Staljingradska bitka - žrtve

zadnjih 20 godina zapadni istoricari uporno pokusavaju da zrtve koje je SSSR imao u drugom svetskom ratu prikazu kao zrtve totalitarnog rezima Staljina .navodno Staljin ni pocenu velikih gubitaka u ljudstvo nije hteo da dozvoli Hitleru da zauzme grad samo zato sto nosi njegovo ime.odgovornost za velike zrtve pripisuju Staljinu I Hitleru kao diktatorima komunistickog I fasistickog rezima zaboravljajuci da je SSSR vodio odbranbeni rat , a Hitler agresorski.

Stazio (citat):

Po meni, ne radi se o muško-ženskim odnosima nego sposobnosti čovjeka (žene ili muškarca) da hladnokrvno ubija (pogotovo na taj način -gledajući kroz optiku snajpera) a da to ne ostavi mentalne poslijedice.  

Stazio nismo živjeli u tom vremenu no prošli smo i mi svoje devedesete.
Razmisli malo o tom vremenu. Prosurfaj malo s upisanim pojmom:German war crimes in SSSR in WW2.
Konkretno zanimalo me je kako je to izgledalo u WW2.Živim na mjestu gdje su Njemci u dvije godine ubili gotovo svakog petog žitelja. Vješanja su bila takva da nesretnicima nije bio slomljen vrat nego su umirali od gušenja. Ženama pripadnicama pokreta otpora ogoljivali su grudi,nekad su muškarce skidali do gola radi ponižavanja Biti što suroviji-to je bilo pravilo jedino pravilo.A u Rusiji su se Njemci htjeli dokazati kao još veće životinje. E sad ako si snajperist i svjestan si svega što se oko tebe dešava,shvaćaš da oni na tebe ne idu samo s ciljem da te pobijede nego da vas istrijebe kao buhe,zgnječe kao crve bi li te grizla savjest? Čisto sumnjam da bi. Snajperist gađa one koji imaju veće značenje (to je već ovdje odlično objašnjeno pa neću ponavljati) a skinuti snajperom nekog tko je stvarna,nedvosmislena i krajnje opasna prijetnja ljudima koje voliš,s kojima se boriš na istoj strani,narod koji će biti nemilice pobijen ako izgubite ne znam baš da li će te peći savjest..... To radi snajperist. To ne može raditi svatko no svatko tko prođe obuku zna kako se nositi s tim. Ono što si ti opisao nije snajperist nego plaćeni ubojica. Ubija zbog novca a ne zato da ne bude ubijen on ili ljudi oko njega.

Maks1969 (citat):

Stazio nismo živjeli u tom vremenu no prošli smo i mi svoje devedesete.
Razmisli malo o tom vremenu. Prosurfaj malo s upisanim pojmom:German war crimes in SSSR in WW2.
Konkretno zanimalo me je kako je to izgledalo u WW2.Živim na mjestu gdje su Njemci u dvije godine ubili gotovo svakog petog žitelja. Vješanja su bila takva da nesretnicima nije bio slomljen vrat nego su umirali od gušenja. Ženama pripadnicama pokreta otpora ogoljivali su grudi,nekad su muškarce skidali do gola radi ponižavanja Biti što suroviji-to je bilo pravilo jedino pravilo.A u Rusiji su se Njemci htjeli dokazati kao još veće životinje. E sad ako si snajperist i svjestan si svega što se oko tebe dešava,shvaćaš da oni na tebe ne idu samo s ciljem da te pobijede nego da vas istrijebe kao buhe,zgnječe kao crve bi li te grizla savjest? Čisto sumnjam da bi. Snajperist gađa one koji imaju veće značenje (to je već ovdje odlično objašnjeno pa neću ponavljati) a skinuti snajperom nekog tko je stvarna,nedvosmislena i krajnje opasna prijetnja ljudima koje voliš,s kojima se boriš na istoj strani,narod koji će biti nemilice pobijen ako izgubite ne znam baš da li će te peći savjest..... To radi snajperist. To ne može raditi svatko no svatko tko prođe obuku zna kako se nositi s tim. Ono što si ti opisao nije snajperist nego plaćeni ubojica. Ubija zbog novca a ne zato da ne bude ubijen on ili ljudi oko njega.

Mogao bih se složiti sa tobom ali smisao mog komentara, ako se dobro sjećam, nije bio ni da pravdam ni da optužujem nekoga zato što to radi. Suština ovog komentara je bila da to kod normalnog čovjeka mora ostaviti određene psihološke traume, koliko god bio obučavan i ma koliko vjerovao ili ne vjerovao u ispravnost onoga što radi.

Matrix (citat):

Uvijek sam razumio ratnike koji se bore po šumama,brdima pa se suretnu i tko ostane-ostane.Snajperista i to sa ovakvim učinkom može biti samo lud čovjek jer riječ bezosjećan je umanjenica.Ne smatram ih nikakvim borcem pogotovo one koji "skidaju" civile.Glup i težak zanat ako se tako može nazvati..

Znam da je malo kasno ali moram, jer imam isuviše vremena pa bi želeo da zaboravim svakodnevne probleme.

Pobijanje civila je kriminalno delo po bilokojem međunarodnom pravu. Ali pobijanje neprijatelja, znači vojnika, oficira itd je legitimna meta, još više ako braniš svoju zemlju.

Stazio (citat):

Mogao bih se složiti sa tobom ali smisao mog komentara, ako se dobro sjećam, nije bio ni da pravdam ni da optužujem nekoga zato što to radi. Suština ovog komentara je bila da to kod normalnog čovjeka mora ostaviti određene psihološke traume, koliko god bio obučavan i ma koliko vjerovao ili ne vjerovao u ispravnost onoga što radi.

Naravno da je to težak posao(teško je naći kvalitetne kandidte-za to osim fizikih predispozicija moraš imati i jak karakter),naravno da ostavlja traume ali jednako je sa svakim tko je pucao u neprijatelja. Inače rekorder je Finac Simo Hayka. 505 potvrđena pogotka snajperom i preko 200 sa strojnicom. Preživio je rat i poslje radio kao stočar. Koristio je manju pušku samo s cijevi za nišanjenje ili bez nje(tu se razlikuju mišljenja). Kad to saberemo on je sam ubio više ljudi  u stvarnosti nego terminator i Rambo na filmu. Stazio ako si napadnut (Simo je djelovao protiv crvene armije u Rusko-Finskom  ratu) braniš se kako znaš i umiješ.Ako ne možeš podnjeti to što radiš ili pogineš ili poludiš.Narano da ne može svatko biti snajperist ali nema razlike (osim u glavi) da li si bacio napalm na neko selo ili nekog ubiješ puškom. Nitko iz rata ne dođe kući bez trauma. Nitko. To znam po sebi i ljudima koje znam sa svih strana u suludom sukobu koji smo vodili. No s tim se moraš naučiti živjeti ili ćeš biti potopljen alkoholom,ljekovima,drogom ili ćeš izvršiti suicid. Neki se nikad ne uspiju skockati. No to puno ovisi o psihološkoj pripremi vojnika,i prije i tijekom obuke ali i i na kaju rata kad se sve završi.
Stazio možda smo se krivo razumjeli,no hard feelings.

Jedna od glazbenih tema iz filma 'Stalingrad' (1993.):

 
 
 
[You must be registered and logged in to see this link.]

Hitler je bio toliko zaslijepljen sa tim Staljingradom da na kraju nije slušao svoje generale koji su mu govorili šta će se desiti sa tom 6 armijom ako se ne povuče.General Paulus nije bio glup general i vidio je da je žrtvovan i učinio je to što je učinio tj.predaja.

traume su sastavni deo rata. uvek su u psiholoskoj prednosti oni koji brane svoj narod I teritoriju.jednostavno oni znaju zbog cega se bore.

Na današnji dan, 22. studenog 1942. sovjetska Crvena armija uspjela je zatvoriti obruč oko njemačke Šeste armije, uhvativši tako u klopku nekoliko stotina tisuća vojnika Trećeg Reicha.
Jaka ofanziva uključivala je obuhvatni manevar koji je zarobio njemačke jedinice stacionirane u gradu Staljingradu. Nijemcima se takva katastrofa nije prije dogodila, nikada nije jedna cijela armija bila opkoljena. Procjene o broju njemačkih vojnika unutar obruča variraju. Službena sovjetska procjena davala je brojku od 330.000, ali to je prema nekim izvorima pretjerano. Ipak, moguće je da je Nijemaca, zajedno sa saveznicima bilo doista preko 300.000 (procjena njemačkog feldmaršala von Mansteina).
Logična stvar za opkoljene Nijemce bila bi da su pokušali napraviti proboj iz obruča, kako bi izbjegli uništenje. Problem je bio u tome što je Adolf Hitler zahtijevao da se Staljingrad ne napušta. Zapovjednik Luftwaffe Göring dolio je ulje na vatru kad je ustvrdio da njegovi avioni mogu opskrbljivati opkoljenu armiju iz zraka. To je, dakako, bio nerealan plan, jer je Šestoj armiji trebalo oko 400 tona namirnica i opreme dnevno. Ipak, krenulo se na tu nerealnu opciju i zapovjednik Šeste armije Friedrich von Paulus poslušao je Hitlera i ostao u Staljingradu.
Situacija je za opkoljene bila sve gora. Došla je ruska zima, a Luftwaffe je isporučivala samo oko 70 tona namirnica i opreme dnevno. Hitler je pokušao von Paulusa ohrabriti neviđenim unaprjeđenjima u kratkom roku. Prvo ga je unaprijedio u general-pukovnika, a ubrzo i u feldmaršala. Vjerovao je da će to spriječiti von Paulusa da se preda, jer još nikada prije nijedan njemački feldmaršal nije bio zarobljen. No, sve je bilo uzalud i Šesta armija se na kraju predala Sovjetima.

Ako dobro računam, Hitler je izdržao tih 17 meseci rata u Rusiji i to je bio kraj... Šta se događalo tokom 1943 g... I šta je bilo sa tim starešinom što se predao, jel preživeo rat, jel mu suđeno, ako neko zna.

Sloba1 (citat):

I šta je bilo sa tim starešinom što se predao, jel preživeo rat, jel mu suđeno, ako neko zna.

Doživio je neku vrst prosvjetljenja.

Friedrich von Paulus je sudjelovao na Nürnberškom procesu kao svjedok, gdje ga je Hermann Göring optužio za veleizdaju, a iz sovjetskog zarobljeništva je pušten 1953., dvije godine prije puštanja ostalih njemačkih ratnih zarobljenika.
Nakon toga je bio ravnatelj Instituta za vojna istraživanja u Dresdenu, DDR, a umro je 1957.

Hvala, to me zanimalo, ta sudbina, nešto sam osetio da neće dobiti smrtnu kaznu kao većina ostalih. Ipak je umro u civilnom smislu, da se tako izrazim... A, šta je bilo sa onim što su potpisali konačnu kapitulaciju u maju 45, sa tim nemačkih generalima. Da li su i oni imali zbog toga neki "povlašten" status ili su nakon potpisa uhapšeni istog trena.

Sloba1 (citat):

A, šta je bilo sa onim što su potpisali konačnu kapitulaciju u maju 45, sa tim nemačkih generalima. Da li su i oni imali zbog toga neki "povlašten" status ili su nakon potpisa uhapšeni istog trena.

Ne znam napamet za svakog posebno, ali su se zapadni Saveznici prema najvišim njemačkim oficirima odnosili s priličnim uvažavanjem, šetuckali su se i u uniformama, dok Staljinu nije puknuo film.
Pa je izvršio pritisak da ih se sve hapsi.

Ne zaboravi i da je Hitler imao nasljednika na mjestu predsjednika Reicha i zapovjednika vojske, admirala Karla Dönitza, koji je stupio na tu dužnost.
Dönitza i cijelu vladu su tek 23. rujna 1945. uhapsile američke vojne vlasti, a na suđenju u Nürnbergu je dobio 10 godina zatvora.
Umro je 1980-te, a od puštanja iz zatvora 1956. je primao admiralsku mirovinu.

Općenito je Zapad, prvenstveno Amerikanci, krenuo u oštriju denacifikaciju Njemačke nakon što je otkriveno što se događalo u koncentracijskim logorima, a za to je trebalo neko vrijeme.
U logorima za ratne zarobljenike zapadnih Saveznika, kao i njemačkim za njih, moglo bi se reći da uvjeti nisu bili ispod, ili puno ispod kriterija međunarodnih konvencija o tome.

Taj zamenik Hitlera ne znam da li se nešto pitao tokom rata ili je formalno bio na čelu u tom periodu od potpisa kapitulacije do tog 23 maja, znači tih 15 dana. Ali, čemu položaj, kad je kapitulacija bila potpisana, ali da sad ne ulazimo u detalje, malo mi to nelogično. Čim je dobio samo 10 godina, znači da nije bio od neke velike važnosti, za razliku od onih koji su u Nirnbergu osuđeni na smrt.

Sloba1 (citat):

Taj zamenik Hitlera ne znam da li se nešto pitao tokom rata...
Ali, čemu položaj, kad je kapitulacija bila potpisana...

Karl Dönitz je bio podmorničar, zapovjednik podmorničke flote i admiral flote, od početka 1943. zapovjednik Kriegsmarine, cijele njemačke ratne mornarice.
O njemu bi se moglo dosta, ali smo na temi Staljngrada.
Nikad nije bio pripadnik Nacističke stranke (NSDAP), a suđeno mu je zbog izgradnje i pripreme njemačke podmorničke flote za neograničeni podmornički rat na Atlantiku.
Od 1. svibnja 1945. njegova vlada je vodila pregovore sa Zapadnim silama o privremenom primirju, dok su u isto vrijeme na istoku odbijali sovjetske napade kako bi se čim više stanovništva povuklo prema zapadu Njemačke.

Sloba1 (citat):

A, šta je bilo sa onim što su potpisali konačnu kapitulaciju u maju 45, sa tim nemačkih generalima. Da li su i oni imali zbog toga neki "povlašten" status ili su nakon potpisa uhapšeni istog trena.

Vidim da nitko nije do kraja odgovorio na ovo pitanje. Prije svega, bila su dva potpisivanja bezuvjetne kapitulacije Njemačke:
- Prvi akt o kapitulaciji pred zapadnim Saveznicima potpisan je 7. svibnja/maja u 2 sata i 41 minutu u Reimsu. U ime vrhovnog zapovjedništva njemačkih oružanih snaga (Oberkommando der Wehrmach - OKW) potpisao ga je general Alfred Jodl. Ispred Antihitlerovske koalicije akt su potpisali general Walter Bedell Smith, u ime vrhovnog zapovjedništva savezničkih snaga na zapadu (Supreme Command of the Allied Expeditionary Force) i general Ivan Susloparov u ime SSSR-a. Francuski general François Sevez potpisao je akt u svojstvu svjedoka.
- Separatne kapitulacije pred Sovjetskim Savezom nije bilo, već je na inzistiranje SSSR-a obavljena ceremonija potpisivanja kapitulacije pred sve četiri velike sile Antifašističke koalicije - SSSR, USA, Velikom Britanijom i Francuskom. Akt je potpisan u berlinskom predgrađu Karlhorst 9. svibnja u 1 sat, s time da je antidatiran na 8. svibnja. Potpisnici na strani Njemačke bili su feldmaršal Wilhelm Keitel u ime OKW i kopnene vojske, general Hans-Jürgen Stumpff u ime Luftwaffe i admiral Hans-Georg von Friedeburg u ime Kriegsmarine. Na strani Antihitlerovske koalicije potpisnici su bili maršal Georgij Žukov u ime SSSR i zrakoplovni maršal Arthur Tedder u ime Supreme Command of the Allied Expeditionary Force, dok su kao svjedoci potpisani general Carl Spaatz (USAAF) i general Jean de Lattre de Tassigny (Francuska).

Njemački potpisnici kapitulacije u Karlhorstu - za stolom sjede general Hans-Jürgen Stumpff, feldmaršal Wilhelm Keitel i admiral Hans-Georg von Friedeburg:
 
[You must be registered and logged in to see this image.]

Nakon potpisivanja kapitulacije nije bilo nikakvog povlaštenog tretmana - svi Nijemci su završili kao ratni zarobljenici, a zatim je išlo svakome prema zaslugama (isto se odnosi i na ranije separatne kapitulacije pojedinih jedinica i grupa). Epilog je bio:
- Feldmaršal Wilhelm Keitel i general Alfred Jodl su izvedeni kao ratni zločinci pored sud u Nürnbergu, osuđeni na smrt i obješeni 16. listopada/oktobra 1946. 
- Admiral Hans-Georg von Friedeburg počinio je samoubojstvo 23. lipnja 1945. (vjerojatno ne bi bio optužen za ratne zločine)
- General Hans-Jürgen Stumpff je oslobođen iz britanskog ratnog zarobljeništva 1947. godine i nije optuživan za ratne zločine. Umro je kao slobodan građanin 9. ožujka/marta 1968. u 79. godini.

Hvala Maks za toga oficira, vidim da nije bio nacista te i to je uticalo na visinu kazne.

Stanko i tebi hvala, ovo sam ciljao da neko jasno kaže, to me zanimalo. Kajtel, Štrumf i Frajdeburg. To su ta lica čiji su potpisi bili jedini i merodavni za kraj rata. Jedan za kopno, drugi za vazduh a treći za flotu. Znači onaj mir u Remsu bio je pokušaj da se Jodl izvuče, tako tumačim, ali da ne širimo mnogo temu, kako nas ne bi nadležni upozorili da iskačemo iz teme.

Njemački motociklist, zima 1942.

Kažu da je zima odlučila ishod drugog rata, jer da su do zime uspeli ući u Moskvu onda bi osvojili svet, ovako nije im pošlo za rukom, sačekala ih ruska zima, na koju nisu bili spremni. Rus u zimi isto je što i riba u vodi, zar ne !

Da su Nijemci uspjeli osvojiti Moskvu prouzročili bi Sovjetima goleme teškoće, prije svega u manevru trupama jer Moskva bila (i ostala) glavni željeznički i cestovni čvor u Rusiji. I ratne operacije na Istočnoj fronti bi izgledale drugačije. Ali bi Nijemci svejedno izgubili rat. On bi potrajao dulje, ali bi na kraju prevladao industrijski i vojni potencijal Zapada (naročito USA).
Nego, osvrnuo bih se na legendu o ''generalu zimi''. Ta priča se pojavila nakon Drugog svjetskog rata, najprije u memoarima njemačkih generala koji su lamentirali nad takozvanim ''izgubljenim pobjedama''. Naročito je popularnom postala na Zapadu u razdoblju Hladnog rata, kada su obje strane omalovažavale ratni doprinos nekadašnjih saveznika.
Zima je zima, hladnoća je hladnoća i snijeg je snijeg jednako i za Nijemca i za Rusa. ''General zima'' nije imao nikakve veze s time što su sovjetski vojnici bili odjeveni u tople bunde, krznene šubare i čizme valjenke, dok su Nijemci došli s odjećom kao da će zimovati na Azurnoj obali. ''General zima'' nije imao nikakve veze s time što su sovjetski tenkovi imali široke gusjenice i imali puno bolju prohodnost od njemačkih. ''General zima'' nije imao nikakve veze s time što je sovjetska vojska imala relativno primitivna ali robusna i izdržljiva motorna vozila, dok je pola njemačkog voznog parka (naročito kamioni francuske proizvodnje) pocrkalo već do Dnjepra.
Nijemci su računali da će uništiti SSSR za 8 do 10 tjedana, ali ih je otpor sovjetske vojske uvukao u zimu za koju nisu bili pripremljeni.
Legenda o ''generalu Zimi'' je najobičnija tlapnja. Jedan od trezvenijih zapadnih autora napisao je svojedobno: ''Ako je general zima bio na sovjetskoj strani trebalo ga je strijeljati zbog izdaje''. Jer je zima uzrokovala slične teškoće Sovjetima kao i Nijemcima, naročito u logistici.
Nijemci su izgubili rat jer ih je onaj propali soboslikar s brčićima poveo u napad na zemlju koju nisu mogli osvojiti.

[You must be registered and logged in to see this image.]

                                                                              1919. godina

Stanko1 (citat):

Zima je zima, hladnoća je hladnoća i snijeg je snijeg jednako i za Nijemca i za Rusa.

Sovjetski vojnici s njemačkim zimskim (stražarskim) čizmama. Oblačile su se preko standardne vojničke kožne čizme.

Pakao Staljingrada kroz dnevnike njemačkih vojnika..

Nakon njemačkog poraza u bitki za Staljingrad, Sovjeti su zauzeli veliko poštansko središte te su tamo pronašli na tisuće zapisa i dnevnika njemačkih vojnika. Većina je rukopisa bila od studenog i prosinca 1942. godine do prvih tjedana 1943. godine.
Pisma je objavila nakladnička kuća Narodnog odbora za obranu SSSR-a 1944. godine. Naslov knjige bio je "Poraz Nijemaca u Staljingradu. Ispovijest neprijatelja."
Knjiga nije bila toliko kvalitetna jer je korišten jeftini papir za tiskanje, vjerojatno se nije trebala zadržati duže vrijeme. Nijemci su pisali svoje dnevnike i zapise usred bitke za Staljingrad. Htjeli su prikazati svoju ljubav prema voljenima u domovini, ali su im htjeli i javiti o svojoj situaciji u Staljingradu te kako vide Crvenu armiju.
U pismima su direktne ispovijesti iz bitke za Staljingrad, najviše s prvih linija, iz bunkera i rovova...
Za izvatke iz tih pisama otvorite neki od linkova, koji vam više odgovara...

[You must be registered and logged in to see this link.]

Off topic ali....koliko su SAD u WW2 bile jace u usporedbi s Japanom na pacifickom bojistu!
 Za jednog americkog vojnika na prvoj liniji je radilo 18 pozadinaca, Japan 1 vojnik : 1 pozadinac.
 Americkog vojnika je u zaledu cekalo 4 tone opreme, dok je Japanca samo nekoliko kilograma.

puc(f)lek (citat):

Off topic ali....koliko su SAD u WW2 bile jace u usporedbi s Japanom na pacifickom bojistu!
 Za jednog americkog vojnika na prvoj liniji je radilo 18 pozadinaca, Japan 1 vojnik : 1 pozadinac.
 Americkog vojnika je u zaledu cekalo 4 tone opreme, dok je Japanca samo nekoliko kilograma.

Između ostalog, pri kraju rata su sovjetske jedinice puno brže napredovale kroz Poljsku i Njemačku jer je bilo bitno da su opskrbljene gorivom i municijom, a za ostalo su dobili poruku da se sami snađu putem. Nije se čekalo pozadince sa svime.

Amerikanci su morai imati i žvakaće gume, čokoladice i sličan luksuz, malo karikiram ali otprilike je tako bilo.
No, ukupna ratna mašinerija, vojne zalihe i snaga gospodarstva SAD koja je to sve mogla uredno dugoročno podmirivati je bila daleko najjača.

SAD su bile toliko superiorne, da su mogle same, bez pomoci saveznika, u lipnju 1944 zapoceti novo ofenzivu na Pacifiku - iskrcavanje na otocju Marijana i Palau.
 I to samo nekoliko dana poslije Normandije.
 Operacija Forager je cak druga najveca pomorska invazija.

                                                  [You must be registered and logged in to see this image.]

Max Blitz(citat): (citat):

No, ukupna ratna mašinerija, vojne zalihe i snaga gospodarstva SAD koja je to sve mogla uredno dugoročno podmirivati je bila daleko najjača.

 Poslije WW2 su neprijatelji postali saveznici i obratno.
 Otvorilo se novo trziste. Njemacka je bila razrusena, 90 % Kölna je bilo poravnatog sa zemljom, i Amerikancima nije bilo u interesu, da se Njemackoj pored toga jos pisu i debeli racuni za vojnu odstetu.
 Stalinu se to nimalo nije svidalo.

ameri su po svaku ceu hteli doci  do nemacke vojne tehnologije koju su kasnije upotrebili protiv Japana. elektricna torpeda

Nerazjasnjena jos uvijek ostaje sudbina oko 40 hiljada njemackih vojnika u okruzenju. Smatra se, da ih je vecina pala u borbama ili umrla zbog gladi ili zime. Njemacka saniteta se u sijecnju i veljaci vise nije uspjela i nije ni mogla brinuti zbog nedostatka materijala i osoblja za preko 30 hiljada ranjenih i bolesnih vojnika.

                                      [You must be registered and logged in to see this image.]

 Selekcija se radila i kod transporta ranjenika sa strane Luftwaffea (ono malo sto su uspjeli). Prednost su imali lakse ranjeni. Razlog ? Mogli su ukrcati vise stojecih i sjedecih ranjenika, nego onih na nosilima.

                  [You must be registered and logged in to see this image.]     

                                                                            jos u ljeto 1942  

                               [You must be registered and logged in to see this image.]   

 Tijekom opsade Staljingrada su Nijemci uhvatili i oko 3 500 ruskih vojnika, strpali su ih u nekakve logore u samom Staljingradu. Oslobodenje ih je docekalo manje od 20 posto.

                      [You must be registered and logged in to see this image.]

Zanimljiv podatak : samo u Staljingradu su Rusi imali oko 478 tisuca mrtvih, dok su Kanadani u svim dosadasnjim ratovima skupa izgubili oko 117 tisuca ljudi.

Koliko je bio tezak rat s Rusima govori podatak, da je 90 posto svih palih njemackih vojnika umrlo na istocnom frontu, a od toga najvise u poslednjog godini rata.

Pavlova kuca je visekatnica u centru Staljingrada, na trgu 9. januara, dandanas pretvorena u spomenik kao simbol tvrdoglavog otpora Sovjetskog Saveza tijekom Staljingradske bitke.

 Kucu je sredinom rujna 1942 godina uspio zauzeti vod Crvene armije, akciju je vodio tada 24 - godisnji narednik Jakov Pavlov, a uspjesni napad su prezivjela samo cetvorica ruskih vojnika. Nekoliko dana je cetvorica sama nastavila braniti zgradu.  Tek nakon nekoliko dana  je stiglo pojacanje (25 vojnika) s oruzjem, protiv-tenkovskim puskama i minobacacima.  Okruzili su zgradu bodljikavom zicom i minskim poljima, a zbog  bolje komunikacije i dostave opreme, probili su prolaze u zidovima u podrumu i na gornjim katovima. Iskopali su rov do sovjetskih vanjskih polozaja. Najvise im je nedostajalo vode.

 Nemci su napadali zgradu po nekoliko puta na dan (i noci) ali su se morali svaki put povuci. Postoji podatak da je zgrada bila obiljezena kao tvrdava na njemackim mapama iako je bila samo na pola srusena kuca.
 Navodno je palo vise njemackih vojnika u borbama oko Pavlove kuce, nego kod zauzimanja Pariza 1940 godine.

 Branioci su  izdrzali zestoke borbe od 23. rujna  pa sve do 25. studenog, kada su ih dosegnule sovjetske snage u kontranapadu.

                                                 [You must be registered and logged in to see this image.]


                                                                 Jakov Pavlov

                                    [You must be registered and logged in to see this image.]

                           [You must be registered and logged in to see this image.]

                                            [You must be registered and logged in to see this image.]             

          [You must be registered and logged in to see this image.]