale su: - Oni su teroristi! Rastrgajte ih na komade! Premlatite ih do smrti! Oni su razorili naše kuće! - Tada je rulja napala avijatičare kamenjem, ciglama, lopatama, čekićima i željeznim motkama, a stražari koji su ih pratili i i bili dužni zaštititi stajali su po strani i sve to mirno promatrali. U jednom trenutku se pojavio Josef Hartgen, šef mjesne vatrogasne ekipe, izvadio pištolj i pucao svakom Amerikancu u glavu. Ubio je šestoricu i onda mu je ponestalo metaka pa su preostala dvojica - William Adams i Sidney Brown - preživjeli. Zasigurno bi ih premlatili do smrti da se nije začula sirena za zračnu uzbunu i gomila se razbježala u skloništa.
Poslije oslobađanja iz zarobljeništva Adams i Brown su ispričali sve o masakru u Rüsselheimu. Provedena je istraga, pronađena su tijela ubijenih avijatičara i 13 vinovnika linča je izvedeno pred vojni sud. To je bilo prvo suđenje u Njemačkoj za ratne zločine, a tužitelj je bio potpukovnik Leon Jaworski (koji će tri desetljeća kasnije biti glavni tužitelj u aferi Watergate). Presuda je proglašena 2. kolovoza 1945. i Josef Hartgen, Johannes Siepel, Phillip Gutlich, Friedrich Wust, Johannes Opper, Margerte Witzler i Katerine Reinherdt su proglašeni krivima i osuđeni na smrt vješanjem, dok su ostali osuđeni na različite vremenske kazne i jedan je oslobođen optužbe. Sudac je kaznu za Margerte Witzler i Katerine Reinherdt preinačio na 30 godina zatvora, a petorica muškaraca su obješena u zatvoru Bruchsal 10. studenog 1945. Iduće godine je pronađen i obješen i jedan njemački vojnik koji je sudjelovao u masakru.

Odvođenje Josefa Hartgena na vješala, studeni 1945:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku R8SbtGx

Masakr u Rüsselheimu je bio samo jedan od drastičnih primjera linča zarobljenih savezničkih avijatičara, za koje je prvenstveno bila odgovorna Njemačka kao zaraćena sila. Angloamerikanci su poslije rata provodili opsežne istrage, naročito usmjerene prema sudbinama avijatičara za koje se znalo da su iskočili padobranom ali se vode kao nestali. Otkriveni su i dokazani brojni slučajevi linča pa su počinitelji - oni koji su pronađeni - izvedeni pred sud i osuđeni na zatvorske kazne, a kolovođe i neposredni ubojice na vješala.

Što se zbivalo u Britaniji

Velika Britanija je prije Njemačke bila izložena masovnim terorističkim bombardiranjima, dakle Nijemci su prvi sijali vjetar prije nego su požnjeli buru. U Bici za Britaniju 1940.-1941. godine poginulo je 2.698 njemačkih avijatičara, dok ih je 967 zarobljeno.

Zarobljeni njemački avijatičari u Britaniji:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku 1EJDqO3

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Xgng6Ti

Postavlja se pitanje: je li i prema zarobljenim avijatičarima Luftwaffe bilo nasilja? Službeno nije zabilježen ni jedan slučaj linča, ali je dakako bilo bijesa i mržnje pa i pokušaja linča. Jedan takav slučaj zbio se 5. rujna 1940. godine. Natporučnik Robert Zehbe, pilot srušenog bombardera Dornier Do-17, zapleo se padobranom o žice zračnog voda kod Kenningtona u južnom Londonu. Opkolila ga je bijesna gomila, ali ga je od linča spasila britanska policija.
Drugi slučaj je opisala Gladys Edwards, koja je kao 8-godišnjakinja svjedočila pokušaju linča. Čula je izvana buku i vidjela gomilu razjarenih žena kako goni njemačkog pilota, a u rukama su nosile lopate, metle, štapove i raznolike predmete koji su im bili pri ruci. Jedna žena ga je sustigla i udarila ga lopaticom za ugljen vičući: - To je za mog sina u Dunkerqueu! - Tada se pojavio vojni kamion iz kojeg su iskočili vojnici s uperenim bajonetama i spasili Nijemca.
Bilo je glasina da su neki njemački avijatičari stradali od linča, ali nikada nisu bile službeno potvrđene.
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1303
REPUTACIJA : 109
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Icon_minitime23.04.19 15:05

Alan Magee - čudnovati gost sa neba na željezničkom kolodvoru Saint Nazaire

Pad sa velike visine bez padobrana preživjelo je nekoliko ljudi, a jedan je prizemljio na željeznici

Neki ljudi smrtno stradaju padom niz stubište, neki čak kada se poskliznu u kupaonici (na taj način je skončao sin Sulejmana Veličanstvenog turski sultan Selim II. Pijanica,), a povijest poznaje i slučajeve preživljavanja pada s visine od nekoliko tisuća metara - bez padobrana:
- Nicholas Alkemade, britanski avijatičar, pad sa visine 5.500 m 24. ožujka 1944. Bio je stražnji strijelac na bombarderu Avro Lancaster. Na povratku iz misije bombardiranja Berlina njegov avion bio je zapaljen i srušen od njemačkog noćnog lovca. Padobran je bio neupotrebljiv, ali je Alkemade odlučio iskočiti (praktično počiniti samoubojstvo) radije nego da živ izgori. Pad su mu ublažile visoke krošnje borova i mekani snijeg, tako da je pretrpio samo iščašenje jedne noge. Ironično, Nijemci su ga htjeli strijeljati kao špijuna jer nije pokazao padobran (''pričaj ti to nekom drugom''). Spasila ga je intervencija jednog njemačkog oficira i brzo otkrivanje olupine njegovog Lancastera.
- Ivan Čisov, sovjetski avijatičar, pad sa visine 7.000 m siječnja 1942. Bio je navigator u bombarderu Iljušin Il-4, koji je srušen od njemačkog lovca. Čisov je iskočio i namjerno odlagao otvaranje padobrana jer se bojao da Nijemci ne pucaju u njega. Pri padu je zbog manjka kisika izgubio svijest i tresnuo o zemlju. Završio je na padini jednog brijega i kotrljao se kroz snijeg dok se nije zaustavio u nekoj jaruzi. Pretrpio je teške ozljede, ali je već nakon tri mjeseca bio ponovo sposoban za letenje.
- Vesna Vulović, stjuardesa JAT-a, pad sa visine 10.160 m (Guinessova knjiga rekorda) 26. siječnja 1972. Na letu JAT 367, iznad mjesta Srbská Kamenica u Češkoj, avion Douglas DC-9 je eksplodirao u zraku. Ostalo je nerazjašnjeno je li bila riječ o terorističkom činu neprijateljske emigracije ili nehotični pogodak rakete zemlja-zrak (u to vrijeme održavala se vježba PZO Varšavskog pakta). Vesna Vulović je pronađena živa u jednom dijelu aviona. Pretrpjela je teške i po život opasne ozljede, ali se oporavila i nakon višegodišnje rehabilitacije nastavila raditi u zemaljskoj službi JAT-a.
Četvrti je bio Alan Eugene Magee (1919.-2003.), američki avijatičar koji je preživio pad bez padobrana sa visine od 6.700 m 3. siječnja 1943. godine. Taj slučaj je spomenut u časopisu Smithsonian Magazine kao jedna od deset najčudesnijih priča o preživljavanju u Drugom svjetskom ratu.
Magee je bio član posade bombardera B-17F nadimka - mislim na avion - ''snap! crackle! pop!''. Po formaciji je bio strijelac u donjoj ili trbušnoj kupoli, koju Amerikanci zovu ball turret (loptasta kupola).

Boeing B-17F Flying Fortress:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku UX9SF2h

Alan Magee kao strijelac u donjoj ili loptastoj kupoli (ball turret):

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Ks2Cakt

Dana 3. siječnja 1943. 303. bombarderska grupa izvela je napad na Saint Nazaire u Francuskoj. Iznad cilja je avion u kojem je bio i Magee (to mu je bila sedma misija) izgubio dio desnog krila - po nekim izvorima u napadu njemačkog lovca, po drugima od protuzračne artiljerije - te je u spirali padao prema zemlji. Magee je bio ranjen, ali se uspio izvući iz kupole. Njegov padobran je bio neupotrebljiv, no kako nije imao izbora odlučio je iskočiti.
U padu s velike visine izgubio je svijest i došao je k sebi tek kada je vidio njemačke vojnike koji su se okupili oko njega. Prve riječi navodno su mu bile: - Hvala Bogu, živ sam!
Što se dogodilo? Magee je pao na stakleni krov željezničkog kolodvora, koji mu je ublažio pad i tako se našao živ živcat na peronu.

Stari željeznički kolodvor St. Nazaire:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku 0iZ4Uuc

Nijemci su mu odmah pružili liječničku pomoć jer je imao 28 rana od šrapnela i ozbiljne ozljede od pada - nekoliko slomljenih kostiju, ozljede nosa, oka, pluća i bubrega. Završio je u zarobljeničkom logoru, iz kojeg je oslobođen u svibnju 1945.
Nakon oslobađanja iz zarobljeništva Magee je dobio dva odlikovanja - Medalju zrakoplovstva (Air Medal) i Grimizno srce (Purple Heart). Poslije rata je završio pilotsku školu i dobio dozvolu za letenje, a radio je u zrakoplovnoj industriji do umirovljenja 1979. godine.
Na vrh Go down
Vojnik Graničar
Major
Major
Vojnik Graničar

Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima VZ
Medalja za Vojne Zasluge VZ
JM10 JM
Jubilarna Medalja "Prva Petol(j)etka JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 5687
REPUTACIJA : 254
ČLAN OD: : 2011-09-05
DOB : 49
M(j)esto Split

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Icon_minitime23.04.19 16:54

@Stanko1 (citat):
Giora Epstein - najveći zračni as poslije Drugog svjetskog rata
Najveći zračni as poslije Drugog svjetskog rata je izraelski pilot Giora Epstein sa 17 potvrđenih zračnih pobjeda.
Zrakoplovstvu se pridružio kao 18-godišnjak 1956. godine, ali ga nisu primili kao pilota već kao padobranca jer su mu pronašli srčanu manu. Među pilote uspio se uvrstiti 1963. godine.
Zvali su ga Sokolovo oko jer je imao nevjerojatno oštar vid - mogao je uočiti avion na udaljenosti od preko 40 km ili tri puta dalje od prosječnog pilota.
Ovo je nevjerojatno.
Čovjek im nije bio dobar jer je imao srčanu manu.
Ali je zato imao dobar vid, tj. vidio je 3 puta dalje od prosječnog pilota. Shocked
Ovome pilotu nije trebalo u avion ni radar instalirati.  Very Happy
On to sve vidi okom.
Na vrh Go down
http://www.liveleak.com/
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1303
REPUTACIJA : 109
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Icon_minitime24.04.19 6:34

Od dvadesetak Medalja časti (Medal of Honor - najviše USA odlikovanje za podvige u ratu), koliko su ih dobili američki avijatičari na europskom ratištu, samo jednu je dobio pilot lovac - sve ostale su dobili članovi bombarderskih posada.
Najviše Medalja časti - čak pet - dodijeljeno je za sudjelovanje u zračnoj operaciji Tidal Wave 1. kolovoza 1943. godine.

Crna nedjelja - zračni napad na Ploești 1. kolovoza 1943.

Ploești (Ploiești) je grad u Rumunjskoj u čijoj okolici su poznata naftonosna polja. U II. SR iz ovog područja Njemačka je podmirivala 35% potreba za gorivom.
U samom Ploeștiju i obližnjim gradovima Câmpina i Brazi nalazilo se devet rafinerija nafte: Steaua Română, Româno-Americană, Concordia Vega, Standard Petrol Block, Unirea Speranţa, Astra Română, Unirea Orion, Columbia Aquila i Creditul Minier. Stoga je Ploești predstavljao jedan od najvažnijih ciljeva strategijskog bombardiranja Saveznika.
Prvi zračni napad na Ploești izveden je 12. lipnja 1942. - to je ujedno bio prvi napad USAAF na europski kontinent. Iz zračne baze kod Kaira poletjelo je 13 bombardera B-24 Liberator, od kojih je 10 stiglo do cilja i bombardiralo rafineriju Astra Română. Ova akcija je donijela više štete nego koristi jer su oštećenja na rafineriji bila zanemariva, a napad je alarmirao Nijemce koji su pretvorili Ploești u najjače branjeni cilj u Europi poslije Berlina. Po nekim izvorima napad je bio politički motiviran, tj. izveden kako bi se smanjio pritisak na SSSR gdje su Nijemci ponovo preuzeli stratešku inicijativu na fronti.

Operacija Tidal Wave

U sklopu zračne kampanje protiv njemačke opskrbe gorivom (Oil Campaign) planiran je novi i masovniji napad na rafinerije u Ploeștiju. Operacija je dobila naziv Plimni val (Tidal Wave), a sudjelovalo je pet bombarderskih grupa - 98. i 376. iz 9. zračne armije, te 44., 93. i 389. koje su upućene kao pojačanje iz 8. zračne armije. Sve grupe bile su opremljene bombarderima Consolidated B-24 Liberator koji su imali veći dolet od letećih tvrđava B-17.
Bombarderi su bili stacionirani u zračnim bazama kog grada Benghazi u Libiji. Pripreme za operaciju bile su dugotrajne i temeljite, pa su u pustinji izrađene makete ciljeva i posade su vježbale let i bombardiranje na ekstremno malim visinama.
Rano ujutro 1. kolovoza 1943. poletjela je u napad formacija od 178 bombardera B-24. Radilo se o iznimno opasnoj i dugotrajnoj misiji tokom koje je trebalo u oba smjera preletjeti razdaljinu od 2.400 milja, uglavnom iznad teritorija koji su kontrolirali Nijemci ili njihovi saveznici i bez lovačke pratnje. Posljednji bombarder vratio se u bazu nakon punih 14 sati leta (s 365 rupa od mitraljeskih zrna).
Bombarderi su letjeli na ekstremno malim visinama kako bi izbjegli radarsku detekciju. Također je i sâm napad bio izveden s ekstremno malih visina, a bombe su imale upaljače s usporenim djelovanjem.

Operacija Tidal Wave, grafički prikaz:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku UHQEPCj

Dvije fotografije leta B-24 u operaciji Tidal Wave na ekstremno malim visinama:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku ItTVW2c

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku NBrm72F

Planom operacije podrobno su razrađene pojedinosti leta i napada. Svaka bombarderska grupa imala je točno određeni cilj i rutu prilaza cilju. Tokom leta formacija će biti kompaktna, a kod posljednje orijentacijske točke (checkpoint) na 65 milja od Ploeștija razići će se po grupama prema ciljevima. Sve rafinerije će biti bombardirane otprilike u isto vrijeme.
Plan je jedno dok je stvarnost drugo, pa je Amerikancima ubrzo krenulo naopako. Iznad planinskog masiva Pind na tromeđi Grčke, Albanije i Makedonije naišli su na visoku kompaktnu oblačnost, pa se formacija razbila na dvije skupine. S obzirom na striktnu radio šutnju nije bilo moguće ponovo objediniti formaciju čime je cijeli plan napada poremećen.
Osim toga, Amerikanci su počinili i jednu krupnu pogrešku u navigaciji. Iznad grada Târgoviște zapovjednik 376. bombarderske grupe pukovnik Keith Compton naredio je - unatoč upozorenju svog navigatora kapetana Harolda Wicklunda - da se slijedi pogrešna željeznička pruga, pa su bombarderi naišli na protuzračnu obranu glavnog grada București. Ujedno su morali prilaziti cilju iz nepovoljnog smjera, sa juga gdje je PZO artiljerija bila najjača - i to kroz požare bombardiranih rafinerija i prijetnju naknadnih eksplozija već bačenih bombi.

Napad, počinjena šteta i gubici

Radio šutnja nije pomogla Amerikancima jer su ih Nijemci na vrijeme uočili. General Luftwaffe Alfred Gerstenberg, koji je bio odgovoran za protuzračnu obranu Ploeștija, imao je na raspolaganju nekoliko stotina PZO topova 88 mm i 105 mm, te još veći broj oružja manjih kalibara. Obrani Ploeștija bio je na raspolaganju i jedan oklopni vlak s PZO oružjem (strijelci na bombarderima su uništili lokomotivu paljbom iz mitraljeza 12,7 mm). Također je imao na raspolaganju tri lovačke grupe s lovcima Messershmitt Bf-109 i Bf-110, te rumunjske lovce IAR-80.

IAR-80:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku OiXGmrv

Operacija Tidal Wave jedinstvena je po tome što je jedini put u povijesti PZO artiljerija gađala avione ne prema gore, već prema dolje. Naime, bombarderi su letjeli na ekstremno malim visinama iznad dolina, dok su PZO topovi bili postavljeni na uzvišicama.
Također su posade B-24 gađale mitraljezima ciljeve na zemlji.

Liberator B-24 imenom Sandman iznad rafinerije Astra Română:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku XhDo7JX

Napad na rafineriju Columbia Aquila:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku 41OR3gG

Na povratku su bombardere napali i bugarski lovci - 10 Bf-109 i 14 Avia B-534. Tom prilikom su četvorica Bugara objavila svoje prve zračne pobjede - Bočev, Toplodolski, Stojanov i Krastev.
Bombarderi su srušeni lovcima Bf-109, dok je Avia B-534 bila neefikasna (B-24 što se vratio s 365 rupa dobio ih je od Avie).

Avia B-534:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku SBa2Zet

Napad je pričinio značajnu štetu na ciljevima. Doduše neke rafinerije nisu bile previše oštećene, ali neke nisu više do kraja rata postigle puni kapacitet. Ipak je krajnji rezultat razočarao Amerikance - pokazalo se da ukupna njemačka ospkrba gorivom nije pala ni za jedan postotak.
Gubici Amerikanaca bili su golemi: 53 srušena B-24, 440 poginulih i 220 zarobljenih. Protuzračnoj obrani pripisano je rušenje 44 bomardera, a od ostalih neki su se prisilno spustili u Sredozemno more, neki su sletjeli u neutralnoj Turskoj, a neki u baze RAF na Cipru. U Libiju se vratilo samo 88 bombardera, od kojih je 55 bilo oštećeno.
Bili su to u postocima najveći gubici bombardera USAAF u jednoj misiji u čitavom ratu, a Amerikanci su taj dan nazvali Crna nedjelja (Black Sunday).

Heroji Black Sunday

Za iskazanu osobnu hrabrost i umiješnost u zapovjedanju ''iznad i preko onoga što nalaže dužnost'' (above and beyond the call of duty) petorica članova bombarderskih posada dobila su odličje Medal of Honor. Osobno su ih primili pukovnici John Kane i Leon Johnson, a posthumno su odlikovani potpukovnik Addison Baker, major John Jerstad i potporučnik Lloyd Herbert Hughes - sva trojica poginuli u napadu na Ploești.
U kojim okolnostima su avijatičari zaslužili Medalju časti govori epizoda u kojoj su se istaknuli i stradali potpukovnik Addison Baker i major John Jerstad.
Potpukovnik Baker letio je kao zapovjednik 93. bombarderske grupe u čelnom B-24, a kopilot mu je bio major Jerstad. U fazi prilaza cilju na ekstremno maloj visini njihov avion je bio pogođen granatom iz teškog PZO topa i zahvaćen plamenom. U takvoj situaciji jedini izlaz je da se avion podigne na veću visinu kako bi se posadi omogućilo da iskoči. Međutim, Baker i Jerstad su nastavili let kako bi bili sigurni da će dovesti grupu točno na cilj. Nakon ispuštanja bombi pokušali su podići avion, ali je bilo kasno - srušili su se na 2 km iza cilja i svih deset članova posade je poginulo.

Addison Baker:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku BN1P0cr

USAAF i RAF su nastavili svoju Oil Campaign i usljedili su novi i sve jači i masovniji napadi na Ploești, izvođeni od strane 15. zračne armije iz Italije.
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1303
REPUTACIJA : 109
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Icon_minitime24.04.19 8:28

Saveznička bombardiranja Italije 1940.-1945.

U ovoj temi je dosta pisano o savezničkim zračnim operacijama iznad Njemačke i zapadne Europe, kao i razaranjima koja su pretrpjeli Njemački i drugi europski gradovi, industrija i komunikacije. No svoju porciju sa neba dobio je i drugi partner iz Osovine - Italija. Za razliku od Nijemaca Talijani su u rat ušli bez oduševljenja, a zračna kampanja Saveznika dobrano je pridonijela opadanju ionako niskog morala stanovništva i u konačnici padu fašističkog režima.

Prisjeo im rat

Italija je ušla u rat na strani Njemačke 10. lipnja 1940., a prvi zračni napad britanskog RAF-a na talijanski teritorij uslijedio je već noću 11. na 12. lipnja kada je 36 bombardera Whitley izbacilo bombe na Torino i Genovu. Napade je izvodila i francuska Armée de l'Air, koja je 22. lipnja bombardirala Cagliari i Trapani, a 23. lipnja Palermo. U napadima su također sudjelovali i bombarderi Wellington sa Malte.

Bombarderi Wellington u letu:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku NpfWbd6

Ti prvi napadi nisu nanijeli spomena vrijedne štete i imali su više simboličko značenje - najavu onoga što Italiju tek čeka. Pravu bombardersku kampanju započeo je britanski RAF u jesen 1942. masovnim napadima na takozvani ''industrijski trokut'' Milano - Torino - Genova. Naročito teški napadi izvedeni su u srpnju 1943. na Torino, kada je 295 bombardera izbacilo 763 tone bombi pri čemu je poginulo oko 800 stanovnika, te u kolovozu na Milano kada je 843 bombardera izbacilo 2.286 tona bombi pri čemu je stradalo oko 900 stanovnika. Ovi napadi natjerali su veliki broj stanovnika da napuste gradove.

Milano poslije bombardiranja u kolovozu 1943. godine:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku KZQ3QOu

Masovnim zračnim napadima na industrijski sjever Italije pridružili su se 1944. godine i bombarderi USAAF. Osim tri najveća industrijska grada teško su stradali i La Spezia, Bologna, Padova, Rimini, Treviso, Trst i Vicenza, a u srednjoj Italiji Livorno, Civitavecchia, Grosseto, Terni, Pisa, Pescara, Ancona, Viterbo i Isernia.
Intenzivni zračni napadi na ciljeve u južnoj Italiji započeli su u prosincu 1942. godine. Ciljevi su bili uglavnom luke, ranžirni kolodvori, tvornice i zračne baze, ali su zbog nedovoljne preciznosti stradali i civilni objekti uz veliki broj ljudskih žrtava. Naročito su stradali Napulj, Messina, Foggia, Regio Calabria, Cagliari, Palermo, Catania i Trapani. Također je teško stradao grad na dalmatinskoj obali Zara (danas Zadar), u kojem je razoreno 60% zgrada i poginulo oko 1.000 stanovnika.
Valja napomenuti da su Saveznici vodili računa o kulturno-povijesnom nasljeđu Italije, pa uži dijelovi gradova Rima, Firenze, Sienne i Venecije nisu bili bombardirani.

Zračni napad USAAF na Pisu:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku PhlTQ45

Zračni napad na Napulj u vrijeme erupcije vulkana Vezuv:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku QlMJ149

Epizoda Rim

Amerikanci su u početku bili suzdržani prema ideji da se bombardira glavni grad Italije. Zapovjednik USAAF general Henry Arnold upozorio je da je Rim, a naročito Vatikanski grad, ''vruć krumpir'' (hot potato) zbog velikog broja katolika u američkim oružanim snagama. Britanci su bili manje obzirni - njima je sudjelovanje Talijana u zračnim napadima na Veliku Britaniju 1940./1941. bio dovoljan razlog da uzrečicu ''sijali su vjetar i neka požanju buru'' primjene i na Rim. Među najglasnijim zagovornicima zračnih napada na Rim bio je poznati pisac H.G. Wells.
Jedan od diplomatskih prioriteta Vatikana bio je da spriječi bombardiranje Rima. Papa Pio XII. je bio toliko osjetljiv na ovo pitanje da je prosvjedovao čak i protiv britanskog bacanja letaka na Rim, tvrdeći da je s nekoliko letaka koji su pali u područje Vatikana ''povrijeđena neutralnost Vatikanske države''.

Papa Pio XII:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku GUsOgmb

Vatikanski grad:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku MwLEW7L

Nakon prvog savezničkog bombardiranja Rima Pio XII. je u svibnju 1943. stupio u kontakt s predsjednikom USA Franklinom Rooseveltom posredovanjem kardinala Francisa Spellmana, zahtjevajući da se Rim tretira kao otvoreni grad i apelirajući na njega da ''poštedi Rim od mogućih daljih boli i razaranja, te pretvaranja njegovih svetišta u nepopravljive ruševine''. Roosevelt je odgovorio 16. lipnja da su zračni napadi na italiju ''ograničeni na vojne ciljeve do krajnjih mogućnosti'', a u slučaju napada na Rim ''avijatičari su temeljito upozoreni o lokaciji Vatikana i zapovijeđeno im je da ni jedna bomba ne smije pasti na Vatikanski grad''.
Prvo teško bombardiranje Rima zbilo se 19. srpnja 1943., kada je 521 bombarder B-17 USAAF izbacio 1.060 tona bombi na ranžirni kolodvor, tvornice čelika, tekstila i stakla te aerodrom Ciampino. Razorena je radnička četvrt San Lorenzo pri čemu poginulo između 2.000 i 4.500 civila. Između ostalog teško je oštećena i bazilika Papale di San Lorenzo fuori le Mura, koju su odmah posjetili papa Pio XII. i kardinal Giovanni Montini (budući papa Pavao VI.).

Kardinal Francis Spellman:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku 0ystPVI
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1303
REPUTACIJA : 109
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Icon_minitime24.04.19 8:32

Bombardiranje Rima 19. srpnja 1943., snimka iz zraka:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Zqj8EBt

Saveznici su ponovo bombardirali Rim 13. kolovoza 1943., kada je 106 teških bombardera B-17 Flying Fortress, 66 srednjih bombardera B-25 Mitchell i 102 srednja bombardera B-26 Marauder napalo ranžirni kolodvor San Lorenzo. A 5. studenog je jedan bombarder RAF-a izbacio 4 bombe u blizini željezničkog kolodvora Vatikan, pri čemu su popucala stakla na kupoli bazilike Svetog Petra i stradao je studio za izradu mozaika.

Tragovi krhotina bombi na željezničkom kolodvoru Vatikan:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku WJsAcQl

Ukupno je na ciljeve u Rimu i široj okolici, a vezano uz kampanju zauzimanja grada, izvedeno 110.000 borbenih letova i bačeno 60.000 tona bombi.
Rim je proglašen otvorenim gradom - gradom bez vojnih jedinica, zapovjedništava i ustanova - 14. kolovoza 1943. Oslobođen je 4. lipnja 1944., dva dana prije iskrcavanja Saveznika u Normandiji. Vojnici američke 5. armije ušli su u grad bez borbe jer su se Nijemci povukli na obrambenu liniju prema sjeveru. Jedan američki vojnik, vidjevši Colosseum, izrekao je čuvenu rečenicu: - Nisam znao da su naši bombarderi tako teško oštetili Rim!

Epizoda Monte Cassino

Dok je bombardiranje Rima bilo sa vojno-strateškog stajališta opravdano, zračni napad na Monte Cassino je upamćen kao najkontroverzniji potez Saveznika u talijanskoj kampanji.
Nakon savezničkog iskrcavanja na talijansko kopno i prodora do rijeka Sangro i Rapido savezničke snage su zaustavljene pred njemačkim obrambenim položaja zvanim Gustavova linija (Gustav-Linie). Ključni položaj Nijemaca je bio gradić Cassino u dolini rijeke Rapido, koji je s okolnim brdima činio glavnu prepreku nastupanju u smjeru Rima. Bitka za Cassino je bila najdulja i najkrvavija u čitavoj kampanji u Italiji, a trajala je puna 123 dana - od 17. siječnja do 18. svibnja 1944. - i stajala je Saveznike 55.000 poginulih, ranjenih i nestalih vojnika.

Položaj Cassina na zemljopisnoj karti:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Dl2FRpm

Zapadno od Cassina nalazi se brdo imenom Monte Cassino, a na njegovom vrhu (519 m/nm) benediktinski samostan utemeljen 529. godine. Samostan se smatra jednim od duhovnih središta srednjevjekovne Europe, a u svojoj knjižnici i zbirci umjetnina čuvao je kulturno-povijesno blago neprocjenjive vrijednosti. Srećom je većina zbirke na vrijeme prenesena u Vatikan.

Samostan Monte Cassino:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku ByZaGMM

S obzirom na dominantni položaj iznad doline rijeke Rapido i gradića Cassino samostan je predstavljao idealnu obrambenu točku. Pitanje je bilo jesu li ga Nijemci u početku bitke zaposjeli ili ne, a to je ostalo kontroverzno do danas. Po vlastitim izvorima Nijemci su poštivali neutralnost samostana, dok su Saveznici mislili drugačije.
Sve je počelo nakon sloma prvog savezničkog napada na brdo Monte Cassino. Pojedini saveznički zapovjednici sumnjali su da Nijemci koriste samostan kao promatračku točku i kao artiljerijski položaj. U svrhu provjere tih tvrdnji zapovjednik savezničkih zračnih snaga na Mediteranu general Ira Eaker i zamjenik zapovjednika cjelokupnih savezničkih snaga na Mediteranu general Jacob Devers zajednički su nadletjeli samostan, te su ustvrdili da su vidjeli njemačke vojnike u dvorištu i mitraljeska gnijezda na udaljenosti 50 m od zidova samostana.
Osoba u njemačkim vojnim uniformama zaista je bilo u samostanu, ali po tvrdnjama Nijemaca samo kao radoznalih ljubitelja povijesti i umjetnosti. To je donekle potvrdio i general Geoffrey Keyes iz američkog II. korpusa, koji je više puta letio nad samostanom i obavijestio zapovjedništvo američke 5. armije da ''nije vidio ni traga njemačkim položajima''.

General Jacob Devers:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku OU7UoNe

Na kraju je presudilo upozorenje generala Francisa Tukera, zapovjednika 4. indijske divizje koja je imala izvesti izravni napad na brdo Monte Cassino, a koji je ustvrdio da Nijemci koriste samostan kao promatračku točku za artiljeriju - i zatražio je da bude bombardiran iz zraka. Zapovjednik 5. armije general Mark Clark i njegov načelnik štaba general Alfred Gruenther nisu bili uvjereni da u samostanu i oko njega ima Nijemaca, pa su prepustili odluku glavnom zapovjedniku savezničkih snaga u Italiji generalu Harlodu Alexanderu koji je dao dopuštenje za bombardiranje.
U zračnom napadu 15. veljače 1944. sudjelovala su 142 teška bombardera B-17 Flying Fortress, 47 srednjih bombardera B-25 Mitchell i 40 srednjih bombardera B-26 Marauder, koji su na samostan izbacili 1.150 tona bombi i pretvorili ga u ruševine. Među četrdesetak preživjelih bio je 79-godišnji opat Gregorio Daimare i 6 redovnika koji su se sklonili pod svodove duboko unutar samostana, dok su ostali bili farmerske obitelji i siročad koji su ovdje potražili utočište.

Bombarderi B-25 Mitchell u napadu na Monte Cassino:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku 8RaXi6e

Ruševine samostana nakon zračnog napada:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Xfe7lbu

Papa Pio XII. nije otvoreno komentirao rušenje Monte Cassina, ali je vatikanski državni tajnik Luigi Maglione rekao diplomatskom predstavniku USA Haroldu Tittmannu da je bombadiranje samostana ''kolosalna zabluda i golema glupost''.
Pretvaranjem samostana u ruševine Saveznici su sâmi sebi učinili medvjeđu uslugu, jer su Nijemci sada bili oslobođeni svakog obzira i zaposjeli su Monte Cassino, te pretvorili ostatke građevine u jako uporište koje je zaposjela 1. padobranska divizija. Bitka za Monte Cassino potrajala je još tri mjeseca i stajala je Saveznike golemih žrtava.
Veličanstveni sakralni objekt i spomenik kulture nemjerljive vrijednosti poslije rata je obnovljen, te stoji i danas na mjestu gdje je utemeljen prije gotovo 15 stoljeća.
Na vrh Go down
Vojnik Graničar
Major
Major
Vojnik Graničar

Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima VZ
Medalja za Vojne Zasluge VZ
JM10 JM
Jubilarna Medalja "Prva Petol(j)etka JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 5687
REPUTACIJA : 254
ČLAN OD: : 2011-09-05
DOB : 49
M(j)esto Split

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Icon_minitime24.04.19 8:41

@Stanko1 (citat):

Rano ujutro 1. kolovoza 1943. poletjela je u napad formacija od 178 bombardera B-24.
Radilo se o iznimno opasnoj i dugotrajnoj misiji tokom koje je trebalo u oba smjera preletjeti razdaljinu od 2.400 milja, uglavnom iznad teritorija koji su kontrolirali Nijemci ili njihovi saveznici i bez lovačke pratnje.
Posljednji bombarder vratio se u bazu nakon punih 14 sati leta (s 365 rupa od mitraljeskih zrna).

Bombarderi su letjeli na ekstremno malim visinama kako bi izbjegli radarsku detekciju.
Također je i sâm napad bio izveden s ekstremno malih visina, a bombe su imale upaljače s usporenim djelovanjem.
Ovo je nevjerojatno.
Avion je pogodilo 365 metaka.  Shocked
I on se nakon 14 sati leta vrati u svoju bazu.
Država je ovim ljudima slobodno mogla reći, vi ste svoj zadatak i rat završili, imate do kraja života osiguranu mirovinu (penziju) idite kući.
Na vrh Go down
http://www.liveleak.com/
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1303
REPUTACIJA : 109
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Icon_minitime24.04.19 9:12

@Vojnik Graničar (citat):
Ovo je nevjerojatno.
Avion je pogodilo 365 metaka.  Shocked
I on se nakon 14 sati leta vrati u svoju bazu.
Država je ovim ljudima slobodno mogla reći, vi ste svoj zadatak i rat završili, imate do kraja života osiguranu mirovinu (penziju) idite kući.
To je skoro pa ništa, jer su se mnogi američki bombarderi vraćali u baze i s preko 1.000 rupa od mitraljeskih zrna. Naročito je otporna na pogotke bila leteća tvrđava B-17. Zabilježena su najmanje dva slučaja da je B-17 preživio sudar u zraku s njemačkim lovcem. Prvi takav slučaj zabilježen je 1. veljače 1943. Iznad Tunisa kada se njemački Messerschmitt Bf-109 sudario s letećom tvrđavom imena All American. Njemački pilot Erich Paczia je poginuo (pretpostavlja se da je u trenutku sudara već bio mrtav ili onesposobljen), dok je pilot B-17 Kenneth Bragg uspio dovesti avion do aerodroma u Alžiru.
 
B-17 All American na povratku u bazu nakon sudara u zraku s njemačkim lovcem Bf-109:
 
Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku 52NiY63
 
Pojedini bombarderi su se vraćali u baze kao gomila rupa povezana međusobno ostacima konstrukcije. Pedantni Nijemci su proračunali da im za rušenje jedne leteće tvrđave treba u prosjeku 20 pogodaka granatama kalibra 20 mm ili 7 pogodaka kalibra 30 mm, dok su se mitraljezi pokazali neefikasnima. B-24 Liberator je bio nešto manje otporan, ali je također mogao apsorbirati na stotine pogodaka mitraljeskim zrnima.
Dijelim mišljenje da se te momke nakon zastrašujućeg iskustva moglo poslati kućama, ali su propisi bili drugačiji. Američke bombarderske posade morale su obaviti 25 borbenih letova, a britanske 30.
Na vrh Go down
Vojnik Graničar
Major
Major
Vojnik Graničar

Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima VZ
Medalja za Vojne Zasluge VZ
JM10 JM
Jubilarna Medalja "Prva Petol(j)etka JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 5687
REPUTACIJA : 254
ČLAN OD: : 2011-09-05
DOB : 49
M(j)esto Split

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Icon_minitime24.04.19 12:43

@Stanko1 (citat):

Dijelim mišljenje da se te momke nakon zastrašujućeg iskustva moglo poslati kućama, ali su propisi bili drugačiji.
Američke bombarderske posade morale su obaviti 25 borbenih letova, a britanske 30.
Jedno je vratiti se sa malim oštećenjima ili nikakvim od neprijateljske vatre i imati 25-30 borbenih letova a drugo je vratiti se izbušen kao švicarski sir.
Što bi se u narodu reklo, pokloniti im se do poda što su to preživjeli.
Na vrh Go down
http://www.liveleak.com/
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1303
REPUTACIJA : 109
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Icon_minitime24.04.19 15:14

@Vojnik Graničar (citat):
Jedno je vratiti se sa malim oštećenjima ili nikakvim od neprijateljske vatre i imati 25-30 borbenih letova a drugo je vratiti se izbušen kao švicarski sir.
Što bi se u narodu reklo, pokloniti im se do poda što su to preživjeli.
Dakako. U prilog tome jedan opširniji osvrt:
 
Najopasnije borbeno mjesto u Drugom svjetskom ratu
 
Glavne zvijezde ili celebrities zračnog rata su uvijek piloti lovci. Ako su k tome zračni asovi, tim prije. No glavna uloga i zasluge za ukupnu pobjedu u Drugom svjetskom ratu (koliko se odnosi na doprinos zračnih snaga) pripada masi uglavnom anonimnih avijatičara - posadama teških bombardera USAAF i RAF.
 
Uriniranje uzduž i poprijeko Njemačke
 
Ti ljudi su obavljali vjerojatno najteži posao koji se može zamisliti u zračnom ratu - da uništavaju vojni i ekonomski potencijal najopasnijeg protivnika s kojim se ikada suočila neka zračna sila - Njemačke. Iskušenja kroz koja su prolazile bombarderske posade mogu se donekle usporediti jedino s opasnostima kroz koje su prolazile posade torpednih aviona.
Nitko to nije sažeo bolje od Wally Hoffmana, nekadašnjeg pilota bombardera B-17 509. skvadrona 351. bombarderske grupe u sastavu 8. zračne armije USAAF (8th Air Force). Kao 22-godišnjak sudjelovao je u 35 borbenih misija, između ostalih i u drugom napadu na Schweinfurt (Second Schweinfurt Air Raid) 14. listopada 1943. u kojem su Amerikanci izgubili 60 od 291 leteće tvrđave B-17.
 
Wally Hoffman:
 
Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku TqRa6mg
 
Hoffman opisuje kako je tog jutra 14. listopada promatrao prazne krevete svojih ratnih drugova koji se nisu vratili iz prethodne misije. - Nisam tada ni slutio - kaže - da će večeras biti još 600 praznih kreveta. - Dok je šetao spavaonicom uhvatila ga je depresija, pa i strah. - Nema u tome ničeg glamuroznog - naglašava. - Mi idemo u borbu pet milja iznad Zemlje, a tamo nema rova ni zaklona. Većinom nema ni prilike da uzvratiš udarac, samo sjediš i čekaš što ti je dosuđeno.
Između ostalog Hoffman opisuje i kako su koristili kondome u sasvim netipične svrhe. Stavljali su ih preko mikrofona u masci za kisik kako bi spriječili njegovo smrzavanje. Također im je služio za uriniranje tokom leta - napunili bi ga, svezali čvor na vrhu i bacili ga iz aviona. - Kada su me djeca pitala što sam radio u ratu rekao sam ''imao sam užitak pišati uzduž i poprijeko Njemačke''.
U avionima višesjedima tj. s većim brojem članova posade svaki je avijatičar imao svoju ulogu i zaduženje, a morali su djelovati kao usklađeni tim. Pri tome nisu baš uživali u komforu. Bombarderski zadaci su obavljani uglavnom na visinama između 6.000 i 8.000 m, gdje je temperatura bila ispod -40°C. Kabine pod tlakom i unutarnje grijanje uvedeni su tek na bombarderu B-29, dok su posade B-17, B-24 i britanskih Lancaster i Halifax morale biti zaštićene bundama s električnim grijanjem, krznenim kapama i toplim čizmama. Također su koristili pancirne prsluke i šljemove za zaštitu od krhotina PZO granata (Flak Jacket). Na velikim visinama nosili su maske za kisik.
 
Raspored posade u bombarderu Boeing B-17 Flying Fortress. Za one koji ne znaju engleski bombardier = ciljatelj bombi, engineer - top turret gunner = mehaničar - strijelac u gornjoj kupoli, ball turret gunner = strijelac u loptastoj (donjoj) kupoli, waist gunners = pojasni (bočni) strijelci, tail gunner = repni strijelac:
 
Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku I8VMWWc
 
Raspored posade u avionu Avro Lancaster. Bomb aimer/front gunner = ciljatelj bombi i prednji strijelac, wireless operator = radio operater, flight engineer = mehaničar leta (drugi pilot), mid upper gunner = strijelac u gornjoj kupoli, rear gunner = stražnji strijelac. Escape hatch = otvor za evakuaciju, entry hatch = ulazna vrata, astro dome = navigatorova kupola za rad sa sekstantom:
 
Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku FQTN8bM
 
Član posade bombardera B-24 Liberator s pancirnim prslukom i šljemom:
 
Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku CcKD7nx
 
Bočni ili pojasni strijelci u bombarderu B-17:
 
Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku PvJ4loG
 
Posade bombardera obavljale su najteže moguće zadaće u borbi s najmoćnijim protivnikom svog vremena, stoga su i gubici bili iznimno visoki. Primjerice, RAF Bomber Command je izgubila 56.000 poginulih avijatičara ili 51% od ukupno 110.000 avijatičara koji su letjeli u borbenim misijama. Američka 8th Air Force je imala između 26.000 i 28.000 poginulih ili 12,3% od ukupno 210.000 avijatičara u sastavu ove zračne armije.
Osim napada lovaca za bombardere je bila vrlo opasna i protuzračna paljba sa zemlje, naročito iznad jako branjenih područja poput Ruhra (posade su to područje ironično zvale Happy Valley - sretna dolina). Njemačka PZO s topovima kalibra 88, 105 i 128 mm bila je ne samo izvanredno gusto postavljena već za ono doba i vrlo precizna. Od paljbe flaka (Flugabwehrkannone) mnogi su bombarderi bivali oštećeni, a neki i srušeni.
 
B-17 srušen od PZO artiljerije iznad Marseburga u Njemačkoj:
 
Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku HzsbdM1
 
Još opasniji su bili napadi njemačkih lovaca, koji su u povratku bombarderskih formacija posebno vrebali avione oštećene od PZO paljbe jer su ostali bez zaštite Combat Boxa. Prema nekim izvorima više od polovice bombardera koje su srušili lovci stradalo je dok su letjeli izvan formacije.
 
Dvije fotografije borbenih oštećenja B-17:
 
Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku 2DGdHpj
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1303
REPUTACIJA : 109
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Icon_minitime24.04.19 15:17

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Z1Dp8xT

Okolnosti u kojima ne bi želio biti

Jednom sam - davno je to bilo - pričao s prijateljem nešto o Drugom svjetskom ratu, pa se njemu otela primjedba kako su posade bombardera dobivale odlikovanja po kriteriju ''koliko tona bombi su izbacili na njemačke gradove''. Odgovorio sam mu da su se ordeni zaslužili u okolnostima u kojima on ne bi želio biti.
Prema dostupnim podacima od 19 Kongresnih medalja časti (najviše američko odlikovanje za podvige u ratu koje odgovara njemačkom Viteškom križu, britanskom Viktorijinom križu i ordenu Heroja Sovjetskog Saveza), koliko su ih dobili pripadnici USAAF na europskom ratištu, samo jednu je dobio pilot lovac - sve ostale su dobili članovi bombarderskih posada.

Kongresna medalja časti (Medal of Honor), varijanta za zrakoplovstvo:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Q1K51LE

Vrijedi spomenuti neke primjere, a jedan je narednik Maynard Smith. Kao strijelac u donjoj kupoli B-17 sudjelovao je u napadu na podmorničku bazu St. Nazaire 1. svibnja 1943. U povratku, zbog pogreške navigatora i leta u oblacima, avion je napustio formaciju i skrenuo prema Brestu. Navigator je bio uvjeren da je riječ o britanskoj obali, a ne o jako branjenom području.
Paljba PZO topova natjerala je pilota da spusti avion na minimalnu visinu, a zatim su se pojavili i lovci. Sredinu aviona zahvatio je jak požar, a Smithova kupola je izgubila energiju. Dok su trojica članova posade iskočila (nikada nisu pronađeni) Smith se prihvatio gašenja požara, pomaganja ranjenima i gađanja lovaca iz mitraljeza. Punih devedeset minuta borio se s požarom od kojeg se metalna oplata trupa po sredini već počela topiti, pri čemu je rukama vadio municiju iz vatre i izbacivao je iz aviona. Požar je napokon ugašen, a trup aviona se pri slijetanju prepolovio. Sva sedmorica preostalih članova posade su preživjela, a Smith je za svoj podvig dobio Medalju časti.

Narednik Maynard Smith prima Medalju časti od ministra rata Henry Stimsona:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku GBPamcj

Robert Femoyer bio je navigator u bombarderu B-17. U napadu na Merseburg 2. studenog 1944. avion je oštećen PZO granatama i morao je napustiti formaciju. U takvim okolnostima avion se spušta na minimalnu visinu kako bi izbjegao napade njemačkih lovaca. Ključni čovjek koji je mogao dovesti bombarder do Britanije bio je navigator, no problem je bio u tome što je Femoyer bio teško ranjen na više mjesta. Drugi članovi posade smjestili su ga u položaj iz kojeg je mogao nadzirati svoje karte i instrumente. Premda je trpio nepodnošljive bolove odbio je primiti morfij jer se bojao da ne izgubi svijest ili sposobnost prosuđivanja, te je uspio provesti bombarder mimo jako branjenih područja. Tek kada su preletjeli La Manche pristao je uzeti morfij, a nedugo nakon slijetanja je preminuo. Posthumno je odlikovan Medaljom časti.

Robert Femoyer:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku 0ln6VCW

Narednik Archibald Matthies je bio mehaničar-strijelac u bombarderu B-17, a potporučnik Walter Truemper navigator u istom avionu. U bombarderskoj misiji iznad Leipziga 20. veljače 1944. avion je napadnut od lovaca, pri čemu je kopilot poginuo dok je glavni pilot bio ranjen i bez svijesti. U takvim okolnostima posada napušta avion, međutim upravljanja se prihvatio Matthies i premda nije bio kvalificirani pilot uspio je uz pomoć Truempera dovesti avion do Britanije. Čim su preletjeli britansku obalu ostatak posade je iskočio, dok su Matthies i Truemper odlučili pokušati spustiti avion kako bi spasili pilota.
Obratili su se jednoj zračnoj bazi za urgentno slijetanje odakle su im poslali avion da im bude od pomoći. Pilot tog aviona promotrio je bombarder sa svih strana i zaključio da je u takvom stanju da ga neiskusna posada neće moći spustiti. Stoga je Matthiesu i Truemperu rečeno da podignu avion na veću visinu, usmjere ga prema nenastanjenom području i iskoče, no oni su to odbili učiniti rekavši da neće napustiti svog pilota. Dvaput su se pokušali spustiti, oba puta bez uspjeha. U trećem pokušaju avion se razbio i sva trojica su poginuli. Matthies i Truemper su posthumno odlikovani Medaljom časti.

Archibald Matthies:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku 2Sfkcce

Walter Truemper:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku OsLskdX

Potporučnik John Morgan je bio kopilot u bombarderu B-17. U napadu na Hanover 28. srpnja 1943. avion je oštećen od lovaca, pri čemu je glavni pilot Robert Campbell ranjen u glavu i izgubio razum. Morgan je najprije morao podići tijelo pilota koje se naslonilo na komande i blokiralo ih, a zatim je preuzeo upravljanje. Puna dva sata vodio je avion jednom rukom, dok se drugom hrvao s poludjelim pilotom koji ga je udarao i izbio mu nekoliko zuba. Nakon odbacivanja bombi iznad Hanovera u pomoć mu je priskočio navigator i odvukao pilota (koji je kasnije umro) u prednji dio aviona. Za svoj podvig Morgan je odlikovan Medaljom časti.

Zapovjednik 8th Air Force general Ira Eaker uručuje Johnu Morganu Medalju časti:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku CUn7cBH
Na vrh Go down
Stanko1
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
Stanko1

JM10 JM
Jubilarna Medalja 7 g. JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 1303
REPUTACIJA : 109
ČLAN OD: : 2013-02-24
DOB : 70
M(j)esto Zagreb

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Icon_minitime25.04.19 10:43

Luftwaffe protiv teških bombardera USAAF

Nijemcima se u Drugom svjetskom ratu jako osvetilo podcjenjivanje Sjedinjenih Američkih Država, njihovog industrijskog i ratnog potencijala, a time i njihovog ratnog zrakoplovstva. Hitler osobno, opsjednut svojim rasnim i nacionalnim fikcijama, tvrdio je da Amerikanci ne mogu biti efikasni u ratu jer nisu prisno povezana nacija u europskom smislu. A njegov zamjenik i zapovjednik Luftwaffe Hermann Göring sprdao se s američkim avionima, govoreći da su američki lovci bijedne borbene kvalitete, da je bombarder B-17 ''obična krntija'' i da Amerikanci ''znaju proizvoditi samo frižidere''.
Slično je govorio i general Hans Jeschonnek, načelnik generalštaba Luftwaffe odgovoran za protuzračnu obranu Reicha. Međutim, počeo je mijenjati mišljenje nakon što mu je njemački zrakoplovni ataše u Washingtonu poslao specifikacije najnovijih američkih borbenih aviona. A potkraj ljeta 1942., nakon što su se prvi bombarderi USAAF pojavili iznad Europe, shvatio je što će se dogoditi kada počnu dolaziti u masama. Na jednom sastanku s Hitlerom i Göringom početkom 1943. zahtijevao je da se odmah pristupi jačanju protuzračne obrane i da se zrakoplovna industrija preorijentira na veću proizvodnju lovaca, međutim bez uspjeha. Jeschonnek je bio deprimiran zbog takve lakomislenosti, ali nije mogao ništa učiniti.

General Hans Jeschonnek:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku V60h5z8

Početkom masovnih napada bombardera USAAF na Njemačku smatra se 17. travnja 1943., kada je 115 letećih tvrđava B-17 napalo tvornicu Focke Wulf u Bremenu. Otada su napadi bili sve češći i sve većim snagama.
Pojava novog protivnika na nebu iznad Reicha zatekla je Nijemce nepripremljene. Pokazalo se da američki dnevni napadi, premda izvođeni manjim brojem bombardera i s manjom tonažom bombi od Britanaca, nanose puno veću štetu jer su B-17 gađali točno određene ciljeve i za ono doba vrlo precizno zahvaljujući izvrsnoj nišanskoj spravi tipa Norden.
Također se pokazalo da je leteća tvrđava sve prije nego ''krntija bijedne borbene kvalitete''. To su na svojoj koži osjetili njemački lovci koji bi se neoprezno približili bombarderskoj formaciji. Varijanta B-17E bila je naoružana s 10, a B-17F s 11 teških mitraljeza. Osim toga Amerikanci su uveli i posebni borbeni poredak pod nazivom Combat Box, gdje su bombarderi bili grupirani u gusto zbijene formacije kako bi se štitili uzajamno.

Nišanska sprava Norden:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku 1CqXxbd

Od obrambene paljbe bombardera USAAF nisu stradali samo prosječni piloti već i neki zračni asovi. Jedan od njih bio je Friedrich Geisshardt (102 zračne pobjede), koji je 5. travnja 1943. u svom Fw 190 bio pogođen metkom iz mitraljeza B-17 u trbuh. Uspio je prisilno spustiti avion, ali je idućeg dana umro. Od obrambene paljbe B-17 stradao je i jedan od najvećih talijanskih asova Franco Luchinni.

Friedrich Geisshardt:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Nrtp3lw

Nakon početka zračne ofenzive USAAF Nijemci su bili primorani na drastične mjere. Povukli su sa drugih fronti (prije svega iz SSSR) glavninu lovačkih snaga i koncentrirali ih za obranu Reicha; zrakoplovnu industriju preorijentirali su na veću proizvodnju lovaca; a u PZO artiljeriji i ekipama za raščišćavanje ruševina samo u 1943. godini angažirali su dodatnih milijun ljudi. Također su svoje pilote dodatno pripremali za borbu s četveromotornim bombarderima.

Njemačka ilustracija koja prikazuje polje djelovanja mitraljeza na B-17:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku WFBNVng

Piloti Luftwaffe s maketama B-17:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku FtK9BC3

Nakon prvih neugodnih iskustava s letećim tvrđavama piloti Luftwaffe počeli su napadati bomberderske formacije sa čela, jer su primijetili da je obrambena paljba iz tog sektora najslabija. Tvorci taktike čeonih napada bili su zračni asovi Egon Mayer i Georg Peter Eder.

Egon Mayer:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku 5ZV9rlA

Lovci bi obično započinjali napade koso odozgora, iz smjera između 11 sati i 1 sat. Bombarderskoj formaciji približili bi se u poretku staffela (eskadrile) u obliku raširenog slova U, a zatim bi se raspršili na parove ili pojedinačne avione i napadali izabrane ciljeve. Iskusni piloti nakon toga bi se strmoglavili prema dolje, ravno kroz bombardersku formaciju, jer bi na taj način bili najkraće izloženi obrambenoj paljbi. Oni koji bi se pokušali podići učinili bi kobnu pogrešku jer bi bili izrešetani.
Čeoni napadi, zbog velike susretne brzine, tražili su od pilota-lovaca maksimalnu koncentraciju i preciznost, ali bi za vješte pilote dvije-tri sekunde bile dovoljne da sruše ili teško oštete bombarder.
Najuspješniji u uništavanju četveromotornih bombardera bio je Georg Peter Eder. Od njegovih 78 zračnih pobjeda 36 su bili bombarderi B-17 i B-24.

Georg Peter Eder:

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku VGIM3QN

Prije nego netko pomisli da je rušenje američkih četveromotornih bombardera bio lagani sport valja reći da taj isti Georg Peter Eder nosi još dva rekorda. Sâm je bio srušen 17 puta, pri čemu je 8 puta prisilno sletio i 9 puta je morao iskočiti. Bio je ranjen 14 puta.
Dok je Mayer poginuo u zračnoj borbi (srušio ga je Amerikanac na P-47), Eder je preživio rat. Dana 22. siječnja 1945. srušen je nedaleko Parchima dok se spuštao svojim Me-262, a zračnu pobjedu podijelili su jedan pilot na P-38 i jedan na P-51. Pri padu je Eder slomio obje noge i dočekao je kraj rata na liječenju.
Na vrh Go down
Vojnik Graničar
Major
Major
Vojnik Graničar

Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima VZ
Medalja za Vojne Zasluge VZ
JM10 JM
Jubilarna Medalja "Prva Petol(j)etka JM
Prim(j)eran Vojnik PV
BROJ POSTOVA: : 5687
REPUTACIJA : 254
ČLAN OD: : 2011-09-05
DOB : 49
M(j)esto Split

Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Icon_minitime25.04.19 12:07

@Stanko1 (citat):

Lovci bi obično započinjali napade koso odozgora, iz smjera između 11 sati i 1 sat. Bombarderskoj formaciji približili bi se u poretku staffela (eskadrile) u obliku raširenog slova U, a zatim bi se raspršili na parove ili pojedinačne avione i napadali izabrane ciljeve.
Iskusni piloti nakon toga bi se strmoglavili prema dolje, ravno kroz bombardersku formaciju, jer bi na taj način bili najkraće izloženi obrambenoj paljbi.
Oni koji bi se pokušali podići učinili bi kobnu pogrešku jer bi bili izrešetani.

Čeoni napadi, zbog velike susretne brzine, tražili su od pilota-lovaca maksimalnu koncentraciju i preciznost, ali bi za vješte pilote dvije-tri sekunde bile dovoljne da sruše ili teško oštete bombarder.
Najuspješniji u uništavanju četveromotornih bombardera bio je Georg Peter Eder.
Od njegovih 78 zračnih pobjeda 36 su bili bombarderi B-17 i B-24.
Tko bi rekao da su ti američki bombarderi bili tako dobro naoružani sa protuavioskim mitraljezima da su im Njemci jedva našli slabu točku obrane.!!! Suspect
Na vrh Go down
http://www.liveleak.com/
Sponsored content




Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku   Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku Icon_minitime

Na vrh Go down
 
Zapisi o vojnim letjelicama i ratovanju u zraku
Na vrh 
Stranica 1/5Idi na stranicu : 1, 2, 3, 4, 5  Next

Permissions in this forum:Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
FORUM BIVŠIH PRIPADNIKA NEKADAŠNJE JNA 22.12.1941 - 18.07.1991 :: VOJNA PLATFORMA :: Vojna Historija / Vojna Povijest / Vojna Istorija-
Idi na: