FORUM BIVŠIH PRIPADNIKA NEKADAŠNJE JNA

Sva(t)ko ima pravo na sjećanja - Свако има право на сећања - Vsak ima pravico na spomine - Секој има право на сеќавање - Gjith kush ka të drejt për kujtime - Mindenkinek joga van az emlekeihez
 
HomeEventsRegistracijaLogin

Share | 
 

 KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan

Go down 
Idi na stranicu : Previous  1 ... 13 ... 22, 23, 24, 25  Next
AutorPoruka
Stanko1
Stariji vodnik I klase
Stariji vodnik I klase
avatar

Jubilarna Medalja 7 g. Jubilarna Medalja 7 g.
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 784
REPUTACIJA : 80
Član od : 2013-02-24
Dob : 69
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   21.04.18 19:49

Pogibija ''Crvenog baruna'' Manfreda von Richthofena 21. travnja/aprila 1918.



Manfred Albrecht Freiherr von Richthofen (1892.-1918.) bio je njemački konjički oficir koji se početkom Prvog svjetskog rata borio u Rusiji, Francuskoj i Belgiji. U jesen 1915. godine premješten je u ratno zrakoplovstvo i u ožujku/martu 1916. postao je pilot bombardera Albatros C.III. u Kampfgeschwader 2. U početku je ostavio dojam ispodprosječnog pilota, ali je u ljeto 1916. izabran za pilota-lovca i 17.rujna/septembra iste godine srušio je svoju prvu službeno priznatu žrtvu iznad Cambraia. S 80 priznatih zračnih pobjeda smatra se najvećim zračnim asom Prvog svjetskog rata. Od srpnja/jula 1917.letio je na poznatom trokrilnom lovcu Fokker Dr.I obojenom u crvenu boju, pa je od Saveznika dobio nadimak Crveni barun.

Replika Richthofenovog aviona Fokker Dr.I:



Richthofen je poginuo 21. travnja 1918. kod mjesta Vaux-sur-Somme u Francuskoj. Okolnosti njegove pogibije nisu do kraja razjašnjene, jedino se pouzdano zna da je bio pogođen metkom kalibra 7,7 mm koji mu je oštetio srce i pluća. U posljednjim sekundama života uspio je prisilno spustiti avion, a prije nego je izdahnuo navodno je izustio riječ ''kaputt''. Za rušenje Richthofena RAF je kreditirao kanadskog pilota kapetana Roya Browna. No većina izvora pripisuje rušenje australskom naredniku Cedricu Popkinu, koji je navodno ispalio fatalni hitac iz mitraljeza sa zemlje.

Roy Brown:



Cedric Popkin:



Australski vojnici kod ostataka Richtofenovog aviona:



Britanci su sahranili Richthofena na groblju sela Bertangles sa svim vojnim počastima. Njegovi posmrtni ostaci su 1920. premješteni na njemačko vojno groblje u Fricourtu, 1925. u Berlin, a 1975. u Wisebaden.Njemačka zrakoplovna regimenta smještena u zračnoj bazi Wittmundhafen danas nosi ime Taktisches Luftwaffengeschwader 71 "Richthofen".
Na vrh Go down
Max Blitz
KONTRA ADMIRAL
KONTRA ADMIRAL
avatar

Orden za vojne zasluge s velikom zvijezdom (I.red) Orden za VZ
Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima Orden za VZ
Medalja za Vojne Zasluge Medalja za VZ
Jubilarna Medalja "Prva Petol(j)etka Prva Petol(j)etka
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 22724
REPUTACIJA : 618
Član od : 2012-10-30
Dob : 50
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   22.04.18 23:15

22. travnja 1915. tijekom Druge bitke kod Ypresa u Belgiji, Njemačka je prvi put eksperimentalno upotrijebila svoje novo oružje, bojni otrov kasnije nazvan iperit.
Iperit, diklordietil-sulfid, žućkasta je uljevita tekućina (ledište 14.4 °C, vrelište 216 do 218 °C), ne miješa se s vodom, spada u skupinu plikavaca. Težak je stanični otrov, oštećuje kapilare, a brzo se razara oksidativnim sredstvima (klornim vapnom, hipermanganom).
U početku masovno korišten suzavac vojnim stratezima se nakon kratkog vremena pokazao nedovoljno učinkovit pa je započet razvoj smrtnonosnih agensa. Njemačke snage kod Ypresa su nakon ispuštanja 168 tona bojnog otrova uspjele iz rovova otjerati francuske trupe, no zbog zadržavanja otrovnog plina na tom području nisu uspjeli iskoristiti raspad savezničke linije.
Iako su kemijska oružja odgovorna za smrt samo četiri posto stradalih u bitkama Prvog svjetskog rata, njihov psihološki učinak bio je kudikamo veći, pogotovo uzevši u obzir da mnoge jedinice u početku korištenja tog oružja nisu imale nikakvu opremu koja bi ih zaštitila od trovanja i duge, bolne smrti.
Posljedice korištenja bojih otrova u Prvom svjetskom ratu osjećaju se i danas. Nerijetko se prilikom građevinskih radova naiđe na granate s bojnim otrovom.
Patrick van Wanzeele je valjda posljednja žrtva njemačkog napada bojnim otrovom prije stotinu godina. On nije sudionik Prvog svjetskog rata, nego iz vlastite znatiželje istražuje nekadašnje bojište u Flandriji. Prije par godina je iskopao i jednu granatu s bojnim otrovom.
"Osjećao sam se kao da gorim i imao sam vrućicu s temperaturom od 41 stupnja. Bilo mi je jasno da mi nije dobro." Na sreću, izgleda da je došao u dodir samo s minimalnom količinom iperita jer inače više ne bi bio s nama. "Iskopao sam granatu i naslonio je na jedno drvo i možda je držao jedva tri minute. Ali već tada je moja ruka bila potpuno crvena i morao sam u bolnicu. Kao da sam izgorio od tog plina."
Iako je Ženevskim protokolom iz lipnja 1925. potvrđena zabrana primjene kemijskoga i biološkoga oružja, uporaba bojnih otrova u ratnim sukobima ipak je nastavljena.
U razdoblju od 1966. do 1978. Opća skupština UN-a donijela je nekoliko rezolucija o zabrani uporabe kemijskoga oružja. Nakon pregovora koji su od 1980. vođeni u okviru UN-a, u rujnu 1992. donesena je Konvencija o kemijskome oružju (Chemical Weapons Convention, CWC), kojom je zabranjen njegov razvoj, proizvodnja i skladištenje, te je određeno uništenje postojećih zaliha. Konvencija je bila otvorena za potpisivanje od siječnja 1993., a stupila je na snagu u travnju 1997.


Na vrh Go down
Max Blitz
KONTRA ADMIRAL
KONTRA ADMIRAL
avatar

Orden za vojne zasluge s velikom zvijezdom (I.red) Orden za VZ
Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima Orden za VZ
Medalja za Vojne Zasluge Medalja za VZ
Jubilarna Medalja "Prva Petol(j)etka Prva Petol(j)etka
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 22724
REPUTACIJA : 618
Član od : 2012-10-30
Dob : 50
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   24.04.18 22:01

Nakon desetogodišnjeg rata i opsade naizgled neosvojivog grada Grci su, prema legendi, 24. travnja 1184. godine pr. Kr. (pr. n. e.) uz pomoć lukavstva ušli u Troju.
Danas je Troja (turski: Truva) ime arheološkog nalazišta na navodnoj lokaciji epske Troje u Maloj Aziji, kod mjesta Hissarlik (turski za 'Mjesto utvrda') u sjeverozapadnoj Turskoj, u blizini morske obale jugozapadno od Dardanela pod planinom Idom.
U vrijeme Trojanskog rata (1194. pr. Kr.-1184. pr. Kr.) živjela je najljepša žena na svijetu, Helena, žena spartanskog kralja Menelaja koji je bio brat Agamemnona, tzv. kralja nad kraljevima. On je dugo vremena ratovao protiv Troje i silno ju je želio uništiti. Kada je trojanski princ Paris oteo Helenu, Menelaj se za pomoć obratio svom bratu koji je skupio golemu vojsku i krenuo u pohod na Troju. Naime, Agamemnonu je otmica Helene bila odlična prilika da s razlogom napadne Troju. Grčka vojska je Troju opsjedala punih 10 godina da bi se na kraju poslužili jednom od najpoznatijih varki u povijesti.
Napravili su drvenog konja u kojegm su bili skriveni vojnici, dok se ostatak vojske pravio da odlazi. Naivni Trojanci su unatoč opomenama svećenika konja uveli u Troju misleći da su ga Grci napravili kao žrtvu Posejdonu kako bi im blagoslovio putovanje. Tijekom noći grčki su vojnici otvorili vrata na drvenom konju, te je unutra nahrupila cijela vojska, u potpunosti uništila grad i pobila većinu njegovih žitelja.
Jedini povijesni izvori u kojima se opisuje Trojanski rat su grčki junački epovi Ilijada i Odiseja, čiji je autor Homer. Ilijada opisuje 51 dan u posljednjoj, desetoj godini rata, a Odiseja razdoblje nakon rata, kojem je glavni junak Odisej. Priča o Trojanskom ratu je nadahnula i rimskog pjesnika Vergilija za ep Eneida u kojem je glavni lik Trojanac Eneja.
Stari Grci nisu sumnjali da Homer opisuje stvarni rat i događaje. Smatrali su da se rat dogodio u 13. ili 12. stoljeću pr. Kr. Njemački arheolog Heinrich Schliemann je 1870. započeo iskopavanja na mjestu za koje se vjeruje da je Troja koju je opisao Homer. Međutim, istraživanja nisu iznijela niti jedan konkretan dokaz da su se događaji koje opisuje Homer zaista i dogodili. Postoji i mišljenje da Homer u svojim pričama opisuje svojevrsnu kompilaciju ratovanja Grka u razdobljima Mikenske kulture i Brončanog doba, ali da se ne opisuju stvarni događaji.



Trojanski konj, drvena rekonstrukcija iz filma 'Troja' iz 2004. Danas na plaži turskog grada Çanakkale.

Na vrh Go down
Stanko1
Stariji vodnik I klase
Stariji vodnik I klase
avatar

Jubilarna Medalja 7 g. Jubilarna Medalja 7 g.
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 784
REPUTACIJA : 80
Član od : 2013-02-24
Dob : 69
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   25.04.18 7:21

Posljednja bombarderska misija letećih tvrđava B-17 u Europi, 25. travnja/aprila 1945.

Potkraj travnja 1945. Drugi svjetski rat u Europi brojao je svoje zadnje dane. Time je stigla do kraja i saveznička kombinirana bombarderska ofenziva protiv nacističke Njemačke jer je smanjivanjem teritorija pod nadzorom Trećeg Reicha ponestalo i ciljeva za teške bombardere. Od ukupno 1,5 milijun tona bombi bačenih na Njemačku i okupirane ili satelitske zemlje najviše su ih bacile legendarne Leteće tvrđave Boeing B-17 - 640.000 tona ili 43%.

Boeing B-17 Flying Fortress:



Posljednji zračni napad u sklopu kombinirane bombarderske ofenzive B-17 su izveli 25. travnja 1945., a cilj je bio tvornica Škoda u Plzeňu. Po nekim izvorima namjera savezničkih planera bila je porušiti tvorničke kapacitete da ne padnu u ruke Sovjetima. Iz Velike Britanije je poletjela formacija od 276 bombardera B-17 u pratnji 188 lovaca P-51 Mustang. Bombarderi su pripadali 91., 92., 303., 305., 379., 381., 384. i 398. bombarderskoj grupi 8. zračne armije. Tvornicu Škoda trebalo je napasti 198 B-17, dok će preostalih 78 bombardirati njemački vojni aerodrom kod Plzeňa.
Prije napada su Saveznici, prvi i jedini put tokom rata, upozorili preko radija radnike Škode da ne dolaze na posao i da ostanu na sigurnom do popodnevnih sati. Taj potez je bio rizičan za bombardere jer je Nijemcima omogućio da koncentriraju protuzračne topove u Plzeňu.

Tvornica Škoda u Plzeňu:



Bombardiranje je izvedeno vrlo precizno i procjenjuje se da je uništeno 70% tvorničkih objekata. Cilj je pogodilo 430 visokoeksplozivnih i veliki broj zapaljivih bombi koje su potpuno unišile 28 tvorničkih zgrada i teško oštetile još 33. Između ostalih uništeni su pogoni za proizvodnju i popravak tenkova, pogoni za proizvodnju lokomotiva i motornih vozila, energana i glavna skladišta. Protuzračna artiljerija je srušila 6 bombardera B-17 uz 27 poginulih članova posada, dok je dio avijatičara iskočio padobranom i pao u zarobljeništvo (neke od preživjelih članova posada Nijemci su ubili odmah po spuštanju).
Na vrh Go down
Stanko1
Stariji vodnik I klase
Stariji vodnik I klase
avatar

Jubilarna Medalja 7 g. Jubilarna Medalja 7 g.
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 784
REPUTACIJA : 80
Član od : 2013-02-24
Dob : 69
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   30.04.18 6:18

Najsjajnija pobjeda generala Leeja u Američkom građanskom ratu - bitka kod Chancellorsvillea 30. travnja/aprila do 6. svibnja/maja 1863.



Krajem mjeseca travnja 1863. godine snage Unije poznate kao Army of the Potomac pod zapovjedništvom generala Josepha Hookera, u okviru kampanje protiv glavnog grada Konfederacije Richmonda, koncentrirala se oko Chancellorsvillea u Virginiji. Hooker je planirao napasti s dvije strane i okružiti vojsku Juga pod imenom Army of Northern Virginia kojom je zapovijedao general Robert Lee. Snage Unije brojale su 134.000 ljudi, a snage Konfederacije 60.000.

Joseph Hooker:



Robert Lee:



Suočen s brojčano dvostruko jačim neprijateljem Lee se odlučio na smion i rizičan potez - podijelio je svoje snage u dva dijela. Otprilike petinu vojnika uputio je prema Fredericksburgu da blokiraju napredovanje snaga Unije na tom području, dok je s glavninom napao 30. travnja koncentraciju Hookerovih snaga u Chancellorsvilleu. Unatoč savjetima svojih podređenih Hooker je povukao trupe na obrambenu liniju i time prepustio inicijativu Leeju. Idućih nekoliko dana vođene su žestoke borbe uz obostrano velike gubitke, a bitka je okončana 6. svibnja povlačenjem snaga Unije.
U bici kod Chancellorsvillea Unija je izgubila preko 17.000 vojnika, od kojih 1.600 poginulih i 6.000 zarobljenih. Gubici Konfederacije bili su 13.000 vojnika, od kojih 1.660 poginulih i 2.000 zarobljenih. Bitka se smatra najsjajnijom Leejevom pobjedom u Američkom građanskom ratu.
Pobjedu Konfederacije pomutila je smrt Thomasa Jacksona zvanog Stonewall, najpopularnijeg generala Juga i jednog od najdarovitijihj vojskovođa u američkoj povijesti. Jackson je 2. svibnja greškom nastrijeljen od vlastite predstraže i izgubio je ruku, a oslabljeni organizam nije izdržao upalu pluća i umro je 10. svibnja.

Thomas Stonewall Jackson:



Pobjeda nad dvostruko jačim protivnikom uvjerila je generala Leeja da je njegova vojska nesavladiva i da može izvršiti svaki zadatak koji se pred nju postavi. Pokrenuo je svoju Army of Northern Virginia u veliku ofenzivu na sjever kako bi Pennsylvaniju i Maryland odvojio od Unije. Planove mu je poremetio poraz u odlučujućoj bici kod Gettysburga 1.-3. srpnja/jula 1863.

Bitka kod Chancellorsvillea, grafički prikaz:



Stanko1: komentar modifikovan dana: 30.04.18 8:07; prepravljeno ukupno 1 puta
Na vrh Go down
PORUCNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
avatar

Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima Orden za VZ
Medalja za Vojne Zasluge Medalja za VZ
Prim(j)eran Vojnik Znacka PV
Broj komentara : 6983
REPUTACIJA : 96
Član od : 2014-08-01
Dob : 56
M(j)esto Bijelo Polje

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   30.04.18 7:09

Nekako su mi čudne brojke o gubicima. Imaju brojke poginulih i zarobljenih. A ostali su nestali? Ranjeni?

_________________
Bili smo veca 'gospoda' dok smo bili 'drugovi', nego sto smo drugovi, sad, kad smo gospoda.
porucnik ness
Na vrh Go down
Stanko1
Stariji vodnik I klase
Stariji vodnik I klase
avatar

Jubilarna Medalja 7 g. Jubilarna Medalja 7 g.
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 784
REPUTACIJA : 80
Član od : 2013-02-24
Dob : 69
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   30.04.18 8:06

Brojke su zaokružene i podaci su malo skraćeni. Preuzeti su sa engleske wikipedije koja navodi preciznije brojke (za točnost se ne može garantirati):
- Unija ukupno 17.287, od čega 1.606 poginulih, 9.762 ranjena i 5.919 zarobljenih i nestalih
- Konfederacija ukupno 13.303, od čega 1.665 poginulih, 9.081 ranjen i 2.018 zarobljenih i nestalih
Kako je i među zarobljenicima bio nepoznati broj ranjenih smatrao sam da nije potrebno davati te podatke.
Na vrh Go down
PORUCNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
GENERAL POTPUKOVNIK
avatar

Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima Orden za VZ
Medalja za Vojne Zasluge Medalja za VZ
Prim(j)eran Vojnik Znacka PV
Broj komentara : 6983
REPUTACIJA : 96
Član od : 2014-08-01
Dob : 56
M(j)esto Bijelo Polje

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   30.04.18 9:31

@Stanko1 (citat):
Brojke su zaokružene i podaci su malo skraćeni. Preuzeti su sa engleske wikipedije koja navodi preciznije brojke (za točnost se ne može garantirati):
- Unija ukupno 17.287, od čega 1.606 poginulih, 9.762 ranjena i 5.919 zarobljenih i nestalih
- Konfederacija ukupno 13.303, od čega 1.665 poginulih, 9.081 ranjen i 2.018 zarobljenih i nestalih
Kako je i među zarobljenicima bio nepoznati broj ranjenih smatrao sam da nije potrebno davati te podatke.
Nisam želio, nedajbože, umanjiti vrijednost tvog truda i posta, samo sam primijetio. Izvinjavam se članstvu zbog skretanja sa teme!

_________________
Bili smo veca 'gospoda' dok smo bili 'drugovi', nego sto smo drugovi, sad, kad smo gospoda.
porucnik ness
Na vrh Go down
Stanko1
Stariji vodnik I klase
Stariji vodnik I klase
avatar

Jubilarna Medalja 7 g. Jubilarna Medalja 7 g.
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 784
REPUTACIJA : 80
Član od : 2013-02-24
Dob : 69
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   30.04.18 9:44

Druže poručniče, nisam ja ni pomislio da bi ti imao i mrvicu loše namjere, a raspravljali smo još uvijek u okviru teme.  Wink
Na vrh Go down
Stanko1
Stariji vodnik I klase
Stariji vodnik I klase
avatar

Jubilarna Medalja 7 g. Jubilarna Medalja 7 g.
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 784
REPUTACIJA : 80
Član od : 2013-02-24
Dob : 69
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   04.05.18 6:07

Prva pomorska bitka bez topova - Koraljno more 4.-8. svibnja/maja 1942.

Poslije spektakularnih i munjevitih uspjeha u osvajanju Jugoistočne Azije, Filipina i Nizozemske Istočne Indije Japance je zahvatio sindrom koji je admiral Chūichi Hara nazvao ''pobjednička bolest''. Čak su i sami japanski generali i admirali bili iznenađeni brzinom kojom su ostvareni svi ciljevi prvobitnog ratnog plana, a time su porasli i apetiti Japanaca. Stoga se, umjesto utvrđivanja zaposjednutih prostora na čemu je inzistirala kopnena vojska i konsolidiranja tzv. Velike zone istočnoazijskog prosperiteta (Dai-tō-a Kyōeiken), prišlo planiranju daljih ofenzivnih operacija radi proširivanja osvojenih teritorija.

Japanski planovi i snage

Naročito agresivno raspoložena je bila ratna mornarica. Zapovjednik Kombinirane flote (Rengo Kantai) admiral Isoroku Yamamoto zauzimao se za osvajanje Ceylona čime bi se ugrozile pomorske komunikacije Velike Britanije s Indijom, no taj plan je odbačen. Yamamoto je također isticao da je potrebno najprije dokrajčiti američku Pacifičku flotu, koja je bila najopasniji protivnik na moru.
Nakon američkog zračnog prepada na Tokyo 18. travnja 1942. (Doolittle Raid) Yamamoto je dobio što je tražio - nove prioritete u nastavku rata na Pacifiku. Nakon niza rasprava u vojnim vrhovima konačno je u travnju napravljen novi i usuglašeni plan i redosljed operacija:
1. Osvajanje otoka Tulagi u Solomonovom arhipelagu i luke Port Moresby na Novoj Gvineji.
2. Zauzimanje otočja Midway kao polazišta za odlučni obračun s Pacifičkom flotom.
3. Iskrcavanje na zapadne Aleute u cilju odvraćanja pažnje od napada na Midway.
4. Prodor na jugoistok prema Novoj Kaledoniji i otočjima Fiji i Samoa, čime bi se prekinule pomorske komunikacije između USA i Australije i stvorili uvjeti za napad na australski kontinent.
Japanski planovi za izgradnju Velike zone istočnoazijskog prosperiteta uključivali su i osvajanje otoka Nova Britanija s bazom Rabaul i Nova Irska s bazom Kavieng, te otoka Nova Gvineja. Naročito je važno bilo zauzimanje luke Port Morseby na jugoistočnoj obali Nove Gvineje, koja je u neposrednom susjedstvu Australije. Također je u operativni plan pod kodnim nazivom Mo uključeno i zaposjedanje otoka Tulagi u Solomonovom arhipelagu, gdje su Australci imali malu hidroavionsku bazu.
Operaciju Mo imala je izvesti 4. flota s bazom u upravo osvojenom Rabaulu, kojom je zapovijedao viceadmiral Shigeyoshi Inoye.

Admiral Shigeyoshi Inoye:



Japanska flota u operaciji Mo bila je podijeljena u nekoliko skupina:
·         invaziona skupina za Tulagi (zapovjednik kontraadmiral Kiyohide Shima) s 2 razarača, 1 minopolagačem, 5 minolovaca i 1 transportnim brodom s 400 vojnika
·         skupina za neposrednu podršku desantnih snaga (zapovjednik kontraadmiral Kuninori Marumo) s 2 lake krstarice, 1 nosačem hidroaviona i 3 topovnjače
·         skupina za opću podršku desantnih snaga (zapovjednik kontraadmiral Aritomo Goto) s lakim nosačem aviona Shoho, 4 teške krstarice i 1 razaračem
·         invaziona skupina za Port Moresby (zapovjednik kontraadmiral Kôsô Abe) s 1 lakom krstaricom, 6 razarača, 1 minopolagačem, 6 minolovaca i 11 transportnih brodova s 5.500 vojnika
·         udarna skupina nosača aviona (zapovjednik viceadmiral Takeo Takagi) s nosačima aviona Shokaku i Zuikaku, 2 teške krstarice i 6 razarača
U operaciju je također uključeno 7 podmornica i veći broj bombardera, lovaca i izviđačkih aviona s kopnenih baza.

Reagiranje Amerikanaca

Amerikanci su još prije rata uspjeli djelomice provaliti japanski mornarički tzv. Ro-kod, a u travnju 1942. mogli su dešifrirati već oko 85% poruka. Jednako su šifre probili i Britanci svojim sustavom Ultra. Upravo su Britanci javili Amerikancima da Japanska flota šalje u Truk svoju 5. diviziju nosača aviona s nosačima Shokaku i Zuikaku radi neke ofenzivne operacije u Južnom Pacifiku pod kodnim nazivom Mo. Britanci su pretpostavili da se najvjerojatnije priprema napad na Port Moresby.
Zapovjednik Pacifičke flote admiral Chester Nimitz odlučio je uputiti na jug sva četiri raspoloživa nosača aviona. Međutim, 16. operativna eskadra viceadmirala Williama Halseya s nosačima aviona USS Enterprise i USS Hornet tek se vraćala iz napada na Tokyo, tako da je prema Koraljnom moru upućena 17. operativna eskadra (Task Force 17) pod zapovjedništvom viceadmirala Franka Fletchera.

Admiral Frank Fletcher:



Fletcherova 17. operativna eskadra sastojala se od nekoliko operativnih skupina:
·         Task group 17.2 (zapovjednik kontraadmiral Thomas Kinkaid) s 5 teških krstarica i 5 razarača
·         Task group 17.3 (zapovjednik britanski kontraadmiral John Crace) s 2 teške i 1 lakom krstaricom i 2 razarača
·         Task group 17.5 (zapovjednik kontraadmiral Aubrey Fitch) s nosačima aviona USS Yorktown i USS Lexington i 4 razarača neposredne zaštite
Također su Saveznici raspolagali i s 11 podmornica te bombarderima i izviđačkim avionima s kopnenih baza pod zapovjedništvom generala McArthura.

Nosač aviona USS Yorktown:



Snage obiju strana bile su približno izjednačene. Naročito se to odnosi na mornaričko zrakoplovstvo na nosačima aviona, gdje su Japanci imali 127 aviona (Mitsubishi A6M Zero, Nakajima B5N Kate i Aichi D2A Val) prema 128 američkih (Grumman F4F Wildcat, Douglas SBD Dountless i Douglas TBD Devastator).

Bitka

Pokreti japanskih snaga započeli su 28. travnja isplovljavanjem skupine admirala Gota, a zatim su slijedile ostale skupine. Japanci su 3. svibnja izveli desant na Tulagi, a malobrojna australska posada je napustila otok čim je dojavljeno približavanje japanskih brodova.

Pokreti snaga obiju strana prema Koraljnom moru, grafički prikaz:



Amerikanci su izviđanjem iz zraka otkrili japansku invazionu skupinu i tokom 4. svibnja izveli tri zračna napada avionima sa nosača Yorktown na sidrište Tulagi, pri čemu su potopili jedan razarač i tri minolovca dok su još četiri broda oštetili. Također su uništili sve japanske hidroavione.
Idućeg dana, 5. svibnja, Fletcher je primio radio poruku iz Pearl Harbora da Japanci planiraju iskrcavanje u Port Moresby 10. svibnja. Po tome je zaključio da negdje u blizini moraju biti i japanski nosači aviona koji štite invazione snage. No njihova pozicija nije bila poznata. Fletcher je zapovijedio da brodovi 6. svibnja popune gorivo sa tankera USS Neosho i da budu spremni za borbu 7. svibnja.
U međuvremenu su i Japanci pretpostavili da negdje u blizini moraju biti američki nosači aviona jer se jedan izviđački Kawanishi H6K Mavis nije vratio u bazu. Japanci su ispravno zaključili da je srušen lovcima sa nosača, a u 10h 6. svibnja izviđački hidroavion otkrio je brodove Task Force 17. Admiral Takagi sa svojim nosačima Shokaku i Zuikaku zaobišao je Solomonovo otočje sa istoka i uplovio u Koraljno more.
Amerikanci su također otkrili desantni konvoj admirala Abea i napali ga bombarderima B-17, ali bez rezultata. Noću 6. na 7. svibnja dvije eskadre nosača aviona bile su u jednom trenutku međusobno udaljene samo 70 milja ne znajući jedna za drugu. Ujutro 7. svibnja Fletcher je uputio krstarice admirala Cracea da blokiraju prolaz Jomard, kroz koji su japanske desantne snage trebale uploviti u Koraljno more.
Obje strane su bile potpuno spremne za lansiranje aviona čim protivnik bude pronađen. Japanski izviđački avioni su prvi otkrili ''jedan nosač aviona, jednu krstaricu i tri razarača'', a u stvari se radilo o tankeru Neosho i pratećem razaraču USS Sims. Kako nije bilo drugih brodova na vidiku Japanci su napali ova dva broda. Sims je odmah potopljen, dok je Neosho plutao još četiri dana do potonuća 11. svibnja.
U 8h 15min jedan američki avion otkrio je skupinu admirala Gota s nosačem aviona Shoho. Vjerujući da je riječ o glavnim japanskim snagama Fletcher je uputio u napad 93 aviona - 18 lovaca Wildcat, 53 bombardera Dountless i 22 torpedna aviona Devastator. Pogođen s 13 bombi i najmanje 2 torpeda Shoho je potopljen uz gubitak 631 od 834 člana posade.

Uništenje nosača aviona Shoho:



Nakon potapanja Shohoa admiral Takagi zapovijedio je desantnom konvoju da se vrati dok se situacija ne raščisti. Do kraja dana ni jedna strana nije otkrila protivničke glavne snage, a bile su toliko blizu da je jedna skupina bombardera Val, vraćajući se po mraku iz potrage, počela spuštanje na američke nosače aviona vjerujući da su japanski. Amerikanci su primijetili da avioni daju čudne svjetlosne signale i otjerali ih protuzračnom paljbom.
Ujutro 8. svibnja izviđački avioni obiju strana otkrili su protivničke nosače gotovo istodobno - u razmaku od samo dvije minute. Međusobna udaljenost iznosila je 210 nm. Obje strane odmah su uputile svoje zračne snage u napad.
Avioni sa Yorktowna pogodili su nosač aviona Shokaku s 2 bombe, a sa Lexingtona jednom, dok je nosač Zuikaku bio zaklonjen u tropskom pljusku. Japanci su napali oba američka nosača i pogodili Lexington s 2 torpeda i 2 bombe, dok je Yorktown pogođen jednom bombom. Japanci su bili uvjereni da su oba američka nosača fatalno pogođena i uništena, no zbog gubitka velikog broja aviona i oštećenja na Shokaku admiral Takagi javio je da više ne može pružati podršku desantu na Port Moresby. Nakon toga je operacija Mo obustavljena i japanske snage povukle su se u baze.
Na povlačenje se odlučio i admiral Fletcher, prije svega zbog odskudice goriva i gubitka tankera Neosho.

Bitka u Koraljnom moru, grafički prikaz:



Po okončanju borbe nosača aviona glavna briga Amerikanaca bila je da spase Lexington. Ekipe za otklanjanje kvarova uspjele su zaustaviti prodor vode i pogasiti požare, pa se činilo da je brod spašen. Međutim dogodilo se nešto nepredviđeno - iskre iz jednog generatora zapalile su benzinske pare iz pokidanog cjevovoda i došlo je do eksplozije i požara, pa je izdana zapovijed da se brod napusti. Nakon što je posada evakuirana razarač USS Phelps potopio je Lexington s 5 torpeda.

Eksplozija na nosaču aviona Lexington:



Epilog

U bici su Japanci na papiru postigli taktičku pobjedu jer su potopili teški nosač aviona Lexington, dok su sami izgubili laki nosač aviona Shoho. Japanski gubici u avionima (92 prema 69) i poginulima (966 prema 656) bili su veći od američkih.
U stvarnosti je japanska pobjeda bila Pirova jer su najmoderniji flotni nosači aviona Shokaku i Zuikaku bili neko vrijeme onesposobljeni za akciju, prvi zbog oštećenja i drugi zbog izgubljenih aviona. Stoga nisu mogli sudjelovati u napadu na Midway mjesec dana kasnije, gdje bi vjerojatno donijeli prevagu japanskoj strani.
Nakon gubitka nosača aviona Lexington i oštećenja Yorktowna admiralu Nimitzu su za Midway preostala samo dva nosača aviona - Enterprise i Hornet. Ako bi se Yorktown pravodobno vratio u flotu snaga Amerikanaca bila bi pojačana za 50%. Uobičajeno bi za popravak tolikih oštećenja bilo potrebno nekoliko mjeseci, međutim je remontno brodogradilište u Pearl Harboru učinilo čudo - Yorktown je bio ponovo osposobljen za operacije nakon samo 72 sata.
U bici u Koraljnom moru Amerikanci su unatoč prividnom taktičkom porazu postigli strategijsku pobjedu, jer su spriječili japanski pokušaj napada na Port Moresby i natjerali njihove snage na povlačenje. Također je bitka u Koraljnom moru bila prva pomorska bitka u povijesti u kojoj brodovi sukobljenih flota nisu ni vidjeli jedni druge, jer je vođena isključivo avionima. Ni jedna strana nije ispalila ni jednu topovsku granatu na protivnički brod. Time je označen početak nove epohe u pomorskom ratovanju, gdje će nosači aviona postati kapitalni brodovi.
Na vrh Go down
Zoran I
Stariji Vodnik
Stariji Vodnik
avatar

Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 610
REPUTACIJA : 10
Član od : 2015-01-02
M(j)esto Izola

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   11.05.18 14:50

PARTIZANSKA BOLNICA ZALESJE

Partizanska bolnica Zalesje je v Brkinih nepretrgoma delovala od 15.11. 1943 do 17. 1. 1945.
Na pobudo okrožnega komiteja KPS in štaba Istrskega odreda je bila bolnica najprej postavljena v Padežu, marca 1944 pa so jo prestavili v Boršt, severovzhodno od Šmagurjeve kmetije pod Ostrožnim Brdom. V njej se je zdravilo okoli 220 ranjencev in bolnikov.

Pomembno vlogo pri razvoju bolnice je imel dr. Mogamed Gadžijev – Miša, ki je v bolnico prišel januarja 1944. leta. Dr. Gadžijev je bil rojen 1924. leta v Dagestanu, kjer je študiral medicino, za kirurga pa se je specializiral v Moskvi. Med drugo svetovno vojno je imel čin majorja Rdeče armade, ranjenega so zajeli Nemci in ga nato poslali na italijansko fronto. Tu, na Primorskem, je prebegnil k partizanom, prišel je v Brkine, v štab Istrskega odreda in ta ga je imenoval za upravnika in nato za komandanta bolnice.

Ker so Nemci z napadi vedno bolj ogrožali bolnico v Padežu, je štab odreda zadolžil dr. Gadžijeva, da izbere novo, bolj varno lokacijo. Novo lokacijo za bolnico je izbral v gozdu z imenom Boršt, ki sodi v vas Ostrožno Brdo. V zelo kratkem času in v največj tajnosti jo je zgradilo 18 aktivistov z Ostrožnega Brda. Zgradili so bolniške barake z dvajsetimi ležišči, poseben prostor za zdravnika, prostor za prevezovanje ranjencev, skladišče za zdravila in opremo. Posebej so zgradili skrivališče z 12 ležišči, operacijsko sobo, bunker za hudo ranjene, nekoliko stran je bila postavljena tudi kuhinja. Oskrbo za bolnike in osebje so prevzeli vaščani Ostrožnega Brda. Novi bolnici je dr. Gadžijev dal rusko ime Zalesje, kar po naše pomeni Za gozdom.

Konec leta 1944 se je povečala nevarnost, da bi Nemci bolnico odkrili in res so 18. novembra odkrili kuhinjo in ubili enega izmed ranjencev, 28. novembra pa so odkrili tudi bolniško barako in jo zažgali. Ker so bile tudi v začetku leta 1945 pogoste sovražnikove ofenzive, se je morala bolnica pogosto umikati in seliti. V takšnih razmerah so bili ranjenci in osebje izpostavljeni stalni nevarnosti, zelo oteženo je bilo tudi zdravljenje, decembra pa je hudo zbolel še dr. Gadžijev. Zaradi teh razlogov je bila bolnica ukinjena 17. januarja 1945, njeno osebje in ranjenci pa so bili priključeni SVPB bolnici pod Snežnikom.
http://ostroznobrdo.2gostuj.com/dokumenti/bolnica_Zalesje-spomladanski_pohod.pdf
http://ostroznobrdo.2gostuj.com/vas-skozi-cas/
http://ostroznobrdo.2gostuj.com/pogled-iz-zraka/
http://ostroznobrdo.2gostuj.com/kataster-vasi-1823/
http://ostroznobrdo.2gostuj.com/krajevni-govor/
http://ostroznobrdo.2gostuj.com/most-pri-ambrozicu-1900-2006/
http://ostroznobrdo.2gostuj.com/vodni-viri/
http://ostroznobrdo.2gostuj.com/kamnite-hiske/
http://ostroznobrdo.2gostuj.com/beke-becniki-in-koski/
http://ostroznobrdo.2gostuj.com/janezinova-hisna-kronika/
http://ostroznobrdo.2gostuj.com/zagovor-proti-kacjemu-piku/
http://ostroznobrdo.2gostuj.com/foto-utrinki/
http://ostroznobrdo.2gostuj.com/likovna-delavnica-jesen-v-brkinih/
http://ostroznobrdo.2gostuj.com/pri-smagurju/
http://ostroznobrdo.2gostuj.com/stare-razglednice/
https://www.ilirska-bistrica.si/novice/obcina/2017042420223291/Bolnica-pod-Ostro%C5%BEnim-Brdom-bo-o%C5%BEivela/
https://www.kamra.si/digitalne-zbirke/item/zalesje-ostroska-partizanska-bolnica.html

ZGODBE O POGUMU IN HUMANOSTI

Zgodbe treh ulic v Divači imajo zanimivo stičišče - vse so povezane s primorskim pogumom in bojem proti fašizmu. Na četrtkovem pogovornem večeru pa so še posebej poudarili vlogo in pomen partizanske bolnišnice Zalesje. Občina Ilirska Bistrica bi rada bolnišnico rekonstruirala.

Stojan Lipolt je za izhodišče zadnjega pogovora v sklopu pogovornih večerov Divača mesto nad Reko povezal zgodbe treh ulic v Divači: Ulice Istrskega odreda, Ulice Prekomorskih brigad in Ulice Albina Dujca. Brez fašističnega nasilja ne bi bilo Albina Dujca, ki je bil obsojen na smrt, in drugih, ki so se uprli. Če ne bi bilo upora, se slovenski fantje po kapitulaciji Italije mogoče ne bi borili naprej. Če ne bi bilo vojne, ne bi bilo ranjencev in partizanske bolnišnice ne bi bile potrebne. Toda zgodba o partizanski bolnišnici v Zalesju ni le zgodba o ranjencih in trpljenju, je tudi zgodba o humanosti in pogumu.

Ko fanta ujame vojna vihra
O dogodkih navadnega vojaka in takrat še fanta je spregovoril Izidor Čebron. Zdaj 92-letni borec 1. Prekomorske brigade je bil udeleženec desanta na Drvar, sodeloval je pri osvobajanju Beograda in se boril na sremski fronti. Prihaja iz Preserij nad Branikom, že kot izredno mlad pa je šel služit v Povir. Tam so ga vzeli za svojega in še danes, čeprav že dolga leta živi v Vrtovinu, ga Povirci poznajo kot “Doreta Mihelovga.”

Njegova vloga v svetovni zgodovini se je začela 8. marca leta 1943, ko so v Povir prišli fašisti in odpeljali mlade fante. Zgodba, Izidor Čebron jo je poslušalcem v Divači pripovedoval brez predaha in z vsemi podrobnostmi, je polna težkih doživetij in spominov iz dolge vojaške poti. “Na koncu so se mnogi delali heroje. Jaz pa pravim, bili smo le fantje in velikokrat prestrašeni,” je prepričan Čebron. Konec vojne je pričakal v Zgornji Kungoti, torej v Sloveniji, a še vedno daleč od domačih krajev.

Vojni kirurg na Primorskem
Medtem ko so se prekomorci za vrnitev v domovino borili zunaj slovenskih meja, so domačinom na pomoč priskočili tujci. Eden takih je bil dr. Magomed Gadžijev - Mišo. Legendarni kirurg je ustanovil partizansko bolnišnico Zalesje, ki je delovala pod okriljem Istrskega odreda na skrivni lokaciji v bližini vasi Ostrožno Brdo. V enem letu, kolikor je bolnišnica delovala, so zdravili več kot 200 ranjencev.

“Že njegov ded je bil prvi kirurg ruskega polka v času carske Rusije v 19. stoletju. Tradicija zdravništva je v družini torej obstajala že prej,” pojasni dr. Eldar Gadžijev, sin Magomeda Gadžijeva, tudi sam upokojeni kirurg in profesor. Magomeda Gadžijeva so Nemci ujeli pri Kišinjevu. “Menili so, da je Jud, saj je na območju Kavkaza, od koder je prihajal, živelo veliko Judov. Bil je skoraj obsojen na smrt, a jim je dokazal, da ni Jud, ko je zrecitiral nekaj sur iz Korana,” je povedal sin. Družina Gadžijev prihaja iz Dagestana, avtonomne republike v Ruski federaciji. O obdobju po očetovem zajetju ne ve veliko, znano pa je, da je iz Senožeč pobegnil in prišel v Brkine.

Disciplina in humanost za pomoč partizanom
Dr. Magomed Gadžijev v partizansko bolnišnico Zalesje ni prišel le delat, ampak je zanjo poiskal mesto in jo v celoti zasnoval.

Odlikovala ga je stroga disciplina in humanost. “Ena od bolnic je zapisala, da je zdravil tudi z besedo, ker velikokrat ni bilo dovolj zdravil. Njegova ideja je bila, da mora biti hrana dobra in močna. Zahvaljujoč ljudem iz okolice so imeli bolniki dobro hrano. Imel je najboljše rezultate zdravljenja med vsemi partizanskimi bolnišnicami. Smrtnost pod tremi odstotki je v takih pogojih mogoča le ob res visokem strokovnem delu,” pripoveduje sin Eldar Gadžijev, ki se je divaškega večera udeležil skupaj z nečakinjo Dzhamilyat Abdulkhalikovo, vnukinjo ustanovitelja bolnišnice. A spomin nanj se je v Brkinih ohranil zaradi humanosti, je danes prepričan njegov sin.

Bolnišnico bodo rekonstruirali

Danes od treh barak bolnišnice Zalesje ni ostalo veliko. Da je tu nekoč stala ustanova, ki je reševala življenje, spominja le skromno obeležje in nekaj tabel, ki kažejo, kje so bile posamezne barake.

Na Ostrožnem Brdu hranijo zbirko predmetov, ki so jih uporabljali v bolnišnici, med njimi tudi haljo in torbo doktorja Miše. Občina Ilirska Bistrica pa namerava bolnišnico rekonstruirati, je povedala Mateja Kakež, kustosinja Pokrajinskega muzeja Koper, enota Ilirska Bistrica: “Občina želi narediti rekonstrukcijo treh objektov: barake za ranjence, kuhinje in operacijske barake.”
http://www.primorske.si/2017/03/24/zgodbe-o-pogumu-in-humanosti

12. MAJA 2018 ob 11.00

Otvoritev rekonstruirane partizanske bolnice Zalesje na Ostrožnem Brdu, Ilirska Bistrica
12.5.2018
Otvoritev rekonstruirane partizanske bolnice Zalesje na Ostrožnem Brdu bo v soboto, 12. maja 2018, ob 11. uri.
Organizagtor: ZB NOB ILirska Bistrica, Občina Ilirska Bistrica


                                                                   Vabilo za proslavo


                                                                              Ostrožno Brdo v Brkinih


                                                   Baraki so rekonstruirali po le eni ohranjeni fotografiji


                                                                          Bunker stoji na mestu, kjer je bil nekoč


                                                                         Proslava na Ostrožnem Brdu


                                                                        Proslava na Ostrožnem Brdu


                                                 Spominska soba, posvečena bolnišnici Zalesje, domuje v nekdanji šoli
Na vrh Go down
Max Blitz
KONTRA ADMIRAL
KONTRA ADMIRAL
avatar

Orden za vojne zasluge s velikom zvijezdom (I.red) Orden za VZ
Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima Orden za VZ
Medalja za Vojne Zasluge Medalja za VZ
Jubilarna Medalja "Prva Petol(j)etka Prva Petol(j)etka
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 22724
REPUTACIJA : 618
Član od : 2012-10-30
Dob : 50
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   14.05.18 0:13

13. svibnja 1944. prema zapovjedi Vrhovnog komandanta NOV i POJ pri Povjereništvu za narodnu obranu Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije (NKOJ) utemeljena je OZNA (Odjeljenje za zaštitu naroda), sigurnosno-obavještajna služba, odnosno začetak 'tajne policije'. U kolovozu iste godine od pripadnika NOV i POJ formiran je Korpus narodne obrane Jugoslavije (KNOJ), koji je predstavljao operativne jedinice OZNA-e.
U početku je OZNA ustojena u četiri odsjeka: prvi odsjek bio je zadužen za rad u inozemstvu i na okupiranom teritoriju, drugi odsjek je radio na oslobođenom teritoriju, treći odsjek imao je protuobavještajne zadaće u NOV i POJ, a četvrti odsjek se bavio statističko-tehničkim poslovima.
Za OZNA-u je zbog njezine politike i metoda ispitivanja osumnjičenika s vremenom postala poznata uzrečica - "OZNA sve dozna".
Nakon donošenja Ustava Federativne Narodne Republike Jugoslavije (FNRJ) u siječnju 1946. sigurnosno-obavještajna služba je reorganizirana. U sklopu saveznog ministarstva unutarnjih poslova ustanovljene su Uprava narodne milicije, Komanda narodne milicije i Uprava javne sigurnosti (bezbednosti).
U ožujku 1946. od Prvog i Drugog odsjeka OZNA-e pri Ministarstvu unutarnjih poslova formirana je Uprava državne bezbednosti UDB-a (odnosno UDBA), dok se od Trećeg odsjeka OZNA-e pri Ministarstvu narodne obrane formirala Kontraobavještajna služba Jugoslavenske armije (KOS).
1953. godine umjesto ministarstava formirani su sekretarijati: Savezni sekretarijat za unutarnje poslove (SSUP) i Republički sekretarijati za unutarnje poslove (RSUP). U okviru demilitarizacije SSUP-a, UDBA je prestala biti vojno organizirana uniformirana služba, ukinute su operativne snage KNOJ, te su njegove zadatke podijelile granične jedinice JNA i Narodne milicije. U Narodnoj miliciji su zadržani činovi čije je označavanje promijenjeno, milicionerima je dozvoljeno nošenje civilne odjeće izvan službe, a uvedeni su i službeni brojevi na niklovanom dijelu opasača. Oprema i naoružanje bili su šaroliki, jer je milicija bila opremljena trofejnim oružjem ili opremom iz savezničke pomoći.
Prema naredbi Vrhovnog komandanta od 14. rujna 1955. KOS se preformirao u Službu sigurnosti (Organ bezbednosti) Jugoslavenske Narodne Armije (JNA). Istovremeno su formirane i jedinice vojne policije. 1966. godine UDBA je preimenovana u Službu državne sigurnosti (bezbednosti) te se kao civilna protuobavještajna služba nalazila u sastavu SSUP-a. Odnosno, osnovnim zakonom o unutarnjim poslovima iz te 1966 godine unutarnji poslovi su sažeti u dvije službe: Službu javne sigurnosti (SJS, SJB) i Službu državne sigurnosti (DB, kasnije SDS, SDB). U sastavu SJB-a su bili Milicija, službe Suzbijanje kriminaliteta, Sigurnost prometa (saobraćaja) i Pogranični poslovi. Narodna milicija je promijenila naziv u Milicija. Što se tiče vojne policije, 1978. godine naredbom saveznog sekretara za narodnu obranu osnovano je Odjeljenje vojne policije za protuterorističke aktivnosti, u okviru 282. bataljona vojne policije JNA.
13. svibnja, datum osnivanja OZNA-e, je u SFRJ bio obilježavan kao Dan službe sigurnosti, tj. Dan bezbednosti, odnosno 'dan milicije'.



Vojna knjižica oficira UDBA-e za grad Zagreb




Amblem milicije SR Slovenije od 1974.

Na vrh Go down
Max Blitz
KONTRA ADMIRAL
KONTRA ADMIRAL
avatar

Orden za vojne zasluge s velikom zvijezdom (I.red) Orden za VZ
Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima Orden za VZ
Medalja za Vojne Zasluge Medalja za VZ
Jubilarna Medalja "Prva Petol(j)etka Prva Petol(j)etka
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 22724
REPUTACIJA : 618
Član od : 2012-10-30
Dob : 50
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   15.05.18 3:01

Sovjetska vojska se 15. svibnja 1988. godine, nakon devet godina krvavog sukoba, počela povlačiti iz Afganistana.
Sovjetski Savez u sukobu je podržavao marksističku vladu dok su antisovjetski pobunjenici pomoć dobivali iz mnogih zemalja, uključujući SAD i Pakistan. Marksistička Narodna demokratska stranka Afganistana (NDSA) preuzela je vlast 1978. nakon pogubljenja brata zadnjeg afganistanskog šaha, te je osnovala Demokratsku Republiku Afganistan. Nova vlada provela je socijalističke promjene koje nisu dobro 'sjele' islamskom stanovništvu i tradicionalnim plemenskim elitama. Njihovo nezadovoljstvo je do kraja 1978. preraslo u građanski rat zbog čega je vlada sa SSSR-om potpisala sporazum o prijateljstvu dopustivši raspoređivanje sovjetskih trupa na teritoriju zemlje čemu je prethodilo razmještanje vojnih stručnjaka.
Poslije razmještanja, sovjetski vojnici nisu uspjeli uspostaviti vlast izvan glavnog grada Kabula, a više od 80 posto države je bilo izvan vladine kontrole. Početna misija da se brane gradovi i instalacije je proširena na borbu s antikomunističkim mudžahedinima koja je, zbog neobučenih rezervista, loše pripreme i opremljenosti za gerilski rat, bila vrlo krvava s relativno malo uspjeha. Nakon nekoliko godina neujednačenih pritisaka međunarodne zajednice, Sovjeti su počeli pregovore o povlačenju. Rat je ostavio teške posljedice u Sovjetskom Savezu koji je izgubio više od 15.000 vojnika, uz 54.000 ranjenih, ali bile su još gore u Afganistanu koji, uz oko milijun mrtvih, indirektne posljedice osjeća i danas u obliku uništene infrastrukture, brojnih miniranih područja, te rastu, razvoju i poticanju ekstremističkih islamskih skupina koje se još uvijek bore za vlast nad regionalnim područjima.



Sovjetska okopna vozila, Afganistan 1986.




Sovjetski ratni veteran, 1990.

Na vrh Go down
Max Blitz
KONTRA ADMIRAL
KONTRA ADMIRAL
avatar

Orden za vojne zasluge s velikom zvijezdom (I.red) Orden za VZ
Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima Orden za VZ
Medalja za Vojne Zasluge Medalja za VZ
Jubilarna Medalja "Prva Petol(j)etka Prva Petol(j)etka
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 22724
REPUTACIJA : 618
Član od : 2012-10-30
Dob : 50
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   16.05.18 23:36

16. svibnja 1916. zaključen je Sporazum Sykes-Picot o podjeli Osmanskog Carstva nakon što bude pobijeđeno u Prvom svjetskom ratu.
Sporazum je dobio ime po britanskom i francuskom diplomatu koji su ga dogovarali. Britanac je bio Sir Mark Sykes, a Francuz François Georges-Picot. Prilikom sklapanja sporazuma rukom su crtali linije po zemljopisnoj karti. Te su linije kasnije postale državne granice koje do danas određuju sudbinu milijuna ljudi na Bliskom istoku.
Prema Sporazumu Sykes-Picot Ujedinjeno Kraljevstvo je nakon rata trebalo dobiti kontrolu nad područjem današnjeg Izraela, Jordana, većeg dijela Iraka i područja uz Perzijski zaljev. Francuskoj bi pripalo područje današnjeg Libanona, Sirije, sjevernog Iraka i jugoistočne Turske. Velika Britanija i Francuska su mogle unutar svojih interesnih sfera određivati granice novonastalih država. Područje pod britanskom upravom, kasnije nazvano Palestina, postavljeno je pod međunarodnu upravu Društva naroda. Time su i određene kontroverzne granice područja. Rusija je, pak, trebala dobiti područje Istanbula te tjesnace Bospor i Dardanele. Osim toga, Rusiji bi pripali i armenski dijelovi Osmanskog Carstva. U doba sklapanja sporazuma Rusija je još bila carstvo, tj. još nije bila započela revolucija.
Sporazum je bio tajan, sve dok ga nakon revolucije u Rusiji nije objavila nova boljševička vlada. Komunisti su nominalno uveli princip javne diplomacije po kojoj više nije smjelo biti tajnih dogovora i paktova. Dotadašnje tajne dokumente carske vlade javno su objavili. Kad je objavljen Sporazum Sykes-Picot nastala je zgranutost među arapskim stanovništvom jer su im Britanci prethodno putem Lawrencea od Arabije (T. E. Lawrence) obećavali samostalnu državu. (Lawrence se snažno protivio provođenju sporazuma.) Prvi paragraf sporazuma je potvrđivao mogućnost, da se u zonama A i B mogu formirati nezavisne arapske države, koje će imati zaštitu dviju kolonijalnih sila. (Odnosno, područje na kojem se danas nalaze Sirija i Jordan, zapadni dio Iraka i sjeveroistočni dio arapskog poluotoka, trebalo je biti arapsko kraljevstvo pod britansko-francuskim protektoratom.)
Posljedice sporazuma, kojima je dobrim dijelom određena aktualna državna granica između Sirije i Iraka su prisutne u sirijskom građanskom ratu od 2011. te sukobima, koji su se djelovanjem paravojnih formacija organizacije Islamska država Iraka i Levanta, proširile na Irak 2014. Također, napad Iraka na Kuvajt 1991. u tzv. Zaljevskom ratu, je motiviran idejom da je Kuvajt neodvojivi dio Iraka, itd. Sve u svemu, stvorili su se uvjeti za seriju beskrajnih ratova i sukoba koji nisu riješeni do danas.






Zemljovid Sporazuma Sykes-Picot (s potpisima u kutu), prikazuje podjelu područja istočne Turske, Sirije, dijela Arabije i zapadne Perzije između Velike Britanije i Francuske.

Na vrh Go down
Zoran I
Stariji Vodnik
Stariji Vodnik
avatar

Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 610
REPUTACIJA : 10
Član od : 2015-01-02
M(j)esto Izola

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   19.05.18 16:31

ROKAVSKI PRELIV - OVERLORD

Na današnji dan leta 1943 sta se angleški premier Winston Churchill in ameriški predsednik Franklin D. Roosevelt dogovorila, da bodo zavezniški vojaki 1. maja 1944 prečkali Rokavski preliv. To je bil t. i. dan D, napad na nemške čete v Evropi pa se je zavlekel za več kot mesec dni, saj je bilo nad Rokavskim prelivom dolgo slabo vreme. Dan D se je zgodil 6. junija 1944, takrat se je začela invazija zavezniških sil na Normandijo. Načrtovana je bila sicer za dan prej, a so jo zaradi slabega vremene prestavili. V francoščini se ta dan imenuje Jour J, včasih tudi Le Choc.
Prvi dan operacije se je izkrcalo 160.000 zavezniških vojakov, kar je močno presenetilo nemce, saj so pričakovali napad mnogo biolj severno. Do konca avgusta meseca se je izkrcalo več kot 3 milijone ameriških, britanskih in kanadskih vojakov. 



                                                    Izkrcavajo se tudi vojaki 1.divizije U.S. Army na obalo Omaha


                                                                Izkrcanje britanskih vojakov na obali Gold


                                                            Izkrcanje Ameriških vojakov na obali Utah, 6. junij 1944


                                                       Eden izmed številnih topniških bunkerjev v atlantskem zidu


                                                                   Načrt smeri napadov na obalo Normandije
Na vrh Go down
Zoran I
Stariji Vodnik
Stariji Vodnik
avatar

Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 610
REPUTACIJA : 10
Član od : 2015-01-02
M(j)esto Izola

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   21.05.18 16:31

VODIKOVA BOMBA

Na današnji dan leta 1956 so Američani v Tihem oceanu, na atolu Bikini, opravili poskus z vodikovo bombo. Ameriški predsednik Harry Truman je že 31. januarja 1950 sporočil ameriški javnosti, da podpira izdelavo vodikove bombe, ki je imela teoretično stokrat večjo moč kot atomski bombi, ki so ju Američani odvrgli na Japonsko v drugi svetovni vojni. S poskusom se je nadaljeval boj za premoč v hladni vojni.
https://www.youtube.com/watch?time_continue=7&v=_dwX8FIuiIo

1.julij 1946
https://www.youtube.com/watch?v=zTk0IH_Y0iY

5 NUKLEARNIH EKSPLOZIJ
https://www.youtube.com/watch?v=b5XTFd495aE



Prva podvodna jedrska eksplozija je v zrak dvignila dva milijona ton vode in peska ter tako ustvarila skoraj
      dva kilometra visok in nekaj več kot 600 metrov širok vodni steber z stenami debelimi 90 metrov!


                                                          Bakerjev eksperiment


                                                                  ZDA so na atolu Bikini izvedle 23 jedrskih poskusov


                                                                                           Atol Bikini


                                                                 Ameriško zaklonišče na Atolu Bikini


                       Znanstveniki proučujejo vpliv radiacije na kokosove tatiče, torej rake, ki bivajo na kokosovih palmah 


                                                     Laguna atola Bikini je polna ribjih jat, ki krožijo okoli živih koral


                                                                             Lepote Atola Bikini


          Predsednik John Fitzgerald Kennedy 7.oktobra 1963 podpisuje sporazum o delni prepovedi jedrskih poskusov


                                                 Jedrske eksplozije


                                                        Scenarij množičnega uničenja
Na vrh Go down
mirko bratuš
Poručnik
Poručnik


Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima Orden za VZ
Jubilarna Medalja 7 g. Jubilarna Medalja 7 g.
Prim(j)eran Vojnik značka PV
Broj komentara : 2551
REPUTACIJA : 135
Član od : 2012-04-15
Dob : 70

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   25.05.18 19:55


Na današnji dan smo včasih praznovali. Smile
Na vrh Go down
Stanko1
Stariji vodnik I klase
Stariji vodnik I klase
avatar

Jubilarna Medalja 7 g. Jubilarna Medalja 7 g.
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 784
REPUTACIJA : 80
Član od : 2013-02-24
Dob : 69
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   27.05.18 15:10

Britanska odluka o evakuaciji otoka Krete 27. svibnja/maja 1941.

Nakon pada kopnenog dijela Grčke u Travanjskom ratu 1941. bilo je samo pitanje vremena kada će Nijemci napasti i Kretu, strateški važan otok koji nadzire istočni dio Sredozemlja. Britanci su znali za njemačke namjere zahvaljujući sustavu za dešifriranje radio poruka Ultra i pripremili su jaku obranu. Glavninu snaga činile su trupe koje su bile evakuirane iz Grčke - 2. novozelandska divizija i 19. australska brigada, kojima su pridružene britanska 14. pješadijska brigada, Pokretna skupina za obranu baze (Mobile Base Defence Organization) i neke jedinice grčke vojske. Ukupna jačina savezničkih snaga iznosila je oko 50.000 vojnika koji su raspolagali relativno jakom zemaljskom artiljerijom i s 10 lakih tenkova, dok je zrakoplovstvo u bazama na Kreti imalo 24 lovca. Obrana je bila koncentrirana u zonama pomorske baze Soudha i tri aerodroma - Maleme, Rethymno i Iraklion, a glavni zapovjednik snaga Commonwealtha na Kreti bio je novozelandski general-major Bernard Freyberg.
Napad na Kretu Nijemci su nazvali operacija Merkur. S obzirom na britansku prevlast na moru i nepouzdanost ratne mornarice Italije Nijemci su odustali od pomorskog desanta i odlučili su napasti Kretu iz zraka - padobranskim trupama. Za desant je određen XI. zračni korpus (XI. Fliegerkorps) pod zapovjedništvom generala Kurta Studenta.

General Bernard Freyberg:



U sastavu XI. zračnog korpusa bile su 7. padobranska divizija (7. Flieger Division) i 22. zračnodesantna divizija (22. Luftlande-Division). Međutim je ova druga bila previše udaljena zbog priprema za napad na SSSR, pa je umjesto nje angažirana 5. brdska divizija (5. Gebirgs Division) koju su Nijemci namjeravali dopremiti morskim putem. Ukupna snaga XI. zračnog korpusa iznosila je 29.000 ljudi.
Operacija Merkur je započela u 8.00 sati 20. svibnja 1941. spuštanjem njemačkih padobranaca kod Chanie na zapadnom dijelu otoka. Nijemci su naišli na neočekivano jak otpor i nekoliko dana bitka je bila na rubu da prevagne na britansku stranu, ali je odlučila njemačka prevlast u zračnom prostoru. Dana 27. svibnja britanski ratni kabinet je odlučio da se Kreta napusti i da se pristupi evakuaciji što je moguće većeg broja vojnika.

Među padobrancima koji su izveli desant na Kretu bio je i gefreiter (kaplar) Max Schmeling, bivši svjetski boksački prvak u teškoj kategoriji:



Britanska Sredozemna flota pružala je podršku kopnenim snagama od prvog dana bitke. Dio snaga odvojen je radi sprečavanja eventualne intervencije talijanske flote, dok je dio krstario vodama oko Krete i sprečavao iskrcavanje Nijemaca morskim putem. Snage Sredozemne flote djelovale su u više skupina, koje su povremeno mijenjale sastav. Najjača je bila Force A pod zapovjedništvom kontraadmirala Bernarda Rawlingsa s bojnim brodovima HMS Warspite i HMS Valiant u pratnji 5 razarača. U sastavu Force B bile su lake krstarice HMS Gloucester, HMS Fiji, HMS Orion i HMS Dido te 6 razarača. Force C činile su krstarice HMS Naiad, HMAS Perth i HMS Calcutta te 4 razarača. Naknadno su formirane Force D s krstaricama HMS Dido, HMS Orion i HMS Ajax te 4 razarača, Force E s 9 razarača te skupina za evakuaciju iz Sfakije (Sphakia evacuation force) s krstaricama HMS Phoebe, HMAS Perth, HMS Coventry i HMS Calcutta te 5 razarača.
S obzirom na činjenicu da su Nijemci imali u rukama luke na sjeveru, kao i na opasnost od duljeg boravka u Kretskom moru, glavni dio evakuacije se morao izvesti iz male luke Sfakiá na južnoj obali Krete. To je značilo da su se britanske trupe morale povlačiti kozjim stazama kroz težak planinski teren. Vojnici su se uglavnom kretali noću, dok su se danju sakrivali koliko su mogli od njemačkog ratnog zrakoplovstva. Ostali su zajedno s grčkim trupama završili u zarobljeništvu, dok se nekoliko stotina vojnika pridružilo lokalnim partizanima i kasnije su se pojedinačno ili u manjim skupinama prebacivali u Sjevernu Afriku. Ukupno je sa Krete evakuirano oko 19.000 od 32.000 vojnika Velike Britanije i Commonwealtha.
Sredozemna flota je djelovala u najtežim mogućim uvjetima, uz njemačku apsolutnu prevlast u zraku i pod stalnim napadima bombardera Luftwaffe. Pri tome je bila bez zračne zaštite jer su Nijemci vrlo brzo uništili malobrojne lovce na Kreti. U takvim okolnostima brodovi su se morali osloniti na vlastitu PZO artiljeriju, a zbog stalnih zračnih napada događalo se da brodovi ispucaju svu municiju.
Prvi gubitak Sredozemne flote zabilježen je 21. svibnja kada su talijanski bombarderi Savoia-Marchetti SM 79 potopili razarač HMS Jumo. Idući dan je bio još gori - potopljene su krstarice Gloucester i Fiji te razarač HMS Greyhound, a oštećen je bojni brod Warspite.

Evakuirani vojnici na britanskom razaraču:



Krstarica HMS Gloucester:



Bojni brod HMS Warspite pod zračnim napadom:



Dne 23. svibnja u napadu obrušavajućih bombardera Junkers Ju-87 Stuka stradali su razarači HMS Kashmir i HMS Kelly. Razarač Kelly je bio zapovjedni brod 5. flotile razarača (5th Destroyer Flotilla) kojom je zapovijedao kapetan bojnog broda Louis Mountbatten - kasnije vrhovni zapovjednik savezničkih snaga za jugoistočnu Aziju, vicekralj Indije i prvi pomorski lord. U napadu je poginula polovica posade Kellya. Gubici su se nastavili 27. svibnja, kada su u zračnim napadima oštećeni nosač aviona HMS Formidable i bojni brod HMS Barham u pokušaju napada na zračnu bazu na otoku Karpathos. Dva dana kasnije, 29. svibnja, potopljeni su razarači HMS Imperial i HMS Hereward, a listu gubitaka je zaključila 1. lipnja krstarica Calcutta.
U bici za Kretu trupe Velike Britanije, Commonwealtha i Grčke izgubile su 4.123 poginula, neutvrđeni broj ranjenih i gotovo 18.000 zarobljenih. Ukupni gubici Nijemaca iznosili su 6.700 ljudi i 284 borbena i transportna aviona. Golemi gubici u bici za Kretu naveli su Hitlera da u buduće odustane od velikih zračnodesantnih operacija, pa su se padobranci do kraja rata borili kao kopnene trupe.
Karakteristično je da u pomorskim operacijama oko Grčke i Krete praktično nije bilo traga još uvjek jakoj ratnoj mornarici Italije, premda su uvjeti bili iznimno povoljni zbog njemačke apsolutne prevlasti u zraku. Međutim, Talijani su bili previše demoralizirani nakon katastrofe u bici kod rta Matapana 28. ožujka da bi bili sposobni za akciju.
Britanska Sredozemna flota je časno ispunila svoj zadatak i nije napustila kopnenu vojsku ni u najtežim okolnostima. Zahvaljujući Royal Navy za vrijeme trajanja bitke ni jedan Nijemac nije stigao na Kretu morskim putem, a evakuirano je više od polovice vlastitih snaga. To je plaćeno golemom cijenom - potopljene su 4 krstarice (uključivo HMS York koja je ranije onesposobljena u napadu talijanskih diverzanata na zaljev Soudha) i 6 razarača, dok su 1 nosač aviona, 2 bojna broda, 4 krstarice i 2 razarača oštećeni. Do 1. lipnja snaga Sredozemne flote bila je svedena na 2 bojna broda i 3 krstarice, dok je Italija imala na raspolaganju 4 bojna broda i 11 krstarica.
Nakon prvih gubitaka neki mornarički oficiri su predlagali da se evakuacija obustavi jer je rizik bio prevelik, no zapovjednik Sredozemne flote admiral Andrew Cunningham odlučno je reagirao poznatim riječima: ''Mornarici su potrebne tri godine da izgradi brod. Trebati će tristo godina da se izgradi nova tradicija. Evakuacija će se nastaviti (It takes the Navy three years to build a ship. It will take three hundred years to build a new tradition. The evacuation will continue.)''.

Admiral Andrew Cunningham:



Prikaz britanskih gubitaka na moru i njihovih lokacija:



Kreta će ostati u njemačkim rukama sve do povlačenja grupe armija E iz Grčke 1944. godine, a u međuvremenu će postati nepotopivi nosač aviona koji dominira istočnim Sredozemljem i zadati će puno nevolja Britancima u Sjevernoj Africi i njihovim konvojima za Maltu.
Na vrh Go down
Stanko1
Stariji vodnik I klase
Stariji vodnik I klase
avatar

Jubilarna Medalja 7 g. Jubilarna Medalja 7 g.
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 784
REPUTACIJA : 80
Član od : 2013-02-24
Dob : 69
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   30.05.18 5:26

Britanski plan Millennium i prvi napad 30. na 31. svibnja/maja 1942.

They sowed the wind, and now they are going to reap the whirlwind (maršal Arthur Harris)

U veljači 1942. dužnost zapovjednika RAF Bomber Command preuzeo je zrakoplovni maršal Arthur Harris, poznat pod nadimkom Bomber (bombaš).
U svojoj čuvenoj izjavi 1943. godine Harris je rekao: ''Nacisti su ušli u rat s prilično djetinjastom iluzijom da će oni bombardirati druge, a njih neće bombardirati nitko. U Rotterdamu, Londonu, Varšavi i pedeset drugih mjesta primijenili su tu svoju prilično naivnu teoriju. Oni su sijali vjetar, a sada će požnjeti buru'' (The Nazis entered this war under the rather childish delusion that they were going to bomb everybody else, and nobody was going to bomb them. At Rotterdam, London, Warsaw and half a hundred other places, they put their rather naive theory into operation. They sowed the wind, and now they are going to reap the whirlwind.)

Maršal Arthur Bomber Harris:



Prve udare bure Nijemci su osjetili već 1941. godine kada je RAF upućivao u napade po 200-300 bombardera i bacao razorne i zapaljive bombe na njemačke gradove. Naročito su stradali stari hanzeatski gradovi Rostock i Lübeck u kojima je većina zgrada bila izgrađena od drveta. No pravi užas njemačko stanovništvo osjetiti će krajem proljeća i početkom ljeta 1942. kada započnu napadi golemim masama bombardera.
U proljeće 1942. Harris je već planirao napade u snazi od po tisuću bombardera. Kako RAF još uvijek nije imao dovoljnu snagu u napade će biti uključeni i bombarderi iz sastava obalske obrane (Coastal Command) kao i iz trenažnih jedinica. Taj plan je dobio naziv Millennium. Cilj operacije bio je da se izazovu takva razaranja da se Njemačka natjera na kapitulaciju, ili da se bar zada fatalni udarac moralu njemačkog naroda.
Prvi napad u okviru plana Millennium izveden je noću 30. na 31. svibnja 1942. na grad Köln (rezervni cilj bio je Hamburg). U napad je poletjelo 338 četveromotornih i 708 dvomotornih bombardera, ukupno 1.046, a nad Köln ih je stiglo 898. U napadu koji je trajao 90 minuta bombarderi RAF-a izbacili su 1.455 tona bombi, od kojih dvije trećine zapaljivih. Srušeno je ili teško oštećeno 13.000 zgrada, a poginulo je preko 400 civila i 58 njemačkih vojnika.

Snimka iz bombardera za vrijeme napada na Köln 30./31. svibnja 1942.:



Zračna snimka Kölna dan poslije napada:



U okviru plana Millenium izvedena su još dva napada - noću 1. na 2. lipnja na Essen (956 bombardera) i noću 25. na 26. lipnja na Bremen (1.067 bombardera).
U vrijeme napada Millenium RAF Bomber Command još je posjedovao vrlo šaroliki sastav aviona. Uz starije lake i srednje bombardere Bristol Blenheim, Vickers Wellington, Armstrong Whitworth Whitley i Handley Page Hampden korišteni su novi teški bombarderi Short Stirling, Handley Page Hallifax i Avro Manchester, te američki Douglas A-20 Havoc (Britanci su ih zvali Boston) i novi De Havilland Mosquito, a iz Coastal Commanda Lockheed Hudson.

Avro Manchester:



U kasnijem razdoblju rata RAF Bomber Command će osjetno pojačati svoju snagu i poboljšati i unificirati svoj avio-park. Umjesto neuspjelog bombardera Manchester u naoružanje će se uvesti Avro Lancaster, jedan od najpoznatijih i najkvalitetnijih bombardera u II. S.R., koji će činiti i glavnu udarnu snagu RAF-a do kraja rata.
Na vrh Go down
Zoran I
Stariji Vodnik
Stariji Vodnik
avatar

Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 610
REPUTACIJA : 10
Član od : 2015-01-02
M(j)esto Izola

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   30.05.18 16:00

IVANA ORLEANSKA

Na današnji dan leta 1431 so francosko narodno junakinjo in zaščitnico Ivano Orleansko v Rouenu obsodili na smrt in jo sežgali na grmadi. Ivana Orleanska je francosko vojsko popeljala do nekaj pomembnih zmag in pomagala kralju Karlu VII. do prestola. Nato so jo ujeli Angleži. Obsodili so jo herezije (krive vere) in jo zažgali na grmadi.


                                                            Junakinja Ivana Orleanska


                                                     Postavljena je bila na čelo kraljeve vojske, da se dokaže


                                                                     Ivana Orleanska je imela komaj 19 let


                                     30.maja 1431 so Ivano Orleansko zažgali na grmadi
Na vrh Go down
Max Blitz
KONTRA ADMIRAL
KONTRA ADMIRAL
avatar

Orden za vojne zasluge s velikom zvijezdom (I.red) Orden za VZ
Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima Orden za VZ
Medalja za Vojne Zasluge Medalja za VZ
Jubilarna Medalja "Prva Petol(j)etka Prva Petol(j)etka
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 22724
REPUTACIJA : 618
Član od : 2012-10-30
Dob : 50
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   01.06.18 2:22

Jedan od najvećih vojskovođa svih vremena, mongolski vladar Džingis-kan, 1. lipnja 1215. osvojio je Peking, tada prijestolnicu sjevernokineske dinastije Jin.
U to vrijeme je Kina bila podijeljena između triju dinastija, Hsi Hsia, Jin i Sung. Glavni povod za osvajanje je, uz ekspanzionističku politiku, bila činjenica da su kineske države bile podijeljene i međusobno zavađene što su Mongoli iskoristili za osiguranje protiv potencijalnih kineskih intervencija koje su u prethodnim stoljećima bile neprestane. Džingis-kan je napao Kinu jer je dobro znao da će bilo koje od kineskih carstava napasti Mongole čim bude mogla. Kan je u rat poveo oko 150.000 mongolskih vojnika, dok su Kinezi u isto vrijeme raspolagali s oko 2 milijuna dobro uvježbanih, ali i stalnim sukobima zauzetih vojnika.
Opsada i osvajanje Pekinga, čije su stotine tisuća stanovnika glavom platile otpor 'velikom vladaru', bila je kulminacija mongolsko-kineskog rata koji je osvajanjem cijele Kine 1279. dovršio Džingis-kanov unuk Kublaj-kan. Džingis-kan je nakon tog rata preuzeo i usavršio kinesku vojnu tehnologiju i taktiku opsade gradove, uposlio mnoštvo kineskih inženjera i stručnjaka, a kineski povjesničari su zaključili kako je kasnije mongolsko širenje na zapad djelovalo pionirski na kulturnu razmjenu Azije i Europe što je bio katalizator za renesansu starog kontinenta.



Džingis-kan

Na vrh Go down
Stanko1
Stariji vodnik I klase
Stariji vodnik I klase
avatar

Jubilarna Medalja 7 g. Jubilarna Medalja 7 g.
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 784
REPUTACIJA : 80
Član od : 2013-02-24
Dob : 69
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   03.06.18 5:54

Završetak evakuacije iz Dunkerquea 3. lipnja/juna 1940.

Nakon poraza u njemačkom napadu na Francusku i Belgiju u svibnju 1940. godine britanske kopnene snage (British Expeditionary Forces - BEF), zajedno s dijelovima francuske vojske, bile su sabijene na mostobran oko francuske luke Dunkerque. Britancima nije preostalo drugo već da pokušaju spasiti bar dio vojnika morskim putem preko kanala La Manche, a evakuacija je nazvana Operation Dynamo. Prvobitno je planirano da evakuacija traje dva dana i da bude izvučeno oko 45.000 vojnika, međutim je u razdoblju od 26. svibnja do 3. lipnja 1940. evakuirano čak 338.226 ljudi. U prijevozu vojnika od Dunkerquea do Britanije sudjelovalo je oko 800 plovila, od ratnih brodova Royal Navy do privatnih ribarica i luksuznih jahti. Ova operacija je bila jedan od najvećih pomorskih podviga Britanaca u Drugom svjetskom ratu i bila je slavljena u cijeloj Imperiji, na što je premijer Winston Churchill upozorio da se ''ratovi ne dobivaju evakuacijama''.

Prijevoz vojnika BEF-a na britanskom razaraču:



Iskrcavanje evakuiranih vojnika u Doveru:



Valja dodati i jednu zanimljivu epizodu. Za glavnog zapovjednika brodovlja koje sudjeluje u evakuaciji imenovan je kontraadmiral Frederic Wake-Walker koji je doplovio u Dunkerque 30. svibnja na minolovcu HMS Hebe, a zatim je kao zapovjedni brod uzeo razarač HMS Keith. Razarač je 1. lipnja potopljen od bombardera Junkers Ju-87 Stuka, pa je Wake-Walker razvio admiralsku zastavu na torpednom čamcu MTB 102. Bio je to najmanji admiralski brod u povijesti ratova na moru.
Torpedni čamac MTB 102 je očuvan i sposoban za plovidbu, pa je 2012. sudjelovao u proslavi dijamantnog jubileja kraljice Elizabete II.

Admiral Frederic Wake-Walker:



MTB 102:



Britanci su u Francuskoj ostavili svu tešku opremu i oružje, između ostalog 445 tenkova, 2.472 artiljerijska oružja, preko 80.000 motornih vozila, 75.000 tona municije i 162.000 tona goriva. Ali su spasili živu silu - evakuirano je 7 od 8 vojnika - s borbenim iskustvom, od koje će se većina vratiti na europski kontinent 1944. godine.
Na vrh Go down
Stanko1
Stariji vodnik I klase
Stariji vodnik I klase
avatar

Jubilarna Medalja 7 g. Jubilarna Medalja 7 g.
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 784
REPUTACIJA : 80
Član od : 2013-02-24
Dob : 69
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   04.06.18 6:25

Kraj japanske ekspanzije na Pacifiku - bitka kod Midwaya 4.-7. lipnja/juna 1942.

Dne 18. travnja 1942. Amerikanci su izveli jedan od najpoznatijih podviga u Drugom svjetskom ratu - zračni napad na teritorij Japana poznat kao Doolittle Raid. Glavni cilj bio je Tokyo, a napadnuti su još Yokohama, Yokosuka, Nagoya i Kobe. Za napad su korišteni srednji bombarderi North American B-25 Mitchell iz sastava USAAF, koji su prvi i jedini put u povijesti poletjeli sa nosača aviona. Zbog malog broja angažiranih aviona (16) napad je nanio zanemarivu materijalnu štetu, ali je imao iznimno psihološko značenje. Amerikancima je podigao moral nakon katastrofe u Pearl Harboru, dok su Japanci bili šokirani bombardiranjem njihovog teritorija. Zapovjednik Kombinirane flote (Rengo Kantai) admiral Isoroku Yamamoto dobio je ono što je tražio - povod da ostvari svoje zamisli o konačnom obračunu s američkom Pacifičkom flotom. Za to je bilo potrebno osigurati prikladnu bazu u blizini Havajskog otočja i Pearl Harbora, a takva baza mogao je biti Midway.
Midway je mali atol u sjevernom Tihom oceanu ukupne površine 6,2 km2. Nalazi se otprilike na sredini puta između Sjeverne Amerike i Japana, otuda mu i ime. Pripada arhipelagu Havajskih otoka i nalazi se na njegovom krajnjem sjeverozapadnom dijelu. Na atolu su Amerikanci imali malu kopnenu, zrakoplovnu i mornaričku bazu.

Havajski arhipelag, lijevo gore Midway:



Obostrani planovi i snage

Japanski operativni plan pod imenom Mi predviđao je napad u dva smjera - glavni na Midway i pomoćni ili diverzioni na zapadne Aleute. Smatralo se da će Amerikanci prepoznati Aleute kao glavni cilj i tamo će uputiti glavninu svoje flote. Nakon što shvate da je glavni cilj bio već zauzeti Midway Pacifička flota će se uputiti prema jugu i biti će dočekana i uništena.
Amerikanci su dešifriranjem radio poruka spoznali da se priprema veliki japanski napad, ali nisu bili sigurni gdje će biti izveden jer su Japanci spominjali neki ''objekt''. Sumnjalo se na Midway, ali je to tek trebalo potvrditi. Stoga je mornaričkoj radiostanici na atolu upućena poruka da prijavi - načinom koji će Japanci lako dešifrirati - kvar na uređaju za desalinizaciju morske vode. Kada je dešifrirana japanska radio poruka da ''objekt'' ima teškoća u opskrbi vodom cilj je bio definitivno potvrđen.
Zapovjednik Pacifičke flote admiral Chester Nimitz odlučio je Japancima namjestiti stupicu - američki brodovi biti će raspoređeni sjeveroistočno od Midwaya i tamo dočekati japanske brodove.

Admiral Chester Nimitz:



 Za operaciju Mi Japan je pripremio goleme flotne snage od 11 bojnih brodova, 4 teška i 2 laka nosača aviona, 3 nosača hidroaviona, 10 teških i 4 lake krstarice, 46 razarača, 16 podmornica i veći broj desantnih i pomoćnih brodova. Brodovi su bili raspoređeni u nekoliko skupina:

1. FLOTA
- Glavne bojne snage pod neposrednim zapovjedništvom admirala Yamamota - bojni brodovi Yamato, Mutsu i Nagato, laki nosač aviona Hosho, nosači hidroaviona Chiyoda i Nisshin, laka krstarica Sendai i 9 razarača
- Udarna skupina nosača aviona pod zapovjedništvom viceadmirala Chuichi Naguma - flotni nosači Akagi, Kaga, Hiryu i Soryu, bojni brodovi Haruna i Kirishima, teške krstarice Tone i Chikuma, laka krstarica Nagara i 12 razarača. Na nosačima su bila ukupno 222 aviona - 69 lovaca A6M Zero, 81 torpednih bombardera B5N1 Kate i 72 bombardera za obrušavanje D3A1 Val.

2. FLOTA (SKUPINA ZA INVAZIJU NA MIDWAY)
- Glavne snage za podršku desanta pod zapovjedništvom viceadmirala Nobutake Kondoa - bojni brodovi Kongo i Hiei, laki nosač aviona Zuiho, teške krstarice Atago, Chokai, Myoko i Haguro, laka krstarica Yura i 8 razarača
- Desantne snage pod zapovjedništvom kontraadmirala Raiza Tanake - laka krstarica Jintsu, nosači hidroaviona Chitose i Kamikawa Maru, 10 razarača i 12 transportnih brodova s 5.000 vojnika
- Snage neposredne podrške desanta pod zapovjedništvom viceadmirala Takeo Kurite - teške krstarice Kumano, Suzuya, Mogami i Mikuma i 2 razarača

5. FLOTA (SKUPINA ZA NAPAD NA ALEUTE)
- Glavne snage sjevernog područja pod zapovjedništvom viceadmirala Boshira Hosogaye - bojni brodovi Hyuga, Ise, Fuso i Yamashiro, laki nosači aviona Ryujo i Junyo, teške krstarice Nachi, Takao i Maya, lake krstarice Kitakami i Oi, te 17 razarača
- Invaziona skupina za Attu - laka krstarica Abukuma, 4 razarača i 1 transportni brod s 1.200 vojnika
- Invaziona skupina za Kisku - lake krstarice Kiso i Tama, 3 razarača i 2 transportna broda s 1.250 vojnika
Osim navedenih snaga Japanci su raspolagali brojnim minolovcima, minopolagačima i pomoćnim brodovima, te zrakoplovstvom sa otoka Wake, Jaluit, Kwajalein, Aur i Wotje.

Smjerovi pokreta snaga obiju strana pred bitku:



Na američkoj strani admiral Nimitz nije raspolagao ni približno tolikom snagom. Procijenio je da će odlučujuću ulogu imati zračne snage i nosači aviona, pa je bojne brodove koji su preživjeli napad na Pearl Harbor poslao u San Diego.
Za suprotstavljanje Japancima Pacifička flota je imala na raspolaganju dva nosača aviona - USS Enterprise i USS Hornet. Oštećeni USS Yorktown je nakon suludog 72-satnog remonta također osposobljen za akciju, čime je zrakoplovna snaga na nosačima aviona povećana za 50%. Brodovi su bili podijeljeni u dvije operativne eskadre:
- Task Force 16 pod zapovjedništvom viceadmirala Williama Halseya - nosači aviona Enterprise i Hornet, teške krstarice USS Minneapolis, USS New Orleans, USS Northampton, USS Pensacola i USS Vincennes, laka krstarica USS Atlanta i 9 razarača
- Taks Force 17 pod zapovjedništvom viceadmirala Franka Fletchera - nosač aviona Yorktown, teške krstarice USS Astoria i USS Portland i 6 razarača.
Ukupno su Amerikanci na nosačima imali 232 aviona - 79 lovaca F-4F Wildcat, 109 bombardera za obrušavanje SBD-3 Dauntless i 44 torpedna aviona TBD-1 Devastator. Također su mogli računati i na zrakoplovstvo iz sastava US Navy, USAAF i USMC bazirano na atolu Midway, ukupno 99 aviona - 7 lovaca F-4F Wildcat, 21 lovac F-2A Buffalo, 6 torpednih bombardera TBF-1 Avenger, 4 srednja bombardera B-26 Marauder, 17 teških bombardera B-17 Flying Fortress, 27 bombardera za obrušavanje SBD-2 Dauntless i 17 bombardera za obrušavanje SB2U Vindicator.

Bombarder za obrušavanje Chance-Vought SB2U Vindicator:



Dva dana prije isplovljavanja iz Pearl Harbora Amerikance je zadesila nevolja - zapovjednik Task Force 16 viceadmiral Halsey razbolio se od teškog oblika dermatitisa i morao je biti hospitaliziran u mornaričkoj bolnici u Pearl Harboru. Gubitak iskusnog i agresivnog zapovjednika bio je težak udarac, ali tu nije bilo pomoći - zamjena se morala naći odmah, a izbor je prepušten samom Halseyu. Na opće iznenađenje Halsey je zaobišao nekolicinu admirala koji su imali iskustva s nosačima aviona i odredio je da ga zamijeni kontraadmiral Raymond Spruance, zapovjednik divizije krstarica (Cruiser Division Five) iz sastava Task Force 16.

Admiral Raymond Spruance:



Opće zapovjedništvo nad obje operativne eskadre bilo je u rukama viceadmirala Fletchera kao starijeg po činu, međutim on je Spruanceu dao punu slobodu akcije.

Bitka

Japanske brodove (iz sastava desantnih snaga) otkrio je 3. lipnja izviđački avion PBY Catalina na udaljenosti od oko 500 milja zapadno od Midwaya. Odmah su u napad upućeni bombarderi B-17 sa Midwaya, koji nisu pričinili nikakvu štetu. Noću su napad ponovili PBY Catalina torpedima i pogodili jedan tanker. To je ujedno bio jedini uspješan američki torpedni napad iz zraka u toku čitave bitke. Japanci su u oba slučaja bili silno iznenađeni jer nisu očekivali da će biti napadnuti tako daleko od cilja.
U 4:30 h ujutro 4. lipnja admiral Nagumo uputio je skupinu od 108 aviona u napad na Midway. Formacija je registrirana radarom i upućeni su lovci da presretnu napadača. U zračnoj bici Amerikanci su pretrpjeli teške gubitke - samo 2 od 28 lovaca su ostala sposobna za akciju. Gubitke su pretrpjeli i Japanci, u zračnim borbama i od djelovanja PZO topova.
Zračni napad na Midway postigao je tek djelomičan uspjeh - uzletište nije onesposobljeno - pa se admiral Nagumo odlučio za ponavljanje napada na kopnene ciljeve. Ova odluka će se pokazati sudbonosnom.
U 5:34 h Amerikanci su otkrili japanske nosače aviona i primijetili da su letne palube prazne. Fletcher i Spruance su odmah uputili u napad jake zračne snage - torpedne avione TBD-1 Devastator i bombardere SBD-3 Dauntless. Prije toga su japanske brodove napali torpedima avioni TBF Avenger i B-26 Marauder sa Midwaya, ali bez rezultata.
U međuvremenu je Nagumo zapovijedio da se bombarderi B5N Kate, koji su bili naoružani torpedima i čuvani kao rezerva za eventualni napad na američke brodove ako budu otkriveni, preoružaju bombama za novi napad na Midway. No oko 8 sati dobio je vijest da je hidroavion s krstarice Tone otkrio američki nosač aviona, pa je nakon poduljeg razmišljanja zapovijedio da se bombe uklone i torpeda vrate.
Avioni za napad na američke brodove nisu mogli odmah uzletjeti jer su letne palube nosača morale biti slobodne za povratak aviona iz napada na Midway. Upravo s time su Amerikanci i računali - njihov je cilj bio da udare prvi i to prije nego japanski avioni uopće polete u napad na njihove brodove. Admiral Spruance poslao je u napad sve raspoložive avione sa nosača Enterprise i Hornet, bez obzira što radi različite brzine nisu mogli stvoriti kompaktnu formaciju. Bili su razdvojeni u nekoliko skupina i time ranjivi na napade lovaca, tim prije jer praktično nisu imali lovačku zaštitu (avioni F-4F Wildcat morali su se vratiti zbog nedovoljnog akcionog radijusa), ali je to bio rizik koji je Spruance svjesno prihvatio.

Nosač aviona USS Enterprise:



Stanko1: komentar modifikovan dana: 04.06.18 6:41; prepravljeno ukupno 3 puta
Na vrh Go down
Stanko1
Stariji vodnik I klase
Stariji vodnik I klase
avatar

Jubilarna Medalja 7 g. Jubilarna Medalja 7 g.
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 784
REPUTACIJA : 80
Član od : 2013-02-24
Dob : 69
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   04.06.18 6:29

Japanske brodove prvi je pronašao skvadron od 15 torpednih bombardera Devastator sa nosača Enterprise u 9:20 h i krenuo u napad. Bez lovačke zaštite svih 15 aviona je srušeno, a od svih posada preživio je samo jedan čovjek - zastavnik George Gay. Nije puno bolje prošao ni skvadron Devastatora sa nosača Yorktown, jer su japanski lovci srušili 10 od 14 aviona pri čemu nije postignut ni jedan pogodak na japanskim brodovima.
Dok su Japanci masakrirali torpedne avione približavala im se puno veća opasnost, koje nisu bili svjesni jer nisu imali radarski uređaj. U 10:25 h iznad njihovih brodova pojavilo se 37 bombardera za obrušavanje Dauntless sa nosača Enterprise. Uvjeti za napad su bili idealni - avioni nisu primijećeni i nije bilo PZO paljbe, japanski lovci su bili na malim visinama zauzeti torpednim avionima, a palube nosača su bile krcate avionima koji su se vratili iz napada na Midway. Zapovjednik skupine kapetan fregate Wade McClusky rasporedio je ciljeve i naredio napad.

Kapetan Wade McClusky:



Trebalo je samo šest minuta da tri japanska nosača aviona budu pretvorena u zapaljene ruševine. Kaga je pogođen s 4 do 5 bombi koje su izazvale više velikih požara, dok je Akagi dobio samo jedan pogodak no bomba je eksplodirala u hangaru među avionima napunjenim gorivom i oružjem. Ubrzo nakon toga bombarderi Dauntless sa nosača Yorktown pogodili su nosač Soryu s najmanje tri bombe. Sva tri broda su morala biti napuštena, a Naguma su navodno silom odvukli sa nosača Akagi jer je htio potonuti zajedno s brodom.

Nosač aviona Kaga:



Japancima je ostao neoštećen samo jedan nosač aviona - Hiryu. Zapovjednik 2. divizije nosača aviona (Hiryu i Soryu) kontraadmiral Tamon Yamaguchi nije oklijevao s protunapadom. U 12:05 h prva skupina od 18 bombardera za obrušavanje Val napala je Yorktown i pogodila ga s 3 bombe. Sat vremena kasnije skupina od 10 torpednih bombardera Kate izvela je novi napad i pogodila Yorktown s 2 torpeda. Admiral Fletcher prenio je zapovjedni znak na krstaricu Astoria. Amerikanci su pokušali spasiti Yorktown i vjerojatno bi u tome uspjeli da ga idućeg dana nije torpedirala japanska podmornica I-168. Tom prilikom potopljen je i razarač USS Hammann.
Nije trebalo dugo čekati na američki protuudar. U 13 h 30 min 24 bombardera Dauntless napala su Hiryu i pogodila ga s 4 do 5 bombi. Japanci su se nadali da mogu spasiti jedini preostali nosač, ali je idućeg dana i on potonuo.

Nosač aviona Hiryu:



Nakon napuštanja Yorktowna, budući da nije mogao efikasno zapovijedati sa krstarice, admiral Fletcher je prenio sve zapovjedne ovlasti na admirala Spruancea. Iako je već bio svjestan velike pobjede Spruance je zapovijedio povlačenje prema istoku kako bi izbjegao eventualni japanski noćni napad površinskom flotom, da bi iza ponoći ponovo okrenuo u suprotnom smjeru. Yamamoto je zaista namjeravao napasti Amerikance bojnim brodovima, ali nije mogao uspostaviti kontakt.

Borba nosača aviona 4. lipnja, grafički prikaz:



Dne 5. lipnja japanska flota krenula je u opće povlačenje prema bazama, odustavši od desanta na Midway. Yamamoto je jedino zapovijedio admiralu Kuriti da svojim krstaricama bombardira atol, ali ni to nije bilo moguće izvesti - prilikom manevra došlo je do sudara i oštećenja krstarica Mogami i Mikuma. Obje krstarice napadnute su 7. lipnja iz zraka pri čemu je Mikuma potopljena, a Mogami teže oštećena.

Uništenje krstarice Mikuma:



Epilog

U bici za Midway Japanci su izgubili četiri od šest svojih najvećih nosača aviona i jednu tešku krstaricu. Također su izgubili 248 aviona i 3.057 poginulih mornara i avijatičara. Među poginulima je bio i admiral Yamaguchi, koji je stradao na nosaču Hiryu. Gubitak ovog sposobnog admirala bio je težak udarac za Japance jer je smatran budućim nasljednikom samog Yamamota. Ipak, najgori je bio gubitak iskusnih i najbolje uvježbanih mornaričkih avijatičara koji su sudjelovali, između ostalog, u napadu na Pearl Harbor.

Admiral Tamon Yamaguchi:



U bici za Midway Japanci su pretrpjeli tako težak poraz da o njemu javnost nije obaviještena do kraja rata, a tajio se i pred imperatorom Hirohitom. Čak je bilo zabranjeno spominjanje i samog imena Midway.
Amerikanci su izgubili nosač aviona Yorktown, jedan razarač, 150 aviona US Navy, USAAF i USMC i 307 poginulih - mala cijena za postignuti strategijski uspjeh. Također su dobili novog istaknutog mornaričkog zapovjednika. Admiral Raymond Spruance je bio čovjek topova i prije rata je bio zapovjednik bojnog broda USS Mississippi, no u bici kod Midwaya je izvrsno obavio svoj zadatak. Kasnije je postao zapovjednikom 5. flote s kojom je uspješno izveo operacije zauzimanja Gilbertovih, Marshallovih i Marijanskih otoka, te Okinawe.
Bitka za Midway označila je kraj ekspanzije Japanaca na Tihom oceanu. Nastavili su još ofenzivne operacije na Novoj Gvineji, ali se ubrzo pojavilo novo ključno ratište - Guadalcanal gdje su Amerikanci izveli svoju prvu protuofenzivu na Pacifiku.
Na vrh Go down
Zoran I
Stariji Vodnik
Stariji Vodnik
avatar

Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 610
REPUTACIJA : 10
Član od : 2015-01-02
M(j)esto Izola

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   06.06.18 20:35

OVERLORD

Na današnji dan leta 1944 se je ob 6.30 zjutraj začelo težko pričakovano zavezniško izkrcanje v Normandiji, ki je pomenilo začetek konca 2. svetovne vojne.

Velika invazija z britanskih otokov se je imenovala Overlord, z izkrcanjem več kot 200.000 ameriških, britanskih, francoskih, kanadskih in preostalih zavezniških vojakov pa se je začel najdaljši dan v drugi svetovni vojni. Načrtovana je bila sicer za dan prej, a so jo zaradi slabega vremene prestavili. V francoščini se ta dan imenuje Jour J, včasih tudi Le Choc.

V prvem valu je na obali Normandije svoje življenje žrtvovalo najmanj 4.400 vojakov, več kot 9.000 pa je bilo ranjenih ali pogrešanih. S to operacijo so odprli tretjo oz. zahodno fronto.
Do konca avgusta meseca se je izkrcalo več kot 3 milijone ameriških, britanskih in kanadskih vojakov. 
Nemčija, ki jo je takrat na vzhodu ogrožala Sovjetska zveza, na zahodu in jugu pa so ji za ovratnik dihale zavezniške sile, je kapitulirala 11 mesecev pozneje.

https://www.youtube.com/watch?time_continue=2&v=NZB5Q2KnvpM


                                      Zavezniško izkrcanje v Normandiji se je začelo 06.junija 1944 ob 6.30


                                                                Začetek konca velike Nemčije


                 Vrhovni poveljnik zavezniških sil general Dwighta D. Eisenhowerja


                                          Dan D največje in najbolj masovno izkrcanje v II.svetovni vojni


                Veliki in masivni Nemški topovi v Atlanstkem zidu so bili varni pred letali, toda kaj, ko so prišle še zavezniške ladje


                                            Mogočna 380 mm "Baterija Todt" z 19.630 mm dolgo cevjo v Atlantkem zidu


                                                                74.obletnica izkrcanja zavezniških sil
Na vrh Go down
Sponsored content




KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   

Na vrh Go down
 
KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan
Na vrh 
Stranica 23/25Idi na stranicu : Previous  1 ... 13 ... 22, 23, 24, 25  Next
 Similar topics
-
» KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan
» Na današnji dan
» Aerodrom Petrovec Skopje
» Najbolji košarkaš među oficirima ili najbolji oficir među košarkašima
» Rezervni oficiri u JNA

Permissions in this forum:Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
FORUM BIVŠIH PRIPADNIKA NEKADAŠNJE JNA :: VOJNA PLATFORMA :: Vojna Historija / Vojna Povijest / Vojna Istorija-
Idi na: