Nikšić septembar 1988/89

Dakle, drugovi vojnici sve vas iskreno i srdačno pozdravljam. U kasarnu sam stigao u zadnji čas, totalno zbunjen 18. IX 1988. Ušavši kroz kapiju u 5 do 24 rekao sam sebi ADIJO PAMET! Igrom sudbine smješten sam u treću četu, treći vod, treće odeljenje. Komandir čete bio je Sarač Esad, suhi, visoki i prilično pravedan lik, a njegov zamjenik bio je zaje...i, metar i žilet visoki potporučnik Pavlović čije ime sam zaboravio. Zvali smo ga Gargamel (Gargi od milja). Trećim vodom vladao je mlađi vodnik Andrej Trunkl koji je taman došao s obuke u Bileći. Desetari su bili Šerić Ivica, Rac Milenko, Ostarijaš Željko i Murati Besnik. U mojem vodu bili su slijedeći vojnici: Varagić Saša, Kostovski Žarko, Ambrožič Primož, Ćućilo Rade, Hamzić Amir, Jakimovski Čedomir, Jolačić Dragan, Stjepanović Blažan, Nedić Novo, Sretenović Bojan, Belić Slobodan, Božović Željko, Momčilović Saša, Alajbeg Robert, Pavić Danijel, Ogrizović Slobodan, Sever Boštjan, Jeklin Walter, Zuccon Claudio, Mihajlović Mihajlo, Nikić Vinko, Teke Zsolt, Đilas Igor, Kovačević ?(ne sjećam se imena), Suljić Admir, Alagić Samir, Bulatović Dragan, Simonovski Ivica, Banjac Goran, Leopold Benenfeld, Maršić Krešo i momak čije ime ne znam, ali zvali smo ga Peđa. Bilo bi mi neizmjerno drago da su svi ti momci živi i zdravi i da se nekako ponovno ovdje povežemo, jer unatoč svoj gušterskoj muci bilo nam je super. Imali smo žuljeve od strojevih koraka, zajebavali su nas prilikom rijetkih tuširanja (prvo hladna, pa onda vrela voda), jurišanjima uz neizbježno HURAAA! Pokradenoj odjeći i smrdljivim čarapama te krađi istih, ćebadi s zapaljenim napalmom na leđima u desnom kutu igrališta, tamo kod poligona gdje se puzalo i "igralo" s preprekama, pa skupljanje smeća po igralištu na "odruči" udaljenosti po principu češljanja, trčanja u rov na glavicu da se obavi velika nužda ujutro kad su tri moguća čučavca bila krajnje nedostižna i gdje se skrivalo kada smo goli do pojasa trebali trčati i raditi fis u cik hladnih oktobarskih, novembarskih i decembarskih zora. Na tu glavicu bježao sam s drugovima Slobodanom Jovićem iz drugog voda i Vasom Planojevićem iz pratećeg voda za vrijeme popodnevog odmora na Batons napolitanke i Nikšićko Pivo. Zajedno smo se provukli kroz stacionarne i pokretne logore koji su bili je...o zahtjevni. Naravno svi smo bili neizmjerno sretni kada bi nas zapao burek za večeru, koji i nije bio burek, kad bolje razmislim, ali tako su ga zvali. Pa trumanova jaja za doručak, preslatki čaj, radna jedinica u kuhinji, džuboks, straže ... Kad bolje razmislim mogao bih ovako do u nedogled, ali nema smisla, neka ostane malo i za drugi put. Zaključak: Bilo nam je stvarno dobro, možda sam perverzan, ali s ove udaljenosti možda se najbolje sjećam teških trenutaka, koji su izgubili negativan predznak i imaju posebno mjesto u mojem srcu, jer se sjećam tihe, ali moćne zajebancije u tim trenutcima i jedne opće solidarnosti zbog koje sam mislio da nam se nikada neće ugasiti šest plamenova. Slučajno sam zalutao na ovaj sajt i ugodno sam se iznenadio kad sam vidio da ipak tinjaju. Vrlo dobro! SLUŽIMO NARODU! I tako, 13. januara 1989. otišao sam u prekomandu. Završio sam kao graničar na karauli Božaj kojom je komandovao nevjerojatno pravedni zastavnik Dragan Bojčić - Boki. Ali to je već druga tema koju kanim otvoriti na drugom mjestu. Da ste mi živi i zdravi.

l.a._bus, dobro nam došao na forum.
Ne znam za vojsku, ali što se tiče ovog teksta, od mene čista petica, svaka čast!

Hvala na dobrodošlici mgalic2, bolje vas našao! Nisam bio baš neki vojnik, suviše svojeglav sam bio. Na to se, u ono doba, od nadređenih ukazivalo pokličem koji se izvikivao izbečenih očiju u jednom dahu - "Mangup iz civilstva, je li"?! Jednom prilikom na karauli Božaj vidio sam svoj karton gdje je pod - karakteristike vojnika - pisalo: "Neposlušan, ali pouzdan." Kako onda, tako i sad.

l.a._bus, i s moje strane: dobrodošao na forum!

dobro nam došao u našu malu psihokliniku .

I.a._bus dobrodošao!

Podsetio si me na neke detajle Nikšićke kasarne, gde sam bio od avgusta 85 do avgusta 86. Sticajem okolnosti izviđači smo delili zgradu "tvoje" to jest 3. brdske čete (prva spavaona desno od ulaza).

Vidim, da se ritual ustajanja i kupanja i nije mnogo promenio

I ja imam dobre i lepe uspomene na Nikšić - veruj mi, bio sam i u Baru, Andrijevici, Kolašinu i Žabljaku - ali je NK stvarno bio najbolji, nema šta!

moj pokojni stari je bio kod Nikšića u nekom mjestu koje se zvalo Tuzi...jel postoji to još danas?

tuzi je bilo naselje u titogradu kao i konik , nešto nalik zagrebečkom kozari boku i kanalskom putu

(koliko me sjećanje služi , moguće da sam falio )

Klonirani kozari Bok?
Kaj to moguće?

Evo mene Labus. Bio sam u 3 četa, prateči vod, kod Gargamela. LP. iz Slovenije. M. Pipan

Matija, dobrodošao!

l.a._bus (citat):

Dakle, drugovi vojnici sve vas iskreno i srdačno pozdravljam. U kasarnu sam stigao u zadnji čas, totalno zbunjen 18. IX 1988. Ušavši kroz kapiju u 5 do 24 rekao sam sebi ADIJO PAMET! Igrom sudbine smješten sam u treću četu, treći vod, treće odeljenje. Komandir čete bio je Sarač Esad, suhi, visoki i prilično pravedan lik, a njegov zamjenik bio je zaje...i, metar i žilet visoki potporučnik Pavlović čije ime sam zaboravio. Zvali smo ga Gargamel (Gargi od milja). Trećim vodom vladao je mlađi vodnik Andrej Trunkl koji je taman došao s obuke u Bileći. Desetari su bili Šerić Ivica, Rac Milenko, Ostarijaš Željko i Murati Besnik. U mojem vodu bili su slijedeći vojnici: Varagić Saša, Kostovski Žarko, Ambrožič Primož, Ćućilo Rade, Hamzić Amir, Jakimovski Čedomir, Jolačić Dragan, Stjepanović Blažan, Nedić Novo, Sretenović Bojan, Belić Slobodan, Božović Željko, Momčilović Saša, Alajbeg Robert, Pavić Danijel, Ogrizović Slobodan, Sever Boštjan, Jeklin Walter, Zuccon Claudio, Mihajlović Mihajlo, Nikić Vinko, Teke Zsolt, Đilas Igor, Kovačević ?(ne sjećam se imena), Suljić Admir, Alagić Samir, Bulatović Dragan, Simonovski Ivica, Banjac Goran, Leopold Benenfeld, Maršić Krešo i momak čije ime ne znam, ali zvali smo ga Peđa. Bilo bi mi neizmjerno drago da su svi ti momci živi i zdravi i da se nekako ponovno ovdje povežemo, jer unatoč svoj gušterskoj muci bilo nam je super. Imali smo žuljeve od strojevih koraka, zajebavali su nas prilikom rijetkih tuširanja (prvo hladna, pa onda vrela voda), jurišanjima uz neizbježno HURAAA! Pokradenoj odjeći i smrdljivim čarapama te krađi istih, ćebadi s zapaljenim napalmom na leđima u desnom kutu igrališta, tamo kod poligona gdje se puzalo i "igralo" s preprekama, pa skupljanje smeća po igralištu na "odruči" udaljenosti po principu češljanja, trčanja u rov na glavicu da se obavi velika nužda ujutro kad su tri moguća čučavca bila krajnje nedostižna i gdje se skrivalo kada smo goli do pojasa trebali trčati i raditi fis u cik hladnih oktobarskih, novembarskih i decembarskih zora. Na tu glavicu bježao sam s drugovima Slobodanom Jovićem iz drugog voda i Vasom Planojevićem iz pratećeg voda za vrijeme popodnevog odmora na Batons napolitanke i Nikšićko Pivo. Zajedno smo se provukli kroz stacionarne i pokretne logore koji su bili je...o zahtjevni. Naravno svi smo bili neizmjerno sretni kada bi nas zapao burek za večeru, koji i nije bio burek, kad bolje razmislim, ali tako su ga zvali. Pa trumanova jaja za doručak, preslatki čaj, radna jedinica u kuhinji, džuboks, straže ... Kad bolje razmislim mogao bih ovako do u nedogled, ali nema smisla, neka ostane malo i za drugi put. Zaključak: Bilo nam je stvarno dobro, možda sam perverzan, ali s ove udaljenosti možda se najbolje sjećam teških trenutaka, koji su izgubili negativan predznak i imaju posebno mjesto u mojem srcu, jer se sjećam tihe, ali moćne zajebancije u tim trenutcima i jedne opće solidarnosti zbog koje sam mislio da nam se nikada neće ugasiti šest plamenova. Slučajno sam zalutao na ovaj sajt i ugodno sam se iznenadio kad sam vidio da ipak tinjaju. Vrlo dobro! SLUŽIMO NARODU! I tako, 13. januara 1989. otišao sam u prekomandu. Završio sam kao graničar na karauli Božaj kojom je komandovao nevjerojatno pravedni zastavnik Dragan Bojčić - Boki. Ali to je već druga tema koju kanim otvoriti na drugom mjestu. Da ste mi živi i zdravi.

 
i ja sam bio treća četa mitraljeski vod ali došao u januaru 1989 i bio tu do maja onda otišao u prekomandu u ulcinj karaula jezero ili ćazim resulbegović i tamo bio da januara 1990 tamo nam je bio komandir  stariji vodnik milenko jovanović

Drugovi vojnici zdravo!
 
Pozdrav svima, sve sam lijepo pročitao, i odlučio uključit se.
 
Prvo, samo da velim da jesam nostalgičar, sad u 40im, naravno da se sjetim mladosti, nisam neki nostalgičar za sustavom koji je nestao, život nas davno odveo dalje.
Pazit ću da ne ulazim u diskusije tko je što radio u 90im, to stvarno nema veze s biti foruma (druženje, obnova prijateljstava/poznanstava).
 
Evo dakle da  krenem na stvar.
 
U Nikšić sam stigao 17.09.1988. a skinuo se 14.09.1989. Cijeli vojni rok proveo sam u Protuoklopnom vodu, komandant Ahmo Hajdarpašić. BTW Ahmo je aktivan na forumima, razmjenili smo par poruka, naravno me se ne sjeća a ja njega da .  Tako da, štogod o njemu napišem, eto ti njega sa komentarom.
 
Bio sam bestrzajac-punilac, nakon obuke trebao sam ići za kurira komandanta zajedno sa zemom Dinom (Dino Kolar (?) iz Rijeke). No zadnji dan mi Ahmo veli nešto u stilu, "što bi ti išao drugome" i bla bla jer sam bio jedan od pismenijih, pisao na pisaću mašinu.
To me kasnije dosta koštalo, jerbo sam stalno nešto morao radit, ić na terene (ukupno cca 2,5 mjeseci).
 
Mi smo bili u spavaonici sa prvom četom (kapetan Aleksić).
Čudno mi je da na forumima nitko ne spominje (ili malo) komandanta kasarne Radomana Radovića, koji je bio strah i trepet i za vojsku i oficire.
 
E da, tu sam čitao post od harmonikaša--- njega se sjećam, znam da su bila dvojica, jedan Beograđanin, crni, čudan tip koji se furao na rock a pičio harmoniku.
 
Bio sam dobar sa šefom razglasa Jugoslavom Pantelićem, osebujnim tipom, vidim da je danas u Bg pravi celebrity.
 
Odličan"drug" bi mi je Nikola A. iz Bg - naravno Zg+ Bg kmbinacija (mislim da je bio u minobacačkom). S njim sam na facebooku, svako malo se tučemo na temu tko je bolji: Boston Celtics   (ja) ili LA Lakers (on). To nam je i prije 25 godina bila tema.
 
Samnom u vodu su bili (kojih se sjećam- a bilo nas je 12 guštera): Virđil Ambruš, Vasilije Savić (pravoslavni svećenik/pop), Pitler Tomislav, Anton Mikić (pok.), Ahmeti Vahidin,  Mustafa Hođić, Sellimagić Elvir, Dino Kolar, slovenac xy (Hraste ?), Hamzija Ragmi, Goran (Berić ? Bg) i ja.
 
 
Nažalost mog Antona više nema. Bili smo cijelu godinu odlični frendovi. Kasnije je došao studirati u Zagreb, nastavili smo se družiti, bio sam mu kum na vjenčanju. Nešto smo se razišli i nismo se čuli par godina. Slučajno, prošle godine (2011.), baš kad mi  se rodila curica i ja kupovao sve novine da imam  za uspomenu, uzela baka prelistavat novine i...
Pita me jel se čujem sa Tonijem ja kažem ne, veli ona moraš ovo vidjet. I vidim, nakon kratke i teške bolesti u 42 godini...supruga i djeca...
 
Evo događaja koje pamtim:
- logorovanja i beskonačni marševi (najduži 50km- one noći kad je Jugoplastika postala prvak Europe, pljusak od 2-3 sata)
- mjesec dana kopanja rovova na Studenačkim glavicama
- kad nam je u kinu Kultura, jedno zimsko nedjeljno jutro, operater pustio xxx film Najbolja učiteljica sa Traci Lords (koji je to urnebes bio )
 
Bili smo vjerojatno zadnja  prava/staromodna JNA generacija. A to je značilo: Tito, nesvrstani,socijalizam,SKJ.
Tjekom moje godine u JNA, pojavile su se prve stranke, mitinzi, a-b revolucije .... Vidjelo se da se svijet mijenja no to je teško bilo za pratiti i shvatiti iz one SMB perspektive.
 
Kako je moj tetak govorio: nikome u JNA nije bilo lijepo, samo je netko bolje a netko lošije prošao. Uostalom svatko od nas je jedva čekao da se kući vrati.

Dakle, nakon odsustva sa sajta koje je potrajalo dvije godine (pamtim to kao da je bilo danas) evo sam ponovno navratio na sajt. Prije svega želio bih reći gostu koji je pitao za Tuzi - i donekle ispraviti Admirala. Naime, Tuzi je mjesto u kojem se 1989. godine živjelo otprilike kao u srednjem vijeku. Tuzi nije dio Titograda, nego selo na malo više od pola puta između Titograda i graničnog prelaza Božaj, a iznad Skadarskog jezera. Mislim da je u mjestu Tuzi (tj. negdje pored) bila stacionirana jedinica koja je okolnim karaulama razvozila vodu u cisternama po koju su išli na sam izvor (koji je moguće bio u Virpazaru, ali možda se varam). Znam da je mjesto imalo jednu crkvu i jednu birtiju, a u birtiji je bio crno-bijeli televizor. Ja sam iz Nikšića prekomandiran na Božaj (o čemu sam obećao pisati), a u Tuzi nas je ponekad puštao komandir karaule npr. u nedjelju prije podne - morali smo se vratiti do ručka - a to je valjda činio zato da nas malo oraspoloži. Koliko je u tome uspijevao sami prosudite. Obično bi nas milicija s graničnog prijelaza odvezla do tamo. Kad sam prvi put, jedne nedjelje prije podne došao u Tuzi, pomislio sam da bi bolje bilo da nisam ni dolazio. Naime iako je bilo proljeće, uličice su bile puste. Ja sam se nadao da je to idealna situacija za promatranje života, kao u malim dalmatinskim mjestima u kojima je pravo zadovoljstvo promatrati ljude kako obavljaju neke svoje sitne dnevne poslove, kako se međusobno susreću, pričaju, smiju se, zezaju i sl. Da budem iskren, trebalo mi je da malo promatram civilni život, da se barem malo odmaknem od vojničkog. Ali džaba. Šta smo mogli nego sjesti u tu, jednu jedinu birtiju s crno-bijelim TV-om i naručiti piće (trebalo je ubiti 4 sata). Sjećam se da smo se poveselili kada smo začuli crkveno zvono, jer smo se ponadali da će se nakon mise pojaviti barem netko - da ne moramo opet gledati jedni druge. Nadali smo se da ćemo makar kroz prozor vidjeti pokoju ženu, bez obzira na godine Ali bili smo totalno razočarani. Od 8 do 12 sati jedva da smo vidjeli kojeg čovjeka. Iz crkve nije izašao gotovo nitko, a od žena nismo vidjeli niti ž. Valjda su kuhale ručak. Čak nas je i u birtiji poslužio neki neobrijani muškarac jako grubih crta lica. Sve u svemu Tuzi pamtim kao vrlo čudno mjesto pod suncem. Pretpostavljam da je to bilo tako u 20. stoljeću, a da je Tuzi 21. stoljeća nešto posve drugo. Čak bi ga rado posjetio. Na kratko.

E pa, dok nekom ne mrkne, drugom ne svane..   Tuzi su sada jedan moderan gradić, uskoro postaje i zasebna opština.U vrijeme naftnog embarga 90-tih godina protiv SR Jugoslavije, Tuzi su se nevjerovatno razvile, jer su postale centar "probijanja" embarga, uz zdušnu podršku Crne Gore i Albanije..nafta je tekla potocima, ma Kuvajt je bio sitnica ;)Sada je to lijepo mjesto sa 7-8 000 stanovnika (u cijeloj opštini 20000), sa oko 20-tak lijepih lokala, dva izvanredna hotela, par restorana, od kojih je jedan sa 5 zvjezdica, i nosi ime - "Troja", zatim banke, poslovni prostori, vrtići, domovi kulture, škole..Otvoren je i regionalni Franjevački centar, kao i jedina Medresa u Crnoj Gori (u Tuzima živi 60% albanaca islamske vjere, 30% albanaca katoličke vjere i 10% crnogoraca pravoslavne vjere)..Poljoprivreda je mnogo napredovala, naročito plastenička proizvodnja, ribarstvo (blizina Skadarskog jezera, preko kojeg su išli "tankeri" nafte iz Albanije) , kao uostalom i sve ostalo..hehe "crno-bijeli televizori" tamo sada ne postoje, već naprotiv, tu je sada najveća veleprodaja "plasma" i LCD televizora..sada je jedino problem srediti i izgraditi modernu pijacu i fudbalski stadion, ali biće i to..Kad ovo pišem, i sam vidim zapravo kako vrijeme leti i kako jedno mjesto može neopisivo promijeniti izgled za 20 godina..pozdrav svima i dobro došli!  

FRANCEK (citat):

Drugovi vojnici zdravo!

Pozdrav svima, sve sam lijepo pročitao, i odlučio uključit se.

Prvo, samo da velim da jesam nostalgičar, sad u 40im, naravno da se sjetim mladosti, nisam neki nostalgičar za sustavom koji je nestao, život nas davno odveo dalje.
Pazit ću da ne ulazim u diskusije tko je što radio u 90im, to stvarno nema veze s biti foruma (druženje, obnova prijateljstava/poznanstava).

Evo dakle da  krenem na stvar.

U Nikšić sam stigao 17.09.1988. a skinuo se 14.09.1989. Cijeli vojni rok proveo sam u Protuoklopnom vodu, komandant Ahmo Hajdarpašić. BTW Ahmo je aktivan na forumima, razmjenili smo par poruka, naravno me se ne sjeća a ja njega da .  Tako da, štogod o njemu napišem, eto ti njega sa komentarom.

Bio sam bestrzajac-punilac, nakon obuke trebao sam ići za kurira komandanta zajedno sa zemom Dinom (Dino Kolar (?) iz Rijeke). No zadnji dan mi Ahmo veli nešto u stilu, "što bi ti išao drugome" i bla bla jer sam bio jedan od pismenijih, pisao na pisaću mašinu.
To me kasnije dosta koštalo, jerbo sam stalno nešto morao radit, ić na terene (ukupno cca 2,5 mjeseci).

Mi smo bili u spavaonici sa prvom četom (kapetan Aleksić).
Čudno mi je da na forumima nitko ne spominje (ili malo) komandanta kasarne Radomana Radovića, koji je bio strah i trepet i za vojsku i oficire.

E da, tu sam čitao post od harmonikaša--- njega se sjećam, znam da su bila dvojica, jedan Beograđanin, crni, čudan tip koji se furao na rock a pičio harmoniku.

Bio sam dobar sa šefom razglasa Jugoslavom Pantelićem, osebujnim tipom, vidim da je danas u Bg pravi celebrity.

Odličan"drug" bi mi je Nikola A. iz Bg - naravno Zg+ Bg kmbinacija (mislim da je bio u minobacačkom). S njim sam na facebooku, svako malo se tučemo na temu tko je bolji: Boston Celtics   (ja) ili LA Lakers (on). To nam je i prije 25 godina bila tema.

Samnom u vodu su bili (kojih se sjećam- a bilo nas je 12 guštera): Virđil Ambruš, Vasilije Savić (pravoslavni svećenik/pop), Pitler Tomislav, Anton Mikić (pok.), Ahmeti Vahidin,  Mustafa Hođić, Sellimagić Elvir, Dino Kolar, slovenac xy (Hraste ?), Hamzija Ragmi, Goran (Berić ? Bg) i ja.


Nažalost mog Antona više nema. Bili smo cijelu godinu odlični frendovi. Kasnije je došao studirati u Zagreb, nastavili smo se družiti, bio sam mu kum na vjenčanju. Nešto smo se razišli i nismo se čuli par godina. Slučajno, prošle godine (2011.), baš kad mi  se rodila curica i ja kupovao sve novine da imam  za uspomenu, uzela baka prelistavat novine i...
Pita me jel se čujem sa Tonijem ja kažem ne, veli ona moraš ovo vidjet. I vidim, nakon kratke i teške bolesti u 42 godini...supruga i djeca...

Evo događaja koje pamtim:
- logorovanja i beskonačni marševi (najduži 50km- one noći kad je Jugoplastika postala prvak Europe, pljusak od 2-3 sata)
- mjesec dana kopanja rovova na Studenačkim glavicama
- kad nam je u kinu Kultura, jedno zimsko nedjeljno jutro, operater pustio xxx film Najbolja učiteljica sa Traci Lords (koji je to urnebes bio )

Bili smo vjerojatno zadnja  prava/staromodna JNA generacija. A to je značilo: Tito, nesvrstani,socijalizam,SKJ.
Tjekom moje godine u JNA, pojavile su se prve stranke, mitinzi, a-b revolucije .... Vidjelo se da se svijet mijenja no to je teško bilo za pratiti i shvatiti iz one SMB perspektive.

Kako je moj tetak govorio: nikome u JNA nije bilo lijepo, samo je netko bolje a netko lošije prošao. Uostalom svatko od nas je jedva čekao da se kući vrati.

pozdrav za franceka dobro se secam svih,a posebno hajdarpasica koji mi je ostao u veoma lepom secanju.Ja sam januarac89 iz okoline krusevca.Pozdrav svima

Čarapan, jesi ti bio protuokopnjak? Da si prvi stigao u kasrnu?
Ako jesi, onda smo te primili Slavo Š. i ja.
I onda si ti bio najbolji drug sa Anđelkom iz Imotskog (jel znaš išta o njemu?).
 
Od tvoje generacije sjećam se Bergovca/onog Slovenca malog/ pa ona dva desetara kasnije/ onog malog Baranjca- Micek!/bio je i onaj "obdareni" Makedonac i legenda, iz Cazinske krajine Đimbo (najjači čovjek u kasarni).
To je 8 od 12, da sam se sjetio.
 
E i onaj Zagorac, skromnija momka nisam nikad vidio. E sad se sjetih i da je bio jedan Mađar- momak je volio motore- ali ga se ne sjećam.
Sad je to 10 od 12  

FRANCEK (citat):

Čarapan, jesi ti bio protuokopnjak? Da si prvi stigao u kasrnu?
Ako jesi, onda smo te primili Slavo Š. i ja.
I onda si ti bio najbolji drug sa Anđelkom iz Imotskog (jel znaš išta o njemu?).

Od tvoje generacije sjećam se Bergovca/onog Slovenca malog/ pa ona dva desetara kasnije/ onog malog Baranjca- Micek!/bio je i onaj "obdareni" Makedonac i legenda, iz Cazinske krajine Đimbo (najjači čovjek u kasarni).
To je 8 od 12, da sam se sjetio.

E i onaj Zagorac, skromnija momka nisam nikad vidio. E sad se sjetih i da je bio jedan Mađar- momak je volio motore- ali ga se ne sjećam.
Sad je to 10 od 12  

 
pozdrav za franceka dobro se secam svih,a posebno hajdarpasica koji mi je ostao u veoma lepom secanju.Ja sam januarac89 iz okoline krusevca.Pozdrav svima

[You must be registered and logged in to see this link.]

malo se promjenio!

Gde si Francek dugo nismo kontaktiral. Nisam uspostavio kontakt sa Ahmom. Secam se JNA kao danas i tvoje odmeravanje snage sa albancem hamzijom.Pozdravi Ahmu P.O.V 6523/10 desetar Ambrus, evidenticar Stanfl Slavko voj. Micek ivan,Jelic Srdjan ,Kustreba Renato,Mlekuz Elvir,Milosavljevic Zvezdan,Georgijevski Zoran,Dzinic Nijaz,Muratovic Velija,Kristic Adzelko,Ljubic Mladen,Bergovec Zeljko i ja Carapan.Pored prve dvojice septembaraca bio je i Pitler Tomislav kao i vozaci Dautovic Elvir i Vukovic Mile.Ne nedostaje mi JNA ali mislim da je bilo OK .

Pozdrav l.a._bus, ja sam u Nikšić došao 18. januara 1989. godine, vp 6523/9 i ja sam bio u prvoj četi kod Sarača, a komandir voda mi je bio potporučnik Ristić, izuzetno dobar čovjek. U potpunosti se slažem sa tobom da su to bili nezaboravni dani, koje ova današnja omladina nikada neće upoznati, a to je bilo stvarno dobro druženje, stvaranje radnih navika itd. Veliki pozdrav

KAPINO POLJE
U kasarnu 13. juli stigao sam septembra 88-89. Bio sam druga ceta, treci vod kod kapetana Vujica. Mitraljesko odeljenje treci donosilac municije. U vodu pamtim imena Sekulic Nenad, Calasan Goluban, 2 Slovenca (ne mogu da se setim imena), Males Tomislav, Bratic Miroslav. Prekomandovan sam u vanjsku jedinicu Kapino polje u vatrogasnom odeljenju. Tu sam bio sa Skrlin Maria, selo Bistro kod Zagreba (ako moze da se javi), Spisic Slavko, Ljutica Veljko, Mitic Goran, Imishti... Od dogadjaja pamtim kada smo tuzeni da smo vozili kamione po krugu jedinice, a ja kao dezurni, prvi odgovorni

I u moje vreme je napravljena i betonirana letnja ucionica. A bio sam na gasenju romskog naselja te iste godine

Vozac kamiona, Hrvat Mario Skrlin, u gluvo doba noci, dobili smo uzbunu u 1h nocu da gori romsko naselje u Niksicu. Mario gazi gas do daske punom parom kroz Niksic, odjednom nailazimo na put koji je razdeljen travnjakom i siri se nasa desna strana. Mario mota volan a FAP se zanosi celom duzinom, zadnji tockovi :DJedva smo izvukli zive glave, a dezurni koji je sa nama morao da podje na to kaze: "Da se nosite u pizdu materinu, je*em ti, ce izginemo bez zrna baruta, lakse to teraj!!!" Mi preladjeni na zadnje sediste FAP-a nastavljamo voznju dalje, u malo blazem stilu.. Stizemo u romsko naselje, a narod vice: "EVO VOJSKE!" Koliko smo ispraznili kamion, ponovo punimo, i ponovo jurnjava, ali nama je to bila strasna zanimacija :DTri ture smo okrenuli, vratili se u kasarnu u pola 5 ujutru

Secam se svega kao najlepseg!

Rajkovic Boban, Rale
Plocnik, 37216 Novi Bracin, Srbija
+381 63 8......

Dobrodosao Rale  

Iz prakticnih razloga sam uklonio tel.broj , preporucujem da putem pp razmenjujes brojeve sa ostalim clanovima , da bi svi izbegli eventualne neprijatnosti.