Zaboravljeni ''panceri'' - oklopni vlakovi

Već sam na drugom mjestu spomenuo da sam railfan (ljubitelj željeznice). Stoga mi se čini prikladnim otvoriti ovu temu. Riječ je o materijalu koji je već objavljen na forumu zeljeznice.net, a ovdje ga prenosim u neznatno skraćenom i ponešto modificiranom obliku.
U pripremi teme koristio sam se tekstovima iz Vojne enciklopedije i različitih izvora na internetu, odakle potječu i fotografije.
Stariji forumaši, koji su davnih vremena putovali vlakom iz Zagreba u Zagorje ili prema zapadu, možda se prisjete da je u kolodvoru Zaprešić nekada postojao dugački slijepi kolosijek koji je završavao odmah kod željezničkog mosta na Krapini. Tragovi nasipa vide se i danas. Na njemu su godinama bila parkirana i zarasla u vegetaciju različita željeznička vozila čudnog izgleda, a riječ je o ostacima oklopnih vlakova. Ni u jednoj vožnji vlakom nisam propuštao pogled na njih, a bili su gotovo na dohvat ruke. Bilo je tu svega - od pravih oklopljenih vagona do otvorenih vagona u čijoj su se unutrašnjosti jasno vidjele pancirne ploče i betonska ojačanja. Uklonjeni su negdje sedamdesetih godina, a kolosijek je nakon toga skraćen. Dugo vremena me intrigiralo otkud ti oklopnjaci u Zaprešiću, a odgovor sam pronašao nakon više desetljeća na web stranici oklop2.tripod.com.

Pojam

Oklopni vlak (eng. Armoured train, fr. Train blindé, tal. Treno blindato, njem. Panzerzug, rus. Бронево́й по́езд, бронепоезд) je željeznički vlak namijenjen za oružanu borbu. Sastoji se od oklopljene lokomotive, nekoliko oklopljenih naoružanih vagona i pomoćnih vagona ili platformi.
Ne treba ga miješati s topovima i merzerima koji su smješteni na željezničkim vagonima. To je tzv. željeznička artiljerija (topništvo), a ne oklopni vlak.
Oklopni vlak kao borbeno sredstvo prvi put se pojavio u Američkom građanskom ratu (1861.-1865.), a zatim je korišten i u Austrijsko-pruskom ratu (1866.), Njemačko-francuskom ratu (1870.-1871.), Burskom ratu (1899.-1901.) i u Rusko-japanskom ratu (1904.-1905.).

Oklopni vlak u Američkom građanskom ratu:

[You must be registered and logged in to see this image.]

I. svjetski rat

U I. SR austrougarske trupe koristile su nekoliko oklopnih vlakova na ruskoj i talijanskoj fronti. Dva britanska oklopna vlaka, zajedno s konjaništvom i oklopnim automobilima, korištena su 1914. u zapadnoj Flandriji i sjevernoj Francuskoj za pokretnu obranu zrakoplovnih baza. Nijemci su ih koristili pri prodoru u Sovjetsku Rusiju 1918. godine.
Najveća primjena oklopnih vlakova uslijedila je za vrijeme iznozemne vojne intervencije i građanskog rata u Rusiji od 1918. do 1921. Prostrano ratište, bez neprekidnih linija fronte, kao i nedovoljno jaka artiljerija omogućili su njihovo uspješno djelovanje. Općenito se smatra da je Crvena armija u to doba najviše razradila način upotrebe i borbenu taktiku oklopnih vlakova.

Austrougarski oklopni vlak 1915. godine:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Međuratno razdoblje

Poslije I. SR s efikasnom upotrebom oklopnih vlakova računali su samo SSSR, Poljska, Čehoslovačka i Njemačka (zbog planiranih djelovanja na istoku). U zapadnoevropskim državama smatralo se da, unatoč razvijenoj željezničkoj mreži, neprekidne i čvrsto posjednute linije fronte nisu pogodne za njihovo djelovanje.
Pri izgradnji oklopnih vlakova naročito se vodilo računa o oklopnoj zaštiti i naoružanju. Da bi bila što lakša i da bi mogla ponijeti što više goriva i vode, lokomotiva je oklopljavana čeličnim pločama samo radi zaštite od malokalibarskih zrna i od krhotina granata. Oklop vagona u pravilu se sastojao od od dvije ploče debljine 5-8 mm, između kojih je bio naliven beton. Ukupna debljina takvog oklopa bila je na prednjoj strani do 300 mm, na bočnim i na zadnjoj strani do 100 mm, a mogao je izdržati pogotke topovskih zrna kalibra do 100 mm.
Vagoni su obično naoružavani s 1-2 topa kalibra od 75 mm do 254 mm u kupolama, te 2-16 mitraljeza od kojih dio za protuzračnu borbu. Prednja kupola obično je bila niža da bi se što jača (dvokatna) topnička paljba mogla koncentrirati prema naprijed.
Standardni oklopni vlak obično je imao na čelu i začelju tzv. kontrolne platforme, radi izazivanja eksplozije mina prije nailaska glavnog dijela vlaka, natovarene tračnicama i drugim materijalom za popravak pruge. Iza prednje platforme postavljana su 1-2 oklopljena vagona, zatim lokomotiva i oklopljeni vagoni s pješadijom.
U II. SR sastav i naoružanje oklopnih vlakova ponešto su modificirani.

Oklopni vlakovi iz građanskog rata u Rusiji:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Japanski oklopni vlak u Mandužuriji 1931. godine:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Organizacija i koncept borbenog djelovanja, razlike SSSR - Njemačka

U SSSR je po nekoliko oklopnih vlakova formiralo veće jedinice - divizione, u čiji je sastav ulazio i vod oklopljenih drezina, te posebna kompozicija-baza s kuhinjom, skladištima, uredima i ambulantom. Smatralo se da su oklopni vlakovi pogodni da u okviru operativnih jedinica kopnene vojske (armija ili korpus) osiguravaju željezničke komunikacije, obavljaju izviđanje, zauzimaju važne željezničke objekte (kolodvore, mostove, tunele), štite izvlačenje iz borbe, popravljaju željezničku prugu, štite bokove kopnenih jedinica, sudjeluju u progonu neprijateljskih snaga, ruše pruge pri povlačenju i daju potporu zaštitnicama, djeluju u obrani sa zaklonjenih vatrenih položaja, sudjeluju u obrani morskih obala, a po potrebi i u smirivanju unutarnjih pobuna.
Vezano uz koncept borbene uporabe oklopnih vlakova, između SSSR i Njemačke postojale su razlike u pristupu. Temeljna razlika bila je vezana uz zemljište na kojima će se oni koristiti, kao i uz djelovanje u uvjetima jake neprijateljske artiljerijske paljbe.
Njemačka Ratna služba (Truppenführung) iz 1940. godine predviđala je uporabu oklopnih vlakova samo danju na otvorenom zemljištu i ako neprijatelj ne raspolaže jakom artiljerijom. Po sovjetskim pravilima oklopni vlakovi su mogli djelovati i na pokrivenom zemljištu, noću uz uporabu reflektora, a bez obzira na jačinu neprijateljske artiljerijske paljbe.
U pogledu taktike oklopnih vlakova također je postojala velika razlika. Nijemci su predviđali da se oklopni vlak, istaknuvši naprijed osiguranje na lokomotivama ili drezinama, kreće brzinom od 20-30 km/h i napada objekte paljbom uz istodobno djelovanje iskrcane pješadije. Pri nailasku na jačeg neprijatelja, naročito u artiljeriji, izvlači se pod zaštitom dimne zavjese. Protiv neprijateljevog oklopnog vlaka što prije otvara paljbu i nastoji najprije uništiti lokomotivu, a zatim nastoji okružiti neprijatelja iskrcanom pješadijom i primorati ga na predaju. Predviđalo se djelovanje oklopnih vlakova i u parovima - na dvokolosječnim prugama usporedno, a na jednokolosječnim jedan iza drugog.
Po sovjetskim pravilima, nasuprot njemačkom konceptu, oklopni vlakovi djeluju po divizionima i to na 50-60 km ispred vlastitih snaga. Radi izviđanja naprijed se kreću oklopne drezine, zatim oklopni vlakovi i na kraju vlak - baza. Ako postoji dvostruki kolosijek vlakovi se mogu kretati i u parovima. Za izviđanje se mogu koristiti avioni ili baloni. Željeznička pruga između oklopnih vlakova i ostalih trupa osigurava se patrolama oklopnih drezina, konjice ili oklopnih automobila (ako postoji usporedna cesta). Zauzete objekte zaposjeda pješadija ili konjica. Pješadijske jedinice u sastavu oklopnih vlakova po potrebi pomažu obilaznim manevrom, osiguravaju vlakove za vrijeme mirovanja, ruše pruge i objekte na njima, zaposjedaju zauzete objekte, izviđaju i štite komunikacije. U borbi s neprijateljskim oklopnim vlakovima predviđena je potpora zrakoplovstva.

Drugi svjetski rat

U II. SR masovna upotreba oklopnih jedinica, artiljerije i zrakoplovstva umanjila je značaj oklopnih vlakova i gotovo isključila njihovu upotrebu na frontama.
Britanci su ih 1940. koristili za ophodnje duž morske obale u očekivanju njemačke invazije. Na Istočnoj fronti i Nijemci i Sovjeti koristili su ih za djelovanja na dugačkim komunikacijama preko stepa i pošumljenih područja.
SSSR je koristio veliki broj oklopnih vlakova različitih tipova:
- VS-60 iz 1931. godine, izrađeno 13
- BP-35 iz 1936. godine, izrađeno najmanje 47
- NKPS-42 iz 1941. godine, izrađeno 5
- OB-3 iz 1942. godine, izrađeno oko 65
- BP-3 iz 1943. godine, izrađena najmanje 22
Također je izrađen i stanoviti broj drugih oklopnih vlakova, pojedinačno ili u nekoliko primjeraka.
Najveću primjenu oklopni vlakovi imali su u okupiranim zemljama Europe, naročito u bivšoj Jugoslaviji, za zaštitu važnih željezničkih pruga i objekata na njima od napada partizanskih jedinica. I Nijemci i Talijani koristili su ih u velikom broju. U Hrvatskoj i BiH je postojao i stanoviti broj oklopnih vlakova s ustaškim i domobranskim posadama.

Poljski oklopni vlak iz II. SR u muzeju Chabowka:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Tri fotografije sovjetskih oklopnih vlakova iz II. SR. Odozgo prema dolje BP-35, OB-3, BP-3:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Njemački oklopni vlak na uskotračnoj pruzi, stanica Bosanski Brod:

[You must be registered and logged in to see this image.]

U II. SR oklopni vlakovi korišteni su i kao pokretne platforme za protuzračnu obranu, naoružani PZO topovima različitih kalibara. Sovjetska vojska koristila je oko 230 takvih vlakova, sastavljenih od 3-6 vagona s topovima kalibra 37 mm i 76 mm.
Jedan oklopni vlak kao PZO platformu koristili su Nijemci za obranu rafinerija nafte u rumunjskom gradu Ploesti. Vlak je onesposobljen i lokomotiva uništena djelovanjem mitraljeza/strojnica 12,7 mm iz bombardera B-24 Liberator za vrijeme operacije Tidal Wave 1. kolovoza/augusta 1943. (bombarderi su letjeli na ekstremno malim visinama).

Sovjetski oklopni vlak za PZ obranu s topovima 76 mm, u prvom planu optički daljinomjer:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Obje zaraćene strane u II. SR koristile su i oklopne automobile specijalno prilagođene za kretanje po tračnicama. Ovo je talijanska Autoblinda AB-40 Ferroviaria:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Sovjetski oklopni automobil BA-10 na šasiji GAZ-AA:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Poslije Drugog svjetskog rata

Poslije II. SR ni jedna ozbiljna vojska nije predviđala upotrebu oklopnog vlaka kao borbenog sredstva. Danas se oklopni vlak uglavnom smatra arhaizmom i reliktom prošlosti. Međutim, njihova uloga u ratovima nije sasvim nestala. U međuvremenu je bilo nekih improvizacija, koje su korištene ili predviđene za korištenje u lokalnim ratnim sukobima.
Primjerice, jedan takav vlak (La Rafale) s nekoliko provizorno zaštićenih vagona koristili su Francuzi u ratu u Indokini. U ratovima na području bivše Jugoslavije 1991.-1995. postojala su, koliko je poznato, tri improvizirana oklopna vlaka i jedna oklopljena lokomotiva (HŽ manevarka 2132). To su oklopni vlak HV u Splitu (nikada korišten u borbi zbog prevelike težine lokomotive), oklopni vlak vojske RSK ''Krajina Ekspres'' (korišten povremeno na Unskoj i Ličkoj pruzi, za vrijeme Oluje pušten u ponor kod Pribudića na pruzi Gračac - Knin) i oklopni vlak vojske RS (uništen od strane Armije BiH kod Gradačca, vjerojatno projektilom RPG, a spominje se i tenk T-55).
Posljednji poznati primjer suvremenog korištenja oklopnih vlakova zbio se u ratovima u Čečeniji i Dagestanu (sve do 2010.!). Vojska Ruske federacije koristila je improvizirane oklopne vlakove za nadzor pruga na području sjevernog Kakvaza. U Stavropolu se navodno i danas čuvaju dva takva vlaka za slučaj potrebe.

Ruski okopni vlak korišten u Čečeniji:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Oklopni vlakovi u JNA poslije 1945.

U završnim operacijama 1945. godine JA je između ostaloga zaplijenila više različitih oklopnih vlakova i improviziranih oklopnih vagona od potučenih njemačkih jedinica. Najveći broj ovih vlakva je u različitim stupnjevima oštećenja zaplijenjen u Sloveniji, u pograničnim područjima s Italijom i Austrijom. Veliki broj različitih oklopnih vagona je zatečen i po različitim željezničkim depoima širom bivše Jugoslavije.
Oklopni vlakovi i vagoni tijekom prve mirnodopske godine nisu korišteni i bili su u nadležnosti Komande pozadine JA. Naredbom načelnika Generalštaba od 24. svibnja/maja 1946. oklopni vlakovi prešli su u nadležnost KTMJ (Komanda tenkovskih i motoriziranih jedinica). Ova komanda dobila je zadaću da utvrdi brojno stanje i stupanj oštećenosti oklopnih vagona i temeljem toga izradi prijedlog o formiranju jedinica oklopnih vlakova i njihovom razmještanju, kao i da predloži način i uvjete popravka oklopnih lokomotiva i vagona.
U tom razdoblju postojala su 242 oklopna vagona i 3 oklopne lokomotive, od čega su samo 4 vagona bila ispravna, a ostali s oštećenjima u rasponu od 60% do 100%. Osim navedenog, u VTZ "21. oktobar" u Kragujevcu bilo je 100 vagona od kojih 60 oklopljeno, a 40 s betonskim ojačanjima.
Poslije višemjesečnog rada iz te mase je izdvojeno 13 motornih oklopnih kola s benzinskim motorima (tipa Steyr) i 7 motornih oklopnih kola s dizel-motorom (tipa Ansaldo), kao i veći broj drugih oklopnih vagona.
U prvom slučaju je riječ o njemackim oklopnim vagonima "Steyr schweren Schienenpanzerzug K2670", koji su bili samohodni i mogli su se koristiti samostalno ili u sastavu oklopnih vlakova. Razvoj ovih vagona započet je u zimu 1943. Razvijene su četiri osnovne verzije ovih vagona: artiljerijska s kratkim topovim L24 od 75mm, PZO s topovima 20mm, zapovjedna i pješadijska, obje naoružane mitraljezima/strojnicama.
Oklopni vlak je činilo 12 ovakvih vagona - 4 artiljerijska, 2 PZO i 6 zapovjedno-pješadijskih. U praksi su viđane i razne druge kombinacije. Sva kola su imale benzinske motore firme Steyr snage 76 ks. Artiljerijska varijanta je bila naoružana kupolom sa starijih verzija tenkova Pz.Kpfw IV. Ovakva kupola je imala kratki top KwK L24 kalibra 75mm, koji je bio pogodan za djelovanje po pješadiji. Maksimalna brzina je bila 40 km/h, odnosno do 70 km/h kod ostalih verzija. Oklopne ploče su bile debljine 20 mm. Bila je planirana izgradnja 16 ovakvih vlakova, ali je izgrađeno samo 6 koji su postali operativni u razdoblju studeni/novembar 1944. - travanj/april 1945. pod oznakama 201-206 s.SP.

Steyr Schweren Schienenpanzerzug K2670:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Drugi tip koji je korišten u JA je bio samohodni oklopni vagon (motorna kola) Ansaldo Littorina Blindata ALn 56. Ove vagone su od Talijana zaplijenili Nijemci, da bi na kraju rata došli u posjed JA. Osnovno naoružanje ovih vagona činile su dvije tenkovske kupole s topovima kalibra 47 mm, ili teški mitraljezi/strojnice odnosno topovi 20 mm. Maksimalna brzina je iznosila 70-80 km/h, a debljina zaštitnih ploča 10-15 mm.

Ansaldo Littorina Blindata ALn 56:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Tokom kolovoza/augusta 1946. godine odabrana motorna kola i oklopni vagoni upućeni su u Mladenovac, gde se nalazila Centralna tenkovska radionica, zbog nužnih popravaka i kompletiranja naoružanja i opreme.
Zatečenih oklopnih vlakova bilo je i na uskotračnim prugama 760 mm. U Sarajevu je od 89 oklopnih vagona probrano 16, od čega 6 borbenih, koji su također upućeni u Mladenovac. Kako nije bilo raspoloživih oklopnih lokomotiva za uski kolosijek predloženo je da se u borbene vagone ugrade motori Steyr, a razmatrana je i prepravka 16-tonskog gusjeničara u oklopnu lokomotivu.
Viškovi oklopnih vagona (73 u Sarajevu i 37 u Kragujevcu), nakon skidanja improviziranih bunkera, predani su Ministarstvu prometa FNRJ.
Generalštab JA predvidio je ove zadatke oklopnih vlakova: osiguranje transporta, osiguranje komunikacija i borba na unutarnjoj fronti. Komanda TMJ je predložila formiranje tri divizona oklopnih vlakova i to u Beogradu (Sremska Kamenica), Zagrebu i Sarajevu. Nije poznato jesu li su ovi divizioni formirani. U pregledu formacije JA iz 1949. oklopni vlakovi se nalaze pod zapovjedništvom divizija Korpusa narodne odbrane Jugoslavije (KNOJ). Temeljne organizacijske jedinice bili su vodovi, koji su se nalazili u sastavu sve četiri divizije KNOJ-a.
Nakon rasformiranja KNOJ-a ožujka/marta 1953., umjesto kojeg su formirane granične jedinice, oklopni vlakovi su došli pod zapovjedništvo oklopnih divizija.
Opće stanje oklopnih vagona i motornih kola bilo je jako loše. Prilikom obilaska jedinice oklopnih vlakova u Batajnici od strane organa tenkovskog roda ustanovljeno je niz problema i loše tehničko stanje vagona. Tehnička dokumentacije nije postojala, pa su sredstva održavana ''od oka'' uz česte improvizacije. Jedinica nije vršila odgovarajuću obuku i gađanje, a i kadrovska popunjenost je također bila loša.
Predložena je nova formacija, organizacija i lokacija oklopnih vlakova. Listopada/oktobra 1954. oklopni vagoni su koncentrirani na Istočnom kolodvoru u Zagrebu. Iako su svi motorni oklopni vagoni do Zagreba stigli svojim hodom (usput se samo 2 Steyra pokvarila), naredbom DSNO od 22. studenog/novembra 1955. priopćena je odluka o rashodu svih oklopnih vagona.
Ta odluka nije provedena odmah, jer je od 27 raspoloživih motornih oklopnih vagona 4 rashodovano, a 20 je određeno za popravak. Motori su skinuti i upućeni u TRZ u Bregani, a naoružanje u vojnu radionicu br. 69 u Zagrebu.
Druga komisija, koja je ocjenjivala i sve ostale oklopne vagone (raznih tipova), ocijenila je da osim 20 kola tipa Steyr i 4 tipa Ansaldo ostalo nema veliku borbenu vrijednost. To su uglavnom bile ratne improvizacije Nijemaca i njihovih saveznika, nastale od običnih vagona. Dva vagona za nošenje tenkova mogla su samo primiti tenkove do 15 t. Također i dvije oklopne topovnjače sa haubicama od 100 mm su ocijenjene kao neperspektivne. Naročit problem je bio nepostojanje oklopnih lokomotiva za ove vagone. Smatrano je da se remont ovih vozila ne isplati, a da zbog ružnog izgleda štete ugledu vojske.
Listopada/oktobra 1957. bilo je pokušaja kompletiranja jednog oklopnog vagona Steyr radi analiziranja i konačnog prijedloga o sudbini oklopnih vlakova. Tada je konstatirano da vagoni na zagrebačkom kolodvoru sa skinutim motorima i oružjem, za koje ne postoje rezervni dijelovi, nemaju perspektive. Sva tehnika je predložena za rashod, što je kasnije i učinjeno.
Oklopni vagoni prebačeni su na slijepi kolosijek u kolodvoru Zaprešić, gdje su godinama stajali kao zapušteni spomenik jednom prohujalom vremenu.

I za kraj posljednje počivalište oklopnih vlakova/vagona JNA u Zaprešiću. Vidi se nasip obrastao u visoku travu, a kolosijek je nekada završavao neposredno prije mosta na Krapini:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Priča koje se ne bi "postidio" ni jedan ozbiljni vojni časopis. Stanko imate plus.

Svaka čast Stanko!
Ovo nije moj teren što se vojne tehnike tiče, ali ću malo proučiti materiju i sigurno vas nešto priupitati.
Naravno, +!
Samo naprijed!

Stanko1

Oklopni vagoni prebačeni su na slijepi kolosijek u kolodvoru Zaprešić, gdje su godinama stajali kao zapušteni spomenik jednom prohujalom vremenu.

Verovatno su neki od njih korisceni za snimanje filmova.U filmu*Dvoboj za juznu prugu* skoro cela radnja se vrti oko nekog oklopnog voza.

Alal vjera!! +

Drago mi je da vam se tema svidjela. Moram priznati da sam se malo pribojavao hoće li biti zanimljiva ili će od nje ispasti ''davež''.
Ujedno zahvaljujem na plusevima, premda bih više volio da budem unaprijeđen bar u čin razvodnika (samo me nemojte slati da budem redar u WC-u).


Još malo o oklopnim vlakovima

U II. SR na području Jugoslavije partizanske jedinice, naročito diverzantske grupe, uništile su veliki broj oklopnih vlakova. Primjerice, noću 5./6. siječnja/januara 1942. skupina od desetak partizana, preobučenih u domobrane, ušla je u blizini Prijedora u oklopni vlak i u vožnji nakon kraće borbe razoružala posadu, izbacila sve oružje, a nakon toga sama iskočila iz vlaka (po tom događaju je svojedobno snimljen film ''Oklopni voz'' režisera Ota Deneša). Kod Volodera je 30. kolovoza/augusta 1942. uništen njemački oklopni vlak ''Löwenkopf'', a sredinom rujna/septembra uništen je i oklopni vlak ''Totenkopf''. Navodno su se nakon toga njemački vojnici u Sisku pobunili i odbili ići u posadu oklopnih vlakova.
O konkretnim borbenim djelovanjima pojedinih oklopnih vlakova u II. SR nažalost nema puno podataka. Stoga za ovu prigodu navodim samo dva, meni poznata, primjera uspješne primjene ovog borbenog sredstva:
- Početkom 1943. godine hrvatski partizani napali su Viroviticu i gotovo zauzeli grad. Između ostalog osvojili su vojarnu i zarobili veći broj domobrana, a pokupljeno je i dosta oružja i drugog ratnog plijena. U presudnom trenutku u Viroviticu je ušao oklopni vlak i doveo pojačanje. Stradalo je 60 partizana koji su se zatekli na otvorenoj livadi uz prugu, a ostali su se povukli. To je bio do tada najveći poraz partizanskih snaga između Save i Drave. Zapovjednik bataljona koji je propustio prekinuti prugu bio je zbog toga strijeljan.
- U srpnju/julu 1943., u bici kod Kurska, jedan sovjetski oklopni vlak sa pogodnog i dobro maskiranog položaja izbacio je iz borbe nekoliko tenkova Pzkw VI Tiger, čime je napredovanje njemačkih oklopnih snaga na tom sektoru zaustavljeno. Napad je nastavljen nakon što je oklopni vlak uništen bombarderima Ju-87 Stuka.
Budi mi dopušteno osvrnuti se i na naše ''prijatelje'' iz NKVD (spominjali smo ih u temi o Staljingradu). Naime, imali su i oni vlastite oklopne vlakove.
Najprije mali podsjetnik za one koji su slabije upućeni. NKVD je kratica naziva ministarstva tadašnjeg SSSR koje se zvalo Narodni komesarijat za unutarnje poslove (ruski: Народный комиссариат внутренних дел - NKVD). Ujedno je i naziv za bivšu javnu i tajnu policiju, ozloglašenu u vrijeme vladavine J.V. Staljina. NKVD je uključivao i redovite, javne policijske službe SSSR poput prometne policije, vatrogasaca i granične službe, ali je najpoznatiji po svojoj ulozi instrumenta za provođenje Staljinovog terora (progon takozvanih ''neprijatelja naroda'', gulazi, prisilni rad, masovne deportacije, špijunaža i politička ubojstva u inozemstvu i provođenje Staljinove politike u komunističkim pokretima u drugim državama, te čuvanje državne granice).
NKVD nije bio samo policija već i vojska za sebe. Postojale su čitave divizije NKVD koje su bile namijenjene gušenju unutarnjih pobuna, a NKVD je imao - kao što je već rečeno - i vlastite oklopne vlakove. Prije napada Nijemaca na SSSR 22. lipnja 1941. dio ovih jedinica bio je raspoređen duž granica i primio je na sebe prvi njemački udar. Veći dio je bio raspoređen u pozadini i djelovao je protiv sabotera i špijuna, ali i protiv sovjetskih vojnika koji su se povlačili pred Nijemcima.
Pogranične divizije i druge jedinice NKVD u prvom razdoblju rata bile su uključene u sastav redovite vojske i izravno su sudjelovale u borbama protiv Nijemaca. Neke od tih jedinica dobro su se pokazale u bitkama (primjerice pri obrani Tule), iako im je borbena vrijednost općenito bila upitna jer su stvarnosti bile namijenjene za sasvim drugačiju ulogu.

Dvije fotografije oklopnog vagona D-2 iz sastava oklopnog vlaka 76. puka NKVD, oštećenog u borbi 27. lipnja/juna 1941. na Zapadnom frontu u području Smoleviča:

[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

Stanko1
Ujedno zahvaljujem na plusevima, premda bih više volio da budem unaprijeđen bar u čin razvodnika

Bices brzo razvodnik (fali ti jos malo postova). A mozda...Ko zna?

Stenly

purger (citat):

Stenly  

Stanley oliti Stenli (fonetski). To mi je nadimak iz starih tj. mladih izviđačkih dana.
Jel' se to meni pričinjava ili se mi odnekud znamo? Odgovor može i na PP.

Maybe
Šalim se ne poznajemo se.

Svaka ti cast drugar !
Ovako citko i precizno ni ja ne bi mogao
kruno

Vrlo opširno opisana tema, čitljiva i zanimljiva, svaka čast, sjedi 5!

Polish armoured motor wagon wz.28

[You must be registered and logged in to see this image.]

Specifications
Size:
   * length: 10 924 mm
   * axle interval: 6500 mm
   * width: 3150 mm
   * height from rails to the turret's roof: approx. 3850 mm (based on a drawing)
   * height from rails to the wagon's roof: 2930 mm
   * height from a floor to the roof: 1750 mm

Performance:
   * Maxiumum speed: 32 km/h
   * Endurance: approx. 10 hours of ride

Main armament was French 75 mm wz.97 (Mle.1897 Schneider) field gun in a turret,
mounted on a naval mount. A horizontal field of fire was 360°. 200 artillery rounds were carried.
The armament was supplemented with machine guns 7.92mm wz. 25 (Hotchkiss)

A crew was 13:
the train's commandeer (officer), driver, three men of gun crew, five men of MG crews,
two men for the engine maintenance and an orderly (medic).

[You must be registered and logged in to see this image.]

Zemunac (citat):

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ne mogu razaznati, "Tigrova" kupola "nasađena" na vagon ili cijeli "Tigar" ukrcan na vagon?

Sovjetski oklopni vlak br.1 'Za Staljina!'


 
 
Oklopni vlak 'Za Staljina!' sagrađen je u Kolomenskom zavodu u Kujbiševu, završen u rujnu 1941. Posadu su većinom činili radnici tvornice - dobrovoljci.
14.10.1941. otišao je na front preko Moskve i Možajska prema Gžatsku, na 174 kilometru puta upao u zasjedu i Nijemci su ga uništili već u prvoj borbi. Od posade vlaka, preživjelo je sedmero ljudi. Zanimljivo je da vlak službeno nije još bio registriran kao vojno sredstvo, nije imao nikakve vojne dokumente.
U svibnju ove godine su na mjestu stradavanja vlaka 'Za Staljina!' kod sela Barišovo otkriveni posmrtni ostaci 15 vojnika i neke osobne stvari koje upućuju da se radi o vojnicima koji su bili posada.
 
 
1987. je podignut spomenik na tom mjestu, na kojem se redovito održavaju počasti.

Jako interesantna tema, u vezi oklopnih vozova. Sad sam se sjetio da sam ih vidjao samo na filmu,nisam imao priliku da vidim uzivo.
Ne znam koliko su Njemci imali ovih oklopnjaka,ali znam da su samo na nasim filmovima izgubili bas puno 

Ova vijest se nedavno pojavila, a nejasno mi je kako se ne može pronać vlak od 100m, tj. još je na 'gotovo sigurno'.... iako je čovjek, koji je pomagao u skrivanju vlaka još od kraja Drugog svjetskog rata, na samrtnoj postelji rekao gdje se nalazi kompozicija...

Glasine o njemačkom oklopnom vlaku prepunom zlata, dragulja i oružja kruže još od kraja Drugog svjetskog rata. Legenda kaže da je vlak krenuo iz zapadnog grada Wroclawa (tada poznat kao Breslau) i da je misteriozno nestao oko Walbrzycha (u to vrijeme Waldenburga) dok je bježao pred Crvenom armijom 1945.

[You must be registered and logged in to see this link.]

Ako se pokaze da je tacno bice to jedna od najvecih misterija, pre svega kako niko do sada nije otkrio taj voz. Pruga ne moze bas tako lako da se sakrije...

BEOGRAD (citat):

Ako se pokaze da je tacno bice to jedna od najvecih misterija, pre svega kako niko do sada nije otkrio taj voz.

Više strana je zainteresirano za sadržaj vlaka...

U nacističkom vlaku navodno legendarna Jantarna soba i zlato, Poljska i Rusija u svađi oko plijena

[You must be registered and logged in to see this link.]